Nestašice opreme izvjesne u novoj godini

Rijetko ko je mogao predvidjeti da će se tržište, nakon borbe s posljedicama pandemije, suočiti s još jednim velikim izazovom – globalnom nestašicom i povećanjem cijena sigurnosne opreme. Otežano izvođenje projekata nastavit će se, kažu rukovodioci velikih tehnoloških kompanija i analitičari, još najmanje godinu ili dvije
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kada su učesnici u našem prošlogodišnjem istraživanju kazali da prihode crpe iz realizacije već dogovorenih i započetih projekata, ali da bi se mogli suočiti s manjkom novih jer su u mnogim vertikalama smanjene investicije, mislilo se da će to biti najveća prepreka bržem oporavku regionalnih sigurnosnih kompanija. Tržište je inače dosta dobro podnijelo posljedice pandemije: došlo je ispočetka do određenog smanjenja obima traženih usluga, otežane naplate i, naravno, povećane brige za zdravlje zaposlenika, ali to je bilo otprilike to – rad je nastavljen i nije zabilježen kolaps u potražnji za uslugama koje ljude čine sigurnim. No, otad je eskalirao drugi problem. Manjem broju novih investicija u novoj se godini pridružila globalna nestašica čipova, zbog koje kasni isporuka i povećava se cijena sigurnosne opreme. Nisu, dakle, upitni samo novi projekti već i pravovremena realizacija postojećih.

Niko nije pošteđen
Poluprovodnički čipovi se koriste praktično u svemu. Korijeni tog problema, kako smatra Gartnerov analitičar Koray Köse, počeli su i prije sa širenjem 5G mreže i cloud usluga te američkim sprečavanjem prodaje poluprovodnika i ostale tehnologije Huaweiju, ali je pandemija “bila kap koja je prelila čašu”. Huawei je, pak, kao posljedica američko-kineskog trgovinskog rata, počeo gomilati računarske čipove, što je nagnalo i Apple da uradi isto. Zbog nestašice čipova trpi cijela potrošačka elektronika. Samsung, naprimjer, odgađa izdavanje jednog od dva vodeća modela telefona iako i sam proizvodi čipove, ali se oslanja na komponente nezavisnih proizvođača poput procesora kompanije Qualcomm. Gubitak autoindustrije, kazali su predstavnici konsultantske kuće Alix Partners za Bloomberg, mogao bi u 2021. godini iznositi čak 61 milijardu dolara, a pojedini proizvođači su morali zatvoriti određene pogone.

Iako američki proizvođači predvode u razvoju i prodaji poluprovodnika s 45–50 posto globalnih prihoda, proizvodnja je odavno prebačena u Aziju. Tajvan i Južna Koreja proizvode 83 posto svih procesorskih čipova te 70 posto memorijskih čipova na svijetu. Taiwan Semiconductor Manufacturing (TSMC) je najveći svjetski proizvođač koji, prema podacima iz 2019. godine, proizvodi čak 10.761 proizvod koristeći 272 tehnologije za 499 različitih kupaca.

No, stanje na tržištu donedavno nije bilo ovakvo. Između 2018. i 2019. godine prodaja poluprovodnika je čak opala, ali je u 2020. porasla za 6,5 posto, podaci su Udruženja industrije poluprovodnika. Nagli rast nastavljen je u prošloj godini, pri čemu je prodaja u trećem kvartalu 2021. bila 27 posto veća nego u istom periodu godinu ranije te kvartalno najveća u historiji. Proizvođači čipova povećavaju kapacitet, ali za to je potrebno dosta vremena, ponajviše zato što su milijarde dolara potrebne da se izgradi fabrika poluprovodnika. “Ne vjerujem da će ovaj problem biti riješen do sljedećeg Crnog petka (novembra 2022)”, rekao je Köse za BBC.

