Kvalitete i osobine istražitelja

Za one manje upućene, postoji izvjesna aura koja romantizmom okružuje istražitelja i njegov rad. Međutim, ta iluzija se veoma brzo rasprši pod svjetlom stvarnosti. Stvarni svijet istražnih radnji je težak, zahtjevan, a rijetko glamurozan. Povremeno se pojavljuju slučajevi koji mogu biti uzbudljivi ili oni kod kojih se do informacija dolazi lahko, no u pravilu su istrage zamorni, iscrpljujući, frustrirajući, dugotrajni, a ponekad i u doslovnom smislu prljavi procesi. U ovome i u nekoliko narednih brojeva čitajte više o kvalitetama i osobinama koje bi trebale krasiti kvalitetnog istražitelja

Redakcijski tim
redakcija@asadria.com

Zločine ne rješavaju genijalci i superheroji, već pametne i marljive osobe, koje univerzalno dijele jedan zajednički nazivnik – upornost. Riječima Samuela Johnsona, velike stvari ne obavlja snaga, već ustrajnost. U ovome smislu, ustrajnost treba shvatiti kao izdržavanje ili prevazilaženje poteškoća ili otpora na putu do konačnog cilja. Upornost je jedna od osnovnih ljudskih karakteristika, potrebnih ili, u krajnjem slučaju, veoma poželjnih za istražiteljski rad. Međutim, osim upornosti, istražitelja bi trebale krasiti i osobine kao što su:

• pažnja
• snalažljivost
• strpljenje
• orijentiranost ka ljudima
• razumijevanje ljudskog ponašanja
• znanje o pravnim postulatima posla
• vještine u komunikaciji
• senzibilnost
• predanost poslu
• samoinicijativnost
• skepticizam
• intuitivnost
• energičnost
• sposobnost pretvaranja i glume
• sposobnost zdravog prosuđivanja
• sposobnost logičnog rasuđivanja
• inteligencija
• kreativna maštovitost
• dobar karakter
• profesionalizam

Uspješan istražitelj će posjedovati, u različitom stepenu, svaku od tih osobina, bilo da su one urođene ili naučene.

Moć promatranja

Vještina u promatranju nije nešto što dolazi prirodno, već ju je neophodno naučiti i redovno trenirati i razvijati. Ona čini razliku između pukog posmatranja stvari i promatranja uz mogućnost izvlačenja inteligentnih zaključaka.

Temeljna karakteristika dobrog promatrača je, između ostaloga, i znatiželja. Ako ste znatiželjni o određenoj osobi, tada moć promatranja o njoj može otkriti mnogo. Njegovani ili prljavi i dugi nokti će reći dovoljno o ličnom izgledu i njegi. Da li je kosa duga i raščupana ili osoba ima urednu frizuru? Da li je kosa bila farbana? Da li je boja odjeće skladno ukomponovana? Da li osoba nosi modernu odjeću i odijeva li se sa stilom i u skladu sa modnim trendovima? Da li nosi očišćene i uglancane cipele? Da li ukupan izgled odaje neurednu ili dotjeranu osobu? Ukoliko osoba nosi neku vrstu radne uniforme, postoje li bilo kakve mrlje od boje ili masti koje bi mogle ukazivati ​​na to čime se ta osoba bavi oko kuće ili na poslu? Da li na promatranoj osobi ima kakvih ličnih predmeta ili nakita koji bi mogao reći nešto više o njoj? Da li nosi Timex ili Rolex sat? Nosi li promatrana osoba bilo kakvo vjersko obilježje ili nešto slično?

Na sličan način, naprimjer, možemo promatrati i automobil. Otisci prstiju sa unutrašnje strane prozora ukazuju na to da se u automobilu, osim vozača, najvjerovatnije voze i djeca. Isto vrijedi i ako uočite ostatke od jedenja kokica na stražnjem sjedalu ili podu. Kakve su oznake ili naljepnice vidljive na automobilu? Da li vam naljepnica na kojoj piše «Radije bih bio na skijanju» govori nešto više o vlasniku automobila? Ima li otpadaka na prednjim podnim prostirkama? Ima li opušaka u pepeljari? Ako ima, od koje marke cigareta potiču? Ima li tragova ruža za usne na opušcima? Očito je da postoji mnogo toga što je vrijedno pažnje, ali isto tako i mnogo toga što se kvalitetnim promatranjem može saznati. To ne znači da se iz svakog promatranja mogu izvući inteligentni, jezgroviti ili potpuno tačni zaključci. No, pažljivo promatranje i analiziranje uočenog nas može dovesti do ispravnih zaključaka. Razmislite o ženi koja čeka svoga muža i uočava ruž na okovratniku njegove košulje. On može biti veoma rječit, no teško da će time osujetiti ženinu moć promatranja.

