22 Aprila, 2026
image
Home Kategorija Security Services

Security Services

Mercury AI: Digitalni štit budućnosti

U svetu koji se menja brže nego što je većina ikada mogla da zamisli, pitanje bezbednosti prestalo je da bude nešto apstraktno ili udaljeno, već je postalo deo naše svakodnevice, u okruženju punom izazova. The Mercury AI pokazuje kako AI tehnologija redefiniše bezbednost našeg okruženja

Piše: Nikola Stanišić, direktor prodaje, Mercury.AI; E-mail: nikola.stanisic@themercury.ai

Da bi jedno od najvažnijih pitanja za svakog čoveka – njegova lična bezbednost i bezbednost njegovih najbližih – bilo pravilno postavljeno i na njega dat pravi odgovor, neophodno je osloniti se na najnovija dostignuća savremenog doba. To ne podrazumeva samo klasičnu, “tvrdu” bezbednost sa naoružanim policajcima i fizičkim barijerama već i “meku”, gotovo nevidljivu dimenziju zaštite u kojoj ključnu ulogu imaju kamere, pametni softveri i veštačka inteligencija. Upravo u središtu te nove tehnološke paradigme, koja nam danas više nego ikada pomaže da se osećamo sigurnije, nalazi se kompanija The Mercury AI, specijalizovana za najnaprednija digitalna rešenja u oblasti bezbednosti, sa svojim “digitalnim štitom”.

Većina ljudi o bezbednosti ne razmišlja dok ne bude primorana. Međutim, okruženje u kojem živimo i radimo menja se tolikom brzinom da zahteva pravovremenu reakciju na nove izazove. Realnost je i dalje takva da većina sistema bezbednosti funkcioniše po zastarelom principu – reaguje tek kada se incident već dogodi. Ako već raspolažemo tehnologijom koja može da prepozna problem u ranoj fazi, zašto bismo čekali da preraste u ozbiljan incident? Upravo iz tog razloga razvijen je digitalni štit – platforma za detekciju oružja koja koristi veštačku inteligenciju kako bi identifikovala potencijalnu pretnju pre nego što postane stvarni problem. Bezbednost bi, pre svega, trebalo da počiva na prevenciji, a ne na reakciji.

Budno oko koje nikada ne trepće

Šta je, zapravo, digitalni štit? Osnova ovog sistema ne ogleda se samo u snimanju okruženja već u razumevanju onoga što se u tom okruženju dešava u realnom vremenu. Dok je ljudski faktor podložan umoru, padu koncentracije i ograničenom vidnom polju, platforma kompanije The Mercury AI obezbeđuje kontinuiran nadzor bez prekida, 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji.

Ključna prednost ove tehnologije u odnosu na ranije sisteme leži u specijalizovanom AI algoritmu. Za razliku od standardnih sigurnosnih kamera koje samo prenose sliku, ovaj sistem vrši stalnu analizu svakog kadra. On u realnom vremenu prepoznaje različite vrste naoružanja – bilo da je reč o vatrenom oružju ili hladnom oružju, poput noževa.

Međutim, ono što ovaj sistem zaista izdvaja jeste njegova izuzetna preciznost. Jedan od najvećih izazova kod automatizovanih rešenja su tzv. lažne uzbune, koje mogu izazvati paniku i nepotrebne troškove. Platforma The Mercury AI u deliću sekunde pravi jasnu razliku između opasnih predmeta i svakodnevnih, bezopasnih objekata poput telefona, ključeva ili alata. Na taj način postiže se ravnoteža između maksimalne budnosti i eliminacije nepotrebnog stresa.

Tiha straža: Diskrecija kao prioritet

U vremenu kada težimo opuštenijem i prijatnijem radnom i javnom okruženju, jedan od najvećih izazova uvođenja naprednih bezbednosnih sistema jeste očuvanje osećaja normalnosti. Niko ne želi da se u tržnom centru, školi ili kancelariji oseća kao u strogo kontrolisanom prostoru. Iako su građani svesni prisustva videonadzora, prirodno je da ne žele da im on bude nametljiv. Upravo tu dolazi do izražaja diskretno, gotovo neprimetno nadgledanje.

Sistem funkcioniše u pozadini postojeće video-infrastrukture, bez potrebe za dodatnim, glomaznim instalacijama koje bi narušile estetiku prostora ili izazvale nelagodu. Dok se svakodnevni život odvija nesmetano, veštačka inteligencija neprekidno analizira okruženje, pružajući nivo zaštite koji ljudsko oko, ma koliko obučeno, ne može kontinuirano da obezbedi.

Automatizacija koja spašava živote

Najveća vrednost ovakvog sistema dolazi do izražaja u kriznim situacijama, kada svaka sekunda može biti presudna. Statistike pokazuju da najveći broj žrtava nastaje u vremenskom intervalu između izbijanja incidenta i dolaska hitnih službi. Digitalni štit ovaj problem rešava kroz automatizovanu i brzu reakciju.

U trenutku kada algoritam detektuje pretnju, sistem ne čeka ljudsku intervenciju. Automatski pokreće unapred definisane protokole: trenutno obaveštavanje sigurnosnih timova i policije, uz preciznu lokaciju i vizuelni dokaz u realnom vremenu, zatim inteligentno zaključavanje određenih zona radi izolacije napadača i aktiviranje procedura za evakuaciju ili sklanjanje ljudi na sigurno.

Ovakav proaktivan pristup drastično skraćuje vreme reakcije, ograničava mogućnost delovanja napadača i pruža dragocene sekunde onima koji se nalaze u ugroženom prostoru. U poređenju s tradicionalnim metodama, razlika u brzini reagovanja je značajna.

Primjena digitalnog štita

Zahvaljujući svojoj fleksibilnosti i prilagodljivosti, platforma se može primeniti u gotovo svim okruženjima gde se okuplja veći broj ljudi ili gde postoji potreba za zaštitom imovine:

●Obrazovne ustanove i javni prostori: škole, tržni centri i stadioni, gde je bezbednost prioritet najvišeg nivoa.
● Saobraćajna čvorišta: aerodromi, autobuske i železničke stanice, kao ključne tačke kretanja ljudi.
● Infrastruktura od strateškog značaja: administrativni i energetski objekti koji zahtevaju poseban nivo zaštite.
● Poslovni sektor: radna okruženja u kojima je bezbednost zaposlenih i imovine od suštinskog značaja.

Budućnost je u proaktivnosti

Vreme oslanjanja na sreću ili isključivo reaktivne modele bezbednosti je iza nas. Budućnost je već stigla. Digitalni štit kompanije The Mercury AI nije samo tehnološka inovacija već neophodan korak napred u zaštiti ljudskih života i imovine. Ulaganje u ovakva rešenja znači ulaganje u sigurnost zajednice, mir roditelja i stabilnost poslovnog okruženja. Tim kompanije The Mercury AI pristupa bezbednosti bez kompromisa – ne prepušta ništa slučaju, već koristi najnaprednije tehnologije kako bi obezbedio maksimalan nivo zaštite. Kontinuirano unapređujući svoja rešenja i prateći najnovije tehnološke trendove, svojim korisnicima omogućava da se osećaju sigurnije i rasterećenije, znajući da je digitalni štit uvek prisutan i aktivan.

Panduit FMPS: Veća snaga, veće udaljenosti i vrhunska sigurnost

Fault Managed Power System kompanije Panduit omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnološkim sistemima. Kao centralizirana infrastruktura, olakšava upravljanje, nadzor i rezervno napajanje, uz veću otpornost i jednostavno prilagođavanje rastućim zahtjevima

Piše: Robert Zore, voditelj razvoja poslovanja, EGAL; E-mail: robert.zore@egal-eu.com

Panduitov Fault Managed Power System (FMPS) je siguran, efikasan i pouzdan sistem distribucije energije, osmišljen za napajanje opreme na velikim udaljenostima. Kao inovativno rješenje, sistem-integratorima omogućava stabilnu i sigurnu isporuku značajne količine energije do udaljenih uređaja. FMPS pripada klasi 4 i prvi je na tržištu usklađen s novim standardom UL 1400-1, čime donosi jednostavniju instalaciju te značajne uštede vremena i troškova.

Kako funkcioniše?

FMPS koristi impulsnu struju (Pulse Current) kao metod distribucije energije. Predajnik (transmiter) pretvara standardnu izmjeničnu struju (AC) u energiju u obliku kontroliranih impulsa (fault-managed power) ili u impulsno upravljanu energiju (fault managed power pulses) putem bakarnog kabla klase 4 do prijemnika. Prijemnik potom pretvara impulsni signal u napajanje od +/- 48 VDC, koje može opsluživati više krajnjih uređaja. Zahvaljujući mogućnosti nadzora kvarova, sistem omogućava siguran prijenos veće snage u odnosu na sisteme klase 2. Time Panduitov FMPS zadržava sve sigurnosne prednosti niskonaponskih instalacija, dok istovremeno omogućava isporuku mnogo veće snage na znatno većim udaljenostima.

Kolika je snaga i domet?

FMPS omogućava isporuku do 600 W po jednom bakarnom paru, na udaljenosti do 2 kilometra (u zavisnosti od uslova instalacije). Snaga i domet koje sistem može postići zavise od debljine provodnika, što se može vidjeti iz tabele:

Prednosti u odnosu na tradicionalne sisteme napajanja

Ušteda do 40% na materijalnim troškovima – Sigurna distribucija energije omogućava tehničarima instalaciju Panduitovog FMPS-a uz manje materijala, što rezultira nižim troškovima i bržom implementacijom u odnosu na klasične sisteme napajanja.

Smanjenje operativnih troškova kroz centraliziranu arhitekturu – Centralizirano napajanje omogućava jednostavnije upravljanje rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom. Infrastruktura se može pratiti i upravljati s jedne tačke, čime se izbjegavaju skupi odlasci na udaljene lokacije.

Prednosti u odnosu na sisteme klase 2

Ušteda do 60% na troškovima kablova – FMPS omogućava do šest puta veću snagu i distribuciju na do 30 puta veće udaljenosti u odnosu na sisteme klase 2, čime se smanjuje potreban broj bakarnih parova i omogućava korištenje tanjih kablova.

Manji zahtjevi za prostor i hlađenje u centralnoj opremi – FMPS sigurno isporučuje veću snagu pri višim naponima, povećavajući kapacitet po jedinici prostora (RU) i smanjujući gubitke energije u vidu toplote, uz veću ukupnu efikasnost.

Gdje se koristi?

Fault Managed Power System omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije svugdje gdje je potrebna. Panduitov FMPS može služiti kao osnovna infrastruktura za distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnologijama. Sistem je centraliziran radi lakšeg upravljanja rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom, čime se povećava otpornost sistema i omogućava skaliranje u skladu s rastućim tehnološkim zahtjevima.

Primjena u bežičnim mrežama u objektima

Bežična povezanost sve više ulazi u poslovne mreže, unapređujući performanse i mijenjajući način rada. Pouzdane veze, siguran pristup podacima i komunikacija na zahtjev postaju temelj savremenog poslovanja – svojevrsna “četvrta komunalna usluga” na koju se korisnici svakodnevno oslanjaju.

Panduit nudi rješenja vrhunske klase za poslovna okruženja širom svijeta, optimizirajući povezivost kroz jedinstven pristup mrežnoj i fizičkoj infrastrukturi. U DAS (Distributed Antenna System), D-RAN ili small cell arhitekturama, Panduit FMPS omogućava sigurno napajanje udaljenih radiojedinica. Istovremeno, optički i bakarni kablovi mogu se polagati kroz iste trase, čime se ubrzava instalacija, dok centralizirano napajanje olakšava rezervno napajanje, nadzor i kontrolu, uz veću pouzdanost bežične mreže.

FMPS u pametnim zgradama

U pametnim zgradama, povezani sistemi poput rasvjete, sigurnosti, klimatizacije, ventilacije i grijanja te audio-videorješenja integriraju se kroz IP mrežu, razmjenjuju podatke i omogućavaju efikasnije upravljanje objektima. Pouzdane mreže visokih performansi oslanjaju se na Panduitovu infrastrukturu kako bi osigurale povezivanje uređaja i distribuciju podataka i komunikacije tamo gdje su potrebni.

Panduit Fault Managed Power System dodatno unapređuje pouzdanost mreže unutar objekata kroz sigurnu i centraliziranu distribuciju energije. Kao certificirani sistem klase 4, omogućava zajedničko vođenje optičkih i bakarnih kablova, čime se instalacija ubrzava i pojednostavljuje. FMPS omogućava isporuku velike snage na velikim udaljenostima, uz manju količinu kablova i podršku većem broju krajnjih uređaja.

Zaključak

Panduit Fault Managed Power System donosi optimalnu sigurnost, efikasnost i pouzdanost uz potpunu kontrolu nad sistemom. Sistem-integratori mogu implementirati napredne tehnologije i centralizirano napajanje i na zahtjevnim lokacijama, na većim udaljenostima, uz skalabilan i fleksibilan dizajn koji osigurava dugoročnu održivost i spremnost za buduće potrebe. Dobro došli u novu eru distribucije energije uz Panduit Fault Managed Power System.

Sigurnost željezničke infrastrukture

Dok evropske direktive kucaju na vrata, a prijetnje ne čekaju, željeznice u regiji balansiraju između naslijeđene infrastrukture i zahtjeva modernog doba – u utrci u kojoj nema mjesta za zastoj. U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve složenije

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

U španskoj općini Adamuz, 18. januara 2026. godine, brzi putnički voz iskočio je iz šina. Drugi voz udario je u njega. Poginulo je 46 ljudi, više od 290 osoba povrijeđeno. Dionica je bila renovirana svega osam mjeseci ranije, a u projekat je uloženo 700 miliona eura. Voz je prošao tehnički pregled svega tri dana prije nesreće, no prva istraga pokazala je frapantan uzrok: lom šine dužine svega 40 centimetara. Toliko može biti dovoljna razlika između rutinskog putovanja i nacionalne katastrofe.

Statistika koja opominje

Upravo zbog te tanke linije, željeznica se decenijama gradila kao simbol najsigurnijeg vida transporta. Međutim, Adamuz je surov podsjetnik da sigurnost nije statična kategorija; ona se gradi svaki dan, ali se gubi u sekundi. Prema podacima Međunarodne željezničke unije (International Union of Railways), broj značajnih željezničkih nesreća porastao je za 21,5 posto između 2020. i 2024. godine. Ponekad su uzrok neažurirane zakrpe na softverskom sistemu koji upravlja signalizacijom, ponekad oprema čeka sanaciju koju budžet nije odobrio, a ponekad je to, kao u Adamuzu, 40 centimetara metala.

A upravo tu leži paradoks koji obilježava željezničku infrastrukturu u našoj regiji: sistemi koji prevoze milione putnika godišnje nasljeđuju decenije nesistemskih ulaganja, dok im istovremeno na vrata kucaju evropske direktive, novi standardi i prijetnje koje stara infrastruktura nikada nije morala poznavati – od cyber napada na signalizacijske sisteme do sofisticiranih pokušaja sabotaže. Hiljade putnih prijelaza i dalje čekaju na modernu aktivnu zaštitu, dok starost infrastrukture na ključnim dionicama često premašuje projektovani vijek trajanja. To su ranjivosti koje stara mreža, građena za neko drugo vrijeme, ne može sama riješiti.

Politička čekaonica

Problem, međutim, nije samo u zastarjelom čeliku i betonu. Jasno je da najveći izazov željezničke infrastrukture u regiji ostaje političke prirode. Dok najsavremenija tehnološka rješenja kucaju na vrata, administrativna rascjepkanost i spora implementacija evropskih standarda drže regiju u “čekaonici” moderne sigurnosti. Bez snažnijeg političkog zaokreta i usklađivanja sa strateškim koridorima, jaz između stanja na našim prugama i evropskih sigurnosnih imperativa samo će se produbljivati, ostavljajući sigurnost putnika na milost i nemilost naslijeđenih sistema.

U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve kompleksnije. To  je i bio povod za razgovor s operaterima i proizvođačima sigurnosnih rješenja kako bismo razumjeli gdje stoje željeznice danas i koliko su zaista daleko od onoga gdje bi trebale biti.

IZAZOVI KOJI NE ČEKAJU

Željezničke mreže u regiji nose teret dva vremena odjednom. S jedne strane, infrastruktura projektovana i građena u prošlom vijeku, tuneli, mostovi i kolosijeci koji zahtijevaju konstantnu pažnju i kontinuirana ulaganja. S druge, digitalizacija koja ubrzano mijenja prirodu prijetnji, pretvarajući sigurnost iz isključivo fizičkog u kompleksno tehničko-organizacijsko pitanje. U toj napetosti između staroga i novoga žive operateri i stručnjaci koji svakodnevno drže željezničke sisteme u pogonu. Njihovi odgovori na izazove razlikuju se po kontekstu i pristupu, ali polazišna tačka je gotovo uvijek ista: sistem koji se mora štititi veći je, složeniji i ranjiviji nego što izgleda izvana.

Teret naslijeđa

Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine otvoreno govore o infrastrukturnim izazovima s kojima se suočavaju. Kao javno preduzeće koje upravlja jednom od najzahtjevnijih željezničkih mreža u regiji, s gustom mrežom tunela, mostova i planinskih dionica, svjesni su da sigurnost nije jednom zauvijek osigurana, već zahtijeva svakodnevnu posvećenost i kontinuirani angažman na terenu. “Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine kontinuirano ulažu maksimalne napore u održavanje visokog stepena sigurnosti željezničkog saobraćaja, suočavajući se sa složenim infrastrukturnim izazovima koji su rezultat višedecenijskog nedostatka sistemskih investicija. Iako je na većini dionica tehnički propisan ciklus remonta od 25 godina istekao čak dva puta, a tek 25,5% (dionica Sarajevo – Čapljina) ukupne mreže prošlo kroz glavnu opravku, sigurnost putnika i robe niti jednog trenutka nije ugrožena zahvaljujući operativnim i preventivnim mjerama koje čine temelj poslovanja ŽFBiH”, navode iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Digitalni preokret

Hrvatska željeznica sagledava izazove kroz drugačiju prizmu, ne toliko kroz fizičku dotrajalost koliko kroz kompleksnost sistema koji se mora nadzirati i štititi u cijelosti, od prve do posljednje stanice.

“Sigurnost željezničke infrastrukture danas se suočava s nekoliko značajnih izazova. Prije svega, riječ je o vrlo kompleksnom i prostorno rasprostranjenom sustavu koji obuhvaća veliki broj objekata – od kolodvora i tunela do signalno-sigurnosnih sustava. Upravo ta rasprostranjenost zahtijeva kontinuiran nadzor i koordinaciju različitih službi. Osim toga, željeznička infrastruktura je po svojoj prirodi otvoren sustav koji svakodnevno koristi velik broj putnika i zaposlenika, što dodatno povećava potrebu za učinkovitim sigurnosnim mjerama”, kazao je Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi. U posljednje vrijeme sve veći izazov, naglašava on, predstavlja i rastuća digitalizacija sistema, zbog čega sigurnost više nije samo fizičko pitanje već uključuje i zaštitu informacijskih i komunikacijskih sistema. Različiti konteksti, različite polazišne tačke, ali zajednički zaključak koji se nameće sam od sebe. Izazovi željezničke sigurnosti danas su istovremeno fizički i digitalni, vidljivi i skriveni, naslijeđeni i tek nadolazeći. I upravo ta kombinacija čini ih posebno zahtjevnim za upravljanje.

Strateški zaokret u investicijama

Dok operateri na terenu rješavaju svakodnevne izazove, šira slika pokazuje da se način na koji se ulaže u sigurnost korjenito mijenja. Krešimir Paić, direktor kompanije ECCOS inženjering, primjećuje jasno ubrzanje investicija, prvenstveno potaknuto EU fondovima, ali i promijenjenim sigurnosnim okruženjem u Evropi.

“Ta ulaganja više nisu fragmentirana i reaktivna, već sve više imaju sistemski, integrirani i strateški karakter. Najveći dio sredstava usmjerava se u tri ključna segmenta: centralizirane nadzorno-upravljačke sustave (PSIM i ICMS), kojima se postiže integracija više sigurnosnih podsustava, ali i omogućuje upravljanje incidentima kao i praćenje anomalija u radu i korištenju sustava putem algoritama baziranih na umjetnoj inteligenciji te konvergencija sustava tehničke zaštite i IT i OT sustava; videonadzorne sustave bazirane na IP kamerama koje rade u vidljivom i IC području, a opremljene su i sa naprednom videoanalitikom baziranom na umjetnoj inteligenciji; te perimetarsku zaštita kritičnih objekata kao što su željeznički kolodvori i prometna čvorišta te kritične dionice pruga”, analizira Paić.

Prema njegovim riječima, posebno je izražen trend prelaska s izoliranih tehničkih rješenja na integrirane sigurnosne arhitekture, gdje se tehnička i cyber sigurnost sve više promatraju kao jedinstven sistem.

SLOJEVITA ODBRANA

Zaštita željezničke infrastrukture nikada nije jednodimenzionalna. Putnička stanica nije isto što i teretni terminal, a tunel postavlja potpuno drugačije sigurnosne zahtjeve od željezničko-cestovnog prijelaza. Upravo ta raznolikost objekata i situacija koje se moraju pokriti potiče operatere i stručnjake da sigurnost grade u slojevima, kombinirajući tehničke, fizičke i organizacijske mjere u jedinstven sistem koji mora funkcionirati kao cjelina, čak i kada jedan od slojeva zakaže. Kako taj sistem izgleda u praksi, najbolje govore oni koji ga svakodnevno primjenjuju.

Čovjek na terenu

U Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine osnova svega je neposredna prisutnost na terenu. Dok mnogi operateri u Evropi sve više prelaze na automatizirane sisteme nadzora, ŽFBiH svoju strategiju sigurnosti gradi oko specijaliziranog osoblja koje poznaje svaki metar pruge i čije iskustvo i poznavanje terena ostaju nezamjenjiv element ukupnog sistema zaštite.

“Strategija sigurnosti ŽFBiH zasniva se na svakodnevnom fizičkom nadzoru i preventivnom opažanju putem specijalizovanog osoblja, uključujući ophodare, čuvare mostova i klizišta, koji kontinuirano vrše obilazak pruge kako bi detektovali bilo kakve promjene na terenu. Poseban fokus stavljen je na održavanje gornjeg i donjeg stroja, redovno mašinsko rešetanje zastorne prizme i čišćenje pružnog pojasa, čime se osigurava stabilnost na 166 tunela i brojnim mostovima širom mreže. U okolnostima gdje infrastruktura zahtijeva sanaciju, koriste se provjerene metode poput uvođenja ʻlaganih vožnjiʼ, čime se brzina prilagođava stanju kolosijeka uz ispunjenje svih sigurnosnih uslova”, pojasnili su iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Zaštita iz više uglova

Hrvatska željeznica pristupa zaštiti kroz drugačiji, ali komplementaran okvir, onaj koji Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi, opisuje kao slojevit.

