Prednost multimedijalnog pristupa u sprovođenju treninga i obuke

Kvalitet i kreativnost obuke koja se izvodi u učionici ograničeni su samo maštom upravitelja sigurnosnim odjelom. Uzmite za primjer program koji je razvijen za planiranje nastave iz domena umjetnosti sprovođenja ispitivanja. Ukoliko je sproveden ispravno, ovakav program obuke predstavlja učinkovit način da čak i iskusni ispitivači i istražitelji dođu do novih i svježih ideja. Ovu metodu osposobljavanja i obučavanja mladih istražitelja moguće je sprovoditi uz korištenje pripremljenih i unaprijed režiranih i snimljenih istražnih intervjua, ali i pomoću raspoloživih videosnimaka načinjenih tokom sprovođenja stvarnih istražnih saslušanja

Redakcijski tim
redakcija@asadria.com

I jedna i druga metoda su prepoznate kao izrazito učinkovite, s tim što korištenje audio-video zapisa sa stvarnih saslušanja donosi i dodatnu korist, s obzirom da se tokom tako koncipirane obuke mladi istražitelji suočavaju sa nizom stvarnih reakcija ispitanika i sa njihovim pokušajima da davanjem neistinitih izjava skrenu tok istrage u pogrešnom smjeru. U pripremi za jednodnevni seminar, koji je na ovu temu održan za sve istražitelje jedne organizacije koja pruža usluge iz domena privatne zaštite, svi učesnici su zaduženi da predstave svoje slučajeve iz prakse kod kojih su se tokom ispitivanja suočili sa određenim poteškoćama. Na dan treninga dva nasumično izabrana učesnika naglas su čitala uratke svojih kolega, pri čemu je jedan od čitača igrao ulogu istražitelja, a drugi ispitanika.

Videoedukacijski program

Ovo “ispitivanje” izvršeno je prije okupljanja grupe istražitelja, a tonski i video snimak je pohranjen na videokasetu. Nakon što su učesnicima seminara prenijeli cjelokupnu dramaturgiju i tok saslušanja, suočenje je bilo izloženo procjeni i kritici od strane cijele grupe. Ovakvo stjecanje znanja i dijeljenje iskustava se pokazalo kao veoma efikasna metoda učenja za sve učesnike seminara. Kao dodatak iskustvu iz učionice nešto kasnije je razvijen i priručnik za samostalno učenje i stjecanje znanja vezanih za tehnike i tok sprovođenja saslušanja, a koji pokriva osnove procesa ispitivanja i saslušanja i bavi se, između ostaloga, i razlozima za prihvatanje, odnosno odbacivanje pojedinih izjava ispitanika. Na taj način je kreiran svojevrstan videoedukacijski program, koji obuhvata tri različite situacije. Nakon čitanja sastava u kojem je detaljno predstavljena prva situacija, sudionicima seminara je naloženo da zatvore knjige i uključe TV uređaj, na kojem je zatim i prikazana dramatizacija slučaja kojega je upravo opisao prvi čitač. Na kraju prikazivanja prvog snimljenog audio-video uratka, na ekranu se prikazuje poruka za učesnike seminara da isključe TV aparat i vrate se na radni list, u kojem je trebalo odgovoriti na niz pitanja vezanih za tok i sadržaj saslušanja kojega su upravo imali priliku pogledati. Nakon što su učesnici seminara po ovom modelu pregledali sve tri ponuđene situacije i odgovorili na pitanja postavljena u radnom listu, imali su priliku usporediti svoje odgovore sa odgovorima napisanim na poleđini radnog lista. Ovaj izmijenjeni pristup stjecanja znanja u učionici pokazao je tri veoma jasne prednosti:

(1) Istražitelj početnik na ovaj način znanje i iskustvo preuzima i stječe potpuno samostalno, bez da za proces stjecanja znanja veže vrijeme upravitelja istražnog odjela ili drugog starijeg i iskusnijeg istražitelja;

(2) Samo iskustvo učenja na ovaj način ne nosi bilo kakvu prijetnju. Odgovori bilo kojega od polaznika bili su nepoznati za ostale polaznike, a na taj način su učesnici seminara mogli svoje privatne i povjerljive procjene sumnjivih ili pogrešnih odgovora usporediti sa odgovorima navedenim na poleđini priručnika, iz čega su imali priliku izvoditi zaključke, koji su im kasnije mogli poslužiti kao dobra smjernica za sprovođenje saslušanja;

(3) Ovakav proces stjecanja znanja je iskustven. Polaznici su se mogli saživiti sa ulogom ispitivača prikazanog na TV ekranu. Varijacija na ovu metodu sprovođenja treninga bi mogla biti i ta da se tokom seminara prikažu i audiovizuelni zapisi sa stvarnih ispitivanja koja su poduzeta ranije. Neke organizacije koriste ovu metodu kao sredstvo zaštite od lažnih tvrdnji o zloupotrebi ili pogrešnom tumačenju njihovih istražitelja. Istražitelji u radionici mogu kao grupa naknadno davati sugestije o tome kako poboljšati tok i rezultate saslušanja. To, međutim, zahtijeva postojanje odgovarajuće kolegijalne atmosfere među osobljem, tako da se dati komentari ne protumače kao kritika, već kao sugestija.

