7 Maja, 2026
image
Home Security Services Kategorija Menadžment sigurnosti

Menadžment sigurnosti

Panduit FMPS: Veća snaga, veće udaljenosti i vrhunska sigurnost

Fault Managed Power System kompanije Panduit omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnološkim sistemima. Kao centralizirana infrastruktura, olakšava upravljanje, nadzor i rezervno napajanje, uz veću otpornost i jednostavno prilagođavanje rastućim zahtjevima

Piše: Robert Zore, voditelj razvoja poslovanja, EGAL; E-mail: robert.zore@egal-eu.com

Panduitov Fault Managed Power System (FMPS) je siguran, efikasan i pouzdan sistem distribucije energije, osmišljen za napajanje opreme na velikim udaljenostima. Kao inovativno rješenje, sistem-integratorima omogućava stabilnu i sigurnu isporuku značajne količine energije do udaljenih uređaja. FMPS pripada klasi 4 i prvi je na tržištu usklađen s novim standardom UL 1400-1, čime donosi jednostavniju instalaciju te značajne uštede vremena i troškova.

Kako funkcioniše?

FMPS koristi impulsnu struju (Pulse Current) kao metod distribucije energije. Predajnik (transmiter) pretvara standardnu izmjeničnu struju (AC) u energiju u obliku kontroliranih impulsa (fault-managed power) ili u impulsno upravljanu energiju (fault managed power pulses) putem bakarnog kabla klase 4 do prijemnika. Prijemnik potom pretvara impulsni signal u napajanje od +/- 48 VDC, koje može opsluživati više krajnjih uređaja. Zahvaljujući mogućnosti nadzora kvarova, sistem omogućava siguran prijenos veće snage u odnosu na sisteme klase 2. Time Panduitov FMPS zadržava sve sigurnosne prednosti niskonaponskih instalacija, dok istovremeno omogućava isporuku mnogo veće snage na znatno većim udaljenostima.

Kolika je snaga i domet?

FMPS omogućava isporuku do 600 W po jednom bakarnom paru, na udaljenosti do 2 kilometra (u zavisnosti od uslova instalacije). Snaga i domet koje sistem može postići zavise od debljine provodnika, što se može vidjeti iz tabele:

Prednosti u odnosu na tradicionalne sisteme napajanja

Ušteda do 40% na materijalnim troškovima – Sigurna distribucija energije omogućava tehničarima instalaciju Panduitovog FMPS-a uz manje materijala, što rezultira nižim troškovima i bržom implementacijom u odnosu na klasične sisteme napajanja.

Smanjenje operativnih troškova kroz centraliziranu arhitekturu – Centralizirano napajanje omogućava jednostavnije upravljanje rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom. Infrastruktura se može pratiti i upravljati s jedne tačke, čime se izbjegavaju skupi odlasci na udaljene lokacije.

Prednosti u odnosu na sisteme klase 2

Ušteda do 60% na troškovima kablova – FMPS omogućava do šest puta veću snagu i distribuciju na do 30 puta veće udaljenosti u odnosu na sisteme klase 2, čime se smanjuje potreban broj bakarnih parova i omogućava korištenje tanjih kablova.

Manji zahtjevi za prostor i hlađenje u centralnoj opremi – FMPS sigurno isporučuje veću snagu pri višim naponima, povećavajući kapacitet po jedinici prostora (RU) i smanjujući gubitke energije u vidu toplote, uz veću ukupnu efikasnost.

Gdje se koristi?

Fault Managed Power System omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije svugdje gdje je potrebna. Panduitov FMPS može služiti kao osnovna infrastruktura za distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnologijama. Sistem je centraliziran radi lakšeg upravljanja rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom, čime se povećava otpornost sistema i omogućava skaliranje u skladu s rastućim tehnološkim zahtjevima.

Primjena u bežičnim mrežama u objektima

Bežična povezanost sve više ulazi u poslovne mreže, unapređujući performanse i mijenjajući način rada. Pouzdane veze, siguran pristup podacima i komunikacija na zahtjev postaju temelj savremenog poslovanja – svojevrsna “četvrta komunalna usluga” na koju se korisnici svakodnevno oslanjaju.

Panduit nudi rješenja vrhunske klase za poslovna okruženja širom svijeta, optimizirajući povezivost kroz jedinstven pristup mrežnoj i fizičkoj infrastrukturi. U DAS (Distributed Antenna System), D-RAN ili small cell arhitekturama, Panduit FMPS omogućava sigurno napajanje udaljenih radiojedinica. Istovremeno, optički i bakarni kablovi mogu se polagati kroz iste trase, čime se ubrzava instalacija, dok centralizirano napajanje olakšava rezervno napajanje, nadzor i kontrolu, uz veću pouzdanost bežične mreže.

FMPS u pametnim zgradama

U pametnim zgradama, povezani sistemi poput rasvjete, sigurnosti, klimatizacije, ventilacije i grijanja te audio-videorješenja integriraju se kroz IP mrežu, razmjenjuju podatke i omogućavaju efikasnije upravljanje objektima. Pouzdane mreže visokih performansi oslanjaju se na Panduitovu infrastrukturu kako bi osigurale povezivanje uređaja i distribuciju podataka i komunikacije tamo gdje su potrebni.

Panduit Fault Managed Power System dodatno unapređuje pouzdanost mreže unutar objekata kroz sigurnu i centraliziranu distribuciju energije. Kao certificirani sistem klase 4, omogućava zajedničko vođenje optičkih i bakarnih kablova, čime se instalacija ubrzava i pojednostavljuje. FMPS omogućava isporuku velike snage na velikim udaljenostima, uz manju količinu kablova i podršku većem broju krajnjih uređaja.

Zaključak

Panduit Fault Managed Power System donosi optimalnu sigurnost, efikasnost i pouzdanost uz potpunu kontrolu nad sistemom. Sistem-integratori mogu implementirati napredne tehnologije i centralizirano napajanje i na zahtjevnim lokacijama, na većim udaljenostima, uz skalabilan i fleksibilan dizajn koji osigurava dugoročnu održivost i spremnost za buduće potrebe. Dobro došli u novu eru distribucije energije uz Panduit Fault Managed Power System.

Sigurnost željezničke infrastrukture

Dok evropske direktive kucaju na vrata, a prijetnje ne čekaju, željeznice u regiji balansiraju između naslijeđene infrastrukture i zahtjeva modernog doba – u utrci u kojoj nema mjesta za zastoj. U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve složenije

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

U španskoj općini Adamuz, 18. januara 2026. godine, brzi putnički voz iskočio je iz šina. Drugi voz udario je u njega. Poginulo je 46 ljudi, više od 290 osoba povrijeđeno. Dionica je bila renovirana svega osam mjeseci ranije, a u projekat je uloženo 700 miliona eura. Voz je prošao tehnički pregled svega tri dana prije nesreće, no prva istraga pokazala je frapantan uzrok: lom šine dužine svega 40 centimetara. Toliko može biti dovoljna razlika između rutinskog putovanja i nacionalne katastrofe.

Statistika koja opominje

Upravo zbog te tanke linije, željeznica se decenijama gradila kao simbol najsigurnijeg vida transporta. Međutim, Adamuz je surov podsjetnik da sigurnost nije statična kategorija; ona se gradi svaki dan, ali se gubi u sekundi. Prema podacima Međunarodne željezničke unije (International Union of Railways), broj značajnih željezničkih nesreća porastao je za 21,5 posto između 2020. i 2024. godine. Ponekad su uzrok neažurirane zakrpe na softverskom sistemu koji upravlja signalizacijom, ponekad oprema čeka sanaciju koju budžet nije odobrio, a ponekad je to, kao u Adamuzu, 40 centimetara metala.

A upravo tu leži paradoks koji obilježava željezničku infrastrukturu u našoj regiji: sistemi koji prevoze milione putnika godišnje nasljeđuju decenije nesistemskih ulaganja, dok im istovremeno na vrata kucaju evropske direktive, novi standardi i prijetnje koje stara infrastruktura nikada nije morala poznavati – od cyber napada na signalizacijske sisteme do sofisticiranih pokušaja sabotaže. Hiljade putnih prijelaza i dalje čekaju na modernu aktivnu zaštitu, dok starost infrastrukture na ključnim dionicama često premašuje projektovani vijek trajanja. To su ranjivosti koje stara mreža, građena za neko drugo vrijeme, ne može sama riješiti.

Politička čekaonica

Problem, međutim, nije samo u zastarjelom čeliku i betonu. Jasno je da najveći izazov željezničke infrastrukture u regiji ostaje političke prirode. Dok najsavremenija tehnološka rješenja kucaju na vrata, administrativna rascjepkanost i spora implementacija evropskih standarda drže regiju u “čekaonici” moderne sigurnosti. Bez snažnijeg političkog zaokreta i usklađivanja sa strateškim koridorima, jaz između stanja na našim prugama i evropskih sigurnosnih imperativa samo će se produbljivati, ostavljajući sigurnost putnika na milost i nemilost naslijeđenih sistema.

U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve kompleksnije. To  je i bio povod za razgovor s operaterima i proizvođačima sigurnosnih rješenja kako bismo razumjeli gdje stoje željeznice danas i koliko su zaista daleko od onoga gdje bi trebale biti.

IZAZOVI KOJI NE ČEKAJU

Željezničke mreže u regiji nose teret dva vremena odjednom. S jedne strane, infrastruktura projektovana i građena u prošlom vijeku, tuneli, mostovi i kolosijeci koji zahtijevaju konstantnu pažnju i kontinuirana ulaganja. S druge, digitalizacija koja ubrzano mijenja prirodu prijetnji, pretvarajući sigurnost iz isključivo fizičkog u kompleksno tehničko-organizacijsko pitanje. U toj napetosti između staroga i novoga žive operateri i stručnjaci koji svakodnevno drže željezničke sisteme u pogonu. Njihovi odgovori na izazove razlikuju se po kontekstu i pristupu, ali polazišna tačka je gotovo uvijek ista: sistem koji se mora štititi veći je, složeniji i ranjiviji nego što izgleda izvana.

Teret naslijeđa

Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine otvoreno govore o infrastrukturnim izazovima s kojima se suočavaju. Kao javno preduzeće koje upravlja jednom od najzahtjevnijih željezničkih mreža u regiji, s gustom mrežom tunela, mostova i planinskih dionica, svjesni su da sigurnost nije jednom zauvijek osigurana, već zahtijeva svakodnevnu posvećenost i kontinuirani angažman na terenu. “Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine kontinuirano ulažu maksimalne napore u održavanje visokog stepena sigurnosti željezničkog saobraćaja, suočavajući se sa složenim infrastrukturnim izazovima koji su rezultat višedecenijskog nedostatka sistemskih investicija. Iako je na većini dionica tehnički propisan ciklus remonta od 25 godina istekao čak dva puta, a tek 25,5% (dionica Sarajevo – Čapljina) ukupne mreže prošlo kroz glavnu opravku, sigurnost putnika i robe niti jednog trenutka nije ugrožena zahvaljujući operativnim i preventivnim mjerama koje čine temelj poslovanja ŽFBiH”, navode iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Digitalni preokret

Hrvatska željeznica sagledava izazove kroz drugačiju prizmu, ne toliko kroz fizičku dotrajalost koliko kroz kompleksnost sistema koji se mora nadzirati i štititi u cijelosti, od prve do posljednje stanice.

“Sigurnost željezničke infrastrukture danas se suočava s nekoliko značajnih izazova. Prije svega, riječ je o vrlo kompleksnom i prostorno rasprostranjenom sustavu koji obuhvaća veliki broj objekata – od kolodvora i tunela do signalno-sigurnosnih sustava. Upravo ta rasprostranjenost zahtijeva kontinuiran nadzor i koordinaciju različitih službi. Osim toga, željeznička infrastruktura je po svojoj prirodi otvoren sustav koji svakodnevno koristi velik broj putnika i zaposlenika, što dodatno povećava potrebu za učinkovitim sigurnosnim mjerama”, kazao je Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi. U posljednje vrijeme sve veći izazov, naglašava on, predstavlja i rastuća digitalizacija sistema, zbog čega sigurnost više nije samo fizičko pitanje već uključuje i zaštitu informacijskih i komunikacijskih sistema. Različiti konteksti, različite polazišne tačke, ali zajednički zaključak koji se nameće sam od sebe. Izazovi željezničke sigurnosti danas su istovremeno fizički i digitalni, vidljivi i skriveni, naslijeđeni i tek nadolazeći. I upravo ta kombinacija čini ih posebno zahtjevnim za upravljanje.

Strateški zaokret u investicijama

Dok operateri na terenu rješavaju svakodnevne izazove, šira slika pokazuje da se način na koji se ulaže u sigurnost korjenito mijenja. Krešimir Paić, direktor kompanije ECCOS inženjering, primjećuje jasno ubrzanje investicija, prvenstveno potaknuto EU fondovima, ali i promijenjenim sigurnosnim okruženjem u Evropi.

“Ta ulaganja više nisu fragmentirana i reaktivna, već sve više imaju sistemski, integrirani i strateški karakter. Najveći dio sredstava usmjerava se u tri ključna segmenta: centralizirane nadzorno-upravljačke sustave (PSIM i ICMS), kojima se postiže integracija više sigurnosnih podsustava, ali i omogućuje upravljanje incidentima kao i praćenje anomalija u radu i korištenju sustava putem algoritama baziranih na umjetnoj inteligenciji te konvergencija sustava tehničke zaštite i IT i OT sustava; videonadzorne sustave bazirane na IP kamerama koje rade u vidljivom i IC području, a opremljene su i sa naprednom videoanalitikom baziranom na umjetnoj inteligenciji; te perimetarsku zaštita kritičnih objekata kao što su željeznički kolodvori i prometna čvorišta te kritične dionice pruga”, analizira Paić.

Prema njegovim riječima, posebno je izražen trend prelaska s izoliranih tehničkih rješenja na integrirane sigurnosne arhitekture, gdje se tehnička i cyber sigurnost sve više promatraju kao jedinstven sistem.

SLOJEVITA ODBRANA

Zaštita željezničke infrastrukture nikada nije jednodimenzionalna. Putnička stanica nije isto što i teretni terminal, a tunel postavlja potpuno drugačije sigurnosne zahtjeve od željezničko-cestovnog prijelaza. Upravo ta raznolikost objekata i situacija koje se moraju pokriti potiče operatere i stručnjake da sigurnost grade u slojevima, kombinirajući tehničke, fizičke i organizacijske mjere u jedinstven sistem koji mora funkcionirati kao cjelina, čak i kada jedan od slojeva zakaže. Kako taj sistem izgleda u praksi, najbolje govore oni koji ga svakodnevno primjenjuju.

Čovjek na terenu

U Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine osnova svega je neposredna prisutnost na terenu. Dok mnogi operateri u Evropi sve više prelaze na automatizirane sisteme nadzora, ŽFBiH svoju strategiju sigurnosti gradi oko specijaliziranog osoblja koje poznaje svaki metar pruge i čije iskustvo i poznavanje terena ostaju nezamjenjiv element ukupnog sistema zaštite.

“Strategija sigurnosti ŽFBiH zasniva se na svakodnevnom fizičkom nadzoru i preventivnom opažanju putem specijalizovanog osoblja, uključujući ophodare, čuvare mostova i klizišta, koji kontinuirano vrše obilazak pruge kako bi detektovali bilo kakve promjene na terenu. Poseban fokus stavljen je na održavanje gornjeg i donjeg stroja, redovno mašinsko rešetanje zastorne prizme i čišćenje pružnog pojasa, čime se osigurava stabilnost na 166 tunela i brojnim mostovima širom mreže. U okolnostima gdje infrastruktura zahtijeva sanaciju, koriste se provjerene metode poput uvođenja ʻlaganih vožnjiʼ, čime se brzina prilagođava stanju kolosijeka uz ispunjenje svih sigurnosnih uslova”, pojasnili su iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Zaštita iz više uglova

Hrvatska željeznica pristupa zaštiti kroz drugačiji, ali komplementaran okvir, onaj koji Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi, opisuje kao slojevit.

“Sigurnost željezničke infrastrukture temelji se na takozvanom slojevitom pristupu zaštiti, koji kombinira tehničke, fizičke i organizacijske mjere. S tehničke strane primjenjuju se sustavi videonadzora, sustavi kontrole pristupa te različiti senzorski sustavi koji omogućuju pravodobno uočavanje potencijalnih sigurnosnih događaja”, ističe Čerkez. Ti sistemi u pravilu su povezani s operativnim centrima u kojima se kontinuirano prati sigurnosna situacija. Fizičke mjere uključuju zaštitne ograde, kontrolirane ulazno-izlazne tačke, kao i prisustvo sigurnosnog osoblja na osjetljivim lokacijama. “Posebna pozornost posvećuje se objektima od strateške važnosti poput tunela i mostova. Organizacijski aspekt obuhvaća jasno definirane sigurnosne procedure, redovite procjene rizika te kontinuiranu edukaciju zaposlenika. Važan element je i suradnja s nadležnim institucijama i službama koje sudjeluju u zaštiti kritične infrastrukture”, pojasnio je on.

Bez obzira na tehnološku razinu, sigurnost željezničke infrastrukture uvijek počiva na kombinaciji ljudske prisutnosti, tehničkog nadzora i organizacijske discipline. Nijedan od tih elemenata sam za sebe nije dovoljan.

TEHNOLOGIJA U PRAKSI

Svaka rasprava o sigurnosnim tehnologijama u željeznici prije ili kasnije dođe do istog pitanja: ne šta postoji na tržištu, nego šta se u praksi zaista pokazalo učinkovitim. Odgovor rijetko kada ukazuje na jedno rješenje. Iskustvo operatera u regiji pokazuje da tehnologija funkcioniše onoliko dobro koliko je dobro integrisana u širi sistem nadzora i upravljanja i koliko brzo može pokrenuti pravu reakciju u pravom trenutku.

Prijelaz kao prioritet

U Željeznicama Federacije BiH konkretni rezultati vidljivi su prije svega na željezničko-cestovnim prijelazima – historijski jednoj od najopasnijih tačaka svake željezničke mreže. “Kao najefikasnije tehnološko rješenje u prevenciji incidenata pokazali su se sistemi aktivne zaštite na prelazima. U 2023. godini uspješno je instalirano šest novih automatskih uređaja sa svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranicima u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu, uprkos činjenici da ugradnja po jednom prelazu košta između 450.000 i 550.000 KM (230.000–280.000 eura). Dodatnu sigurnost pruža i spremnost sistema na ekstremne vremenske uslove, kada se uvodi pojačana ophodnja radi detekcije deformacija na šinama, dok se transport opasnih materija vrši uz striktno poštovanje certifikata koje izdaje ROŽ BiH i Evropska željeznička agencija (ERA)”, navode iz ovog javnog preduzeća.

Integracija kao odgovor

Hrvatska željeznica dolazi do sličnog zaključka, ali kroz drugačiji put. “U praksi se najuspješnijim pokazao integrirani pristup sigurnosnim tehnologijama, odnosno povezivanje više sustava u jedinstvenu platformu za nadzor i upravljanje sigurnošću”, isče Marino Čerkez. Posebno su se efikasnima pokazali napredni sistemi videonadzora s analitičkim funkcijama, sistemi kontrole pristupa na kritičnim infrastrukturnim točkama te perimetarski sistemi zaštite koji omogućuju pravovremeno otkrivanje neovlaštenog pristupa. Čerkez napominje i ono što mnogi operateri podrazumijevaju: “Takva rješenja omogućuju bržu reakciju sigurnosnih službi i značajno doprinose prevenciji incidenata. Iz razumljivih razloga, detalji konkretnih sigurnosnih događaja i operativnih postupanja ne iznose se javno, no iskustvo pokazuje da kombinacija tehnologije i dobro organiziranog operativnog odgovora ima vrlo pozitivan učinak na ukupnu razinu sigurnosti.”

No, dok operateri govore o onome što funkcioniše danas, industrija već gleda korak dalje. Krešimir Paić, direktor ECCOS inženjeringa, postavlja jasnu dijagnozu trenutnog stanja tržišta: potražnja se mijenja, jer se mijenja samo razumijevanje sigurnosti.

“Tržište trenutno najviše traži rješenja koja omogućuju operativnu učinkovitost uz visoku razinu automatizacije. U tom smislu, izdvojio bih nekoliko kategorija: nadzorno-upravljački sustavi iz kategorija PSIM, CSIM i ICMS, koji omogućuju objedinjeno upravljanje incidentima i donošenje odluka u realnom vremenu, inteligentni videonadzor (VMS + videoanalitika) s naglaskom na prepoznavanje obrazaca ponašanja, detekciju prijetnji i smanjenje lažnih alarma, ostali sustavi tehničke zaštite uključujući kontrolu pristupa, zaštitu perimetra i protuprovalu”, navodi Paić zaključivši kako klijenti danas traže rješenja koja nisu samo tehnološki napredna nego i skalabilna, interoperabilna i usklađena s EU standardima.

AI preuzima nadzor

Na te se zahtjeve za automatizacijom nadovezuje Matija Mandić, direktor Odjela za integrisanu sigurnost i pametne sisteme u kompaniji KING ICT, precizirajući da AI više nije samo dodatak videonadzoru već tehnologija koja suštinski mijenja pravila igre.

“AI omogućuje pravovremenu i pouzdanu detekciju potencijalnih incidenata kroz naprednu analizu videa i podataka u stvarnom vremenu. Posebno je značajna u nadzoru željezničko-cestovnih prijelaza, gdje omogućuje pravovremeno prepoznavanje rizičnih situacija poput loma branika, detekcije neispravnog branika koji se ne spušta ili ne zatvara cestu prilikom prolaska vlaka, zadržavanja vozila unutar prijelaza, kao i neovlaštenog ili nesigurnog prelaska sudionika u prometu. Dodatno, u zonama povećanog rizika poput područja sklonih odronima ili klizištima, primjena multimodalnih AI modela (kombinacija video, termalnih i drugih senzorskih podataka) omogućuje ranu detekciju promjena u okolišu i potencijalnih opasnosti”, objašnjava Mandić.

Ipak, istinski tehnološki iskorak u nadzoru nepreglednih i geografski rasprostranjenih dionica je primjena dronova opremljenih naprednim senzorima, uključujući visokorezolucijske, termovizijske i multispektralne kamere.

“Takvi sustavi omogućuju brz i fleksibilan nadzor teško dostupnih područja, poput pruga kroz planinske ili slabo naseljene regije. Uz to, sve značajniju ulogu ima primjena distribuiranih optičkih senzorskih sustava, koji koriste postojeću svjetlovodnu infrastrukturu kao kontinuirani senzor duž cijele trase. Ova tehnologija omogućuje detekciju i klasifikaciju različitih incidentnih situacija u stvarnom vremenu, poput neovlaštenog pristupa uz prugu, pokušaja sabotaže ili krađe, radova u blizini infrastrukture, odrona, vibracija uzrokovanih kretanjem vozila ili ljudi te drugih anomalija koje mogu utjecati na sigurnost prometa”, objašnjava Mandić.

Bez slijepih mjesta

Kombinacijom senzorskih podataka s tehnologijama računarskog vida i analitikom temeljenom na multimodalnim AI modelima, moguće je u stvarnom vremenu detektirati incidente poput oštećenja infrastrukture, prisustva prepreka na pruzi, neovlaštenog pristupa ili promjena u okolišu koje mogu ugroziti sigurnost saobraćaja.

“Integracija ovih sustava u centralizirane platforme za nadzor i upravljanje omogućuje automatizirano generiranje alarma, prioritetizaciju incidenata i bržu reakciju operatera. Rezultat je prijelaz s reaktivnog na proaktivni model upravljanja sigurnošću, uz značajno povećanje sigurnosti željezničkog prometa i optimizaciju operativnih troškova”, konstatuje Mandić. Poruka koja se provlači kroz sve odgovore je jasna: era tehnoloških otoka je završena. Tehnologija više nije izolovan alat, već integrisani sistem u kojem AI i ljudski faktor rade zajedno.

KIBERNETIČKI IMPERATIV

Digitalizacija željeznice donijela je neupitnu korist: efikasniji promet, bolji nadzor, brže upravljanje incidentima. Ali sa svakim novim sistemom spojenim na mrežu, sa svakim senzorom koji šalje podatke u upravljački centar, željeznica postaje i ranjivija na prijetnje koje nisu fizičke prirode. Cyber sigurnost više nije tema rezervisana za banke i energetske kompanije, ona je stigla i na pruge.

Razdvojiti ili izgubiti

Marino Čerkez iz HŽ Infrastrukture jasno artikulira tu promjenu. “Digitalizacija željezničkog prometa donijela je brojne prednosti u smislu učinkovitosti i upravljanja prometom, ali istodobno zahtijeva i snažan fokus na cyber sigurnost, posebno kada je riječ o sustavima koji imaju važnu ulogu u funkcioniranju kritične infrastrukture”, kaže on.

Zaštita u HŽ Infrastrukturi temelji se na nekoliko ključnih principa. Jedan od njih je razdvajanje operativnih sistema koji upravljaju prometom od poslovnih IT sistema, čime se smanjuje mogućnost širenja potencijalnih sigurnosnih prijetnji između različitih mreža. Uz to se provodi kontrola pristupa sistemima, kontinuirani nadzor mrežnog prometa te redovno ažuriranje i sigurnosno testiranje informacijskih sistema.

Posebno mjesto u tom okviru zauzima regulatorna usklađenost. “Važan aspekt predstavlja i usklađivanje sa zakonskim i regulatornim okvirom koji se odnosi na zaštitu kritične infrastrukture i informacijskih sustava. U tom kontekstu posebnu pozornost posvećujemo zahtjevima koji proizlaze iz europske NIS2 direktive, koja dodatno naglašava potrebu za upravljanjem cyber rizicima, prijavljivanjem incidenata i jačanjem otpornosti ključnih sustava”, naglašava Čerkez.

Kraj tehnoloških otoka

Cyber sigurnost u željeznici nije sprint, ona je kontinuirani proces koji zahtijeva stalna ulaganja, edukaciju i prilagodbu prijetnjama koje se mijenjaju brže nego što se mijenjaju zakoni koji ih reguliraju. “Kao organizacija koja upravlja dijelom kritične infrastrukture, kontinuirano radimo na tome da svoje sigurnosne procese, procedure i tehničke mjere uskladimo s tim zahtjevima te da kroz razvoj kapaciteta i edukaciju zaposlenika dodatno unaprijedimo razinu cyber sigurnosti”, potcrtao je Čerkez.