“Sigurnost željezničke infrastrukture temelji se na takozvanom slojevitom pristupu zaštiti, koji kombinira tehničke, fizičke i organizacijske mjere. S tehničke strane primjenjuju se sustavi videonadzora, sustavi kontrole pristupa te različiti senzorski sustavi koji omogućuju pravodobno uočavanje potencijalnih sigurnosnih događaja”, ističe Čerkez. Ti sistemi u pravilu su povezani s operativnim centrima u kojima se kontinuirano prati sigurnosna situacija. Fizičke mjere uključuju zaštitne ograde, kontrolirane ulazno-izlazne tačke, kao i prisustvo sigurnosnog osoblja na osjetljivim lokacijama. “Posebna pozornost posvećuje se objektima od strateške važnosti poput tunela i mostova. Organizacijski aspekt obuhvaća jasno definirane sigurnosne procedure, redovite procjene rizika te kontinuiranu edukaciju zaposlenika. Važan element je i suradnja s nadležnim institucijama i službama koje sudjeluju u zaštiti kritične infrastrukture”, pojasnio je on.

Bez obzira na tehnološku razinu, sigurnost željezničke infrastrukture uvijek počiva na kombinaciji ljudske prisutnosti, tehničkog nadzora i organizacijske discipline. Nijedan od tih elemenata sam za sebe nije dovoljan.

TEHNOLOGIJA U PRAKSI

Svaka rasprava o sigurnosnim tehnologijama u željeznici prije ili kasnije dođe do istog pitanja: ne šta postoji na tržištu, nego šta se u praksi zaista pokazalo učinkovitim. Odgovor rijetko kada ukazuje na jedno rješenje. Iskustvo operatera u regiji pokazuje da tehnologija funkcioniše onoliko dobro koliko je dobro integrisana u širi sistem nadzora i upravljanja i koliko brzo može pokrenuti pravu reakciju u pravom trenutku.

Prijelaz kao prioritet

U Željeznicama Federacije BiH konkretni rezultati vidljivi su prije svega na željezničko-cestovnim prijelazima – historijski jednoj od najopasnijih tačaka svake željezničke mreže. “Kao najefikasnije tehnološko rješenje u prevenciji incidenata pokazali su se sistemi aktivne zaštite na prelazima. U 2023. godini uspješno je instalirano šest novih automatskih uređaja sa svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranicima u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu, uprkos činjenici da ugradnja po jednom prelazu košta između 450.000 i 550.000 KM (230.000–280.000 eura). Dodatnu sigurnost pruža i spremnost sistema na ekstremne vremenske uslove, kada se uvodi pojačana ophodnja radi detekcije deformacija na šinama, dok se transport opasnih materija vrši uz striktno poštovanje certifikata koje izdaje ROŽ BiH i Evropska željeznička agencija (ERA)”, navode iz ovog javnog preduzeća.

Integracija kao odgovor

Hrvatska željeznica dolazi do sličnog zaključka, ali kroz drugačiji put. “U praksi se najuspješnijim pokazao integrirani pristup sigurnosnim tehnologijama, odnosno povezivanje više sustava u jedinstvenu platformu za nadzor i upravljanje sigurnošću”, isče Marino Čerkez. Posebno su se efikasnima pokazali napredni sistemi videonadzora s analitičkim funkcijama, sistemi kontrole pristupa na kritičnim infrastrukturnim točkama te perimetarski sistemi zaštite koji omogućuju pravovremeno otkrivanje neovlaštenog pristupa. Čerkez napominje i ono što mnogi operateri podrazumijevaju: “Takva rješenja omogućuju bržu reakciju sigurnosnih službi i značajno doprinose prevenciji incidenata. Iz razumljivih razloga, detalji konkretnih sigurnosnih događaja i operativnih postupanja ne iznose se javno, no iskustvo pokazuje da kombinacija tehnologije i dobro organiziranog operativnog odgovora ima vrlo pozitivan učinak na ukupnu razinu sigurnosti.”

No, dok operateri govore o onome što funkcioniše danas, industrija već gleda korak dalje. Krešimir Paić, direktor ECCOS inženjeringa, postavlja jasnu dijagnozu trenutnog stanja tržišta: potražnja se mijenja, jer se mijenja samo razumijevanje sigurnosti.

“Tržište trenutno najviše traži rješenja koja omogućuju operativnu učinkovitost uz visoku razinu automatizacije. U tom smislu, izdvojio bih nekoliko kategorija: nadzorno-upravljački sustavi iz kategorija PSIM, CSIM i ICMS, koji omogućuju objedinjeno upravljanje incidentima i donošenje odluka u realnom vremenu, inteligentni videonadzor (VMS + videoanalitika) s naglaskom na prepoznavanje obrazaca ponašanja, detekciju prijetnji i smanjenje lažnih alarma, ostali sustavi tehničke zaštite uključujući kontrolu pristupa, zaštitu perimetra i protuprovalu”, navodi Paić zaključivši kako klijenti danas traže rješenja koja nisu samo tehnološki napredna nego i skalabilna, interoperabilna i usklađena s EU standardima.

AI preuzima nadzor

Na te se zahtjeve za automatizacijom nadovezuje Matija Mandić, direktor Odjela za integrisanu sigurnost i pametne sisteme u kompaniji KING ICT, precizirajući da AI više nije samo dodatak videonadzoru već tehnologija koja suštinski mijenja pravila igre.

“AI omogućuje pravovremenu i pouzdanu detekciju potencijalnih incidenata kroz naprednu analizu videa i podataka u stvarnom vremenu. Posebno je značajna u nadzoru željezničko-cestovnih prijelaza, gdje omogućuje pravovremeno prepoznavanje rizičnih situacija poput loma branika, detekcije neispravnog branika koji se ne spušta ili ne zatvara cestu prilikom prolaska vlaka, zadržavanja vozila unutar prijelaza, kao i neovlaštenog ili nesigurnog prelaska sudionika u prometu. Dodatno, u zonama povećanog rizika poput područja sklonih odronima ili klizištima, primjena multimodalnih AI modela (kombinacija video, termalnih i drugih senzorskih podataka) omogućuje ranu detekciju promjena u okolišu i potencijalnih opasnosti”, objašnjava Mandić.

Ipak, istinski tehnološki iskorak u nadzoru nepreglednih i geografski rasprostranjenih dionica je primjena dronova opremljenih naprednim senzorima, uključujući visokorezolucijske, termovizijske i multispektralne kamere.

“Takvi sustavi omogućuju brz i fleksibilan nadzor teško dostupnih područja, poput pruga kroz planinske ili slabo naseljene regije. Uz to, sve značajniju ulogu ima primjena distribuiranih optičkih senzorskih sustava, koji koriste postojeću svjetlovodnu infrastrukturu kao kontinuirani senzor duž cijele trase. Ova tehnologija omogućuje detekciju i klasifikaciju različitih incidentnih situacija u stvarnom vremenu, poput neovlaštenog pristupa uz prugu, pokušaja sabotaže ili krađe, radova u blizini infrastrukture, odrona, vibracija uzrokovanih kretanjem vozila ili ljudi te drugih anomalija koje mogu utjecati na sigurnost prometa”, objašnjava Mandić.

Bez slijepih mjesta

Kombinacijom senzorskih podataka s tehnologijama računarskog vida i analitikom temeljenom na multimodalnim AI modelima, moguće je u stvarnom vremenu detektirati incidente poput oštećenja infrastrukture, prisustva prepreka na pruzi, neovlaštenog pristupa ili promjena u okolišu koje mogu ugroziti sigurnost saobraćaja.

“Integracija ovih sustava u centralizirane platforme za nadzor i upravljanje omogućuje automatizirano generiranje alarma, prioritetizaciju incidenata i bržu reakciju operatera. Rezultat je prijelaz s reaktivnog na proaktivni model upravljanja sigurnošću, uz značajno povećanje sigurnosti željezničkog prometa i optimizaciju operativnih troškova”, konstatuje Mandić. Poruka koja se provlači kroz sve odgovore je jasna: era tehnoloških otoka je završena. Tehnologija više nije izolovan alat, već integrisani sistem u kojem AI i ljudski faktor rade zajedno.

KIBERNETIČKI IMPERATIV

Digitalizacija željeznice donijela je neupitnu korist: efikasniji promet, bolji nadzor, brže upravljanje incidentima. Ali sa svakim novim sistemom spojenim na mrežu, sa svakim senzorom koji šalje podatke u upravljački centar, željeznica postaje i ranjivija na prijetnje koje nisu fizičke prirode. Cyber sigurnost više nije tema rezervisana za banke i energetske kompanije, ona je stigla i na pruge.

Razdvojiti ili izgubiti

Marino Čerkez iz HŽ Infrastrukture jasno artikulira tu promjenu. “Digitalizacija željezničkog prometa donijela je brojne prednosti u smislu učinkovitosti i upravljanja prometom, ali istodobno zahtijeva i snažan fokus na cyber sigurnost, posebno kada je riječ o sustavima koji imaju važnu ulogu u funkcioniranju kritične infrastrukture”, kaže on.

Zaštita u HŽ Infrastrukturi temelji se na nekoliko ključnih principa. Jedan od njih je razdvajanje operativnih sistema koji upravljaju prometom od poslovnih IT sistema, čime se smanjuje mogućnost širenja potencijalnih sigurnosnih prijetnji između različitih mreža. Uz to se provodi kontrola pristupa sistemima, kontinuirani nadzor mrežnog prometa te redovno ažuriranje i sigurnosno testiranje informacijskih sistema.

Posebno mjesto u tom okviru zauzima regulatorna usklađenost. “Važan aspekt predstavlja i usklađivanje sa zakonskim i regulatornim okvirom koji se odnosi na zaštitu kritične infrastrukture i informacijskih sustava. U tom kontekstu posebnu pozornost posvećujemo zahtjevima koji proizlaze iz europske NIS2 direktive, koja dodatno naglašava potrebu za upravljanjem cyber rizicima, prijavljivanjem incidenata i jačanjem otpornosti ključnih sustava”, naglašava Čerkez.

Kraj tehnoloških otoka

Cyber sigurnost u željeznici nije sprint, ona je kontinuirani proces koji zahtijeva stalna ulaganja, edukaciju i prilagodbu prijetnjama koje se mijenjaju brže nego što se mijenjaju zakoni koji ih reguliraju. “Kao organizacija koja upravlja dijelom kritične infrastrukture, kontinuirano radimo na tome da svoje sigurnosne procese, procedure i tehničke mjere uskladimo s tim zahtjevima te da kroz razvoj kapaciteta i edukaciju zaposlenika dodatno unaprijedimo razinu cyber sigurnosti”, potcrtao je Čerkez.

Ovaj regulatorni pritisak nije slučajan. Stručnjaci iz KING ICT-a pojašnjavaju da nove direktive: CER (direktiva o otpornosti kritičnih entiteta), NIS2 (direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sistema), Zakon o kritičnoj infrastrukturi (na nacionalnoj razini) kao i druge EU regulative vezane uz cyber sigurnost i otpornost sistema, zahtijevaju holistički pristup. To u praksi znači da se tehnička zaštita, cyber sigurnost i operativna otpornost više ne smiju posmatrati odvojeno.

“U praksi to znači da se modernizacija željeznica više ne može temeljiti na parcijalnim, izoliranim rješenjima – tehnološkim otocima, već na integriranim platformama koje omogućuju centralizirani nadzor, upravljanje i analitiku. Ključni naglasak je na interoperabilnosti sustava, skalabilnosti i mogućnosti integracije različitih tehnologija u jedinstveni sustav upravljanja sigurnošću. Takav pristup omogućuje ne samo usklađenost s regulativama već i značajno povećanje učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti željezničkog sustava”, naglašava Matija Mandić.

POGLED NAPRIJED

Sigurnost željezničke infrastrukture nije projekat s krajnjim rokom, ona je kontinuirani proces koji se mora prilagođavati novim prijetnjama, novim tehnologijama i novim regulatornim zahtjevima. Planovi koje operateri i stručnjaci danas postavljaju govore mnogo o tome kako sektor vidi vlastitu budućnost i koliko je spreman za ono što dolazi.

ETCS kao cilj

Željeznice Federacije BiH budućnost grade u nekoliko paralelnih smjerova. “U sklopu digitalizacije i modernizacije servisa, Željeznice FBiH planiraju projekat elektronske naplate karata putem QR kodova vrijednosti 2,2 miliona KM (1,1 milion eura), što bi omogućilo bržu kontrolu protoka putnika i smanjenje gužvi. Paralelno s tim, pokrenuta je izrada projektne dokumentacije za izgradnju novih perona na 18 lokacija u Kantonu Sarajevo, dok je za 2026. godinu planirana obimnija sanacija stanične zgrade u Mostaru. Glavni strateški cilj ostaje implementacija ETCS Nivo 1 (European Train Control System), koji će omogućiti automatsku kontrolu brzine i podići sigurnost na najviši evropski nivo minimiziranjem uticaja ljudskog faktora.”

HŽ Infrastruktura planove gradi oko integracije i otpornosti sistema.

“U narednom razdoblju planira se daljnje jačanje integriranih sigurnosnih sustava i razvoj naprednih tehnologija za analizu sigurnosnih podataka. Poseban naglasak bit će na sustavima koji omogućuju brže prepoznavanje potencijalnih prijetnji i učinkovitije upravljanje incidentima”, ističe Marino Čerkez.

Otpornost kao standard

Uz tehnološku dimenziju, iz HŽ Infrastrukture naglašavaju i onu organizacijsku. “Također se planira dodatno unapređenje cyber sigurnosnih kapaciteta te daljnji razvoj procedura za upravljanje kriznim situacijama i osiguranje kontinuiteta rada sustava. Konačni cilj svih tih aktivnosti je povećati otpornost željezničke infrastrukture na različite sigurnosne izazove i osigurati siguran i pouzdan prijevoz putnika i robe”, zaključuje Čerkez.

Na ove se planove nadovezuje vizija Krešimira Paića iz ECCOS inženjeringa, koji predviđa da će se potražnja kretati prema proaktivnoj sigurnosti i pametnoj infrastrukturi. “Veća primjena umjetne inteligencije i analitike podataka, razvoj sustava koji omogućuju rano prepoznavanje rizika, a ne samo reakciju na incidente, integraciju sigurnosti u šire koncepte pametne infrastrukture, upotrebu dronova i robota za nadzor željezničke infrastrukture. Također, vidimo nekoliko ključnih prioriteta, a to su zaštita ključnih koridora i logističkih pravaca, otpornost sustava na hibridne prijetnje (fizičke plus kibernetičke) te dalja standardizacija i interoperabilnost na razini EU”, sumira Paić.

Strateška komponenta

Potražnja će se kretati prema rješenjima koja nude cjelovit pristup (end-to-end), od projektovanja i implementacije do održavanja i nadogradnje sistema te postupnog obnavljanja u skladu s tehnološkim napretkom i potrebama održavanja rizika na prihvatljivim nivoima. “Sigurnost željezničke infrastrukture danas više nije samo tehničko pitanje već strateška komponenta ukupne otpornosti države i gospodarstva. Upravo zato očekujemo da će ulaganja u ovaj segment ostati snažna i dugoročno stabilna”, kaže Paić. Različiti prioriteti, različite polazne tačke, ali isti horizont prema kojem se kreće cijeli sektor. Željeznica budućnosti mora biti istovremeno fizički robusna, digitalno zaštićena i organizacijski spremna. Pitanje nije hoće li se ta transformacija dogoditi, već koliko brzo.

Zaključna razmatranja

Željeznice u regiji trče dvije utrke istovremeno. Prva je ona s vremenom – sanirati, modernizirati, nadoknaditi decenije propuštenih ulaganja u infrastrukturu koja nosi milione putnika i tone tereta svake godine. Druga je ona s prijetnjama koje ne čekaju – izboriti se sa cyber napadima koji ciljaju signalizacijske sisteme, hibridnim prijetnjama koje spajaju fizičko i digitalno, te stići regulatorne rokove iz Bruxellesa koji se ne pomiču bez obzira na stanje lokalnih budžeta.

Razgovori koje smo vodili otkrivaju sektor koji je svjestan i jedne i druge utrke. Operateri govore otvoreno o izazovima, o tehnologijama koje su implementirali i onima koje planiraju. Industrija jasno vidi kuda tržište ide i šta korisnici trebaju. No, između te svjesnosti i stvarne transformacije stoji realnost koja se ne može zanemariti – infrastruktura starija od interneta, legislative koje kasne za tehnologijom i investicijski ciklusi koji se mjere godinama, dok se prijetnje mjere sekundama.

Španski Adamuz je u januaru 2026. pokazao da ni rekonstruirana dionica, ni tehnički pregled, ni uloženih 700 miliona eura ne garantiraju sigurnost ako sistem u cjelini nije spreman. Poruka nije da je željeznica nesigurna; ona je, statistički gledano, i dalje jedan od najsigurnijih vidova transporta. Poruka je da sigurnost nije stanje koje se jednom dostigne. Ona je proces koji se mora graditi svaki dan, na svakom metru pruge, u svakom softverskom ažuriranju i svakoj odluci o investiciji. Regija to zna. Pitanje je samo hoće li stići na odredište na vrijeme.

Axis: Razumijevanje troška sigurnosnog sustava

Nema ulaganja bez rizika. Pogrešna procjena da li je dobit veća od rizika može biti skupa greška. Ovo pravilo važi i za trošak vašeg sigurnosnog sustava. Zato odluka donesena isključivo na osnovu početne cijene, bez stvarnog razumijevanja što je još sve potrebno, može biti uzrokom kasnijeg izlaganja većem riziku.

Piše: Ivan Malović, prodajni predstavnik, Axis Communications SEE; E-mail: Ivan.Malovic@axis.com

Da bismo razumjeli što je sve potrebno za nabavku i održavanje sigurnosnih sustava, važno je znati što znači ukupni trošak vlasništva. TCO se odnosi na ukupni trošak nabavke, postavljanja, korištenja i održavanja proizvoda ili usluge tokom cijelog njegovog, odnosno njenog vijeka korištenja. Osim početne nabavne cijene, TCO uključuje dodatne troškove sigurnosnog sustava kao što su implementacija, operativni rad, održavanje,  obuka te eventualna zamjena i stavljanje sustava van upotrebe.

Odmah po nabavci vjerojatno se ne opterećujete uračunavanjem mogućih nadolazećih troškova. To vas može dovesti do neugodnih iznenađenja kasnije. Ovo se odnosi i na nepredviđene troškove koji se s vremenom mogu pojaviti: počevši od nadogradnji hardvera i softvera, preko održavanja proizvoda do obuke korisnika. Razumijevanje ukupnog troška vlasništva omogućuje vam da donesete ispravnu odluku, a ne da se vodite samo početnim troškom.

Koliko košta sigurnosni sustav?

Recimo da prosječan sigurnosni sustav obično može trajati između sedam i deset godina. Tada se početni trošak lako “zaboravi”, jer se dugoročni dodatni troškovi s vremenom nagomilaju. Zapravo, moglo bi vas iznenaditi da nabavna cijena može biti samo 30 posto ukupnog troška.

Budući da je preostalih 70 posto troškova potencijalno “skriveno” ispod površine, ta realnost može kasnije prilično šokirati svakoga tko je sustav kupio samo na osnovu cijene kamera, što jasno naglašava važnost razmatranja indirektnih troškova sigurnosnog sustava. Odluke koje donesete ranije u procesu kupovine imaju veliki utjecaj na

te buduće troškove i skrivene izdatke. Razmišljanje o TCO-u pouzdan je način da se zaštitite. Zato imajte na umu ova pitanja: “Koje nadogradnje bi mi mogle biti neophodne u budućnosti?”, “Koliko ljudi trebam obučiti?”, “Kolika je potrošnja električne energije?” ili “Koliko često trebam mijenjati komponente sustava?” Za pet godina ćete biti zahvalni što ste o tome razmišljali.

Ključni elementi ukupnog troška vlasništva

Da biste zaista razumjeli sveobuhvatnu cijenu sigurnosnog sustava tokom njegova životnog vijeka, važno je razložiti ključne elemente koje doprinose ukupnom trošku vlasništva.

Početni troškovi nabavke

Kada govorimo o početnim troškovima sigurnosnog sustava, obično mislimo na nabavnu cijenu hardvera, softverske licence, isporuku i postavljanje. Nažalost, previše razgovora o zahtjevima fokusira se samo na kamere, bez sagledavanja širih potreba sustava u cjelini, počevši od potrošnje energije do potreba za pohranom.

Svesti sve isključivo na troškove nabavke kamere umjesto na to gdje će naknadno novac biti trošen za potrebe korištenja i održavanja, u početku može zvučati primamljivo. No, treba imati u vidu da sigurnosni sustav mora odgovarati na vaše potrebe u doglednoj budućnosti.

Troškovi pohrane

Osim početnog troška sigurnosnog sustava, trošak pohrane snimljenog materijala jedan je od najznačajnijih stalnih izdataka. Različite regije imaju različite propise o tome koliko dugo morate čuvati snimke, pa je vrijedno to provjeriti kako biste izbjegli neugodnosti. Propisi kao što su GDPR i HIPAA određuju koliko dugo se snimke moraju čuvati, što pohranu čini značajnim faktorom u ukupnim troškovima.

Da vas ne bi iznenadili visoki troškovi servera i električne energije nakon instalacije kamera, ključno je izračunati kako različiti zahtjevi za pohranom, povezani sa svakim modelom kamere, mogu utjecati na vaš ukupni trošak vlasništva. Kupovina jeftinijih kamera radi uštede na početku može biti veliki rizik, jer će vas ta ušteda kasnije možda kasnije “koštati” kroz troškove energije, servera i pohrane.

Također, ako planirate smanjiti troškove pohrane smanjenjem veličine videofajlova, morate birati uređaje koji ne narušavaju kvalitetu slike. To može biti problem, naprimjer, kod prikupljanja dokaza do te mjere da više nije  moguće identificirati osumnjičenog ili incident. Vrlo je važno imati na umu da kompresija videomaterijala može degradirati i zamutiti sliku do te mjere da to više nije ušteda, već odricanje. Srećom, moderne kamere često imaju sofisticirane tehnologije koje rješavaju ovu dilemu. Te tehnologije mogu zadržati ključne forenzičke detalje, a istodobno smanjiti potrebnu propusnost i zahtjeve za pohranom, pa time i dugoročne troškove.

Indirektni troškovi

Vrsta uređaja koju odaberete utjecat će na troškove daleko izvan same pohrane. Procjena ukupnog troška  vlasništva mora uključivati i stalne troškove nadzora, održavanja i potrošnje električne energije. Kada napravite računicu, možete zaključiti da troškovi mogu početi brzo rasti. Međutim, ključno je da uređaji koje izaberete izravno određuju koliki će ti iznosi biti. Odabir jeftinijih kamera i uređaja na početku može rezultirati zapanjujuće visokim indirektnim troškovima. Nasuprot tome, ako od samog početka odaberete kvalitetnije kamere i uređaje, možete dugoročno smanjiti indirektne troškove sigurnosnog sustava.

Simulacija ukupnog troška vlasništva

Kao što smo vidjeli, stvarni trošak sigurnosnog sustava daleko nadilazi početni nabavni iznos. Da biste kupovinu pretvorili u pametnu investiciju, ključno je razumjeti ukupni trošak vlasništva. Upravo tu TCO simulator, poput onog koji se nudi u alatu AXIS Site Designer, može pružiti vrijedne uvide. On modelira ključne faktore kao što su troškovi energije i životni vijek uređaja. To čini na osnovu odabranih uređaja i zahtjeva za pohranom, dajući vam jasan pregled što će s vremenom te troškove pokretati. Također, uspoređujući vaš predloženi sustav s referentnim vrijednostima konkurencije, nudi vam opipljivu procjenu mogućih dugoročnih ušteda.

