25 Maja, 2026
image
Home Security Services Kategorija Cyber sigurnost (Page 7)

Cyber sigurnost

IT sigurnost: Crna Gora pretrpjela još jedan cyber napad

Državna infrastruktura Crne Gore bila je pogođena masovnim cyber napadom “bez presedana”, saopćile su tamošnje vlasti nakon što su od 22. augusta trajali višednevni napadi na servere vlade i ključnu infrastrukturu. Navodno, nije pričinjena velika šteta

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Informacije o napadu počele su curiti u javnost nekoliko dana kasnije, kada je prijavljen i pad sistema za fiskalizaciju. Uprava prihoda i carina Crne Gore objavila je da je usljed napada otežano izdavanje fiskalnih računa, što govori o jednoj novoj dimenziji cyber prijetnji u do sada relativno sigurnom ambijentu zemalja Zapadnog Balkana. U kombinaciji sa šturim informacijama o udaru i na elektroenergetski sistem i nepoznanicama o planerima i izvođačima napada, Crna Gora se našla u centru pažnje laičke i stručne javnosti, koja sada traži više informacija o sjenovitoj, no ništa manje opasnoj prijetnji.

Energetski sektor i finansije na udaru

Po početku napada Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori izdala je upozorenje svojim građanima da ograniče putovanja i kretanje kroz tu zemlju. Navedena informacija bila je signal da je situacija dovoljno ozbiljna jer bi padom sistema za provjeru ličnih dokumenata bilo otežano korištenje putnih isprava za građane. Na web-stranici Ambasade te noći je objavljeno upozorenje o kontinuiranom cyber napadu koji bi mogao utjecati na ključne sektore kao što su državna infrastruktura za identifikaciju ljudi, komunalni sektor, granični prijelazi, aerodromi i telekomunikacijski sistemi. Na drugoj strani, reagovala je i crnogorska Agencija za nacionalnu sigurnost, koja je stupila u kontakt s institucijama zaduženim za upravljanje kritičnom infrastrukturom. Ovim tijelima je izdata instrukcija da se pripreme za sanaciju štete od cyber napada. Kao odgovor, Elektroprivreda Crna Gore se prebacila na tzv. manuelni režim rada s ciljem minimizacije štete.

To nije bilo sve. Kako se elektroenergetski sistem države našao pod prijetnjom cyber napada, Elektroprivreda je privremeno prekinula pružanje dijela svojih usluga. Dan poslije napada oglasila se i država, budući da je tadašnji premijer Dritan Abazović zakazao vanrednu sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost, na kojoj se govorilo o pogoršanoj cyber sigurnosnoj situaciji. Kao i drugdje na Balkanu, inicijalne reakcije odmah su krenule u pravcu pripisivanja napada političkom pritisku na vladu, koja je samo sedmicu prije bila ozbiljno uzdrmana. Maraš Dukaj, ministar javne uprave, izjavio je da je Crna Gora pretrpjela sveobuhvatan cyber napad, ali da se štete još procjenjuju, nakon čega će se pristupiti njihovoj sanaciji. “Sistem neće trpjeti trajne posljedice”, naveo je Dukaj, prema pisanju podgoričkih medija.

Milionski virus?

Manje umirujućim tonom govorio je Dušan Polović, direktor Direktorata za informatičku bezbjednost Crne Gore, koji je naveo da je u sveopći cyber napad na informacijske sisteme u Crnoj Gori uloženo “od 100.000 do 2,5 miliona dolara”, koliko se kreće cijena korištenih virusa na tzv. dark webu. Zbog njih je država bila prinuđena deaktivirati izvjesne usluge koje se pružaju preko interneta, uz ograničenu kompromitaciju ograničenog broja radnih stanica. Broj ovih stanica se procjenjuje na 150, pri čemu je cyber perimetar probijen u desetak državnih tijela. Odgovor države bio je školski, te su zaražene radne stanice skinute s mreže. Nakon toga pristupilo se slanju hard diskova na forenziku. Prema preliminarnim rezultatima, državni serveri su napadnuti ransomwareom, što znači da je, u teoriji, pokušano šifriranje podataka u zamjenu za plaćanje otkupnine za njihovo “oslobađanje”.

Polović je naglasio i da nema trajne štete na podacima, makar će prioritet u sanaciji štete biti stavljen na oporavak poreskog i fiskalnog sistema koji je posebno pogođen. Država je na pad poreskog sistema odgovorila uvođenjem tzv. offline režima rada. Zapravo, riječ je o zakonskoj obavezi koja stupa na snagu u vrijeme vanrednih situacija sa cyber napadima. Poreski obveznici su, po njemu, obavezni da izdaju račune koji će, izuzev JIKR koda, sadržavati sve potrebne informacije za njegovu obradu. Uprava prihoda i carina Crne Gore navela je da su se na udaru našli njeni servisi i portali, kao i sve ostale gov.me domene.

Iza napada stoji grupa, a vjerovatno i država

Priča o ugroženim podacima neminovno dovodi i do jednog od ključnih pitanja: za čije pare je izveden i zašto? Da je napad bio dovoljno ozbiljan da probudi i državu i javnost u segmentu cyber sigurnosti pokazuje i informacija da je Crna Gora o napadu odmah obavijestila svoje NATO partnere, a crnogorskim istražiteljima se priključio i tim eksperata za cyber sigurnost iz FBI-ja. Obim i ciljevi ove složene operacije upućuju na grupu iskusnih aktera, sa ili bez državne podrške, pa je teorija o napadaču vuku samotnjaku odmah odbačena. Ipak, insajderima nije promaknulo da su premijerovi komentari o tome da su podaci građana i privrednih subjekata “sigurni” došli u djelimičnu koliziju s informacijama koje je iznio Polović o tome da nije bilo “zahtjeva za otkup kompromitovanih podataka”.

 Napadi povezani s Rusijom?

Od posljednjih velikih cyber napada na Crnu Goru iz 2016. i 2017. pitanje odgovornosti i motivacije privlači više pažnje javnosti nego sama šteta ili poroznost nacionalnog sistema informatičke zaštite. Prve reakcije bile su gotovo refleksne i u skladu s postojećim geopolitičkim zbivanjima – za napad je optužena Rusija, koja s Crnom Gorom ima složene odnose još od ulaska te zemlje u NATO. Koliko god se ova reakcija činila ishitrenom, treba podsjetiti da se Crna Gora po pristupanju u NATO savez našla na udaru hakerske grupe APT28, koja se povezuje s Rusijom. Meta su tada, pored državnih organa, bili i medijske platforme. Auri misterije izvedenog napada doprinijela je i službena informacija o uključenosti hakerske grupe Kuba Ransomware u njegovu izvedbu. Na internetskoj stranici te grupe na dark webu navedeno je da su u augustu navodno oduzeti podaci Skupštine Crne Gore. Ministar Dukaj je naveo da će kompromitovani dokumenti do kojih se došlo upadom u računarske sisteme biti objavljivani na ovom mjestu.

 Greške u vođenju krize?

U odsustvu konkretnijih informacija, stručna javnost u Crnoj Gori već skreće pažnju na manjkavosti u vođenju ove krize. Za buduću prevenciju napada, država je ažurirala svoj protokol za zaštitu cyber prostora, uz sugestiju građanima da koriste samo licencirane operativne sisteme i izrade rezervne kopije svojih esencijalnih podataka. Neki stručnjaci upozoravaju da je crnogorska Strategija cyber sigurnosti zastarjela i da ju je potrebno zamijeniti novom. To uključuje jačanje kapaciteta za odbranu i trajnu edukaciju osoba koje rade u ovom sigurnosnom segmentu. Makar su NATO saveznici Crne Gore obećali pojačane aktivnosti na suzbijanju ovog vida hibridnog rata protiv nove članice, ova serija napada je, smatraju u Agenciji za nacionalnu bezbjednost, tek najava nove runde pravog cyber rata čiji će ishodi odlučiti sigurnosnu, ali i ekonomsko-političku budućnost ove evropske zemlje.

Simulacije cyber napada: između igre i vojne vježbe

“Spreman, spašen” parola je modernog pristupa zaštiti poslovnih resursa u koju se savršeno uklapa i sve popularnija praksa simulacija proboja virtuelnog perimetra, sve sa pripadajućim timovima, naučenim lekcijama i gubitničkim mentalitetom

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Stolne ratne igre već decenijama plešu na granici između zabave i autentične simulacije planiranja u operativnim štabovima. Kada figure zamijene tenkovi, a simbole avioni i jedinice na terenu, hobi postaje “vojna vježba” i prestaje biti zabava. No, važi li isto za vježbe u oblasti cyber sigurnosti? Insajderi tvrde da će ova praksa postati poslovna svakodnevnica u svjetlu individualizacije cyber prijetnji.