Ovaj regulatorni pritisak nije slučajan. Stručnjaci iz KING ICT-a pojašnjavaju da nove direktive: CER (direktiva o otpornosti kritičnih entiteta), NIS2 (direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sistema), Zakon o kritičnoj infrastrukturi (na nacionalnoj razini) kao i druge EU regulative vezane uz cyber sigurnost i otpornost sistema, zahtijevaju holistički pristup. To u praksi znači da se tehnička zaštita, cyber sigurnost i operativna otpornost više ne smiju posmatrati odvojeno.

“U praksi to znači da se modernizacija željeznica više ne može temeljiti na parcijalnim, izoliranim rješenjima – tehnološkim otocima, već na integriranim platformama koje omogućuju centralizirani nadzor, upravljanje i analitiku. Ključni naglasak je na interoperabilnosti sustava, skalabilnosti i mogućnosti integracije različitih tehnologija u jedinstveni sustav upravljanja sigurnošću. Takav pristup omogućuje ne samo usklađenost s regulativama već i značajno povećanje učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti željezničkog sustava”, naglašava Matija Mandić.

POGLED NAPRIJED

Sigurnost željezničke infrastrukture nije projekat s krajnjim rokom, ona je kontinuirani proces koji se mora prilagođavati novim prijetnjama, novim tehnologijama i novim regulatornim zahtjevima. Planovi koje operateri i stručnjaci danas postavljaju govore mnogo o tome kako sektor vidi vlastitu budućnost i koliko je spreman za ono što dolazi.

ETCS kao cilj

Željeznice Federacije BiH budućnost grade u nekoliko paralelnih smjerova. “U sklopu digitalizacije i modernizacije servisa, Željeznice FBiH planiraju projekat elektronske naplate karata putem QR kodova vrijednosti 2,2 miliona KM (1,1 milion eura), što bi omogućilo bržu kontrolu protoka putnika i smanjenje gužvi. Paralelno s tim, pokrenuta je izrada projektne dokumentacije za izgradnju novih perona na 18 lokacija u Kantonu Sarajevo, dok je za 2026. godinu planirana obimnija sanacija stanične zgrade u Mostaru. Glavni strateški cilj ostaje implementacija ETCS Nivo 1 (European Train Control System), koji će omogućiti automatsku kontrolu brzine i podići sigurnost na najviši evropski nivo minimiziranjem uticaja ljudskog faktora.”

HŽ Infrastruktura planove gradi oko integracije i otpornosti sistema.

“U narednom razdoblju planira se daljnje jačanje integriranih sigurnosnih sustava i razvoj naprednih tehnologija za analizu sigurnosnih podataka. Poseban naglasak bit će na sustavima koji omogućuju brže prepoznavanje potencijalnih prijetnji i učinkovitije upravljanje incidentima”, ističe Marino Čerkez.

Otpornost kao standard

Uz tehnološku dimenziju, iz HŽ Infrastrukture naglašavaju i onu organizacijsku. “Također se planira dodatno unapređenje cyber sigurnosnih kapaciteta te daljnji razvoj procedura za upravljanje kriznim situacijama i osiguranje kontinuiteta rada sustava. Konačni cilj svih tih aktivnosti je povećati otpornost željezničke infrastrukture na različite sigurnosne izazove i osigurati siguran i pouzdan prijevoz putnika i robe”, zaključuje Čerkez.

Na ove se planove nadovezuje vizija Krešimira Paića iz ECCOS inženjeringa, koji predviđa da će se potražnja kretati prema proaktivnoj sigurnosti i pametnoj infrastrukturi. “Veća primjena umjetne inteligencije i analitike podataka, razvoj sustava koji omogućuju rano prepoznavanje rizika, a ne samo reakciju na incidente, integraciju sigurnosti u šire koncepte pametne infrastrukture, upotrebu dronova i robota za nadzor željezničke infrastrukture. Također, vidimo nekoliko ključnih prioriteta, a to su zaštita ključnih koridora i logističkih pravaca, otpornost sustava na hibridne prijetnje (fizičke plus kibernetičke) te dalja standardizacija i interoperabilnost na razini EU”, sumira Paić.

Strateška komponenta

Potražnja će se kretati prema rješenjima koja nude cjelovit pristup (end-to-end), od projektovanja i implementacije do održavanja i nadogradnje sistema te postupnog obnavljanja u skladu s tehnološkim napretkom i potrebama održavanja rizika na prihvatljivim nivoima. “Sigurnost željezničke infrastrukture danas više nije samo tehničko pitanje već strateška komponenta ukupne otpornosti države i gospodarstva. Upravo zato očekujemo da će ulaganja u ovaj segment ostati snažna i dugoročno stabilna”, kaže Paić. Različiti prioriteti, različite polazne tačke, ali isti horizont prema kojem se kreće cijeli sektor. Željeznica budućnosti mora biti istovremeno fizički robusna, digitalno zaštićena i organizacijski spremna. Pitanje nije hoće li se ta transformacija dogoditi, već koliko brzo.

Zaključna razmatranja

Željeznice u regiji trče dvije utrke istovremeno. Prva je ona s vremenom – sanirati, modernizirati, nadoknaditi decenije propuštenih ulaganja u infrastrukturu koja nosi milione putnika i tone tereta svake godine. Druga je ona s prijetnjama koje ne čekaju – izboriti se sa cyber napadima koji ciljaju signalizacijske sisteme, hibridnim prijetnjama koje spajaju fizičko i digitalno, te stići regulatorne rokove iz Bruxellesa koji se ne pomiču bez obzira na stanje lokalnih budžeta.

Razgovori koje smo vodili otkrivaju sektor koji je svjestan i jedne i druge utrke. Operateri govore otvoreno o izazovima, o tehnologijama koje su implementirali i onima koje planiraju. Industrija jasno vidi kuda tržište ide i šta korisnici trebaju. No, između te svjesnosti i stvarne transformacije stoji realnost koja se ne može zanemariti – infrastruktura starija od interneta, legislative koje kasne za tehnologijom i investicijski ciklusi koji se mjere godinama, dok se prijetnje mjere sekundama.

Španski Adamuz je u januaru 2026. pokazao da ni rekonstruirana dionica, ni tehnički pregled, ni uloženih 700 miliona eura ne garantiraju sigurnost ako sistem u cjelini nije spreman. Poruka nije da je željeznica nesigurna; ona je, statistički gledano, i dalje jedan od najsigurnijih vidova transporta. Poruka je da sigurnost nije stanje koje se jednom dostigne. Ona je proces koji se mora graditi svaki dan, na svakom metru pruge, u svakom softverskom ažuriranju i svakoj odluci o investiciji. Regija to zna. Pitanje je samo hoće li stići na odredište na vrijeme.

Axis: Razumijevanje troška sigurnosnog sustava

Nema ulaganja bez rizika. Pogrešna procjena da li je dobit veća od rizika može biti skupa greška. Ovo pravilo važi i za trošak vašeg sigurnosnog sustava. Zato odluka donesena isključivo na osnovu početne cijene, bez stvarnog razumijevanja što je još sve potrebno, može biti uzrokom kasnijeg izlaganja većem riziku.

Piše: Ivan Malović, prodajni predstavnik, Axis Communications SEE; E-mail: Ivan.Malovic@axis.com

Da bismo razumjeli što je sve potrebno za nabavku i održavanje sigurnosnih sustava, važno je znati što znači ukupni trošak vlasništva. TCO se odnosi na ukupni trošak nabavke, postavljanja, korištenja i održavanja proizvoda ili usluge tokom cijelog njegovog, odnosno njenog vijeka korištenja. Osim početne nabavne cijene, TCO uključuje dodatne troškove sigurnosnog sustava kao što su implementacija, operativni rad, održavanje,  obuka te eventualna zamjena i stavljanje sustava van upotrebe.

Odmah po nabavci vjerojatno se ne opterećujete uračunavanjem mogućih nadolazećih troškova. To vas može dovesti do neugodnih iznenađenja kasnije. Ovo se odnosi i na nepredviđene troškove koji se s vremenom mogu pojaviti: počevši od nadogradnji hardvera i softvera, preko održavanja proizvoda do obuke korisnika. Razumijevanje ukupnog troška vlasništva omogućuje vam da donesete ispravnu odluku, a ne da se vodite samo početnim troškom.

Koliko košta sigurnosni sustav?

Recimo da prosječan sigurnosni sustav obično može trajati između sedam i deset godina. Tada se početni trošak lako “zaboravi”, jer se dugoročni dodatni troškovi s vremenom nagomilaju. Zapravo, moglo bi vas iznenaditi da nabavna cijena može biti samo 30 posto ukupnog troška.

Budući da je preostalih 70 posto troškova potencijalno “skriveno” ispod površine, ta realnost može kasnije prilično šokirati svakoga tko je sustav kupio samo na osnovu cijene kamera, što jasno naglašava važnost razmatranja indirektnih troškova sigurnosnog sustava. Odluke koje donesete ranije u procesu kupovine imaju veliki utjecaj na

te buduće troškove i skrivene izdatke. Razmišljanje o TCO-u pouzdan je način da se zaštitite. Zato imajte na umu ova pitanja: “Koje nadogradnje bi mi mogle biti neophodne u budućnosti?”, “Koliko ljudi trebam obučiti?”, “Kolika je potrošnja električne energije?” ili “Koliko često trebam mijenjati komponente sustava?” Za pet godina ćete biti zahvalni što ste o tome razmišljali.

Ključni elementi ukupnog troška vlasništva

Da biste zaista razumjeli sveobuhvatnu cijenu sigurnosnog sustava tokom njegova životnog vijeka, važno je razložiti ključne elemente koje doprinose ukupnom trošku vlasništva.

Početni troškovi nabavke

Kada govorimo o početnim troškovima sigurnosnog sustava, obično mislimo na nabavnu cijenu hardvera, softverske licence, isporuku i postavljanje. Nažalost, previše razgovora o zahtjevima fokusira se samo na kamere, bez sagledavanja širih potreba sustava u cjelini, počevši od potrošnje energije do potreba za pohranom.

Svesti sve isključivo na troškove nabavke kamere umjesto na to gdje će naknadno novac biti trošen za potrebe korištenja i održavanja, u početku može zvučati primamljivo. No, treba imati u vidu da sigurnosni sustav mora odgovarati na vaše potrebe u doglednoj budućnosti.

Troškovi pohrane

Osim početnog troška sigurnosnog sustava, trošak pohrane snimljenog materijala jedan je od najznačajnijih stalnih izdataka. Različite regije imaju različite propise o tome koliko dugo morate čuvati snimke, pa je vrijedno to provjeriti kako biste izbjegli neugodnosti. Propisi kao što su GDPR i HIPAA određuju koliko dugo se snimke moraju čuvati, što pohranu čini značajnim faktorom u ukupnim troškovima.

Da vas ne bi iznenadili visoki troškovi servera i električne energije nakon instalacije kamera, ključno je izračunati kako različiti zahtjevi za pohranom, povezani sa svakim modelom kamere, mogu utjecati na vaš ukupni trošak vlasništva. Kupovina jeftinijih kamera radi uštede na početku može biti veliki rizik, jer će vas ta ušteda kasnije možda kasnije “koštati” kroz troškove energije, servera i pohrane.

Također, ako planirate smanjiti troškove pohrane smanjenjem veličine videofajlova, morate birati uređaje koji ne narušavaju kvalitetu slike. To može biti problem, naprimjer, kod prikupljanja dokaza do te mjere da više nije  moguće identificirati osumnjičenog ili incident. Vrlo je važno imati na umu da kompresija videomaterijala može degradirati i zamutiti sliku do te mjere da to više nije ušteda, već odricanje. Srećom, moderne kamere često imaju sofisticirane tehnologije koje rješavaju ovu dilemu. Te tehnologije mogu zadržati ključne forenzičke detalje, a istodobno smanjiti potrebnu propusnost i zahtjeve za pohranom, pa time i dugoročne troškove.

Indirektni troškovi

Vrsta uređaja koju odaberete utjecat će na troškove daleko izvan same pohrane. Procjena ukupnog troška  vlasništva mora uključivati i stalne troškove nadzora, održavanja i potrošnje električne energije. Kada napravite računicu, možete zaključiti da troškovi mogu početi brzo rasti. Međutim, ključno je da uređaji koje izaberete izravno određuju koliki će ti iznosi biti. Odabir jeftinijih kamera i uređaja na početku može rezultirati zapanjujuće visokim indirektnim troškovima. Nasuprot tome, ako od samog početka odaberete kvalitetnije kamere i uređaje, možete dugoročno smanjiti indirektne troškove sigurnosnog sustava.

Simulacija ukupnog troška vlasništva

Kao što smo vidjeli, stvarni trošak sigurnosnog sustava daleko nadilazi početni nabavni iznos. Da biste kupovinu pretvorili u pametnu investiciju, ključno je razumjeti ukupni trošak vlasništva. Upravo tu TCO simulator, poput onog koji se nudi u alatu AXIS Site Designer, može pružiti vrijedne uvide. On modelira ključne faktore kao što su troškovi energije i životni vijek uređaja. To čini na osnovu odabranih uređaja i zahtjeva za pohranom, dajući vam jasan pregled što će s vremenom te troškove pokretati. Također, uspoređujući vaš predloženi sustav s referentnim vrijednostima konkurencije, nudi vam opipljivu procjenu mogućih dugoročnih ušteda.

Završne napomene

Vaša odluka o tome koju vrstu kamere kupiti utječe na niz budućih troškova. Jednostavno sebi postavite nekoliko pitanja o tome koje su vam funkcionalnosti potrebne, koliko pohrane i električne energije te kako tehnologije koje te kamere nude utječu na ukupne troškove. Vrijedi odvojiti vrijeme da na početku postavite prava pitanja i da pronađete dobavljače koji su spremni otvoreno odgovarati na njih. Razumijevanjem kako izračunati ukupni trošak vlasništva možete izbjeći neugodna iznenađenja u budućim troškovima te osigurati da na kraju dobijete sigurnosni sustav koji je pravi za vaše specifične potrebe.

Iza polica i kasa vodi se tiha borba za sigurnost

Maloprodajni lanci u regiji sve više se oslanjaju na kombinaciju tehnologije, procedura i ljudskog faktora kako bi odgovorili na rastuće sigurnosne izazove. Sagledavajući iskustva naših sagovornika, od identifikacije izazova, preko primjene tehničkih i organizacijskih rješenja do planiranja budućih ulaganja, postaje jasno da sigurnost u maloprodaji danas ne funkcioniše izolovano

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Sigurnost u maloprodaji danas podrazumijeva znatno više od fizičke zaštite prostora i robe. Veliki broj kupaca, otvorenost objekata i stalna cirkulacija ljudi, robe i novca čine maloprodajne lance posebno izloženim različitim sigurnosnim incidentima. Upravljanje tim rizicima postaje sve složenije u okruženju u kojem se istovremeno moraju balansirati operativna efikasnost, sigurnost zaposlenika i zaštita imovine.

Ponavljajući obrasci

Iskustva iz maloprodajnog sektora širom regije pokazuju da se, bez obzira na tržište ili veličinu lanca, trgovci suočavaju sa vrlo sličnim sigurnosnim izazovima. Oni variraju u intenzitetu i učestalosti, ali rijetko u strukturi.

Najčešće je riječ o krađama – kako od kupaca tako i unutar samih kompanija – zatim o napadima na zaposlenike te o sigurnosti gotovine u blagajnama. Ovi rizici rijetko se pojavljuju izolovano; naprotiv, često su međusobno povezani i izraženiji u objektima s velikim prometom.

O složenosti takvog okruženja svjedoče i iskustva velikih trgovačkih lanaca regije: “S obzirom na to da se radi o kombinaciji velikog prometa ljudi, robe i novca, sa često ograničenim brojem zaposlenih u pojedinom objektu, najveći specifični sigurnosni izazovi bi se mogli definisati kroz nekoliko kategorija: upravljanje velikim brojem posjetilaca, sigurnost zaposlenika i kupaca, što uključuje zaštitu na radu, protupožarnu zaštitu i tehničku sigurnost, krađe i gubici robe, sigurnost gotovine i platnog prometa (krađe novca iz blagajni, razbojništva, teške provalne krađe) te usklađenost s propisima i procedurama”, kazao je Mato Kovač, rukovodilac Službe korporativne sigurnosti Konzuma d.o.o. Sarajevo.

Slični izazovi prisutni su i na drugim tržištima na kojima Konzum posluje.

Prevencija i operativa

Iskustva jednog lanca potvrđuju se i kroz praksu drugih velikih maloprodajnih sistema u regiji. U Lidlovim prodavnicama u Sloveniji godišnje se bilježi nekoliko stotina slučajeva sitnog kriminala, odnosno krađa proizvoda manje vrijednosti, pri čemu se kradu kako prehrambeni tako i neprehrambeni artikli.

U Lidlu Srbija, pak, ističu da se maloprodaja svakodnevno suočava s pokušajima narušavanja sigurnosnih sistema, ali da se zahvaljujući jasno definiranim procedurama i preventivnim mjerama takve situacije najčešće rješavaju bez većih posljedica po kupce i proces rada. “S obzirom na to da su takve situacije deo poslovanja u maloprodaji, mi ih tretiramo kao standardni operativni rizik kojim upravljamo kroz kontinuiranu prevenciju. Specifičan sigurnosni izazov za maloprodaju jesu svakako pokušaji krađe, odnosno otuđenja proizvoda u prodavnici. Najviše pokušaja krađe u Lidlu u prethodnom periodu je sprečeno i zabeleženo za proizvode koji su skuplji i sitniji poput alkoholnih pića, suhomesnatih proizvoda, kafe i alata, a načini za to su, uglavnom, različito skrivanje artikala”, navode iz Lidla Srbija.

Profesionalan nadzor

Iako trgovci značajan dio sigurnosnih izazova nastoje kontrolisati kroz interne procedure i tehničke sisteme, praksa pokazuje da bez ljudskog faktora i profesionalnog nadzora nije moguće u potpunosti odgovoriti na sve prijetnje.

Upravo iskustva profesionalnih zaštitarskih agencija dodatno rasvjetljavaju kompleksnost sigurnosnog okruženja u maloprodaji. Njihov svakodnevni nadzor omogućava pravovremeno prepoznavanje rizičnih situacija, koordinisane reakcije i kontrolu prostora u skladu s operativnim prioritetima trgovačkih lanaca.

“Na prvom mjestu izazova su unutrašnje sitne ili sistemske krađe čiji su počinioci uposlenici te krađe i sitni kriminal koje generiraju kupci, najčešće prouzrokovani ekonomskim i socijalnim stanjem. Potom fragmentiran javni sigurnosni sistem, što implicira postojanje više policijskih struktura sa podijeljenim nadležnostima, a to otežava koordinaciju i umanjuje efikasnost sigurnosnog odgovora. Također, tu je i usložena primjena naprednih sistema videonadzora AI zbog novog Zakona o zaštiti ličnih podataka”, rekao je Emir Bato Begić, tehnički direktor zaštitarske agencije Flek Security, koji dodaje da je organizirani kriminal znatno rjeđi u maloprodaji i nalazi se na samom kraju liste sigurnosnih prijetnji.

Željko Zorić, direktor sektora fizičke zaštite u agenciji Sector Security, ističe da sigurnost maloprodajnih objekata u Bosni i Hercegovini ne treba posmatrati izolovano, već u okviru šire sigurnosne slike društva. Posebnu pažnju, kako navodi, treba posvetiti krivičnim djelima koja direktno ugrožavaju privatnu sigurnost i zaštitu samih objekata. “Činjenica je da u Bosni i Hercegovini imamo povećanje krivičnih djela, među kojima su značajna ona koja se odnose na krađe u objektima maloprodaje. Posmatrano u užem kontekstu, izazovi obezbjeđenja ovakvih objekata mogu se svrstati u dvije grupe. Prvu čine izazovi proistekli iz sofisticiranosti, spremnosti počinioca na krađe. Druga grupa izazova proizlazi iz spremnosti vlasnika kapitala da ulaže u usavršavanje mjera fizičko-tehničke zaštite”, kaže Zorić.

RJEŠENJA TEHNIČKE ZAŠTITE

Kako bi odgovorili na sve ove izazove, maloprodajni lanci u regiji sve veći fokus stavljaju na ulaganja u savremene i integrisane sisteme tehničke, ali i protivpožarne zaštite. U praksi se pokazuje da nijedno pojedinačno rješenje nije dovoljno – ključ leži u pažljivo izbalansiranoj kombinaciji videonadzora, protivprovalnih i protivpožarnih sistema, rješenja za sprečavanje neovlaštenog iznošenja robe, kao i jasno definisanih procedura. Svi ovi sistemi i prakse prilagođavaju se veličini, namjeni i specifičnim rizicima svakog objekta, s ciljem ne samo zaštite imovine već i stvaranja sigurnog radnog okruženja za zaposlenike i ugodnog prostora za kupce.

Integrisani pristup

Takav integrisani pristup tehničkoj zaštiti primjenjuju maloprodajni lanci koji posluju na više tržišta u regiji.

“Naša kompanija prilikom otvaranja novih objekata ili renoviranja starih, s ciljem podizanja stupnja sigurnosti ljudi i imovine, odnosno smanjivanja intenziteta rizika, vrši instaliranje adekvatnih tehničkih sistema zaštite. Odabir videonadzornog, vatrodojavnog i protuprovalno-alarmnog sistema prvenstveno ovisi o veličini objekta i procjeni stepena ugroženosti, a u velikim trgovačkim centrima u kojima imamo hipermarkete i gdje svoju djelatnost obavljaju i druge pravne osobe, instalirani sistemi usklađuju se s potrebama i potencijalnim rizicima svih najmoprimaca”, kazao je Mato Kovač iz Konzuma BiH.

Sličan model primjenjuje se i u Konzumu Hrvatska, gdje se tehnička zaštita nadopunjuje organizacijskim mjerama i ljudskim faktorom. “U svrhu zaštite objekata i osoblja primjenjujemo niz sustava tehničke i protupožarne zaštite. To uključuje sustave videonadzora, alarmne sustave te sustave alarmiranja kod neovlaštenog iznošenja artikala iz prodajnog prostora, uz prisutnost ovlaštenih zaštitara. U praksi se kombinacija navedenih mjera pokazala najučinkovitijom, osobito kada se primjenjuju integrirano i uz stalno unaprjeđenje procedura”, navode iz Konzuma Hrvatska. “Iz iskustva tvrdimo da jedna disciplina nije sama po sebi dovoljna. Međutim, integracijom alarmnog i videonadzornog sistema obogaćenog vještačkom inteligencijom, obučeno osoblje i uniformisani zaštitar daju vrlo respektabilne rezultate u kompletnom sigurnosnom opusu maloprodajnog objekta”, zaključuje Begić iz agencije Flek Security.

Tehnologija i procedure

Integrisani sistemi tehničke zaštite ključnu ulogu imaju i u Lidlovim prodavnicama širom regije. U ovoj kompaniji naglašavaju da je visok nivo sigurnosti rezultat kombinacije tehničkih rješenja i jasno definisanih procedura postupanja. U Lidlu Srbija poseban naglasak stavljaju na elektronske sisteme zaštite proizvoda i kontrolisan izlazak iz prodajnog prostora.

“Prilikom prolaska kroz kasu, dužnost prodavca je da deaktivira sigurnosno obeležavanje proizvoda, a u slučaju da pri napuštanju prodavnice potrošač kod sebe ima proizvod koji je i dalje obeležen, oglasiće se alarm. Mi u tom slučaju pozivamo potrošače da pokažu sadržaj kupovine obezbeđenju, koje će, jednostavnom procedurom, utvrditi da li odgovara proizvodima koji su na računu. Za krađe koje se dese u Lidlovim prodavnicama pokreću se postupci pred relevantnim državnim organima i prate se do okončanja procesa”, pojašnjavaju iz Lidla Srbija. Dodaju da je u proteklom periodu fokus stavljen i na dodatna tehnička rješenja poput sigurnosnih prstenova, specijalnih štipaljki i EAS naljepnica. “Ova kombinacija mehaničkih i elektronskih barijera pokazala se u praksi kao najučinkovitija metoda za zaštitu asortimana i smanjenje gubitaka. Efikasnost ovih sistema direktno pratimo kroz detaljne analize inventurnih rezultata, gde precizno definišemo uticaj krađa, ali i statistiku uspešno sprečenih pokušaja otuđenja robe”, dodali su iz Lidla Srbija.

Regionalna slika i realnosti

U Lidlu Slovenija sigurnost se osigurava kombinacijom fizičke zaštite i videonadzora, uz cilj da se balansira sigurnost i dostupnost proizvoda. “Proizvode ne zaključavamo u vitrine, dok za određene kategorije proizvoda, prvenstveno alkohol, koristimo dodatne zaštitne mjere koje kupci uglavnom prihvataju s razumijevanjem. Također, određeni drugi proizvodi zaštićeni su nevidljivim sigurnosnim oznakama, koje iz razumljivih razloga ne možemo otkriti”, navode iz Lidla Slovenija.

Slični trendovi ulaganja prisutni su i u Crnoj Gori. U maloprodajnom lancu Voli oslanjaju se na provjerena tehnološka rješenja renomiranih proizvođača, uz centralizirani monitoring sistema. “U maloprodajnim objektima koristimo rješenja kompanija Bosch, Schrack i Hikvision, pri čemu se sa jednog mjesta vrši monitoring cjelokupnog sistema”, navode iz kompanije Voli.

Pored tehničkih rješenja, važnu ulogu imaju i fizičke mjere zaštite. “Tehničko obezbjeđenje obuhvata protivprovalne i protivprepadne sisteme, videonadzor, vatrodojavne sisteme, kontrolu pristupa i zaštitu prostora za čuvanje novca, dok se druga grupa aktivnosti bazira na ljudskom faktoru – uniformisanim zaštitarima, preventivnom prisustvu i jasno definiranim procedurama”, navodi Begić iz Flek Securityja. On pojašnjava da su alarmni i vatrodojavni sistemi povezani s operativnim centrom, uz osiguranu intervenciju i više komunikacijskih kanala, što omogućava brzu reakciju i video potvrdu incidenta u realnom vremenu.

 “Alarmni i vatrodojavni sistemi su bez izuzetka spojeni na naš operativni centar, sa intervencijskom ekipom koja se promptno upućuje na lice mjesta. Za vezu maloprodajnog objekta obično imamo tri različita vida komunikacije (fiksni telefon, telefonski bežični komunikator i internetski komunikator) zbog mogućnosti nasilnog presjecanja ili sabotaže. Ovisno o ugovornom organu, možemo imati i daljinski pristup videonadzornom sistemu te izvršiti videoverifikaciju alarmne situacije ili bilo koje druge incidentne situacije u realnom vremenu”, kaže on.

