Prednosti i mane različitih pristupa čuvarskoj službi

Portir u civilu ili zaštitar u uniformi?

Postoji li razlika između uniformisanog zaštitara/čuvara i portira u civilu, zaposlenog na poslovima osiguranja imanja ili stambene zgrade? Da, razlika je očigledna, prije svega, u samom nazivu. Naravno, njihove su funkcije najčešće identične. Čini se, ipak, da mnogi vlasnici apartmana čvrsto vjeruju da će upotreba naziva „portir“ na određen način umanjiti njihovu izloženost društvenoj odgovornosti. Ovo vjerovanje je kilometrima daleko od istine. Kao kontrateza, ovdje se može primijeniti stara poslovica: „Ako izgleda kao patka, ako se oglašava kao patka i ako hoda kao patka… onda je, sigurno, patka.” Razmotrivši sličnosti i različitosti između dva spomenuta pristupa čuvarskoj službi, možemo zaključiti kako je nit koja ih spaja, u suštini, identičan posao kojim se bave, dok se različitosti najvećim dijelom odnose tek na formu njihovog poslovnog angažmana.

Piše: Nebojša Bogunović

Mnogi vlasnici apartmana čvrsto vjeruju da će upotreba naziva „portir“ za osobu koja obavlja, zapravo, istu funkciju kao i uniformisani zaštitar/čuvar na određen način umanjiti njihovu izloženost društvenoj odgovornosti. Ali, da li je sve zaista tako?
Možete ih nazivati kako želite, ali znajte da je uniforma kod uniformisanih zaštitara i njihovo ophođenje, zapravo, suština koja definiše posao kojim se bave. U praktičnom smislu, primarna razlika između ovih dviju kategorija je u vrsti ugovora kojim su angažovani za obavljanje sigurnosnih poslova. Dok je uniformisanog zaštitara/čuvara najčešće zaposlila sigurnosna kompanija, tj., zaštitarska agencija koja nudi sigurnosne usluge, portira je najčešće zaposlila kompanija ili osoba koja posjeduje objekt, te je on uglavnom i nastanjen u objektu za čiju sigurnost je zadužen. Portiri obično ne podliježu krutoj obavezi da svoje radno vrijeme provode u tradicionalnim zaštitarskim ili čuvarskim uniformama, već im je, za razliku od uniformisanih zaštitara, dopušteno da svoj posao obavljaju u nešto fleksibilnijoj varijanti kad je u pitanju poslovni dress code. Stoga, veoma često portire možemo sresti na radnim mjestima odjevene u majicu s logotipom kompanije koja je vlasnik objekta koji osiguravaju, a koja im je, zapravo, i direktni poslodavac. Najveća prednost portira nad uniformisanim zaštitarom/čuvarom je u tome što je portir najveći dio vremena prisutan na licu mjesta, odnosno, u objektu ili na imanju za čiju sigurnost je zadužen. Ova činjenica im osigurava i mnogo veće mogućnosti da već nakon izvjesnog vremena do u detalje poznaju objekt, ali i njegove stanare ili korisnike. Većina portira je opremljena pejdžerima i sličnim uređajima za hitne pozive i mogu djelovati veoma brzo nakon primljenog hitnog poziva. Posmatrajući njihov ukupan učinak s aspekta kvaliteta, većina portira nudi superiornu uslugu i postaju veoma lojalni imovini koju čuvaju. Mnogi portiri su, zapravo, bivši zaposlenici policijskih organa, što znači da se njihovim angažmanom osigurava i visok nivo dragocjenog iskustva, ali i mnoge druge prednosti, poput fizičke spremnosti, poznavanja sigurnosnih i evakuacionih procedura, istreniranosti za poduzimanje različitih reakcija u sigurnosno rizičnim situacijama i sl. Ipak, ne postoji pravilo da bivši policijski službenik mora znati na koji način ostvariti adekvatan nivo sigurnosti u stambenoj zgradi ili apartmanskom kompleksu. Sigurnost stambenih zgrada ili apartmanskih objekata nije predmet koji se izučava na policijskim akademijama. Također, imajte na umu da bivši policijski službenici mogu biti hronično zamoreni od ove vrste posla. Moguće je, također, da nakon dugogodišnjeg službovanja u policiji reaguju s otporom na nošenje uniforme ili da ne žele ići u duge pješačke patrole. Ipak, veliki broj portira su obični civili i stoga mogu pokazivati hendikep u smislu nedostatka znanja iz domena pružanja profesionalnih sigurnosnih usluga ili nedostatka treninga. Na svu sreću, ovaj posljednji nedostatak se, uz malo zalaganja, može relativno lako i brzo nadomjestiti.