 Provjera sigurnosne gotovosti

Cyber zaštita svake kompanije je priča za sebe. Što joj se detaljnije pristupi kao takvoj, manje je prostora za propuste. Ipak, gotova rješenja i općeprihvaćene prakse i danas dominiraju svijetom cyber sigurnosnog planiranja. To dovodi do proboja odbrambenih sistema zbog manje fleksibilnosti i neprimjenjivosti svake najbolje prakse na svaki pojedinačni slučaj. Odgovor dolazi u vidu spoja simulacije napada na sigurnosne resurse svake organizacije u formi igre, odnosno vježbe koja se redovno provodi u svrhu detekcije slabih tačaka i zadržavanja borbene gotovosti. Iako nije u pitanju nov koncept, tek se u posljednje vrijeme više govori o njegovoj široj primjeni. Razlog je prost: loš odgovor na napad često je opasniji od samog napada.

 Kako izgleda simulacija cyber napada?

Operativne vježbe u oblasti cyber sigurnosti igre se uveliko razlikuju od tradicionalnog penetracijskog testiranja, odnosno ispitivanja proboja u IT sisteme. Kod testiranja kompanije često angažiraju hakere kako bi identificirale tehničke propuste, kao što su nesigurni mrežni portovi ili eksterni programi koji, naprimjer, dijele previše informacija preko pretraživača. S druge strane, cyber ratne igre organiziraju se oko koncepta scenarija za izvođenje napada i odbrane za koje se zadužuju tzv. crveni i plavi tim. Scenarij je, pri tome, organiziran da simulira iskustvo pravog napada. Radi veće autentičnosti, učesnici često dobijaju nepotpune informacije, a i njihovi ciljevi ne moraju biti potpuno usklađeni.

Simulacije cyber napada pokrivaju više sigurnosnih funkcija i aktera, ne samo iz sfere informatičke sigurnosti, nego i osoblja koje se bavi tehničkom infrastrukturom, aplikacijama, korisničkom podrškom, marketingom, pa čak i pravnim poslovima i odnosima s javnošću. Sami scenariji traju i po nekoliko dana, uz prethodnu detaljnu analizu dostupnih resursa, alata i potencijalnih slabih tačaka kako bi simulacija zadržala relevantnost i realističnost. Mnoge kompanije ne mogu priuštiti cjelodnevne simulacije cyber napada, zbog čega se ove vježbe često organiziraju i u “stolnom” formatu nalik na strateške igre.

 Bezbolni odgovori na bolna pitanja

Pitanja na koje ove “vojne vježbe” mogu ponuditi odgovore su brojna, a većina se odnosi na prepoznavanje sposobnosti kompanije da odgovori na cyber prijetnje u svakom trenutku. Za početak, tu je pitanje kapaciteta sigurnosnog odjela da prepozna i reagira na ugrožavanje sigurnosti. Prema istraživanju kompanije McKinsey, jedna organizacija je tokom simulacije otkrila da su procesi koje je njen sigurnosni tim pokretao u kriznim situacijama u potpunosti zavisili od e-maila i slanja trenutnih poruka. To je pokazalo da organizacija ima ograničenu sposobnost da odgovori na napade koji bi doveli do rušenja navedenih sistema. S druge strane, vježba ovog profila može ukazati na slabosti u sistemu donošenja odluka u vrijeme dok se napad još odvija.

Druga je korporacija otkrila da ne posjeduje funkcionalne smjernice za odlučivanje o vremenu gašenja svojih tehnoloških resursa u momentu napada. Utvrđeno je da su menadžeri, do tada, u slučaju napada naređivali tehnološkom timu da bez potrebe prekine eksterne mrežne veze, zbog čega su klijenti gubili pristup korisničkim računima.

 Nemilosrdnost je poželjna

Fingirani cyber napadi ne tiču se samo napada i odbrane – oni su prava simulacija krizne situacije na nivou organizacije čiji hijerarhijski obuhvat ide sve do nivoa direktora i izvršnih rukovodilaca. Trajanje vježbe zavisi od željene temeljitosti, u rasponu od mjesec dana do šest sedmica. Po okončanju, radi se izvještaj čiji su rezultati obavezujući za sigurnosne timove. Kako bi se došlo do željenih rezultata, “igra” mora biti dovoljno realistična u pogledu taktike, tehnika i postupaka koje napadači mogu koristiti. Važno je znati i da simulacije ne moraju imati jedinstven cilj u odnosu na generalnu namjenu ovih procedura. Neke kompanije mogu poželjeti provesti simulaciju da testiraju svoje nove sigurnosne sisteme. Druge mogu raditi isto s ciljem provjere i zamjene postojeće sigurnosne platforme. Kako god, od oba tima, napadačkog i odbrambenog, očekuje se da budu kreativni i dovoljno uživljeni u igru kako bi ova vježba imala i dovoljno autentičnu i korisnu komponentu nemilosrdnosti kao i sam napad.

 Nepredvidivost se ne isplati?

Višednevne simulacije cyber napada nisu univerzalni lijek za savremene boljke u oblasti sigurnosti. Za početak, njihova realizacija može biti skupa. Pored novca, za nju je potrebno i vrijeme i ekspertiza za osmišljavanje situacije, određivanje krajnjeg cilja i izvođenje. Zapravo, uvijek postoji rizik da test neće biti vrijedan uloženog jer, ako je pravi, vi nikada ne možete znati njegov ishod. Ako i vaš odbrambeni tim odbije napad, samo ćete saznati da ste dovoljno dobri, barem do sljedeće prijetnje. Neki zagovaraju i uvođenje tzv. ljubičastih, eksternih timova u odnosu na ponešto ograničavajući format napadača i branitelja. U ovom slučaju napadač bi došao izvana, dok bi vaši timovi bili spojeni u ljubičastu ekipu koja brani boje lokalnog cyber sigurnosnog sistema. U cijelu priču se miješaju ekonomija i psihologija – praksa je pokazala da bi specijalizirane kompanije za simulaciju/vježbe iz oblasti cyber napada ovaj vid testiranja mogle učiniti pristupačnijim i za manje organizacije.

A šta je s psihologijom? Riječ je, zapravo, o tipičnom ljudskom ponašanju poznatom svakom ko je iole studirao tzv. teoriju igara. Kod timova koji su češće gubili u ovakvim simulacijama (pre)lako se javljalo pretjerano takmičarsko i rivalsko ponašanje koje, kažu eksperti, ima veliki potencijal da optereti buduću saradnju na zajedničkom cilju. To je, za sada, jedna veoma ljudska komponenta sigurnosnih simulacija koju nijedan tehnološki sistem neće moći zamijeniti u dogledno vrijeme.

Metaverzum: virtuelna ili nepostojeća sigurnost?

Voljeli ga, ne voljeli, Facebookovo prekrštavanje u brend Meta ojačalo je globalni interes za metaverzum. Preko noći, eksplodirale su pretrage za ključnim informacijama o dolazećem globalnom cyber svijetu u koji će korisnici voljno preseliti barem dio svoje dnevne egzistencije

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Kompanije kao što su Microsoft, Nvidia, Ralph Lauren i drugi već pripremaju resurse za izgradnju infrastrukture za budući metaverzum. Kako je sigurnost jedan od standarda kod odabira za svako preseljenje, pa i ono digitalno, korisnici se s pravom pitaju je li ovaj neuhvatljivi digitalni svijet siguran za boravak?

Društveni i tehnički inžinjering

Bez obzira na manjak direktne provjerivosti tvrdnji da će metaverzum imati jednake sigurnosne mehanizme kao i fizički svijet koji emulira ili mijenja, lako je uvidjeti da će njegova sigurnost biti onolika kolika je i kod komponenti koje ga tvore. Metaverzum će sigurno koristiti tehnologije kao što su proširena stvarnost (AR), virtuelna stvarnost (VR), internet stvari (IoT) i kriptovalute. Ove tehnologije obećavaju da će integrisati i uskladiti fizički s digitalnim svjetovima, ali i otvoriti kanale za cyber kriminalce koji će ciljati kompanije i pojedince u metaverzumu.

Hakeri, dakle, već sada idu dva koraka ispred dizajnera sigurnosti metaverzuma jer dobro poznaju sve ranjivosti AR-a, VR-a, interneta stvari i digitalnih valuta. Organizacije koje se bave metaverzumom morat će zato uvesti dodatne funkcije za procjenu rizika za infrastrukturu i povezane uređaje koji ga drže u životu. Kako kriminalci primjenjuju sve sofisticiranije phishing i srodne kampanje kako bi pristupili osjetljivim ličnim podacima i mrežama, menadžeri sigurnosti očekuju da će oni svoja iskustva lako ugraditi u osmišljavanje novih tehnika društvenog i tehnološkog inžinjeringa kako bi poboljšali svoje šanse za uspjeh u metaverzumu.

