Manevri zaustavljanja i okretanja vozila
Prilikom zaustavljanja neophodno je na unutrašnjem ogledalu provjeravati da li je prostor iza nas slobodan kako bismo nakon toga mogli krenuti u rikverc. Vožnja unazad nimalo nije jednostavna. Jedna od najboljih tehnika ove vožnje jeste da ostanemo uspravni na sjedištu, držimo obje ruke na volanu, a pogled usmjerimo isključivo prema naprijed, pri čemu se nikako ne smijemo okretati prema nazad
Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com
Uočavanje i prepoznavanje napadačkih aktivnosti protivničke strane izuzetno je težak poduhvat dok se krećemo u vozilu. Protivnička strana će nastojati da se maksimalno integrira u okolinu i da nas zavara sve do momenta kada počne sa napadom. Zato u takvim situacijama, kada nemamo previše šanse za pripreme, moramo učiniti sve da pravovremeno prepoznamo opasnosti putem određenih indikatora i srazmjerno tome reagujemo. Uočavanje napada jednako je važno kao i dojava našem timu, pogotovo ako smo usred evakuacije štićene osobe ili u vožnji. Izuzetno je teško pravovremeno alarmirati sva naša vozila, a to je neophodno kako bi i ostali znali šta se tačno događa i kojoj vrsti manevra trebaju pribjeći. Već smo ranije govorili da vozila koja se kreću brzinom 60 km/h u svakoj sekundi pređu oko 15 metara puta. Zbog toga se alarmiranje mora obaviti bez odlaganja, ako je moguće u djeliću sekunde, i svi tjelohranitelji, vozači i članovi našeg tima moraju jasno razumjeti šta se događa. Signalizaciju možemo obaviti standardnim sredstvima za komunikaciju poput radiouređaja ili mobitela, ali i unaprijed dogovorenim potezima i pokretima vozila.
Blokada od 90 stepeni
Situacija će nam nekada nalagati i zaustavljanje vozila. Ako to moramo učiniti i ukoliko nam je potrebna odbrana, vozilo ćemo zaustaviti poprečno na cesti, pod uglom 90 stepeni. Tako ćemo vozilom ujedno blokirati protivničku stranu, ali i dobiti neophodnu zaštitu kako bismo se odbranili od protivničke paljbe. Na koju stranu ćemo okrenuti vozilo može zavisiti od različitih faktora i operativne taktike. Ako raspolažemo specijalnim vozilom za zaštitu sa ugrađenom puškarnicom, naravno da ćemo baš nju okrenuti prema protivniku. Ukoliko naše vozilo nema puškarnicu ili integriran držač oružja, onda vozačevu stranu okrećemo prema neprijatelju, čime suvozač i ostali putnici dobijaju na vremenu da se evakuiraju, ali i uzvrate paljbu. Da bismo ovaj taktički manevar izveli uspješno, potrebno je smanjiti brzinu na maksimalno 60 km/h, zatim lijevom ruku okrenuti volan u željenom pravcu, a desnom rukom potegnuti ručnu kočnicu.
Nakon toga vozilo usmjeravamo kratko u suprotnu traku, a zatim još jačim manevrom vraćamo u traku u koju se želimo zaustaviti. Čim se vozilo okrene, spuštamo ručnu kočnicu i s obje ruke upravljamo nalijevo da bismo stabilizirali vozilo i doveli ga u idealan položaj. Pravilo je da usmjerimo naš pogled tamo gdje se želimo zaustaviti.