Provjere prošlosti
Sljedeća tema koju smatramo interesantnom spomenuti u cilju identifikacije razlika između uniformisanog zaštitarskog/čuvarskog osoblja i portira je provjera prošlosti. Prošlost većine uniformisanih zaštitarskih službenika, koji rade pod ugovorom za zaštitarsku kompaniju, do određenog je nivoa već provjerena, i to prilikom ocjene pogodnosti kandidata za prijem u radni odnos. Svaka iole ozbiljnija zaštitarska kompanija vrši takve provjere u sklopu svojih redovnih procedura pri zapošljavanju novih radnika za poslove sigurnosti i zaštite. Prošlost bivših policijskih službenika već su, podrazumijeva se, provjerile nadležne službe u okviru policijske administracije ili nadležne općinske službe prilikom njihovog prijema u radni odnos u policijskim organima i službama. Uvid u reference prethodnih poslodavaca i osnovna provjera u cilju otkrivanja eventualne kriminalne prošlosti zaštitara/čuvara i portira koji ne potječu iz policijskih organa trebali bi biti minimum predostrožnosti kod upošljavanja sigurnosnog osoblja. U svakom slučaju, morali biste se raspitati o spomenutom, te zatražiti pismeni izvještaj o provjeri prošlosti sigurnosnog osoblja angažovanog na osiguranju vašeg objekta ili imanja. Ovakav izvještaj biste, svakako, trebali zahtijevati od zaštitarske kompanije s kojom zaštitar/čuvar zadužen za sigurnost vašeg objekta ili imanja ima sklopljen ugovor i to bi trebao biti sastavni dio ugovora između vas kao vlasnika ili korisnika objekta i kompanije koja zapošljava zaštitara/čuvara. Ugovor koji sadrži takav izvještaj zasigurno će vam pružiti viši nivo zaštitite, ali i reducirati vašu eventualnu odgovornost u slučaju određenih neželjenih događaja, čiji akter može biti upravo čuvar zaposlen na čuvanju vašeg objekta.
Ukoliko portiri stanuju u objektu za čiju sigurnost su zaduženi, oni bi tada morali biti kvalifikovani kao i svi ostali stanari, a usto moraju posjedovati radne reference koje nije teško provjeriti i, naravno, prošlost čistu od bilo kakvih težih kriminalnih prijestupa. Dakle, na poslove čuvanja stanova, apartmana ili druge imovine ne bi trebalo zapošljavati osobe koje su u svojoj prošlosti osuđivane za teža krivična djela. Naravno, i bivši osuđenici trebaju posao, ali taj posao ne bi trebao biti vezan za osiguranje stanova ili druge vrijedne imovine. Zapošljavanje osoba s kriminalnom prošlošću na ovakvim mjestima sa sobom nosi preveliku odgovornost. Većina kvalitetnih aplikanata će raspolagati čvrstim referencama koje je lako provjeriti, dok ih većina loših aplikanata neće imati. Preporuka je da nikada ne zapošljavate prema sigurnosnoj procjeni nedovoljno kvalitetne aplikante.
Donja granica tolerancije trebala bi biti bazirana na sljedećoj pretpostavci: ukoliko imate namjeru zaposleniku na poslovima osiguranja stambene zgrade ili apartmanskog kompleksa dati na raspolaganje glavne ili tzv. master ključeve, pomoću kojih mogu otključati bilo koja vrata, tada je bolje da u tu osobu imate puno povjerenje. Pitanje kako na pravi način provjeriti prošlost i reference aplikanata za čuvarski posao postaje nepresušan izvor diskusije za mnoge vlasnike stambenih objekata i apartmana. To, zapravo, i ne bi trebao biti posebno težak korak, ali razlike u pristupu mogu varirati u zavisnosti od toga gdje živite. Rješenje bi bilo u pokušaju, tj., u pružanju šanse aplikantu koji je prema vašem sudu najprikladniji za navedenu poziciju i ulaganju dodatne energije u uspostavljanje i očuvanje uzajamnog povjerenja. U vašem okruženju zasigurno postoji na desetine dostupnih organizacija ili privatnih istražitelja koji nude usluge provjere prošlosti po razumnim cijenama. Kontakt-podaci ovakvih organizacija ili privatnih istražitelja su najčešće dostupni putem telefonskih imenika ili ih možete zatražiti kod većine zaštitarskih agencija, s obzirom na to da mnoge od njih za provjeru prošlosti svojih zaposlenika najčešće koriste iste ili slične servise.

