Inovativni pristup sigurnosti i pitanje legislative

Internet Eyes - svrsishodna usluga ili sigurnost na sniženju?

„Detecting Crime As It Happens” ili u prijevodu: otkrivanje kriminala u momentu kada se on dešava… Ideja je potekla upravo od ove, u prvi mah, pomislit ćemo – genijalne zamisli, koju statistički podaci koji ukazuju na rapidan porast krađe robe iz maloprodajnih objekata dodatno utemeljuju kao posve razboritu. Ipak, ma koliko se ovaj koncept činio naprednim i futurističkim, on je, možemo to slobodno reći, na izvjestan način podijelio i polarizovao globalnu sigurnosnu industriju. Dok s jedne strane koncept Internet Eyes svakodnevno bilježi sve više pristalica, simpatizera i aktivnih učesnika, s druge strane izaziva podozrenje, a u ekstremnijim slučajevima i revolt određenih krugova, bliskih Asocijaciji svjetske sigurnosne industrije – SIA. Njihovo je nezadovoljstvo utemeljeno na tvrdnjama kako taj koncept u potpunosti izostavlja legislativu na kojoj insistira SIA i potpuno degradira visokoprofesionalnu, sigurnosno osjetljivu i na dugogodišnjem iskustvu temeljenu struku, na nivo potpuno otvorenog javnog servisa 

Piše: Nebojša Bogunović

Broj kriminalnih djela otuđenja najrazličitije robe u maloprodajnim objektima je, kako to pokazuju rezultati istraživanja koji je u Velikoj Britaniji proveo Centar za istraživanja u maloprodaji, na svome dosad najvišem zabilježenom nivou. Šteta od ovih kriminalnih djela košta Veliku Britaniju 4,88 milijardi funti na godišnjem nivou. Koncept Internet Eyes je, kako to tvrdi njegov lucidni utemeljivač Tony Morgan, dizajniran upravo za borbu protiv takvog oblika kriminala, jer omogućuje njegovo otkrivanje u momentu kada se kriminalna radnja dešava. Bez imalo namjere da iznosimo vlastiti stav o efikasnosti i svrsishodnosti jednog ovakvog sistema, u nastavku ćemo pokušati zadržati maksimum objektivnosti i sagledati dobre, ali i loše strane ovog koncepta. Istina je, Internet Eyes za veoma kratko vrijeme bilježi izuzetan odziv, kako klijenata tako i registrovanih posmatrača. Da budemo precizniji: Internet Eyes je pokrenut 4. oktobra ove godine i za nepuna dva mjeseca je ubilježio gotovo 3.000 članarina koje su platili posmatrači, kojima je omogućeno da iz svojih domova prate dešavanja u 26 prodavnica u kojima su kamere dosad instalirane. Taj broj je u trenutku dok ovo čitate vjerovatno i udvostručen. Ovakav vrtoglav uspjeh prokomentarisao je i 64-godišnji Tony Morgan, direktor kompanije, koji tvrdi da je interes aplikanata za registraciju statusa posmatrača premašio očekivanja kompanije. „Ovo je premašilo naše prvobitne planove, a u kompaniji smo oduševljeni posvećenosću naših posmatrača da naprave nešto drugačije, nešto čega dosad nije bilo u praksi“, izjavio je Morgan. „Interakcija između naših članova i nas je izuzetna i na dobrom smo putu da stvorimo zajednicu kakvu smo predvidjeli. Čak i mnogo više od toga. Već u prva dva sata od puštanja sistema u rad uživo primili smo obavještenje od jednog našeg posmatrača, čime je u prodavnici spriječena krađa robe vrijedne 79,99 funti.“