Snalažljivost

Snalažljiva osoba je ona osoba koja pronalazi nova rješenja kada je strategija blokirana ili kada dođe u slijepu ulicu. Takva osoba razmišlja o alternativama: ako ne uspije plan A, koji je plan B?. Postoji li drugi put ili drugačiji način? Ako informacija nije dostupna na jednom mjestu, snalažljiva osoba će se okrenuti drugom izvoru. Osoba kojoj nedostaje snalažljivosti ima tendenciju da odustane kada prvi plan ili strategija ne uspije.

Navest ćemo jedan plastičan primjer. Tokom istrage koja se ticala aktivnosti u jednom koktel-baru bilo je od vitalne važnosti da istražitelj uđe neopaženo u koktel-bar tokom večernjih sati. No, večer prije ciljanog događaja barmen je postao sumnjičav prema njemu i njegovim namjerama i počeo je svome šefu ukazivati na to da se u baru nalazi istražitelj. Ako bi se istražitelj pojavio ponovo u krčmi, barmen bi ponovo izvijestio vlasnika i stvar bi definitivno propala. Međutim, ukoliko bi istražitelj uspio namamiti barmena van bara barem na pola sata, imao bi tada šansu da neopaženo uđe u krčmu i osigura kritične dokaze. No, postavljalo se pitanje kako da namami barmena van bara. U ulici preko puta se nalazila javna telefonska govornica. Istražitelj je znao ime barmena i adresu na kojoj je nastanjen. Nakon što je birao broj bara, istražitelj je pitao za konobara po imenu. Kada mu se barmen javio na telefon, istražitelj mu se predstavio kao vatrogasni narednik Glenn iz privatnog vatrogasnog društva. Nakon što je upitao barmena da li on živi na toj i toj adresi i nakon što je dobio potvrdan odgovor, istražitelj je rekao barmenu da je došlo do požara u zgradi na spomenutoj adresi te da su vatrogasci uspjeli spasiti nešto stvari i samu zgradu, no da je potrebno da hitno dođe do svoje zgrade kako bi mogao eventualno da identifikuje nešto od svojih stvari. Barmen je bio očito uznemiren i počeo je postavljati dodatna pitanja. Međutim, istražitelj mu je rekao kako u svoj toj zbrci ne može sa sigurnošću tvrditi da li je baš njegov stan bio zahvaćen požarom, ali da je od velike važnosti da odmah dođe do svoje zgrade kako njegove stvari greškom ne bi završile na smetljištu. Na kraju razgovora barmen je potvrdio da će biti ispred svoje zgrade najkasnije za petnaest minuta. Iz javne govornice istražitelj je posmatrao kako barmen napušta bar, sjeda u svoj automobil i odlazi. Nakon toga, istražitelj ulazi u krčmu i obavlja svoj zadatak prije barmenovog povratka. Sljedeći put su se vidjeli na sudu. Samo su posmatrali jedan drugoga i nisu govorili ništa. Nije ni bilo potrebno reći bilo šta, jer je i barmenu sve postalo kristalno jasno.

Strpljenje

Karakteristika koju nazivamo strpljenje nije tek jedna od osobina koja pospješuje rad istražitelja, već je jedna od najbitnijih osobina za istražne radnje, posebno ukoliko govorimo o promatranju. Naime, nije neuobičajeno za istražitelje da u nadzornim zadacima moraju sjediti u parkiranom automobilu danima ili sedmicama. Većina prosječnih osoba bi odustala, ali strpljenje kvalitetnim istražiteljima osigurava pomake naprijed. Naravno, postoje i nestrpljivi istražitelji, no takvi zacijelo u svome poslu ne traju dugo.

Interakcija sa ljudima

Istražitelj mora biti orijentiran prema ljudima i mora biti ugodan u komunikaciji sa onima koji ga okružuju. Naša dva ključna izvora informacija su promatranje i ljudi. Ljudi komuniciraju, a postoji direktna veza između količine prisnosti dvoje ljudi i količine informacija koje razmjenjuju tokom komunikacije. Pojedinac koji voli i uživa u druženju sa drugima djeluje poput magneta koji privlači ljude. Oni drugi, koji se osjećaju nelagodno u društvu, podsvjesno izbjegavaju druženje i ubrzo bivaju tako i percipirani od okoline. Istražitelj koji uživa u druženju sa ljudima obično je vrlo prilagodljiv u smislu privikavanja na širok spektar različitih tipova ljudi. On se jednako ugodno osjeća u druženju sa najamnim radnikom ili sa izvršnim direktorom, sa korisnikom prinudnog smještaja ili sa vlasnikom veleljepne vile u glavnoj ulici. Tu je i nešto što treba reći vezano za ljubaznost i poštovanje prema drugima: ono se definitivno isplati kada je istražitelj u potrazi za pomoći i informacijama. To se ne odnosi samo na stvaranje novih informatora već i na svakodnevno prikupljanje svega onoga što može predstavljati naizgled nebitnu informaciju.