Prepoznavanje rizika

Metaverzum se, za sada, suočava s dva osnovna skupa sigurnosnih problema. Jedan čine poznati izazovi s kojima se sigurnosni menadžeri suočavaju decenijama i tiču se rupa u tehnologijama koje su uključene u rad metaverzuma. Drugi set prijetnji tiče se onih specifičnih za metaverzum i povezanih s korištenjem kriptovaluta, kreiranjem lažnih identiteta i pokušajem prevara. Iako tu već postoji dovoljno iskustva u borbi protiv ovih pojava, očekuje se značajni porast korištenja kriptovaluta, gdje bi svaki virtuelni dućan unutar metaverzuma mogao kreirati i koristiti vlastito platežno sredstvo. Iduća sigurnosna rupa tiče se korištenja NFT-ova (non-fungible token), odnosno nezamjenjivih tokena u metaverzumu. U pitanju je kriptografski zaštićena digitalna imovina koja doživljava pravu eksploziju popularnosti i bez metaverzuma. Očekuje se da će korisnicima metaverzuma prevaranti moći lako prodavati NFT-ove, a zatim nestajati sa zaradom ili vještački napuhivati vrijednost tokena, a onda “zaboraviti” da isplate dividende. Pri tome, vrijednost NFT-a se vještački podiže tako što ih se inicijalno povezuje s osobama koje odranije posjeduju veće količine etabliranih kriptovaluta poput bitcoina. Procjene se baziraju na opipljivim statistikama prema kojima su tzv. prevare s povlačenjem tepiha ispod nogu samo u prvoj polovini 2021. oštetile korisnike u sektoru decentraliziranih finansija za 361 milion američkih dolara. Isto važi i za phishing napade usmjerene na adrese digitalnih novčanika za kriptovalute.

Istovremeno, jedan te isti NFT može se kreirati na više lanaca u isto vrijeme, što će kod korisnika dovesti do lažne percepcije vrijednosti i unikatnosti vlastitih tokena. Prevaranti obično ciljaju na osobe koje na društvenim medijima traže tehničku pomoć, kao posebno ranjiva skupina bez dovoljno znanja o novim tehnologijama. Njima će, naprimjer, biti lako prodati NFT sliku ili avatar koji je zaštićeno intelektualno vlasništvo, a ne umjetnički unikat. Ovu izloženost rizicima samo pojačava činjenica da sigurnost u metaverzumu nije dovoljno regulatorno pokrivena. U kompaniji Cisco, naprimjer, navode da u virtuelnom svijetu možete izgubiti i milion dolara bez ikakvih pravnih posljedica i načina za odštetu. Sve podsjeća na zlatnu groznicu iz 19. stoljeća jer se uz masovnu medijski promoviranu histeriju oko metaverzuma i NFT-ova kod ljudi stvara dojam da će propustiti voz ako ne uskoče na njega i ne ulože što prije moguće.

Ostavite privatnost na rampi metaverzuma?

Šta je sa privatnošću u metaverzumu? Istina, još nije poznato koliko informacija će metaverzum prikupljati od vas nakon što stavite VR komplet na glavu. No, već je sada jasno da će olakšati posao cyber kriminalcima koje zanima krađa informacija i iskorištavanje znatiželjnih korisnika s trajnom željom da isprobaju nešto novo. Prekomjerno prikupljanje podataka jedan je od rizika povezanih sa samim funkcioniranjem metaverzuma. Osim prikupljanja podataka kao što su e-mail adresa i broj telefona, kompanije u metaverzumu će moći prikupljati podatke i o vašem govoru tijela, biometrijskim informacijama i društvenom ponašanju. Sve navedeno će se, u teoriji, izvoditi voljno, no problem su prikrivene prakse kojima će se ovi podaci prikupljati bez odobrenja korisnika.

Dodatni izazov za privatnost je i kontinuirani nadzor korisnika metaverzuma. Za boravak u metaverzumu će vam biti potrebni novi uređaji kao što su VR komplet, kamere, senzori i mikrofoni. Ovi uređaji mogu prikupljati i pohranjivati ​podatke i bez vašeg znanja. Budući da je metaverzum novi koncept, zakoni koji regulišu podatke koje ovi uređaji smiju prikupljati još nisu u potpunosti razrađeni. Metaverzumu je za pravilan rad potrebno više mrežnih krajnjih tačaka. Svaki uređaj u vašem domu koji se povezuje na internet će za potrebe metaverzuma morati otvarati nova vrata za potencijalne cyber napade. Kako će ovo podrazumijevati korištenje dodatnih uređaja i senzora, korisnici će postati još ranjiviji na incidente kao što je krađa privatnih i osjetljivih podataka.

 Avatar nesigurnosti?

Sve navedeno dodatno će otežati temeljna tačka diferencijacije između metaverzuma i stvarnog svijeta – njegova potpuna virtuelnost. Naprimjer, upotreba digitalnih avatara će sigurno otežati proces autentifikacije korisnika, posebno u kontekstu obavljanja svakodnevnih aktivnosti u metaverzumu, poput kupovine. Razlikovanje između stvarnih kupaca i prevaranta, krađa identiteta i postupanje u slučaju da neki avatar uznemirava drugi – sve to su sigurnosna pitanja o kojima će morati razmišljati i korisnici i neimari budućeg virtuelnog univerzuma.

 

Dell: Kompjuterski vid mijenja transportnu industriju

Kompjuterski vid pomaže u transformaciji transportne industrije na svim nivoima: od podizanja nivoa iskustva putnika, preko preventivnog održavanja voznog parka do optimizacije korištenja goriva. Kako se transportna industrija nastavlja razvijati, konvergentne tehnologije kao što su 5G i moćno rubno računarstvo podržavaju novu generaciju fleksibilnih rezultata na temelju podataka koji će koristiti putnicima, industriji i održivosti.

Autor: Wayne Arvidson, globalni direktor razvoja tržišta i strategija, Dell Technologies

Bilo da se kreću ljudi ili roba, transportna okruženja su u stalnom pokretu. Željeznice, aerodromi, teretni brodovi te javni i privatni prijevoz su složena okruženja za primjenu kompjuterskog vida. Oni zahtijevaju uvid u situaciju u realnom vremenu zasnovan na analizi brojnih različitih tačaka podataka. To opterećuje računarske ​​resurse i rubnu pohranu, koja je definirana kao mjesto na kojem se fizički svijet susreće sa svijetom podataka.

Izazov se rješava primjenom objedinjenog pristupa u realnom vremenu u kombinaciji sa skalabilnim hiperkonvergiranim infrastrukturama visokih performansi (HCI). Tako se organizacijama omogućava da prikupljaju i obrađuju velike količine podataka na rubu i pružaju uvide u realnom vremenu. Rezultati, a ne sirovi podaci, šalju se nazad na centraliziranu lokaciju za ponovnu obuku analitičkog modela, koji sve to potom vraća na rubne lokacije. Time se dobijaju kvalitetniji uvidi skoro u realnom vremenu.

Iako kompjuterski vid još nije široko prihvaćena tehnologija u cijeloj industriji, transportne organizacije koje investiraju u nju uživaju u prednostima u segmentu sigurnosti, korisničkog iskustva, operativne efikasnosti, održivosti i kreiranja dodatnih izvora prihoda. One žele iskoristiti prednosti napretka ove tehnologije u budućnosti. Automatizacija i beskontaktni procesi integrirani s kompjuterskim vidom također znatno poboljšavaju usluge transporta.

Sve navedeno ima veliki zajednički utjecaj na korisnike, posebno kada su organizacije pod snažnim pritiskom da maksimiziraju profit usred rastućih troškova i smanjenja količina dostupnih resursa.

Koji se izazovi u transportu mogu riješiti?

Svi aspekti transportne industrije doživjeli su ogroman gubitak prihoda i resursa u posljednjih nekoliko godina. Kako je privreda počela usporavati, javne i privatne transportne organizacije našle su se pod pritiskom da se moraju oporavljati uz manje budžete i nedostatak radne snage. To je potaknulo napore da se pronađu načini za jačanje poslovne efikasnosti.

Osim toga, sigurnost je ključni zahtjev u željeznici, transportu na vodi, u zraku i na putevima. To često podrazumijeva donošenje odluka u djeliću sekunde, što je proces koji se može unaprijediti mašinskim učenjem. Tu je i prediktivno održavanje u okviru kojeg se dijelovi zamjenjuju prije nego što se oprema i vozila pokvare. To je izuzetno korisno za same operacije, ali je često teško izvodivo zbog broja uključenih varijabli.

U svakoj od ovih situacija različite tačke podataka mogu se apsorbirati odjednom i analizirati za višestruku upotrebu. Sigurnosna infrastruktura može ponuditi temelj koji bilježi audio i video te podatke s IoT uređaja. Ove podatke sistem računarskog vida kombinira i analizira te nudi uvide koji se mogu iskoristiti za pozitivan utjecaj na sigurnost, korisničko iskustvo, operativnu efikasnost, održivost i generisanje prihoda.

