Kako najefikasnije iskoristiti vrijeme planiranja i realizacije?

Da bi planiranje bilo precizno, neophodno je detaljno poznavati vrijeme potrebno za realizaciju svake pojedinačne akcije. Precizno možemo odrediti vrijeme početka neke akcije, ali ne i njeno trajanje i završetak, pa je stoga od velike važnosti da tokom planiranja predvidimo i rezervno vrijeme. Ukoliko se, pak, radi o periodu/stanju kada nema akcija ili prijetnji i kada nismo pod pritiskom, vremensko planiranje se može izvesti i i zabilježiti obrnutim redoslijedom poteza, odnosno od kraja zamišljene akcije

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Trenutne mjere su u svojoj osnovi skup naredbi i djelatnosti usmjerenih prema timu. One podržavaju vođu operacije i ne ograničavaju ga u slobodi djelovanja, a ostalim članovima tima pomažu kako bi optimalno iskoristili vrijeme za pripremu i kako bi se što prije integrisali u propisanu mjeru. U stvarnosti nove mjere nikada nije lahko provesti, a veoma često ta praksa dovodi i do ograničenja u slobodi našeg djelovanja, čime i sami „nesvjesno“ djelujemo pogrešno na odluku. Trenutne mjere mogu se odnositi na:

• orijentaciju tima,
• izviđanje,
• opservaciju,
• prikupljanje informacija,
• utvrđivanje termina (sjednica tima, kratki sastanak itd.),
• alarmiranje (slanje drugog osoblja, povećanje spremnosti),
• davanje sredstava na raspolaganje (vozila itd.),
• nadgledanje,
• uspostavu kontakta,
• logističke i administrativne akcije koje prethode.

Vremensko planiranje

Planiranje vremena predstavlja temeljnu okosnicu mjera planiranja aktivnosti, njihovog provođenja, kao i menadžmenta u cjelini. Ono daje osnovne okvire za naš način rada i pomaže nam da pravovremeno postignemo sve definisane ciljeve. Da bismo kao tim koordinirano postigli rezultat ili proveli neku odluku, a to će se najčešće događati u otežanim uslovima, neophodna osnovna pretpostavka je stalno vremensko planiranje. Ono također obuhvata izradu plana i potrebnog vremena, te nam daje spoznaju o neophodnom stepenu priprema. Vrijeme se, nažalost, ne može dobiti, samo se može bolje i efektivnije iskoristiti. Vremenski okviri i postavljeni prioriteti u velikoj mjeri određuju vrstu, formu i obim pojedinačnih akcija, kao i dubinu pribavljanja potrebnih informacija. Da bi planiranje bilo precizno, neophodno je detaljno poznavati vrijeme potrebno za realizaciju svake pojedinačne akcije. Precizno možemo odrediti vrijeme početka neke akcije, ali ne i njeno trajanje i završetak, pa je stoga od velike važnosti da tokom planiranja predvidimo i rezervno vrijeme. Ukoliko se, pak, radi o periodu/stanju kada nema akcija ili prijetnji i kada nismo pod pritiskom, vremensko planiranje se može izvesti i i zabilježiti obrnutim redoslijedom poteza, odnosno od kraja zamišljene akcije, ali također uvrštavajući u plan svaki pojedinačni korak.

Ovisno o složenosti zadatka može biti korisno i da istovremeno postavimo više vremenskih planova za različita pojedinačna područja. Naprimjer, interni vremenski plan za tim za planiranje, drugačiji plan za tim za zaštitnu pratnju, vremenski plan za štićenu osobu itd. Vremenski planovi bi se uvijek trebali prikazati grafički, ukoliko je moguće opisati vremensku crtu. Kao i kod svih ilustracija, preporučuje se format A4, jer se u slučaju potrebe može poslati faksom.