Čuvarska služba sa zaštitarskim osobljem pod ugovorom
Kad govorimo o čuvarskoj službi koju izvršava sigurnosno osoblje zaposleno u zaštitarskim agencijama na bazi ugovora, najčešće se postavlja pitanje kako pronaći kvalitetnu zaštitarsku agenciju, tj., organizaciju čije će zaštitarsko/čuvarsko osoblje za razumnu cijenu odgovorno i kvalitetno patrolirati i izvršavati čuvarske zadatke? Da biste odgovorili adekvatno na ovo pitanje, prvo se morate pomiriti s tim da su određene činjenice zaista takve kakve jesu. Prvo, morate prihvatiti da su riječi poput „kvalitet“ i „razumna cijena“ najčešće međusobno potpuno suprotstavljeni i kontradiktorni termini. Trebali biste, također, prihvatiti i činjenicu da plaćanje najviše ili najniže cijene za zaštitarske patrole koje obavlja zaštitar/čuvar pod ugovorom sa zaštitarskom agencijom ne donosi uvijek ekvivalentan odnos između kvaliteta usluge i iznosa plaćenog za uslugu, iako i tu, naravno, postoje izuzeci. Prihvatite činjenicu da se sve sigurnosne agencije čiji se rad zasniva na ugovornom odnosu sa zaposlenicima snabdijevaju radnom snagom iz iste baze – sa istog izvora potencijalnih kandidata. Ukoliko na vašem lokalnom tržištu postoji velika potražnja za sigurnosnim osobljem, tada baza, odnosno, rezerva sigurnosnog osoblja može s kvalitativnog aspekta biti ispod poželjnih standarda. Zapravo, veliki broj nedovoljno kvalitetnog zaštitarskog/čuvarskog kadra naprosto skita od agencije do agencije, sve dok ne iscrpe sve mogućnosti zaposlenja. Zaštitari, odnosno, čuvarsko osoblje najčešće su tek privremeni djelatnici u toj profesiji, s obzirom na to da je u najvećem broju slučajeva angažman u zaštitarskoj agenciji prvi posao koji uspijevaju dobiti po dolasku u novu sredinu. Zahvaljujući ovoj činjenici, mnoge zaštitarske agencije uvode kao sasvim uobičajenu praksu da u patrolu po vašem imanju svaku večer šalju drugu postavu zaštitara/čuvara, što sa sigurnosnog aspekta predstavlja veoma neizvjesno kockanje s brojnim sigurnosnim rizicima.