Pažnja, ali i sistemski rad

Željko Zorić iz kompanije Sector Security upozorava na to da izbor mjera zaštite zavisi od procjene ugroženosti i spremnosti vlasnika kapitala da ulažu u sigurnost. “Veliki broj vlasnika i dalje sigurnost posmatra isključivo kao trošak, zbog čega se često prihvata samo zakonski minimum. Međutim, kroz stručno provedenu procjenu ugroženosti mogu se definisati mjere koje krađe svode na minimum ili ih u potpunosti eliminišu”, ističe Zorić. Česta je zabluda, dodaje, vjerovanje da je videonadzor sam po sebi dovoljan. “Nadzor zavisi od pažnje čovjeka koji gleda u ekran. Bez integracije sistema i jasnih procedura, takav model ima ozbiljna ograničenja”, zaključuje on.

Osim mjera koje provode zaštitarske agencije, sigurnost poslovanja u maloprodajnim objektima potrebno je graditi i kroz sistemski rad sa zaposlenicima, prvenstveno u segmentu razvoja sigurnosne kulture. Upravo taj aspekt u Bosni i Hercegovini je u velikoj mjeri zanemaren. “Onoga trenutka kada vlasnik kapitala shvati da bezbjednost nije trošak, već alat uspješnog poslovanja”, ističe Zorić, “smanjiće će krađe, a samim tim i opšta slika bezbjednosti u društvu biće daleko bolja.”

Ljudski faktor i AI

U velikim maloprodajnim centrima svakodnevno se nadziru deseci kamera, zbog čega je gotovo nemoguće uočiti svaki detalj u realnom vremenu, posebno u situacijama kada se krađa odvija vrlo brzo i neprimjetno, poput uzimanja proizvoda s police i njegovog skrivanja u odjeći.

“Sve zavisi od ljudskog faktora. Danas postoje novi sistemi videonadzora (vještačka inteligencija) koji su podešeni tako da prepoznaju pokret koji automatski signalizira krađu proizvoda i šalje obavijest nadležnom centru. Nakon ovog signala radnik u nadzornom centru automatski prenosi signal radniku fizičkog obezbjeđenja u objektu, koji dalje postupa u skladu s procedurama rada. Na taj način, skoro potpuno eliminišemo krađu u objektu”, opisuje Zorić. Ovaj sistem potpuno je centralizirao rad fizičko-tehničkog osiguranja na jednom mjestu.

Ipak, kod manjih maloprodajnih objekata ovakva rješenja često nisu finansijski opravdana, zbog čega se primjenjuju prilagođeni modeli zaštite. “Taj oblik zaštite bi podrazumijevao videonadzor koji bi automatski obrađivao podatke koji se odnose na krađu i o tome obavještavao centar koji vrši obradu podataka. Signal iz centra bi se prenosio nadležnoj službi intervencije privatne bezbjednosne agencije ili nadležnoj stanici policije, u zavisnosti od toga kako je zatvoren sistem zaštite”, navodi Zorić.

OBUKA ZAPOSLENIKA

Iako savremeni tehnički sistemi imaju ključnu ulogu u prevenciji sigurnosnih incidenata, sagovornici su saglasni u tome da ljudski faktor ostaje presudan element ukupne sigurnosti u maloprodaji. Zaposlenici su često prvi koji se susreću s pokušajima krađe, konfliktnim situacijama ili vanrednim događajima, zbog čega njihova obučenost i sposobnost pravilnog reagovanja imaju direktan utjecaj na sigurnost ljudi, imovine i kontinuitet poslovanja.

U maloprodajnim lancima naglašavaju da se obuka zaposlenika temelji na zakonskim obavezama, ali i na praktičnim potrebama svakodnevnog rada u okruženju povećanih sigurnosnih rizika. “U skladu sa zakonskim obavezama, svaki naš zaposlenik prije početka rada prolazi obuku za siguran rad na konkretnom radnom mjestu, što uključuje obuku iz oblasti zaštite na radu i protupožarne zaštite. U saradnji s ovlaštenom organizacijom, za zaposlenike redovito organiziramo vježbe evakuacije i vježbe gašenja početnog požara, dok su upute i instrukcije o procedurama postupanja u drugim sigurnosno-rizičnim situacijama (krađe, razbojništva, drsko ponašanje kupca i slično) dio osnovne obuke zaposlenika”, kaže Kovač.

Sličan sistemski pristup primjenjuje se i u Konzumu Hrvatska, gdje se naglasak stavlja na kontinuiranu edukaciju i jasno definirane procedure: “Veliku pažnju posvećujemo edukaciji zaposlenika za postupanje u sigurnosnim situacijama poput krađa, sukoba ili hitnih događaja. Obuka se provodi već prilikom zapošljavanja, a zatim minimalno jednom godišnje, dok je postupanje jasno definirano internim sigurnosnim procedurama koje se redovito ažuriraju.”

Sve počinje od ljudi

Slični modeli edukacije primjenjuju se i u Lidlu u Srbiji i Sloveniji, gdje se obuka zaposlenika prilagođava lokalnom zakonodavstvu i realnim izazovima u praksi. “Naše procedure za postupanje u kriznim situacijama, krađama ili konfliktima su precizno definisane, u skladu sa Zakonom Republike Srbije, a obuku za sve novozaposlene sprovodi rukovodeći tim prodavnice. Time osiguravamo da je svaki član tima spreman da reaguje adekvatno i u skladu sa visokim standardima kompanije”, pojasnili su iz Lidla Srbija, dok u Sloveniji obuke održavaju prema potrebi i stvarnim situacijama u trgovinama.

Iako se modeli obuke razlikuju u zavisnosti od tržišta i organizacijske strukture, zajednički cilj ostaje isti – osigurati da zaposlenici budu pripremljeni, informisani i sposobni reagovati u sigurnosno rizičnim situacijama. Na taj način dodatno se jača ukupni nivo sigurnosti u maloprodaji, uz jasno prepoznavanje činjenice da ni najnaprednija tehnologija ne može dati puni efekat bez obučenih ljudi.

PARTNERSTVA I SARADNJA

Efikasno upravljanje sigurnosnim incidentima u maloprodaji zavisi i od kvalitetne saradnje s vanjskim partnerima – prvenstveno zaštitarskim agencijama i policijom. Sagovornici iz maloprodajnog sektora regije ističu da su jasno definirane nadležnosti, dobra koordinacija i pravovremena reakcija ključni faktori ne samo u rješavanju već i u prevenciji incidenata.

“Saradnja sa zaštitarskom agencijom zasniva se na ugovorno definiranim obavezama, dok se saradnja sa policijskim organima odvija u skladu sa važećim zakonskim okvirom, koji definiše njihovu obavezu postupanja po službenoj dužnosti u okviru osnovnih nadležnosti, odnosno zaštite ljudi i imovine”, rekao je Kovač.

Slična iskustva bilježe i u Konzumu Hrvatska, gdje naglašavaju da dobra koordinacija sa vanjskim partnerima ima ključnu ulogu u svakodnevnom upravljanju sigurnošću: “Suradnja s vanjskim partnerima, ponajprije ugovornim zaštitarskim agencijama i policijom, izuzetno je dobra i u praksi se pokazala ključnom kako u prevenciji sigurnosnih incidenata tako i u njihovom učinkovitom rješavanju i privođenju počinitelja.”

Sinergija javne i privatne sigurnosti

U Lidlu Srbija posebno ističu značaj sinergije između internog osiguranja, zaštitarskih agencija i policije kao ključnog faktora za održavanje sigurnosti na svim tržištima na kojima posluju. “Ova sinergija, naročito na relaciji obezbeđenje – policija, od presudnog je značaja za održavanje sigurnosti u svim gradovima u kojima poslujemo”, poručuju iz Lidla Srbija. Na slovenskom tržištu, iz tog maloprodajnog lanca naglašavaju da je saradnja sa sigurnosnim službama i policijom jasno definirana zakonodavnim okvirom. U slučaju sigurnosnog incidenta, zaštitari postupaju u skladu sa Zakonom o privatnom osiguranju, dok se sve dalje radnje realizuju u saradnji s policijom, prema propisanim procedurama. Naši sagovornici su saglasni u tome da kvalitetna saradnja sa vanjskim partnerima ima preventivni efekat, jer omogućava bržu razmjenu informacija, pravovremeno reagovanje i smanjenje rizika eskalacije incidenata. U tom smislu, partnerstva između lanaca, zaštitarskih agencija i policije jedan su od ključnih stubova ukupnog sigurnosnog sistema u maloprodaji.

ANALIZA INCIDENATA

Praćenje sigurnosnih incidenata i sistemska analiza gubitaka jedan su od ključnih segmenata upravljanja sigurnošću u maloprodaji. Iako savremeni tehnički sistemi i obučeni zaposlenici imaju važnu ulogu u prevenciji, tek kontinuirano evidentiranje i analiza događaja omogućavaju trgovcima da precizno identifikuju rizična područja, unaprijede postojeće procedure i planiraju buduće mjere zaštite.

Modus operandi

“Na nivou Službe korporativne sigurnosti vode se statistički podaci o sigurnosnim incidentima (provalne krađe i razbojništva), koji se analiziraju prema vrsti i modusu operandi, kao i prema području i učestalosti njihovog pojavljivanja. Također se vrši i statistička obrada podataka o krađama u objektima, a koje se naknadno dokumentuju na osnovu kontrolnih inventura, analize prometa te analize podataka sa sistema videonadzora. Na osnovu utvrđene štete prouzrokovane krađama, a u cilju kvalitetnije zaštite imovine kompanije, odlučuje se o eventualnoj potrebi nadogradnje sistema zaštite”, ističe Kovač.

Sličan pristup prisutan je i u Konzumu Hrvatska, gdje se naglašava važnost kontinuiranog praćenja i dokumentovanja sigurnosnih događaja. “Sigurnosne incidente i gubitke sustavno pratimo i evidentiramo, a u analizi koristimo podatke iz sustava videonadzora i alarmiranja, uz intenzivnu svakodnevnu komunikaciju sa zaštitarima, zaposlenicima i policijom”, kažu iz hrvatskog Konzuma. U Lidlu Slovenija također vode evidenciju sigurnosnih incidenata, pri čemu se analiza zasniva na internoj dokumentaciji i snimcima videonadzora, uz striktno poštivanje propisa o zaštiti ličnih podataka. Sagovornici su složni u tome da ovakav analitički pristup omogućava ne samo reagovanje na incidente već i njihovu prevenciju, jer se kroz obrasce ponašanja i učestalosti događaja mogu prepoznati rizične situacije prije nego što eskaliraju.

NOVE PRIJETNJE

Dok se tradicionalni sigurnosni izazovi u maloprodaji uglavnom vezuju za fizičku zaštitu objekata i robe, sagovornici ističu da se sigurnosne prijetnje sve intenzivnije pomiču u digitalni prostor. Cyber napadi danas predstavljaju jedan od najozbiljnijih rizika za kontinuitet poslovanja, jer ciljaju informacijske sisteme, podatke o kupcima i – sve češće – ljudski faktor kao najslabiju kariku u sigurnosnom lancu.

Cyber sigurnost, strateško pitanje

U Konzumu d.o.o. Sarajevo navode da jasno primjećuju da se sigurnosne prijetnje sve više pomiču iz klasične fizičke domene u digitalni prostor, pri čemu su danas najizraženiji cyber rizici, posebno phishing napadi, ransomware, kompromitacija korisničkih računa te zloupotreba podataka putem socijalnog inženjeringa. “Trend koji je posebno zabrinjavajući jest porast napada usmjerenih na krajnje korisnike, a ne samo na infrastrukturu. Napadači sve češće ciljaju ljudski faktor kao najslabiju kariku u sigurnosnom lancu”, kaže Kovač..

Kako bi odgovorili na ove izazove, u Konzumu sigurnosne aktivnosti razvijaju kroz nekoliko ključnih smjerova.

“Jačanje tehničke zaštite: kontinuirano unapređujemo mrežnu i aplikacijsku sigurnost, uvodimo napredne sisteme za detekciju prijetnji (SIEM, EDR/XDR) te redovno provodimo sigurnosne audite i penetracijska testiranja. Edukacija zaposlenika: smatramo da je informisan korisnik najbolja prva linija odbrane. Redovno provodimo treninge o prepoznavanju phishinga, sigurnom rukovanju podacima i osnovama cyber higijene. Procesi i procedure: razvijamo jasne protokole za incident response kako bismo u slučaju napada mogli brzo reagovati, minimizirati štetu i osigurati kontinuitet poslovanja. Saradnja sa partnerima: aktivno radimo s vanjskim sigurnosnim ekspertima i pratimo međunarodne standarde (ISO 27001, NIS2 smjernice) kako bismo ostali usklađeni sa najboljim praksama”, kaže Kovač i dodaje: “Naša filozofija je da sigurnost više nije samo IT tema, nego strateško pitanje poslovne otpornosti. U okruženju gdje su digitalni sistemi temelj svakodnevnog poslovanja, ulaganje u cyber sigurnost postaje ulaganje u stabilnost, povjerenje kupaca i dugoročnu održivost kompanije.“

Sličan pristup prisutan je i u Konzumu Hrvatska, gdje potvrđuju da je praćenje cyber prijetnji kontinuiran proces. “Cyber rizici predstavljaju zasebnu kategoriju kojoj također posvećujemo veliku pažnju, pratimo ih na dnevnoj razini i primjenjujemo najnovije tehnologije i standarde zaštite”, navode iz Konzuma Hrvatske.

Jačanje svijesti kupaca i zaposlenika

Gotovo identične izazove prepoznaje i Lidl, koji, iako posluje na različitim tržištima, prilagođava svoje sigurnosne strategije novim rizicima. “Svesni smo da se s razvojem tehnologije menjaju i trendovi u sigurnosnim prijetnjama. Primećujemo rast sofisticiranosti u oblastima poput napada podržanih veštačkom inteligencijom i ciljanog socijalnog inženjeringa. Cyber pretnje postaju sve kompleksnije, sa posebnim fokusom na phishing kampanje”, izjavili su iz Lidla Srbija, koji na ove izazove odgovaraju kombinacijom najsavremenijih tehnoloških rješenja, stalnim monitoringom sistema i kontinuiranim jačanjem svijesti o sigurnosti kod svakog pojedinca u organizaciji. Na susjednom slovenskom tržištu, Lidl djeluje u skladu s važećim zakonodavstvom, uključujući zahtjeve slovenskog zakona ZinfV-1, te uvode mjere u skladu s novom direktivom o kibernetičkoj sigurnosti (NIS2). “Zaposlene redovno educiramo o sigurnom korištenju lozinki, prepoznavanju pokušaja zloupotrebe i drugim sigurnosnim rizicima”, dodaju iz ove kompanije.

I crnogorski maloprodajni lanac Voli prepoznaje slične trendove u cyber sigurnosti. Kako navode, svjesni sve većeg broja sigurnosnih prijetnji, planiraju dodatno unapređenje svojih sistema zaštite. “Svjesni smo sve većeg broja sigurnosnih prijetnji. U ovoj godini planiramo da u saradnji sa Crnogorskim Telekomom i njihovim partnerima implementiramo ICT rješenje u domenu cyber sigurnosti”, kazali su iz Volija.

PLANIRANE INVESTICIJE

Planiranje budućih ulaganja u sigurnost u maloprodaji zasniva se na iskustvima iz prakse, analizi prethodnih incidenata i procjeni novih rizika. Sagovornici ističu da se sigurnosni prioriteti danas ne odnose isključivo na tehnička rješenja i protivpožarnu zaštitu već i na kontinuiranu edukaciju zaposlenika, unapređenje internih procedura i jačanje saradnje s vanjskim partnerima s ciljem osiguravanja stabilnog i otpornog poslovnog okruženja.

U Konzumu d.o.o. Sarajevo navode da se planiranje sigurnosnih ulaganja odvija paralelno s razvojem maloprodajne mreže, uz prilagođavanje mjera specifičnostima svakog pojedinačnog objekta. “U narednom periodu, u skladu sa utvrđenom dinamikom ekspanzije, kompanija planira otvaranje novih, kao i renoviranje postojećih maloprodajnih objekata, pri čemu se paralelno unapređuju i sistemi zaštite na tim lokacijama. Odluka o vrsti sistema zaštite koji će biti implementiran zavisi od veličine objekta i procjene stepena ugroženosti, uz kontinuirano praćenje i primjenu savremenih tehnoloških rješenja u oblasti sigurnosti”, pojašnjava Kovač.

Sličan pristup planiranju sigurnosnih ulaganja prisutan je i u Konzumu Hrvatska, gdje naglašavaju da se sigurnost posmatra kao dugoročna investicija, a ne kao jednokratni trošak: “U nadolazećem razdoblju naši prioriteti u području sigurnosti bit će daljnja i intenzivnija edukacija zaposlenika, održavanje i dodatno unaprjeđenje suradnje sa zaštitarskim agencijama i policijom te nastavak ulaganja u nove tehnologije zaštite, s ciljem što učinkovitije prevencije neželjenih događaja i očuvanja sigurnog okruženja za naše kupce i zaposlenike.”

Dugoročna otpornost

Iskustva drugih trgovačkih lanaca pokazuju da se planirane investicije sve više usmjeravaju na jačanje otpornosti infrastrukture i zaštitu podataka. U Lidlu Srbija ističu da sigurnosne strategije prate globalne standarde kompanije, uz prilagođavanje lokalnim tržištima. “U narednom periodu, naši prioriteti ostaju dalja ulaganja u tehničku zaštitu većeg broja proizvoda i kontinuirano usklađivanje sa globalnim standardima bezbednosti. Naš cilj je da infrastruktura ostane otporna na nove rizike, uz apsolutnu zaštitu podataka naših potrošača i punu stabilnost svih poslovnih procesa”, poručili su iz ove kompanije. U Lidlu Slovenija naglašavaju važnost balansa između sigurnosti i dostupnosti proizvoda. “Naš prioritet ostaje osiguravanje sigurnosti zaposlenih i kupaca, uz istovremeno nastojanje da balansiramo između sigurnosti, dostupnosti proizvoda i poštivanja prava svih uključenih”, ističu iz Lidla Slovenija.

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Sagledavajući iskustva sagovornika – od identifikacije sigurnosnih izazova, preko primjene tehničkih i organizacijskih rješenja do planiranja budućih ulaganja – jasno je da sigurnost u maloprodaji danas ne funkcioniše izolovano. Ona je rezultat međusobno povezane kombinacije tehnologije, obučenih ljudi i koordinacije s vanjskim partnerima.

Savremeni sigurnosni sistemi, bez obzira na nivo tehnološke sofisticiranosti, ne mogu dati puni efekat bez jasno definisanih procedura i educiranih zaposlenika. Istovremeno, iskustva iz prakse pokazuju da se sigurnost ne smije posmatrati kao trošak, već kao strateški temelj stabilnog i uspješnog poslovanja.

U okruženju rastućih fizičkih i digitalnih prijetnji, ulaganje u sigurnost postaje ulaganje u povjerenje kupaca, zaštitu zaposlenika i dugoročnu održivost maloprodajnih lanaca. Upravo ta svijest, kako zaključuju sagovornici, predstavlja ključnu razliku između reaktivnog pristupa i modernog, preventivno orijentisanog upravljanja sigurnošću.

Taktike kradljivaca

Kako u praksi izgledaju krađe u maloprodajnim objektima i o kakvim profilima počinilaca je riječ, pojašnjava Željko Zorić, direktor sektora fizičke zaštite u kompaniji Sector Security. Prema njegovim riječima, kradljivci se u osnovi mogu podijeliti u dvije grupe – profesionalce i osobe koje na krađu navodi prilika.

“Kada su u pitanju profesionalci, obično je riječ o dvoje ili više lica koja biraju objekat u kojem će izvršiti krađu. Prvo jedan počinilac vrši opservaciju sistema zaštite u objektu: da li ima fizičko obezbjeđenje, sistem tehničke zaštite, videonadzor, kako se ponašaju zaposlenici u objektu i na mjestima za naplatu proizvoda i slično. Nakon toga objekat posjećuju lica zadužena za krađu ciljanih proizvoda i stvaraju mikro uslove za njeno počinjenje. Najčešće vještački izazivaju verbalni sukob s nekim od posjetilaca objekta ili zaposlenicima, čime privlače pažnju drugih lica u objektu, zaposlenika ili radnika obezbjeđenja”, opisuje Zorić. Na taj način stvaraju povoljne uslove da sa ukradenom robom neopaženo napuste prodajni prostor.

Drugu grupu počinilaca čine osobe koje se na krađu odlučuju impulsivno, vođene trenutnom prilikom, a ne prethodnim planom. “Neoprezan rad zaposlenika u objektu, kada se roba ostavlja ispred ulaza, neobezbijeđena, van polica ili nadzora, može jednostavno navesti nekoga da taj predmet otuđi”, zaključuje Zorić te dodaje kako bi svaki objekat trebao imati kvalitetan videonadzor, makar u dijelu koji se odnosi na robu koja je često predmet krađa.

 

Tržište sigurnosti Jadranske regije: Nova pravila igre

Tržište sigurnosti posljednjih godina prolazi kroz jednu od najdinamičnijih faza u svojoj historiji. Brze tehnološke promjene, rast složenih prijetnji i sve veća zavisnost društva od digitalne i fizičke infrastrukture učinili su sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Kako bismo stekli cjelovit uvid u stanje na tržištu i ključne trendove koji ga oblikuju, razgovarali smo sa šesnaest regionalnih stručnjaka iz šest zemalja, čija iskustva i analize daju širi kontekst aktuelnih izazova i budućih pravaca razvoja.

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Makroekonomski ambijent u kojem posluje sigurnosna industrija Zapadnog Balkana u narednim godinama bit će obilježen postepenim oporavkom nakon usporavanja tokom 2025. godine, ali i trajnim strukturnim pritiscima. Prema Redovnom ekonomskom izvještaju Svjetske banke, ekonomije regije suočile su se s izazovima globalne neizvjesnosti, slabijom vanjskom potražnjom i inflacijskim pritiscima, što je ograničilo rast potrošnje i investicija.

Perspektive

Ukupna stopa realnog rasta bruto domaćeg proizvoda za šest regionalnih ekonomija – Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – procjenjuje se na oko 3,0% u 2025. godini, što je nešto niže nego što su ranije projekcije predviđale. Pritom se vide različite dinamike među državama: Kosovo i Albanija bilježe relativno veći rast, dok su druge ekonomije imale skromniji napredak. U istoj godini, Hrvatska i Slovenija također su ostvarile pozitivan ekonomski rast. Hrvatska je u prva tri kvartala imala rast BDP‑a između 2,3% i 3,4%, a Slovenija je u drugom i trećem kvartalu zabilježila rast od 0,7% i 1,7%, što pokazuje stabilan razvoj u obje zemlje.

Svjetska banka predviđa da bi se rast ekonomija Zapadnog Balkana mogao postepeno ubrzati – na oko 3,1% u 2026. te približno 3,6% u 2027, uz jačanje izvoza, veće investicije i smanjenje globalne ekonomske neizvjesnosti. Ostvareni rezultati Hrvatske i Slovenije u 2025. potvrđuju stabilan ekonomski trend, iako regionalne stope rasta još nisu dostigle nivoe tipične za razvijenije dijelove Evrope.

Strukturni izazovi

Ipak, Svjetska banka upozorava na to da ekonomski rast ostaje nedovoljan za brzo smanjenje jaza u razini razvoja u odnosu na prosjek Evropske unije. Posebno su naglašeni izazovi na tržištu rada: uprkos rastu u nekim sektorima, regija se suočava s umanjenim nedostatkom radne snage, visokom nezaposlenošću i niskim učešćem radno sposobnog stanovništva – posebno među ženama, mladima i starijim radnicima. Učešće stanovništva u radnoj snazi u nekim zemljama ostaje ispod 55%. Demografski trendovi dodatno pojačavaju pritiske: radno sposobna populacija u regiji već pokazuje znakove smanjenja, a prema projekcijama Svjetske banke, može doći do značajnog pada broja radno sposobnih stanovnika do 2050. godine, uz potencijalni manjak od više od 190.000 radnika u narednih pet godina ukoliko trenutni trendovi ostanu nepromijenjeni.

Ekonomski indikatori

Prema izvještaju Svjetske banke, 2025. godina donijela je umjereni, ali stabilni rast BDP-a u zemljama Zapadnog Balkana. Albanija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija ostvarile su rast oko 3%, Kosovo je prednjačilo sa 3,8%, a Crna Gora s oko 3,2%. Srbija je bilježila rast od približno 3%, pokazujući postepeni oporavak i otpornost domaće potražnje i investicija. Hrvatska, prema Evropskoj komisiji, bilježi sličan rast od oko 3,2%, potaknut domaćom potrošnjom, rastom plata i investicijama, uključujući fondove EU. Slovenija je u drugom i trećem tromjesečju zabilježila rast od 0,7 % i 1,7 %. Sve zemlje regije tako su u 2025. zadržale umjeren, ali pozitivan ekonomski zamah, uz potrebu za daljim ulaganjima i reformama.

GLAVNI POKRETAČI RASTA TRŽIŠTA SIGURNOSTI

Kao dio širih ekonomskih kretanja, i tržište sigurnosti posljednjih godina prolazi kroz jednu od najdinamičnijih faza u svojoj historiji. Brze tehnološke promjene, rast kompleksnih prijetnji i sve veća zavisnost društva od digitalne i fizičke infrastrukture učinili su sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Od kritične infrastrukture i javnih institucija, preko finansijskog sektora i transporta pa sve do stambenih i poslovnih objekata, sigurnosni sistemi danas su direktno povezani s kontinuitetom poslovanja, povjerenjem građana i stabilnošću društva u cjelini.

 Brisanje granica

Granice između tehničke i cyber sigurnosti brišu se brže nego ikad, a integracija različitih sistema sve više postaje pravilo, a ne izuzetak. Naši sagovornici ističu da se sve češće koriste objedinjene platforme koje povezuju videonadzor, kontrolu pristupa, zaštitu perimetra i mrežnu sigurnost, jer takva rješenja omogućavaju efikasnije upravljanje i koordinaciju svih komponenti. Uz to, naglašen je sve veći interes za naprednim tehnologijama koje omogućavaju proaktivnu prevenciju i detaljnu analizu sigurnosnih rizika, čime se dodatno jača operativna sigurnost i kvalitet upravljanja objektima.