Istovremeno, kako se čini prema reakcijama nekih eminentnih sigurnosnih stručnjaka, taj inovativni koncept udara u same temelje na kojima se bazira ozbiljan i s legislativnim zahtjevima usklađen pristup videonadzoru, kao sigurnosnom segmentu koji treba, mora i može upošljavati isključivo educiran, provjeren i licenciran kadar. Dok jedni smatraju kako je Internet Eyes, omogućivši svakome da uz uplatu minimalne članarine vrši videomonitoring, doveo u neravnopravn odnos gotovo 300.000 osoba kod SIA-e licenciranih za tu djelatnost, ali i kompanije koje su za njihovo licenciranje izdvojile ogromna sredstva, drugi svoje neslaganje obrazlažu direktnim kršenjem propisa sadržanih u Zakonu o zaštiti podataka iz 1988. godine (Data Protection Act 1988). Izdat od strane SIA-e i stoga mandatoran za sve kompanije i uposlenike sigurnosne industrije koji, izvršavajući poslove iz svoga djelokruga, dolaze u dodir ili raspolažu data, audio, foto ili video podacima svojih klijenata, a čijom bi se kompromitacijom ugrozili interesi samoga klijenta, Zakon o zaštiti podataka iz 1988. godine jasno propisuje procedure za raspolaganje korisničkim podacima, ali i definiše ko i pod kojim okolnostima može doći u kontakt ili u posjed takvih podataka, reguliše način njihove sigurne pohrane i upotrebe, te u jednom svome dijelu posebno reguliše upotrebu videonadzora na javnim površinama i u javnim prostorima.

Zakon o zaštiti podataka iz 1998. godine je u Velikoj Britaniji doveo do značajnih ograničenja upotrebe videonadzornih snimaka, te naložio registrovanje videonadzornih sistema i svih videonadzornih snimaka kod Agencije za zaštitu podataka. U 2004. godini, nasljednik Agencije za zaštitu podataka – Povjereništvo za informacije (ICO), izdalo je poziv za registraciju svih videonadzornih sistema u Velikoj Britaniji, te brzo brisanje svih arhiviranih videonadzornih snimaka. Dakle, laički posmatrano, Internet Eyes je u sukobu s odredbama Zakona o zaštiti podataka iz 1988. godine. No, da bi sve bilo potpuno jasno, objasnimo do u detalje kako, zapravo, funkcioniše Internet Eyes.

Internet Eyes zajednica

Kod servisa Internet Eyes, videoadministratori primaju prikaze s videonadzornih kamera smještenih u prodavnicama i pakuju ih s sličnim prikazima koji dolaze od drugih klijenata, na principu slučajnog izbora i na anonimnoj osnovi. Kombinovani prikazi se tada nude putem interneta registrovanim korisnicima (posmatračima), koji su se, prilikom registracije, složili s uvjetima korištenja. Ponuđeni prikazi iz objekata ne sadrže bilo kakve informacije o lokaciji objekta koje bi posmatrač mogao na bilo koji način zloupotrijebiti, a klijenti također ne raspolažu bilo kakvim podacima o posmatraču. Niti jedan posmatrač ne može primiti prikaz iz objekta s istim poštanskim prefiksom u odnosu na prefiks koji je predstavio kao svoj u procesu apliciranja i registracije.

U skladu s pravilima i uputstvima ICO-a, verifikacija podataka o starosti i ličnim podacima posmatrača vrši se odmah po apliciranju posmatrača za otvaranje posmatračkog naloga. Nakon izvršene verifikacije, posmatraču se nude različite opcije za uplatu godišnje, kvartalne ili mjesečne članarine, na siguran način, on-line uplatom preko sajta Internet Eyesa, i to:

- godišnja članarina, uz uplatu 12,99 funti, čime posmatrač ostvaruje uštedu od 45,6%,

- kvartalna članarina, uz uplatu 4,99 funti, kojom se ostvaruje ušteda od 16,4%,

- mjesečna članarina u iznosu od 1,99 funti.