Kako, onda, osigurati adekvatno sigurnosno rješenje?
Po pravilu, svoju mogućnost pravilnog izbora i uspjeh možete uvećati ukoliko prilikom odabira agencije s kojom pravite ugovor o zaštitarskim uslugama prednost date većim i „izgrađenijim“ agencijama, a pokušate zaobići neke manje sigurnosne organizacije, prije svega one s ograničenim kadrovskim resursima. Veće agencije mogu blagovremeno reagovati u slučaju različitih nepredviđenih okolnosti, poput nedolaska zaštitara/čuvara na posao ili u slučaju da izbor angažovanog zaštitara/čuvara nije prihvatljiv za korisnika usluge, te mogu ponuditi veoma brzu reakciju u cilju konsolidacije stanja u slučaju sličnih propusta, a sve to zahvaljujući svojoj prednosti koja se očituje u postojanju kadrovskih rezervi. Također, veće zaštitarske kompanije uspijevaju pod ugovorom zadržati svoje zaposlenike na znatno duži period nego što su to u stanju male zaštitarske agencije. S obzirom na to da nude kvalitetniju obuku, superviziju i mnogo više beneficija, posmatrano uopćeno, veće sigurnosne kompanije omogućuju kvalitetniju karijeru i jasno definisano napredovanje u službi. Naravno, ovo samo po sebi ne garantuje da ste, izabravši za sigurnosnog partnera veliku zaštitarsku kompaniju, u potpunosti na ispravnom putu ka uspješnom rješenju spomenutih problema. Još uvijek na vama ostaje odluka da li da prihvatite ili odbijete angažman u slučaju nedovoljno kvalitetnog zaštitarskog/čuvarskog osoblja onda kad postane očigledno da takvo osoblje, angažovano na osiguranju vašeg objekta ili imanja, nije u stanju odgovoriti na brojne sigurnosne izazove.
Potencijal vlastitog uspjeha možete drastično uvećati uspostavljajući striktne standarde prema kojima će se obavljati patroliranje i implementirajući ih u pisani ugovor između vas i ponuđača sigurnosnih usluga. Takvi standardi se u sigurnosnoj branši često nazivaju pravilo službe, a trebali bi biti detaljno objašnjeni i naznačeni u pisanom obliku, kao poseban dodatak u sklopu ugovora. Pored primarne funkcije da svjedoče o ugovorenim obavezama između ponuđača i korisnika sigurnosnih usluga, kopije pravila službe bi trebale biti podijeljene i svakom zaštitaru ili sigurnosnom službeniku u čijoj je nadležnosti osiguranje vaše imovine. Bilo kakvo odstupanje od pravila službe trebalo bi rezultirati obustavom plaćanja sigurnosnih usluga, opozivom neodgovornog ili nemarnog zaštitara/čuvara ili u slučaju značajnijih odstupanja – otkazivanjem ugovora sa sigurnosnom kompanijom koja se potpisom ugovora s korisnikom usluga obavezala na striktno poštivanje naznačenih standarda. Za tzv. portire koji su zaposleni na poslovima osiguranja, a koji su u toj službi proveli duži vremenski period, ne postoji posebno velika potreba za posjedovanjem pisanog primjerka pravila službe, ali postoji potreba da im se detaljno opišu radni zadaci i obaveze koje ih očekuju tokom vršenja dužnosti. U nekim specifičnim slučajevima, pravila službe mogu sadržavati tačno naznačeno vrijeme za patroliranje, npr.: „jednosatna pješačka patrola, tri puta u toku jedne noći, između 8.00 h uvečer i 4.00 h ujutro“. U svakom slučaju biste trebali zahtijevati da sigurnosno osoblje patrolama pokrije najveći dio vašeg objekta ili imanja, te da detaljno dokumentuje izvršenje svih zadataka i patrolnih obilazaka. Ovo je moguće ostvariti uz primjenu bilo pisanih izvještaja o poduzetim aktivnostima, bilo upotrebom supervizorskih uređaja, baziranih na satnim mehanizmima i memorijskim modulima. Nikad ne prihvatajte pisani izvještaj poput: „22.00 h do 23.00 h – sve mirno“. Adekvatan zapis aktivnosti trebao bi sadržavati mnogo detaljniji opis stanja na terenu, čak i kad je smjena protekla bez očiglednog narušavanja sigurnosnog protokola. Tako bi umjesto izvještaja tipa: „22.00 h do 23.00 h – sve mirno“, kvalitetan izvještaj s terena mogao glasiti, npr.: „U 22.06 h je završen obilazak južnog parking prostora, tom prilikom je uočeno da je rasvjetna sijalica iznad parking pozicije br. 256 izgorjela“, ili: „U 22.14 h su provjerene brave na vratima vešeraja, na svim balkonskim izlazima, na vratima za izlazak na krov zgrade, te na glavnom ulazu u objekt i ulazu u podrumske prostorije. Sve brave su bile uredno zaključane.“
Sigurnosne patrole u automobilima se veoma često mogu pretvoriti u čisti gubitak vremena i novca – ukoliko zaštitari/čuvari ne napuštaju automobil kako bi detaljno pregledali štićeni prostor i dospjeli i u njegove najudaljenije krajeve u koje, inače, pristup vozilom nije moguć. Pristup patroliranja automobilom se zasniva na visokom stepenu uočljivosti, pa je stoga neophodno na štićenoj lokaciji patrolirati što duže, kako bi ovaj pristup zaista imao svoj puni efekt. Neke će zaštitarske agencije, koje zapošljavaju osoblje na ugovor, radi što većeg stepena iskorištenja ljudskih i materijalnih resursa preopteretiti svoje planove i sheme patroliranja vozilima, te će na takav način jednostavno učiniti neizvodljivim da sigurnosno osoblje u potpunosti i na adekvatan način obavlja svoje radne zadatke. Na kraju, ovakva pretjerana ambicija da se za što kraće vrijeme obavi što više patrolnih obilazaka štićenih lokacija vozilima dovest će do toga da će ugovorne obaveze prema nekima od korisnika biti, jednostavno, zanemarene, dok će oni korisnici koji budu imali „više sreće“ dobiti tek površno isplanirane i nabrzinu realizovane čuvarske patrole.
Kad govorimo o zaštitarskom osoblju koje je za račun zaštitarske agencije zaposleno na ugovor, spomenimo i neka osnovna pravila čija implementacija ima potencijal da omogući visok nivo efikasnosti takvog osoblja:

