Nadgledanje, nadzor i kontrola pristupa

Nadgledanje znači permanentno i u definisanom vremenskom razdoblju osiguravati određeni objekat ili područje, te sve neregularnosti i utvrđene aktivnosti pismeno zabilježiti. Iako spada u dužnosti nadgledanja, kontrola pristupa nadgledanih područja jasno reguliše ko ima koju vrstu pristupa i kako se odvija identifikacija pojedinačnih osoba

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

U praksi, prilikom nadgledanja našu pažnju i samu fizičku prisutnost usmjeravamo ka nekom zadatku kojem se maksimalno posvećujemo bez prekida i odvraćanja. Ako dobijemo zadatak da nadgledamo vozilo, mora se osigurati da jedan tjelohranitelj uvijek ima vozilo u vidokrugu i da nadgleda okolinu, te da je spreman identifikovati osobe koje se približavaju i, ako je potrebno, otjerati iste. Poželjno je nadgledanje obavljati u smjenama, ali bez pravljenja prekida. Inače, kod operacija nadgledanja vrijedi pravilo: „Jedan ko’ nijedan!“

Nadgledanje

Pažnja relativno brzo popušta, pa je naše stražare potrebno mijenjati ili rotirati, ali sve to treba obavljati isključivo onda kada je frekvencija dešavanja na mjestu nadgledanja mala. Ukoliko je zadatak iznimno važan ili je u pitanju neki ekstreman slučaj, smjene radimo svakih 15 minuta. U toku mirne noći, recimo na usamljenom hotelskom hodniku, gdje ponajviše obavljamo nadgledanja vrata, smjene su neophodne od 3 do 6 sati, pri čemu vodimo računa da ne ugrožavamo spremnost naše ekipe na akciju te da ne zanemarujemo osnovne ljudske potrebe kao što su hrana i piće, toalet itd. Ali, iskustva govore da veoma često nećemo imati mogućnosti i resurse za postavljanje dva ili više tjelohranitelja za nadgledanje pojedinačnih objekata. Također, ukoliko smo dobili 24-satni zadatak, to obično znači uključivanje i velikog broja osoblja, pa se automatski smanjuje naša efikasnost za eventualnu akciju koja se treba izvesti, primjerice, narednog dana. Zbog toga moramo sve tačno isplanirati i operaciju nadgledanja izvršiti što je moguće učinkovitije. Uz svaku mjeru za nadgledanje pravimo i koncept alarma – ko, kako i u kom slučaju će biti alarmiran i gdje ćemo se sastati u slučaju nužde (mjesto okupljanja). U objektima se nadgledanje može vršiti za pojedinačna područja, stvari, predmete, liftove, vrata ili prolaze. Vanjsko nadgledanje može obuhvatiti vozila, vrata, prilaze, neke ključne pozicije itd. Da bi se cijeli objekti, kao, npr., kuće ili hoteli, mogli sveobuhvatno nadgledati, potrebno je mnogo osoblja i neophodnih pomagala (žice, materijal za zatvaranje, sredstva za osvjetljenje itd), kao i dozvole organa vlasti i vlasnika objekta.

Kontrola pristupa

Kontrola pristupa osiguranih i nadgledanih područja također spada u dužnosti nadgledanja. Kod važnijih akcija, tj. akcija sa značajnijim povodom, potrebno je permanentno koordinirati sa osobom odgovornom za kontrolu pristupa, a najvažnije kod kontrole pristupa je jasno regulisanje ko ima koju vrstu pristupa i kako se odvija identifikacija pojedinačnih osoba. Potrebno je razlučiti ko tačno ima neograničeni, a ko ograničeni ili zabranjeni pristup. Ovisno o infrastrukturi u pojedinačnim objektima, i ovdje možemo posegnuti za karticom za identifikaciju ili sistemima za elektronsko zaključavanje i identifikaciju.

Iako u većini slučajeva sami sprovodimo kontrole pristupa, pogotovo na manjim područjima, operacija može, ovisno o situaciji i vrsti opasnosti, biti veoma kompleksna i igrati odlučujuću ulogu za opću sigurnost štićene osobe i nas samih.