Nakon uspješne registracije i uplate, nalog Internet Eyesa posmatrača oprema opcijom koja sadrži pet „obavještenja“ iskoristivih u jednom mjesecu. Broj „obavještenja“ je ograničen na pet u mjesecu kako bi se izbjegle mogućnosti zloupotrebe sistema. Mogućnost većeg broja „obavještenja“ u toku jednog mjeseca se automatski dodaje na korisnički nalog posmatrača u zavisnosti od broja pozitivnih povratnih informacija koje šalje korisnik usluge Internet Eyesa, odnosno, vlasnik prodavnice.

Praćenje prikaza sa videonadzornih kamera

Posmatrači uživo posmatraju prikaz sa četiri videonadzorne kamere, gdje u okviru svakog od prikaza imaju mogućnost kliknuti na virtuelno dugme za obavještavanje, ukoliko primijete bilo kakvu sumnjivu radnju. Prikaz sa svake kamere se osvježava automatski, u skladu s algoritmom osvježavanja prikaza, ali svaki posmatrač ima mogućnost i manuelnog osvježenja prikaza, koristeći ikonicu za osvježenje kamera. Klikom na ikonicu s funkcijom „upozorenje“ nudi se mogućnost zamrzavanja i povećanja prikaza, kako bi posmatraču bilo omogućeno da provjeri da li taj prikaz zaista pokazuje aktivnost koja opravdava korištenje funkcije upozorenja. Ukoliko posmatrač ponovnim klikom pošalje upozorenje, sistem Internet Eyes će automatski poslati SMS poruku i e-mail sa slikom poslovnom korisniku, tj., vlasniku prodavnice, direktno na njihov kontrolni panel i smart phone uređaj. U normalnim uvjetima, ovo upozorenje bi trebalo stići korisniku u roku od jedne sekunde. Tada poslovni korisnik ima priliku da pregledati prikaz s te kamere, procijeniti rizik i preduzeti bilo koju dalju akciju koju smatra neophodnom. Poslovni korisnici Internet Eyesa složili su se da ocijene svako obavještenje u roku od 24 sata, nakon čega se informacija o ocjeni automatski šalje putem sistema Internet Eyesa posmatraču koji je uputio upozorenje i pohranjuje se u prostoru s njegovim članskim podacima.

Ocjene koje na znak upozorenja, a nakon provjere prikaza može dati poslovni korisnik, odnosno vlasnik prodavnice, kreću se u sljedećem rasponu:

Pozitivno – kada poslovni korisnik smatra da ga je posmatrač upozorio na djelo za koje on smatra da bi mogla biti krađa ili djelo koje predstavlja neki drugi oblik nedopuštenog ili društveno neprihvatljivog ponašanja, čime se posmatraču dodjeljuju tri poena;

Neutralno – kada poslovni korisnik smatra da je posmatrač postupao u dobroj namjeri i da je upozorenje na incident s tim u vezi bilo opravdano, čak i ako se nije desila krađa ili neki drugi oblik nezakonitog ili asocijalnog ponašanja, za šta se posmatraču dodjeljuje poen;

Netačno – kada poslovni korisnik ocijeni da posmatrač nije imao razloga za slanje poruke upozorenja, ili kada ocjeni da je posmatrač djelovao zlonamjerno, a u tom slučaju se posmatraču ne dodjeljuju poeni.

Posmatraču koji u toku jednog mjeseca sakupi najveći broj poena pripada novčana nagrada, dok Internet Eyes zadržava pravo da iz sistema isključi one posmatrače koji su u toku jednog mjeseca imali više negativnih povratnih informacija. Nagradni fond, osim nagrade za najuspješnijeg posmatrača po broju pozitivnih povratnih informacija, obuhvata i nagrade za aktivnost, za učlanjenje novih članova preko korisničkog naloga posmatrača i sl.

Nagrada za najveći broj pozitivnih povratnih informacija na upozorenje u toku jednog mjeseca dodjeljuje se u skladu s rang listom posmatrača i iznosi 1.000 funti. U slučaju da više od jednog posmatrača ima jednak broj pozitivnih povratnih informacija u toku jednog mjeseca, nagradni iznos se dijeli na sve posmatrače koji imaju najveći, a isti broj pozitivnih povratnih informacija.