Ukoliko je sprovedena ispravno, ovakva obuka predstavlja učinkovit način da čak i iskusni ispitivači i istražitelji dođu do svježih ideja. Sljedeća korist od korištenja audio-video zapisa sa stvarnih saslušanja je u tome što se tokom takvog sprovođenja obuke mladi istražitelji suočavaju sa nizom stvarnih reakcija ispitanika i njihovih pokušaja da izbjegnu davanje istinitog odgovora ili da daju neistinite informacije. U odnosu na korištenje unaprijed pripremljenih i snimljenih audio-video sesija sa izrežiranim saslušanjima, korištenje stvarnih zapisa sa saslušanja ne ograničava proces stjecanja znanja sposobnošću nekog od kolega istražitelja da se uživi u ulogu ispitivača i kompletnu situaciju predstavi posve vjerno.

Nastava van učionica

Sljedeći način na koji upravitelj odjela sigurnosti može iskazati svoju odgovornost kao trener je organiziranje nastave u lokalnim obrazovnim ustanovama ili zahtijevanje sudjelovanja na predavanjima na kojima se, u relevantnim koledžima i drugim obrazovnim ustanovama, govori o istim ili sličnim temama, odnosno o istražnim vještinama. Iako se dostupnost obrazovnih programa sa ovom tematikom razlikuje u različitim područjima, ova vrsta formalne obuke u značajnom je porastu i od neupitne je vrijednosti. Stručne skupine sponzoriraju tematske seminare u okviru njihovih specijalnosti, a po kalendarskim shemama koje se najčešće mogu pronaći na njihovim web-stranicama. Ono što predstavlja i dodatnu korist je činjenica da mnoge organizacije postavljaju upozorenja i obavijesti o organiziranju sličnih edukativnih programa i od strane privatnih kompanija i drugih udruženja iz područja zajedničkog interesa. Za takvu obuku, često namijenjenu naprednim praktikantima koji imaju ograničenja u smislu vremena kojega mogu utrošiti van svojih uobičajenih dužnosti, može se očekivati da bude veoma sadržajna i da ponudi mnoštvo praktično iskoristivih saznanja i tehnika. Ovo se naročito odnosi na treninge i seminare organizirane i sponzorirane na nacionalnoj ili međunarodnoj razini organizacije. Ponekad su treninzi organizirani na lokalnom nivou slabije kvalitete u odnosu na one organizirane na nacionalnom ili međunarodnom nivou, bilo da govorimo sa aspekta kvaliteta i kvantiteta prezentacijskih materijala ili sa aspekta samoga stila prenošenja znanja i prezentacijskih tehnika kojima se služi predavač.

Sigurnosni menadžer u ulozi kontrolora

Kada se sigurnosni menadžer nađe u ulozi kontrolora, tada bi se trebao posebno pozabaviti sa četiri područja od interesa: organizacijom i rasponom kontrole, evidencijom, troškovima i opremom. Raspon ili obim kontrole, kao koncept upravljanja, odnosi se na broj podređenih koji izvještavaju izravno svoje nadređene. Iz nekih starijih udžbenika se moglo saznati da je dobar raspon kontrole u sigurnosnim organizacijama onaj pri kojem je jedan sigurnosni menadžer nadređen nad maksimalno šest osoba. Međutim, s obzirom da ovdje govorimo o istražiteljima, praksa je pokazala da se obim efektivne kontrole može proširiti i van spomenute granice, kako zbog karaktera i visokih vrijednosti koje u svakome smislu treba da karakterišu budućeg istražitelja tako i zbog svega onoga što predstavlja prirodu posla kojim će se on u budućnosti baviti. Visokostručno i motivirano istražno osoblje u pravilu zahtijeva znatno manji nivo nadzora, što omogućuje spomenuto proširenje normalnih granica raspona kontrole.

U organizaciji čija organizaciona struktura odgovara strukturi organizacije predstavljenoj na grafikonu 1, naprimjer, za rad istražnog odjeljenja je potreban samo jedan menadžer ili supervizor. Međutim, ni pod kojim okolnostima se od voditelja istrage ne bi trebalo zahtijevati da koordinira sa više od deset istražitelja koji ga izvještavaju i koji su mu podređeni. Dakle, ako sigurnosna organizacija ima više od deset istražitelja, tada na scenu stupa organizacijski dizajn koji je prilagođen istražnim odjelima. U takvim slučajevima je primjenljiv drugačiji princip organizacije, temeljen na logičnoj podjeli rada i zadataka, a prema kojemu su istražitelji podijeljeni po njihovoj namjeni, procesima ili postupcima, klijenteli, raspoloživom vremenu ili za istragu interesantnim lokacijama. U organizaciji ustrojenoj po shemi prikazanoj na grafikonu 2, tri supervizora koji su podređeni sigurnosnom menadžeru ili upravitelju sigurnosnog odjeljenja morali bi biti u mogućnosti obavljati učinkovitu kontrolu nad čak trideset istražitelja.