“Tržište tehničke zaštite bilježi posljednjih godina kontinuiran rast, pa čak i tvrtke kojima je primarna djelatnost tjelesna zaštita imaju sve veći udio tehničke zaštite u svojim prihodima. Takve trendove diktira razvoj tehnologije, kao i sve manja dostupnost radne snage u segmentu tjelesne zaštite. Najveći broj investicija primjetan je u sektoru prometne infrastrukture, prvenstveno željezničke, jer je u tijeku rekonstrukcija nekoliko željezničkih prometnih pravaca sufinanciranih sredstvima Europske unije. Veliki broj investicija je i u zdravstvenom sektoru, a povećan je i u sektorima trgovine i industrije zbog kontinuiranog značajnog rasta BDP-a u Hrvatskoj, što je stvorilo povoljnu investicijsku klimu”, rekao je Krešimir Paić, direktor i suvlasnik Eccos inženjeringa.

Sličan pomak ka naprednim, integrisanim rješenjima primjećuje se i u Bosni i Hercegovini, gdje videonadzor više ne služi samo pasivnom snimanju. “Rast tržišta sigurnosti i zaštite u Bosni i Hercegovini prvenstveno je potaknut povećanom sviješću o sigurnosnim rizicima i potrebama, regulatornim zahtjevima, kao i modernizacijom postojeće infrastrukture. Najveći broj investicija primjetan je u sektorima javnog sektora, kritične infrastrukture (telekomunikacije, energetika), proizvodnih pogona i lokalnih zajednica”, navodi Fahrudin Zeljković, suosnivač Middle pointa.

Regulatorni zahtjevi

Regulative dodatno ubrzavaju ovaj razvoj, čime kompanije u regiji sve više integrišu tehnička rješenja i unapređuju sistemski nadzor. “Tržište sigurnosti i zaštite u Hrvatskoj bilježi stabilan, a u pojedinim segmentima i dvoznamenkasti rast. Najveći zamah vidljiv je u području zaštite kritične infrastrukture, ponajprije kao posljedica usklađivanja s NIS2 direktivom, koja je znatno proširila krug važnih i ključnih subjekata. Najviše se investira u energetiku, promet, logistiku, digitalnu infrastrukturu i javni sektor”, rekao je Matija Mandić, direktor sektora tehničke zaštite i pasivnih mrežnih rješenja u KING ICT-u. Hrvatsko tržište, inače, prema podacima Hrvatskog ceha zaštitara i iskustvima sagovornika iz Proalarma, KING ICT-a i Eccosa, bilježi značajan rast od oko 20% u 2025. godini.

SEC ONE Group naglašava da zakonski okvir ne samo da održava visok udio fizičke zaštite već i potiče integraciju tehničkih rješenja radi efikasnijeg i centraliziranog nadzora. “Posmatrano ukupno, najtraženija usluga je fizička zaštita, što je prije svega rezultat zakonske regulative i obaveze naših partnera da angažuju licencirane zaštitare. Pored regulatornih zahtjeva, kvalitet usluge i reputacija kompanije u segmentu fizičke zaštite značajno doprinose tome da upravo ovaj segment bude najdominantniji u strukturi poslovanja”, rekao je Edin Palo, rukovodilac sektora tehnike agencije SEC ONE Group.

Gdje fizičko sreće digitalno

Jadranska regija postaje svojevrsni sigurnosni laboratorij, gdje se tehnologija, regulatorni okviri i potrebe tržišta isprepliću. Brze promjene, rast složenih prijetnji i sve veća povezanost digitalne i fizičke infrastrukture čine sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Sigurnosni sistemi danas utječu na kontinuitet poslovanja, povjerenje korisnika i stabilnost društva, bilo da je riječ o bankama, industrijskim objektima, javnom sektoru ili stambenim zgradama.

Trend rasta digitalne i fizičke zaštite jasno je vidljiv i u Srbiji, gdje različite kompanije bilježe diverzifikaciju potreba. Lunatronik je zabilježio rast veći od 20% zahvaljujući integraciji cloud sistema i naprednih alarmnih rješenja, dok CP Security Group naglašava rastući interes za cyber sigurnost i evidenciju radnog vremena. “Vlasnici ili direktori kompanija postali su svesni da je njihovo vreme najveći resurs i da su im potrebni svi mogući alati kao pomoć za dobro vođenje kompanije”, kazao nam je Dragan Suhanek, izvršni direktor CP Security Groupa. Suprotno tome, Janko Todorović, operacioni direktor iz C.C.T.V Centra Master, bilježi blagi pad tržišta, uz ubrzan prelazak s analognih na naprednije sisteme.

Izgradnja infrastrukture

Bosna i Hercegovina slijedi isti put – rast je stabilan, s ulaganjima između 3 i 15%. Direktor All for protectiona Ivica Brekalo navodi koji su projekti bili pod lupom. “Investicije u našoj zemlji su značajnije bile u građevinskim projektima – u sektoru trgovine, proizvodnje i stanogradnje – te nekim projektima iz polja kritične infrastrukture”, rekao je Brekalo. Iz agencije Delta Security dodaju da su najveći projekti uključivali ugradnju opreme i implementaciju sistema tehničke zaštite većih industrijskih objekata.

Sličan trend bilježi i Slovenija, gdje HSI i Mars Commerce ostvaruju stabilan rast od 5 do 15%. Visoka potražnja za videonadzorom, kontrolom pristupa i AI rješenjima pokazuje da integracija softverskih sistema nadzornih centara postaje standard, posebno uz primjenu EN50518:2019 standarda. “Najviše posla smo imali u infrastrukturnim projektima: novim zgradama, tunelima, farmaceutskim kompanijama”, kaže Ljubiša Jevđenić, voditelj prodaje u Mars Commerceu.

Javni sektor i međunarodni projekti

Crna Gora, prema mišljenju kompanije Regius, bilježi rast od 10 do 15%, s fokusom na digitalnu i fizičku sigurnost kritične infrastrukture, zaštitu perimetra i državnih granica. Izvršni direktor Goran Obradović napominje da raste interes za integracijom naprednih AI rješenja, termalnih i dvosenzorskih kamera. “Regionalno i u Crnoj Gori jača fokus na nadzor perimetra i noćne scenarije (termalno), posebno u projektima bezbjednosti i zaštite kritičnih zona. Traže se termalne/dvosenzorske (EO/IR) kamere, detekcija alarmnih zona, integracija u VMS, pouzdano napajanje i linkovi. Također i radarski sistemi – senzorska rješenja iz razloga što su radari i senzori u Crnoj Gori tema i kroz donacije, odnosno projekte, i kroz širi bezbjednosni kontekst, pa je realno da potražnja vuče iz javnog sektora i međunarodnih projekata”, kazao je Obradović.

Na kraju, Sjeverna Makedonija također bilježi rast tržišta, a iz kompanije OSA Obezbeduvanje ističu da su u fokusu investicija bankarski sektor i integrisana rješenja za poslovne prostore. “OSA je tradicionalno prisutna u osiguranju banaka, odnosno u finansijskim objektima, ali treba spomenuti i osiguranje stambenih objekata i malih poduzeća”, rekao je Martin Gjorgjievski, menadžer te kompanije.

Sve ove promjene pokazuju da više nije pitanje da li ulagati, već kako, gdje i s kojim ciljem. Pritisak na infrastrukturu, rast cyber prijetnji, integracija sistema i sve veća očekivanja korisnika oblikuju tržište koje se brzo mijenja – trendove diktiraju svi ovi različiti, ali naposljetku komplementarni akteri.

KLJUČNI PROJEKTI I DOMINANTNE VERTIKALE

Kada se projekti realizovani tokom 2025. godine posmatraju na regionalnom nivou, postaje jasno da sigurnosno tržište Jadranske regije funkcioniše kao povezana cjelina, iako se realizuje kroz različite nacionalne okvire. Transport i promet, maloprodaja i logistika, industrija i proizvodnja, bankarski sektor, stambene i poslovne zgrade, energetika i kritična infrastruktura, zdravstvo i bolnički sistemi te nadzor gradova pojavljuju se kao ključne vertikale, dok se razlike ogledaju prvenstveno u obimu, kompleksnosti i regulatornom kontekstu projekata.

Saobraćaj

Promet se tokom 2025. godine profilirao kao jedna od najintenzivnijih vertikala tehničke zaštite u Jadranskoj regiji, s projektima koji obuhvataju autoceste, tunele, gradski saobraćaj i granične prijelaze. Riječ je o sistemima kod kojih sigurnost, protočnost i neprekidan rad imaju direktan utjecaj na živote građana i funkcionisanje nacionalnih ekonomija.

KING ICT je u ovom segmentu realizirao niz zahtjevnih projekata u Hrvatskoj. Među njima se izdvaja inteligentni transportni sistem za grad Split, jedan od najmodernijih u Evropi, koji objedinjuje napredne sisteme videonadzora, analitike i upravljanja prometom. “Sustav omogućuje bolju protočnost prometa, veću sigurnost građana i modernizaciju gradskih prometnih procesa”, rekao je Matija Mandić.

Posebno značajan projekat za Hrvatske autoceste je i sistem automatske detekcije incidenata na autoputevima i u tunelima. Projekat obuhvata više od 1.900 videoanalitičkih kamera, od čega je više od 1.000 instalirano u tunelima, uz dodatnih 380 kamera na otvorenim dionicama autocesta. “Sustav koristi umjetnu inteligenciju i posebno trenirane DNN modele, razvijene za zahtjevne uvjete rada u tunelima. Tuneli, kao najkritičnije točke prometne mreže, opremljeni su kamerama i algoritmima nove generacije koji pouzdano detektiraju vožnju u suprotnom smjeru, zaustavljena ili spora vozila, pojavu pješaka, otpale predmete te vrlo ranu pojavu dima ili plamena, omogućujući pravovremenu reakciju i spašavanje života”, dodao je Mandić.

Eccos inženjering bio je uključen u projekat tunela Učka. Ugrađena je savremena oprema za napajanje, rasvjetu, signalizaciju i ventilaciju, kao i protivpožarni, komunikacijski i videonadzorni sistem zaštite te sistemi za upravljanje prometom i signalizacijom. “Sudjelovali smo u svim fazama opremanja tunela – od projektiranja, zatim ugradnje i konfiguracije svakog odvojenog sustava i konačno do integracije svih sustava u jednu pametnu cjelinu”, rekao je Paić.

U Bosni i Hercegovini, implementacija tehničke zaštite u transportnoj infrastrukturi uključivala je projekte nadzora ključnih puteva, uključujući magistralne i regionalne pravce, te automatizirane sisteme za upravljanje tunelima i mostovima. Tehnička rješenja obuhvatila su nadzor kritičnih tačaka, kontrolu protočnosti saobraćaja i integraciju s postojećim sigurnosnim sistemima, čime se osigurava sigurnost građana i efikasnost saobraćajnih tokova.

Tehnička zaštita se u Srbiji intenzivno primjenjuje kroz 24-satni nadzor tunela i saobraćajnih pravaca, gdje Odeljenje za nadzor Puteva Srbije permanentno prati stanje tunela i reagira na vanredne situacije, čime se povećava sigurnost učesnika u saobraćaju. SCADA sistemi i testiranja sigurnosne opreme u tunelima, kao što su Laz i Munjino brdo, potvrđuju da je integrisani nadzor i upravljanje ključni dio tehničke zaštite na autoputevima. U Crnoj Gori, integracija u Novi kompjuterizovani tranzitni sistem dodatno doprinosi sigurnijem i efikasnijem protoku robe i transportnih tokova regionom, dok funkcionalni videonadzor i planirane mreže kamera uz pravce ka graničnim prijelazima jačaju sigurnosne kapacitete u prometnoj infrastrukturi.

Industrija i proizvodnja

Industrijski sektor bio je među dinamičnijim u potražnji za sigurnosnim rješenjima prošle godine u regiji. Uz bosanskohercegovačke kompanije Delta Security i SEC ONE, koje su veliki dio aktivnosti tokom godine realizovale upravo u industrijskim objektima, i CP Security Group je u Srbiji bio snažno prisutan u industrijskim i infrastrukturnim projektima. Izvršni direktor Dragan Suhanek navodi da su u fabrikama implementirali sisteme za evidenciju radnog vremena i kontrolu pristupa. Posebna pažnja bila je posvećena objektima s pojačanim sigurnosnim zahtjevima, gdje precizna kontrola kretanja direktno utječe na ukupnu sigurnost sistema.

U segmentu industrijske digitalizacije Eccos izdvaja projekat u kompaniji Petrokemija Kutina, gdje su implementirali cjelovito rješenje za optimizaciju kamionskog prometa. “Integracijska platforma Epsimax automatizira ulaz i izlaz vozila putem rampi i kamera za prepoznavanje registarskih oznaka, dok kiosci sa skenerima dokumenata ubrzavaju prijavu vozila i vozača. Sustav je povezan s ERP platformom i tehničkom zaštitom, što omogućuje praćenje vaganja, sigurnosne provjere i automatsku verifikaciju dokumentacije”, kazao je Paić, dodavši da vozači mogu pratiti redoslijed čekanja na vanjskom ekranu ili primati obavijesti SMS-om, čime je znatno poboljšana efikasnost cijelog procesa.

Nadzor gradova i kritičnih sistema

Nadzorni i operativni centri tokom 2025. godine profilirali su se kao zasebna i rastuća vertikala u Jadranskoj regiji, posebno u kontekstu javne sigurnosti, zaštite kritične infrastrukture i energetskih sistema. Rastuća kompleksnost sigurnosnih izazova zahtijeva integraciju fizičkih i digitalnih sistema, kao i neprekidan nadzor ključnih objekata i infrastrukture, čime se osigurava brza reakcija u kriznim situacijama i stabilnost kritičnih servisa.

Projekt nadzornog centra u Poreču primjer je sofisticiranog pristupa upravljanju sigurnošću na lokalnom nivou, gdje integracija napredne tehnologije i operativnog nadzora omogućava efikasno praćenje urbanih sistema i kritične infrastrukture. “Novi centar radi 24/7 i opremljen je vrhunskom tehnologijom koja omogućuje stalan nadzor ključnih gradskih zona. Trenutačno je u sustav integrirano 200 kamera, a sustav je projektiran tako da omogućuje daljnje proširenje sukladno budućim potrebama”, navodi Paić.

Projekat VEPAR Hrvatskih voda dodatno ilustruje funkcionalnost nadzornih centara. Riječ je o sistemu hidrološkog praćenja površinskih voda, s više od 850 savremenih hidroloških stanica na više od 630 lokacija širom Hrvatske.

“Tehnička zaštita implementirana je na 24 crpne stanice s videonadzorom, protuprovalom i nadzorom okoline, dok centralni Nadzorni upravljački sustav (NUS) u Zagrebu i regionalni centri osiguravaju brzu lokalnu reakciju u kriznim situacijama”, pojašnjava Mandić. Sistem u stvarnom vremenu prati ključne parametre poput vodostaja, protoka i sedimenta, a videoanaliza omogućuje praćenje korita rijeka u slučaju leda ili naplavina.

I u Sloveniji bilježimo fokus na nadzornim centrima, pri čemu iz kompanije HSI ističu da je poseban naglasak bio na uslađenosti s EN50518:2019 standardom. Ovi primjeri pokazuju da su nadzorni i operativni centri danas ključni alati za upravljanje rizicima, osiguranje kontinuiteta rada kritične infrastrukture i efikasno upravljanje sigurnošću u čitavoj regiji.

Maloprodaja i logistika

Projekti u maloprodaji i logistici uključivali su distributivne centre, maloprodajne lance i napredne logističke operacije.

“Prošle godine sudjelovali smo u projektu novog DHL distributivnog centra, najmodernijeg u regiji, te osiguranju najluksuznijeg hotela u Hrvatskoj – Ville Dubrovnik”, navodi Robert Pažitka iz Proalarma.

KING ICT je realizirao Logistično-distributivni centar Studenac u Velikoj Gorici, integralni sistem tehničke zaštite na 35.000 m² koji objedinjuje videonadzor, kontrolu pristupa, prepoznavanje registarskih oznaka, protivprovalu, nadzor okoline i komunikacijske sisteme u centraliziranu platformu, potpuno usklađenu s NIS2 direktivom. Sistem omogućuje nesmetan protok prometa, sigurnost zaposlenika i visoku dostupnost svih podsistema, postavljajući novi standard integrisanih sigurnosnih rješenja u logističkim okruženjima.

U maloprodajnim lancima raste potražnja za videonadzorom s AI analitikom radi smanjenja gubitaka i optimizacije poslovanja, ističu iz agencije SEC ONE. “Imali smo značajne angažmane u privatnom i korporativnom sektoru, posebno u uslužnim djelatnostima i proizvodnji, gdje su sistemi tehničke zaštite i DOC usluge najzastupljeniji. Potom maloprodajni lanci, gdje raste potražnja za videonadzorom s AI analitikom radi smanjenja gubitaka i optimizacije poslovanja.”

Bankarski sektor

Finansijski sektor ostaje stabilna vertikala tehničke zaštite u regiji, s kontinuiranim investicijama u integrisane i visokopouzdane sigurnosne sisteme. U Sjevernoj Makedoniji, OSA Obezbeduvanje i dalje snažno djeluje u bankarskom i finansijskom sektoru, koji predstavlja jednu od najstabilnijih vertikala tehničke zaštite. Kompanija je lani bila kontinuirano angažovana na projektima zaštite banaka i finansijskih institucija, gdje su zahtjevi za pouzdanošću, integracijom sistema i visokim sigurnosnim standardima stalno prisutni.

Edin Palo iz SEC ONE-a navodi da se najveći obim njihovih aktivnosti odnosio na sigurnosna rješenja za finansijski sektor. “Taj sektor čini skoro jednu trećinu našeg ukupnog poslovanja i kada posmatramo kompaniju u cjelini i kada posmatramo samo segment tehničke zaštite. Projekti u finansijskom sektoru uključivali su kombinaciju fizičke zaštite, transporta novca, DOC usluga i tehničkih sistema, jer banke i druge finansijske institucije zahtijevaju integrisan i visokopouzdan sigurnosni pristup.”

Stambene i poslovne zgrade

Vertikala stambenih i poslovnih zgrada obuhvata renoviranje postojećih i izgradnju novih objekata. Da takvi projekti mogu biti izuzetno složeni, saznajemo iz aktivnosti kompanije Lunatronik: “Realizovali smo projekte poput rezidencijalnog kompleksa sa 330 detektora požara i 850 detektora poplave. Potom bolničke SOS sisteme sa preko 550 bežičnih SOS tastera i narukvica, poslovnu zgradu sa 52 smart čitača virtuelnih kartica, speed gate barijere u više industrijskih i poslovnih objekata, time-lapse kamere sa AI optimizacijom na više velikih gradilišta te parking sistem sa 12 ANPR kamera i aplikacijom za korisničku promenu registarskih tablica”, navodi Vulović.

Prema Ivici Brekalu, A.f.p. najveći investicijski fokus imao je u građevinskim projektima, uključujući trgovinu, proizvodnju i stanogradnju, ali i određene segmente kritične infrastrukture. Videonadzor objekata, vatrodojava te sistemi za detekciju zapaljivih i eksplozivnih tvari bili su ključni elementi ovih projekata. Također je i OSA Obezbeduvanje realizovala projekte u rezidencijalnim objektima te kod malih biznisa, gdje se sigurnosna rješenja sve češće prilagođavaju konkretnim potrebama korisnika, ali bez odricanja od profesionalnog nivoa zaštite.

Kritična infrastruktura

Energetski sektor i dalje je strateški važan, s posebnim naglaskom na pouzdanost, neprekidan rad i centralizirani nadzor. Projekti u ovom segmentu zahtijevaju integrisana rješenja koja osiguravaju stabilnost sistema, sigurnost građana i efikasno upravljanje infrastrukturnim resursima. Middle point bio je aktivan na više frontova, s naglaskom na energetske objekte: “Tokom prošle godine učestvovali smo u više značajnih projekata, posebno u energetskim objektima, trgovinskim lancima i poslovnim kompleksima te javnim ustanovama. Najviše aktivnosti zabilježeno je u vertikalama energetike i javnog sektora, gdje postoji kontinuirana potreba za pouzdanim i regulatorno usklađenim sigurnosnim rješenjima”, kazao je Zeljković.

Data centri

U svijetu u kojem poslovanje sve više ovisi o neprekidnoj dostupnosti digitalnih usluga, sigurnost i pouzdanost podatkovnih centara postaju temelj modernog infrastrukturnog ekosistema. Na jednom takvom projektu izgradnje novog podatkovnog centra APIS IT-a, kapaciteta 1.200 kW, koji uključuje integraciju ključnih energetskih podsistema, radio je hrvatski Eccos: “Svi ključni podsustavi objedinjeni su u centralni nadzorno-upravljački sustav (CNUS) koji omogućuje sveobuhvatan pregled i detaljan nadzor elektroenergetskog sustava. Takav integrirani pristup osigurava stabilan rad podatkovnog centra”, dodaje Krešimir Paić.

Zdravstvo

Zdravstveni sektor pokazao je potrebu za visokim nivoom pouzdanosti i integracije sigurnosnih sistema s postojećom medicinskom infrastrukturom. Projekti u ovom segmentu zahtijevaju preciznu koordinaciju tehničke zaštite i komunikacijskih sistema kako bi osigurali nesmetano funkcionisanje bolničkih procesa i zaštitu pacijenata. Kompanija Lunatronik realizirala je bolničke SOS sisteme s preko 550 bežičnih SOS tastera i narukvica, pružajući brzo reagovanje u hitnim situacijama i povećavajući sigurnost osoblja i pacijenata. Istovremeno Eccos kontinuirano implementira napredne sisteme tehničke zaštite i bolničke komunikacijske sisteme u najvećim bolnicama u Hrvatskoj.

Vrijedna priznanja

Stručna izvrsnost kompanije KING ICT potvrđena je i kroz priznanje – dvije Hrvatske velike nagrade sigurnosti 2025.

Prva nagrada dodijeljena je za najreprezentativniji projekat sistema sigurnosti (HAC), dok je druga priznanje za najbolji projekat poslovnog sektora u ostvarivanju sigurnosti zajednice (VEPAR). “Ovi rezultati potvrđuju sposobnost KING ICT-a u integraciji sigurnosnih i cyber rješenja, s naglaskom na zaštitu kritične infrastrukture, sigurnost prometa, logističkih operacija i građana”, kaže Matija Mandić.

TEHNOLOŠKI TRENDOVI

Iako se sigurnosna tržišta u Jadranskoj regiji razlikuju po veličini, investicijskom kapacitetu i regulatornom okviru, navodi naših sagovornika jasno pokazuju da se potražnja u 2025. godini grupisala oko nekoliko ključnih kategorija rješenja. Ono što se pritom mijenjalo nije samo tehnologija već i način na koji korisnici promišljaju sigurnost – sve manje kao zbir pojedinačnih sistema, a sve više kao integrisan, upravljiv i mjerljiv proces koji mora imati jasnu funkciju unutar šireg poslovnog i društvenog konteksta.

Integracija i unifikacija

Kontrola pristupa profilira se u gotovo svim zemljama kao jedna od najdinamičnijih oblasti tehničke zaštite, ali i kao polazna tačka za širu integraciju sigurnosnih sistema. Investitori i operateri sve češće prepoznaju da je sigurnost objekta više od ulaza i izlaza – riječ je o upravljanju prostorom, ljudima i rizicima kroz objedinjena rješenja koja povezuju tehničku i digitalnu sigurnost. U Sjevernoj Makedoniji, prema riječima Gjorgjievskog iz OSA Obezbeduvanja, najveća potražnja usmjerena je upravo na rješenja koja omogućavaju centralizirano upravljanje i povezivanje različitih sistema: “Najveći interes bilježimo za centralizirane sisteme kontrole pristupa integrirane s BMS platformama, uz istovremenu primjenu IP videonadzora visoke rezolucije, iznad 4 MP.”

U Bosni i Hercegovini trend je sličan. Napredna i integrisana rješenja postaju standard. Navevši “sisteme kontrole pristupa integrisane s evidencijom radnog vremena te integrisane sigurnosne platforme koje objedinjuju više sistema u jedinstveno upravljanje” kao jedne od najtraženijih rješenja, suosnivač Middle pointa pojašnjava razloge: “Razlozi povećane potražnje leže u potrebi za većom operativnom efikasnošću, smanjenjem sigurnosnih incidenata, prelasku sa zastarjelih analognih rješenja na moderne digitalne i mrežne tehnologije, kao i u smanjenju broja uposlenika angažovanih na fizičkoj zaštiti”, rekao nam je Zeljković.

U Hrvatskoj se kontrola pristupa gotovo više ne posmatra kao samostalan sistem, već kroz unifikaciju, pri čemu je objedinjena s videonadzorom, LPR-om, zaštitom perimetra i integracijom s IoT uređajima unutar jedinstvene platforme. “Poseban naglasak stavljamo na naše KING Fearless native cloud rješenje, koje omogućuje visoku razinu integracije, skalabilnosti i otpornosti sustava”, objašnjava Mandić iz KING ICT-a. “Korištenjem vlastitog hardverskog rješenja FED (Fusion Edge Device), sustav je posebno učinkovit u osiguravanju sigurnosti Edge lokacija, gdje napredno procesiranje analitičkih metapodataka omogućuje povezivanje i koordinaciju sustava iz različitih vertikala, primjerice prometa i sigurnosti.” Ovakav pristup omogućuje korisnicima da u realnom vremenu imaju centraliziran pregled i kontrolu nad kompleksnim sigurnosnim sistemima, što je ključna prednost u zaštiti kritične infrastrukture i velikih poslovnih objekata. “Bez integracijskih platformi sustava tehničke zaštite (PSIM – Physical Security Information Management)”, dodaje Paić, “nezamislivo  je moderno i kvalitetno rješenje sustava tehničke zaštite većih i kompleksnijih objekata te pogotovo objekata kritične infrastrukture.”

Digitalni grad

Iz Eccosa dodatno naglašavaju vrijednost njihovih integracijskih platformi koje omogućavaju centralno upravljanje pristupom u kompleksnim infrastrukturnim, zdravstvenim i industrijskim okruženjima. “Najtraženiji proizvodi naše tvrtke u Hrvatskoj su dva vlastita integracijska rješenja: Epsimax i ESCEP. Epsimax je središnja integracijska platforma za integraciju sustava tehničke zaštite i sustave zaštite od požara. Omogućuje distribuiran nadzor i upravljanje svim integriranim sustavima iz jedne aplikacije. Potpuna integracija sustava i kontinuirana analiza podataka značajno olakšavaju nadzor i upravljanje operaterima te povećavaju sigurnost objekata”, rekao je Paić, dodavši kako otvorenost te platforme omogućava brzu i jednostavnu implementaciju i povezivanje s internim sustavima i procesima tvrtke.