Moramo identifikovati osobe, procijeniti ih i na kraju konačno odlučiti šta i kako postupiti. Isto vrijedi i za njihov pribor, prtljag i odjeću. Imajte na umu da se kontrola pristupa veoma često odvija na improviziranim mjestima ili jednostavno na kućnim ili sobnim vratima, gdje smo uglavnom bez dodatnih pomagala i jasne raspodjele prostora između osobe koja kontroliše i one koja je kontrolisana. Zato moramo brzo odlučivati, ali i biti svjesni da kao takvi predstavljamo prepreku za druge osobe u njihovoj uobičajenoj okolini (npr. osoblje u hotelu, sluge u kući itd). Ovaj se aspekt mora uzeti u obzir, s tim da se ne smije utjecati na temeljitost i sigurnost same kontrole. Treba razmišljati i o mogućim opasnostima i prijetnjama od aktivnosti protivničke strane te osmisliti kako bi se eventualni napad u cilju eliminacije naše kontrolne tačke mogao izbjeći. I kontrola iskaznica također ima svoje nedostatke. Iskaznica se nikad ne bi trebala direktno uzimati od osobe, već bi se uzimanje iste trebalo odvijati preko tzv. „sigurnog spremišta“. Ovo je zbog toga što je prilikom legitimisanja ili predaje iskaznice odstojanje između nas i tih osoba veoma malo, što može proizvesti brojne opasnosti.

Kako kontrola pristupa također zauzima centralni položaj pored kojeg praktično svako mora proći, istoj se moraju dodijeliti i dalji zadaci, npr. upravljanje ključevima, vođenje registra o ulascima i izlascima, kontrolisanje ulazne pošte itd. U mnogim slučajevima ovdje se preuzimaju, prijavljuju i/ili prosljeđuju i dolazeći telefonski pozivi, a formira se i zborno mjesto za javljanje cijelog tima.

Ovisno o situaciji i vrsti opasnosti, koriste se elektronska i tehnička pomagala, poput detektora metala u vidu tunela ili ručni uređaji, rendgenski uređaji za prtljag i poštu, detektori eksploziva, specijalni materijal za natpis, posude i zapečaćene vrećice za sigurno držanje predmeta koji kod nas privremeno ostaju i ne mogu proći, kao i uređaji za izradu stalnih i privremenih iskaznica. Kao tjelohranitelji moramo dobro poznavati područje klasične i elektronske kontrole pristupa i sve njene karakteristike jer ni u kom slučaju ne želimo dopustiti protivničkoj strani i njenim pomagačima upad u naše područje.

Nadzor

Nadzor objedinjuje sve gore navedene operacije, odnosno predstavlja nadgledanje i kontrolu određenih objekata, osoba ili područja u različitom vremenskom razdoblju, također i iz daljine. Bitna je razlika u tome što kod nadzora opet bilježimo sve informacije, neregularnosti ili aktivnosti protivničke strane, ali u slučaju potrebe i intervenišemo. Prilikom obavljanja nadzora također koristimo elektronske i mehaničke senzore i pomagala, fotoćelije i jednostavne ili kompleksne videonadzore, ali naša fizička prisutnost, ovisno o situaciji i operaciji, nije stalno neophodna, čime dobivamo veću širinu i slobodu djelovanja u sprovođenju operacije. Naravno da postoje i stalni zadaci nadzora, npr. kada kućni detektiv pokušava da razotkrije lopove putem stalnog nadzora na više monitora i na kraju se sa istima i obračuna. Ali, česti su slučajevi da se kod zaštite lica područja nadziru tako što se urade neredovne kontrolne šetnje da bi se snimilo stanje i/ili otkrile aktivnosti protivničke strane. Prilikom nadzora preko elektronskih pomagala dobro je što možemo uposliti samo jednu osobu koja sama može nadzirati veća područja. Nadzor definitivno ima mnogo prednosti jer nam omogućava da sami određujemo kad, šta i na koji način nadziremo. Protivnička strana zbog ovih aktivnosti postaje nesigurna, ograničena i ometana, a mi možemo s malo osoblja pokriti mnoga veća područja. No, i to ima svojih nedostataka i ograničenja. Pažnja i pogled jedne osobe ne može biti istovremeno usmjeren na nekoliko područja ili kontrolnih tačaka, a nekada je dovoljno samo malo vremena pa da protivnička strana shvati situaciju i krene u napad. Također, i tehnički uređaji imaju svoja ograničenja, pogotovo što se njima može manipulisati i može ih se ometati, a sam trošak operacije može biti nadproporcijalan. Naravno da možemo snimati s kamerom podatke čitava 24 sata, ali ubrzo ćemo biti zatrpani enormnim količinama podataka koji se moraju arhivirati i obraditi, a to opet znači korištenje dodatnih sredstava i osoblja. Kod nadzora se također mora odrediti plan sprovođenja različitih mjera ukoliko se ustanove neke neregularnosti ili primijeti ponašanje koje odstupa.