Industrija sigurnosti ovisna o čipovima
Prema mišljenju Dennisa Holzera, izvršnog direktora PowerHouse Alliancea, konzorcija distributera na veliko za proizvode na tržištu stambene i komercijalne audio/video opreme, sigurnosti, umrežavanja, IT-a i dodatne opreme za potrošačku elektroniku, nestašice su izvjesne i u sigurnosnoj industriji: “Neki od čipova koji idu u kamere, (alarmne) sisteme i automobile vrlo su blizu da postanu isti ili varijacije ostalih. Cijela industrija je na udaru zbog toga.” Kako je industrija u toj mjeri ovisna o poluprovodničkim čipovima, važno je pokušati ukloniti neke od ovih problema u lancu opskrbe. U tom smislu, Udruženje sigurnosne industrije (SIA) pridružilo se koaliciji organizacija koje od Kongresa Sjedinjenih Američkih Država traže da podrži zahtjev predsjednika Bidena za finansijski paket u vrijednosti od 50 milijardi dolara za tzv. Zakon o čipovima za Ameriku. Koalicija smatra da će kongresna podrška Zakonu omogućiti diverzifikaciju, proširenje i otpornost američkog lanca opskrbe poluprovodnicima. “Poluprovodnički čipovi igraju bitnu ulogu u ekosistemu sigurnosne industrije jer omogućuju funkcioniranje sigurnosne opreme, interoperabilnost s drugim komunikacijskim sistemima i proširenje tradicionalnih rješenja koja uključuju funkcije vještačke inteligencije, 5G-a i interneta stvari”, navodi se u saopćenju SIA-e. “U svjetlu globalnog nedostatka čipova – uključujući kašnjenja u proizvodnji i isporuci, prekide u lancu opskrbe i povećanu potražnju za poluprovodničkim čipovima koji utječu na proizvođače – SIA podržava uključivanje u programe finansiranja u okviru Zakona o čipovima.”

Povećanje cijena
Nestašica komponenata tradicionalno vodi ka većoj cijeni proizvoda, no ovaj put stvar je još teža jer su i cijene brodskog i zračnog transporta naglo skočile od početka pandemije. Slanje kontejnera robe od 40 stopa (12,19 m dužine, 2,44 m širine i 2,59 m visine) iz Azije u Evropu trenutno košta 17.000 dolara, kaže George Griffiths, urednik S&P Global Plattsa. To je deseterostruko veća cijena u odnosu na 1.500 dolara po kontejneru prije samo godinu dana. Na kraju, sigurnosnu i ostale industrije pogodila je i energetska kriza: naglo su povećane cijene plina i nafte, nestašica je električne energije na tržišta širom svijeta, a naročito u Kini, gdje su u pojedinim pokrajinama već uvedene redukcije struje. Kako stvari stoje, bezbolan prelazak na zelenu energiju, smanjenje broja termoelektrana i ukidanje nuklearnih elektrana u pojedinim zemljama, uz ostale faktore, očigledno nije dobro procijenjen. Cijene svakodnevnih proizvoda, pa i potrošačke elektronike raste, a taj se rast očekuje i dalje ako cijene energenata ne počnu padati. Uz spomenutu nestašicu komponenata i povećanje cijene transporta, izvjesno je povećanje cijene sigurnosnih proizvoda i otežano izvođenje projekata.