S druge strane, Eccos Smart City Enablement Platform (ESCEP) namijenjena je digitalizaciji gradova. Platforma pruža univerzalni interfejs za rješenja raznih proizvođača koje koristi gradska uprava, ali i drugi sudionici u svakodnevnom funkcionisanju grada. “ESCEP omogućuje kontrolu pristupa vozila, centralizirano upravljanje prometom i pametnom signalizacijom. Implementacija sustava naplate parkiranja putem različitih kanala i videonadzora s naprednom analitikom omogućuje optimizaciju prometa, smanjenje gužvi i nepotrebno kruženje vozila”, kazao je on.

Od slike ka odluci

Videonadzor ostaje najzastupljenija kategorija tehničke zaštite u cijeloj regiji, ali njegova uloga se ubrzano mijenja. Videonadzor prestaje biti pasivni alat i postaje aktivni element sigurnosne arhitekture. “Najtraženiji su IP videonadzorni sistemi s naprednom videoanalitikom, odnosno sve veća primjena AI i videoanalitike u nadzoru i prevenciji incidenata”, objašnjava Zeljković iz Middle pointa, dodavši da iza toga “stoji potreba za većom operativnom efikasnošću i smanjenjem sigurnosnih incidenata”.

Klijenti danas traže sisteme koji ne samo da snimaju, već prepoznaju događaje, detektuju anomalije i omogućavaju proaktivno djelovanje. “Razlog njihove visoke potražnje leži u ubrzanom tehnološkom napretku, prije svega u razvoju napredne videoanalitike zasnovane na vještačkoj inteligenciji, kao i u sve pristupačnijim cijenama opreme. Klijenti danas očekuju rješenja koja ne samo da snimaju već i prepoznaju događaje, detektuju anomalije i omogućavaju proaktivnu sigurnost, što savremeni videonadzorni sistemi u potpunosti omogućavaju. Primjetan je i trend rasta potražnje za integrisanim sistemima tehničke zaštite koji povezuju videonadzor, kontrolu pristupa i alarmne sisteme, posebno kod klijenata koji teže centralizovanom nadzoru sigurnosnih funkcija”, kaže Edin Palo.

“Najprodavanija rješenja su iz videonadzora objekata, kao najzastupljenijeg u segmentu zaštite. Primjetan je trend potražnje za novim tehnologijama – AI rješenjima u samim sustavima nadzora objekata, čime se želi postići što veći stupanj zaštite samih objekata i podići sigurnost i nadzor na veći tehnološki nivo”, pojašnjava Ivica Brekalo iz A.f.p.-a, dodavši da implementacija AI tehnologija omogućava preciznije praćenje i detekciju anomalija. I Robert Pažitka iz Proalarma dodaje da je primjena vještačke inteligencije u videonadzoru značajno porasla, omogućavajući obradu velikih količina podataka i uključivanje komunikacijskih funkcija sličnih ChatGPT-u.

Slično se dešava i u Sloveniji, gdje Ljubiša Jevđenić iz Mars Commercea ističe da Slovenija, kao digitalno napredna i povezana zemlja, prati globalne sigurnosne trendove s naglaskom na zaštitu kritične infrastrukture, usklađenost s EU regulativom i inteligentne nadzorne sisteme, dok Aleš Ribič iz HIS-ja naglašava rastuću primjenu vještačke inteligencije u svim sferama sigurnosti. “Avigilon videosustavi i kontrola pristupa su bili najtraženiji proizvodi i rješenja naše kompanije u Sloveniji. Razlog tome je što smo kao distributeri prisutni u cijeloj regiji. Veliki je broj upita i za softverskim rješenjima za nadzorne centre zbog uvođenja standarda EN50518:2019”, kazao je Ribič.

Važno je dodati da se u Sjevernoj Makedoniji bilježi snažna potražnja za IP kamerama rezolucije iznad četiri megapiksela, što pokazuje rastuću potrebu za detaljnijim i pouzdanijim vizuelnim podacima, te da u Srbiji i Hrvatskoj sve veću popularnost dobijaju dual light IP kamere zbog optimalnog odnosa kvaliteta slike i uloženih sredstava.

Kontrola pristupa i videonadzor u oblaku

Upravljanje pristupom putem clouda i prelazak na virtuelne kartice bili su jedan od glavnih generatora rasta Lunatronika u prošloj godini. Fleksibilnost, lakše upravljanje i viši nivo sigurnosti koje nude virtuelni kredencijali direktno su se reflektovali na strukturu realizovanih rješenja i očekivanja krajnjih korisnika. Iz Lunatronika kao glavne trendove za 2025. izdvajaju primjenu cloud sistema kontrole pristupa Brivo, cloud videonadzora Eagle Eye Networks, korištenje AI tehnologije u videonadzoru te uvođenje virtuelnih kredencijala umjesto klasičnih kartica i tagova. “Sistemi kontrole pristupa sa virtuelnim karticama kompanije STid, smart alarmni sistemi Ksenia Security, integrisani sa IP video-interfonima, SOS hotelski i bolnički sistemi i parking sistemi sa ANPR kamerama i aplikacijom za sekundarnu identifikaciju su bili najtraženija rješenja”, rekao je izvršni direktor Vulović.

I zagrebački Proalam bilježi snažan rast interesa za videonadzornim cloud rješenjima, kao i za primjenom AI tehnologija u kombinaciji s drugim sigurnosnim sistemima. “Najtraženiji i istovremeno najprodavaniji proizvodi su integralna rješenja sustava tehničke zaštite u maloprodajnom sektoru, te rješenja cloud videonadzornih sustava baziranih na umjetnoj inteligenciji. Razlog je kvaliteta i postojanost na koju se naši klijenti mogu dugoročno osloniti”, navodi Robert Pažitka, osnivač i vlasnik Proalarma.

Utjecaj regulativa na jačanje sigurnosti

Iz cijele regije, a naročito zemalja koje su u Evropskoj uniji, bilježimo sve veći utjecaj regulativa i standarda na jačanje cyber otpornosti. Trendovi u cyber sigurnosti i integraciji tehničke zaštite u velikoj su mjeri rezultat provedbe NIS2 direktive. “Organizacije su ubrzano uvodile sustave za upravljanje cyber rizicima, nadzor mreža i obvezno prijavljivanje incidenata, uz jačanje nacionalnih CERT/NCSC kapaciteta. U okviru NIS2, posebna pažnja posvećena je kritičnim subjektima (CER – Critical Entities Resilience), čime je u praksi potaknuta sustavna modernizacija zaštite kritične infrastrukture i značajno povećana odgovornost uprava za sigurnost, kako tehničku tako i kibernetičku”, navodi Mandić iz KING ICT-a. Slično detektuju i u Eccosu. “Naglasak je na kibernetičkoj sigurnosti sustava tehničke zaštite, čiju važnost dodatno naglašava i zahtjeva nova, kako hrvatska tako i europska pravna regulativa (Zakon i Uredba o kibernetičkoj sigurnosti, NIS2, CRA i dr.)”, dodaje Paić.

Sličan smjer razvoja bilježi i Crna Gora i Srbija. Videonadzor i cyber zaštita obilježili su prošlu godinu, kažu iz CP Security Groupa, dok iz Regiusa naglašavaju da je 2025. protekla u znaku jačanja cyber sigurnosti, modernizacije ICT infrastrukture i zaštite kritičnih sistema. “Cyber sigurnost je postala strateški prioritet u vidu jačanja cyber odbrane i svijesti o istoj. Također je u nacionalnom fokusu i digitalna transformacija i pametna bezbjednost, koja podrazumijeva korišćenje sve više AI u bezbjednosti, kao i jačanje sigurne infrastrukture u vidu jačanja mreža i ICT sistema sa zadovoljavajućim sigurnosnim standardima”, kaže Obradović.

U Bosni i Hercegovini, navode iz Middle pointa, u fokusu je “cyber sigurnost kao sastavni dio sigurnosnih projekata te usklađenost sa standardima i regulativama”, dok SEC ONE-a dodaju da digitalizacija poslovanja, veći fokus na prevenciju sigurnosnih rizika i pojačani regulatorni zahtjevi dodatno podstiču potražnju za kombinacijom fizičke zaštite i naprednih tehničkih rješenja.

Između propisa i povjerenja

Protupožarna zaštita ostaje snažno regulisana oblast, ali i segment u kojem se sve jasnije vidi potreba za integracijom s ostalim sigurnosnim sistemima. U Bosni i Hercegovini, Middle point i A.f.p. bilježe rast potražnje za vatrodojavnim sistemima i detekcijom zapaljivih i eksplozivnih materija, naročito u industrijskim objektima, energetici i javnim ustanovama. Ovakvi sistemi se sve češće implementiraju kao dio šire sigurnosne infrastrukture, a ne kao izolovana rješenja. U Hrvatskoj, Eccos i KING ICT integrišu protupožarne sisteme u centralizirane platforme tehničke zaštite, čime se omogućava brža reakcija i bolja koordinacija sigurnosnih procesa, dok crnogorski Regius izdvaja projekte rane detekcije i dojave požara, posebno u kontekstu kritične infrastrukture i zaštite državnih granica.

Prva linija odbrane

Na kraju, zaštita perimetra bilježi snažan rast. Bilježimo u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji povećanu potražnju za termalnim kamerama, dvosenzorskim rješenjima, radarima i njihovom integracijom u centralne nadzorne sisteme. Fokus je posebno na zaštiti kritične infrastrukture, obale i državnih granica, kao i na nadzorom u noćnim i otežanim uslovima. Detekcija upada na perimetru uz AI analitiku postaje standard i u logistici, prometu i industrijskim kompleksima. Među trendovima je “korištenje naprednih rješenja perimetarske zaštite korištenjem videoanalitike bazirane na umjetnoj inteligenciji, termalnih kamera, radara i LiDAR-a, biometrije i mobilnih telefona za identifikaciju osoba u sustavima kontrole pristupa”, objašnjava Paić.

Tehnologija koja spaja

Sve zemlje Jadranske regije slijede sličan pravac razvoja – integraciju sistema, primjenu vještačke inteligencije, prelazak na cloud platforme i snažnu povezanost tehničke i cyber sigurnosti. Kompanije koje investiraju u moderne tehnologije i centralizirane platforme ne samo da povećavaju efikasnost operacija, već postavljaju nove standarde u zaštiti ljudi, imovine i infrastrukture. Sigurnosno tržište Jadranske regije u 2025. pokazuje jasnu transformaciju: fizička i digitalna sigurnost više nisu zasebne sfere, već dio jedinstvenog, integrisanog sistema koji koristi najnaprednije tehnologije – od AI i cloud rješenja do dronova i napredne videoanalitike. Investicije u ove tehnologije ne samo da štite kritičnu infrastrukturu i resurse već omogućavaju bržu reakciju, preciznije donošenje odluka i veću otpornost društva na rastuće prijetnje. Jasno je da je budućnost sigurnosti u regiji već ovdje – ona pripada onima koji razumiju da integracija, digitalizacija i pametna tehnologija nisu opcija, već imperativ za održivu i sigurnu budućnost.

SOC: Mozak, arsenal i graničarska kućica

Kako digitalna transformacija mijenja globalnu cyber sigurnost, sigurnosni operativni centri su postali ključne odbrambene instalacije i u Jadranskoj regiji. Oni rade važan posao izvan reflektora javnosti, kojoj, zbog prirode svog posla, i ne žele biti u fokusu. Ipak, priča o SOC-ovima zaslužuje nemalo poglavlje u hronici regionalne sigurnosti u kojoj ove centre čeka uloga kritično važne infrastrukture

Piše: Mirza Bahić E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sigurnosni operativni centar (SOC) je mozak, arsenal i graničarska kućica s kojom jedna država izlazi pred izazove savremene cyber sigurnosti. Njegova tehnološka čula rade posao detekcije, arsenal je zadužen za neutralizaciju prijetnji, dok graničari na idu dalje od državnih međa na mapi s ucrtanim prijetnjama. Ipak, svaki SOC je i dio globalne slagalice cyber sigurnosti, što najbolje znaju analitičari u Jadranskoj regiji koji su izloženi istim prijetnjama kao i njihove kolege bilo gdje u svijetu, ali uz različite nivoe zrelosti tržišta, tehnološke svijesti i percepcije prijetnji. Zato vam donosimo priču o radnom danu SOC centara od Slovenije do Sjeverne Makedonije i operacijama čiji se efekti osjete znatno duže od 24 sata i mnogo šire od prostora regije.

Dan duži od 24 sata

Za početak, zaboravimo predstavu o analitičarima koji netremice zure u ekrane na zidovima. Stvarnost rada u SOC centru znatno je složenija slika o svojevrsnom ekosistemu u kojem stručnost, tehnologija i operativa rade u 24-satnoj sinergiji. Za usklađen red u tehnološkoj košnici kakav je SOC brine se hijerarhija tzv. tiera, odnosno nivoa. Ona ima širu ulogu od puke organizacijske i predstavlja odgovor na kompleksnost savremenih kibernetičkih prijetnji. Dejan Grubić, voditelj timova Tier 2 i Tier 3 analitičara u hrvatskoj kompaniji Diverto, objašnjava kako organizacijska hijerarhija pomaže SOC-ovima da izađu na kraj s raznovrsnošću dnevnih incidenata s kojim se suočavaju.

“Zadatak Tier 1 analitičara je kontinuirano praćenje i podešavanje sigurnosnih senzora i uređaja kao i provedba istraživanja uzroka incidenata. Jednostavnije sigurnosne incidente ili ponavljajuće incidente rješavaju Tier 1 analitičari”, kaže Grubić. Ovaj temeljni nivo zadužen je za kontinuirani nadzor, podešavanje detekcijskih kapaciteta i rješavanje jednostavnijih incidenata prije njihove eskalacije. Na višim nivoima (Tier 2 i dalje) SOC timovi rade sintezu podataka iz više izvora kako bi razumjeli kompleksne obrasce kibernetičkih napada.

“Tier 2 analitičari rade duboku analizu sigurnosnih događaja i incidenata povezujući podatke iz različitih izvora, procjenjuju zahvaćenost kritičnog sustava ili kritičnog skupa podataka djelovanjem incidenta te daju preporuke o sanaciji posljedica”, nastavlja Grubić.

Na samom vrhu ove zamalo vojne organizacije su specijalisti iz Tier 3 timova, koji su zaduženi za naprednu forenziku i dubinsku tehničku analizu mreže, računara, servera i malicioznog softvera kao najvišeg nivoa IT infrastrukture. Ovo je dobar šlagvort za Grubićevu tezu da nas sva ova priča o tehnologiji nipošto ne smije zaslijepiti u percepciji važnosti ljudskog faktora: “Smatram da su najbitnija komponenta ljudi. Svaki SOC se sastoji od tri komponente: ljudi, alata i procesa”, navodi Grubić. Njegov fokus na osoblje kao ključni resurs dijele i kolege iz ostatka regije, uz minimalne razlike u vezi s mjestom osoblja u operativnoj kompoziciji koja čini svakodnevni rad u SOC-u.

Ipak, među njima postoji i važan konsenzus: posao u SOC-u nije za svakoga. Sanja Rakić, SOC menadžerica u kompaniji PULSEC iz Srbije, opisuje rad analitičara kao zahtjevnu i 24-satnu budnost u vođenju operacija. “Radni dan SOC analitičara traje 12 sati, u dnevnim i noćnim smenama, što znači da rade i kada ostatak sveta spava. Njihov posao je neprekidan nadzor bezbednosnih događaja i brza reakcija na potencijalne incidente, često i u trenucima kada drugi ni ne primećuju da se nešto dešava”, kaže ona.

Intenzitet ovih aktivnosti proizlazi iz činjenice da cyber sigurnost nije ništa manje važna i kada je većina uposlenika offline. Čak i tada, SOC analitičari moraju biti spremni da procijene da li minorni sigurnosni incident može prerasti u veću prijetnju, što opisuje i Ivan Stanković, prodajni menadžer za usluge i opremu u oblasti cyber sigurnosti u crnogorskoj kompaniji ČIKOM informatički inženjering: “Radni dan SOC analitičara strukturiran je oko kontinuiranog nadzora sigurnosnih događaja, analize potencijalnih prijetnji i odgovora na incidente. U ČIKOM-ovom SOC-u rad je organizovan u više smjena, tako da naš centar funkcioniše 24/7/365”, kaže on.

Obuka je važna

Operativni okvir u vidu predaje smjena, pregleda alarma, trijaže događaja i dokumentovanja incidenata standardizirani je pristup koji se manje-više primjenjuje u svim SOC-ovima širom regije. Ipak, unutar strogo definisane organizacijske strukture, analitičari moraju zadržati određeni nivo fleksibilnosti kako bi mogli odgovoriti na nove prijetnje i složene scenarije incidenata. Tu presudnu ulogu igra ljudski faktor kao ključni razlog zbog kojeg SOC centri sebi ne mogu priuštiti rigidnost u rješavanju problema koja bi ih pretvorila u sigurnosne automate. Drugim riječima, iako će se svaki SOC pobrinuti za rutinsku dosljednost u svom poslu, samo će ljudski faktor donijeti presudnu sposobnost prosuđivanja u neočekivanim situacijama kakvih nikada ne manjka. No, i ljudski faktor nije konstanta koja u svakoj situaciji garantuje sretne ishode, osim ako se njegov potencijal ne brusi redovno. Tu na scenu stupa i integracija različitih metoda obuke koja mora biti kontinuirana ili će polimorfni karakter prijetnji s vremenom nadići i ljudski potencijal.

Filip Simeonov, ekspert za cyber sigurnost te direktor i osnivač kompanije Cyber Protection and Privacy Services (CPP Services) u Sjevernoj Makedoniji, opisuje pristup ove kompanije jačanju ljudskih potencijala. “Naš crveni tim povremeno inicira vježbe u vidu simulacije napada punog obima, a sve s ciljem provjere spremnosti plavog tima da odgovori na prijetnje. Ove vježbe podstiču učenje u realnom vremenu, unapređuju vještine detekcije i odgovora te potiču kontinuirano dijeljenje znanja između crvenih i plavih timova.” Ovakva praksa pokazuje da SOC-ovi izlaze iz okvira reaktivnog praćenja i razvijaju proaktivne sposobnosti djelovanja. Pomak je to koji jasno odražava sve veću zrelost i sofisticiranost regionalne cyber odbrane.

Globalni trendovi s lokalnom aromom

Okruženje cyber prijetnji s kojim se suočava Jadranska regija proteklih je godina doživjelo temeljnu transformaciju. Novi napadi pokazuju sve veću sofisticiranost, a da, pritom, njihovi inicijatori ne izostavljaju ni stare provjerene tehnike. Razumijevanje ove evolucije bilo je ključno i za regionalne SOC-ove. Dobra ilustracija ovog trenda je krađa akreditiva putem phishinga koja, smatraju naši sagovornici, ostaje najuporniji vektor prijetnji. Pri tome, tehnika izvedbe ovog napada s vremenom postaje primjetno sofisticiranija. Ovo potvrđuje Simeonov iz makedonskog CPP Servicesa. “Najčešći su napadi povezani sa socijalnim inženjeringom, posebno phishingom i pokušajima logiranja brute-force metodom”, kaže on.

Slično je i u ostalim zemljama regije, gdje Rakić iz Srbije navodi da su u “proteklih dvanaest meseci najčešće detektovali phishing kampanje usmerene na krađu korisničkih kredencijala, što i dalje ostaje jedna od najrasprostranjenijih taktika”. Sofisticiranost prijetnji u regiji najbolje se uočava kroz specifične obrasce napada koje dokumentuju SOC timovi. Prema Stankoviću, najčešće detektovani tip napada posljednjih godina bio je iskorištavanje korisničkih naloga korištenjem tehnike Brute Force, odnosno grube sile. “Ovi napadi najčešće su se manifestovali kroz fazu Propagation unutar MITRE ATT&CK kill chain modela”, navodi on. Međutim, ono što razlikuje današnje prijetnje od ranijih kampanja nije samo njihova učestalost nego i sve bolja kamuflaža. Rakić opisuje zabrinjavajuću evoluciju tehnika koje koriste napadači koji ciljaju Jadransku regiju. “Sve češće se susrećemo sa napadima koji koriste tzv. living-off-the-land tehnike – kada napadači zloupotrebljavaju legitimne alate već prisutne u sistemu (poput PowerShella, rundll32 ili msiexec) kako bi ostali neprimećeni.”

Upotreba sistemskih alata u maliciozne svrhe

Zaokret u smjeru korištenja legitimnih sistemskih alata u maliciozne svrhe temeljni je izazov za tradicionalne sigurnosne strukture. Napadači se više ne oslanjaju samo na posebno prilagođeni malware koji sigurnosni alati relativno lako prepoznaju. Umjesto toga, oni eksploatišu same alate koje administratori svakodnevno koriste, čime detekcija postaje daleko složenija. Sve ovo je, navode u Telekomu Slovenije, dio međunarodnih trendova koji se prelivaju na regionalno cyber bojno polje. “Nedavno smo zabilježili rast napada u kojima napadači zloupotrebljavaju pouzdane razvojne alate za širenje malwarea. Ovaj trend posljedica je sve veće zavisnosti od open-source softvera i biblioteka trećih strana”, navode u Telekomu Slovenije i dodaju da je korumpiranje pouzdanih alata poseban izvor opasnosti. Razlog za to je jednostavan: kada pouzdani alati postanu vektori napada, cijeli sigurnosni model mora se prilagoditi i evoluirati.

Dvostruka ucjena

To je nužno i zbog sve češćeg objedinjavanja tradicionalnih napadačkih metoda sa najsavremenijim prijetnjama, što kreira posebno složen odbrambeni izazov. “Klasične prevare, poput phishing poruka koje se predstavljaju kao banke, poreske uprave ili dostavne službe, i dalje su vrlo rasprostranjene. Među novijim trendovima vrijedi izdvojiti zloupotrebu vještačke inteligencije, poznatu kao ‘AI jailbreak’, gdje napadači pokušavaju izvući osjetljive informacije iz AI alata koristeći posebno dizajnirane upite”, navode u Telekomu Slovenije. Osim toga, ransomware i dalje predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji, posebno u poslovnim okruženjima. Jedan od trendova je i taktika tzv. dvostruke ucjene, koja pored prijetnje šifriranjem podataka uključuje i upozorenje o njihovom javnom objavljivanju ako se napadačima ne izađe u susret. Istovremeno, hakeri sve češće koriste nove mogućnosti koje nastaju u razvoju tehnoloških ekosistema. Rakić ovdje prepoznaje nekoliko zabrinjavajućih trendova. “Zapažen je i rast zloupotrebe zlonamernih browser ekstenzija, kao i lažnih instalacija popularnog softvera koje se koriste za prikupljanje podataka i dugoročnu infiltraciju u mrežu”, kaže ona.

Prelazak na napade preko pretraživača odražava realnost savremenih radnih okruženja u kojima upravo ovi alati služe kao primarni interfejs za poslovne aplikacije. Ubačene maliciozne ekstenzije mogu pratiti cjelokupnu mrežnu aktivnost, presretati korisničke podatke i održavati trajni pristup, a da pritom uopće ne aktiviraju alarme tradicionalnih sigurnosnih alata na krajnjim tačkama. Zabrinjavajuća je i strateška evolucija u načinu primjene ransomwarea s kojim se suočavaju regionalni SOC-ovi. Umjesto trenutnog izvršavanja, moderne napadačke grupe specijalizirane za ove napade sve češće primjenjuju pristup na bazi dugoročnog strpljenja. “Klasični ransomware napadi su u opadanju, ali se i dalje pojavljuju kao deo sofisticiranijih ransomware-as-a-service kampanja, koje se aktiviraju tek u kasnijim fazama kompromitacije, nakon što je napadač već duže vreme prisutan u sistemu”, objašnjava Rakić.

Preorijentacija na strategije dužeg boravka (dwell time) znači da organizacije mogu biti kompromitovane sedmicama ili mjesecima prije nego što uopće shvate da su napadnute. Posljedice su ozbiljne jer napadači koriste ovo vrijeme kako bi mapirali mrežu, eskalirali privilegije i identificirali najvrednije ciljeve prije nego što zadaju završni udarac. Fokus na napade bazirane na akreditivima uz neprimjetno kretanje kroz mrežu upozorava na činjenicu da napadači sada dobro razumiju koncept ranjivosti organizacija. Pokazatelj zrelosti je i svijest da je početni ulazak u sistem tek prvi korak, dok prava vrijednost leži u širenju prisustva unutar ciljane mreže. Osim toga, ovi obrasci sada se protežu i znatno šire od pojedinačnih napada i prelaze u koordinirane kampanje usmjerene na kritičnu infrastrukturu. Novak Čičković, specijalista za PR u kompaniji LANACO iz Bosne i Hercegovine, prepoznaje da su ovi obrasci sada dio opsežnijih strategija. “U proteklom periodu najčešće detektovani incidenti uključuju ransomware, phishing kampanje, malware distribuciju, DDoS napade, kao i sofisticirane napade socijalnog inženjeringa. Posebnu pažnju privlače i targetovani napadi na državne institucije i kritičnu infrastrukturu.”

Sistematsko preusmjeravanje vektora napada na državne institucije i kritične sisteme upućuje na koordinaciju i strateško planiranje koje izlazi izvan okvira klasičnog oportunističkog cyber kriminala. Posljedice po regionalnu stabilnost i ekonomsku sigurnost time postaju još značajnije, kao i uloga samih SOC-ova.

Nema malih i nevidljivih ciljeva

Jedna od najopasnijih prijetnji s kojom se suočavaju regionalne organizacije uopće nije tehničke prirode, već psihološke. To se odnosi na neutemeljeno uvjerenje da manje organizacije same po sebi nisu atraktivne mete. Ova pogrešna percepcija otvara značajne ranjivosti koje sofisticirani napadači aktivno iskorištavaju, smatraju naši sagovornici. No, stvarnost je takva da napadači često ciljaju manje organizacije upravo zato što očekuju da one posjeduju slabije odbrambene mehanizme. Takvi kompromitovani sistemi služe kao odskočna daska za napade na veće i privlačnije ciljeve. Razumijevanje ove dinamike ključno je za organizacije koje procjenjuju vlastiti nivo rizika i sigurnosne zahtjeve. Kada to izostane, rezultat je priča o zakašnjelim intervencijama koju su SOC operateri u regiji čuli više puta, ali i bili njeni direktni učesnici.

“Ono što nam se često događa kod takvih incidenata je da nas kontaktiraju klijenti jer su prepoznali našu ekspertizu i iskustvo, a koji nisu korisnici našeg SOC-a niti imaju SOC u svojoj okolini. U tim situacijama nam je otežano napraviti analizu incidenta i utvrditi detalje”, kaže Grubić. Na taj način, sigurnosni operativni centar mora odgovoriti na incident bez posjedovanja osnovnih znanja o okruženju u kojem se desio, što znatno komplikuje intervenciju i željene ishode. Time se gubi dragocjeno vrijeme i produžuje vrijeme rješavanja incidenta. Rješenje je u jačanju koordinacije između SOC tima, ugrožene organizacije i aktera iz informatičkog svijeta. “U takvim slučajevima vrlo je bitna komunikacija i suradnja s korisnikom kao i s njegovim dobavljačima IT usluga kako bismo čim prije utvrdili činjenice i oporavili sustav”, zaključuje Grubić.

