Angažovanje i upravljanje informatorima

Adekvatna saradnja s informatorima odvija se u nekoliko faza, uključujući njihovo angažovanje, produktivno upravljanje informatorima i sumiranje slučaja. Ponekad i sami informatori budu uhvaćeni u ilegalnim aktivnostima ili žele pomoći u odvijanju istrage iz sebičnih ili altruističnih razloga. Istražitelj na prvom mjestu mora pokušati otkriti prave razloge koji stoje iza informatorove želje za angažmanom
Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com
Informatori su iznimno raznolika skupina ljudi. Neki se za ovaj posao javljaju spontano, dok je druge potrebno angažovati u toku vođenja istrage. Nerijetko se dešava da poslodavci dobiju pismo kolege, bivšeg prijatelja, bračnog partnera ili susjeda koji se povezuje s osobom osumnjičenom za uključenost u vršenje nezakonitih aktivnosti. Ponekad i sami informatori budu uhvaćeni u ilegalnim aktivnostima ili žele pomoći u odvijanju istrage iz sebičnih ili altruističnih razloga. Istražitelj na prvom mjestu mora pokušati otkriti prave razloge koji stoje iza informatorove želje za angažmanom. To će mu biti korisno iz dva razloga. Kao prvo, na taj način može ustvrditi da li je informator u nekom sukobu s osumnjičenikom i procijeniti situaciju. Drugo, razumijevanje motivacije informatora daje jasnu sliku o načinu na koji se on može učiniti produktivnijim u budućem radu. Neki od najčešće identificiranih tipova motivacije za uključivanje informatora u tok istrage su: dugoročni antagonizam prema osumnjičeniku, kratkotrajni sukob s osumnjičenikom ili strah od dovođenja u vezu sa njegovim aktivnostima, moralni razlozi, ljubomora, želja za smanjenjem kazne za vlastita djela, strah od ugrožavanja tjelesnog integriteta, autentična briga za osumnjičenikom, lojalnost prema kompaniji ili zajednici, religijska uvjerenja i dr.
Produktivno upravljanje
Nakon angažmana informatora i utvrđivanja njegovih/njenih motiva, istražitelj može prikupiti sve korisne informacije od informatora. To je ponekad moguće izvesti u okviru jednog sastanka, no iskustva istražitelja su pokazala da je važnije kreirati mogućnost za kontinuirani kontakt s informatorima. Nerijetko se dešava i da istražitelj inicijalno pogrešno protumači informacije koje mu povjerava informator, zbog čega je potrebno tražiti dodatna objašnjenja. Kako bi se ova dodatna pitanja mogla postaviti, potrebno je održavati trajni kontakt, jer na njih odgovore može ponuditi samo informator. Ako pristane na obavezu prikupljanja i prenošenja informacija, on tako postaje kontrolirani informator. Ovaj tip informatora često se plaši otkrivanja svojih aktivnosti. Zbog toga su redovni profesionalni kontakti s istražiteljem važni kao dugoročni način za otklanjanje ove vrste strahova. Isto tako, na ovaj način se informatoru stavlja do znanja da se njegovo učešće u ovakvom vidu saradnje cijeni na duže staze. Jačanje inicijalne motivacije informatora da se uključi u istragu može kod iste osobe ojačati i entuzijazam za nastavak saradnje. Najvažniji prioritet u radu s informatorima jeste njihova zaštita. Konačno, istražitelj snosi i moralnu odgovornost kada traži od informatora da preuzme određene zadatke u okviru njihove saradnje. Istražitelj mora obučiti informatora da bude oprezan u zaštiti povjerljive prirode njihovog saradničkog odnosa. Neki nesmotreni komentar pred supružnikom, prijateljem ili kolegom može lahko dovesti do ugrožavanja tekuće istrage. Istražitelj treba odrediti metod ostvarivanja kontakata između njega i informatora. Nije dovoljno samo da informator ima pristup istražitelju, nego, po potrebi, i potonji mora biti u mogućnosti da sam inicira kontakt. Za istražitelje jedan od čestih izvora frustracija jeste situacija kada mu je brzo potrebna informacija za koju mora čekati da ga informator kontaktira. Između ovih kontakata mogu proći sati, sedmice i mjeseci, što podrazumijeva gubitak brojnih mogućnosti za unapređivanje toka istrage. Isto tako, istražitelj može doći do informacija da je saradnja između njega i informatora otkrivena. U tom slučaju stupanje u kontakt s informatorom može biti od ključne važnosti, jer se tako može spriječiti njegovo izlaganje opasnosti, kao i osigurati adekvatan nastavak istrage. Među prihvatljivim vidovima kontaktnih informacija su brojevi mobilnog i kućnog telefona, pejdžera ili telefona na radnom mjestu. Pri tome, najvažniji faktor koji treba imati na umu jeste da se istražitelj pobrine da se ne može utvrditi postojanje saradničkog odnosa između ova dva lica. Lažna lična imena ili lažni nazivi kompanija mogu se koristiti kako bi se spriječilo da prijatelji informatora (odnosno osumnjičenici) slučajno dođu do telefonskih i drugih poruka istražitelja.