Nagrada za najaktivnije korištenje servisa Internet Eyes je mjesečna novčana nagrada za najaktivnije posmatrače, a dodjeljuje se u skladu sa shemom:

više od 30 sati mjesečno – 0,50 funti (ekvivalentno jednom satu posmatranja na dan),

više od 45 sati mjesečno – 1,00 funti,

više od 60 sati mjesečno – 1,50 funti.

Nagrada za korisnike opcije „Preporuči prijatelju“ – da bi podstakli povećanje članstva, kao i da bi servis djelovao efikasnije u smislu odvraćanja od kriminalnih djela, Internet Eyes plaća svakog posmatrača dvije funte ukoliko prijatelj kojem je preporučio članstvo u servisu Internet Eyes potvrdi i uplati svoju godišnju članarinu u sistemu.

Priznanje za povratne informacije: Internet Eyes je osnovan da izgradi zajednicu sačinjenu od odgovornih pojedinaca. Efikasnost usluge prati posmatrač i sve konstruktivne povratne informacije se adekvatno vrednuju i bivaju objavljene, a sve novčane nagrade se isplaćuju na mjesečnoj bazi, direktno na naznačeni bankovni ili PayPal račun posmatrača.

Usklađeno ili protivno pravilima i smjernicama Akta o zaštiti podataka?

Važeći propisi Akta o zaštiti podataka iz 1988, sa svojim izmjenama i dopunama, kao i daljinski nadzor videonadzornih kamera reguliše Povjereništva za informacije (ICO). U skladu s pravilima i smjernicama ICO-a, podaci o identitetu i starosti svih posmatrača u sistemu Internet Eyes su provjereni, a posmatrači su obavezni plaćati članarinu kako bi se pridružili zajednici Internet Eyes. Plaćanje članarine pomaže u sprečavanju zloupotrebe sistema i djeluje kao prepreka za ulazak osoba koje bi ovaj sistem zloupotrebljavale u svrhu voajerizma. Koncept Internet Eyes je zato razradio nagradnu politiku, kao što je opisano, tako da članovi mogu povratiti novac uložen u članarinu, ali i više od toga, u srazmjeri sa svojom upotrebom sistema Internet Eyes i vlastitom budnošću.

Svaka kritika upućena na postojanje sistema Internet Eyes temelji se, čini se, na logičnom promišljanju.

„Ovo nije prvi put da neka kompanija mora braniti korištenje svojih kamera. Sjetimo se Velikog brata (The Big Brother Show) i nekih drugih, manje poznatih reality TV-emisija. Naravno, tu se učesnici prijavljuju da ih javnost gleda i ocjenjuje na principu 24/7, ali da li oni zaista znaju u šta se upuštaju? Da li je onda metamorfoza usluge Internet Eyes u stvarni život zaista toliko različita? Vjerovatno jeste. Vjerovatno zbog sterilne pravne administracije ili zbog saznanja da vas neko posmatra iz svoje fotelje, bez pravih sigurnosnih akreditiva. Bilo kako bilo, nekim ljudima će koncepti poput Internet Eyesa uvijek izazivati mučninu. Međutim, pitanja privatnosti i sigurnosti su se uvijek međusobno osporavala i oni koji rade u industriji sigurnosti poznaju ovaj problem veoma dobro“, mišljenja je Willy Allison, predsjednik World Gaming Protectiona i izdavača elektronskih novina „Catwalk“. Za koju god stranu da se opredijelite, ostaje vam da se pitate dokle sve ovo može da ide? Da li ćemo prihvatiti Internet Eyes kao prirodnu evoluciju videonadzora, ili je to začetak još jednog projekta osuđenog na propast bez traga?

Svi su posmatrani. Uvijek i na svakom mjestu...