Problem već prisutan u regiji
Da bismo saznali kakvo je stanje na terenu, posegnuli smo za mišljenjem nekih od vodećih regionalnih distributera sigurnosne opreme. Situacija, kako se većinom slažu, nije povoljna. Geopolitička sukobljenja prelila su se na cijelu industriju sigurnosti, a posljedice trpe svi u nabavnom lancu, od proizvođača, preko distributera i instalatera do krajnjih korisnika. Naime, regionalni se distributeri bore da lageruju dovoljno opreme kako bi ispoštovali rokove isporuke i ugradnje koji se stavljaju pred njihove partnere. “Na neki način smo to očekivali jer smo bili u kontaktu s proizvođačima s kojima radimo, i to čak i prije pandemije. Korona je mnogo toga promijenila i praktično treba urgirati iz dana u dan. Mislilo se da će pandemija stati i da će se popraviti lanci dobave, ali to se nije desilo. Dapače, desili su se i problemi sa čipovima, s radnom snagom u Kini, neki su prebacili proizvodnju u zemlje Jugoistočne Azije, gdje su još veći problemi s koronom. Zatim, odnedavno neke kompanije u nekim kineskim pokrajinama imaju zabranu djelatnosti zbog potrošnje električne energije, tvornice su zatvorene (neke čak imaju zabranu rada od jedan do šest dana u tjednu, što je za neke neizdrživo, tako da će određeni krug tvornica vjerojatno prestati postojati). U posljednjih godinu i pol dana u Kini je nestalo barem dvije tisuće kompanija koje su se bavile našim biznisom”, kazao je Dean Klobučar, direktor izvoza Alarm automatike.

Kao i svi distributeri, Master CCTV pokušao je povećati zalihe, kaže šef prodaje Milutin Mumin, no proizvođači to nisu mogli ispoštovati. Najveći je, dodaje, problem s azijskim proizvođačima, s kojima uglavnom rade, pri čemu se dešavaju vakumi u nabavkama. “S nekim evropskim proizvođačima nemamo problem, osim s količinama i rokom isporuke”, dodaje Mumin.

Istok vs. Zapad
Da li su, prema ovome, najveća kašnjenja u isporuci opreme prisutna kod dalekoistočnih proizvođača ili je, pak, taj problem zahvatio i zapadne, bilo je pitanje na koje smo odgovor potražili kod Ingram Micra i slovenskog ORG. TEND-a, koji prvenstveno s evropskim i američkim kompanijama. “Mi smo orijentirani na b2b segment i nismo ovisni o proizvođačima iz Kine, ali evropski proizvođači od kojih uzimamo jesu”, kazao je Aleš Polajnko, direktor slovenske firme, dodavši da se kriza već prelijeva i na neke velike zapadne kompanije: “Mogu reći da u tehničkoj zaštiti, u našem segmentu, uopće nije bilo problema, ali u nekim drugim su bile situacije s nabavkom koje su nas zabrinjavale, i to s nekim renominanim kompanijama, poput Cisca, gdje je vrijeme isporuke bilo 25 sedmica i onda znate da je neki problem.”

Iz Ingram Micra, najvećeg globalnog distributera IT i sigurnosne opreme, navode da zasad nisu imali problema zbog dobre pripreme i podrške njihove organizacije kao globalne cjeline. “Nismo orijentisani ka kineskim proizvodima i tržištu, ali shvatili smo da je tome što nemamo problema doprinelo to što smo ih na vreme uočili i da smo mogli da kvalitetno ispomažemo jedni druge, gde smo uspostavili odličnu saradnju između Ingrama Srbije, Slovenije i Španije itd. Našim integratorima smo ponudili rešenja koja su premium segmenta i koja se mogu vrlo lako kombinovati s nekim drugim proizvođačima”, rekao je Predrag Aćimović, menadžer za sisteme tehničke zaštite u toj kompaniji. Iz Alarm automatike potvrđuju kako su već nekoliko mjeseci aktuelna velika kašnjenja u isporuci kontejnera ili aviona s Dalekog istoka, ali indirektno i evropski proizvođači osnovnih komponenti imaju problema s nekim komponentama, što dovodi do toga da se proizvod ne može završiti i isporučiti na vrijeme.

Žar i dalje tinja
Kao što smo spomenuli, geopolitička situacija, koja je dijelom dovela do ovakvog stanja, ne stišava se. Sukob velikih ekonomskih sila traje, a posljednji u nizu je usvajanje Zakona o sigurnoj opremi u američkom kongresu, kojim se zabranjuje upotreba proizvoda pet velikih kineskih kompanija u projektima koje finansira američka vlada.

