Prikriveni ili otvoreni nadzor lica i lokacija?
Poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera za smanjenje gubitaka u maloprodajnom sektoru, naprimjer, nemoguće je bez prikupljanja određenih ulaznih podataka vezanih za navike kupaca, brojanje lica u maloprodajnom objektu i sl., a takve podatke je moguće prikupiti samo osmatranjem i sprovođenjem nadzora. U smislu tajnosti njegovog sprovođenja, nadzor možemo implementirati kao prikriveni ili otvoreni nadzor, dok u smislu primijenjenih sredstava možemo razlikovati praćenje interesantnih lica i lokacija ljudskim vidom ili za to namijenjenim hardverskim proizvodima kao što su videonadzorne kamere i pripadajući videosnimači. No, kako odabrati pravi tip nadzora, podesan za određenu situaciju?
Semir Kapetanović
redakcija@asadria.com
Nadzor, kao integralni dio istražnog procesa, obuhvata vizuelno praćenje lokacija ili osoba kako bi se otkrilo koje aktivnosti i radnje izvršavaju te osobe, odnosno koje aktivnosti i radnje se vrše na nadziranoj lokaciji. Ovakvo vizuelno motrenje je praćeno vođenjem bilješki u smislu dnevničkog zapisa o onome što se dešava na snimljenom nadzornom videu. Takve bilješke, zapravo, objašnjavaju hronološkim slijedom poredane scene, koje prikazuju ono što se desilo na nadziranoj lokaciji. Nadzor lokacije ili osobe može biti stacionarni, pokretni ili kombinacija stacionarnog i pokretnog nadzora. Nadzor također može biti prikriveni ili otvoreni, s ciljem otkrivanja počinjenja zločina ili ozbiljnog kršenja propisanih politika, prikupljanja obavještajnih podataka i/ili sprečavanja počinjenja kriminalnih djela. Može se vršiti posmatranjem ljudskim okom ili pomoću elektronskog i mehaničkog hardvera.
Prikriveni nadzor naspram otvorenog nadzora
Postoji korisno pravilo u određivanju razlika između prikrivenog i otvorenog nadzora. Prikriveni nadzor je obično orijentiran ka detekciji, dok je otvoreni nadzor orijentiran ka prevenciji. Međutim, kao i kod svih sličnih pravila, postoje i izvjesni izuzeci. Naprimjer, operacija tajnog nadzora na odjelu modnog nakita, koja se sprovodi u cilju prevencije, može biti i misija prikupljanja obavještajnih podataka tokom koje se prikupljaju svi detalji koji su na raspolaganju u okruženju, a koji se tiču operacije, što omogućuje poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera za smanjenje gubitaka. Ovakav nadzor može nam ponuditi informacije o:
- obrascima prometa (brojanje kupaca po satu ili u nekim drugim vremenskim intervalima),
- broju incidenata, odnosno krađa od strane kupaca (odnos broja kupaca i broja lica koja vrše krađe),
- vrstama ukradene robe,
- tačnim lokacijama na kojima su se desile krađe,
- vremenima u kojima su se desile krađe,
- onome što su zaposleni radili kada je dolazilo do krađa,
- načinu kako su izvršene krađe,
- informacijama o zaposlenicima i osoblju (raspored pauza, broj zaposlenika prisutnih na radu i sl.) i
- informacijama o slučajevima nesavjesnog rada uposlenika (prodaja robe poznanicima i prijateljima po sniženim cijenama, propuštanje da se registruje svaka prodaja, izlaganje nakita u prodavnici za vrijeme radnog vremena i odnošenje nakita kući nakon isteka vremena predviđenog za rad.
Po tom principu, otvoreni nadzor odjela sa luksuznim nakitom, koji se vrši pomoću upadljivo postavljenih videonadzornih kamera, može doživjeti neuspjeh s aspekta svog primarnog cilja – odvraćanja od pljačke, ali u isto vrijeme osigurava videosnimak događaja koji bi mogao dovesti do identifikacije, a kasnije i do hapšenja pljačkaša. Vodeći se spomenutim primjerom, razliku između ciljeva tajnog i otvorenog nadzora nije teško prepoznati.
Nadzor posmatranjem
Kad god je to moguće i praktično, nadzor treba vršiti posmatranjem očima, bez upotrebe bilo kojeg uređaja ili hardvera, s izuzetkom dvogleda. U smislu jasnoće, detalja, boja i dimenzija (dubine promatranog polja), ne postoji zamjena za ukupnu percepciju nadzirane scene, koju promatrač može pružiti kada lično posmatra scenu i razvoj događaja na sceni. To ne znači da dešavanja na istoj sceni, ako je to moguće, ne bi trebala biti snimljena i pretvorena u neki prihvatljiv medijski format. Ipak, ljudsko oko omogućuje najvjernije praćenje dešavanja koja nas okružuju. Izgleda mnogo sofisticiranije, a i manje neugodno za zaposlenike koji rukuju gotovinom na blagajni ako se nadzor vrši pomoću diskretno instaliranih videonadzornih kamera sa ugrađenim pinhole objektivom, ali svaki istražitelj koji ima imalo iskustva sa takvim nadzornim sistemima potvrdit će da je ljudsko oko ipak pouzdanije, jer ostavlja manje prostora za sumnju i greške. Ravna površina videonadzornog ekrana ne daje promatraču informaciju o dubini vidnog polja na koju su naši umovi navikli i koju očekuju. Osim toga, tu je i interpretativna vrijednost ljudskog uma u situacijama kada promatrač neposredno svjedoči činu ili događaju. Većina nadzornih snimaka ne daje dovoljan obim potrebnih podataka, pa stoga zahtijeva određenu vrstu dodatne prateće interpretacije.