Završne napomene

Vaša odluka o tome koju vrstu kamere kupiti utječe na niz budućih troškova. Jednostavno sebi postavite nekoliko pitanja o tome koje su vam funkcionalnosti potrebne, koliko pohrane i električne energije te kako tehnologije koje te kamere nude utječu na ukupne troškove. Vrijedi odvojiti vrijeme da na početku postavite prava pitanja i da pronađete dobavljače koji su spremni otvoreno odgovarati na njih. Razumijevanjem kako izračunati ukupni trošak vlasništva možete izbjeći neugodna iznenađenja u budućim troškovima te osigurati da na kraju dobijete sigurnosni sustav koji je pravi za vaše specifične potrebe.

Višeslojni izvor inteligencije koja oblikuje kvalitet življenja i ritam investicija

Sistemi za upravljanje zgradama širom EMEA regije ostavljaju svijet automatizacije i evoluiraju u smjeru integrisanih platformi koje se oslanjaju na koncept podatkovne inteligencije. Sve se dešava u vrijeme uvođenja definicije “inteligentne” zgrade, koju danas oblikuju stroga ekološka regulativa, naglasak na cyber sigurnosti i visoka očekivanja korisnika

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sistemi za upravljanje zgradama (Building Management Systems) polako izlaze iz niše u velikom stilu. Razlog za to je najstariji i najjednostavniji ikada: staro odumire, a alternative su preskupe i nedovoljno ispitane. Ovo je najlakše vidljivo na stambenom fondu evropskih zemalja čije se tržište našlo pod sistemskim pritiskom u vidu zastarijevanja njegove infrastrukture. Ovaj fond je danas star nekoliko decenija, fragmentiran i oslonjen na tržište adaptacije prostora. U prilog starim zgradama ne idu ni regulatorni okviri povezani s dekarbonizacijom, energetskim performansama i operativnom transparentnošću kao glasnici modernizacije. Vlasnici zgrada danas su pod pritiskom ne samo da unaprijede same zgrade već da unutar njih integrišu sisteme sposobne da isporuče mjerljive operativne performanse.

S druge strane, Evropa nema luksuz brzorastućih regija poput Bliskog Istoka, gdje se BMS sistemi od starta ugrađuju u megaprojekte, hotele, aerodrome, medicinske ustanove i pametne gradove. U tim okruženjima se digitalna infrastruktura predviđa i integriše od samog početka. Međutim, ova prednost dolazi i uz znatno viša očekivanja korisnika, što znači da se automatizacija i inteligencija zgrada moraju projektovati od prvog dana.

Zaključak je da se BMS u cijeloj EMEA regiji našao između operativnih potreba samih objekata i uspona  informatičke tehnologije koja ih sada može ispratiti. Tu je nestabilnost globalnog energetskog tržišta, koja je u prvi plan izbacila fokus na efikasnost u trošenju komunalnih resursa. Sve ovo više nije ni apstraktno ekološko pitanje, nego stvar koja zadire u novčanik korisnika čije zadovoljstvo boravkom u zgradi odavno nije periferno pitanje.

U takvom kontekstu, BMS je napustio imidž upravljačke platforme i postao višeslojni izvor inteligencije koja oblikuje kvalitet življenja i ritam investicija u građevinskom sektoru.

Reakcija više nije dovoljna

Na konceptualnom nivou, BMS je samo naglasio već dugo vremena prisutni rascjep u definiciji pametnih i inteligentnih zgrada. Za stručnjake koji se bave BMS-om, ova razlika se svodi na koncept očekivanja naspram reakcije. Valentin Vasile, zamjenik direktora za digitalnu energiju za Centralnu i Istočnu Evropu u Schneider Electricu, povlači vrlo jasnu granicu između oba koncepta. “Pametna zgrada reaguje, ali inteligentna zgrada predviđa”, kaže Vasile.

Koncept predviđanja je kontekstualan. Vasile to ilustruje konkretnim scenarijem. Inteligentna zgrada, naprimjer, neće reagovati tek onda kada senzori za detekciju zauzetosti prostora dostignu postavljene pragove, već može unaprijed prepoznati da zauzetost raste i da će promjena vremena uticati na komfor prisutnih u roku od 45 minuta. “To više nije samo: ‘Uključi rashladni uređaj u 7 ujutro.’ Sada je to na osnovu jučerašnjih obrazaca, današnje vremenske prognoze i predviđene zauzetosti prostora, unaprijed ohladi 4. sprat za 0,8°C u 6:43 ujutro radi optimalnog komfora”, kaže on. Taj pomak, tvrdi Vasile, zgradu čini ne samo pametnom već i inteligentnom.

U konkurentskoj kompaniji Honeywell, na ovu tranziciju se gleda kroz prizmu učenja na nivou portfolija. Dejan Petrović, viši menadžer prodaje za BMS sisteme za Balkan/Adria regiju, naglašava da istinski inteligentni sistemi ne optimiziraju samo pojedinačnu zgradu. Umjesto toga, oni prepoznaju ponavljajuće obrasce kroz čitave portfolije i povezuju grijanje, ventilaciju i klimatizaciju, energiju, protivpožarnu zaštitu i tehničku zaštitu kako bi unaprijedili i skalirali performanse objekta.

S druge strane, u Johnson Controlsu naglasak je na prilagodljivosti. Ilan Yaniv, šef prodaje za digitalna rješenja u toj kompaniji, objašnjava da statična automatizacija zasnovana na pravilima polako ustupa mjesto adaptivnim sistemima. Razlog za to je činjenica da oni mogu proaktivno prepoznati manjak efikasnosti putem detekcije kvarova i dijagnostike. Fokus nije samo na predviđanju nego i na operativnoj agilnosti, uz smanjenje oslanjanja na fiksne pragove detekcije parametara i unaprijed programirane reakcije.

Pitanju nove uloge BMS-a u Siemensu se pristupa kroz dijagnostiku. Saša Matošić, stručnjak za prodaju proizvoda za pametne zgrade i infrastrukturu u toj kompaniji, ističe detekciju anomalija zasnovanu na mašinskom učenju i prepoznavanje obrazaca kao pokazatelje da se sistemi odmiču od tradicionalne automatizacije. U ovom okviru, inteligencija postaje vidljiva kada se odstupanja otkriju prije nego što se aktiviraju upozorenja, a korektivne radnje postanu proaktivne umjesto reaktivnih.

To znači da automatizacija zasnovana na pravilima više nije dovoljna i da je inteligencija višedimenzionalni koncept koji uključuje predviđanje, portfolio za učenje, prilagodljivost i dijagnostičku dubinu. “Sistem se odmiče od jednostavne automatizacije i postaje platforma za donošenje odluka. Ona se prilagođava promjenjivim uslovima, uči iz operativnih obrazaca i kontinuirano poboljšava performanse bez ljudske intervencije”, kaže  Matošić.

Integracija nije samo konvergencija

Ipak, struka naglašava još jedan važan faktor: inteligencija je moguća samo tamo gdje je integracija cjelovita.

Honeywell pozicionira integraciju kao konvergenciju HVAC-a, upravljanja energijom, sistema za zaštitu života, tehničke zaštite i IT/OT infrastrukture. Sve se mora odvijati u okviru jedinstvenog operativnog modela. Petrović objašnjava da povezivanje pratećih tokova podataka otkriva obrasce koji su ranije bili nevidljivi operaterima. Tako se kreiraju vrijedni uvidi koji u realnom vremenu unapređuju performanse cijele zgrade.

A tu je i agregacija podataka kroz sisteme i IoT uređaje. Yaniv iz Honeywella ističe važnost transformacije sirovih signala u korisne uvide, uz glatki prelazak iz faze monitoringa u podršku donošenju odluka. Platforme integrišu podatke iz sistema za automatizaciju zgrada, brojila i IoT uređaja, uz oslanjanje na otvorene protokole i primjenu napredne analitike. Uz to, one pomoću AI-ja daju preporuke kroz kontrolne ploče koje prate upravljanje energijom, nivo ugljika i performanse konkretnog prostora.

Međutim, integracija je mnogo više od pukog tehničkog objedinjavanja. Za Schneider Electric ona je operativna okosnica koja usklađuje ciljeve podizanja nivoa komfora korisnika, smanjenja ugljika, cjenovne isplativnosti i otpornosti na cyber napade. Platforma EcoStruxure te kompanije postavlja upravljanje zgradom u centar pažnje i objedinjuje HVAC, rasvjetu, roletne, senzore i energetske sisteme. Istovremeno, Power Monitoring Expert funkcija donosi energetsku inteligenciju u ovo jedinstveno okruženje. Analitički slojevi imaju krovnu ulogu i pretvaraju zgradu u nešto što Vasile opisuje kao jedan “koordiniran, transparentan i samoučeći ekosistem”.

U Siemensu, srodnu funkciju po važnosti imaju objedinjene kontrolne ploče i hibridni modeli implementacije u oblaku. Oni povezuju HVAC, protivpožarnu zaštitu, rasvjetu i sigurnosne sisteme s jedinstvenim interfejsom. Matošić ističe upotrebljivost i međudisciplinarnu vidljivost kao ključne faktore za efektivan nadzor, uz cloud integraciju kroz Building X platformu, koja omogućava sofisticiranu analitiku i optimizaciju na više lokacija.

Za razliku od Honeywella i Johnson Controlsa, koji se fokusiraju na korelaciju i analitiku, Schneider Electric integraciju prvenstveno uvodi u smislu usklađivanja ishoda, dok za Siemens ona donosi operativnu jasnoću i interakciju s korisnicima. Sve u svemu, priča o integraciji je zajednički jezik svih tržišnih igrača, uz diferencirani fokus na različite aspekte njene uloge.

AI mijenja ulogu operatera?!

Možda najznačajniji organizacijski pomak koji donose inteligentne BMS platforme jeste novi nivo podrške osobama koje upravljaju zgradama. BMS je ranije predstavljao jedan “tihi” infrastrukturni sloj jer je bio stabilan, predvidljiv i reaktivan. Danas, tvrdi Vasile, on postaje “misleći” sloj zgrade i ta promjena počinje s podacima. Kada se hiljade različitih tačaka podataka objedine u zajednički sloj, zgrada dobija svoj “kontekst”. Inteligentni softver pretvara sirove podatke u korisne uvide i tako operaterima donosi jasnoću koju ranije nisu imali. Vještačka inteligencija pomaže da se iz temelja promijeni uloga operatera. “Umjesto reagovanja na alarme, operateri dobijaju interpretacije i predviđanja zasnovana na nivou pouzdanosti, vjerovatne ishode i preporučene akcije”, objašnjava Vasile. Oni prelaze iz faze gašenja požara u orkestraciju, iz pitanja “Šta nije uredu?” u “Koji je najbolji scenario koji možemo oblikovati?” “AI ne automatizira zgradu. On unapređuje ljude koji upravljaju zgradom jer im daje kopilota koji može vidjeti ono što nijedan čovjek ne bi mogao pratiti sam”, kaže on.

Sličnu filozofiju primjenjuje Johnson Controls, i to kroz platformu OpenBlue. Funkcija Fault Detection and Diagnostics donosi rano otkrivanje kvarova, dok preporuke zasnovane na AI-ju pomjeraju fokus menadžera zgrada s reaktivnog održavanja ka proaktivnoj optimizaciji. I u Honeywellu je AI dospio pod lupu tamošnjih projektanata, koji ga integrišu s rješenjima za prediktivne uvide, automatiziranu optimizaciju i benchmarking na nivou portfolija. Tu je i upravljačka platforma Buildings Sustainability Manager, koja koristi mašinsko učenje za predviđanje anomalija, optimizaciju performansi i podršku dugoročnim ciljevima održivosti i otpornosti.

Cyber sigurnost kao ljepilo koje drži zgradu na okupu

Istovremeno, svi se sagovornici slažu da je digitalna inteligencija bez kibernetičke otpornosti neodrživa. Dok u Honeywellu i Schneider Electricu naglašavaju hijerarhiju kontrole, u Johnson Controlsu je fokus na kibernetičkoj arhitekturi. Yaniv opisuje slojevite sigurnosne mehanizme i kontrole zasnovane na identitetu koje su osmišljene da smanje izloženost napadima u vrijeme kada zgrade postaju sve povezanije. Kao primjer navodi njihovo OpenBlue Airwall rješenje za umrežavanje na bazi principa nultog povjerenja (Zero Tust). Ono kreira virtuelni air-gap, odnosno čini uređaje nevidljivim za napadače i eliminira njihovo lateralno kretanje. Kao dodatni sloj sigurnosti, Airwall se oslanja i na Host Identity Protocol (HIP) i kriptografske ID-jeve za sigurnu komunikaciju, uz AES-256 enkripciju i višefaktorsku autentifikaciju.

Za Siemens, sigurnost se oslanja na usklađenosti sa standardima IEC 62443-4-2, podršku za Active Directory, LDAP i centraliziranu višefaktorsku autentifikaciju. Za dodatnu zaštitu konvergirane infrastrukture, tu je i Siemensova inicijativa o kibernetičkoj sigurnosti (Cybersecurity Initiative), koja za cilj ima zaštitu kritične infrastrukture, postrojenja i umreženih uređaja kroz saradnju države i sektora.

Zbog svega navedenog, kibernetička sigurnost danas nije dodatak BMS-u, nego jedan od njegovih nosećih stubova. U Evropi, regulatorni pritisak na što kvalitetniju zaštitu kritične infrastrukture i upravljanje podacima nastavlja rasti. Na Bliskom Istoku, brzo usvajanje digitalnih tehnologija u projektima visokog profila predstavlja test ne samo za otpornost na napade nego i za ugled investitora. U ovakvom ambijentu u EMEA regiji, cyber sigurnost je osnovni zahtjev projektovanja i takav status joj je dodijelila i kompanija Honeywell sa svojim holističkim auditima i ciljanim kontrolama konvergentnih IT/OT okruženja. Za Yaniva, jedna od ključnih ranjivosti je oslanjanje na VPN sisteme koje Johnson Controls danas mijenja kriptografski sigurnim rutiranjem zasnovanim na provjeri identiteta. “Ovaj pristup štiti kritičnu infrastrukturu i omogućava siguran udaljeni pristup bez oslanjanja na ranjive VPN-ove ili kompleksna pravila vezana za firewall”, kaže Yaniv. U konačnici, za većinu kompanija koje nude BMS tehnologiju, ovo je oblast u kojoj nema kompromisa.

Od energijske do radne efikasnosti

Energijska efikasnost ostaje primarni pokretač modernizacije zgrada, posebno u Evropi, gdje postoji i regulatorni pritisak usmjeren ka dekarbonizaciji. Ipak, ne svodi se sve na uštedu kilovat-sati, o čemu se slažu i naši sagovornici. Vasile navodi da se često potcjenjuje koliko radna i stambena okruženja utiču na kognitivne funkcije korisnika. Kvalitet zraka, recimo, određuje nivo budnosti pojedinca, dok stabilnost temperature utiče na fokus. Isto vrijedi i za boju i intenzitet svjetla, koji utiču na ritam spavanja, dok obrasci buke mijenjaju nivo stresa. Ono što je novo danas, smatra Vasile, jeste sposobnost da se ti efekti izraze u realnom vremenu pomoću takozvane metrike komfora. Tu spadaju parametri kao što su kvalitet zraka unutar prostorija, zauzetost prostora i indikatori radnog učinka koji se lako mogu povezati s ambijentalnim uslovima u zgradi. “Kada optimizirate nešto za ljude, vi često optimizirate i za efikasnost. Zgrada tako postaje aktivni faktor koji doprinosi dobrobiti i produktivnosti, a ne samo radni prostor”, kaže Vasile.

Ovi su faktori danas lako provjerljiva, a ne apstraktna kategorija. “Prednosti su danas mjerljive putem KPI-jeva kao što je indeks zadovoljstva korisnika, nivo iskorištenosti prostora i kvalitet zraka s vrijednostima prikazanim na kontrolnim pločama”, kaže Yaniv. Uz operativnu uštedu, manje vidljivi ali jednako važan faktor je podizanje ukupnog kvaliteta boravka u zgradi, uz prateći rast produktivnosti i nivoa zadovoljstva korisnika.

Najvažniji ciljevi mjerenja ambijentalnih indikatora za Honeywell su optimizacija kvaliteta zraka u zatvorenom, stabilnost termalnog komfora, smanjenje učestalosti lažnih alarma i poboljšanje vremena odgovora na incidente, dok se u Siemensu za ove učinke oslanjaju na Desigo CC platformu za rangiranje komfora i vizualizaciju ambijentalnih uslova unutar zgrade. Tu je i podrška za mobilne aplikacije, koje omogućavaju korisnicima da prijave probleme i direktno prilagode parametre komfora prema svojim željama. Inteligencija BMS-a se, u ovom okviru, mjeri kroz povratne informacije koje se razmjenjuju s korisnicima unutar zgrade. Bez obzira na razlike u pristupu prioritetima, svi sagovornici se slažu u tome da inteligentne zgrade moraju donijeti mjerljive vrijednosti, uz svijest da će se one uvijek drugačije definirati za konkretni objekat.

Skaliranje inteligencije: Između renoviranja i inoviranja

Skaliranje koncepta inteligentnih zgrada širom EMEA regije poseban je strukturni izazov koji nijedna arhitektura ne može riješiti u svakoj situaciji. Evropskim građevinskim pejzažom dominira renoviranje kao praksa koje traži faznu modernizaciju, interoperabilnost s postojećim platformama i uklapanje u različite regulatorne okvire.  “Skaliranje inteligentnih zgrada širom EMEA regije je izazovno zbog različitih regulatornih zahtjeva, nivoa digitalne zrelosti i prisustva brownfield infrastrukture mješovite starosti”, kaže Petrović. On naglašava i važnost postepenog pristupa bez fokusa na jednog proizvođača jer je to način da se klijentima omogući fazna modernizacija kroz mapu puta umjesto skupih programa potpune zamjene starih sistema.

Njegov kolega Vasile ističe i da se iskustva mogu znatno razlikovati na terenu, posebno u Evropi, gdje svaka zemlja, pa i grad, imaju vlastite propise, sisteme i radnu kulturu. Pri tome, neke zgrade mogu biti digitalno napredne, dok druge koriste infrastrukturu iz vremena prije pojave interneta. Zbog toga izazov koji BMS treba riješiti nije samo tehnički nego i regulatorni, kulturološki i logistički. Prema njemu, konačni uspjeh prilagođavanja i skaliranja uveliko zavisi od primjene otvorenih standarda, prilagodljivih arhitektura i kreiranja snažnih lokalnih ekosistema. Univerzalnost ne postoji jer svaki pristup mora poštovati regionalnu raznolikost i pretvoriti je u operativnu prednost.

Kao odgovor na promjenjivu digitalnu zrelost, Johnson Controls zagovara modularne arhitekture koje se oslanjaju na standarde i otvorene protokole kao što su BACnet, Modbus, MQTT. S druge strane, Siemens ističe hibridne strategije implementacije koje balansiraju lokalne zahtjeve usklađenosti s regulativama (uključujući GDPR) s centraliziranim nadzorom portfolija. Na taj način se njihova Desigo CC platforma skalira od malih instalacija do velikih projekata na više lokacija. Istovremeno, pojednostavljene migracijske mogućnosti pomažu da se premosti jaz između postojeće infrastrukture i savremenih inteligentnih platformi. “Standardizovani interfejsi i konzistentni radni tokovi smanjuju potrebe za obukom”, kaže Matošić, “i tako rješavaju problem nedostatka kvalifikovane radne snage, uz podršku za širu primjenu koncepata inteligentnih zgrada.”

Na drugom kraju EMEA regije je Bliski Istok, gdje integracija za potrebe skaliranja može početi već u fazi projektovanja. Ipak, obim i složenost tih projekata nose vlastite izazove u vidu očekivanja od cyber sigurnosti, potrebe za interdisciplinarnom koordinacijom i visokih kriterija za performanse od samog početka. Kako ovi projekti prelaze iz faze izgradnje u operativni životni ciklus, naglasak se pomjera s brzine implementacije na dugoročnu operativnu otpornost. I ovaj primjer je ilustracija važnosti spoznaje da skalabilnost nije jedinstveni tehnički izazov, nego problem koji ima svoju regionalnu, strukturnu i operativnu dimenziju.

Inteligencija se dokazuje rezultatima

Evolucija sistema za upravljanje zgradama pokazuje jasan pravac kretanja. Put od pametnih do inteligentnih zgrada vodi preko BMS-a, što znači da integracija sistema mora biti dublja, analitika zrelija, cyber sigurnost snažnija, a korisničko iskustvo mjerljivije. Suština je ista, a to je da BMS pomaže zgradama da više ne slijede pravila, već “sarađuju” s operaterima i usklađuje svoju funkciju s poslovnim ciljevima.

Nove i renovirane zgrade će se pomoću BMS sistema s funkcijom inteligencije vrednovati po sposobnosti da harmoniziraju podatke, kreiraju izvještaje i standardiziraju kontrolu nad ključnim parametrima svoje funkcije. U EMEA regiji, ova tranzicija se neće mjeriti suhoparnom tehničkom terminologijom, već kredibilitetom implementacije i mjerljivim rezultatima. Inteligencija kao BMS koncept se mora dokazati kroz dubinu integracije, sigurnosne garancije, kibernetičku otpornost i mjerljive operativne ishode. To znači i emotivni iskorak iz svijeta pukog mjerenja mjesečne uštede energije i ulazak u novi koncept u kojem zgrada utiče na produktivnost korisnika i nivo zadovoljstva u interakciji s njom, što je dugoročnije isplativija valuta u ovoj transakciji.

Ograničena autonomija sistema preduvjet je sigurnosti

Ipak, kako se inteligencija kao sloj sistema za upravljanje zgradama širi, raste i važnost povlačenja jasnih granica. Svi sagovornici navode da sistemi za zaštitu života moraju ostati funkcionalni i prilikom kvara. Dejan Petrović iz Honeywella naglašava da kritične protivpožarne funkcije moraju raditi lokalno i nezavisno, čak i u situaciji kada povezivost u cloudu unapređuje monitoring i procese usklađenosti s regulativama. Razlog je jednostavan: potreba za optimizacijom ne može “nadjačati” sigurnosnu logiku.

Valentin Vasile iz Schneider Electrica ovaj princip formuliše na još direktniji način. Prema njemu, autonomija sistema mora imati granice, a one su u osjetljivim okruženjima važnije od same inteligencije. Sistemi za zaštitu života uvijek moraju imati prednost nad imperativom optimizacije, a sigurnosne funkcije sačuvati svoj nezavisni autoritet. Ekosistem Schneider Electrica, naprimjer, namjenski održava certificirane hijerarhije otpornosti na kvarove. U konačnici, tvrdi Vasile, autonomija nije dopuštanje zgradi da “radi šta hoće”. Umjesto toga, zgradama se daje kapacitet da se efikasnije zaštite i ranije upozore one koje borave u njima čim nešto naruši očekivani obrazac.