“Politička situacija je jako teška. Počelo je sve kada je uveden embargo na neke kineske proizvode. Najveći proizvođač čipova za CCTV na svijetu je indirektno dobio embargo na uvoz opreme u Ameriku i proizvođači koji su mnogo koristili te čipove su morali preko noći tražiti druga rješenja. Ta druga rješenja su postojala i prije, ali nikad nisu bila dovoljno kvalitetna niti su njihovi kapaciteti bili dovoljno veliki da bi mogli preko noći preuzeti te proizvodne količine. Tu se desio veliki poremećaj. Nakon svega se desio NDAA certifikat, koji označava one proizvode koji se mogu prodavati u Americi, odnosno koji nisu pod embargom”, kaže Klobučar. U međuvremenu su se proizvođači snalazili i, kako kaže, sada postoje druga rješenja koja nisu tako loša, ali to je u jednom trenutku prije godinu i po bio prvi veliki problem, koji je igrom slučaja koincidirao s koronom, pa je nastao problem u nabavci. Poslovanje u industriji sigurnosti je prosto kolateralna žrtva makropolitičke situacije na koju regionalne kompanije ne mogu utjecati, ali joj se moraju prilagoditi.

Kada je riječ o saradnji među državama, Ingram Micro ima globalna skladišta koja su svima na raspolaganju, a oprema se isporučuje dva puta sedmično iz Evropske unije. No, od manjih distributera vendori uvijek očekuju da imaju opremu na lageru, što je mač s dvije oštrice budući da se tehnologija jako brzo mijenja. “Borba je, ali mislim da će na kraju biti uspešna, jer jednostavno – mi se bavimo ovim poslom, radimo ga najbolje što umemo, prinuđeni smo da se malo grupišemo, da pomažemo jedni drugima, da izgubimo te stavove da je kriza naša najbolja šansa – jer nije”, kaže Aćimov.

Gdje onda jeste šansa?
Prilika se za ovdašnje kompanije nahodi u dvjema stvarima. Prva je promocija regije kao prostora koji zbog relativno jeftine, a kvalitetne radne snage može za strane kompanije proizvoditi sigurnosnu opremu. Mišljenja o izvodivosti i realnosti takvog poteza su podijeljena. Aćimov smatra da “postoji velika verovatnoća da će istočni proizvođači gledati ovaj region kao mesto gde bi mogli da prebace svoju proizvodnju”, dok Klobučar tvrdi da kako je teško očekivati da se proizvodnja vrati u Evropu: “To je dug proces. Neke pokrajine u Kini koje su uvijek bile veliki proizvođači su počele prebacivati proizvodnju u Jugoistočnu Aziju (Tajland, Kambodža i dr.) zbog manje cijene. Vjerojatno će se to nastaviti, možda će se tako riješiti i spomenuti politički problemi.”

Nije rijetka pojava u zemljama regije da se lokalno proizvodi za evropska tržišta, no da bi se na to odlučila i industrija sigurnosti, ovo područje mora doći u fokus, i to kroz intenziviranje kontakata, aktivniju promociju, olakšanje procedura prilikom investiranja i, jako bitno, edukaciju i zadržavanje potencijalnih radnika. “Naš zanat se ne uči u školama i nikada se nije učio. Poruka za ljude koji to mogu da promene da se ovo približi formalnoj edukaciji i mislim da je znanje to što će nam pomoći i izvući nas iz ove krize. Nikakve isporuke, inovacije i proizvodi neće učiniti ništa ako nema ljudi koji će to sprovoditi i ako oni nisu opskrbljeni znanjem”, naglašavaju iz Ingram Micra.

Pomak ka naprednijim rješenjima
Druga je prilika u povećanju cijena i širenju portfolija sigurnosnih usluga. Naime, dugo su se cijene proizvoda i usluga snižavale, pa su se mnoge kompanije, pogotovo u fizičkoj zaštiti, žalile da ne mogu adekvatno platiti i zadržati stručno osoblje, koje u sve većem broju emigrira. Povećanje cijena opreme iz Azije stoga, kažu naši sagovornici, može biti prilika da se stvari postave na pravo mjesto.