Protok informacija
Česti kontakti između informatora i istražitelja predstavljaju način da se osigura neometan protok informacija. Istražitelj mora pomno pratiti bilo kakve indikatore o tome da se informator predomišlja u vezi sa nastavkom saradnje. Za istrage su posebno opasne situacije kada informatori počnu osjećati krivicu u pogledu „izdaje“ prijatelja. Ovo se češće dešava u situacijama kada informator inicijalno kontaktira istražitelja zbog nekog događaja koji je poslužio kao povod za sukob s osumnjičenikom. Kako vrijeme prolazi, razlozi za ljutnju postepeno blijede i osumnjičenik i informator mogu ponovo početi uspostavljati prijateljske odnose. Istražitelj tada mora držati situaciju pod kontrolom i osigurati brzu realizaciju istrage kako bi se spriječilo da dođe do ovakvog razvoja događaja. Ovaj vid kontrole se najlakše postiže izgradnjom kvalitetnog saradničkog odnosa s informatorom, kojeg je potrebno uvjeriti da je njegova sigurnost od primarne važnosti za istražitelja. Isto tako, pronalaženje dovoljnog vremena za odlazak na kafu ili druženje s informatorom jača percepciju da je istražitelj ne samo saradnik nego i informatorov prijatelj, te da ga ne tretira kao obično „sredstvo“ za realizaciju istrage. Isti učinak ima i blagovremeno odgovaranje na zahtjeve informatora za sastancima. Nije neobično da tokom prolongiranih istraga informator u sve većoj mjeri od istražitelja traži ohrabrenje i podršku. Osim izgradnje kvalitetnih odnosa, davanje manjih zadataka informatorima pomaže da ih se pripremi za slijeđenje uputa i nošenje sa manjim rizicima koji se javljaju prilikom vođenja istrage. Istražitelj ipak po svaku cijenu mora uvjeriti informatora da samostalno ne smije preduzimati ništa sumnjivo bez njegovog prethodnog pristanka, jer pogrešno promišljena akcija može ugroziti konačni ishod istrage.
Sumiranje slučaja
Ako je istraga uspješno realizirana, pri čemu su prezentirani dokazi o krivičnom djelu uvjerljivi, počinitelji će biti uhapšeni i protiv njih će se pokrenuti krivični postupak. Ako je informator postupao na produktivan, iskren i pošten način, on se mora uzeti u obzir prilikom određivanja smanjene kazne za njegovo učešće u konkretnim djelima. Istražitelj mora pomoći u razumijevanju pravog obima pomoći koju je pružio informator, a da pri tome sačuva svoju objektivnost i ne djeluje kao informatorov advokat. U mnogim slučajevima informatora se formalno suspenduje s posla, nakon čega se naknadno vraća na dužnost i nastavlja svoju karijeru u kompaniji. Ovakva gesta može trajno učvrstiti lojalnost informatora prema njegovoj firmi i pomoći prilikom osiguravanja njegove buduće pomoći u slučaju da dođe do sličnih negativnih scenarija. Za istražitelje je veoma važno da svoje informatore zadrže na pozicijama na kojima može lahko doći do pojave novih potencijalnih problema koji su iste naravi kao i prethodni.
Tretman informatora
Istražitelj koji sa prezirom govori o svojim informatorima zapravo ih i ne posjeduje kao saradnike, ili ih, u konačnici, neće moći zadržati uz sebe. Zato je potrebno izbjegavati žargon sa kvalifikacijama poput „potkazivač“, „doušnik“, jer on ne odražava profesionalni odnos između istražitelja i informatora. Umjesto toga, informatora je najbolje opisivati kao „kontakt-osobu“ ili „povjerljivi izvor“. Konačno, tretman informatora kao osobe sa ljudskim dignitetom na kraju će zasigurno imati svoje beneficije. Isti pristup u odnosu sa ljudima znači da će se istražitelju informatori lakše javljati i samostalno. Neljudski tretman ovih saradnika, uz odnos utemeljen na omalovažavanju, neminovno ima negativne posljedice koje ne mogu dovesti do zadovoljavajućeg okončanja istrage.