Iza polica i kasa vodi se tiha borba za sigurnost

Maloprodajni lanci u regiji sve više se oslanjaju na kombinaciju tehnologije, procedura i ljudskog faktora kako bi odgovorili na rastuće sigurnosne izazove. Sagledavajući iskustva naših sagovornika, od identifikacije izazova, preko primjene tehničkih i organizacijskih rješenja do planiranja budućih ulaganja, postaje jasno da sigurnost u maloprodaji danas ne funkcioniše izolovano

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Sigurnost u maloprodaji danas podrazumijeva znatno više od fizičke zaštite prostora i robe. Veliki broj kupaca, otvorenost objekata i stalna cirkulacija ljudi, robe i novca čine maloprodajne lance posebno izloženim različitim sigurnosnim incidentima. Upravljanje tim rizicima postaje sve složenije u okruženju u kojem se istovremeno moraju balansirati operativna efikasnost, sigurnost zaposlenika i zaštita imovine.

Ponavljajući obrasci

Iskustva iz maloprodajnog sektora širom regije pokazuju da se, bez obzira na tržište ili veličinu lanca, trgovci suočavaju sa vrlo sličnim sigurnosnim izazovima. Oni variraju u intenzitetu i učestalosti, ali rijetko u strukturi.

Najčešće je riječ o krađama – kako od kupaca tako i unutar samih kompanija – zatim o napadima na zaposlenike te o sigurnosti gotovine u blagajnama. Ovi rizici rijetko se pojavljuju izolovano; naprotiv, često su međusobno povezani i izraženiji u objektima s velikim prometom.

O složenosti takvog okruženja svjedoče i iskustva velikih trgovačkih lanaca regije: “S obzirom na to da se radi o kombinaciji velikog prometa ljudi, robe i novca, sa često ograničenim brojem zaposlenih u pojedinom objektu, najveći specifični sigurnosni izazovi bi se mogli definisati kroz nekoliko kategorija: upravljanje velikim brojem posjetilaca, sigurnost zaposlenika i kupaca, što uključuje zaštitu na radu, protupožarnu zaštitu i tehničku sigurnost, krađe i gubici robe, sigurnost gotovine i platnog prometa (krađe novca iz blagajni, razbojništva, teške provalne krađe) te usklađenost s propisima i procedurama”, kazao je Mato Kovač, rukovodilac Službe korporativne sigurnosti Konzuma d.o.o. Sarajevo.

Slični izazovi prisutni su i na drugim tržištima na kojima Konzum posluje.

Prevencija i operativa

Iskustva jednog lanca potvrđuju se i kroz praksu drugih velikih maloprodajnih sistema u regiji. U Lidlovim prodavnicama u Sloveniji godišnje se bilježi nekoliko stotina slučajeva sitnog kriminala, odnosno krađa proizvoda manje vrijednosti, pri čemu se kradu kako prehrambeni tako i neprehrambeni artikli.

U Lidlu Srbija, pak, ističu da se maloprodaja svakodnevno suočava s pokušajima narušavanja sigurnosnih sistema, ali da se zahvaljujući jasno definiranim procedurama i preventivnim mjerama takve situacije najčešće rješavaju bez većih posljedica po kupce i proces rada. “S obzirom na to da su takve situacije deo poslovanja u maloprodaji, mi ih tretiramo kao standardni operativni rizik kojim upravljamo kroz kontinuiranu prevenciju. Specifičan sigurnosni izazov za maloprodaju jesu svakako pokušaji krađe, odnosno otuđenja proizvoda u prodavnici. Najviše pokušaja krađe u Lidlu u prethodnom periodu je sprečeno i zabeleženo za proizvode koji su skuplji i sitniji poput alkoholnih pića, suhomesnatih proizvoda, kafe i alata, a načini za to su, uglavnom, različito skrivanje artikala”, navode iz Lidla Srbija.

Profesionalan nadzor

Iako trgovci značajan dio sigurnosnih izazova nastoje kontrolisati kroz interne procedure i tehničke sisteme, praksa pokazuje da bez ljudskog faktora i profesionalnog nadzora nije moguće u potpunosti odgovoriti na sve prijetnje.

Upravo iskustva profesionalnih zaštitarskih agencija dodatno rasvjetljavaju kompleksnost sigurnosnog okruženja u maloprodaji. Njihov svakodnevni nadzor omogućava pravovremeno prepoznavanje rizičnih situacija, koordinisane reakcije i kontrolu prostora u skladu s operativnim prioritetima trgovačkih lanaca.

“Na prvom mjestu izazova su unutrašnje sitne ili sistemske krađe čiji su počinioci uposlenici te krađe i sitni kriminal koje generiraju kupci, najčešće prouzrokovani ekonomskim i socijalnim stanjem. Potom fragmentiran javni sigurnosni sistem, što implicira postojanje više policijskih struktura sa podijeljenim nadležnostima, a to otežava koordinaciju i umanjuje efikasnost sigurnosnog odgovora. Također, tu je i usložena primjena naprednih sistema videonadzora AI zbog novog Zakona o zaštiti ličnih podataka”, rekao je Emir Bato Begić, tehnički direktor zaštitarske agencije Flek Security, koji dodaje da je organizirani kriminal znatno rjeđi u maloprodaji i nalazi se na samom kraju liste sigurnosnih prijetnji.

Željko Zorić, direktor sektora fizičke zaštite u agenciji Sector Security, ističe da sigurnost maloprodajnih objekata u Bosni i Hercegovini ne treba posmatrati izolovano, već u okviru šire sigurnosne slike društva. Posebnu pažnju, kako navodi, treba posvetiti krivičnim djelima koja direktno ugrožavaju privatnu sigurnost i zaštitu samih objekata. “Činjenica je da u Bosni i Hercegovini imamo povećanje krivičnih djela, među kojima su značajna ona koja se odnose na krađe u objektima maloprodaje. Posmatrano u užem kontekstu, izazovi obezbjeđenja ovakvih objekata mogu se svrstati u dvije grupe. Prvu čine izazovi proistekli iz sofisticiranosti, spremnosti počinioca na krađe. Druga grupa izazova proizlazi iz spremnosti vlasnika kapitala da ulaže u usavršavanje mjera fizičko-tehničke zaštite”, kaže Zorić.

RJEŠENJA TEHNIČKE ZAŠTITE

Kako bi odgovorili na sve ove izazove, maloprodajni lanci u regiji sve veći fokus stavljaju na ulaganja u savremene i integrisane sisteme tehničke, ali i protivpožarne zaštite. U praksi se pokazuje da nijedno pojedinačno rješenje nije dovoljno – ključ leži u pažljivo izbalansiranoj kombinaciji videonadzora, protivprovalnih i protivpožarnih sistema, rješenja za sprečavanje neovlaštenog iznošenja robe, kao i jasno definisanih procedura. Svi ovi sistemi i prakse prilagođavaju se veličini, namjeni i specifičnim rizicima svakog objekta, s ciljem ne samo zaštite imovine već i stvaranja sigurnog radnog okruženja za zaposlenike i ugodnog prostora za kupce.

Integrisani pristup

Takav integrisani pristup tehničkoj zaštiti primjenjuju maloprodajni lanci koji posluju na više tržišta u regiji.

“Naša kompanija prilikom otvaranja novih objekata ili renoviranja starih, s ciljem podizanja stupnja sigurnosti ljudi i imovine, odnosno smanjivanja intenziteta rizika, vrši instaliranje adekvatnih tehničkih sistema zaštite. Odabir videonadzornog, vatrodojavnog i protuprovalno-alarmnog sistema prvenstveno ovisi o veličini objekta i procjeni stepena ugroženosti, a u velikim trgovačkim centrima u kojima imamo hipermarkete i gdje svoju djelatnost obavljaju i druge pravne osobe, instalirani sistemi usklađuju se s potrebama i potencijalnim rizicima svih najmoprimaca”, kazao je Mato Kovač iz Konzuma BiH.

Sličan model primjenjuje se i u Konzumu Hrvatska, gdje se tehnička zaštita nadopunjuje organizacijskim mjerama i ljudskim faktorom. “U svrhu zaštite objekata i osoblja primjenjujemo niz sustava tehničke i protupožarne zaštite. To uključuje sustave videonadzora, alarmne sustave te sustave alarmiranja kod neovlaštenog iznošenja artikala iz prodajnog prostora, uz prisutnost ovlaštenih zaštitara. U praksi se kombinacija navedenih mjera pokazala najučinkovitijom, osobito kada se primjenjuju integrirano i uz stalno unaprjeđenje procedura”, navode iz Konzuma Hrvatska. “Iz iskustva tvrdimo da jedna disciplina nije sama po sebi dovoljna. Međutim, integracijom alarmnog i videonadzornog sistema obogaćenog vještačkom inteligencijom, obučeno osoblje i uniformisani zaštitar daju vrlo respektabilne rezultate u kompletnom sigurnosnom opusu maloprodajnog objekta”, zaključuje Begić iz agencije Flek Security.

Tehnologija i procedure

Integrisani sistemi tehničke zaštite ključnu ulogu imaju i u Lidlovim prodavnicama širom regije. U ovoj kompaniji naglašavaju da je visok nivo sigurnosti rezultat kombinacije tehničkih rješenja i jasno definisanih procedura postupanja. U Lidlu Srbija poseban naglasak stavljaju na elektronske sisteme zaštite proizvoda i kontrolisan izlazak iz prodajnog prostora.

“Prilikom prolaska kroz kasu, dužnost prodavca je da deaktivira sigurnosno obeležavanje proizvoda, a u slučaju da pri napuštanju prodavnice potrošač kod sebe ima proizvod koji je i dalje obeležen, oglasiće se alarm. Mi u tom slučaju pozivamo potrošače da pokažu sadržaj kupovine obezbeđenju, koje će, jednostavnom procedurom, utvrditi da li odgovara proizvodima koji su na računu. Za krađe koje se dese u Lidlovim prodavnicama pokreću se postupci pred relevantnim državnim organima i prate se do okončanja procesa”, pojašnjavaju iz Lidla Srbija. Dodaju da je u proteklom periodu fokus stavljen i na dodatna tehnička rješenja poput sigurnosnih prstenova, specijalnih štipaljki i EAS naljepnica. “Ova kombinacija mehaničkih i elektronskih barijera pokazala se u praksi kao najučinkovitija metoda za zaštitu asortimana i smanjenje gubitaka. Efikasnost ovih sistema direktno pratimo kroz detaljne analize inventurnih rezultata, gde precizno definišemo uticaj krađa, ali i statistiku uspešno sprečenih pokušaja otuđenja robe”, dodali su iz Lidla Srbija.

Regionalna slika i realnosti

U Lidlu Slovenija sigurnost se osigurava kombinacijom fizičke zaštite i videonadzora, uz cilj da se balansira sigurnost i dostupnost proizvoda. “Proizvode ne zaključavamo u vitrine, dok za određene kategorije proizvoda, prvenstveno alkohol, koristimo dodatne zaštitne mjere koje kupci uglavnom prihvataju s razumijevanjem. Također, određeni drugi proizvodi zaštićeni su nevidljivim sigurnosnim oznakama, koje iz razumljivih razloga ne možemo otkriti”, navode iz Lidla Slovenija.

Slični trendovi ulaganja prisutni su i u Crnoj Gori. U maloprodajnom lancu Voli oslanjaju se na provjerena tehnološka rješenja renomiranih proizvođača, uz centralizirani monitoring sistema. “U maloprodajnim objektima koristimo rješenja kompanija Bosch, Schrack i Hikvision, pri čemu se sa jednog mjesta vrši monitoring cjelokupnog sistema”, navode iz kompanije Voli.

Pored tehničkih rješenja, važnu ulogu imaju i fizičke mjere zaštite. “Tehničko obezbjeđenje obuhvata protivprovalne i protivprepadne sisteme, videonadzor, vatrodojavne sisteme, kontrolu pristupa i zaštitu prostora za čuvanje novca, dok se druga grupa aktivnosti bazira na ljudskom faktoru – uniformisanim zaštitarima, preventivnom prisustvu i jasno definiranim procedurama”, navodi Begić iz Flek Securityja. On pojašnjava da su alarmni i vatrodojavni sistemi povezani s operativnim centrom, uz osiguranu intervenciju i više komunikacijskih kanala, što omogućava brzu reakciju i video potvrdu incidenta u realnom vremenu.

 “Alarmni i vatrodojavni sistemi su bez izuzetka spojeni na naš operativni centar, sa intervencijskom ekipom koja se promptno upućuje na lice mjesta. Za vezu maloprodajnog objekta obično imamo tri različita vida komunikacije (fiksni telefon, telefonski bežični komunikator i internetski komunikator) zbog mogućnosti nasilnog presjecanja ili sabotaže. Ovisno o ugovornom organu, možemo imati i daljinski pristup videonadzornom sistemu te izvršiti videoverifikaciju alarmne situacije ili bilo koje druge incidentne situacije u realnom vremenu”, kaže on.

Pažnja, ali i sistemski rad

Željko Zorić iz kompanije Sector Security upozorava na to da izbor mjera zaštite zavisi od procjene ugroženosti i spremnosti vlasnika kapitala da ulažu u sigurnost. “Veliki broj vlasnika i dalje sigurnost posmatra isključivo kao trošak, zbog čega se često prihvata samo zakonski minimum. Međutim, kroz stručno provedenu procjenu ugroženosti mogu se definisati mjere koje krađe svode na minimum ili ih u potpunosti eliminišu”, ističe Zorić. Česta je zabluda, dodaje, vjerovanje da je videonadzor sam po sebi dovoljan. “Nadzor zavisi od pažnje čovjeka koji gleda u ekran. Bez integracije sistema i jasnih procedura, takav model ima ozbiljna ograničenja”, zaključuje on.

Osim mjera koje provode zaštitarske agencije, sigurnost poslovanja u maloprodajnim objektima potrebno je graditi i kroz sistemski rad sa zaposlenicima, prvenstveno u segmentu razvoja sigurnosne kulture. Upravo taj aspekt u Bosni i Hercegovini je u velikoj mjeri zanemaren. “Onoga trenutka kada vlasnik kapitala shvati da bezbjednost nije trošak, već alat uspješnog poslovanja”, ističe Zorić, “smanjiće će krađe, a samim tim i opšta slika bezbjednosti u društvu biće daleko bolja.”

Ljudski faktor i AI

U velikim maloprodajnim centrima svakodnevno se nadziru deseci kamera, zbog čega je gotovo nemoguće uočiti svaki detalj u realnom vremenu, posebno u situacijama kada se krađa odvija vrlo brzo i neprimjetno, poput uzimanja proizvoda s police i njegovog skrivanja u odjeći.

“Sve zavisi od ljudskog faktora. Danas postoje novi sistemi videonadzora (vještačka inteligencija) koji su podešeni tako da prepoznaju pokret koji automatski signalizira krađu proizvoda i šalje obavijest nadležnom centru. Nakon ovog signala radnik u nadzornom centru automatski prenosi signal radniku fizičkog obezbjeđenja u objektu, koji dalje postupa u skladu s procedurama rada. Na taj način, skoro potpuno eliminišemo krađu u objektu”, opisuje Zorić. Ovaj sistem potpuno je centralizirao rad fizičko-tehničkog osiguranja na jednom mjestu.

Ipak, kod manjih maloprodajnih objekata ovakva rješenja često nisu finansijski opravdana, zbog čega se primjenjuju prilagođeni modeli zaštite. “Taj oblik zaštite bi podrazumijevao videonadzor koji bi automatski obrađivao podatke koji se odnose na krađu i o tome obavještavao centar koji vrši obradu podataka. Signal iz centra bi se prenosio nadležnoj službi intervencije privatne bezbjednosne agencije ili nadležnoj stanici policije, u zavisnosti od toga kako je zatvoren sistem zaštite”, navodi Zorić.

OBUKA ZAPOSLENIKA

Iako savremeni tehnički sistemi imaju ključnu ulogu u prevenciji sigurnosnih incidenata, sagovornici su saglasni u tome da ljudski faktor ostaje presudan element ukupne sigurnosti u maloprodaji. Zaposlenici su često prvi koji se susreću s pokušajima krađe, konfliktnim situacijama ili vanrednim događajima, zbog čega njihova obučenost i sposobnost pravilnog reagovanja imaju direktan utjecaj na sigurnost ljudi, imovine i kontinuitet poslovanja.

U maloprodajnim lancima naglašavaju da se obuka zaposlenika temelji na zakonskim obavezama, ali i na praktičnim potrebama svakodnevnog rada u okruženju povećanih sigurnosnih rizika. “U skladu sa zakonskim obavezama, svaki naš zaposlenik prije početka rada prolazi obuku za siguran rad na konkretnom radnom mjestu, što uključuje obuku iz oblasti zaštite na radu i protupožarne zaštite. U saradnji s ovlaštenom organizacijom, za zaposlenike redovito organiziramo vježbe evakuacije i vježbe gašenja početnog požara, dok su upute i instrukcije o procedurama postupanja u drugim sigurnosno-rizičnim situacijama (krađe, razbojništva, drsko ponašanje kupca i slično) dio osnovne obuke zaposlenika”, kaže Kovač.

Sličan sistemski pristup primjenjuje se i u Konzumu Hrvatska, gdje se naglasak stavlja na kontinuiranu edukaciju i jasno definirane procedure: “Veliku pažnju posvećujemo edukaciji zaposlenika za postupanje u sigurnosnim situacijama poput krađa, sukoba ili hitnih događaja. Obuka se provodi već prilikom zapošljavanja, a zatim minimalno jednom godišnje, dok je postupanje jasno definirano internim sigurnosnim procedurama koje se redovito ažuriraju.”

Sve počinje od ljudi

Slični modeli edukacije primjenjuju se i u Lidlu u Srbiji i Sloveniji, gdje se obuka zaposlenika prilagođava lokalnom zakonodavstvu i realnim izazovima u praksi. “Naše procedure za postupanje u kriznim situacijama, krađama ili konfliktima su precizno definisane, u skladu sa Zakonom Republike Srbije, a obuku za sve novozaposlene sprovodi rukovodeći tim prodavnice. Time osiguravamo da je svaki član tima spreman da reaguje adekvatno i u skladu sa visokim standardima kompanije”, pojasnili su iz Lidla Srbija, dok u Sloveniji obuke održavaju prema potrebi i stvarnim situacijama u trgovinama.

Iako se modeli obuke razlikuju u zavisnosti od tržišta i organizacijske strukture, zajednički cilj ostaje isti – osigurati da zaposlenici budu pripremljeni, informisani i sposobni reagovati u sigurnosno rizičnim situacijama. Na taj način dodatno se jača ukupni nivo sigurnosti u maloprodaji, uz jasno prepoznavanje činjenice da ni najnaprednija tehnologija ne može dati puni efekat bez obučenih ljudi.

PARTNERSTVA I SARADNJA

Efikasno upravljanje sigurnosnim incidentima u maloprodaji zavisi i od kvalitetne saradnje s vanjskim partnerima – prvenstveno zaštitarskim agencijama i policijom. Sagovornici iz maloprodajnog sektora regije ističu da su jasno definirane nadležnosti, dobra koordinacija i pravovremena reakcija ključni faktori ne samo u rješavanju već i u prevenciji incidenata.

“Saradnja sa zaštitarskom agencijom zasniva se na ugovorno definiranim obavezama, dok se saradnja sa policijskim organima odvija u skladu sa važećim zakonskim okvirom, koji definiše njihovu obavezu postupanja po službenoj dužnosti u okviru osnovnih nadležnosti, odnosno zaštite ljudi i imovine”, rekao je Kovač.

Slična iskustva bilježe i u Konzumu Hrvatska, gdje naglašavaju da dobra koordinacija sa vanjskim partnerima ima ključnu ulogu u svakodnevnom upravljanju sigurnošću: “Suradnja s vanjskim partnerima, ponajprije ugovornim zaštitarskim agencijama i policijom, izuzetno je dobra i u praksi se pokazala ključnom kako u prevenciji sigurnosnih incidenata tako i u njihovom učinkovitom rješavanju i privođenju počinitelja.”

Sinergija javne i privatne sigurnosti

U Lidlu Srbija posebno ističu značaj sinergije između internog osiguranja, zaštitarskih agencija i policije kao ključnog faktora za održavanje sigurnosti na svim tržištima na kojima posluju. “Ova sinergija, naročito na relaciji obezbeđenje – policija, od presudnog je značaja za održavanje sigurnosti u svim gradovima u kojima poslujemo”, poručuju iz Lidla Srbija. Na slovenskom tržištu, iz tog maloprodajnog lanca naglašavaju da je saradnja sa sigurnosnim službama i policijom jasno definirana zakonodavnim okvirom. U slučaju sigurnosnog incidenta, zaštitari postupaju u skladu sa Zakonom o privatnom osiguranju, dok se sve dalje radnje realizuju u saradnji s policijom, prema propisanim procedurama. Naši sagovornici su saglasni u tome da kvalitetna saradnja sa vanjskim partnerima ima preventivni efekat, jer omogućava bržu razmjenu informacija, pravovremeno reagovanje i smanjenje rizika eskalacije incidenata. U tom smislu, partnerstva između lanaca, zaštitarskih agencija i policije jedan su od ključnih stubova ukupnog sigurnosnog sistema u maloprodaji.

ANALIZA INCIDENATA

Praćenje sigurnosnih incidenata i sistemska analiza gubitaka jedan su od ključnih segmenata upravljanja sigurnošću u maloprodaji. Iako savremeni tehnički sistemi i obučeni zaposlenici imaju važnu ulogu u prevenciji, tek kontinuirano evidentiranje i analiza događaja omogućavaju trgovcima da precizno identifikuju rizična područja, unaprijede postojeće procedure i planiraju buduće mjere zaštite.

Modus operandi

“Na nivou Službe korporativne sigurnosti vode se statistički podaci o sigurnosnim incidentima (provalne krađe i razbojništva), koji se analiziraju prema vrsti i modusu operandi, kao i prema području i učestalosti njihovog pojavljivanja. Također se vrši i statistička obrada podataka o krađama u objektima, a koje se naknadno dokumentuju na osnovu kontrolnih inventura, analize prometa te analize podataka sa sistema videonadzora. Na osnovu utvrđene štete prouzrokovane krađama, a u cilju kvalitetnije zaštite imovine kompanije, odlučuje se o eventualnoj potrebi nadogradnje sistema zaštite”, ističe Kovač.

Sličan pristup prisutan je i u Konzumu Hrvatska, gdje se naglašava važnost kontinuiranog praćenja i dokumentovanja sigurnosnih događaja. “Sigurnosne incidente i gubitke sustavno pratimo i evidentiramo, a u analizi koristimo podatke iz sustava videonadzora i alarmiranja, uz intenzivnu svakodnevnu komunikaciju sa zaštitarima, zaposlenicima i policijom”, kažu iz hrvatskog Konzuma. U Lidlu Slovenija također vode evidenciju sigurnosnih incidenata, pri čemu se analiza zasniva na internoj dokumentaciji i snimcima videonadzora, uz striktno poštivanje propisa o zaštiti ličnih podataka. Sagovornici su složni u tome da ovakav analitički pristup omogućava ne samo reagovanje na incidente već i njihovu prevenciju, jer se kroz obrasce ponašanja i učestalosti događaja mogu prepoznati rizične situacije prije nego što eskaliraju.