Tony Morgan, osnivač sistema Internet Eyes, tvrdi da se ovaj sistem ne razlikuje mnogo od emisije za praćenje kriminala – The Crimewatch show, prikazivane na BBC-u. Da bi se efikasno pozabavili pitanjem kriminala, smatra Morgan, potrebno ga je zaustaviti na samom izvoru. „Ljudi koriste naš sajt s namjerom da pokušaju dati svoj doprinos u reduciranju kriminala i sprečavanju krađe, za šta najuspješnije na kraju mjeseca očekuju određene nagrade“, ističe Morgan. Sajt je već izmamio veliku pažnju, koja ne uključuje samo pozitivne reakcije, jer, ipak, ideja je jednako sjajna koliko je i uznemirujuća. Najveće kritike stižu od udruženja koja zastupaju slobode građana i provode najrazličitije kampanje u tom duhu, a koja smatraju da je ovo samo dokaz više da je Velika Britanija postala društvo „Velikog brata“, s videonadzornim kamerama na svakom uglu. S druge strane, Morgan svoj koncept brani činjenicom da, iako su videonadzorne kamere raspoređene na mnogim lokacijama, nemoguće je da ih neko nadzire u realnom vremenu. „Većina ljudi zna ovo, tako da videonadzor ne predstavlja više efikasno sredstvo odvraćanja kao što je bio nekada, dok je stopa kriminaliteta sada zbog toga u porastu“, smatra Morgan. „Svi su posmatrani sve vrijeme. Putem web-kamera na portalu www.webcam.com možete posmatrati ljude širom zemlje... što je kudikamo gore od ovoga što mi radimo“, u prilog svojemu projektu ističe Morgan.

Ipak je legalno!

Državno povjereništvo za informacije (Information Commissioner’s Office – ICO) smatra da firma Internet Eyes posluje potpuno u skladu sa zakonima o zaštiti podataka i također je insistiralo na pozadinskoj provjeri posmatrača „zaposlenih“ putem ovog sajta. Iz ICO-a je ponuđeno objašnjenje kako ne postoji mogućnost zloupotrebe jer su i prijavljeni posmatrači, ali i korisnici sistema anonimni, a korisnici ispunjavaju svoju obavezu da kupce obavijeste da su nadzirani putem naljepnica na izlozima prodavnica. Dodatno, sigurnost samog sistema je velika, čemu doprinosi rad s vlastitim DNS-om i vlastitom VPN mrežom.

Nakon ovoga nam ostaje samo da na tvrdnje kritičara o nepoštivanju Zakona o zaštiti podataka stavimo veliku tačku. Državno povjereništvo za informacije je ovom svojom izjavom demantovalo sve slične kritike i ustvrdilo da ne postoji bilo kakva nesuglasnost sa zakonom. Ipak, Čarls Farrier, ispred grupe koja provodi kampanju „NE videonadzornim kamerama!“, smatra da je lansiranjem sistema Internet Eyes započelo još jedno uznemirujuće poglavlje u nadziranju nacije. „Državno povjereništvo za informacije je stavilo privatni profit iznad privatnosti, dopustivši privatnoj firmi Stasi-style igricu, u kojoj nagrađuje špijune, umjesto da stane na stranu zaštite prava britanskih građana“, izjavio je Farrier. Daniel Hamilton, direktor grupe „Big Brother Watch“, izjavio je: „Nevini ljudi koji obavljaju svoju kupovinu ne bi trebali biti ovako špijunirani. Videonadzorne kamere treba umjereno koristiti kao pomoć u rješavanju stvarnih zločina, a ne kako bi podsticali ovako zamaskiran voajerizam.“ Aleks Deane, autor djela „The Great Abdication“ i saradnik CentreRighta, smatra da je razvoj ovog spornog sistema veoma blizak „podvođenju videonadzora amaterskim lovcima na ucjene“ i da bi takva mogućnost trebala biti isključena. „Šta god da mislili o našoj kulturi nadzora, svi ćemo se složiti da je tu tehnologiju bolje zadržati u rukama obučenih i odgovornih profesionalaca, nego je učiniti dostupnom voajerima“, izjavio je Deane. No, kako ne bismo prešli granicu objektivnosti i neželjeno zagazili putem osude ovog inovativnog koncepta, u nastavku prenosimo i neka pozitivna razmišljanja, većinom od samih korisnika usluge Internet Eyes.