Odluka

Na temelju svih prikupljenih informacija i vlastitih uputa, a uzimajući u obzir naše načine rada i preuzete obaveze, dolazimo do krucijalnog dijela planiranja – odlučivanja. Nakon postavljanja zadataka i ispitivanja vlastitih mogućnosti dolazimo do faze u kojoj odlučujemo koju tačno mjeru želimo provesti i u kojim okvirima. Ovisno o situaciji o tome će odlučiti vođa operacije ili drugi nadređeni, a nerijetko to radi i nalogodavac, odnosno štićena osoba. Odluka je logičan rezultat sveobuhvatne analize. Ona služi vođi operacije kao osnova za izvršenje naloga, a svim sudionicima razjašnjava efektivnu provedbu zadatka. Odluka je prisilan i obavezujući akt. Ipak, od nje se smije odstupiti samo ukoliko nastupi značajna promjena situacije, odnosno ako bi kruto ustrajavanje prijetilo krajnjem cilju. Jasno je da se do cilja ne može dospjeti bez opasnosti, zato ukoliko se ponudi prilika da se zadatak obavi na efikasniji i lakši način i uz manji utrošak materijalnih sredstava, prethodna odluka ne mora biti primijenjena. Ali, o tome odlučuju nadređeni.

Izrada varijanti

Kao i mi, i protivnička strana raspolaže različitim mogućnostima djelovanja. Stoga se neizbježno javlja i mnoštvo mogućnosti i rješenja. A rješenje nikada ne može biti cjelovito i uključiti sve racionalno osmišljene posljedice. Zbog toga moramo razmišljati o varijantama i izraditi različita moguća rješenja. Svaka varijanta ima svoje vlastite prednosti i slabosti. Moramo odvagati sljedeće:

• protivničku stranu i njenu agresivnost (motivacija, volja za postizanjem cilja)
• druge opasnosti/prijetnje/rizike
• standardni postupak za pojedinačne mjere zaštite lica (npr. motorizovana zaštitna pratnja itd.)
• slabe tačke protivničke strane (ili gdje smo mi posebno jaki)
• slobodu djelovanja (želja klijenta, budžet itd.)
• vremenske omjere

Prezentacija varijanti

Da bi odgovorna osoba ili nadređeni mogao donijeti kvalitetnu odluku, neophodno je prezentirati sve pojedinačne varijante. Prezentacija bi trebala biti jedinstvena, a prednosti i nedostaci moraju biti očiti. Preporučuje se da se prvo prezentuju sve varijante prije nego što se one počnu upoređivati, jer će nadležnima inače nedostajati temeljne informacije i postoji opasnost brzopletog donošenja suda. Time se, naravno, može negativno utjecati na krajnju odluku. U stvarnosti se često dešava da, npr., vođa tima za zaštitnu pratnju izradi i prezentira svoje varijante za rute i pomjeranja, dok će vođa tima za zaštitu prezentirati nadgledanje pojedinačnih ciljeva zaštite. Nakon prezentacije sve varijante se moraju detaljnije analizirati, a često će događa da se samo dijelovi iz pojedinačnih varijanti sklope u novu varijantu, koja se opet iznova mora obraditi i prezentirati.

————————

Konačna odluka

Osoba odgovorna za odlučivanje bira jednu varijantu sa svim njenim prednostima i nedostacima. Zatim se iz toga mora formulisati radni nalog, a to se treba učiniti što je moguće jednostavnije i jasnije. Radni nalog čini osnovu za sve članove tima i omogućava im da djeluju i vlastite aktivnosti usmjere prema istom cilju. Sada svi sudionici imaju zajednički cilj i razumiju način na koji ga trebaju postići. Smisao ovakvog radnog naloga često se, nažalost, potcjenjuje. Međutim, upravo u slučajevima nužde ili kada se nalazimo pod agresivnim utjecajem protivničke strane od izuzetne je važnosti da znamo kako trebamo djelovati i da u tim ekstremnim situacijama nemamo potrebu da pitanjima i dozvolama opterećavamo našeg nadređenog. Zato odluka i iz nje izveden radni nalog moraju biti precizni i jasni.

Radni nalog treba obuhvatati sljedeće:

• put do postizanja cilja
• konačno stanje
• mjere zaštite lica, podjelu tima, zadatke i težišta
• ciljeve zaštite i njihovu važnost
• faze mobilnosti i njihove detalje
• vremenski tok

Odluka je logičan rezultat sveobuhvatne analize. Ona je prisilan i obavezujući akt, od koje se smije odstupiti samo ukoliko nastupi značajna promjena situacije i ako bi kruto ustrajavanje prijetilo krajnjem cilju