NOVE PRIJETNJE

Dok se tradicionalni sigurnosni izazovi u maloprodaji uglavnom vezuju za fizičku zaštitu objekata i robe, sagovornici ističu da se sigurnosne prijetnje sve intenzivnije pomiču u digitalni prostor. Cyber napadi danas predstavljaju jedan od najozbiljnijih rizika za kontinuitet poslovanja, jer ciljaju informacijske sisteme, podatke o kupcima i – sve češće – ljudski faktor kao najslabiju kariku u sigurnosnom lancu.

Cyber sigurnost, strateško pitanje

U Konzumu d.o.o. Sarajevo navode da jasno primjećuju da se sigurnosne prijetnje sve više pomiču iz klasične fizičke domene u digitalni prostor, pri čemu su danas najizraženiji cyber rizici, posebno phishing napadi, ransomware, kompromitacija korisničkih računa te zloupotreba podataka putem socijalnog inženjeringa. “Trend koji je posebno zabrinjavajući jest porast napada usmjerenih na krajnje korisnike, a ne samo na infrastrukturu. Napadači sve češće ciljaju ljudski faktor kao najslabiju kariku u sigurnosnom lancu”, kaže Kovač..

Kako bi odgovorili na ove izazove, u Konzumu sigurnosne aktivnosti razvijaju kroz nekoliko ključnih smjerova.

“Jačanje tehničke zaštite: kontinuirano unapređujemo mrežnu i aplikacijsku sigurnost, uvodimo napredne sisteme za detekciju prijetnji (SIEM, EDR/XDR) te redovno provodimo sigurnosne audite i penetracijska testiranja. Edukacija zaposlenika: smatramo da je informisan korisnik najbolja prva linija odbrane. Redovno provodimo treninge o prepoznavanju phishinga, sigurnom rukovanju podacima i osnovama cyber higijene. Procesi i procedure: razvijamo jasne protokole za incident response kako bismo u slučaju napada mogli brzo reagovati, minimizirati štetu i osigurati kontinuitet poslovanja. Saradnja sa partnerima: aktivno radimo s vanjskim sigurnosnim ekspertima i pratimo međunarodne standarde (ISO 27001, NIS2 smjernice) kako bismo ostali usklađeni sa najboljim praksama”, kaže Kovač i dodaje: “Naša filozofija je da sigurnost više nije samo IT tema, nego strateško pitanje poslovne otpornosti. U okruženju gdje su digitalni sistemi temelj svakodnevnog poslovanja, ulaganje u cyber sigurnost postaje ulaganje u stabilnost, povjerenje kupaca i dugoročnu održivost kompanije.“

Sličan pristup prisutan je i u Konzumu Hrvatska, gdje potvrđuju da je praćenje cyber prijetnji kontinuiran proces. “Cyber rizici predstavljaju zasebnu kategoriju kojoj također posvećujemo veliku pažnju, pratimo ih na dnevnoj razini i primjenjujemo najnovije tehnologije i standarde zaštite”, navode iz Konzuma Hrvatske.

Jačanje svijesti kupaca i zaposlenika

Gotovo identične izazove prepoznaje i Lidl, koji, iako posluje na različitim tržištima, prilagođava svoje sigurnosne strategije novim rizicima. “Svesni smo da se s razvojem tehnologije menjaju i trendovi u sigurnosnim prijetnjama. Primećujemo rast sofisticiranosti u oblastima poput napada podržanih veštačkom inteligencijom i ciljanog socijalnog inženjeringa. Cyber pretnje postaju sve kompleksnije, sa posebnim fokusom na phishing kampanje”, izjavili su iz Lidla Srbija, koji na ove izazove odgovaraju kombinacijom najsavremenijih tehnoloških rješenja, stalnim monitoringom sistema i kontinuiranim jačanjem svijesti o sigurnosti kod svakog pojedinca u organizaciji. Na susjednom slovenskom tržištu, Lidl djeluje u skladu s važećim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve slovenskog zakona ZinfV-1, te uvode mjere u skladu s novom direktivom o kibernetičkoj sigurnosti (NIS2). “Zaposlene redovno educiramo o sigurnom korištenju lozinki, prepoznavanju pokušaja zloupotrebe i drugim sigurnosnim rizicima”, dodaju iz ove kompanije.

I crnogorski maloprodajni lanac Voli prepoznaje slične trendove u cyber sigurnosti. Kako navode, svjesni sve većeg broja sigurnosnih prijetnji, planiraju dodatno unapređenje svojih sistema zaštite. “Svjesni smo sve većeg broja sigurnosnih prijetnji. U ovoj godini planiramo da u saradnji sa Crnogorskim Telekomom i njihovim partnerima implementiramo ICT rješenje u domenu cyber sigurnosti”, kazali su iz Volija.

PLANIRANE INVESTICIJE

Planiranje budućih ulaganja u sigurnost u maloprodaji zasniva se na iskustvima iz prakse, analizi prethodnih incidenata i procjeni novih rizika. Sagovornici ističu da se sigurnosni prioriteti danas ne odnose isključivo na tehnička rješenja i protivpožarnu zaštitu već i na kontinuiranu edukaciju zaposlenika, unapređenje internih procedura i jačanje saradnje s vanjskim partnerima s ciljem osiguravanja stabilnog i otpornog poslovnog okruženja.

U Konzumu d.o.o. Sarajevo navode da se planiranje sigurnosnih ulaganja odvija paralelno s razvojem maloprodajne mreže, uz prilagođavanje mjera specifičnostima svakog pojedinačnog objekta. “U narednom periodu, u skladu sa utvrđenom dinamikom ekspanzije, kompanija planira otvaranje novih, kao i renoviranje postojećih maloprodajnih objekata, pri čemu se paralelno unapređuju i sistemi zaštite na tim lokacijama. Odluka o vrsti sistema zaštite koji će biti implementiran zavisi od veličine objekta i procjene stepena ugroženosti, uz kontinuirano praćenje i primjenu savremenih tehnoloških rješenja u oblasti sigurnosti”, pojašnjava Kovač.

Sličan pristup planiranju sigurnosnih ulaganja prisutan je i u Konzumu Hrvatska, gdje naglašavaju da se sigurnost posmatra kao dugoročna investicija, a ne kao jednokratni trošak: “U nadolazećem razdoblju naši prioriteti u području sigurnosti bit će daljnja i intenzivnija edukacija zaposlenika, održavanje i dodatno unaprjeđenje suradnje sa zaštitarskim agencijama i policijom te nastavak ulaganja u nove tehnologije zaštite, s ciljem što učinkovitije prevencije neželjenih događaja i očuvanja sigurnog okruženja za naše kupce i zaposlenike.”

Dugoročna otpornost

Iskustva drugih trgovačkih lanaca pokazuju da se planirane investicije sve više usmjeravaju na jačanje otpornosti infrastrukture i zaštitu podataka. U Lidlu Srbija ističu da sigurnosne strategije prate globalne standarde kompanije, uz prilagođavanje lokalnim tržištima. “U narednom periodu, naši prioriteti ostaju dalja ulaganja u tehničku zaštitu većeg broja proizvoda i kontinuirano usklađivanje sa globalnim standardima bezbednosti. Naš cilj je da infrastruktura ostane otporna na nove rizike, uz apsolutnu zaštitu podataka naših potrošača i punu stabilnost svih poslovnih procesa”, poručili su iz ove kompanije. U Lidlu Slovenija naglašavaju važnost balansa između sigurnosti i dostupnosti proizvoda. “Naš prioritet ostaje osiguravanje sigurnosti zaposlenih i kupaca, uz istovremeno nastojanje da balansiramo između sigurnosti, dostupnosti proizvoda i poštivanja prava svih uključenih”, ističu iz Lidla Slovenija.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Sagledavajući iskustva sagovornika – od identifikacije sigurnosnih izazova, preko primjene tehničkih i organizacijskih rješenja do planiranja budućih ulaganja – jasno je da sigurnost u maloprodaji danas ne funkcioniše izolovano. Ona je rezultat međusobno povezane kombinacije tehnologije, obučenih ljudi i koordinacije s vanjskim partnerima.

Savremeni sigurnosni sistemi, bez obzira na nivo tehnološke sofisticiranosti, ne mogu dati puni efekat bez jasno definisanih procedura i educiranih zaposlenika. Istovremeno, iskustva iz prakse pokazuju da se sigurnost ne smije posmatrati kao trošak, već kao strateški temelj stabilnog i uspješnog poslovanja.

U okruženju rastućih fizičkih i digitalnih prijetnji, ulaganje u sigurnost postaje ulaganje u povjerenje kupaca, zaštitu zaposlenika i dugoročnu održivost maloprodajnih lanaca. Upravo ta svijest, kako zaključuju sagovornici, predstavlja ključnu razliku između reaktivnog pristupa i modernog, preventivno orijentisanog upravljanja sigurnošću.

Taktike kradljivaca

Kako u praksi izgledaju krađe u maloprodajnim objektima i o kakvim profilima počinilaca je riječ, pojašnjava Željko Zorić, direktor sektora fizičke zaštite u kompaniji Sector Security. Prema njegovim riječima, kradljivci se u osnovi mogu podijeliti u dvije grupe – profesionalce i osobe koje na krađu navodi prilika.

“Kada su u pitanju profesionalci, obično je riječ o dvoje ili više lica koja biraju objekat u kojem će izvršiti krađu. Prvo jedan počinilac vrši opservaciju sistema zaštite u objektu: da li ima fizičko obezbjeđenje, sistem tehničke zaštite, videonadzor, kako se ponašaju zaposlenici u objektu i na mjestima za naplatu proizvoda i slično. Nakon toga objekat posjećuju lica zadužena za krađu ciljanih proizvoda i stvaraju mikro uslove za njeno počinjenje. Najčešće vještački izazivaju verbalni sukob s nekim od posjetilaca objekta ili zaposlenicima, čime privlače pažnju drugih lica u objektu, zaposlenika ili radnika obezbjeđenja”, opisuje Zorić. Na taj način stvaraju povoljne uslove da sa ukradenom robom neopaženo napuste prodajni prostor.

Drugu grupu počinilaca čine osobe koje se na krađu odlučuju impulsivno, vođene trenutnom prilikom, a ne prethodnim planom. “Neoprezan rad zaposlenika u objektu, kada se roba ostavlja ispred ulaza, neobezbijeđena, van polica ili nadzora, može jednostavno navesti nekoga da taj predmet otuđi”, zaključuje Zorić te dodaje kako bi svaki objekat trebao imati kvalitetan videonadzor, makar u dijelu koji se odnosi na robu koja je često predmet krađa.

 

Kako direktive Evropske unije mijenjaju koncept zaštite kritične infrastrukture

Zaštita kritične infrastrukture danas podrazumijeva više od ograda i kartica za kontrolu pristupa. Direktive Evropske unije CER i NIS2 predstavljaju temeljni zaokret ka sigurnosnim konceptima zasnovanim na procjeni rizika. Oni integrišu fizičku i tehničku zaštitu, cyber otpornost i sektorsku koordinaciju te pretvaraju zakonsku usklađenost u stvarnu operativnu otpornost

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Kako se evropska kritična infrastruktura suočava sa sve složenijim i međusobno zavisnim prijetnjama, integrisani pristup novi je način na koji sektor ključnih usluga predviđa, amortizira i rješava potencijalne poremećaje u radu. Energetski i vodovodni sistemi, zdravstvo, transport i komunikacije međusobno su blisko povezani, što znači da poremećaj u jednom sektoru može brzo izazvati lančane posljedice u drugima. Nedavni incidenti i promjenjivi sigurnosni scenariji pokazali su koliko su ove vitalne instalacije ranjive na ciljane napade, prirodne nepogode i tehničke kvarove, kao i koliko brzo se lokalni problemi mogu pretvoriti u sistemski rizik.

Zašto minimalni zahtjevi više nisu dovoljni

Kao odgovor na to, Direktiva EU o otpornosti kritičnih subjekata (CER/RCE) uvodi minimalne i harmonizirane zahtjeve za zaštitu kritične infrastrukture i tako jača ulogu tehničke zaštite uz postojeće kibernetičke i IT okvire. Umjesto da se zaštita ponovo posmatra isključivo kroz prizmu formalne zakonske usklađenosti, ova direktiva naglašava potrebu za proaktivnim i međusektorskim mjerama koje obuhvataju sve predvidive rizike i osiguravaju kontinuitet pružanja ključnih usluga. Redovne procjene rizika i planiranje otpornosti imaju centralnu ulogu u tom procesu jer omogućavaju operaterima da rano identifikuju slabosti i ojačaju sposobnost da izdrže napade i oporave se od poremećaja u radu.

Efikasna zaštita u takvim uslovima zahtijeva pažljivo usklađivanje strukturalnih, tehničkih i organizacijskih mjera. Rješenja iz oblasti tehničke zaštite, poput zaštite perimetra, kontrole pristupa, protivprovale i vatrodojave te videonadzora, moraju biti koordinisana s robusnim mjerama cyber sigurnosti kako bi se uspostavio sveobuhvatan zaštitni okvir prilagođen specifičnom profilu rizika po kritična okruženja.

Istovremeno, zaštita vitalnih instalacija više se ne može posmatrati kao isključiva odgovornost pojedinačnih operatera. Rastuća složenost prijetnji i međusektorska zavisnost pretvorile su zaštitu kritične infrastrukture u zadatak za cijelo društvo. On, pri tome, zahtijeva blisku saradnju javnih institucija, sigurnosnih organa, operatera infrastrukture i specijaliziranih pružalaca sigurnosnih usluga. Samo kroz zajedničku odgovornost i kontinuirano prilagođavanje promjenjivim prijetnjama kritična infrastruktura može ostati sigurna i dugoročno otporna. U praksi, ovaj pomak ka dijeljenoj odgovornosti sada se prevodi u jasnije osnovne obaveze i konkretnije razumijevanje pitanja kako treba izgledati fizička zaštita za objekte od visokog značaja i ključne usluge.

Integracija tehničke i cyber sigurnosti je zahtjev

U posljednjih nekoliko godina Evropska unija donijela je dva ključna regulatorna okvira s ciljem jačanja zaštite kritične infrastrukture: Direktivu o otpornosti kritičnih subjekata (CER/RCE) i Direktivu NIS2. Zajedno, ove direktive imaju za cilj osigurati kontinuitet pružanja ključnih usluga u kriznim situacijama i unaprijediti otpornost na fizičke i cyber prijetnje. Njihovi efekti bi trebali nadilaziti pojedinačne lokacije i utjecati na šire ekonomske i operativne lance vrijednosti.

Direktiva CER uspostavlja zajednički okvir za fizičku zaštitu i otpornost kritičnih subjekata u sektorima kao što su energija, transport, finansije, zdravstvo, vodovodni sistemi, komunikacije i javna uprava. Ona obuhvata prirodne nesreće, tehničke kvarove, ljudske greške i sabotažu, uz podizanje tehničke zaštite s nivoa pojedinačne lokacije na strateški zahtjev u pogledu otpornosti koji nadopunjuje postojeće cyber i IT obaveze.

U fokusu CER okvira je upravljanje zavisnim odnosima između objekata kritične infrastrukture. Poremećaj u jednom sektoru, poput energetike, može brzo utjecati na druge, uključujući vodosnabdijevanje, transport i komunikacije. Zbog toga direktiva promoviše međusektorske ciljeve usmjerene na sprečavanje poremećaja, ograničavanje njihovih posljedica i što bržu obnovu ključnih funkcija nakon incidenta.

Paralelno s tim, Direktiva NIS2 uspostavlja minimalnu osnovu za cyber sigurnost na nivou EU. Njena primjena ne odnosi se samo na tradicionalne operatere kritične infrastrukture već i na širi krug ključnih i važnih subjekata, uključujući dijelove proizvodnog i digitalnog sektora. NIS2 od organizacija zahtijeva uvođenje sveobuhvatnih mjera cyber sigurnosti i upravljanja rizicima na nivou cijele organizacije, uključujući prijavljivanje incidenata i odgovarajuće upravljačke mehanizme.

Zajednički, direktive CER i NIS2 jasno ukazuju na jedan pravac, prema kojem otpornost sve više zavisi od integracije tehničke i cyber sigurnosti. Za operatere kritične infrastrukture to znači napuštanje izoliranih mjera i prelazak na koordinisane zaštitne koncepte. Sami koncepti će povezati perimetarsku zaštitu, kontrolu pristupa, detekciju, videonadzor i upravljanje alarmima sa sigurnim mrežnim arhitekturama i kontrolisanim udaljenim pristupom. Za ponuđače sigurnosnih rješenja i sistem-integratore to naglašava potrebu za ekspertizom koja obuhvata i fizičku zaštitu i kibernetički otpornu sistemsku arhitekturu.

Koncept prije sistema

Zaštita kritične infrastrukture zahtijeva sigurnosne sisteme koji odgovaraju aktuelnoj situaciji na polju tehnologija. One moraju biti projektovane i održavane tako da budu otporne na manipulacije, upade i sabotažu, uz paralelnu otpornost na fizičke i cyber prijetnje. Mjere poput kvalitetne autentifikacije za kontrolu pristupa, sigurnih komunikacijskih kanala i pouzdanih alarmnih sistema danas jesu neophodne, ali sama tehnička sposobnost nije dovoljna.

Za operatere kritične infrastrukture, ovo znači da je neophodno razviti sveobuhvatan sigurnosni koncept prije implementacije pojedinačnih sistema. Takav koncept predstavlja okvir za efikasnu primjenu sigurnosne tehnologije i osigurava da se elektronska rješenja ne uvode izolovano, već kao dio cjelokupne strategije zaštite objekata. Efikasan sigurnosni koncept integriše strukturne, organizacijske i kadrovske mjere. Fizičke barijere poput perimetara, vrata i prozora moraju biti usklađene s organizacijskim procedurama, uključujući protokole eskalacije i intervencije. Istu harmonizaciju potrebno je provesti s obukom i odgovornostima sigurnosnog osoblja. Tek kada svi ovi elementi funkcionišu zajedno, sigurnosne mjere mogu ostvariti svoj ukupni potencijal.

Ključno je naglasiti da utvrđeni sigurnosni koncept nije statičan dokument. On omogućava procjenu i prioritetizaciju rizika, ali se mora redovno preispitivati i ažurirati. Promjene u prijetnjama, strukturi objekata ili načinu korištenja mogu učiniti ranije pretpostavke nevažećim. U okruženju kritične infrastrukture, razvoj metoda napada i promjenjivi profili rizika zahtijevaju kontinuiranu procjenu i unapređenje mjera zaštite kroz strukturiran proces upravljanja rizicima.

Nakon što se sigurnosni koncept uspostavi i uključi u kontinuirano upravljanje rizicima, fokus se pomjera na minimalne zahtjeve fizičke zaštite koji se ponavljaju kroz različite sektore i lokacije, kao i na njihovu praktičnu primjenu u pojedinim sigurnosnim disciplinama.

 

Kada proizvod postane dio napada

Fokus na cyber sigurnosti više nije ograničen na mreže i operativne procese, već se sve više širi na sigurnost samih proizvoda. Proizvođači, instalateri i korisnici sigurnosnih tehnologija moraju osigurati da uređaji i softver koji se koriste u okruženjima kritične infrastrukture ispunjavaju sve strožije zahtjeve u pogledu cyber otpornosti. Dok se okviri CER i NIS2 prvenstveno fokusiraju na organizacijsku i operativnu otpornost, Akt o kibernetičkoj otpornosti uvodi dodatni tehnički sloj kroz definiranje osnovnih zahtjeva cyber sigurnosti za digitalne proizvode. Njegov cilj je osigurati da se hardver i softver projektuju, razvijaju i održavaju na siguran način tokom cijelog životnog ciklusa.

U skladu s ovim pristupom, cyber sigurnost ne smije biti ispuštena iz vida od samog početka, što se radi kroz sigurne razvojne prakse i podrazumijevane sigurnosne postavke. Od proizvođača se očekuje proaktivan pristup upravljanju ranjivostima i blagovremena isporuka sigurnosnih ažuriranja. Transparentnost, pri tome, postaje ključni zahtjev, naročito kroz primjenu softverskih listi materijala (SBOM), koje operaterima i integratorima omogućavaju uvid u zavisnosti i procjenu izloženosti rizicima od trećih strana.

Jačanjem sigurnosti na nivou proizvoda, Akt o kibernetičkoj otpornosti podržava šire ciljeve otpornosti i pomaže operaterima kritične infrastrukture da ispune obaveze vezane za sigurnost lanca snabdijevanja i upravljanje rizicima.

 

Minimalni okvir fizičke zaštite u praksi

Mjere fizičke zaštite obuhvataju sisteme vanjske zaštite perimetra za fizičku zaštitu i detekciju, kao i sisteme kontrole pristupa. Cyber sigurnost objekata uključuje zaštitu pristupa i kontrolu ulaza i izlaza, prilaznih puteva, rampi, barijera i brava. Sistemi za detekciju upada, vatrodojavu i videonadzor obuhvataju zaštitu objekata i terena, kao i rano otkrivanje incidentnih situacija. Istovremeno, sistemi za upravljanje vanrednim situacijama odnose se na upravljanje krizama, primjenu organizacijskih mjera te na prediktivni pregled sigurnosne situacije i ukupnog stanja sistema.

Zaštita perimetra kao prva linija odbrane

Vanjska perimetarska zaštita najudaljeniji je sloj efikasnog sigurnosnog koncepta. Ona obično kombinuje mehaničke barijere s elektronskom detekcijom i tako stvara prvu liniju odbrane prije nego što napadač i dođe do objekata ili kritičnih resursa. Mehaničke mjere poput ograda, zidova ili barijera definišu i štite granicu lokacije, dok elektronski sistemi perimetarske detekcije nadziru vanjske prostore i omogućavaju rano otkrivanje pokušaja upada.

Cilj zaštite perimetra je odvraćanje, detekcija, usporavanje i dokumentovanje neovlaštenog pristupa. Rano upozorenje tokom prilaska ili pokušaja nasilnog ulaska znatno produžava vrijeme otpora i omogućava kontrolisanu reakciju. U praksi se elektronska detekcija upada na perimetru gotovo uvijek kombinuje s videonadzorom kako bi se potvrdili događaji, razdvojile stvarne prijetnje od lažnih i podržalo donošenje informisanih odluka.

Primarna funkcija vanjske perimetarske zaštite je stalno očuvanje integriteta granica lokacije. Sistemi moraju biti prilagođeni konkretnim fizičkim karakteristikama perimetra, bilo da je riječ o ogradama, zidovima, opkopima ili prirodnim barijerama, kao i usklađeni s ukupnim ciljevima zaštite i procijenjenim prijetnjama po objekte.

U okruženjima kritične infrastrukture zahtjevi za perimetarsku zaštitu znatno su viši nego u standardnim komercijalnim ili industrijskim objektima. Scenariji napada ne ograničavaju se samo na preskakanje ili rezanje ograda, već uključuju provlačenje ispod prepreka, probijanje barijera, zadržavanje u blizini perimetra i druge tehnike s ciljem izbjegavanja detekcije. Zbog toga sistemi zaštite perimetra moraju ostati jednako efikasni protiv šireg spektra metoda upada i ostati otporni na pokušaje ometanja ili zaobilaženja detekcije.