Uređaji za vizuelni nadzor
Bez obzira na njihova ograničenja, kamere za nadzor, naročito videonadzorne kamere u kombinaciji sa videosnimačima, od neprocjenjive su vrijednosti u brojnim situacijama, pa tako i u onima u kojima je nemoguće prikriti istražitelja zaduženog za nadzor. Još jedna prednost kamera je u istovremenom pokrivanju nadzorom više lokacija, sa jednim operaterom koji prati dešavanja na nadziranim scenama, bilo istovremeno, bilo u zadanim obrascima prikaza. Videonadzorne kamere nisu sklone umoru, rastrojstvu i dekoncentraciji ili gladi. U kontekstu sigurnosti, videonadzorne kamere su bitno doprinijele kvaliteti i efikasnosti istražnih procesa. Mnogi zaposlenici su uhvaćeni zahvaljujući videosnimaču, odnosno snimku kako izlaze iz objekta sa ukradenom robom kroz tajno nadzirana vrata, preturaju po uredskim stolovima i povjerljivim podacima ili vrše čitav niz drugih nedopustivih radnji koje se odnose na sigurnost, kao što su, npr., udaranje automata za slatkiše ili piće i nasilno otuđenje takvih artikala ili sitniša iz automata. Takve kamere su također u mnogo slučajeva zabilježile i djelovanje osoba koje nanose štetu kompaniji, vršeći nesavjesnu provjeru posjetilaca ili ne spriječivši ulične umjetnike da na novoj fasadi objekta ispišu grafite.
Oko kamere je učinkovito u pružanju općih informacija – ko ulazi kroz određena vrata, ko prima robu na istovarnoj rampi, ko se nalazi u prostorijama za rad sa štićenim sigurnosnim videonadzorom i sl. Kada su u pitanju vrlo specifične i detaljne informacije, kamere ipak pokazuju i određene nedostatke. U jednoj istrazi krađe u odjelu za obradu platnih transakcija, u kojoj je zaposlenik otvorio koverte koje su predali kupci, a koje sadrže mjenice i novčane uplate (koje ne moraju uvijek biti u obliku bankovnih čekova), kamera nije bila u stanju otkriti krađu. Međutim, snimak je ukazao istražitelju koji zaposlenik je izvršio krađu, skrenuvši mu pažnju na sumnjivo ponašanje jednog zaposlenika i nesvjesne pokrete koje je pravio, što je na kraju dovelo do uhićenja. Nemogućnost videonadzorne kamere da otkrije specifične detalje u ovom konkretnom slučaju dovela je do sljedeće zagonetke: da li je osumnjičeni u džep svog radnog odijela stavio bijelu kovertu sa kupčevim mjenicama i novcem ili je u džep stavio bijelu maramicu ili tek bilješku zapisanu na komadu bijelog papira? Unatoč spomenutim ograničenjima, korištenje videonadzornih kamera omogućuje posebno svestrano vršenje nadzora. Kamere veličine ruža za usne ili kutije šibica moguće je koristiti u brojnim situacijama. Njihova cijena je vrlo pristupačna, a njihova upotreba je ograničena samo genijalnošću istražitelja.
Nadzorne bilješke
Bilješka o onome što primjećuje videonadzor može snimljena na diktafon glasom ili u bilježnicu rukom. Ako je snimljena, bilješka nekada kasnije mora biti prenesena u pisani oblik. Prednost rukom pisanih bilješki je da su odmah dostupne, koštaju malo vremena i truda ili troška za prijenos bilješke iz neke zvučne ili video forme u formu pisane riječi. Nakon toga bilješka se lahko prenosi putem e-maila ka ovlaštenim primateljima. Isto se ne može reći i za bilješke snimljene u audio ili video formatu. Još jedna prednost rukom pisanih bilješki je u tome što su papir i olovka dostupniji i manje upadljivi za korištenje na terenu nego, recimo, magnetofoni, diktafoni, baterije i kasetice, memorijske kartice ili USB memorijske jedinice. Osnovna svrha ovih bilješki je da se pobliže opišu dešavanja koja smo snimili u video ili audio formatu. Nove bilješke bi trebale da prate snimke svakog kalendarskog dana, a bilješka snimljena u toku jednoga dana može biti zapisana i na više strana u nadzornom dnevniku. Forma nadzornog dnevnika koja se popunjava svaki dan trebala bi sadržavati parametre kao što su datum, oznaka istražnog slučaja (ime i broj datoteke) te informaciju o identitetu istražitelja. Ukoliko su istu scenu pratila dva promatrača, dovoljno je da oba unesu svoja zapažanja u isti nadzorni dnevnik. Ako su nadzorom obuhvaćene scene na dva različita lokaliteta, a tiču se istog slučaja, tada bi trebalo za svaku nadziranu lokaciju otvoriti i ažurirati poseban nadzorni dnevnik. Jednom sačinjeni, ovi dnevnici postaju dijelom službenih spisa.