Demokratizacija kibernetičkih napada

Kako je jasno da akteri prijetnji ne prave razliku na osnovu veličine organizacije, geografske lokacije ili percipirane strateške važnosti, svaka regionalna organizacija koja posjeduje pristup mreži i podatke na njoj suočava se s rizikom od etabliranih i novih formata cyber napada. Kako su se napadačke opcije sada “demokratizirale” i postale dostupne širem spektru aktera u odnosu na nekadašnje hakere eksperte, funkcija SOC centara došla je do izražaja s odbrambene strane. Širenje površine napada dovelo je i do pojave složenih multivektorskih operacija među kojim jednu opisuje Stanković iz Čikoma. Ona je uključivala višestruke pokušaje “internog napada ponovljenim prijavama pomoću akreditiva (internal credential stuffing), korelisanog sa drugim aktivnostima unutar mreže. Incident je imao ukupni rizik od 84,4, što ga je svrstalo u kritičnu kategoriju”. Ovaj incident zahtijevao je koordinaciju više timova, odnosno SOC-a, IT provajdera i timova za upravljanje identitetima, što jasno pokazuje da savremeni odgovori na incidente nadilaze okvire sigurnosnih timova i uključuje cijeli informatičko-organizacijski lanac.

Analiza nakon incidenta otkrila je zabrinjavajuću sigurnosnu prazninu. “Postincidentnom analizom definisano je da su napadi dolazili s nekoliko računara unutar domenskog okruženja, čijim nalozima je slučajno dodijeljena uloga lokalnog administratora”, kaže Stanković. Ovo otkriće pokazalo je kako i naizgled benigno neadekvatno upravljanje privilegijama može eskalirati u incident ozbiljnih razmjera. Inicijalno manja kompromitacija prerasla je u pravu krizu zbog prekomjernih korisničkih prava, što je ranjivost koju sofisticirani napadači aktivno traže i iskorištavaju i na području Jadranske regije. Isto važi i za napredne stalne prijetnje (Advanced Persistent Threat – APT) s kojim se uspješno suočio Simeonovljev tim iz CPP Servicesa zahvaljujući primjeni slojevite detekcije. “Jedan od najsloženijih incidenata uključivao je detekciju APT grupe koja je operisala unutar interne mreže klijenta i komunicirala s eksternim komandnim i kontrolnim (C2) serverom. Početnu detekciju izvršili su naši SOC analitičari na prvom nivou, koji su incident eskalirali na drugi nivo i obavijestili odgovorne osobe unutar pogođene organizacije.”

I ovaj slučaj je ilustracija važnosti održavanja hijerarhijske strukture unutar SOC-a jer su analitičari na prvom nivou uradili inicijalnu detekciju, ali je prepoznavanje značaja incidenta tražilo njegovo prosljeđivanje iskusnijem osoblju. Zajednički i koordinirani odgovor uključivao je “identifikaciju kompromitovane interne IP adrese, nakon čega smo izolovali resurs i predložili mjere ublažavanja kako bismo spriječili dalju štetu i isključili resurs iz mreže”, navodi Simeonov.

U konačnici, uprkos svim izazovima, svaki od ovih incidenata je i vrijedna prilike za učenje. Grubić tu ističe značaj analize nakon incidenta. “Nakon svakog sigurnosnog incidenta svojim klijentima dajemo izvještaj o incidentu, kao i preporuke kako da unaprijede svoju okolinu”, kaže on. Ovako osmišljena savjetodavna uloga nakon incidenta predstavlja važnu dodatnu vrijednost SOC usluga jer se ne radi samo o odgovoru na trenutne prijetnje nego i o pružanju pomoći organizacijama da ojačaju svoju cyber odbranu od budućih napada.

Stalna borba s lažnim uzbunama

Pored konkretnih napada, lažne uzbune jedan su od najsloženijih operativnih izazova s kojima se suočavaju regionalni SOC timovi. Lažni incidenti odgovorni su za ometanje autentične detekcije prijetnji kroz zamor analitičara suočenih s prečestim pozivima na intervencije. Pristup upravljanju ovim izazovom može reći mnogo toga o zrelosti SOC-a i operativnoj efikasnosti tamošnjih timova. Prvi korak je da pravilno razumijevanje lažnih uzbuna zahtijeva da SOC tim najprije “prizna” njihovu neizbježnost u kompleksnim sigurnosnim okruženjima. Kako to objašnjava Rakić, “false positive incidenti su, zapravo, prilično česti, posebno u velikim i kompleksnim sistemima gde se analizira ogroman broj događaja svakog sata i svakog minuta. To je normalno i očekivano, posebno u fazi početka pružanja našeg servisa”.

Prihvatanje lažnih uzbuna kao normalnog segmenta svakodnevnih operacija nema alternativu. U protivnom,  podešavanje sistema na način da se eliminišu sve lažne uzbune put je u propuštanje stvarnih prijetnji, što je kompromis koji nijedan respektabilni SOC sebi ne može priuštiti. “Svaki dobar sigurnosni sistem radije će alarmirati da se dešava nešto sumnjivo, pa makar se ispostavilo da nije prijetnja, nego da propusti nešto što zaista jeste problem”, navodi Rakić. Princip po kojem je bolje spriječiti lažnu uzbunu nego žaliti pravu odražava asimetričnu prirodu cyber prijetnji kakve pogađaju i Jadransku regiju. Propuštanje stvarnog napada može imati katastrofalne posljedice, dok istraživanje lažne uzbune “samo” troši vrijeme i resurse. A da bi se dragocjeno iskustvo steklo, osoblje mora tretirati lažne uzbune kao prilike za učenje, a ne samo kao operativno opterećenje. Dugoročni rezultat je sve preciznije otkrivanje uz smanjene stope lažnih uzbuna. “Analitičari brzo procene da li je alarm zaista incident ili lažna uzbuna, a mi stalno učimo iz svojih iskustava, tako da je rezultat svake false positive analize podešavanje detekcionih mehanizama kako bi sledeći put bili bolji”, kaže Rakić.

LANACO primjenjuje agresivniji pristup minimiziranju lažnih uzbuna kroz više strategija i sveobuhvatni pristup koji uključuje naprednu analitiku, automatizaciju i mašinsko učenje. “Učestalost lažnih pozitivnih incidenata značajno smanjujemo preciznim podešavanjem sigurnosnih alata, korištenjem korelacije i napredne analitike, automatizacijom kroz playbooke te implementacijom AI/ML modela koji uče iz prethodnih odluka”, objašnjava Čičković.

Uzvratni napad na sam SOC

Neki incidenti s kojim se suočavaju regionalni SOC-ovi eho su prijetnji koje dolaze s globalnog bojnog polja, što kreira dodatni pritisak. Čičković to ilustrira primjerom dramatičnog slučaja kojim se morao pozabaviti tim iz LANACO-a. “Poznata hakerska grupa javno je najavila napad na jednog klijenta iz finansijskog sektora, uz upozorenje da se ne pokušava odbrana. Zahvaljujući našem proaktivnom nadzoru i koordinaciji sa klijentom, napad je lokalizovan i spriječena je obustava ključnih web servisa”, objašnjava Čičković. No, incident je eskalirao kada su napadači uzvratili napadom na sam SOC. “Ubrzo nakon toga, uslijedio je i napad na našu infrastrukturu, što dodatno potvrđuje značaj otpornosti i spremnosti SOC tima”, kaže Čičković. Ovaj scenario je pokazatelj da uspješna odbrambena operacija ne mora nužno značiti i kraj borbe jer se i sam SOC mora pripremiti za potencijalnu odmazdu prema vlastitim resursima.

Poznavanje okruženja

Napredni pristup upravljanju lažnim uzbunama uključuje i sveobuhvatno razumijevanje korisničkog okruženja. Iz Diverta ističu da borba s ovim incidentima počinje od “što boljeg upoznavanje naših korisnika i njihove okoline”. Ovo poznavanje okruženja omogućava analitičarima da razlikuju legitimne poslovne aktivnosti od potencijalno malicioznog ponašanja. To je razlika koju automatski sistemi teško mogu opaziti bez opsežnih podešavanja. I komunikacija s klijentima je ključna za održavanje ovog nivoa budnosti u odnosu na lažne uzbune.

“Nakon toga bitna nam je komunikacija s korisnikom na način da smo pravovremeno upoznati s aktivnostima koje korisnik provodi u svojoj okolini”, kaže Grubić. Zapravo, kolaborativni pristup u kojem klijenti proaktivno komuniciraju o planiranim aktivnostima koje mogu izazvati sigurnosne alarme predstavlja vid neformalnog partnerstva između SOC-a i klijenata na planu redukcije lažnih uzbuna. S druge strane, za Čikom preventiva se prvenstveno temelji na kombinaciji različitih nivoa validacije prijetnji.

“False positive incidenti su neizbježan dio svakodnevnog rada SOC-a, posebno u okruženjima sa velikim brojem izvora logova i kompleksnim pravilima detekcije. Naš pristup uključuje višeslojnu validaciju događaja, korišćenje kontekstualnih informacija (npr. korisnički profili, vremenski obrasci), kao i primjenu modela mašinskog učenja za klasifikaciju događaja”, kaže Stanković. Sve navedeno se kombinira s kontinuiranom revizijom pravila i priručnika, pri čemu analitičari imaju mogućnost označavanja i komentarisanja događaja kako bi se sistem kontinuirano obučavao i unapređivao.

Uprkos sofisticiranim pristupima, lažne uzbune ipak ostaju značajan izazov. To priznaje i Filip Simeonov iz CPP Servicesa: “Lažno pozitivni nalazi ostaju trajni izazov. Naše TTP-ove (taktike, tehnike i procedure) kontinuirano ažuriramo kako bismo smanjili njihov broj. Iako se javljaju češće nego što bismo željeli, to nikada ne dostiže tačku u kojoj bi analitičari mogli postati opušteni u vezi s njima.”

Naglasak na sprečavanju pada nivoa budnosti kod analitičara odražava ključni operativni izazov kada su u pitanju lažne uzbune. Ako stopa lažnih uzbuna postane previsoka, analitičari bi mogli pretpostaviti da su svi alarmi bezopasni i tako potencijalno propustiti stvarne prijetnje. Upravljanje ovom ravnotežom zahtijeva stalnu pažnju,  tehničke nadogradnje i jačanje ljudskih resursa.

Od tehničke podrške do čuvara digitalnog suvereniteta

SOC centri širom Jadranske regije evoluirali su iz reaktivnih servisa u kritičnu infrastrukturu od suštinskog značaja za cyber sigurnost regije. U kombinaciji s tehnološkom osposobljenošću, ove organizacije su postale to što jesu tako što su stručnost osoblja stavile u fokus rada u regiji čiji sigurnosni pejzaž uvelike oblikuju globalni trendovi.

Od unapređenih phishing kampanja do kamufliranih infiltracija i podrške vještačke inteligencije, demokratizacija pristupa efektivima za cyber napade znači da nijedna organizacija nije dovoljno premala ili nebitna da izbjegne ulogu mete. To SOC usluge čini posebno važnim u ekosistemu Adria regije u kojoj su ovi zastarjeli stavovi još uvijek sveprisutni.

Ipak, kako se digitalna transformacija ubrzava i u Adria regiji, SOC centri postaju prepoznatljivi kao čuvari digitalnog suvereniteta jer su uvjerili svoje korisnike da nisu tehnička služba za podršku nego nacionalna odbrambena instalacija u regionalnom mozaiku kibernetičke i opće sigurnosti.

“Spavač” za noćnu moru: prikaz jednog napada

Najizazovniji sigurnosni incidenti s kojim se suočavaju regionalni SOC centri često počinju suptilno, s indikatorima koji su toliko neupadljivi da ih je lako previdjeti. Sanja Rakić, SOC menadžerica kompanije PULSEC iz Srbije, opisuje jedan dramatičan slučaj koja odlično ilustrira sofisticiranost savremenih cyber napada, kao i ključnu važnost stručne analize. “Najteže je kada je pretnju skoro nemoguće detektovati, kada ne dolazi u obliku očiglednog alarma, već se uvuče tiho, kao takozvani ‘sleeper’. Takav je bio i slučaj sa incidentom koji je pogodio jednu organizaciju, koja u tom trenutku nije bila naš klijent i koja nas je pozvala u pomoć kada je šteta već načinjena”, kaže Rakić.

Scenario koji uključuje poziv u pomoć nakon kompromitacije umjesto prije nje predstavlja jednu od težih situacija s kojima se SOC timovi susreću. Bez osnovnog znanja o cyber okruženju i pristupa historijskim logovima, analitičari moraju brzo rekonstruisati vremenski tok napada, dok istovremeno upravljaju aktivnim prijetnjama, što je posebno zahtjevno. U konkretnom slučaju, napadači su demonstrirali napredno poznavanje sigurnosnih kontrola i ljudske psihologije jer su znali da bi evidentna maliciozna aktivnost aktivirala alarme. Zato su svoje alate dizajnirali tako da oponašaju legitimno softversko ponašanje. “Fajlovi su nosili nazive poznatih softvera, sa ciljem da zbune korisnika i izbegnu sigurnosne kontrole. Kasnije se ispostavilo da je u pitanju bio zlonamerni ʻrogueʼ softver specijalno dizajniran da se maskira.” Ipak, pravi obim napada postao je jasan tek nakon detaljne forenzičke analize. “Ono što je usledilo bilo je još ozbiljnije – na sistemu je kreiran direktorijum sa sadržajem koji se predstavljalo kao zvanična browser ekstenzija, identičnog naziva kao jedna od najčešće korišćenih Google funkcionalnosti”, kaže Rakić.

Obmana u vidu kreiranja lažnih ekstenzija koje imitiraju legitimne Googleove funkcije predstavlja tip prijetnje koju mogu detektovati samo stručnjaci. Da, automatski alati mogu označiti pojedinačne problematične komponente, ali razumijevanje cijelog lanca napada i danas zahtijeva ljudsku ekspertizu i iskustvo. Opseg kompromitacije sistema u ovom napadu bio je ogroman. “U stvarnosti, radilo se o sofisticiranoj metodi za krađu korisničkih podataka direktno iz browsera. Skripte su automatski pokretale browser, postavljale ga kao podrazumevani, i odmah importovale zlonamernu ekstenziju – kako u Chrome tako i u Edge.”

Do trenutka kada je PULSEC angažovan, organizacija se već suočavala s potpunom kompromitacijom sistema.

“Mreža je već bila pod gotovo potpunom kontrolom napadača. Bio je to trenutak kada panika nije bila opcija, došlo je vrijeme za odlučnu reakciju”, kaže Rakić i dodaje da je tehnički odgovor zahtijevao pažljivu koordinaciju kako bi se spriječila dalja šteta dok su se, paralelno s tim, prikupljali forenzički dokazi. “Identifikovali smo i izolovali kompromitovane uređaje, analizirali vektor napada, preokrenuli tok infekcije i rekonstruisali celu situaciju. Srećom, eksportovani materijal sadržao je ključne skripte koje su nam omogućile potpunu forenzičku sliku incidenta”, kaže ona.

Ovakav sistematski pristup u vidu sekvence izolacije, analize, uspostave kontrole i rekonstrukcije događaja predstavlja standardnu metodologiju odgovora na incidente. Ipak, njegova primjena pod vremenskim pritiskom zahtijeva i tehničku stručnost i emocionalnu otpornost. “Bila je to trka s vremenom – svaki sat značio je potencijalno više izgubljenih podataka. Ali upornošću i timskim radom uspeli smo da zaustavimo širenje i saniramo štetu”, zaključuje Rakić.

Securitas i AlertMedia udružuju snage u globalnim rješenjima za krizno upravljanje

Securitas, globalni partner za sigurnosna rješenja, potpisao je ugovor o partnerstvu s kompanijom AlertMedia, vodećim dobavljačem rješenja za upravljanje rizicima i kriznim odgovorom, kako bi ponudili integrisana end-to-end rješenja u ovoj oblasti. „Naši klijenti traže inteligentna rješenja koja pomažu u zaštiti ljudi i imovine“, izjavio je Martin Althén, predsjednik Securitas Digital i dodaoe da u današnjem nestabilnom svijetu kompanije moraju jačati sposobnost pripreme i odgovora na krize kako bi zaštitile zaposlenike širom svijeta.
Securitasove napredne usluge za nadzor i procjenu rizika nude tačne i pravovremene informacije koje pomažu organizacijama da razumiju prijetnje poput geopolitičkih promjena ili prirodnih katastrofa.

Partnerstvo povezuje Securitasove analitičare i globalne sigurnosne centre s naprednom AlertMedia platformom za upravljanje rizicima u kombinaciji koja omogućava klijentima centraliziran pristup nadzoru prijetnji u realnom vremenu, automatskim upozorenjima, brzoj komunikaciji i koordiniranom odgovoru.

„Securitas igra ključnu ulogu u zaštiti poslovanja širom svijeta“, izjavio je Christopher Kenessey, izvršni direktor AlertMedie. Naglasio je da partnerstvo omogućava organizacijama 24/7 detekciju prijetnji i najbolju praksu odgovora bez potrebe za razvojem internih kapaciteta.
Ova saradnja dolazi u vrijeme rastuće geopolitičke nestabilnosti, prirodnih katastrofa, cyber napada i novih rizika povezanih sa sigurnošću zaposlenih. Partnerstvo je dio šire strategije Securitasa da postane prvi izbor globalnih kompanija kada je riječ o sigurnosti zasnovanoj na obavještajnim podacima.

Ruijie Reyee Wi-Fi 7: Osnaživanje škola u Ujedinjenom Kraljevstvu

Osnovna škola u Essexu, kao i mnoge druge, koristi digitalne alate u nastavi, pri čemu je stabilna i brza mreža ključna za podršku svim aspektima školskog rada. Međutim, s rastom broja digitalnih alata i uređaja u svakodnevnoj upotrebi, efikasnost i stabilnost školske mreže bila je dovedena u pitanje

Piše: Uli Hu, marketinški stručnjak za mala i srednja preduzeća, Ruijie Reyee; E-mail: uli@ruijie.com

Osnovna škola Engayne se nalazi u Upminsteru u pokrajini Essex i ima više od šest stotina učenika. Škola je posvećena stvaranju optimalnog okruženja za učenje, koristeći savremene digitalne alate koji podržavaju nastavu i školske zadatke. Stabilna i sigurna mrežna infrastruktura ključna je za efikasno odvijanje obrazovnog procesa i administrativno upravljanje školom.

Nestabilna mreža

Škola se oslanja na digitalne alate za nastavu, administrativne procese i sveukupnu povezanost na kampusu. Stabilna i brza mreža predstavlja temelj za podršku svim aspektima rada – od interaktivne nastave i virtuelnih učionica do komunikacije unutar škole. Međutim, s povećanjem broja digitalnih alata i uređaja u upotrebi, školska mreža suočavala se s novim izazovima.
Veliki broj uređaja morao je istovremeno biti povezan na mrežu, ali mreža nije bila dovoljno stabilna, što je izazivalo prekide u učenju i negativno utjecalo na iskustvo učenika. Svi su uređaji koristili istu mrežu bez segmentacije i kontrole pristupa, što je bio veliki sigurnosni problem. Također, upravljanje mrežom i njeno održavanje postali su složeni i vremenski zahtjevni.

Ruijie nudi rješenje

Kako bi riješila ove probleme, Osnovna škola Engayne je instalirala RG-RAP72Pro Wi-Fi 7 stropne pristupne tačke kompanije Ruijie. Ova oprema pruža brzo i snažno rješenje koje se odlično ponaša kada se veliki broj uređaja poveže istovremeno. Ruijie Reyee Wi-Fi 7 rješenje nudi brojne prednosti koje znatno unapređuju kvalitet mreže u školama. Sa brzim i stabilnim konekcijama, omogućava nesmetanu online nastavu čak i u okruženjima s velikim brojem povezanih uređaja. Dodatno, zahvaljujući segmentiranju mreže, različiti uređaji – kao što su uređaji za odvijanje nastave, kancelarijska oprema i uređaji za goste – rade na odvojenim mrežama, čime se povećava sigurnost. Svim ovim procesima može se jednostavno upravljati putem Ruijie Cloud platforme, čime školska mreža postaje lakša za nadgledanje i održavanje, štedeći vrijeme i resurse.
Kao dio implementacije ovog rješenja, Osnovna škola Engayne koristila je 27 RG-RAP72PRO pristupnih tačaka, sedam RG-NBS3200-24GT4XS-P i dva RG-NBS5200-24GT4XS-P switcha.

Pozitivno iskustvo

“Otkada je projekat završen, mogu reći da je sve prošlo izvanredno. Više ne primamo pritužbe od nastavnika zbog nestabilne internetske veze. Sada su svi naši časovi uspješni, jer sve funkcioniše besprijekorno, što nam je svima znatno olakšalo planiranje”, izjavila je direktorica škole Sarah Sankey, s očiglednim zadovoljstvom. Također, direktorica je naglasila značajan utjecaj na rad škole: “Mreža je sada stabilna u svim dijelovima škole, što je zaista fantastično. Sada možemo pristupiti internetu s bilo kojeg mjesta – ne samo djeca i nastavnici već i tokom sastanaka školskog odbora, pa čak i za posjetioci. Ovo je veliki korak naprijed i za nas je izuzetno pozitivno iskustvo”, kazala je Sankey.

Šta donose izmjene Evropske direktive o radijskoj opremi?

U digitalnom dobu, gdje sve veći broj uređaja komunicira bežično i razmjenjuje osjetljive podatke, kibernetička sigurnost više nije opcija – ona postaje neizostavan dio svakog tehnološkog proizvoda. Evropska unija prepoznala je ovu potrebu i kroz nadogradnju postojećeg zakonodavnog okvira, Direktive o radijskoj opremi (RED), uvodi obavezu integrisanja mjera cyber sigurnosti u svu radioopremu koja se stavlja na tržište

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Radio Equipment Directive 2014/53/EU, skraćeno RED direktiva, pravni je okvir koji reguliše uslove pod kojima se radiooprema može plasirati na tržište Evropske unije kako bi se osigurala njena sigurnost, efikasnost i tehnička kompatibilnost. Iako je prvobitno bila fokusirana na tehničke aspekte, poput usklađenosti s radiofrekvencijskim spektrom, izmjene koje stupaju na snagu 1. augusta 2025. znatno proširuju njen domet budući da sada uključuju i kibernetičku sigurnost kao obavezni dio usklađivanja s regulatornim zahtjevima.

Trogodišnji rok istekao

Od navedenog datuma, svi proizvođači određene radioopreme morat će dokazati da njihovi proizvodi posjeduju odgovarajuću zaštitu od neovlaštenog pristupa, krađe podataka i zloupotrebe, bez obzira na to da li im je bežična komunikacija glavna funkcija. To se odnosi na širok spektar uređaja: od pametnih telefona, satova i kućanskih aparata s Wi-Fi ili Bluetooth povezivošću do industrijskih senzora i drugih povezanih sistema. RED direktiva sada podrazumijeva obaveznu procjenu rizika, implementaciju sigurnosnih mjera, ažuriranja softvera te odgovarajuću tehničku dokumentaciju. Ova promjena ima dalekosežan značaj. Ona ne samo da podiže nivo zaštite korisnika i kompanija unutar EU-a već postavlja i nove standarde koji bi mogli oblikovati praksu i izvan granica Unije. Važno je naglasiti: 1. august 2025. nije puki administrativni rok – to je ključni trenutak kada kibernetička sigurnost postaje uslov za pristup evropskom tržištu.

Izmjene RED direktive koje se odnose na cyber sigurnost – konkretno članovi 3(3)(d), (e) i (f) – formalno su usvojene 29. oktobra 2021. kroz Delegiranu uredbu (EU) 2022/30 Evropske komisije. Ova uredba propisuje dodatne sigurnosne zahtjeve za određene kategorije radioopreme, uz prijelazni period koji ističe 1. augusta 2025, čime su proizvođači dobili skoro tri godine za prilagođavanje proizvoda, dokumentacije i procesa.

Viđenje stručnjaka

Pitanje kibernetičke sigurnosti u kontekstu nove regulative Evropske unije izazvalo je značajnu pažnju među proizvođačima i regulatorima širom svijeta. Joakim Mark, stručnjak iz oblasti kibernetičke sigurnosti i menadžer Common Criteria laboratorije pri kanadskoj kompaniji Intertek, dao je na portalu www.intertek.com svoje stručno viđenje ključnih izazova i promjena koje donose nadolazeće izmjene RED direktive, koje stupaju na snagu 1. augusta 2025. godine. Mark je u analizi istakao da su nova pravila važan iskorak u oblasti sigurnosti radioopreme, ali i dodatno opterećenje za proizvođače koji će svoje proizvode morati uskladiti s tehničkim i sigurnosnim zahtjevima daleko većeg obima nego ranije.

“Usklađenost sa standardima kibernetičke sigurnosti je neupitna. RED direktiva u 2025. godini više nije samo vezana za radijske talase, ona postaje ključni dokument kibernetičke sigurnosti. Ovo predstavlja veliku obavezu za proizvođače IoT uređaja, uključujući nosive tehnologije i industrijske senzore. Međutim, mnogi i dalje potcjenjuju obim ove direktive, iako se rok opasno približava”, kaže Mark.

Treba znati da se kibernetički zahtjevi iz člana 3.3 (d)-(f) RED direktive primjenjuju na proizvode s radijskom funkcionalnošću, čak i kada radijska funkcija nije njihova osnovna namjena. U pravilu, zahtjevi obuhvataju svu radijsku opremu koja je direktno ili indirektno povezana na internet, a pod određenim okolnostima, oni se mogu odnositi i na uređaje koji nisu povezani na internet. Proizvođači pametnih termostata, kućanske elektronike, industrijskih mašina pa čak i pametnih kućanskih aparata moraju također ispoštovati zahtjeve nove regulative. “Česta je zabluda da se usklađenost s regulativom odnosi samo na uređaje koji su primarno namijenjeni komunikaciji – no čak i ugrađeni komunikacijski interfejsi poput mobilne mreže, Wi-Fi-ja ili Bluetootha mogu aktivirati primjenu kibernetičkih zahtjeva iz direktive”, napominje Mark.