Da bi bila djelotvorna, perimetarska zaštita mora osigurati pouzdanu ranu detekciju, otpornost na manipulacije i kontinuitet rada koji je dovoljan za blagovremenu verifikaciju i intervenciju. Njena uloga nije samo signalizacija alarma nego i podrška pristupu po kojem operateri moraju dobiti potrebno vrijeme i informacije za adekvatnu reakciju prije nego što incident eskalira.

Kontrola pristupa mora ukloniti naslijeđene rizike

Sistemi kontrole pristupa imaju centralnu ulogu u zaštiti kritične infrastrukture jer regulišu i nadziru pristup osjetljivim zonama. Njihova osnovna funkcija je osigurati da samo ovlašteno osoblje može ući u sigurnosno relevantne zone, uz  jasno evidentiranje ostvarenog pristupa i pokušaja neovlaštenog ulaska. Za operatere kritične infrastrukture, savremena kontrola pristupa ne svodi se samo na ograničavanje ulaza već i na odgovornost, sljedivost i kontrolisanu reakciju.

Istovremeno, efikasna zaštita zahtijeva sistematsko uklanjanje tzv. naslijeđenih rizika. Mehanički ključevi mogu biti izgubljeni, kopirani ili proslijeđeni bez ovlaštenja, što kreira trajne ranjivosti koje je teško otkriti, a skupo sanirati. Korištenje izgubljenog ili ukradenog ključa najčešće ne ostavlja nikakav trag, čime se narušavaju i sigurnost i mogućnost revizije. Elektronski sistemi kontrole pristupa rješavaju ove nedostatke kroz podršku za strogo definisana ovlaštenja, evidentiranje događaja te višefaktorsku i biometrijsku verifikaciju. Tokom cijelog životnog ciklusa sistema, oni se, zahvaljujući nižim operativnim i troškovima zamjene, često pokažu kao isplativije rješenje u odnosu na isključivo mehaničke sisteme.

Osim regulisanja ulaza, savremeni sistemi kontrole pristupa podržavaju i automatizirane reakcije tokom incidentnih situacija. U zavisnosti od scenarija, oni mogu blokirati pristup opasnim zonama, otključati vrata, otvoriti unaprijed definisane izlaze i aktivirati alarme radi podrške evakuaciji i hitnim intervencijama. U okruženjima kritične infrastrukture, ova direktna veza između odluka o pristupu i upravljanja incidentima od ključnog je značaja za očuvanje sigurnosti i kontinuiteta rada.

Detekcija upada kao zaštita od sabotaže

Sistemi za detekciju upada (IAS) i dojavu prepada (HAS) imaju ključnu ulogu u zaštiti vitalne infrastrukture jer omogućavaju brzu detekciju i reakciju na vanredne događaje. U okruženjima visokog rizika, njihova svrha izlazi izvan okvira osnovne detekcije neovlaštenog ulaska u neku zonu i obuhvata rano upozorenje, verifikaciju i koordinisanu intervenciju radi zaštite osjetljivih resursa i operacija.

U kontekstu kritične infrastrukture, detekcija upada manje je usmjerena na klasične krađe, a znatno više na prepoznavanje namjernih pokušaja ometanja ili prekida rada. Zbog toga vrijeme detekcije i reakcije moraju biti precizno usklađeni. Postrojenja poput trafostanica jasno ilustruju ovaj rizik. Dovoljan je samo jedan čin sabotaže, poput oštećenja kablovskog snopa, da dođe do posljedica koje daleko nadilaze finansijski gubitak jer bi u toj situaciji došlo do prekida u napajanju bolnica, komunalnih sistema i drugih ključnih usluga. U takvim scenarijima, alarmni sistemi prvenstveno služe za rano otkrivanje sabotaže i ciljanih napada, kao i pokretanje trenutne reakcije sigurnosnih službi ili nadležnih organa.

Sistemi za dojavu prepada nadopunjuju automatsku detekciju i omogućavaju osoblju da diskretno aktivira alarm u situacijama akutne prijetnje. Panik-tasteri ili mobilni prekidači omogućavaju zaposlenima da pokrenu ciljanu reakciju u slučajevima prisile, nasilja ili neposredne opasnosti. To je posebno važno u javno dostupnim prostorima, kontrolnim sobama i operativnim centrima.

S obzirom na sigurnosno okruženje u kojem se nalazi kritična infrastruktura, sistemi moraju biti projektovani uz pretpostavku da će napade počiniti profesionalci, uključujući organizovane kriminalne i ekstremističke grupe. Efikasna zaštita zato ne zavisi samo od sposobnosti detekcije već i od otpornosti na manipulacije i namjerne pokušaje zaobilaženja sistema. Kombinovanje različitih metoda detekcije može povećati otpornost sistema, ali su pravilno projektovanje, zaštita ključnih komponenti i profesionalna instalacija jednako važni kako bi sistem pouzdano funkcionisao u trenucima kada je to najpotrebnije.

Videonadzor je alat za verifikaciju i odvraćanje

Kako bi se osigurala dugoročna sigurnost kritične infrastrukture, sistemi videonadzora u kombinaciji s drugim sigurnosnim tehnologijama moraju pružiti dodatnu vrijednost. Pri tome, oni moraju omogućiti vidljivost osjetljivih ili kompleksnih prostora s udaljenih lokacija. Događaji na terenu, uključujući i one na više lokacija istovremeno, danas se moraju pratiti i snimati u realnom vremenu, čime se znatno unapređuje situacijska svijest.

Kada su pametno integrisani s ostalim sigurnosnim sistemima, umreženi sistemi videonadzora imaju značajan potencijal za prevenciju i ranu intervenciju. Potencijalni počinioci mogu se otkriti u vrlo ranoj fazi krize, a u nekim slučajevima i prije nego što dođu do osjetljivih zona. To operaterima omogućava proaktivan, a ne reaktivan odgovor na kriznu situaciju.

Ukoliko je videonadzor dopunjen dvosmjernom audiokomunikacijom, kontrolni i servisni centri mogu se direktno obratiti osobama na licu mjesta. U mnogim slučajevima, već ova vrsta udaljene intervencije dovoljna je da odvrati počinioca od ulaska i daljeg kretanja unutar zaštićenog prostora.

Zbog mogućih posljedica kvarova ili napada, zahtjevi za sisteme videonadzora u okruženjima kritične infrastrukture znatno su strožiji nego u standardnim komercijalnim ili industrijskim primjenama. Sistemi stoga moraju biti projektovani, implementirani i održavani na nivou koji odgovara višem nivou prijetnji i važnosti održavanja radnog kontinuiteta ovih okruženja.

Kada sekunde odlučuju

Svaka organizacija zavisi od jasno strukturiranog komunikacijskog koncepta koji podržava svakodnevne operacije i omogućava efikasan odgovor na poremećaje u radu. Takvi incidenti mogu biti tehničke prirode i direktno ugroziti sigurnost i zdravlje zaposlenih. Jasne komunikacijske strukture i preventivne mjere imaju ključnu ulogu u ograničavanju njihovog utjecaja.

U okruženjima kritične infrastrukture, planiranje komunikacije mora uzeti u obzir vanjske prijetnje i kompleksne scenarije napada. Priroda mogućih poremećaja, način izvođenja napada i razmjer potencijalne štete moraju se procjenjivati kroz strukturiran proces upravljanja rizicima, a ne na osnovu općih pretpostavki.

Svaki incident zahtijeva pravovremene odluke o odgovarajućim protivmjerama. To uključuje procjenu dostupnosti komunikacijskih sistema tokom događaja, definisanje prioriteta, otvaranje hitnih komunikacijskih kanala i zadržavanje operativne sposobnosti u slučaju nestanka napajanja. Donošenje odluka je otežano kada se incidenti preklapaju, naprimjer kada se požarni alarm aktivira paralelno sa sigurnosnim upozorenjem ili tokom koordinisanog napada na više sistema.

Ovi izazovi naglašavaju važnost sistema za upravljanje vanrednim i opasnim situacijama, koji omogućavaju informisano, proporcionalno i pravovremeno odlučivanje. U mnogim organizacijama koje upravljaju kritičnom infrastrukturom, ovakvi sistemi služe za ubrzavanje pružanja odgovora, smanjenje neizvjesnosti i ograničavanje štete u kriznim situacijama.

Vrijeme reakcije ima presudan utjecaj na ukupni obim posljedica incidenta. Brža detekcija, verifikacija, donošenje odluka i koordinacija s nadležnim službama omogućavaju ranije uvođenje protivmjera i skraćuju trajanje poremećaja.

Iako automatizirani odgovori mogu znatno smanjiti vrijeme reakcije, oni nose i određene rizike. Lažni alarmi mogu pokrenuti neadekvatne mjere, dok paralelni incidenti mogu dovesti do konfliktnih reakcija ako se kontekst i proporcionalnost ne procijene pravilno. U praksi, najefikasniji način za smanjenje vremena reakcije bez povećanja rizika jeste dobro osmišljena i održavana komunikacija tokom cijelog događaja jer samo ona omogućava verifikaciju, situacijsku svijest i koordinisano djelovanje.

Alarmi bez slabe karike

Sigurnosni sistemi u okruženjima kritične infrastrukture moraju ponuditi najviši nivo pouzdanosti i otpornosti. Prijenos alarma, mrežna povezanost i mehanizmi udaljenog pristupa posebno su osjetljivi segmenti kritične infrastrukture, jer njihov kvar može ugroziti čak i robusne zaštitne mjere.

Otpornost u ovom kontekstu podrazumijeva sposobnost sistema da ostanu operativni uprkos cyber napadima, tehničkim kvarovima ili zagušenjima mreže. To zahtijeva redundantne komunikacijske puteve, sigurne mrežne komponente i kontinuiran nadzor kako bi se osigurala trajna dostupnost i integritet alarmnih komunikacija. Tehnologije za prijenos alarma moraju biti projektovane tako da izdrže sabotažu i slučajna oštećenja, uz odgovarajuću fizičku zaštitu i rezervne izvore napajanja. Sa stanovišta cyber sigurnosti, rješenja za prijenos alarma i udaljeni pristup moraju slijediti principe sigurnosti ugrađene u dizajn, uz oslanjanje na ojačane protokole i mehanizme koji štite od napada uskraćivanja usluge (DoS) i neovlaštenog pristupa.

Udaljeni pristup sigurnosnim sistemima ima važnu operativnu ulogu, ali i uvodi dodatne rizike. Zbog toga odgovornost za sigurnost infrastrukturnog objekta mora biti jasno definisana, uz primjenu odgovarajućih kontrolnih mjera koje osiguravaju integritet, dostupnost i odgovornost tokom cijelog životnog ciklusa sistema.

Rizikom vođena zaštita od požara

U okruženjima kritične infrastrukture, vatrodojavni sistemi moraju biti projektovani ne samo u skladu s građevinskim propisima već i kako bi mogli podržati jasno definisane ciljeve zaštite. Pored standardne detekcije na nivou cijelog objekta, ovo podrazumijeva i ciljano nadziranje visokorizičnih zona kao što su tehničke prostorije, postrojenja, instalacijski prostori, kućišta za opremu i ormari. Detekcija požara u ovim kontekstima često je tijesno povezana sa sistemima za gašenje i pravilima za automatsko aktiviranje mjera za ranu intervenciju prije eskalacije incidenta. Pri tome, izbor detekcijske tehnologije treba biti zasnovan na procjeni rizika, a ne na standardiziranim šemama instalacije. U zavisnosti od okruženja, to može uključivati aspiracijske detektore dima za nadzor opreme i transformatorskih prostora, linearne sisteme detekcije za velike ili kompleksne prostore, kao i video ili termalne sisteme nadzora kada je potrebna rana vizuelna potvrda situacije ili detekcija toplote. Zaštita razvodnih kutija, serverskih ormara, energetskih sistema i rezervnih izvora napajanja zahtijeva visok nivo specijalističke ekspertize jer kvarovi u ovim segmentima mogu imati dalekosežne operativne posljedice.

Sigurnost ne završava na perimetru

Sigurnost je snažna koliko i njena najslabija karika, a u složenim i međusobno povezanim sistemima ta komponenta se često nalazi upravo u lancu snabdijevanja. Zbog toga se od proizvođača sve češće očekuje da prate i dokumentuju porijeklo kako digitalnih tako i fizičkih komponenti koje se koriste u njihovim proizvodima. Softverske komponente, uključujući biblioteke trećih strana i open-source elemente, moraju se evidentirati i kontinuirano procjenjivati s aspekta sigurnosnih ranjivosti. To se može postići kroz uvođenje obaveze za dobavljače da prijavljuju i otklanjaju sigurnosne propuste, ali i kroz interne procese kroz koje se integrisane komponente redovno analiziraju i provjeravaju.

Ista logika važi i za hardverske komponente. U okruženjima kritične infrastrukture, zabrinutost zbog skrivenih funkcija  ili neovlaštenih tokova podataka dovela je do pojačanog nadzora nad određenim komponentama i dobavljačima. Mreže i povezani uređaji čine osnovu savremenih sigurnosnih sistema, a slabost u bilo kojem dijelu lanca može kompromitovati cjelokupno rješenje. Zbog toga je transparentnost lanca snabdijevanja postala jedan od ključnih elemenata upravljanja rizicima.

Uloga specijaliziranih kompanija

Efikasna zaštita kritične infrastrukture u velikoj mjeri zavisi od profesionalne ekspertize. Operaterima su potrebni kvalifikovani partneri koji razumiju i tehničke i operativne zahtjeve visokorizičnih okruženja, te su u stanju da rezultate procjena rizika pretoče u odgovarajuću sigurnosnu arhitekturu.

Postoji jasan rizik oslanjanja na prividno povoljna, “gotova” rješenja koja ne uzimaju u obzir specifične prijetnje po konkretne lokacije i realne operativne uslove na terenu. Takvi pristupi često rezultiraju sistemima koji ne pružaju potreban nivo zaštite, pri čemu se njihove slabosti otkrivaju tek nakon incidenta ili tokom inspekcije.

Osim pravilnog projektovanja i instalacije sistema, redovno održavanje je ključno kako bi sigurnosni i zaštitni sistemi dugoročno mogli pouzdano funkcionisati. Neadekvatno planiranje, pogrešan izbor proizvoda ili nedovoljno održavanje često dovode do kvarova koji narušavaju ukupnu otpornost sistema. Izbor kompetentnih i certificiranih specijaliziranih kompanija stoga predstavlja jednu od ključnih odluka za operatere kritične infrastrukture.

Prilika za integratore

Za ponuđače sigurnosnih rješenja i sistem-integratore, regulatorni razvoj jasno potvrđuje potrebu da se razmišlja izvan okvira pojedinačnih proizvoda. Rješenja tehničke zaštite moraju biti ugrađena u holističke koncepte zaštite i usklađena sa sigurnim mrežnim arhitekturama i konceptom cyber otpornosti.

Sistemi poput kontrole pristupa više se ne mogu posmatrati izolovano. Oni moraju biti integrisani s platformama za nadzor, upravljanje alarmima i planiranje u vanrednim situacijama kako bi se omogućili koordinisani odgovori i ispunili zahtjevi u pogledu otpornosti i regulatorne usklađenosti.

Istovremeno, od pružalaca rješenja sve se češće očekuje da preuzmu savjetodavnu ulogu i operaterima ponude procjene zasnovane na riziku, kao i prilagođena rješenja. To uključuje ne samo odgovor na aktuelne prijetnje već i predviđanje budućih trendova, uz integraciju organizacijskih mjera poput obuke osoblja, politika pristupa i intervencijskih procedura. Na taj način, sigurnosna tehnologija postaje sastavni dio šire strategije otpornosti, a ne samo njena izolirana tehnička implementacija.

Od minimalnih zahtjeva do stvarne otpornosti

Direktive CER i NIS2 nisu uvele samo nove minimalne standarde nego i redefinisale koncept zaštite kritične infrastrukture. U okruženju u kojem jedan oštećeni kablovski snop može ostaviti bolnice bez napajanja, a cyber napad na energetski sektor paralisati transport, tradicionalni pristup izolovanim sigurnosnim mjerama više nije održiv.

Stvarna otpornost na napade na kritičnu infrastrukturu zahtijeva temeljnu promjenu perspektive, odnosno prelazak s reaktivnog ispunjavanja zakonskih obaveza na proaktivno upravljanje rizicima koje integriše tehničku i cyber sigurnost i sektorsku koordinaciju. To znači i napuštanje stava da se uvijek ide na najjeftinije rješenje koje zadovoljava minimume i prihvatanje činjenice da je zaštita kritične infrastrukture dugoročna investicija u kontinuitet rada ovih sistema i društvenu stabilnost.

Kritična infrastruktura može postati otporna na prijetnje današnjice i sutrašnjice samo kroz integrisani pristup u kojem sigurnost nije projekat koji se završava instalacijom, nego kontinuirani proces koji se prilagođava i unapređuje.

Zaštitarske priče: Kada uniforma znači odgovornost

Uloga zaštitara često se posmatra kroz ono što je vidljivo: kontrolu pristupa, obilazak, monitoring, primjenu procedura i zaštitu objekta. Ipak, pravi smisao ovog posla najjasnije se vidi u situacijama koje se ne mogu planirati. Upravo takav trenutak zabilježen je u septembru 2025. godine, na jednom od objekata koji je pod zaštitom agencije Profi Team Plus iz Beograda

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Ovaj put donosimo priču zaštitara agencije Profi Team Plus iz Beograda, koji je izašao iz okvira svoje formalne uloge i pokazao šta znači biti aktivan član zajednice – osoba koja prepoznaje rizik, razumije kontekst i reaguje ne samo u skladu s pravilima već i s osjećajem odgovornosti prema ljudima oko sebe. U tim sekundama, sigurnost više nije bila pitanje kontrole ulaza, već povjerenja, prisebnosti i odluke donesene u pravom trenutku.

Trenutak koji mijenja perspektivu

“Tokom redovne dnevne smene, u prostoru maloprodajnog objekta, jednom je kupcu iznenada pozlilo. Situacija je mogla delovati kao prolazna zdravstvena neprijatnost, ali je službenik obezbeđenja brzo uočio da simptomi ukazuju na ozbiljno stanje: lice starijeg gospodina bilo je dezorijentisano, otežano je disao i vidno se borio da ostane pri svesti. U takvim trenucima presudno je prepoznati ozbiljnost i delovati bez odlaganja”, rekao nam je Mario Jolić, operativni direktor agencije Profi Team Plus.

Zaštitar je postupio tačno onako kako nalažu procedure za vanredne situacije. “Odmah je pozvao hitnu pomoć, jasno saopštio lokaciju i stanje lica i dao ključne informacije koje ubrzavaju reakciju ekipe. Obezbedio je mesto događaja, sprečavajući gužvu i pritisak okoline, koji mogu dodatno ugroziti lice ili otežati medicinsku intervenciju. Organizovao je slobodan prolaz i usmerio kretanje ljudi u okolini kako bi ekipa hitne pomoći mogla nesmetano da priđe. Ostao je uz gospodina, pružajući podršku i prateći stanje do dolaska medicinskog tima. U praksi, ovakva situacija traži mirnoću, prisutnost i jasnu komunikaciju. Službenik obezbeđenja nije ‘preuzeo ulogu lekara’, ali je uradio ono što je najvažnije: aktivirao je sistem pomoći, kontrolisao okolnosti i sačuvao prostor za stručnu reakciju”, kazao je Jolić.

Ishod koji govori sve

Zaštitari u okviru procesa licenciranja i obuka uče postupanje u vanrednim situacijama: procjenu rizika, komunikaciju i eskalaciju, kao i osnove organizacije sigurnog prostora do dolaska nadležnih službi. Međutim, tek u realnim okolnostima postaje jasno koliko je važno da obuka ne ostane samo formalnost.

“Ovaj događaj pokazao je i jednu često zanemarenu činjenicu: službenik obezbeđenja je vrlo često prvi koji reaguje. On je na mestu događaja, u realnom vremenu, među ljudima i procesima koji se ne mogu potpuno predvideti. Kada reaguje profesionalno, posledice mogu biti presudne – najpre kroz brzinu poziva i obezbeđivanje uslova da medicinski tim uradi svoj deo posla”, navodi Jolić.

Kako kaže naš sagovornik, najvažnije od svega je ishod. Gospodin je preživio, a nakon zbrinjavanja i liječenja uspješno se oporavio od infarkta miokarda.

“U periodu nakon događaja, posebnu zahvalnost iskazao je upravo službeniku obezbeđenja – čoveku koji je jednu dnevnu smenu pretvorio u spašavanje života. Ta zahvalnost nije samo emotivan gest; ona je potvrda da uloga obezbeđenja prevazilazi zaštitu objekta i da u ključnim trenucima može biti odlučujuća. U logistici, poslovnim objektima i drugim lokacijama sa velikim protokom, bezbednost se često meri kroz rizike krađe, vandalizma ili neovlašćenog pristupa. Ali zrela bezbednosna kultura podrazumeva i zaštitu ljudi: organizaciju prostora, sprečavanje panike, kontrolu tokova kretanja, pravovremenu reakciju i koordinaciju sa institucijama”, pojašnjava Jolić.

Zato zaštitar, zaključuje on, nije samo izvršilac zadataka – on je odgovoran član društvene zajednice. Njegova uloga je da prepozna kada situacija prevazilazi rutinu i da reaguje tako da štiti pojedinca i okolinu. Kada zaštitar reaguje pravovremeno, staloženo i odgovorno, on ne čuva samo prostor već i povjerenje zajednice u sistem. A to povjerenje je jedna od najvažnijih vrijednosti koje se grade – ne riječima, već djelima.

Operativni model 24/7

Iako se opisani događaj desio u maloprodajnom objektu, on jasno pokazuje snagu i dosljednost operativnog sistema koji Profi Team Plus razvija i primjenjuje u svim segmentima svog poslovanja. Njihov model sigurnosti nije vezan samo za jedan tip objekta: isti principi, procedure i standardi funkcionišu u trgovinama, poslovnim zgradama, distributivnim i logističkim centrima – svugdje gdje je važna zaštita ljudi, imovine i kontinuitet rada. Upravo takav integrisani pristup omogućava da zaštitari brzo i efikasno reaguju u realnim situacijama, sprečavaju rizike i održavaju sigurnost u svakodnevnom, operativnom okruženju.

Spoj odgovornosti i ljudskosti

U Profi Team Plusu ističu da profesionalizam nije samo uniforma i prisustvo već kombinacija odgovornosti, prisebnosti i ljudskosti. Zaštitar predstavlja kompaniju u svakom kontaktu sa ljudima, a reputacija se gradi kroz konkretna djela – posebno u situacijama kada su zdravlje i sigurnost u pitanju.

“Zato insistiramo na jasnim procedurama, preciznoj komunikaciji u smjeni i ozbiljnim obukama koje imaju smisao u praksi. Događaj iz septembra 2025. godine za nas je potvrda da vrednosti koje negujemo nisu deklarativne: mirna procena, brzo uključivanje hitnih službi, obezbeđenje prostora i ostajanje uz čoveka do dolaska pomoći predstavljaju standard koji očekujemo – i koji razvijamo”, rekao je Jolić.