Kako kompjuterski vid može poboljšati sigurnost putnika, osoblja i objekata?

Značajan segment zaštite putnika i osoblja tiče se napora da se objekat i oprema fizički osiguraju. Korištenjem kamera i senzora kompjuterski vid omogućava precizniji pregled putničkog prtljaga i tereta.

I određeni obrasci ponašanja i objekata se mogu pratiti. Elektronski uređaji, kao što su pametni telefoni i laptopi, posjeduju jedinstvenu MAC adresu. Aerodromi danas mogu prepoznati MAC adrese uređaja kako bi ih pratili u cijelom objektu. Kada se adrese kombiniraju s podacima sa senzora, ti se uređaji mogu automatski pratiti, a odluke donositi u realnom vremenu. Ako neovlaštena osoba uđe u zaštićenu zonu, sigurnosno osoblje odmah se upozorava da preduzme odgovarajuće mjere. Sistemi kompjuterskog vida također mogu odrediti koliko se ljudi nalazi na nekoj lokaciji ako je, naprimjer, potrebna evakuacija.

Primjeri utjecaja na korisničko iskustvo i operativnu efikasnost

Jedan od ključnih zadataka aerodroma je da ljudi prođu što brže. Kao aspekt korisničkog iskustva i operativne efikasnosti, kompjuterski vid s vještačkom inteligencijom može poboljšati upravljanje redovima na aerodromima. To se radi proaktivnom procjenom situacija u kojima na šalter za prijavu na aerodromu treba poslati dodatno osoblje za korisničku podršku ili otvoriti novu sigurnosnu liniju.

Beskontaktno iskustvo putnika tu dobija na važnosti jer ima za cilj da minimizira vrijeme od ulaska u objekat do ukrcavanja, uz istovremeno unapređenje iskustva putnika tokom cijelog putovanja (Slika 1). Naprimjer, putnici bi se mogli automatski prijaviti po dolasku, unaprijed obaviti kontrolu kako bi brže prošli kroz osiguranje, biti upozoreni na promjenu broja izlaza, naručiti kafu u prodavnici najbližoj izlazu i ukrcati se bez problema. Ovaj scenarij je moguć kroz korelaciju podataka, pri čemu sistem kompjuterskog vida donosi odluku jeste li vi taj odgovarajući putnik.

Upotreba kompjuterskog vida za unapređenje iskustva putnika

(1. Automatska identifikacija – samostalno prijavljivanje putnika za brže sigurnosne kontrole; 2. Pametno parkiranje – aktivno obavještavanje o dostupnim parking mjestima po dolasku; 3. Prepoznavanje predmeta – prepoznavanje sumnjivih ili napuštenih predmeta; 5. Pametno kretanje – personalizirano iskustvo s blagovremenim obavještavanjem putnika koje skraćuje vrijeme čekanja; 6. Dinamična promocija – ciljano digitalno oglašavanje i promocije; 7. Praćenje prtljaga u realnom vremenu – zaštita prtljaga tokom cijelog putovanja, uz slanje obavještenja o njegovoj dostupnosti za preuzimanje nakon kontrole)

Već smo naveli važnost prediktivnog održavanja za organizacije jer znatno utječe na potrošnju goriva i troškove, kao i na smanjenje ugljičnog otiska organizacije. Kamere i tehnologija termalnog vida koriste se za vizuelnu provjeru oštećenja vozila usljed habanja. Kada su integrisane sa senzorima interneta stvari, mogu precizno identificirati i dijelove koje treba zamijeniti.

Aerodromi mogu koristiti kompjuterski vid kako bi znatno povećali efikasnost operacija na rampi i tokom okretanja aviona. Sistem prati lokaciju avionā koji su upravo sletjeli i potvrđuje da li je oprema za iskrcavanje prtljaga na svom mjestu. Radi se i automatsko obavještavanje vozila za ketering i gorivo, kao i osoblja na rampi.

Javni prijevoz također ima koristi od efikasnosti koju nudi kompjuterski vid. Kako lokalne tranzitne agencije nastoje povećati broj putnika i efikasnost potrošnje goriva, neke zajednice eksperimentiraju sa dinamičkim preusmjeravanjem autobusa kako bi smanjile slučajeve pojave praznih autobusa na određenim rutama. Neki gradovi naplaćuju naknadu kada putnička vozila uđu u centar grada. Senzori zagađenja otkrivaju povišene vrijednosti hemikalija u zraku, kao što je ugljik-monoksid. Oni, pritom, aktiviraju sistem upozorenja, što rezultira naplatom različitih naknada koje plaćaju vlasnici tih vozila.

Željeznice opremaju vozove kamerama i postavljaju ih na stanice kako bi pregledale i nadgledale dijelove dok se voz kreće niz prugu. Tako se jačaju sigurnost i efikasnost te generišu prihodi. Više informacija o tome kako se kompjuterska tehnologija koristi za kontrolu vagona pogledajte studiju slučaja Duos Technology Group.

Utječe li kompjuterski vid na održivost u transportu?

U kontekstu transporta, održivost se uglavnom fokusira na potrošnju i pravilno upravljanje energijom i gorivom. Aerodromi, naprimjer, koriste velike količine goriva. Zato se javlja zabrinutost zbog oslobađanja potencijalno opasnih količina para i hemikalija koje bi mogle povećati zagađenje zraka ili kontaminirati podzemne vode. I odleđivanje aviona zahtijeva upotrebu hemikalija, tako da kamere i senzori mogu biti od koristi u ovom procesu na način da ga učine sigurnijim, odnosno smanje upotrebu viška hemikalija koje otječu u zemlju s asfalta ili piste. Aerodromi i željeznice se bave i kontrolom vegetacije kao sredstvom za suzbijanje požara.

Tehnologija kompjuterskog vida prati potrošnju goriva, kontaminaciju zraka i tla, pa čak i visinu vegetacije oko sletnih traka i šina.

Slično pametnim gradovima, aerodromi, željezničke stanice i brodovi mogu koristiti kompjuterski vid za kontrolu potrošnje energije, vode, klimatizacije i grijanja. Na osnovu toga gdje se ljudi nalaze i prepoznatih obrazaca njihovih aktivnosti, pametno osvjetljenje se može automatski kontrolirati kako bi se aktiviralo ili isključilo tokom najsvjetlijeg dijela dana ili kako bi se trajno osvijetlile druge zone iz sigurnosnih razloga.

Generisanje prihoda za transportne kompanije i javni sektor

Ovaj segment tiče se postizanja više rezultata uz manje resursa, kao i jačanja postojećih tokova prihoda. Za aerodrome to znači usmjeravanje putnika prema maloprodajnim objektima unutar aerodroma kako bi ih se potaknulo da potroše više te da bi se ubrzala cirkulacija aviona, odnosno osiguralo više letova dnevno. Jedan let može generisati desetke hiljada dolara prihoda, tako da slanje dodatnog leta po satu znatno utječe na nivo prihoda.

U zavisnosti od gužve na aerodromu, dinamičko određivanje cijena može se automatski implementirati kako bi se prilagodile cijene parkiranja. Državne i lokalne vlasti također imaju koristi od toga. Vozačima na autoputevima obično je potrebna oznaka ili propusnica za ulazak na traku za vozila s visokom popunjenošću. Tehnologija kompjuterskog vida može povećati naknadu za korištenje ovih traka na osnovu trenutnog intenziteta saobraćaja.

Utjecaj mobilnog rubnog računarstva i 5G-a na kompjuterski vid u transportu

Podaci i učenje u realnom vremenu od ključne su važnosti za uvid u situaciju na terenu, a tehnologije poput 5G-a i mobilnog rubnog računarstva omogućavaju brže vrijeme odgovora.

Uzmimo, naprimjer, dio voznog parka poput javnog autobusa. Vozač se treba fokusirati na cestu i putnike. Autobus opremljen kamerama i kompaktnom hiperkonvergiranom infrastrukturom može iskoristiti kompjuterski vid za kreiranje uvida u situaciju u realnom vremenu kako za vozača tako i za osoblje tranzitnog čvorišta. Kako se vozilo približava autobuskoj stanici, sistem prati broj putnika koji ga čekaju, odnosno potencijalnih putnika s posebnim potrebama. Povećani propusni kapacitet koji nudi 5G omogućava brži prijenos ovih informacija do centralne lokacije za analizu, a njeni rezultati se šalju autobusu u skoro realnom vremenu.

Kompjuterski vid zaista transformira transportnu industriju uz pomoć automatizacije, beskontaktnih tehnologija i 5G-a. Rubno računarstvo i funkcije mašinskog učenja omogućavaju brže i kvalitetnije donošenje odluka i dobijanje uvida u situaciju na terenu. To povećava efikasnost, čini okruženje sigurnijim, smanjuje emisije ugljika, povećava zadovoljstvo kupaca i pomaže organizacijama da budu profitabilnije.