Ulazak/izlazak iz vozila
Da li kao tjelohranitelj u prednjem ili pratećem vozilu, ili kao lice odgovorno za štićenu osobu, smješteni naprijed desno u VIP vozilu, moramo sigurno stići na odredište i napustiti vozilo. Ne postoji nikakav razuman razlog da u toku vožnje ne koristimo pojas. Štaviše, bez obzira na zakonski propis, u kolima pratnje moramo koristiti pojas i ostati što je duže moguće svezani. Treninzi će nam pomoći da usvojimo rutinu brzog i sigurnog odvezivanja pojasa kako u stvarnim situacijama ne bismo imali strah od toga da će se isti zaglaviti. Prilikom skidanja pojasa bitno je jednu ruku koristiti za otvaranje pojasa, a drugu istovremeno za deblokiranje i otvaranje vrata. Vrata dalje guramo stopalom i, kada se dovoljno otvore, odmah izlazimo. Prilikom ulaska bitno je sjesti karlicom okrenutom suprotno od vrata vozila kako bismo zadržali najbolji mogući pregled i mogli upotrijebiti oružje ukoliko situacija to zahtijeva. Instinktivno stavljamo pojas, bez gledanja u kopču. Dovoljno smo istrenirani da bi naša ruka morala samostalno naći put ka njoj. Čim svi uđu, vozač zaključava vrata.
Ukoliko se nalazimo u prednjem vozilu, koje je zaduženo za blokiranje i suzbijanje napada protivnika, onda će postupak izlaska iz vozila biti isti, s tom razlikom što nakon izlaska tražimo najbolju poziciju za zaklon i otvaranje paljbe. Vozač će kao i u prethodnom slučaju izaći posljednji jer mora ugasiti i osigurati vozilo da se ne bi otkotrljalo. Ključ će staviti na prethodno definisano mjesto kako bi ga članovi našeg tima opet mogli koristiti.
Okret od 180° naprijed
Ovaj manevar se još naziva i „U-turn“ i jedan je od najpoznatijih, iako je riječ o prilično zastarjeloj metodi koja ima mnogo nedostataka. U prvom redu to je zbog toga što prilikom jurnjave vozilom često ostvarujemo velike brzine, pri kojima je svako okretanje rizično. Kod ovog okretanja vozilo će uvijek gubiti kontakt sa podlogom, odnosno neće nam sva četiri točka biti na cesti, što predstavlja najveću poteškoću. Zato je potrebno čekati dok se kontakt svih točkova ponovo ne uspostavi, a to će značiti i nekontrolisano proklizavanje vozila. Također, samim okretanjem dovodimo štićenu osobu, koja se obično nalazi na zadnjem sjedištu, direktno u zonu opasnosti, odnosno u kišu metaka protivničke strane. Sam manevar traje prilično dugo, a sa današnjim ABS kočionim sistemima moguće je ovo okretanje napraviti na mnogo lakši i jednostavniji način. Nekada će ipak biti lakše zakočiti i sigurno se odvesti rikvercom unazad.
Zaustavljanje vozila
Prilikom zaustavljanja neophodno je na unutrašnjem ogledalu provjeravati da li je prostor iza nas slobodan kako bismo nakon toga mogli krenuti u rikverc. Vožnja unazad nimalo nije jednostavna. Jedna od najboljih tehnika ove vožnje jeste da ostanemo uspravni na sjedištu, držimo obje ruke na volanu i pogled usmjerimo isključivo prema naprijed, pri čemu se nikako ne smijemo okretati nazad. Putanju vozila ćemo korigovati prema indikatorima koji su ispred nas. Krajičkom oka možemo gledati i u unutrašnje ogledalo, ali pogled prvenstveno treba biti usmjeren prema naprijed kako bismo mogli pratiti šta sve poduzima protivnička strana. Ako udarimo u nešto prilikom ove vožnje, onda će se svakako desiti udar i automobil će se možda zaustaviti. Prednost je to što ćemo barem znati šta napadači rade ispred nas. Ako, pak, okrenemo tijelo, dobit ćemo veći pregled onoga što je iza nas, ali trebamo imati na umu da prilikom eventualnog udara u bilo koju prepreku rizikujemo povredu kičme. Ako se sve odvija onako kako smo zamislili, ostajemo mirni na sjedištu i ubrzavamo unazad s punim gasom. Potrebno je postići razmak od minimalno 30–50 m između nas i aktivnosti protivničke strane. Kada to postignemo, imat ćemo dovoljno prostora i vremena za novi manevar kočenja i novu promjenu smjera.