Gdje sigurnost ne trpi improvizaciju

Agencija Profi Team Plus d.o.o. Beograd osnovana je 2016. godine. Njihov pristup kombinuje fizičku i tehničku zaštitu, uz oslonac na savremene tehnologije i provjerene metode zaštite, s ciljem zaštite ljudi, imovine i poslovnih operacija klijenata. “Posebno smo operativno usmereni na okruženja visokog protoka i jasnih procedura – logističke i distributivne sisteme, poslovno-industrijske objekte i poslovne zgrade, kao i obezbeđenje lica (VIP). U okviru naših usluga, javno su navedeni segmenti poslovno-industrijske bezbednosti i VIP zaštita, kao i objave o angažmanu u distributivnom centru u Dobanovcima. U praksi, to znači: monitoring sa jasnim prioritetima, patrole koje nisu predvidive, kontrola pristupa koja je brza ali dosledna, kao i protivpožarne procedure koje se sprovode svakodnevno – jer bezbednost u logistici ne trpi improvizaciju”, navode iz Profi Team Plusa.

Tržište sigurnosti Jadranske regije: Nova pravila igre

Tržište sigurnosti posljednjih godina prolazi kroz jednu od najdinamičnijih faza u svojoj historiji. Brze tehnološke promjene, rast složenih prijetnji i sve veća zavisnost društva od digitalne i fizičke infrastrukture učinili su sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Kako bismo stekli cjelovit uvid u stanje na tržištu i ključne trendove koji ga oblikuju, razgovarali smo sa šesnaest regionalnih stručnjaka iz šest zemalja, čija iskustva i analize daju širi kontekst aktuelnih izazova i budućih pravaca razvoja.

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Makroekonomski ambijent u kojem posluje sigurnosna industrija Zapadnog Balkana u narednim godinama bit će obilježen postepenim oporavkom nakon usporavanja tokom 2025. godine, ali i trajnim strukturnim pritiscima. Prema Redovnom ekonomskom izvještaju Svjetske banke, ekonomije regije suočile su se s izazovima globalne neizvjesnosti, slabijom vanjskom potražnjom i inflacijskim pritiscima, što je ograničilo rast potrošnje i investicija.

Perspektive

Ukupna stopa realnog rasta bruto domaćeg proizvoda za šest regionalnih ekonomija – Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – procjenjuje se na oko 3,0% u 2025. godini, što je nešto niže nego što su ranije projekcije predviđale. Pritom se vide različite dinamike među državama: Kosovo i Albanija bilježe relativno veći rast, dok su druge ekonomije imale skromniji napredak. U istoj godini, Hrvatska i Slovenija također su ostvarile pozitivan ekonomski rast. Hrvatska je u prva tri kvartala imala rast BDP‑a između 2,3% i 3,4%, a Slovenija je u drugom i trećem kvartalu zabilježila rast od 0,7% i 1,7%, što pokazuje stabilan razvoj u obje zemlje.

Svjetska banka predviđa da bi se rast ekonomija Zapadnog Balkana mogao postepeno ubrzati – na oko 3,1% u 2026. te približno 3,6% u 2027, uz jačanje izvoza, veće investicije i smanjenje globalne ekonomske neizvjesnosti. Ostvareni rezultati Hrvatske i Slovenije u 2025. potvrđuju stabilan ekonomski trend, iako regionalne stope rasta još nisu dostigle nivoe tipične za razvijenije dijelove Evrope.

Strukturni izazovi

Ipak, Svjetska banka upozorava na to da ekonomski rast ostaje nedovoljan za brzo smanjenje jaza u razini razvoja u odnosu na prosjek Evropske unije. Posebno su naglašeni izazovi na tržištu rada: uprkos rastu u nekim sektorima, regija se suočava s umanjenim nedostatkom radne snage, visokom nezaposlenošću i niskim učešćem radno sposobnog stanovništva – posebno među ženama, mladima i starijim radnicima. Učešće stanovništva u radnoj snazi u nekim zemljama ostaje ispod 55%. Demografski trendovi dodatno pojačavaju pritiske: radno sposobna populacija u regiji već pokazuje znakove smanjenja, a prema projekcijama Svjetske banke, može doći do značajnog pada broja radno sposobnih stanovnika do 2050. godine, uz potencijalni manjak od više od 190.000 radnika u narednih pet godina ukoliko trenutni trendovi ostanu nepromijenjeni.

Ekonomski indikatori

Prema izvještaju Svjetske banke, 2025. godina donijela je umjereni, ali stabilni rast BDP-a u zemljama Zapadnog Balkana. Albanija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija ostvarile su rast oko 3%, Kosovo je prednjačilo sa 3,8%, a Crna Gora s oko 3,2%. Srbija je bilježila rast od približno 3%, pokazujući postepeni oporavak i otpornost domaće potražnje i investicija. Hrvatska, prema Evropskoj komisiji, bilježi sličan rast od oko 3,2%, potaknut domaćom potrošnjom, rastom plata i investicijama, uključujući fondove EU. Slovenija je u drugom i trećem tromjesečju zabilježila rast od 0,7 % i 1,7 %. Sve zemlje regije tako su u 2025. zadržale umjeren, ali pozitivan ekonomski zamah, uz potrebu za daljim ulaganjima i reformama.

GLAVNI POKRETAČI RASTA TRŽIŠTA SIGURNOSTI

Kao dio širih ekonomskih kretanja, i tržište sigurnosti posljednjih godina prolazi kroz jednu od najdinamičnijih faza u svojoj historiji. Brze tehnološke promjene, rast kompleksnih prijetnji i sve veća zavisnost društva od digitalne i fizičke infrastrukture učinili su sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Od kritične infrastrukture i javnih institucija, preko finansijskog sektora i transporta pa sve do stambenih i poslovnih objekata, sigurnosni sistemi danas su direktno povezani s kontinuitetom poslovanja, povjerenjem građana i stabilnošću društva u cjelini.

 Brisanje granica

Granice između tehničke i cyber sigurnosti brišu se brže nego ikad, a integracija različitih sistema sve više postaje pravilo, a ne izuzetak. Naši sagovornici ističu da se sve češće koriste objedinjene platforme koje povezuju videonadzor, kontrolu pristupa, zaštitu perimetra i mrežnu sigurnost, jer takva rješenja omogućavaju efikasnije upravljanje i koordinaciju svih komponenti. Uz to, naglašen je sve veći interes za naprednim tehnologijama koje omogućavaju proaktivnu prevenciju i detaljnu analizu sigurnosnih rizika, čime se dodatno jača operativna sigurnost i kvalitet upravljanja objektima.

“Tržište tehničke zaštite bilježi posljednjih godina kontinuiran rast, pa čak i tvrtke kojima je primarna djelatnost tjelesna zaštita imaju sve veći udio tehničke zaštite u svojim prihodima. Takve trendove diktira razvoj tehnologije, kao i sve manja dostupnost radne snage u segmentu tjelesne zaštite. Najveći broj investicija primjetan je u sektoru prometne infrastrukture, prvenstveno željezničke, jer je u tijeku rekonstrukcija nekoliko željezničkih prometnih pravaca sufinanciranih sredstvima Europske unije. Veliki broj investicija je i u zdravstvenom sektoru, a povećan je i u sektorima trgovine i industrije zbog kontinuiranog značajnog rasta BDP-a u Hrvatskoj, što je stvorilo povoljnu investicijsku klimu”, rekao je Krešimir Paić, direktor i suvlasnik Eccos inženjeringa.

Sličan pomak ka naprednim, integrisanim rješenjima primjećuje se i u Bosni i Hercegovini, gdje videonadzor više ne služi samo pasivnom snimanju. “Rast tržišta sigurnosti i zaštite u Bosni i Hercegovini prvenstveno je potaknut povećanom sviješću o sigurnosnim rizicima i potrebama, regulatornim zahtjevima, kao i modernizacijom postojeće infrastrukture. Najveći broj investicija primjetan je u sektorima javnog sektora, kritične infrastrukture (telekomunikacije, energetika), proizvodnih pogona i lokalnih zajednica”, navodi Fahrudin Zeljković, suosnivač Middle pointa.

Regulatorni zahtjevi

Regulative dodatno ubrzavaju ovaj razvoj, čime kompanije u regiji sve više integrišu tehnička rješenja i unapređuju sistemski nadzor. “Tržište sigurnosti i zaštite u Hrvatskoj bilježi stabilan, a u pojedinim segmentima i dvoznamenkasti rast. Najveći zamah vidljiv je u području zaštite kritične infrastrukture, ponajprije kao posljedica usklađivanja s NIS2 direktivom, koja je znatno proširila krug važnih i ključnih subjekata. Najviše se investira u energetiku, promet, logistiku, digitalnu infrastrukturu i javni sektor”, rekao je Matija Mandić, direktor sektora tehničke zaštite i pasivnih mrežnih rješenja u KING ICT-u. Hrvatsko tržište, inače, prema podacima Hrvatskog ceha zaštitara i iskustvima sagovornika iz Proalarma, KING ICT-a i Eccosa, bilježi značajan rast od oko 20% u 2025. godini.

SEC ONE Group naglašava da zakonski okvir ne samo da održava visok udio fizičke zaštite već i potiče integraciju tehničkih rješenja radi efikasnijeg i centraliziranog nadzora. “Posmatrano ukupno, najtraženija usluga je fizička zaštita, što je prije svega rezultat zakonske regulative i obaveze naših partnera da angažuju licencirane zaštitare. Pored regulatornih zahtjeva, kvalitet usluge i reputacija kompanije u segmentu fizičke zaštite značajno doprinose tome da upravo ovaj segment bude najdominantniji u strukturi poslovanja”, rekao je Edin Palo, rukovodilac sektora tehnike agencije SEC ONE Group.

Gdje fizičko sreće digitalno

Jadranska regija postaje svojevrsni sigurnosni laboratorij, gdje se tehnologija, regulatorni okviri i potrebe tržišta isprepliću. Brze promjene, rast složenih prijetnji i sve veća povezanost digitalne i fizičke infrastrukture čine sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Sigurnosni sistemi danas utječu na kontinuitet poslovanja, povjerenje korisnika i stabilnost društva, bilo da je riječ o bankama, industrijskim objektima, javnom sektoru ili stambenim zgradama.

Trend rasta digitalne i fizičke zaštite jasno je vidljiv i u Srbiji, gdje različite kompanije bilježe diverzifikaciju potreba. Lunatronik je zabilježio rast veći od 20% zahvaljujući integraciji cloud sistema i naprednih alarmnih rješenja, dok CP Security Group naglašava rastući interes za cyber sigurnost i evidenciju radnog vremena. “Vlasnici ili direktori kompanija postali su svesni da je njihovo vreme najveći resurs i da su im potrebni svi mogući alati kao pomoć za dobro vođenje kompanije”, kazao nam je Dragan Suhanek, izvršni direktor CP Security Groupa. Suprotno tome, Janko Todorović, operacioni direktor iz C.C.T.V Centra Master, bilježi blagi pad tržišta, uz ubrzan prelazak s analognih na naprednije sisteme.

Izgradnja infrastrukture

Bosna i Hercegovina slijedi isti put – rast je stabilan, s ulaganjima između 3 i 15%. Direktor All for protectiona Ivica Brekalo navodi koji su projekti bili pod lupom. “Investicije u našoj zemlji su značajnije bile u građevinskim projektima – u sektoru trgovine, proizvodnje i stanogradnje – te nekim projektima iz polja kritične infrastrukture”, rekao je Brekalo. Iz agencije Delta Security dodaju da su najveći projekti uključivali ugradnju opreme i implementaciju sistema tehničke zaštite većih industrijskih objekata.

Sličan trend bilježi i Slovenija, gdje HSI i Mars Commerce ostvaruju stabilan rast od 5 do 15%. Visoka potražnja za videonadzorom, kontrolom pristupa i AI rješenjima pokazuje da integracija softverskih sistema nadzornih centara postaje standard, posebno uz primjenu EN50518:2019 standarda. “Najviše posla smo imali u infrastrukturnim projektima: novim zgradama, tunelima, farmaceutskim kompanijama”, kaže Ljubiša Jevđenić, voditelj prodaje u Mars Commerceu.

Javni sektor i međunarodni projekti

Crna Gora, prema mišljenju kompanije Regius, bilježi rast od 10 do 15%, s fokusom na digitalnu i fizičku sigurnost kritične infrastrukture, zaštitu perimetra i državnih granica. Izvršni direktor Goran Obradović napominje da raste interes za integracijom naprednih AI rješenja, termalnih i dvosenzorskih kamera. “Regionalno i u Crnoj Gori jača fokus na nadzor perimetra i noćne scenarije (termalno), posebno u projektima bezbjednosti i zaštite kritičnih zona. Traže se termalne/dvosenzorske (EO/IR) kamere, detekcija alarmnih zona, integracija u VMS, pouzdano napajanje i linkovi. Također i radarski sistemi – senzorska rješenja iz razloga što su radari i senzori u Crnoj Gori tema i kroz donacije, odnosno projekte, i kroz širi bezbjednosni kontekst, pa je realno da potražnja vuče iz javnog sektora i međunarodnih projekata”, kazao je Obradović.

Na kraju, Sjeverna Makedonija također bilježi rast tržišta, a iz kompanije OSA Obezbeduvanje ističu da su u fokusu investicija bankarski sektor i integrisana rješenja za poslovne prostore. “OSA je tradicionalno prisutna u osiguranju banaka, odnosno u finansijskim objektima, ali treba spomenuti i osiguranje stambenih objekata i malih poduzeća”, rekao je Martin Gjorgjievski, menadžer te kompanije.

Sve ove promjene pokazuju da više nije pitanje da li ulagati, već kako, gdje i s kojim ciljem. Pritisak na infrastrukturu, rast cyber prijetnji, integracija sistema i sve veća očekivanja korisnika oblikuju tržište koje se brzo mijenja – trendove diktiraju svi ovi različiti, ali naposljetku komplementarni akteri.

KLJUČNI PROJEKTI I DOMINANTNE VERTIKALE

Kada se projekti realizovani tokom 2025. godine posmatraju na regionalnom nivou, postaje jasno da sigurnosno tržište Jadranske regije funkcioniše kao povezana cjelina, iako se realizuje kroz različite nacionalne okvire. Transport i promet, maloprodaja i logistika, industrija i proizvodnja, bankarski sektor, stambene i poslovne zgrade, energetika i kritična infrastruktura, zdravstvo i bolnički sistemi te nadzor gradova pojavljuju se kao ključne vertikale, dok se razlike ogledaju prvenstveno u obimu, kompleksnosti i regulatornom kontekstu projekata.

Saobraćaj

Promet se tokom 2025. godine profilirao kao jedna od najintenzivnijih vertikala tehničke zaštite u Jadranskoj regiji, s projektima koji obuhvataju autoceste, tunele, gradski saobraćaj i granične prijelaze. Riječ je o sistemima kod kojih sigurnost, protočnost i neprekidan rad imaju direktan utjecaj na živote građana i funkcionisanje nacionalnih ekonomija.

KING ICT je u ovom segmentu realizirao niz zahtjevnih projekata u Hrvatskoj. Među njima se izdvaja inteligentni transportni sistem za grad Split, jedan od najmodernijih u Evropi, koji objedinjuje napredne sisteme videonadzora, analitike i upravljanja prometom. “Sustav omogućuje bolju protočnost prometa, veću sigurnost građana i modernizaciju gradskih prometnih procesa”, rekao je Matija Mandić.

Posebno značajan projekat za Hrvatske autoceste je i sistem automatske detekcije incidenata na autoputevima i u tunelima. Projekat obuhvata više od 1.900 videoanalitičkih kamera, od čega je više od 1.000 instalirano u tunelima, uz dodatnih 380 kamera na otvorenim dionicama autocesta. “Sustav koristi umjetnu inteligenciju i posebno trenirane DNN modele, razvijene za zahtjevne uvjete rada u tunelima. Tuneli, kao najkritičnije točke prometne mreže, opremljeni su kamerama i algoritmima nove generacije koji pouzdano detektiraju vožnju u suprotnom smjeru, zaustavljena ili spora vozila, pojavu pješaka, otpale predmete te vrlo ranu pojavu dima ili plamena, omogućujući pravovremenu reakciju i spašavanje života”, dodao je Mandić.

Eccos inženjering bio je uključen u projekat tunela Učka. Ugrađena je savremena oprema za napajanje, rasvjetu, signalizaciju i ventilaciju, kao i protivpožarni, komunikacijski i videonadzorni sistem zaštite te sistemi za upravljanje prometom i signalizacijom. “Sudjelovali smo u svim fazama opremanja tunela – od projektiranja, zatim ugradnje i konfiguracije svakog odvojenog sustava i konačno do integracije svih sustava u jednu pametnu cjelinu”, rekao je Paić.

U Bosni i Hercegovini, implementacija tehničke zaštite u transportnoj infrastrukturi uključivala je projekte nadzora ključnih puteva, uključujući magistralne i regionalne pravce, te automatizirane sisteme za upravljanje tunelima i mostovima. Tehnička rješenja obuhvatila su nadzor kritičnih tačaka, kontrolu protočnosti saobraćaja i integraciju s postojećim sigurnosnim sistemima, čime se osigurava sigurnost građana i efikasnost saobraćajnih tokova.

Tehnička zaštita se u Srbiji intenzivno primjenjuje kroz 24-satni nadzor tunela i saobraćajnih pravaca, gdje Odeljenje za nadzor Puteva Srbije permanentno prati stanje tunela i reagira na vanredne situacije, čime se povećava sigurnost učesnika u saobraćaju. SCADA sistemi i testiranja sigurnosne opreme u tunelima, kao što su Laz i Munjino brdo, potvrđuju da je integrisani nadzor i upravljanje ključni dio tehničke zaštite na autoputevima. U Crnoj Gori, integracija u Novi kompjuterizovani tranzitni sistem dodatno doprinosi sigurnijem i efikasnijem protoku robe i transportnih tokova regionom, dok funkcionalni videonadzor i planirane mreže kamera uz pravce ka graničnim prijelazima jačaju sigurnosne kapacitete u prometnoj infrastrukturi.

Industrija i proizvodnja

Industrijski sektor bio je među dinamičnijim u potražnji za sigurnosnim rješenjima prošle godine u regiji. Uz bosanskohercegovačke kompanije Delta Security i SEC ONE, koje su veliki dio aktivnosti tokom godine realizovale upravo u industrijskim objektima, i CP Security Group je u Srbiji bio snažno prisutan u industrijskim i infrastrukturnim projektima. Izvršni direktor Dragan Suhanek navodi da su u fabrikama implementirali sisteme za evidenciju radnog vremena i kontrolu pristupa. Posebna pažnja bila je posvećena objektima s pojačanim sigurnosnim zahtjevima, gdje precizna kontrola kretanja direktno utječe na ukupnu sigurnost sistema.

U segmentu industrijske digitalizacije Eccos izdvaja projekat u kompaniji Petrokemija Kutina, gdje su implementirali cjelovito rješenje za optimizaciju kamionskog prometa. “Integracijska platforma Epsimax automatizira ulaz i izlaz vozila putem rampi i kamera za prepoznavanje registarskih oznaka, dok kiosci sa skenerima dokumenata ubrzavaju prijavu vozila i vozača. Sustav je povezan s ERP platformom i tehničkom zaštitom, što omogućuje praćenje vaganja, sigurnosne provjere i automatsku verifikaciju dokumentacije”, kazao je Paić, dodavši da vozači mogu pratiti redoslijed čekanja na vanjskom ekranu ili primati obavijesti SMS-om, čime je znatno poboljšana efikasnost cijelog procesa.

Nadzor gradova i kritičnih sistema

Nadzorni i operativni centri tokom 2025. godine profilirali su se kao zasebna i rastuća vertikala u Jadranskoj regiji, posebno u kontekstu javne sigurnosti, zaštite kritične infrastrukture i energetskih sistema. Rastuća kompleksnost sigurnosnih izazova zahtijeva integraciju fizičkih i digitalnih sistema, kao i neprekidan nadzor ključnih objekata i infrastrukture, čime se osigurava brza reakcija u kriznim situacijama i stabilnost kritičnih servisa.

Projekt nadzornog centra u Poreču primjer je sofisticiranog pristupa upravljanju sigurnošću na lokalnom nivou, gdje integracija napredne tehnologije i operativnog nadzora omogućava efikasno praćenje urbanih sistema i kritične infrastrukture. “Novi centar radi 24/7 i opremljen je vrhunskom tehnologijom koja omogućuje stalan nadzor ključnih gradskih zona. Trenutačno je u sustav integrirano 200 kamera, a sustav je projektiran tako da omogućuje daljnje proširenje sukladno budućim potrebama”, navodi Paić.

Projekat VEPAR Hrvatskih voda dodatno ilustruje funkcionalnost nadzornih centara. Riječ je o sistemu hidrološkog praćenja površinskih voda, s više od 850 savremenih hidroloških stanica na više od 630 lokacija širom Hrvatske.

“Tehnička zaštita implementirana je na 24 crpne stanice s videonadzorom, protuprovalom i nadzorom okoline, dok centralni Nadzorni upravljački sustav (NUS) u Zagrebu i regionalni centri osiguravaju brzu lokalnu reakciju u kriznim situacijama”, pojašnjava Mandić. Sistem u stvarnom vremenu prati ključne parametre poput vodostaja, protoka i sedimenta, a videoanaliza omogućuje praćenje korita rijeka u slučaju leda ili naplavina.

I u Sloveniji bilježimo fokus na nadzornim centrima, pri čemu iz kompanije HSI ističu da je poseban naglasak bio na uslađenosti s EN50518:2019 standardom. Ovi primjeri pokazuju da su nadzorni i operativni centri danas ključni alati za upravljanje rizicima, osiguranje kontinuiteta rada kritične infrastrukture i efikasno upravljanje sigurnošću u čitavoj regiji.

Maloprodaja i logistika

Projekti u maloprodaji i logistici uključivali su distributivne centre, maloprodajne lance i napredne logističke operacije.

“Prošle godine sudjelovali smo u projektu novog DHL distributivnog centra, najmodernijeg u regiji, te osiguranju najluksuznijeg hotela u Hrvatskoj – Ville Dubrovnik”, navodi Robert Pažitka iz Proalarma.

KING ICT je realizirao Logistično-distributivni centar Studenac u Velikoj Gorici, integralni sistem tehničke zaštite na 35.000 m² koji objedinjuje videonadzor, kontrolu pristupa, prepoznavanje registarskih oznaka, protivprovalu, nadzor okoline i komunikacijske sisteme u centraliziranu platformu, potpuno usklađenu s NIS2 direktivom. Sistem omogućuje nesmetan protok prometa, sigurnost zaposlenika i visoku dostupnost svih podsistema, postavljajući novi standard integrisanih sigurnosnih rješenja u logističkim okruženjima.