Saznajte više o kompjuterskom vidu i njegovom utjecaju na industrije na The Future Is Computer Vision – Real-Time Situational Awareness, Better Quality and Faster Insights.

Dodatne informacije:

 

Računarski vid kao budućnost

Proteklih godina organizacije iz cijelog svijeta prešle su iz faze uvođenja u fazu šire operacionalizacije rješenja za računarski vid. Revolucionarne tehnologije kojima je trebalo pet do deset godina da se uopće pojave na tržištu danas se svugdje primjenjuju, pri čemu trendovi prilagođavanja naprednim tehnologijama ne pokazuju znakove posustajanja. U ovom članku predstavit ćemo načine na koje računarski vid mijenja ključne industrije

Piše: Nigel Steyn, tehnički direktor prodaje za računarski vid, rubno računarstvo i IoT, Dell Technologies

Prije nekoliko godina računarski vid je bio tek zanimljiva naučnofantastična inovacija. No, danas je to stvarnost koja ubrzano postaje dio poslovnih okruženja. U suštini, računarski vid koristi vještačku inteligenciju i mašinsko učenje kako bi bolje razumio digitalni video, slike, audio, pa čak i biometrijske podatke, uz dolaženje do odgovarajućih uvida i zaključaka. Uz podatke prikupljene od kamera i rubnih senzora spojenih na internet stvari (IoT), koji su raspoređeni po zgradama, kampusima ili gradovima, tehnologija računarskog vida, naprimjer, može primijeniti algoritamske modele kako bi “učila” iz vizuelnih podataka i pretvorila ih u informacije neophodne za podršku donošenju odluka.

Prema Forresteru, 80% organizacija očekuje da će se broj slučajeva primjene vještačke inteligencije povećati u naredne dvije godine. Organizacije masovno koriste podatke i primjenjuju računarski vid kako bi poboljšale korisničko iskustvo, podigle operativnu efikasnost i, u konačnici, kreirale nove izvore prihoda. U IDC-u navode da su organizacije koje se smatraju inovatorima u segmentu analize podataka dvostruko profitabilnije od svojih konkurenata. Sve navedeno ima smisla. Pouzdani i lako dostupni podaci pomažu poslovnim i operativnim liderima da donose pametnije odluke, jačaju sigurnost, osiguraju konkurentsku prednost za svoje kompanije i iz temelja mijenjaju načine na koje organizacije isporučuju svoje proizvode i usluge.

Karika koja nedostaje: objedinjeni pristup u realnom vremenu

Videointeligencija ne predstavlja novinu. Većina kompanija, javnih prostora, pa čak i škola danas su opremljeni videonadzorom. Međutim, ono što otežava pretvaranje videa u konkretne uvide u realnom vremenu jeste potreba za upravljanjem velikim obimom, brzinom i raznovrsnošću podataka, kao i izvlačenjem zaključaka iz njih. Uobičajeni pristupi prikupljanju podataka i analitici, koji uključuju slanje podataka na centralnu platformu radi obrade, mogu dovesti do opterećenja mrežnog saobraćaja. Tu je i kašnjenje povezano s velikim tokovima podataka koji se šalju dvosmjerno. Ovo postaje posebno izražen problem ako se na osnovu podataka moraju donositi složene odluke u određenom roku.

Kako bi prevazišle ove izazove, neke organizacije primjenjuju modele tzv. objedinjenog učenja u realnom vremenu (slika 1). Ono omogućava efikasniju obradu i pohranu podataka, uglavnom na rubu mreže. Zamisao je da se razviju algoritamski modeli na centralnom serveru koji se često nalazi u oblaku te da se podaci čuvaju na rubnim lokacijama na kojima se, zapravo, i koriste. Nakon slanja modela na ovu destinaciju on se može obučiti pomoću lokalnih podataka. Nakon toga se centralnom serveru natrag šalju samo rezultati za potrebe agregacije. Zauzvrat, centralni model se može unaprijediti i vratiti na rubnu lokaciju radi podizanja nivoa kvaliteta izvučenih zaključaka na lokalnom nivou.

Tržište analitičkih modela

Savremeni modeli vizuelnih podataka projektuju se za standardne krajnje korisnike na rubu mreže. Potreba za stručnjacima za podatke koji vrše analize većinski je zamijenjena standardiziranim “drag and drop” modelima radnih tokova za kreiranje vlastitog analitičkog paketa. Razvilo se i tržište analitičkih modela na kojem kompanije koje ulažu u tehnologiju računarskog vida mogu inkorporirati ove modele u svoje poslovanje, čak i ako nemaju interne stručne resurse za vještačku inteligenciju ili analizu podataka. Postoje značajne prednosti objedinjenog pristupa u realnom vremenu. Neke od njih su to što omogućava unošenje vizuelnih podataka samo jednom i što možete dozvoliti pristup informacijama za više aplikacija. Model koji ostaje na centralnom serveru nije vezan za konkretne podatke, a modeli se mogu dijeliti s drugim akterima bez sigurnosnih rizika i budući da se obuka odvija na rubu, mrežni troškovi su niži i nema potrebe za održavanjem centraliziranog podatkovnog jezera.

 Utjecaj računarskog vida

Računarski vid ulazi i u naš svakodnevni život. Vjerovatno ga koristite a da toga niste ni svjesni. Da li vaš pametni telefon ima funkciju prepoznavanja lica koje vam omogućava da otključate uređaj ili potvrdite svoj identitet na web-stranicama za online bankarstvo? To je računarski vid. Tu su i moderni automobili s ugrađenim kamerama. Vizuelni podaci s kamera i drugih senzora savremenim automobilima nude mogućnost da se samostalno parkiraju. Tempomat reguliše brzinu automobila držeći siguran razmak između vozila, dok sistem za izbjegavanje nesreća aktivira kočnice ako se automobil nađe previše blizu objektu ispred njega.

Iz poslovne perspektive, primjene računarskog vida možete pronaći u gotovo svakoj vertikali: maloprodaji, transportu, zdravstvu, proizvodnji, energetici i dr. Računarski vid možemo primijeniti u svim navedenim vertikalama kako bismo postigli značajne učinke, kao što su lična sigurnost i zaštita objekata, poboljšano korisničko iskustvo, operativna efikasnost, održivost i kreiranje izvora prihoda. Uz kvalitetne vizuelne podatke i kontinuirano unapređivane modele, aerodromima se sada može efikasnije upravljati, korisnička usluga na stadionima se može prilagoditi svakom posjetiocu, a u zdravstvu je moguće preciznije i brže otkrivati tumore.

U kojem smjeru ide računarski vid?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, analizirat ćemo sliku 2, koja prikazuje krivulju zrelosti tehnologije analitike. Tokom proteklih nekoliko godina mnoge organizacije prešle su s primjene računarskog vida kao alata za dobijanje isključivo deskriptivnih i dijagnostičkih rezultata na funkcije koje im omogućavaju da djeluju prediktivnije u svom pristupu jer im modeli pomažu u predviđanju vjerovatnih ishoda.

Organizacije koje se oslanjaju na podatke sada primjenjuju i preskriptivna rješenja. Ona im donose konkretne prednosti, rezultate i uvide koji se mogu primijeniti gotovo u realnom vremenu. Kako ova rješenja postanu sve prilagodljivija, ona nose i dramatična poboljšanja performansi sistema i automatiziranih procesa, kao i procesa donošenja odluka. Tako se omogućava uspostava kontinuirane petlje za optimizaciju u realnom vremenu u okviru koje se određeni model kontinuirano obnavlja. U kasnijim fazama krivulje analitičke zrelosti javljaju se procesi koji se odvijaju uz malo ili nimalo ljudske intervencije ili donošenja odluka, s resursima koji proaktivno stižu do svog odredišta.

Automobil s omogućenim računarskim vidom automatski će se integrisati s pametnim sistemima gradske kontrole saobraćaja kako bi se izbjegle ili ublažile saobraćajne gužve. Istovremeno, vozilo se može povezati sa sistemom informacija o parkingu kako bi ga se uputilo do optimalnog parking mjesta na osnovu trenutnog odredišta. Uz rubno računarstvo u realnom vremenu i ažurirani model koji koristi vozilo, vaš automobil će “naučiti” kako da se sigurno kreće, bilo da se nalazi u naselju za starije osobe ili na brzoj autocesti.

Korak naprijed uz strategiju primjene računarskog vida

Primjena rješenja računarskog vida zahtijeva odgovarajuće testiranje i validaciju. Svako može obaviti testove kompatibilnosti i provjeriti aplikaciju na platformi u silosu. Izazov predstavlja validacija više aplikacija koje zajedno rade na platformi u većem obimu, a istovremeno podržavaju koncept jednokratnog unosa i rada s više podataka i obuhvataju kompletnu arhitekturu rješenja od ruba do jezgre i oblaka.