U pravilu, zahtjevi obuhvataju svu radijsku opremu koja je direktno ili indirektno povezana na internet, a pod određenim okolnostima, mogu se odnositi i na uređaje koji nisu povezani na internet

Kibernetička sigurnost

RED direktiva propisuje niz mjera koje se odnose na zaštitu mreže, sigurnost podataka i prevenciju prevara. To znači da uređaji moraju spriječiti neovlašten pristup i biti otporni na smetnje i ometanja u radu. “Osim toga, podaci korisnika moraju biti šifrirani i zaštićeni od kompromitacije, dok sigurnosni protokoli trebaju biti koncipirani tako da onemoguće lažno predstavljanje identiteta, izvršavanje neovlaštenih transakcija ili manipulaciju podacima”, ističe i upozorava da nepoštivanje ovih zahtjeva ne predstavlja samo regulatorni rizik – već može dovesti i do zabrane prodaje, povlačenja proizvoda s tržišta i ozbiljnih šteta po ugled kompanije.

RED direktiva postavlja presedan za kibernetičke standarde izvan granica EU-a i baš kao što je GDPR utjecao na globalne regulative o zaštiti podataka, tako i RED pokreće globalni pomak ka strožijim standardima sigurnosti u IoT sektoru. Proizvođači koji izvoze na međunarodna tržišta trebaju očekivati slične zahtjeve i u SAD-u, Azijsko-pacifičkoj regiji i drugim dijelovima svijeta.

Preporučeni koraci

Na pitanje koje poteze proizvođači opreme trebaju povući, Mark kaže da je prvi korak priprema revizije portfolija proizvoda kako bi se identificirali svi uređaji koji sadrže radijske komponente. “Nakon ovoga, preporučuje se korištenje harmonizovanog EU standarda EN 18031 serije, koji može poslužiti kao osnova za usklađivanje. Time se izbjegavaju skupe izmjene dizajna u kasnijoj fazi. Isto tako, potrebno je pripremiti i kompletnu tehničku dokumentaciju, uključujući procjenu rizika, identifikaciju sigurnosnih sredstava, logiku odlučivanja te verifikacijsko testiranje”, kaže stručnjak kompanije Intertek. Važno je napomenuti da ovaj standard sadrži i određena ograničenja koja treba pažljivo razmotriti. Procjena kibernetičkog rizika nije formalnost, to je temelj čitavog procesa. Prema RED direktivi, proizvođači su dužni identificirati ranjivosti već u ranoj fazi dizajna kako bi spriječili ozbiljne sigurnosne probleme prije nego što nastanu.

“Za proizvođače koji se odluče na samodeklaraciju, korištenje standarda EN 18031 serije je obavezno. Proces počinje identifikacijom sigurnosnih sredstava, što podrazumijeva mapiranje svih hardverskih i softverskih komponenti te tokova podataka unutar proizvoda, uz jasno razumijevanje šta tačno treba zaštititi. Slijedi modeliranje prijetnji, pri čemu se preporučuje korištenje metodologije STRIDE za analizu mogućih vektora napada, uključujući neovlašteni pristup uređaju (spoofing), fizičku ili digitalnu manipulaciju (tampering), izostanak traga audita kod transakcija (repudiation), curenje ili neovlašteni pristup podacima (information disclosure), zasićivanje uređaja saobraćajem (DoS) te neovlašteno stjecanje višeg nivoa pristupa (elevation of privilege)”, objašnjava Mark. Nakon toga slijedi izrada liste rizika i njihovo rangiranje prema vjerovatnoći nastanka i potencijalnom utjecaju.

Mogući scenarij iz prakse

Jedan proizvođač pametnih brava je tokom testiranja otkrio da nešifrirana Bluetooth komunikacija omogućava hakerima da zaobiđu mehanizam autentifikacije. Da je ova ranjivost otkrivena ranije, kompanija bi mogla izbjeći gubitke od nekoliko stotina hiljada eura kroz skupe opozive proizvoda i zaštitila bi svoj brend od štete po vlastitu reputaciju. Za kvalitetnu metodologiju procjene rizika preporučuje se standard ETSI TR 103935. Osim toga, redovno testiranje otpornosti na napade (penetration testing) pomaže u ranom otkrivanju ranjivosti, dok platforme kao što su MITRE ATT&CK omogućavaju praćenje najnovijih obrazaca napada i prijetnji.

Važnost standarda EN 18031

Standard EN 18031 nije samo još jedan tehnički dokument budući da i on predstavlja promjenu paradigme u načinu na koji se proizvodi razvijaju. Umjesto da se sigurnost tretira kao dodatak na kraju procesa, proizvođači sada moraju integrisati kibernetičku sigurnost u svaku fazu životnog ciklusa proizvoda, počevši od prvobitne ideje pa sve do povlačenja proizvoda s tržišta. “Jedan od osnovnih principa standarda EN 18031 je zaštita mreže”, napominje Mark i dodaje: ”Uređaji moraju biti projektovani tako da budu otporni na napade koji bi mogli ugroziti njihovu funkcionalnost. To podrazumijeva uvođenje sigurnosnih mjera kao što su šifrirani komunikacijski kanali i sistemi za detekciju anomalija, koji omogućavaju identifikaciju i neutralizaciju prijetnji prije nego što dovedu do incidenta.”

Drugi ključni stub jeste privatnost po defaultu jer korisnički podaci moraju biti zaštićeni od samog trenutka kada se uređaj aktivira. To uključuje obaveznu enkripciju podataka, stroge kontrole pristupa i mehanizme za jasno izražavanje pristanka korisnika, čime se eliminiše oslanjanje na fabričke postavke koje hakeri lako mogu iskoristiti.

“Uređaji koji obrađuju osjetljive finansijske transakcije moraju implementirati mehanizme za prevenciju prevara, među kojima je višefaktorska autentifikacija (MFA) neizostavna. Ovo je posebno važno u sektorima kao što su pametna plaćanja, gdje čak i manji sigurnosni propust može izazvati ozbiljne finansijske gubitke i regulatorne sankcije”, kaže Mark i ističe da sigurnost tokom čitavog životnog ciklusa uređaja predstavlja ključnu komponentu, zbog čega EN 18031 insistira na dugoročnoj podršci, uključujući redovno objavljivanje sigurnosnih zakrpa, ažuriranja firmvera i kontinuirano praćenje ranjivosti.

Umjesto da se sigurnost tretira kao dodatak na kraju procesa, proizvođači sada moraju integrisati cyber sigurnost u svaku fazu životnog ciklusa proizvoda, počevši od prvobitne ideje pa sve do povlačenja proizvoda s tržišta

Tehnička dokumentacija kao temelj

Tehnička dokumentacija nije samo administrativni zahtjev. Ona je, također, osnovni dokaz o usklađenosti proizvoda sa zahtjevima zaštite od kibernetičkih napada. U okviru RED direktive, proizvođači su sada obavezni dostaviti sveobuhvatnu dokumentaciju kojom potvrđuju da su njihovi uređaji razvijeni u skladu sa sigurnosnim standardima, i to prije objave Izjave o usklađenosti i prije postavljanja CE oznake. Bez te dokumentacije, proces samodeklaracije ili certifikacije od ovlaštenog tijela može biti odgođen sedmicama, pa čak i mjesecima, uz moguće kazne ili zabranu prodaje.

“Regulatorna tijela traže jasan dokaz da je proizvod projektovan, testiran i održavan u skladu sa zahtjevima RED direktive za kibernetičku sigurnost. Dokumentacija služi kao pravna zaštita, jer pruža transparentnost i mogućnost praćenja svake faze razvoja. Ukoliko se sigurnosni incident dogodi nakon stavljanja proizvoda na tržište, uredno vođena dokumentacija može dokazati da je proizvođač postupio s dužnom pažnjom i tako izbjeći odgovornost”, pojašnjava Mark. Prema njegovim riječima, mnogi proizvođači tretiraju dokumentaciju kao nešto što dolazi na kraju procesa, a to dovodi do nedostatka izvještaja o testiranju, nepotpunih procjena rizika i izostanka mehanizama za ažuriranje zastarjelih uređaja – što može znatno usporiti ili onemogućiti odobrenje za usklađenost.

Šta bi dokumentacija trebala sadržavati

Kompletna tehnička dokumentacija mora obuhvatiti detaljne izvještaje o procjeni rizika, u kojima su jasno navedene identificirane ranjivosti i mjere za njihovo ublažavanje. “Također, trebala bi sadržavati sažetke testiranja koji dokazuju da su provedeni odgovarajući sigurnosni testovi i procjene usklađenosti sa važećim standardima. Neophodne su i formalne izjave o usklađenosti, koje potvrđuju pridržavanje EN 18031 standarda i svih drugih relevantnih normi, a za samodeklaraciju, primjena EN 18031-serije je obavezna”, kaže on. Kako bi se proces dokumentacije pojednostavio i smanjili rizici neusklađenosti, preporučuje se uvođenje sistema za praćenje usklađenosti sa regulatornim zahtjevima, kojim se osigurava da su svi dokumenti ažurirani. Čak i uz snažnu strategiju, mogu se pojaviti rupe. Bilo da su rezultat promjenjivih prijetnji, previđenih ranjivosti ili pogrešnog tumačenja standarda, proizvođači moraju biti spremni da proaktivno prepoznaju i otklone slabosti u svojim sistemima sigurnosti.

Održavanje usklađenosti nakon lansiranja proizvoda

Proces usklađenosti s regulativom ne završava onog trenutka kada proizvod dospije na tržište. “Stvarnost je takva da se cyber prijetnje neprestano razvijaju, a s njima i regulatorni zahtjevi. Proizvođači moraju imati strategiju kojom će osigurati da njihovi proizvodi ostanu usklađeni s regulativama i sigurni i nakon lansiranja. U protivnom, rizikuju pojavu ozbiljnih ranjivosti, pravne posljedice i gubitak povjerenja korisnika”, kaže Mark najavljujući da će ovakav pristup uskoro postati zakonski obavezan kroz novu uredbu Evropske unije poznatu kao Akt o kibernetičkoj otpornosti (Cyber Resilience Act). Prema njoj, proizvođači su obavezni kontinuirano pratiti sigurnosne prijetnje, otklanjati ranjivosti i osigurati da njihovi proizvodi ostanu sigurni tokom čitavog životnog ciklusa. “Primjera radi, proizvođač IoT uređaja koji je 2024. lansirao pametni kućni hub u skladu s RED standardima može se, već do augusta 2025, suočiti s novom Bluetooth ranjivošću koju su otkrili istraživači kibernetičke sigurnosti, a koja omogućava neovlašteni pristup”, napominje Mark. Ukoliko kompanija nema strukturiran proces za nadogradnju i ako ne može dovoljno brzo prilagoditi postojeći proizvod, rizikuje povlačenje certifikata za nove serije tog modela, kao i negativne reakcije tržišta.

“Posljednjih nekoliko sedmica pred početak primjene RED direktive mogu odlučiti o uspješnom lansiranju proizvoda ili, pak, zaustaviti prodaju već postojećih uređaja koji se i dalje plasiraju na tržište EU”, zaključuje Mark.

Kibernetička sigurnost nije jednokratna obaveza, već stalna odgovornost. Samo proaktivan pristup nakon plasiranja proizvoda može osigurati dugoročnu sigurnost, očuvanje reputacije i potpunu usklađenost s regulativama.

Završno odbrojavanje je počelo

Dakle, uskoro počinje zvanična primjena RED regulative (Radio Equipment Directive), a to znači da proizvođači ulaze u ključnu fazu svojih priprema. Ovaj period je presudan. Sada je trenutak da se zatvore sve otvorene stavke, kompletira dokumentacija i riješe svi preostali sigurnosni izazovi. I najmanji propust, poput nedostajućeg dokumenta ili neuspjelog sigurnosnog testa, može dovesti do ozbiljnih kašnjenja i dodatnih troškova.

U ovoj završnoj fazi, od posebne je važnosti provjeriti da su sva testiranja i certifikacije dovršene, posebno kada je riječ o funkcionalnoj sigurnosti uređaja. Ako vaš proizvod još nije testirala nezavisna laboratorija, krajnje je vrijeme da angažujete stručnjake, poput IoT sigurnosnih laboratorija ili sličnih ovlaštenih tijela kako biste osigurali nepristrasnu provjeru usklađenosti.

Zapamtite da tehnička dokumentacija mora biti potpuna i spremna za dostavljanje najkasnije do 1. augusta ove godine, bilo da se odlučite za samoprocjenu ili idete putem certifikacije ovlaštenog regulatornog tijela. Uobičajeni razlozi za odbijanje certifikata uključuju nedostatak izvještaja nezavisnih laboratorija ili izjave o usklađenosti koje nisu propisno potpisane. Stoga je važno pažljivo provjeriti da svi potpisi, dozvole i odobrenja budu uključeni i validni.

Važno je imati na umu da se odgovornost za usklađenost ne završava samim dobijanjem certifikata. Ključan je i korak edukacije. Osoblje zaduženo za korisničku podršku mora biti obučeno kako bi znalo objasniti korisnicima način ažuriranja sigurnosnih funkcija i korištenja opcija zaštite. Samo tako krajnji korisnici mogu ispravno primijeniti preporučene sigurnosne mjere.

Proizvođači, oprez

Mnogi proizvođači u ovom trenutku prave kritične greške. Često se dešava da procjene rizika ostanu nepotpune, jer se zanemare ranjivosti u lancu nabavke. Također, rezultati testiranja koji su stariji od šest mjeseci mogu postati nevažeći u očima regulatornih tijela, pa se preporučuje njihovo ažuriranje. Osim toga, manjak koordinacije unutar tima, posebno između inžinjera, menadžera proizvoda i stručnjaka za usklađenost s regulativama, može dovesti do toga da određeni zahtjevi ostanu neispunjeni. Zbog toga bi svi uključeni trebali održati završni sastanak i zajednički provjeriti da je sve pripremljeno kako bi se izbjegla iznenađenja u posljednjem trenutku.

Na kraju, valja istaći da ovi posljednji dani mogu odlučiti sudbinu ne samo novog proizvoda na tržištu već i dalju prodaju postojećih uređaja koji se još proizvode i plasiraju unutar Evropske unije. Dobro organizovan i sveobuhvatan pregled usklađenosti u završnoj fazi može značiti razliku između uspješnog ulaska na tržište i ozbiljnih poslovnih posljedica.

Između digitalnog mesije i utržene magle

Vještačka inteligencija u sigurnosti reklamira se kao besprijekorni štit koji nadljudskom preciznošću otkriva prijetnje i predviđa rizike. Ali stvarnost je mnogo složenija i uključuje lažno pozitivne rezultate, netransparentne i nelogične zaključke i preuveličana obećanja. U ovom tekstu stišavamo marketinšku buku da čujemo odgovor na ključno pitanje: da li AI zaista mijenja paradigmu sigurnosti ili je tek posljednja tehnološka iluzija u kojoj ljudski faktor i dalje igra najvažniju ulogu?

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

“Vještačka inteligencija je sve ono što još nije zaživjelo.” Ova duhovita opaska profesorā s Princetona, Arvinda Narayanana i Sayasha Kapoora, nalazi se u knjizi “AI opsjena: Šta vještačka inteligencija može, šta ne može i kako prepoznati razliku”. Ona savršeno oslikava način na koji se definicija AI-ja stalno mijenja tako da ovaj pojam danas znači gotovo sve baš svakome.

Međutim, kada neka tehnologija na tragu AI-ja zaživi, bilo da je riječ o provjeri pravopisa u Wordu, prepoznavanju govora ili autopilotu u avionima, naljepnica misterije se skida i njenu magiju počnemo uzimati zdravo za gotovo. Je li na tom putu i AI u svijetu sigurnosti?

AI smanjuje plast sijena, iglu pronalaze ljudi

Dok AI sigurnosna rješenja plave tržište obećanjima o gotovo natprirodnoj budnosti ovih sistema, otrežnjujuću dozu stvarnosti ponudio je nedavni tragični incident u srednjoj školi Antioch u američkom gradu Nashvilleu. Uprkos gotovo milion dolara uloženih u AI sistem za detekciju oružja nazvan Omnilert, u januaru je 17-godišnji učenik Solomon Henderson uspio unijeti skriveni pištolj u školu. Nakon toga, smrtno je ranio jednog učenika, povrijedio drugog, a onda i sebi oduzeo život.

Ovaj AI sistem inicijalno je dizajniran da prepoznaje vidljivo vatreno oružje pomoću nadzornih kamera, no nije uspio detektovati Hendersonovo oružje. Prema riječima zvaničnika školskog okruga, sistem nije reagovao jer pištolj u trenutku napada nije bio “vidljiv kamerama”. Izvršni direktor Omnilerta na kraju je priznao da sistem zahtijeva jasan vizuelni kontakt s oružjem kako bi ispravno funkcionisao.

Maher Yamout, glavni istraživač u Globalnom timu za istraživanje i analizu kompanije Kaspersky, upozorava da ovakva prenapuhana obećanja stvaraju nerealna očekivanja u odnosu na stvarne mogućnosti AI-ja. “AI se često predstavlja kao svemogući i autonomni sistem koji može donositi odluke umjesto nas. To, naravno, nije realno”, kaže on.

Slično mišljenje dijeli i Mohammed Soliman iz kompanije McLarty Associates, koji je viši saradnik u Middle East institutu. On smatra da marketing često pretjeruje u predstavljanju mogućnosti AI-ja u svijetu sigurnosti, navodeći da vještačka inteligencija ne radi “na način kako to ušminkane reklame tvrde”. “One govore o autonomnoj sigurnosti i potpunoj eliminaciji prijetnji, ali to je pretjerano”, dodaje Soliman.

Incident u Nashvilleu jasno ukazuje na ograničenja pristupa koji podrazumijeva oslanjanje isključivo na AI za zahtjevnije sigurnosne zadatke. Nemogućnost tehnologije da detektuje skriveno oružje u kritičnoj situaciji postavlja ozbiljna pitanja o njenoj efikasnosti na terenu, gdje prijetnje nisu uvijek očigledne.

Sajjad Arshad, direktor razvoja poslovanja u kompaniji AxxonSoft Middle East, opisuje sadašnje stanje bez uvijanja: “AI ne mora piti kafu da zadrži koncentraciju, ali i ne razumije namjere”.

Dok AI briljira u, naprimjer, skeniranju slika, prepoznavanju obrazaca i neumornom pregledanju ogromnih količina videosadržaja, on može podbaciti u ključnoj stvari – razumijevanju zašto se nešto dešava. “Sigurnost nije samo prepoznavanje anomalija. Tu je i pitanje prosudbe”, naglašava Arshad. Vještačka inteligencija može označiti osobu koja stoji na parkingu, ali ne zna da li se ta osoba izgubila ili planira da negdje provali. Taj nivo interpretacije, odnosno povezivanja ponašanja s motivom i dalje je sfera ljudskog razmišljanja. “Odluke i konteksti su još u domenu ljudi”, navodi Arshad i dodaje da je to slučaj čak i kada je AI sposoban da obavlja veliki dio posla u pozadini.

Njegov kolega Soliman umjesto objašnjenja nudi živopisnu metaforu: “AI je sjajan u smanjenju veličine plasta sijena jer može prepoznati 100 sumnjivih događaja među milion njih. Ali ljudi su ti koji na kraju moraju pronaći iglu jer su lažno pozitivni rezultati stvaran izazov”, kaže on.

Vječni ciklus zanosa i razočarenja

Tragedija u srednjoj školi Antioch podsjeća na opasnost pretjeranog oslanjanja na obećanja o potencijalu vještačke inteligencije. Ipak, ovakva razočarenja nisu novost jer je sama historija AI-ja, smatraju eksperti, kontinuirana smjena velikih očekivanja i bolnih otrežnjenja.

Tu je korisna tzv. Gartnerova krivulja tehnološkog zanosa, koja pokazuje kako nove tehnologije obično počinju život praćene ogromnim entuzijazmom, nakon kojeg prolaze kroz fazu razočarenja korisnika, da bi na kraju i postale stvarno korisne nakon sazrijevanja. Iako mnoge tehnologije koje donose temeljne promjene, poput kriptovaluta, prate ovu krivulju, razvoj vještačke inteligencije više je nalik ciklusu smjene euforičnih proljeća entuzijazma i obeshrabrujućih zima.

Ipak, postoji ključna razlika između izvikane tehnologije poput, npr., kriptovaluta i vještačke inteligencije. Već je u svijetu sigurnosti AI demonstrirao stvarne tehnološke prednosti uprkos prenapuhanim obećanjima, dok kriptovalute i dalje uglavnom ostaju rješenje u potrazi za problemom.

Arshad iz kompanije AxxonSoft Middle East ne okoliša kada je riječ o zabludama u vezi s AI-jem. “Vjerujte, dobijamo stvarno bizarne zahtjeve od klijenata, i to takve zbog kojih stanemo i zapitamo se: ko im je uopće ispričao sve te bajke?”, ističe Arshad.

On jasno ukazuje na tačku u kojoj dolazi do nesporazuma: AI nije kristalna kugla niti može čitati misli. On ne može iz nakupine piksela naslutiti nečije namjere. Osoba koja mirno stoji može biti i sumnjivo lice i putnik koji samo čeka prijevoz. Bez konteksta, AI ne može uvijek donijeti ispravnu procjenu. Druga česta zabluda, navodi Arshad, jeste uvjerenje da AI “radi odmah nakon instalacije”. Videoanalitika zasnovana na AI-ju ne funkcioniše automatski i potrebno joj je precizno podešavanje prema uglovima kamere, osvjetljenju i okolini. “Nije riječ samo o algoritmu. To je cijeli ekosistem u kojem on radi”, objašnjava on.

Integracija je i dalje izazov

Integracija AI tehnologija s postojećim sigurnosnim sistemima predstavlja dodatni izazov. Mnoge organizacije imaju poteškoća u usklađivanju novih AI rješenja s postojećom infrastrukturom, što može dovesti do neučinkovitosti ili skupih rekonstrukcija. Bez ispravne konfiguracije i upravljanja podacima, nove tehnologije mogu stvoriti slijepe tačke u sistemu. Kahler potvrđuje loše stanje postojeće infrastrukture uz komentar da su “mnogi sistemi i dalje zatvoreni ili zastarjeli, što ograničava mogućnosti AI tehnologije. Zato su otvorene platforme važne jer omogućuju integraciju i kontinuirani razvoj u skladu s rastom mogućnosti vještačke inteligencije”.

Kapiniaris dodaje da dio nesporazuma proizlazi i iz nepoznavanja stvarnih mogućnosti hardvera nove generacije. “Naprimjer, tačnost često više ovisi o ograničenjima hardvera nego od samog AI-ja. Tržište mora shvatiti da loše performanse proizlaze iz nekvalitetne opreme ili loše instalacije CCTV sistema, a ne samo zbog greške AI-ja”, kaže on.

AI također zahtijeva stalno održavanje i stručno osoblje koje upravlja sistemima i ažurira ih. Bez odgovarajućeg nadzora, AI sistemi mogu postati neučinkoviti ili čak kontraproduktivni. Faktori okoline, poput lošeg osvjetljenja ili ekstremnih vremenskih uslova, mogu dodatno ograničiti sposobnost AI-ja da tačno detektuje i analizira prijetnje. AlRefai ističe i da implementacija AI-ja u sigurnosti donosi niz izazova koji nadilaze samu tehnologiju. “Organizacije se suočavaju s brojnim problemima, uključujući tehničke izazove kao što su osiguranje tačnosti modela, minimiziranje pristrasnosti i zaštita privatnosti podataka, kao i usklađenost s regulatornim okvirima”, objašnjava on. Nedostatak iskusnih stručnjaka dodatno otežava situaciju, budući da mnogi sigurnosni timovi još nisu spremni za efikasno upravljanje AI alatima. “Osiguravanje etičke primjene i zaštita od manipulacija ostaju stalne brige”, dodaje AlRefai, naglašavajući potrebu za tehničkim i ljudskim nadzorom u svakom sigurnosnom sistemu koji koristi AI.

Postoje i pomaci

Ipak, Arshad vidi i pomake. Današnji AI sistemi su znatno otporniji jer bolje filtriraju sjene, prepoznaju objekte u gomili i prilagođavaju se zahtjevnim uslovima. “Ipak, još ne postoji svemoćno dugme koje sve rješava. Pravi izazov nije samo napraviti pametniji AI, nego uskladiti očekivanja ljudi”, upozorava on.

No, zašto su ta očekivanja u toj mjeri nerealna? Jedan od glavnih razloga je dominantna uloga korporativnog finansiranja. Savremeni AI sistemi, poput velikih jezičkih modela, povlače ogromne troškove razvoja, od hardverskih resursa do skupog istraživačkog rada. To je poremetilo balans moći u korist kompanija poput Googlea, Mete i OpenAI-ja, koje sebi mogu priuštiti takve investicije.

“AI često ispunjava očekivanja kada se promišljeno primjenjuje, ali će rijetko ispuniti ono što se obećava u marketinškim materijalima. Iako je veoma snažan alat, njegov uspjeh zavisi od kvaliteta podataka, integracije s postojećim sistemima i ljudskog nadzora”, kaže Saif AlRefai, menadžer za inženjering rješenja u kompaniji OPSWAT.

To potvrđuje i Hans Kahler, operativni direktor Eagle Eye Networksa, koji upozorava da ova nerealna slika podsjeća na historijski obrazac uspona i padova nivoa entuzijazma u pogledu mogućnosti AI tehnologije. “Neki dobavljači obećavaju da AI može sve”, kaže Kahler. “To je bacanje prašine u oči, a ne stvarnost.”

Arshad to potvrđuje tezom da, iako AI napreduje, njegova primjena u stvarnom svijetu ostaje daleko složeniji problem nego što se prikazuje u promotivnim materijalima. “Marketing prodaje snove, a AI isporučuje nešto neugodnije što se zove stvarnost”.

Ipak, korporativni fokus sve više favorizira inženjerska dostignuća u odnosu na dublje naučno razumijevanje mogućnosti ove tehnologije. Kompanije preferiraju poboljšanja koja se mogu odmah ugraditi u profitabilne proizvode, umjesto temeljnih uvida u razloge zašto AI rješenja uopće trebaju nešto raditi. To dovodi do toga da se naglasak stavlja na obaranje rekorda u laboratorijskim testiranjima, umjesto na provjerene rezultate iz stvarnog svijeta.