Paulam Patel posjeduje šest prodavnica i nedavno je tri povezao u sistem Internet Eyes. Tvrdi da je Internet Eyes napravio ogromnu razliku u njegovim svakodnevnim radnim obavezama, te je, kako tvrdi, uvidjevši veliko olakšanje odlučio do kraja sedmice prijaviti na sistem još dvije svoje prodavnice. „Ne mogu po cio dan sjediti za šalterom i gledati u monitor. Moj radni zadatak je sada jako olakšan... Ne razmišljam uvijek ‘koja kamera, koja kamera?’“, kaže on. Također tvrdi da nije primijetio smanjenje broja kupaca u svojim radnjama.

Dok veće prodavnice poput Sainsburysa i Tescosa sebi mogu dopustiti gubitke do određene mjere, Morgan objašnjava kako je sistem Internet Eyes namijenjen upravo malim trgovcima, koji osjete gubitak, ma koliki on bio. „Ovaj koncept je namijenjen za manje trgovce. U vrijeme kada se male samostalne radnje i manji prodajni lanci moraju takmičiti sa supermarketima i drugim prodajnim gigantima, nije ni čudo zašto se lukavi biznismeni poput Patela okreću Internet Eyesu kako bi zaštitili svoj opstanak“, tvrdi Morgan. Duncan Balcon na Facebookovoj stranici kompanije piše: „Bavim se ovim poslom kroz gotovo cijelu svoju profesionalnu karijeru. Postoji dobra šansa da ovo uspije. Dajte ovom konceptu šansu. Nema suštinske razlike između ovog sistema i nadzora na sličnim mjestima koji se provodi već godinama. Pratit ću razvoj situacije da vidim dokle je stvar dogurala za tri-četiri godine.“ Britanski list „The Wokingham Times“ otišao je i korak dalje, predstavljajući ovaj koncept kao nastavak kampanje „Susjedstvo posmatra“ (Neighbourhood Watch), dok Max Patey, komercijalni direktor Internet Eyesa i Morganov posinak, ovaj sistem poredi s „Velikim društvom“ Davida Camerona.

Na kraju, komentari s nekih internetskih foruma na kojima se povela rasprava o sistemu Internet Eyes, sadrže i tipičan britanski smisao za humor. Tako smo na jednom od foruma pronašli i odgovore poput: „Lično, ne vidim bilo kakav problem vezano za sve ovo. Ukoliko ne činite ništa loše, onda ne biste se trebali ni brinuti.“ Ili: „Ovo zvuči kao odlična prilika za hendikepirane osobe da zarade za svoje izdržavanje.“ Ipak, kao jedan od najšaljivijih napisa izdvajamo ovaj: „Savršen posao za moga sestrića, koji trenutno sjedi na kauču po cio dan, ažurira svoj Facebook profil i gleda TV! S Internet Eyesom bi u najmanju ruku imao posao (bez potrebe da sam traži neki). Držite palčeve za njega i njemu slične da napokon počnu raditi nešto korisno!“

Ostavljajući vam mogućnost da razmislite o navedenim nedoumicama kad je u pitanju sama zakonitost, ali i svrsishodnost sistema Internet Eyes, zasad se vraćamo pripremi ostalih tektova koje ćete čitati u ovom broju magazina A&S Adria. Za naše sljedeće izdanje ćemo pokušati napraviti i razgovor s gospodinom Tonyjem Morganom, s nadom da ćemo od njega saznati mnogo više o napretku koncepta koji je uzburkao britansku profesionalnu, ali i građansku javnost. Do tada vam šaljemo lijep pozdrav. 

Arhiva