Dizajn modela računarskog vida treba biti provjeren kako bi se osiguralo da modeli ispravno rade sa specifičnim aplikacijama računarskog vida u stvarnom svijetu. Provjerena projektovana rješenja se testiraju i optimiziraju za svaki vid primjene. Njihov obim već je prilagođen okruženju u kojem će raditi, što otklanja potrebu za nagađanjem kada je u pitanju prostor za pohranu, kapacitet za obradu i druge specifikacije koje se moraju uzeti u obzir prije nabavke. Odluka da se testiranje provede interno i u stvarnim uslovima može predstavljati opterećenje za resurse, ali su danas često dostupne i opcije koje nude treće strane. Dell Technologies, naprimjer, nudi laboratorijski provjerena rješenja iz odabrane skupine koja obuhvata više od stotinu tehnoloških i servisnih partnera, kao i onih koji se bave vještačkom inteligencijom.

Utjecaj na poslovanje

U situacijama u kojima se validacija tiče tehničkih elemenata računarski vid može utjecati i na poslovanje. Svaka organizacija koja želi koristiti tehnologiju računarskog vida ili svoju trenutnu implementaciju podići na viši nivo treba se fokusirati na uvide koji su joj potrebni kako bi bolje vodila svoje poslovanje i unaprijedila procese. S rubnim računarstvom nekadašnje granice i ograničenja postaju prošlost. Sada možemo još brže i u većem obimu isporučiti kvalitetnije uvide, tako da se organizacije trebaju fokusirati na rezultate koje žele postići u oblasti sigurnosti, korisničkog iskustva, operativne efikasnosti, održivosti i generisanja dodatnih prihoda. Tehnologija računarskog vida pruža detaljnije uvide u odnosu na one koje možete dobiti samo iz podataka. Sada možete dopuniti podatke vizuelnim informacijama i tako ih učiniti bogatijim i korisnijim, te održati konkurentsku prednost u novoj eri pristupa radu i pružanja usluga između korisnika i organizacija.

 

Sankcije Rusiji: Šta rat na istoku Evrope znači za industriju sigurnosti?

Ruska invazija na Ukrajinu traje duže od mjesec dana i ne zna se kada će završiti. Rat će dugoročno uzdrmati ne samo odnose među državama nego i ekonomiju. No, postavlja se pitanje kako će to utjecati na industriju sigurnosti

Priredila: redakcija a&s Adrije i portala asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

Rat u Ukrajini počeo je 24. februara. Od tada je više država i kompanija najavilo obustavu poslova s Rusijom. To uključuje i proizvođače sigurnosne opreme. U nastavku teksta vam donosimo više detalja o ovim događajima.

Podrška Ukrajini

“Prošle sedmice smo odlučili zaustaviti sve isporuke prema Ruskoj carinskoj uniji (Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Rusija) do daljnjeg. Osim toga, ne primamo nove narudžbe niti registrujemo nove projekte u toj regiji. Pomno pratimo razvoj događaja i čim budemo imali bilo kakve dodatne informacije ili promjene o kojima bismo mogli podijeliti informacije, učinit ćemo to s onima kojih se to tiče”, naveli su iz Axis Communicationsa. Slična obavijest stigla je iz MOBOTIX-a: “Upravni odbor MOBOTIX-a odlučio je odmah prekinuti sve poslovne transakcije s Rusijom u znak podrške globalnim sankcijama protiv ruske invazije na Ukrajinu. Ujedinili smo se s ostatkom svijeta u naporima da rusku vladu pozovemo na odgovornost za ovo i izražavamo svoje najdublje poštovanje i saosjećanje građanima Ukrajine.”

“Naprosto smo shrvani činjenicom da svjedočimo kontinuiranoj invaziji Rusije na Ukrajinu i novom stradanju ljudi. Kao odgovor na sve to odlučili smo poduzeti akciju kako bismo pokazali našu podršku ukrajinskom narodu – obustavili smo sve naše aktivnosti u Rusiji i Bjelorusiji do daljnjeg. Osim toga, uputili smo pomoć preko UNICEF-a posebno namijenjenu djeci. Naše misli su s narodom Ukrajine. Svima koji su direktno pogođeni ovom situacijom, bez obzira na njihovu nacionalnost, želimo izraziti podršku u ovom teškom vremenu”, poručio je izvršni direktor Milestone Systemsa Thomas Jensen. Iz kompanije Honeywell kratko su poručili da također obustavljaju sve poslove u Rusiji i Bjelorusiji zbog invazije na Ukrajinu. To praktično znači da je kompanija suštinski obustavila sve svoje prodajne, distribucijske i uslužne aktivnosti u obje zemlje, pridruživši se tako grupi zapadnih firmi koje su obustavile poslovanje na tom prostoru. Treba napomenuti i da je Messe Frankfurt, najveći evropski organizator sajmova i matična kompanija platforme asmag.com, također je najavio slične mjere. “Ruska invazija na Ukrajinu predstavlja prijetnju bez presedana mirnom suživotu u Evropi. Messe Frankfurt podržava sve sankcije koje je poduzela njemačka savezna vlada. U tom kontekstu, Upravni odbor Messe Frankfurta odlučio je otkazati sve događaje u okviru svoje podružnice u Rusiji do daljnjeg”, navode iz asmaga.

Manji utjecaj na proizvođače

Zbog rata se mnogi pitaju kako takav događaj može utjecati na našu industriju. Za početak treba reći da Rusija nije veći izvoznik u sigurnosnoj areni. “Osim nekoliko dobavljača sa sjedištem u toj zemlji, Rusija zaista nije veliki proizvođač sigurnosnih proizvoda i komponenti, tako da će utjecaj na te aspekte tržišta vjerovatno biti minimalan”, kaže Danielle VanZandt, analitičar za industriju sigurnosti u kompaniji Frost & Sullivan. Iako su i Rusija i Ukrajina zemlje koje imaju obimne nabavke u segmentu sigurnosti, one nisu “centralna središta” aktivnosti za mnoge proizvođače sigurnosnih sistema. “Kao takav, sukob će vjerovatno utjecati na sve tekuće projekte tako što će ih u potpunosti zaustaviti, no moguće je da to neće imati značajan finansijski utjecaj na proizvođače sigurnosnih sistema. Kineski pružaoci sigurnosnih usluga imaju značajnije prisustvo u Rusiji i za sada bi mogli nastaviti svoje poslovanje tamo. Ipak, nastavak pritiska kada su u pitanju ekonomske sankcije i izolacija mogao bi promijeniti i njihove prodajne strategije”, smatra VanZandt.
I Motorola prekinula saradnju

Kompanija Motorola Solutions je potvrdila IPVM-u da “obustavlja” narudžbe iz Rusije, uključujući sve ponude za Avigilon i druge njene firme. Motorola je, navodeći sankcije, rekla da će se u potpunosti pridržavati svih zakonskih mjera koje su objavile američke i druge svjetske vlade kada je u pitanju invazija na Ukrajinu. “Zbog invazije na Ukrajinu obustavili smo sve narudžbe proizvoda iz Rusije, kao i isporuku proizvoda u Rusiju iz bilo koje zemlje svijeta. Ovo je u skladu sa sankcijama koje su objavile američka i druge vlade”, ističu iz Motorole. Štaviše, kompanija koja je imala i 58 zaposlenih širom Rusije naglasila je i dodatni rizik od cyber napada, pogotovo nakon što je ključni konkurent, Axis Communications, napadnut  tačno u vrijeme početka ruske invazije. “Pojačali smo odbrambene sisteme od kibernetičkih napada, što je također u skladu s preporukama vlade SAD-a”, kažu iz Motorole.

Povećana potrošnja u istočnoevropskim državama

Ono što možemo očekivati je povećanje izdataka za sigurnost u svim susjednim zemljama. “Očekujem ograničena povećanja ulaganja u sigurnosna rješenja kao što su kontrola pristupa, zaštita granica i odbrana perimetra u susjednim zemljama kao što su Poljska, Rumunija, Estonija i druge. Ipak, veliki dio povećane potrošnje također će se usmjeriti na nabavku odbrambene tehnologije, a ne samo na sigurnost”, kaže VanZandt. Ovo se može primijeniti i na širu industriju sigurnosti u Evropi. “Kratkoročno, Evropa će vjerovatno doživjeti blagi rast u oblasti primjene velikih perimetarskih sigurnosnih sistema, kao i naprednijih sistema cyber sigurnosti kako bi se države i sistemi ojačali u slučaju da se kriza proširi izvan Ukrajine. Zemlje duž ukrajinske granice, kao što su Poljska, Rumunija, Latvija, Estonija, Litvanija, Finska i Moldavija, povećat će ulaganja u sigurnost granica kao sredstvo za zaštitu svojih graničnih prijelaza. Istovremeno, ove zemlje će tražiti i dodatna rješenja za autentifikaciju i provjeru identiteta kao odgovor na priliv izbjeglica iz Ukrajine i regija u blizini kriznih područja. Ovakav nivo potrošnje će vjerovatno i ostati na nešto većoj stopi sve dok se kriza ne završi”, kaže VanZandt.