Dr. Arijana Trkulja, voditeljica Centra za izvrsnost u kibernetičkoj sigurnosti u kompaniji Ingram Micro, također ističe jaz između marketinških obećanja i stvarne upotrebljivosti AI-ja. Iako se često prikazuje kao revolucionarni alat koji donosi automatizaciju i preciznost bez presedana, AI često zakazuje u situacijama gdje su podaci nekvalitetni, ljudski nadzor neophodan (npr. u pravosuđu ili zdravstvu), kao i tamo gdje postoje ozbiljna etička pitanja u vezi s njegovom primjenom. “Potpuna autonomija i dalje je mit u većini slučajeva”, naglašava Trkulja, ističući potrebu za stalnim ljudskim učešćem, podešavanjem i praćenjem kako bi AI sistemi ostali efikasni. Ona preporučuje kompanijama da zauzmu uravnotežen stav. “Kada se pažljivo implementira uz jasne ciljeve i pripremljene podatke, AI može biti snažan pokretač efikasnosti, inovacija i konkurentske prednosti”, kaže ona.

Identifikacija da, predviđanje ne

Iako senzacionalistički pristup AI-ju često hrani nerealna očekivanja, važno je razumjeti zašto ova tehnologija briljira u nekim zadacima, a u drugim to ne uspijeva i tako razdvojiti činjenice od fikcije.

Prepoznavanje lica je odličan primjer. U nekim slučajevima AI radi izvanredno, dok u drugim potpuno podbaci, pri čemu sve ovisi o tipu zadatka pred ovom tehnologijom.

Kada se koristi za identifikaciju lica, AI obično postiže visoku tačnost jer je riječ o zadatku s vrlo malo nejasnoća. AI tehnologija se obučava na ogromnim bazama podataka sa slikama i oznakama, što joj omogućava da prepozna, naprimjer, da li dvije fotografije predstavljaju istu osobu. Uz dovoljno podataka i računarske snage, AI će lako savladati obrasce za razlikovanje jednog lica od drugog i biti veoma efikasan u kontrolisanim okruženjima u kojima su sve potrebne informacije već prisutne na slikama. U tom smislu, AI može i briljirati jer se suočava s jasnim zadatkom utvrđivanja da li dvije fotografije prikazuju istu osobu.

Međutim, nivo tačnosti opada kada se od njega traži da rješava složenije zadatke, posebno kada je riječ o predviđanju, a ne pukoj identifikaciji. Naprimjer, predviđanje opasnog ponašanja neke osobe daleko je složeniji izazov. Nije riječ samo o prepoznavanju lica već o procjeni nečije namjere i budućih postupaka,  što je samo po sebi neizvjesno i teško mjerljivo. “Vještačkoj inteligenciji i dalje treba kontekst, a to često podrazumijeva prisustvo čovjeka”, kaže Kahler. “Ona može prepoznati osobu koja ulazi u zabranjenu zonu, ali ne može uvijek razumjeti njenu namjeru i druge nijanse. Veliki potencijal je tu, ali ovoj tehnologiji uvijek je potrebna ljudska procjena i nadzor”, dodaje on.

Danas se AI koristi za predviđanje koja bi osoba mogla predstavljati prijetnju, npr., kroz prepoznavanje sklonosti ka nasilnom ponašanju analizom spola, lica i ranijih podataka. U osnovi,  AI pokušava “nagađati” ishode kada su pitanju parametri poput osobina ličnosti, emocionalnih stanja ili rodnog identiteta. A takvi su zadaci znatno skloniji greškama jer izrazi lica i fizičke karakteristike ne mogu adekvatno ponuditi uvide u  kompleksnije i subjektivne osobine.

Ipak, postoji prostor za oprezni optimizam. “U tehničkoj zaštiti posebno se ističe prediktivna analiza za potrebe policije. No, prava zvijezda je detekcija anomalija, bilo da je riječ o hakeru ili uljezu jer je AI sjajan u detekciji svega što odudara od normalnog”, kaže Soliman. Jasno je, dakle, da AI sistemi za prepoznavanje lica imaju veliki potencijal kada je u pitanju identifikacija osoba, ali su njihove prediktivne sposobnosti znatno manje pouzdane i povezane s ozbiljnim greškama. To potvrđuje koliko je važno razumjeti ograničenja vještačke inteligencije i oduprijeti se iskušenju da ju se smatra sveobuhvatnim i nepogrešivim rješenjem.

Odgovor na ovu dilemu nudi Arshad, koji zastupa realističan pogled na ulogu AI-ja u svijetu sigurnosti koji je oblikovan višegodišnjim iskustvom rada u stvarnim uslovima. “AI ne razumije svijet na isti način kao čovjek”, kaže on, “ali, uz prave ljude, podatke i infrastrukturu, to je alat koji dosljedno kreira stvarnu vrijednost”.

Za njega su najefikasnije primjene AI-ja u sigurnosti upravo one koje nisu spektakularne, već praktične: smanjenje broja lažnih alarma, ubrzavanje vođenja istraga i podrška operaterima da se fokusiraju na ono što je zaista važno. Arshad kao ključnu snagu koja preoblikuje tehničku zaštitu vidi AI analitiku u videonadzoru, u rasponu od detekcije objekata u stvarnom vremenu do inteligentnog pretraživanja. Ovi alati više nisu eksperimentalni nego neophodni jer smanjuju oslanjanje na ručni nadzor i čine nadzorne sisteme pametnijima i bržima. “Da li AI ispunjava marketinška obećanja?” pita Arshad i nudi odgovor: “Samo ako je marketing dovoljno pametan da shvati da se vještačka i svaka druga inteligencija jednako odnosi na postavljanje pravih pitanja i na pronalaženje pravih odgovora”.

Šta AI može uraditi za videonadzor?

Neujednačeni rezultati AI-ja na planu predikcije oblikuju njegovu ulogu u savremenim sigurnosnim sistemima, gdje tzv. uska inteligencija istovremeno omogućava napredak u jednoj oblasti i postavlja ograničenja u drugoj.

U kakofoniji marketinške buke, najbolji način da se shvati stvarna efikasnost AI-ja u sigurnosti jeste pravilno razumijevanje načina na koji ova tehnologija danas funkcioniše. Arshad kao odgovor daje pragmatičan pregled situacije. “Mi o utjecaju AI-ju na tehničku zaštitu možemo govoriti na temelju činjenica jer na tome svakodnevno radimo”, kaže on, naglašavajući da saznanja moraju proizaći iz terenske primjene, a ne teorije.

Prema njemu, AI je prešao put od marketinškog mamca do tehnologije s konkretnim prednostima, posebno u oblasti videonadzora. Alati poput AxxonSoftovog One VMS sistema sada omogućavaju otkrivanje prijetnji u stvarnom vremenu, poput neovlaštenih ulazaka, zadržavanja i okupljanja većih grupa ljudi. “To nisu funkcije koje su tu same zbog sebe nego imaju ulogu da skraćuju trajanje istraga sa sati na minute”, ističe on. Ključ njihove efikasnosti nije samo u sposobnostima već u prilagodljivosti. AI filtrira nebitne podatke, označava stvarne prijetnje i, navodi Arshad, operaterima nudi “nadljudsku viziju i brzinu”.

AI u sigurnosti uglavnom se oslanja na dva pristupa. Simbolički AI koristi stroga pravila i unaprijed programirane naredbe da, npr., odredi kada se aktivira alarm. Statistički AI, s druge strane, koristi vjerovatnoće da uči obrasce iz podataka. Sistem za prepoznavanje lica koji na aerodromskom terminalu traži osobu s potjernice tipičan je primjer primjene statističkog AI-ja.

Trkulja ističe da integracija AI-ja sa sistemima kontrole pristupa poboljšava i sigurnost i korisničko iskustvo, navodeći da “AI poboljšava sigurnost pristupa kroz višefaktorsku autentifikaciju i biometrijsku verifikaciju kao što su otisak prsta te prepoznavanje glasa i lica”.

I njen kolega Arshad naglašava transformativni utjecaj vještačke inteligencije na videonadzor i dodaje da su “detekcija objekata u stvarnom vremenu, analiza ponašanja i prepoznavanje lica i registarskih tablica prešli iz faze eksperimenta u ključne alate”. U kontekstu videonadzora, AI može analizirati snimke u stvarnom vremenu, detektovati kretanje, identificirati objekte i upućivati na potencijalne sigurnosne incidente.

Na osnovu toga, Panayiotis Kapiniaris, direktor prodaje u kompaniji Monitoreal, ističe da AI može prebaciti videonadzor s reaktivnog na proaktivni model rada. “AI je znatno unaprijedio tehničku zaštitu, posebno kada je riječ o videonadzoru. Tradicionalni CCTV je bio reaktivan, odnosno omogućavao je da se događaji analiziraju tek nakon što su se dogodili. U najboljem slučaju, operateri su mogli reagovati na događaje u stvarnom vremenu, ali i to je bilo reaktivno”, kaže on.

Uprkos sve većoj sofisticiranosti, moderni sigurnosni AI sistemi i dalje imaju ograničen domet. Mašinsko učenje u sigurnosti najčešće je ograničeno na osnovnu videoanalitiku, upravljanje biometrijskim sistemima i upotrebu dronova. Većina sistema može interpretirati samo ono za šta su prethodno obučeni i zato nerijetko podbace u suočavanju s nepoznatim prijetnjama. Zato Yamout naglašava da je vrijednost AI-ja u podršci, a ne zamjeni ljudskog faktora: “Većina onoga što danas nazivamo AI-jem zapravo je napredno mašinsko učenje. AI u kibernetičkoj sigurnosti nije tu da potpuno automatizira ili zamijeni ljudsko znanje, već da ga unaprijedi kroz analizu podataka.”

Mašinsko učenje (ML) posebno je efikasno u automatizaciji ponavljajućih zadataka, poput prepoznavanja obrazaca i prilagođavanja promjenama i može pametno organizirati podatke u jasan i pregledan format. Ipak, kako ističe Yamout, tumačenje tih podataka i dalje zavisi od osoblja. On pojašnjava da su AI i ML već dokazali svoju vrijednost u tehničkoj zaštiti – kroz biometrijsku autentifikaciju i videonadzorne sisteme – ali i u kibernetičkoj sigurnosti. “AI/ML je pokazao da može pomoći ljudima u skaliranju automatizacije kako bi mogli analizirati veliki broj događaja”, dodaje on, ističući sposobnost AI-ja da unaprijedi efikasnost ako mu se pristupi bez ambicije da zamijeni ljudsku prosudbu.

Kako se AI razvija, od budućnosti se očekuje da donese veću moć predviđanja, dublju integraciju sigurnosnih funkcija i pametnije automatizirane odgovore. No, uz taj napredak dolazi i veći rizik. Ako se standardi, etički okviri i procedure testiranja ne razvijaju podjednako brzo, organizacije bi mogle postati ranjivije, a ne sigurnije.

Izvlačenje realnog maksimuma

Vještačka inteligencija i mašinsko učenje su moćni alati koji mogu brzo obraditi velike količine podataka i otkriti obrasce koji mogu ukazivati na sigurnosne prijetnje. U sistemima fizičke kontrole pristupa, naprimjer, AI može pratiti obrasce ulaska i izlaska, uz identifikaciju odstupanja koja mogu upućivati na pokušaje neovlaštenih upada.

Ove tehnologije podržavaju sigurnosne operacije kroz povećanje brzine, obima i dosljednosti obrade podataka. AI smanjuje opterećenje ljudskih operatera filtriranjem informacija i isticanjem potencijalnih prijetnji, što omogućuje brže donošenje odluka i planiranje odgovora. Uvođenje ljudskog operatera u ovu shemu dodatno povećava postojeću vrijednost. Kombinacijom vještačke inteligencije i obučenog osoblja, timovi mogu eliminisati nebitne podatke i primijeniti stvarni kontekst na složene situacije. Ova saradnja poboljšava mogućnosti nadzora i donošenje tačnijih prosudbi.

Ipak, Trkulja ukazuje na nekoliko praznina između obećanja koje nosi AI i stvarne primjene ove tehnologije u sigurnosti. Iako je AI široko prihvaćen uz najavu revolucije u detekciji prijetnji i upravljanju rizicima,  stvarne mogućnosti često daju ispodprosječne rezultate. “Lažni pozitivni nalazi i dalje su veliki izazov”, napominje ona te dodaje kako je razlog za to činjenica da sistemi nemaju dovoljno kontekstualne svijesti da razlikuju stvarne prijetnje od bezazlenih anomalija. Osim toga, “marketing često prikazuje AI kao potpuno autonomno rješenje”, dok u praksi ljudska intervencija ostaje ključna.

Preciznost AI sistema također nosi razloge za zabrinutost. “Netačnosti usporavaju odgovor na incidente i stvaraju zamor od viška upozorenja među sigurnosnim timovima”, objašnjava Trkulja. Pristrasnost AI modela, naročito u osjetljivim segmentima poput prepoznavanja lica, dodatno kompromitira efikasnost i uvodi etičke rizike. Uz to, “AI sistemi se često oslanjaju na ogromne količine ličnih podataka”, što izaziva zabrinutost za privatnost, naročito u regijama sa strogim regulativama poput GDPR-a.

Kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal vještačke inteligencije u sigurnosti, Trkulja savjetuje kompanijama da ulažu u pripremu podataka, kontinuiranu obuku modela i stručni nadzor. Samo rješavanjem ovih izazova AI može ostvariti svoj puni kapacitet u transformaciji sigurnosnog sektora.

Uključivanje ljudske verifikacije u sigurnosne operacije osigurava ispravno tumačenje upozorenja i anomalija. Sigurnosni stručnjaci mogu brzo procijeniti da li otkriveno ponašanje predstavlja stvarnu prijetnju ili bezopasnu radnju, uz zaštitu operativnog fokusa i izbjegavanje nepotrebnih prekida. Ljudski operateri, pritom, u igru donose kontekst, iskustvo i prilagodljivost, što su osobine koje AI još ne može replicirati.

Crne kutije, nezaštićeni sistemi i otežana integracija

Iako je AI nesumnjivo revolucionirao tehničku sigurnost i donio značajne pomake u oblastima kao što su videonadzor, kontrola pristupa i detekcija prijetnji, mnoga obećanja u vezi s ovom tehnologijom i dalje su često prenaglašena i traže pažljivu analizu realnih ograničenja prije nabavke.

Jedna od najčešće preuveličavanih tvrdnji o AI-ju u tehničkoj sigurnosti jeste da ova tehnologija može u potpunosti zamijeniti sigurnosno osoblje. “Nema šanse. AI je prava zvijer kada je u pitanju obrada podataka, ali ne može donositi sudove. Neki cyber alat može detektovati prijavu na sistem iz Kine, ali samo čovjek će znati da je to, zapravo, direktor na putovanju”, kaže Soliman.

Iako AI može automatizirati rutinske zadatke i pomagati u donošenju odluka, on ne može u potpunosti simulirati cjelovitu evaluaciju situacije. Složeni scenariji koji zahtijevaju kontekstualno razumijevanje i nijansirano odlučivanje i dalje traže ljudsku intervenciju.

AlRefai iz OPSWAT-a kao ključni nedostatak ističe i manjak transparentnosti koji kod AI-ja narušava povjerenje u odluke koje donosi ova tehnologija. “AI sistemi mogu donijeti tačne prognoze, ali često funkcionišu kao ‘crne kutije’, što timovima otežava razumijevanje ili provjeru njihovih odluka.” Drugim riječima, operateri nemaju način da spoznaju logiku kojom se AI vodio kod rješavanja određenog problema i na osnovu nje porade na otklanjanju njegovih grešaka.

Istu zabrinutost u vezi s principima rada AI-ja na bazi “crne kutije” dijeli i Yamout, koji to opisuje kao situacije u kojima AI donosi odluke koje je teško objasniti. “Preporuke ili zaključci koje daje AI moraju biti objašnjivi, posebno u kritičnim sektorima”, naglašava on.

Iako nude važan potencijal u obradi velikih količina podataka, AI sistemi su dobri koliko su dobri i podaci na kojima su obučeni. Mnogi sigurnosni sistemi oslanjaju se na velike količine označenih podataka, a ako su ti podaci netačni ili nedovoljni, to može znatno utjecati na performanse vještačke inteligencije.

Osim toga, AI je ranjiv i na sigurnosne napade, pri čemu zlonamjerni softver može lako prevariti sistem i narušiti njegovu efikasnost. Mnogi nisu svjesni ove opasnosti zbog zablude da su AI sistemi po svojoj prirodi sigurni. U stvarnosti, AI tehnologije su podložne istim cyber prijetnjama kao i drugi digitalni sistemi, uključujući kontaminaciju podataka i neovlašteni pristup. Osiguranje AI sistema zahtijeva robusne mjere cyber sigurnosti kako bi se zaštitila i tehnologija i podaci koje AI obrađuje.

Soliman navodi i da stalni problemi s tačnošću AI sistema, paradoksalno, mogu preopteretiti timove za sigurnost i više nego što je to bio slučaj prije uvođenja ove tehnologije. “Lažni alarmi su izvor problema jer neki cyber alati i dalje imaju značajnu stopu grešaka.” Preopterećen tim zbog toga može početi ignorisati ili odlagati odgovore na pretjerano učestala upozorenja, što povećava šansu za propuštanje stvarnih prijetnji.

Tržište AI rješenja se zagrijava

Kako AI potiče razvoj sigurnosnih rješenja, globalno tržište nadzornih tehnologija se ubrzano mijenja, podstaknuto tehnološkim napretkom i promjenjivom geopolitičkom situacijom. Za tržište AI nadzornih rješenja, koje je 2024. godine procijenjeno na 3,9 milijardi dolara, očekuje se da će do 2030. dostići vrijednost od 12,46 milijardi dolara. To bi se trebalo odvijati uz godišnju stopu rasta od 21,3%. Ovaj rast stimuliraju zahtjevi za javnom sigurnošću i inicijative za pametnim gradovima. Regija Azije i Pacifika, a posebno Indija, predvodi ovu transformaciju zahvaljujući ulaganjima u digitalnu infrastrukturu i urbanu sigurnost.

Panayiotis Kapiniaris, direktor prodaje iz Monitoreala, naglašava važnost rješavanja pitanja privatnosti u implementaciji AI-ja. “Privatnost podataka ostaje najvažniji izazov”, kaže on.

Osim toga, carinski rat između SAD-a i Kine doveo je do povećanja cijene opreme kineske proizvodnje, što je preusmjerilo potražnju prema evropskim i drugim azijskim alternativama, te naglasilo važnost rješenja koja su usklađena sa zakonima o suverenitetu podataka. Kako se AI nadzor razvija, on mijenja koncept urbane sigurnosti i pametnih domova, ali ravnoteža između inovacija, pristupačnosti i etike ostaje ključni izazov.

Iako tržišni rast ističe potencijal AI-ja u segmentu nadzora, njegova šira sigurnosna primjena otkriva i transformativne prednosti i ozbiljne rizike.

 AI ili ljudska greška?

Za objektivniji razgovor o potencijalu i manama vještačke inteligencije, važno je saslušati glasove kritičara, uz svijest da klatno kritike ne ode predaleko u drugom smjeru.

Uzmimo za primjer tehnologiju prepoznavanja lica. Ona je često hvaljena kao alat za prevenciju kriminala i identifikaciju počinilaca, ali je, istovremeno, i izvor zabrinutosti među aktivistima za zaštitu građanskih sloboda. Iako se promoviše kao napredno rješenje za sigurnost, ova tehnologija je samo u SAD-u dovela do više slučajeva pogrešnih hapšenja, naročito među afroameričkom populacijom. Samo ta činjenica bila je dovoljna da potakne zahtjeve da se policiji potpuno zabrani korištenje prepoznavanja lica, jer kritičari tvrde da je ova tehnologija duboko pristrasna i sklona greškama.

Soliman na to gleda trezvenije. “Preciznost je složena stvar jer pretjerano obučeni modeli mogu propustiti prijetnje, a oni nedovoljno obučeni plaviti sistem lažnim uzbunama. Pristrasnost je minsko polje – ako hraniš sistem iskrivljenim statističkim podacima o kriminalu i AI će nepravedno ciljati određene grupe”, kaže on.

Ipak, ova priča ima i važan preokret na kraju. Zapravo, pogrešna hapšenja povezana s prepoznavanjem lica nisu isključivo rezultat grešaka vještačke inteligencije, nego i niza propusta osoblja unutar policijskog sistema. U jednom slučaju, osoba je bila uhapšena zbog krađe u prodavnici na osnovu svjedočenja zaštitara koji uopće nije bio prisutan na mjestu navodnog zločina. U drugom, loš policijski rad doveo je do pogrešnog hapšenja. Ovi primjeri pokazuju da problem ne leži samo u tehnologiji već i u pogrešnim postupcima i procjenama unutar institucija koje je koriste. Dakle, iako AI sigurno ima svojih manjkavosti, važno je da nas rasprava o tim slabostima ne zaslijepi u odnosu na širu sliku. Policijske greške koje dovode do pogrešnih hapšenja događale su se svakodnevno i mnogo prije nego što su se AI sistemi uopće počeli koristiti.

Dug put od obećanja preko rizika do napretka

Kako vještačka inteligencija mijenja mnogo toga u svijetu sigurnosti, od analitike preko videonadzora do kontrole pristupa i biometrije, pitanje koje se nameće je kako iskoristiti njen potencijal, a pri tome izbjeći zamke prenaglašenih očekivanja?

Vještačka inteligencija u oblasti sigurnosti nije ni čudesno rješenje ni prevara, nego moćan alat koji u paketu donosi i prilike i rizike. Od tragičnog neuspjeha AI-ja u srednjoj školi Antioch do prediktivnog kapaciteta koji može preoblikovati nadzor i sigurnosne strategije, priča o AI-ju obilježena je zapanjujućim uspjesima, ali i ozbiljnim promašajima.

Historijski ciklusi uzleta i padova entuzijazma u pogledu AI-ja podsjećaju na to da današnja prenaglašena  očekivanja možda prethode novoj “zimi” za ovu tehnologiju. Ipak, stvarni napredak postoji, posebno u specifičnim primjenama poput prepoznavanja lica i prediktivne analitike. Kako tržište raste, a AI se širi u zdravstvo, maloprodaju i pametne gradove, izazovi se svode na pitanje kako zadržati entuzijazam i upariti ga s pažljivom analizom, kao i osigurati transparentnost, etičnost i otpornost AI sistema. Stručnjaci za sigurnost, kreatori politika i poslovni lideri moraju dati prednost ljudskom nadzoru i kvalitetnim standardima kako bi iskoristili AI a da ne postanu slijepe žrtve njegovog medijskog sjaja.

Kahler iz Eagle Eye Networksa potvrđuje takav stav, naglašavajući da AI treba biti podrška, a ne zamjena ljudskom faktoru. “Vještačka inteligencija neće, a i ne treba zamijeniti ljude. Ona je odličan pomoćnik, a ne ona koja donosi konačne odluke”, kaže on.

Slično razmišlja i Kapiniaris iz Monitoreala, koji ističe da je stvarna vrijednost AI-ja u tome što nadopunjuje ljudske sposobnosti: “Možda zvučim previše optimistično, ali uvjeren sam da sadašnji nivo AI-ja već danas omogućava izuzetno pouzdane performanse. Problem nije u nedostatku mogućnosti, već u vremenu potrebnom da se i tehnologija i ljudi razviju u pravcu potrebne kulture, infrastrukture i navika. Tek tada će se moći raditi u pravoj harmoniji.” Zato svi naši sagovornici šalju jasnu poruku: AI je moćan alat, ali ga treba koristiti s oprezom, stručnošću i jasnim razumijevanjem njegovih ograničenja.

Na kraju, o ulozi AI-ja u sigurnosti neće odlučivati sami algoritmi, već vrijednosti i prosudbe koje u vezi s ovom tehnologijom budu imali sami korisnici. Budućnost ne leži u zamjeni ljudske intuicije, već u njenom osnaživanju na promišljen i etičan način uz širom otvorene oči.  Pravi napredak na planu AI-ja u sigurnosti neće doći jurcanjem za novim tehnološkim benchmarkom, već izgradnjom povjerenja, jasnoće i odgovornosti u odnosu na svaki sistem koji se implementira na terenu.

AI ide i dalje od sigurnosti

Izvan oblasti sigurnosti, AI transformira čitave sektore kroz predviđanje rizika i optimizaciju poslovanja. U zdravstvu, algoritmi prepoznaju pacijente s rizikom od padova, čime se smanjuje broj hospitalizacija. U maloprodaji, videoanalitika poboljšava raspored unutar prodavnica i korisničko iskustvo kroz analizu kretanja i zadržavanja kupaca na pojedinim mjestima. Pametni gradovi koriste AI za upravljanje saobraćajnim gužvama i raspodjelu resursa, uz integraciju nadzora s gradskim platformama.

Dr. Arijana Trkulja, voditeljica Centra za izvrsnost u kibernetičkoj sigurnost u kompaniji Ingram Micro, naglašava utjecaj AI-ja u maloprodaji i finansijama, gdje sigurnost jača i izvan sfere klasičnog nadzora. “Finansijske institucije i e-commerce platforme koriste AI za nadzor transakcija i otkrivanje znakova prevara u stvarnom vremenu”, kaže ona.

Hibridni sistemi zasnovani na kombinaciji oblaka i rubne obrade danas omogućavaju ovu transformaciju jer kombiniraju brzu analitiku na terenu s dubinskom analizom u oblaku. Otvoreni AI modeli ubrzavaju prilagođavanje rješenja, čineći ih dostupnijim širom različitih industrija. Kako bi maksimalno iskoristile AI, organizacije moraju ulagati u obuku za etičku primjenu i najbolje prakse zaštite privatnosti te osigurati besprijekornu integraciju s postojećom infrastrukturom.

Kako AI podiže kvalitet primjene i efikasnosti u zdravstvu, maloprodaji i urbanom upravljanju, njegov potencijal je ogroman, ali samo ako ga u budućnosti budu pratili odgovornost i upravljanje podacima koje ulijeva povjerenje.

Za Hansa Kahlera, operativnog direktora iz Eagle Eye Networksa, AI više nije samo marketinška fraza s primjenama izvan sigurnosti, nego praktičan alat koji već sada unapređuje operacije s jasno mjerljivim rezultatima. “AI danas rješava stvarne probleme”, kaže on, ukazujući na jedan od dugogodišnjih izazova industrije u vidu potrebe za efikasnim i brzim pregledanjem velike količine videozapisa. Umjesto da ručno prolaze kroz sate snimaka, korisnici uz Smart Video Search funkciju mogu jednostavno “unijeti pojam za pretragu, slično kao na internetu, i odmah dobiti relevantne rezultate”, kaže Kahler. Time se ne samo štedi vrijeme već omogućava brža i preciznija reakcija.

Kahler ističe i primjene poput prepoznavanja registarskih oznaka (LPR), obavještenja o neuobičajenom ponašanju i analitike koja prati prometne obrasce i poštivanje sigurnosnih procedura. Ovo nisu funkcije iz budućnosti jer su već danas u upotrebi.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.