U maloprodajnim lancima raste potražnja za videonadzorom s AI analitikom radi smanjenja gubitaka i optimizacije poslovanja, ističu iz agencije SEC ONE. “Imali smo značajne angažmane u privatnom i korporativnom sektoru, posebno u uslužnim djelatnostima i proizvodnji, gdje su sistemi tehničke zaštite i DOC usluge najzastupljeniji. Potom maloprodajni lanci, gdje raste potražnja za videonadzorom s AI analitikom radi smanjenja gubitaka i optimizacije poslovanja.”

Bankarski sektor

Finansijski sektor ostaje stabilna vertikala tehničke zaštite u regiji, s kontinuiranim investicijama u integrisane i visokopouzdane sigurnosne sisteme. U Sjevernoj Makedoniji, OSA Obezbeduvanje i dalje snažno djeluje u bankarskom i finansijskom sektoru, koji predstavlja jednu od najstabilnijih vertikala tehničke zaštite. Kompanija je lani bila kontinuirano angažovana na projektima zaštite banaka i finansijskih institucija, gdje su zahtjevi za pouzdanošću, integracijom sistema i visokim sigurnosnim standardima stalno prisutni.

Edin Palo iz SEC ONE-a navodi da se najveći obim njihovih aktivnosti odnosio na sigurnosna rješenja za finansijski sektor. “Taj sektor čini skoro jednu trećinu našeg ukupnog poslovanja i kada posmatramo kompaniju u cjelini i kada posmatramo samo segment tehničke zaštite. Projekti u finansijskom sektoru uključivali su kombinaciju fizičke zaštite, transporta novca, DOC usluga i tehničkih sistema, jer banke i druge finansijske institucije zahtijevaju integrisan i visokopouzdan sigurnosni pristup.”

Stambene i poslovne zgrade

Vertikala stambenih i poslovnih zgrada obuhvata renoviranje postojećih i izgradnju novih objekata. Da takvi projekti mogu biti izuzetno složeni, saznajemo iz aktivnosti kompanije Lunatronik: “Realizovali smo projekte poput rezidencijalnog kompleksa sa 330 detektora požara i 850 detektora poplave. Potom bolničke SOS sisteme sa preko 550 bežičnih SOS tastera i narukvica, poslovnu zgradu sa 52 smart čitača virtuelnih kartica, speed gate barijere u više industrijskih i poslovnih objekata, time-lapse kamere sa AI optimizacijom na više velikih gradilišta te parking sistem sa 12 ANPR kamera i aplikacijom za korisničku promenu registarskih tablica”, navodi Vulović.

Prema Ivici Brekalu, A.f.p. najveći investicijski fokus imao je u građevinskim projektima, uključujući trgovinu, proizvodnju i stanogradnju, ali i određene segmente kritične infrastrukture. Videonadzor objekata, vatrodojava te sistemi za detekciju zapaljivih i eksplozivnih tvari bili su ključni elementi ovih projekata. Također je i OSA Obezbeduvanje realizovala projekte u rezidencijalnim objektima te kod malih biznisa, gdje se sigurnosna rješenja sve češće prilagođavaju konkretnim potrebama korisnika, ali bez odricanja od profesionalnog nivoa zaštite.

Kritična infrastruktura

Energetski sektor i dalje je strateški važan, s posebnim naglaskom na pouzdanost, neprekidan rad i centralizirani nadzor. Projekti u ovom segmentu zahtijevaju integrisana rješenja koja osiguravaju stabilnost sistema, sigurnost građana i efikasno upravljanje infrastrukturnim resursima. Middle point bio je aktivan na više frontova, s naglaskom na energetske objekte: “Tokom prošle godine učestvovali smo u više značajnih projekata, posebno u energetskim objektima, trgovinskim lancima i poslovnim kompleksima te javnim ustanovama. Najviše aktivnosti zabilježeno je u vertikalama energetike i javnog sektora, gdje postoji kontinuirana potreba za pouzdanim i regulatorno usklađenim sigurnosnim rješenjima”, kazao je Zeljković.

Data centri

U svijetu u kojem poslovanje sve više ovisi o neprekidnoj dostupnosti digitalnih usluga, sigurnost i pouzdanost podatkovnih centara postaju temelj modernog infrastrukturnog ekosistema. Na jednom takvom projektu izgradnje novog podatkovnog centra APIS IT-a, kapaciteta 1.200 kW, koji uključuje integraciju ključnih energetskih podsistema, radio je hrvatski Eccos: “Svi ključni podsustavi objedinjeni su u centralni nadzorno-upravljački sustav (CNUS) koji omogućuje sveobuhvatan pregled i detaljan nadzor elektroenergetskog sustava. Takav integrirani pristup osigurava stabilan rad podatkovnog centra”, dodaje Krešimir Paić.

Zdravstvo

Zdravstveni sektor pokazao je potrebu za visokim nivoom pouzdanosti i integracije sigurnosnih sistema s postojećom medicinskom infrastrukturom. Projekti u ovom segmentu zahtijevaju preciznu koordinaciju tehničke zaštite i komunikacijskih sistema kako bi osigurali nesmetano funkcionisanje bolničkih procesa i zaštitu pacijenata. Kompanija Lunatronik realizirala je bolničke SOS sisteme s preko 550 bežičnih SOS tastera i narukvica, pružajući brzo reagovanje u hitnim situacijama i povećavajući sigurnost osoblja i pacijenata. Istovremeno Eccos kontinuirano implementira napredne sisteme tehničke zaštite i bolničke komunikacijske sisteme u najvećim bolnicama u Hrvatskoj.

Vrijedna priznanja

Stručna izvrsnost kompanije KING ICT potvrđena je i kroz priznanje – dvije Hrvatske velike nagrade sigurnosti 2025.

Prva nagrada dodijeljena je za najreprezentativniji projekat sistema sigurnosti (HAC), dok je druga priznanje za najbolji projekat poslovnog sektora u ostvarivanju sigurnosti zajednice (VEPAR). “Ovi rezultati potvrđuju sposobnost KING ICT-a u integraciji sigurnosnih i cyber rješenja, s naglaskom na zaštitu kritične infrastrukture, sigurnost prometa, logističkih operacija i građana”, kaže Matija Mandić.

TEHNOLOŠKI TRENDOVI

Iako se sigurnosna tržišta u Jadranskoj regiji razlikuju po veličini, investicijskom kapacitetu i regulatornom okviru, navodi naših sagovornika jasno pokazuju da se potražnja u 2025. godini grupisala oko nekoliko ključnih kategorija rješenja. Ono što se pritom mijenjalo nije samo tehnologija već i način na koji korisnici promišljaju sigurnost – sve manje kao zbir pojedinačnih sistema, a sve više kao integrisan, upravljiv i mjerljiv proces koji mora imati jasnu funkciju unutar šireg poslovnog i društvenog konteksta.

Integracija i unifikacija

Kontrola pristupa profilira se u gotovo svim zemljama kao jedna od najdinamičnijih oblasti tehničke zaštite, ali i kao polazna tačka za širu integraciju sigurnosnih sistema. Investitori i operateri sve češće prepoznaju da je sigurnost objekta više od ulaza i izlaza – riječ je o upravljanju prostorom, ljudima i rizicima kroz objedinjena rješenja koja povezuju tehničku i digitalnu sigurnost. U Sjevernoj Makedoniji, prema riječima Gjorgjievskog iz OSA Obezbeduvanja, najveća potražnja usmjerena je upravo na rješenja koja omogućavaju centralizirano upravljanje i povezivanje različitih sistema: “Najveći interes bilježimo za centralizirane sisteme kontrole pristupa integrirane s BMS platformama, uz istovremenu primjenu IP videonadzora visoke rezolucije, iznad 4 MP.”

U Bosni i Hercegovini trend je sličan. Napredna i integrisana rješenja postaju standard. Navevši “sisteme kontrole pristupa integrisane s evidencijom radnog vremena te integrisane sigurnosne platforme koje objedinjuju više sistema u jedinstveno upravljanje” kao jedne od najtraženijih rješenja, suosnivač Middle pointa pojašnjava razloge: “Razlozi povećane potražnje leže u potrebi za većom operativnom efikasnošću, smanjenjem sigurnosnih incidenata, prelasku sa zastarjelih analognih rješenja na moderne digitalne i mrežne tehnologije, kao i u smanjenju broja uposlenika angažovanih na fizičkoj zaštiti”, rekao nam je Zeljković.

U Hrvatskoj se kontrola pristupa gotovo više ne posmatra kao samostalan sistem, već kroz unifikaciju, pri čemu je objedinjena s videonadzorom, LPR-om, zaštitom perimetra i integracijom s IoT uređajima unutar jedinstvene platforme. “Poseban naglasak stavljamo na naše KING Fearless native cloud rješenje, koje omogućuje visoku razinu integracije, skalabilnosti i otpornosti sustava”, objašnjava Mandić iz KING ICT-a. “Korištenjem vlastitog hardverskog rješenja FED (Fusion Edge Device), sustav je posebno učinkovit u osiguravanju sigurnosti Edge lokacija, gdje napredno procesiranje analitičkih metapodataka omogućuje povezivanje i koordinaciju sustava iz različitih vertikala, primjerice prometa i sigurnosti.” Ovakav pristup omogućuje korisnicima da u realnom vremenu imaju centraliziran pregled i kontrolu nad kompleksnim sigurnosnim sistemima, što je ključna prednost u zaštiti kritične infrastrukture i velikih poslovnih objekata. “Bez integracijskih platformi sustava tehničke zaštite (PSIM – Physical Security Information Management)”, dodaje Paić, “nezamislivo  je moderno i kvalitetno rješenje sustava tehničke zaštite većih i kompleksnijih objekata te pogotovo objekata kritične infrastrukture.”

Digitalni grad

Iz Eccosa dodatno naglašavaju vrijednost njihovih integracijskih platformi koje omogućavaju centralno upravljanje pristupom u kompleksnim infrastrukturnim, zdravstvenim i industrijskim okruženjima. “Najtraženiji proizvodi naše tvrtke u Hrvatskoj su dva vlastita integracijska rješenja: Epsimax i ESCEP. Epsimax je središnja integracijska platforma za integraciju sustava tehničke zaštite i sustave zaštite od požara. Omogućuje distribuiran nadzor i upravljanje svim integriranim sustavima iz jedne aplikacije. Potpuna integracija sustava i kontinuirana analiza podataka značajno olakšavaju nadzor i upravljanje operaterima te povećavaju sigurnost objekata”, rekao je Paić, dodavši kako otvorenost te platforme omogućava brzu i jednostavnu implementaciju i povezivanje s internim sustavima i procesima tvrtke.

S druge strane, Eccos Smart City Enablement Platform (ESCEP) namijenjena je digitalizaciji gradova. Platforma pruža univerzalni interfejs za rješenja raznih proizvođača koje koristi gradska uprava, ali i drugi sudionici u svakodnevnom funkcionisanju grada. “ESCEP omogućuje kontrolu pristupa vozila, centralizirano upravljanje prometom i pametnom signalizacijom. Implementacija sustava naplate parkiranja putem različitih kanala i videonadzora s naprednom analitikom omogućuje optimizaciju prometa, smanjenje gužvi i nepotrebno kruženje vozila”, kazao je on.

Od slike ka odluci

Videonadzor ostaje najzastupljenija kategorija tehničke zaštite u cijeloj regiji, ali njegova uloga se ubrzano mijenja. Videonadzor prestaje biti pasivni alat i postaje aktivni element sigurnosne arhitekture. “Najtraženiji su IP videonadzorni sistemi s naprednom videoanalitikom, odnosno sve veća primjena AI i videoanalitike u nadzoru i prevenciji incidenata”, objašnjava Zeljković iz Middle pointa, dodavši da iza toga “stoji potreba za većom operativnom efikasnošću i smanjenjem sigurnosnih incidenata”.

Klijenti danas traže sisteme koji ne samo da snimaju, već prepoznaju događaje, detektuju anomalije i omogućavaju proaktivno djelovanje. “Razlog njihove visoke potražnje leži u ubrzanom tehnološkom napretku, prije svega u razvoju napredne videoanalitike zasnovane na vještačkoj inteligenciji, kao i u sve pristupačnijim cijenama opreme. Klijenti danas očekuju rješenja koja ne samo da snimaju već i prepoznaju događaje, detektuju anomalije i omogućavaju proaktivnu sigurnost, što savremeni videonadzorni sistemi u potpunosti omogućavaju. Primjetan je i trend rasta potražnje za integrisanim sistemima tehničke zaštite koji povezuju videonadzor, kontrolu pristupa i alarmne sisteme, posebno kod klijenata koji teže centralizovanom nadzoru sigurnosnih funkcija”, kaže Edin Palo.

“Najprodavanija rješenja su iz videonadzora objekata, kao najzastupljenijeg u segmentu zaštite. Primjetan je trend potražnje za novim tehnologijama – AI rješenjima u samim sustavima nadzora objekata, čime se želi postići što veći stupanj zaštite samih objekata i podići sigurnost i nadzor na veći tehnološki nivo”, pojašnjava Ivica Brekalo iz A.f.p.-a, dodavši da implementacija AI tehnologija omogućava preciznije praćenje i detekciju anomalija. I Robert Pažitka iz Proalarma dodaje da je primjena vještačke inteligencije u videonadzoru značajno porasla, omogućavajući obradu velikih količina podataka i uključivanje komunikacijskih funkcija sličnih ChatGPT-u.

Slično se dešava i u Sloveniji, gdje Ljubiša Jevđenić iz Mars Commercea ističe da Slovenija, kao digitalno napredna i povezana zemlja, prati globalne sigurnosne trendove s naglaskom na zaštitu kritične infrastrukture, usklađenost s EU regulativom i inteligentne nadzorne sisteme, dok Aleš Ribič iz HIS-ja naglašava rastuću primjenu vještačke inteligencije u svim sferama sigurnosti. “Avigilon videosustavi i kontrola pristupa su bili najtraženiji proizvodi i rješenja naše kompanije u Sloveniji. Razlog tome je što smo kao distributeri prisutni u cijeloj regiji. Veliki je broj upita i za softverskim rješenjima za nadzorne centre zbog uvođenja standarda EN50518:2019”, kazao je Ribič.

Važno je dodati da se u Sjevernoj Makedoniji bilježi snažna potražnja za IP kamerama rezolucije iznad četiri megapiksela, što pokazuje rastuću potrebu za detaljnijim i pouzdanijim vizuelnim podacima, te da u Srbiji i Hrvatskoj sve veću popularnost dobijaju dual light IP kamere zbog optimalnog odnosa kvaliteta slike i uloženih sredstava.

Kontrola pristupa i videonadzor u oblaku

Upravljanje pristupom putem clouda i prelazak na virtuelne kartice bili su jedan od glavnih generatora rasta Lunatronika u prošloj godini. Fleksibilnost, lakše upravljanje i viši nivo sigurnosti koje nude virtuelni kredencijali direktno su se reflektovali na strukturu realizovanih rješenja i očekivanja krajnjih korisnika. Iz Lunatronika kao glavne trendove za 2025. izdvajaju primjenu cloud sistema kontrole pristupa Brivo, cloud videonadzora Eagle Eye Networks, korištenje AI tehnologije u videonadzoru te uvođenje virtuelnih kredencijala umjesto klasičnih kartica i tagova. “Sistemi kontrole pristupa sa virtuelnim karticama kompanije STid, smart alarmni sistemi Ksenia Security, integrisani sa IP video-interfonima, SOS hotelski i bolnički sistemi i parking sistemi sa ANPR kamerama i aplikacijom za sekundarnu identifikaciju su bili najtraženija rješenja”, rekao je izvršni direktor Vulović.

I zagrebački Proalam bilježi snažan rast interesa za videonadzornim cloud rješenjima, kao i za primjenom AI tehnologija u kombinaciji s drugim sigurnosnim sistemima. “Najtraženiji i istovremeno najprodavaniji proizvodi su integralna rješenja sustava tehničke zaštite u maloprodajnom sektoru, te rješenja cloud videonadzornih sustava baziranih na umjetnoj inteligenciji. Razlog je kvaliteta i postojanost na koju se naši klijenti mogu dugoročno osloniti”, navodi Robert Pažitka, osnivač i vlasnik Proalarma.

Utjecaj regulativa na jačanje sigurnosti

Iz cijele regije, a naročito zemalja koje su u Evropskoj uniji, bilježimo sve veći utjecaj regulativa i standarda na jačanje cyber otpornosti. Trendovi u cyber sigurnosti i integraciji tehničke zaštite u velikoj su mjeri rezultat provedbe NIS2 direktive. “Organizacije su ubrzano uvodile sustave za upravljanje cyber rizicima, nadzor mreža i obvezno prijavljivanje incidenata, uz jačanje nacionalnih CERT/NCSC kapaciteta. U okviru NIS2, posebna pažnja posvećena je kritičnim subjektima (CER – Critical Entities Resilience), čime je u praksi potaknuta sustavna modernizacija zaštite kritične infrastrukture i značajno povećana odgovornost uprava za sigurnost, kako tehničku tako i kibernetičku”, navodi Mandić iz KING ICT-a. Slično detektuju i u Eccosu. “Naglasak je na kibernetičkoj sigurnosti sustava tehničke zaštite, čiju važnost dodatno naglašava i zahtjeva nova, kako hrvatska tako i europska pravna regulativa (Zakon i Uredba o kibernetičkoj sigurnosti, NIS2, CRA i dr.)”, dodaje Paić.

Sličan smjer razvoja bilježi i Crna Gora i Srbija. Videonadzor i cyber zaštita obilježili su prošlu godinu, kažu iz CP Security Groupa, dok iz Regiusa naglašavaju da je 2025. protekla u znaku jačanja cyber sigurnosti, modernizacije ICT infrastrukture i zaštite kritičnih sistema. “Cyber sigurnost je postala strateški prioritet u vidu jačanja cyber odbrane i svijesti o istoj. Također je u nacionalnom fokusu i digitalna transformacija i pametna bezbjednost, koja podrazumijeva korišćenje sve više AI u bezbjednosti, kao i jačanje sigurne infrastrukture u vidu jačanja mreža i ICT sistema sa zadovoljavajućim sigurnosnim standardima”, kaže Obradović.

U Bosni i Hercegovini, navode iz Middle pointa, u fokusu je “cyber sigurnost kao sastavni dio sigurnosnih projekata te usklađenost sa standardima i regulativama”, dok SEC ONE-a dodaju da digitalizacija poslovanja, veći fokus na prevenciju sigurnosnih rizika i pojačani regulatorni zahtjevi dodatno podstiču potražnju za kombinacijom fizičke zaštite i naprednih tehničkih rješenja.

Između propisa i povjerenja

Protupožarna zaštita ostaje snažno regulisana oblast, ali i segment u kojem se sve jasnije vidi potreba za integracijom s ostalim sigurnosnim sistemima. U Bosni i Hercegovini, Middle point i A.f.p. bilježe rast potražnje za vatrodojavnim sistemima i detekcijom zapaljivih i eksplozivnih materija, naročito u industrijskim objektima, energetici i javnim ustanovama. Ovakvi sistemi se sve češće implementiraju kao dio šire sigurnosne infrastrukture, a ne kao izolovana rješenja. U Hrvatskoj, Eccos i KING ICT integrišu protupožarne sisteme u centralizirane platforme tehničke zaštite, čime se omogućava brža reakcija i bolja koordinacija sigurnosnih procesa, dok crnogorski Regius izdvaja projekte rane detekcije i dojave požara, posebno u kontekstu kritične infrastrukture i zaštite državnih granica.

Prva linija odbrane

Na kraju, zaštita perimetra bilježi snažan rast. Bilježimo u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji povećanu potražnju za termalnim kamerama, dvosenzorskim rješenjima, radarima i njihovom integracijom u centralne nadzorne sisteme. Fokus je posebno na zaštiti kritične infrastrukture, obale i državnih granica, kao i na nadzorom u noćnim i otežanim uslovima. Detekcija upada na perimetru uz AI analitiku postaje standard i u logistici, prometu i industrijskim kompleksima. Među trendovima je “korištenje naprednih rješenja perimetarske zaštite korištenjem videoanalitike bazirane na umjetnoj inteligenciji, termalnih kamera, radara i LiDAR-a, biometrije i mobilnih telefona za identifikaciju osoba u sustavima kontrole pristupa”, objašnjava Paić.

Tehnologija koja spaja

Sve zemlje Jadranske regije slijede sličan pravac razvoja – integraciju sistema, primjenu vještačke inteligencije, prelazak na cloud platforme i snažnu povezanost tehničke i cyber sigurnosti. Kompanije koje investiraju u moderne tehnologije i centralizirane platforme ne samo da povećavaju efikasnost operacija, već postavljaju nove standarde u zaštiti ljudi, imovine i infrastrukture. Sigurnosno tržište Jadranske regije u 2025. pokazuje jasnu transformaciju: fizička i digitalna sigurnost više nisu zasebne sfere, već dio jedinstvenog, integrisanog sistema koji koristi najnaprednije tehnologije – od AI i cloud rješenja do dronova i napredne videoanalitike. Investicije u ove tehnologije ne samo da štite kritičnu infrastrukturu i resurse već omogućavaju bržu reakciju, preciznije donošenje odluka i veću otpornost društva na rastuće prijetnje. Jasno je da je budućnost sigurnosti u regiji već ovdje – ona pripada onima koji razumiju da integracija, digitalizacija i pametna tehnologija nisu opcija, već imperativ za održivu i sigurnu budućnost.

Proruska hakerska grupa preuzela odgovornost za cyber napad na francuske pošte

Francuska nacionalna poštanska služba La Poste ove sedmice se suočila s još jednim ozbiljnim poremećajem u radu svojih digitalnih sistema, nakon snažnog cybernapada koji je privremeno onesposobio ključnu IT infrastrukturu uoči vrhunca praznične sezone dostava. Odgovornost za napad naknadno je preuzela hakerska grupa povezana s Rusijom, saopćile su francuske vlasti.

Napad je identificiran kao DDoS (distributed denial-of-service) operacija, kojom su centralni računarski sistemi La Poste izbačeni iz funkcije u ponedjeljak. Zbog toga zaposlenici nisu mogli pratiti pošiljke, dok su istovremeno zabilježeni i prekidi u online plaćanjima povezanima s bankarskim uslugama poštanske službe. Prema dostupnim informacijama, dio sistema ni do srijede ujutro nije bio u potpunosti obnovljen.

Za napad se oglasila hakerska grupa Noname057, koja se ranije dovodila u vezu s nizom cyberoperacija usmjerenih protiv evropskih institucija. Nakon njihove objave, istragu je preuzela francuska unutrašnja obavještajna služba DGSI, potvrdilo je tužilaštvo u Parizu.

Incident se dogodio u posebno osjetljivom trenutku za La Poste, koja godišnje isporučuje milijarde pošiljki i zapošljava više od 200.000 ljudi širom Francuske. Poremećaji u radu tokom najprometnijeg dijela godine dodatno su pojačali operativni i reputacijski pritisak na ovu instituciju.

Francuske vlasti ovaj slučaj posmatraju u širem kontekstu rastućih prijetnji u cyberprostoru. Francuska i njeni evropski saveznici smatraju da ovakvi napadi predstavljaju dio strategije tzv. hibridnog ratovanja, čiji je cilj destabilizacija javnih službi, opterećivanje sigurnosnih struktura i podrivanje političke podrške Ukrajini širom Evrope.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.