 Problemi u lancu nabavke

I lanac nabavke može biti u određenoj mjeri pogođen novom krizom, prvenstveno zbog dužeg vremena potrebnog za avionski transport. “Moglo bi doći do nekih blažih posljedica po lanac nabavke unutar industrije, posebno kada su u pitanju proizvodi koji se moraju transportovati zračnim putem. To je posljedica promjena koje su uvedene za mnoge zračne rute kako bi se izbjegli ruski, bjeloruski i ukrajinski zračni prostor. Ograničenja zračnog prostora u regiji i preusmjeravanje zračnih ruta mogu uzrokovati duže vrijeme isporuke i to bi mogla biti najznačajnija posljedica po širi lanac nabavke”, kaže VanZandt. Iako se mislilo da će se problemi s inflacijom i deviznim kursom pogoršati nakon uvođenja sankcija, čini se da oni već jenjavaju i trenutno pogađaju samo rusku i bjelorusku ekonomiju.

Problemi za Kaspersky

Njemački Savezni ured za sigurnost informacijskih tehnologija (BSI) nedavno je objavio da bi korisnici širom svijeta trebali zamijeniti Kasperskyjeve proizvode nekim drugim te upozorio da ruske kompanije koje se bave informacijskim tehnologijama mogu biti špijunirane ili čak primorane da pokrenu cyber napade. “Ruski IT proizvođač može i sam izvoditi napadačke operacije, ali i biti prisiljen protiv svoje volje da napadne ciljne sisteme, odnosno biti špijuniran kao žrtva cyber operacije bez njegovog znanja ili postati alat za napade na vlastite kupce”, navodi se u upozorenju BSI-ja. Trenutno niko ne govori o konkretnim problemima s proizvodima kompanije Kaspersky, ali se navodi da sukob u Ukrajini i ruske prijetnje Evropskoj uniji, NATO-u i Njemačkoj nose veliki rizik od cyber napada. BSI je preporučio da se Kaspersky antivirusni proizvodi zamijene alternativnim, ali pažljivo kako bi se izbjeglo slabljenje odbrane. Nakon upozorenja glasnogovornik njemačkog fudbalskog kluba Eintracht iz Frankfurta Axel Hellmann rekao je za medije da su, slijedeći preporuke njemačke vlade, obavijestili upravu kompanije Kaspersky da odmah žele raskinuti ugovor o sponzorstvu.

Očekivano, Kaspersky je odgovorio na upozorenje njemačke vlade. U saopćenju se navodi kako je u pitanju odluka zasnovana na političkoj, a ne tehničkoj procjeni i osnovama.

Utjecaj na kupce u Americi

Sjedinjene Američke Države i mnoge druge zemlje uvele su sveobuhvatne i oštre sankcije Rusiji nakon što je izvršila invaziju na Ukrajinu. Sankcije bi mogle imati određene efekte na kupce sigurnosnih proizvoda u Americi, ali i cijelom svijetu.

Naš partnerski portal asmag.com je o utjecaju uvedenih sankcija na tržište videonadzora, kontrole pristupa, protivprovale i drugih oblasti sigurnosti razgovarao s Brianom Schwabom, osnivačem i glavnim konsultantom S3SDC-a i partnerom u eSRX-u, kako bi se razumio obim ovih efekata. Trenutna lista sankcija zabranjuje izvoz napredne tehnologije u Rusiju. Ovo će ozbiljno umanjiti sposobnost te zemlje da proizvodi sigurnosne komponente ili opremu bilo koje vrijednosti u svrhu izvoza. Ali, u suprotnom smjeru, utjecaj na kupce u SAD-u neće biti jednak.

“Kada se analizira cjelokupno globalno tržište sigurnosne opreme, po mom mišljenju, Rusija ne proizvodi opremu u ovoj oblasti koja se kvalitativno ili tehnološki razlikuje od bilo kojeg drugog svjetskog proizvođača. Generalno, sigurnosna oprema ili njene komponente su ono što ekonomisti nazivaju ‘zamjenskom robom’. To znači da, s obzirom na cijenu i dostupnost, potrošač može jednostavno preći s jednog proizvođača opreme na drugog te i dalje biti u stanju zadovoljiti svoje neposredne sigurnosne potrebe uz malo primjetnog gubitka u kvalitetu”, rekao je Schwab.

 Veći utjecaj na cyber sigurnost

Bilo kakav opipljiv utjecaj sankcija vjerovatno će se osjetiti u domenu kibernetičke sigurnosti. Pandemija COVID-a 19 promijenila je svakodnevno radno okruženje, čineći rad na daljinu novom normalnošću. Internetski komunikacijski uređaji i platforme za razmjenu informacija (kao što su Zoom, Teams i Dropbox) postali su izuzetno popularni. Ovo je povećalo broj potencijalno ranjivih uređaja i mreža, što je rezultiralo naglim rastom broja i vrste potencijalnih prijetnji s kojima se američke kompanije i druge organizacije suočavaju. Učinak drugog niza sankcija bile bi aktivnosti kibernetičkog rata čiji je cilj ometanje poslovnih aktivnosti, kompromitiranje podataka i druge zlonamjerne aktivnosti koje se provode u ime ruske države. “Ovdje očekujem da će se najveći finansijski utjecaj na američke kupce vjerovatno vidjeti kroz povećanje troškova povezanih s mjerama zaštite podataka”, rekao je Schwab. “Međutim, s povećanjem napada ucjenjivačkim softverom u posljednjih nekoliko godina, mnoge američke firme već su se počele kretati u tom smjeru. Posljedica drugog niza primjene ovih sigurnosnih aktivnosti mogao bi biti prelazak na američke pružaoce usluga”, kaže on. Za one koji nisu napravili tu promjenu, već nastavljaju raditi s nekom od nekoliko velikih kompanija ruskog porijekla za analizu podataka, postoje pravna pitanja koja će morati adresirati i procijeniti kao dio procesa upravljanja rizicima sigurnosti preduzeća.

Vojna i druga industrija

Rusija igra malu, ali važnu ulogu u snabdijevanju specifičnim sirovinama koje se koriste za izradu sigurnosne i odbrambene opreme. Ruske sirovine, kao što je titanij, sastavni su dijelovi odbrambene i vazduhoplovne opreme. Međutim, mnoge američke firme počele su diverzificirati svoje dobavljače sirovina još nakon što su separatisti zauzeli Krim 2014. godine. “Firme bi se sada mogle okrenuti Kini kako bi nadoknadile zastoj, ali ovo nije zagarantovan način da se eliminišu problemi s opskrbom uzrokovanim sankcijama, s obzirom na trgovinski rat SAD-a i Kine koji je počeo za vrijeme Trumpove administracije, kao i sve veće kinesko-rusko strateško partnerstvo”, istakao je Schwab.

IT sigurnost: Spašavanje identiteta pomoću digitalnih novčića

U digitalnom dobu gubitak identiteta je više nego realna opasnost za svakog ko posjeduje nešto što zovemo digitalnim ličnim podacima. Šta je novo što blockchain i NFT tehnologija donose da rastjeraju oblake iznad vlasnika digitalnih ličnih podataka?

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

U posljednje vrijeme sve je više glasova o spajanju tehnologije blockchaina i upravljanja identitetima, što će omogućiti kreiranje i pakovanje identiteta u svojevrsni digitalni “novčić” ili token. Pomodarstvo građeno na popularnosti bitcoina i drugih kriptovaluta ili poželjni obrat u sferi zaštite identiteta? Istina je negdje između.

Kakvi tokeni?

Za početak, nekoliko riječi o samim “novčićima”. Ne, s ovim nećete moći otići u šoping, makar kao digitalni resurs ili imovina vrijedili kao suho zlato. U pitanju su tzv. nezamjenjivi (non-fungible) tokeni kao izdanak tehnologije korištene za kriptovalute. U token, odnosno novčić možete pretvoriti bilo koji digitalni resurs, bila to umjetnička slika, pjesma ili nefizički predmet iz igre ili virtuelne stvarnosti (vozilo, oružje). U ovom slučaju, u token bi se pakovala i vaša lična karta i biometrijski podaci. Odakle ova veza? Pa, većina ovih tokena radi na Ethereum blockchainu, koji je i garant njihove jedinstvenosti i nezamjenjivosti. Dakle, vi možete tokenizirati i virtuelnu sjekiru u videoigri, ali i skupu umjetničku grafiku i ona će biti samo vaša. Tako kreirani NFT token moguće je prodavati u kriptovalutama i upravo ova potencijalna sinergija blockchaina i ličnih podataka potaknula je inicijativu da svoj identitet jednom za svagda spakujete u digitalni novčić i oduzmete ga iz ruku pohlepnih tehnoloških divova ili hakera.