- uvijek pažljivo pročitajte finalnu verziju ugovora, prije nego što ga potpišete. Ugovor možda krije klauzule koje se tiču obeštećenja i/ili osiguranja u korist agencije koja nudi sigurnosne usluge;
uvijek od kompanije ponuđača sigurnosnih usluga zatražite kopiju licence koja glasi na ime djelatnika, odnosno, zaštitara dodijeljenog za osiguranje vaše imovine, te dokaz da je on pokriven policom osiguranja;
- od kompanije koja nudi sigurnosne usluge zatražite – kad god je to moguće – da budete i dodatno osigurani uz obavezu sigurnosne kompanije da namiri svu eventualnu štetu koja bi mogla nastati njihovim neodgovornim poslovanjem ili nemarnim postupcima;
uvijek, kao dodatak ugovoru, drugoj ugovornoj strani dostavite jasno definirano pravilo službe, te precizne instrukcije za obavljanje sigurnosnih patrola;
- zahtijevajte da vam se konstantno dostavljaju bilješke o dešavanjima i aktivnostima sigurnosnog osoblja nakon svake završene smjene, čitajte ih, djelujte u skladu s njima i arhivirajte ih na period od najmanje dvije godine;
- nikad nemojte pristati na to da platite djelimično ili nedovoljno kvalitetno obavljenu sigurnosnu uslugu;
- uvijek pismenim putem zahtijevajte da zaštitarska agencija adekvatno opremi zaposlenika raspoređenog na osiguranje vaše imovine kompletnom uniformom, ručnom radiostanicom ili mobilnim telefonom, prijenosnim računarom, olovkom, baterijskom lampom i, ukoliko je to neophodno, vozilom;
- uvijek, u pismenoj formi, zahtijevajte da sigurnosna kompanija s kojom imate potpisan ugovor osigura pozadinsku provjeru kandidata, te da im omogući potpun trening i obuku u skladu s visinom i vrstom mogućih rizika koji se, eventualno, mogu ukazati tokom redovnog patroliranja objektom ili prostorom;
- uvijek osigurajte sigurnosnom službeniku listu s kontaktima za hitne slučajeve i pristup telefonskom aparatu;
- redovno instruirajte stanare ili korisnike vašeg objekta kako mogu ostvariti kontakt sa sigurnosnim službenicima, ukoliko se za to ukaže potreba;
- održavajte redovnu komunikaciju sa supervizorima zaštitara/čuvara kako biste sebi osigurali što viši nivo pružene usluge;
- ne sjedite skrštenih ruku i ne plaćajte nečije loše obavljanje posla ili neprihvatljivo ponašanje.

Arhiva