“Cijeli ovaj problem bi mogao potrajati dosta dugo, možda čak i do godine dana, jer stvari se brzo mijenjaju i za sada nema ozbiljnih naznaka da će ići na bolje. Rastu cijene energenata, komponenata i radne snage, koja nije ni blizu jeftina kao nekada, no to je možda i dobro za biznis. Biznis se razvija, ide u pravcu napredne inteligencije. Treba se prilagođavati, pratiti trendove, način korištenja opreme je drugačiji nego što je bio. Smatram da krajnji korisnik može zaista puno dobiti od kvalitetne opreme tehničke zaštite, nešto što je prije deset godina bilo samo na filmovima i nezamislivo, danas to postoji i od toga mogu imati koristi, a cijene su prihvatljive svima. I mislim da mi kao industrija trebamo raditi na promociji naprednih rješenja, a ne samo kupovini i prodaji nečega što je najjeftinije. I zato smatram da je povećanje cijena dobro za biznis. S naprednom inteligencijom moguće je smanjiti potrebu za radnom snagom, čija je cijena također veća”, kaže Klobučar. Kako su u martu prošle godine na tržištu počele nedostajati neke osnovne stvari, ljudi su se navikli da će biti potrebno više vremena za isporuku. “Možda je to za nas prilika da možemo cjenovno nešto napraviti bolje”, kaže Polajnko, “Tome se treba prilagoditi, napravili smo neke korake koje bi to trebale ublažiti kako bismo dali dobar servis našim klijentima.”

Približavanje cijena evropskih i azijskih proizvoda
Na tržištu se odvija i još jedna pojava – povećanje cijena transporta smanjuje cjenovnu razliku azijskih i evropskih uređaja. Neki i tu vide priliku da prodaju opremu evropskih proizvođača. “Kad uporedite cenu s Istoka, odnosno Kine, pa kad dodate sve te troškove i ta roba stigne u Beograd i pogledate evropske proizvođače, dolazimo otprilike na istu nabavnu cenu. Tako da tu vidimo šansu da ćemo mi, ako ništa drugo, kvalitet je vrlo sličan, ali vreme je mnogo kraće, tako da tu pravimo backup i popunimo one praznine i vakume koji su se stvorili”, rekao je Mumin dodavši kako mnogi iz Evrope već kontaktiraju Master i nude svoje usluge.

Investicije ne staju
Na kraju, važno je istaknuti da, prema mišljenju naših sagovornika, investicije u zemljama regije nisu stale, naročito kada je riječ o državnim projektima. “Što se tiče investicija u Sloveniji, jedno vrijeme su se zaustavile, a onda nastavile. Graditeljstvo kao grana je u usponu. No, mislim da će ovaj posljednji kvartal pokazati da se ekonomija hladi. Bojim se da će posljedica biti otpuštanje ljudi”, rekao je Polajnko. Novca za projekte ima, problem je jedino u nabavci potrebne opreme. “Nije se mnogo promenilo, svi imamo manjak radne snage u regionu, ali investicije idu nesmetano. Nekad dođe do određenih problema, ali to se rešava vrlo brzo, tako da u principu ne vidim tu neki veliki problem. Državni projekti idu svojim tokom, ali i manje, privatne investicije. Oseća se da ima novca, nabavka je samo problem, ali sreća da smo na vreme napravili veće lagere, tako da još uvek uspevamo da odgovorimo na sve zahteve”, rekao je Mumin zaključivši kako se u krizi trebamo više okrenuti jedni drugima, međusobnoj saradnji i razgovoru te razmjeni iskustava i znanja, što je za regionalno tržište sigurnosti neophodno kako bi prebrodilo i ova iskušenja.