 Divlji cyber zapad za lične podatke

No, prvo dijagnoza. Iako je iza nas vrijeme praznika i neobuzdane online kupovine, konzumerističko veselje ponešto kvare informacije o tome da je u 2021. barem 89% ljudi strahovalo od krađe vlastitih ličnih podataka u budućnosti. Ovo je rezultat nedavnog opsežnog istraživanja rađenog u okviru projekta PhotoChromic. Ono je pokazalo i da samo 22% ispitanika zna šta činiti i gdje potražiti pomoć u slučaju krađe ličnih podataka u cyber svijetu. Nakon više od dvije decenije od prelaska interneta u mainstream, uključujući i njegovu transformaciju u najveću globalnu pijacu na svijetu, ovi podaci jesu prilično poražavajući.

U vrijeme najave prelaska u tzv. metaverzum, u kojem će se lični podaci dobrovoljno predavati korporacijama u zamjenu za participaciju u njemu, čini se da javnost internet danas češće percipira kao tehnološku pustaru bezakonja u kojoj se lični podaci kradu kao torbe ili mobiteli. Ipak, kombinacija straha i osjećaja bespomoćnosti kod ispitanika je tek ilustracija mentalnog ambijenta u kojem se radi na projektima zaštite ličnih podataka na mreži. Je li to realistično?

Isti, poseban i samo svoj na blockchainu

Šta je novo što blockchain i NFT tehnologija donose da rastjeraju oblake iznad vlasnika digitalnih ličnih podataka? Za početak, prije pojave blockchain tehnologije nije bilo načina da se kreiraju digitalni identiteti koji bi, u isto vrijeme, bili i decentralizirani i pouzdani. Decentralizirani ovdje znači da nema trećih strana koje upravljaju vašim identitetom, uključujući i svaki socijalni medij na kojem imate račun. Zamislite da neka kompanija za društvene medije sutra uvede plaćanje ili ugasi biznis – sve što ste ikada ostavili od ličnih podataka na njima pripalo bi isključivo navedenim monopolistima. S druge strane, blockchain nudi algoritamske alate za naprednu sigurnost i tačnost, bez angažmana trećih strana. Gdje tu u igru ulaze NFT tokeni? Pa, oni su savršeno prikladni za pohranjivanje digitalnih i ličnih identiteta jer su, po definiciji, jedinstveni (kao i vaš identitet, kojem NFT posuđuje nešto od svoje tehnološke jedinstvenosti) i zaštićeni od prevara naprednim kriptografskim algoritmima.

Vratimo se na gore citirano istraživanje – PhotoChromic ga nije radio bez razloga. Na osnovu njegovih nalaza, tim tehnoloških i kriptoloških entuzijasta već je lansirao ideju o pohrani digitalnih identiteta na blockchain u formi NFT tokena. Ovako dizajniran, token će objediniti verifikaciju identiteta koja će biti lako provjeriva i kod državnih organa, kao i informacije o biometrijskim karakteristikama korisnika (poput ličnih fizičkih atributa). Ove informacije će se pakovati u enkripcijom zaštićeni token koji se pohranjuje na blockchainu. Revolucija? Tehnološki zasigurno da, no pravi preokret počinje s mogućnošću da prvi put samostalno raspolažete svojim identitetom kao resursom koji možete i unovčiti. Kako?

Pojednostavljenje provjera

Dakle, jednom kada dobijete svoj token, vi svoj lični akreditiv možete slobodno podijeliti s bilo kim u svijetu kako biste dokazali svoj identitet. Strane uključene u proces uključuju državna tijela, banke i slične treće strane. Svoj identitetski token možete dopuniti i skupom ličnih dokumenata i drugih verifikatora identiteta. Svaki od njih se može heširati i sigurno pohraniti na blockchain u formi tokena. Što se tiče praktičnih aplikacija izrade tokena, u teoriji, nebo je granica. Danas se o njemu najčešće govori u kontekstu ubrzavanja procedura provjere klijenata u sigurnosno osjetljivim procedurama poput bankarskih poslova i čuvanja zdravstvenih kartona. Uz pečat blockchaina, banke i srodne institucije mogu vjerovati navedenoj tehnologiji u mjeri u kojoj im dodatne vremenski zahtjevne provjere više neće biti potrebne.

 Identitet za sve ili nikoga

Ima li ovaj pristup slabih tačaka? Pored tehnoloških izazova, najveća prepreka prebacivanju ličnih podataka iza zlatne ograde blockchaina je, ironično, upravo sam blockchain. Na spomen ove tehnologije reakcije javnosti su uglavnom polarizirane, od nerealnog maksimalizma u pogledu upotrebljivosti do potpunog negiranja potencijala. Ipak, uz rast popularnosti NFT-a i kriptovaluta općenito, ovaj drugi tabor je neuporedivo manji, što, opet, ne znači da zagovornici tokenizacije identiteta nemaju ogromnih problema. Najveći od njih je kako postići zadovoljavajuću dinamiku prihvaćenosti ove tehnologije. Od samog početka  blockchain tehnologija je bila pod stigmom da je njena primjena rezervisana isključivo za tehnološki orijentisane entuzijaste. Situacija je danas nešto bolja, no za pristup koji se oslanja na globalnu pokrivenost neophodno je osmisliti strategiju koja će ovu tehnologiju približiti i običnom vlasniku fizičke lične karte. Na kraju, oni će birati hoće li internet za njihove digitalne identitete postati cyber distopija ili virtuelni dom.

 

Budućnost nije u integraciji, već u unifikaciji sistema

Integrisani sistemi postali su popularni nakon pojave IP nadzornih kamera, sistema za kontrolu pristupa, alarma i srodnih uređaja. No, sada postoji nešto još bolje od toga – unificirani sigurnosni sistemi

Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com

 Integracija je revolucionizirala upravljanje sigurnošću, omogućavajući operaterima do tada neviđen nivo kontrole, pregleda sigurnosne slike i fleksibilnosti s ciljem zaštite određene lokacije. Ali integracija često nije laka, naročito kada se koriste rješenja različitih kompanija. Sada, pak, imamo nešto još bolje.

Šta je to unificirani sigurnosni sistem?

Unificirani sigurnosni sistem je onaj sistem u kojem sve komponente koriste zajedničke elemente kao što su mape, rasporedi, korisnici ili privilegije. Jedinstveni korisnički interfejs omogućava pristup podacima snimljenim sa svih povezanih sistema kao što su videonadzor, kontrola pristupa, prepoznavanje registracijskih tablica, alarmi, interkomi itd. Prema Jean-Pierreu Picardu, menadžeru za marketing proizvoda u Genetecu, rezultat takve konfiguracije je sigurnosno rješenje koje izgleda ne samo kao jedinstven sistem nego i kao sistem koji održava sposobnost uključivanja aplikacija i senzora različitih proizvođača u unificiranu platformu. Unifikacija kroz jedinstven korisnički interfejs omogućava sve što je sigurnosnom osoblju potrebno kako bi efikasno zaštitili ljude i imovinu.

“Mislim da je najjednostavniji primjer toga da pogledate šta se dešava ukoliko počinjete sa sistemom za upravljanje videom kao osnovom. Postoje mnogi VMS-ovi koji mogu integrisati podatke s videonadzora, kontrole pristupa i nekoliko drugih sistema. Ali u suštini, oni su i dalje softveri za upravljanje videom. Izgrađeni su na osnovu aktivnosti povezanih s upravljanjem videa, videoistragama, označavanjem relevantnih snimaka, snimanjem i premotavanjem. Ali sistem za kontrolu pristupa je izgrađen na osnovu potpuno drugačijih aktivnosti”, objašnjava Picard. Unifikacija je početna tačka gdje platforma nije izgrađena na osnovu specifičnih kategorija proizvoda, nego na osnovu zajedničkih sigurnosnih aktivnosti. Unificirani sistemi mogu prikupljati informacije iz različitih sigurnosnih rješenja i analizirati informacije kao jedinstveni skup podataka s ciljem omogućavanja pojednostavljenog upravljanja signalizacijom. Određeni faktori čine to boljom opcijom od integrisanih sistema.

Jedinstveni korisnički interfejs za operatere

Unificirani sigurnosni sistemi imaju jedinstven interfejs, koji koriste operateri i administratori. U tradicionalnim sigurnosnim sistemima operater se mora prebacivati između različitih prozora kako bi pristupio podacima s različitih rješenja, što može dovesti do toga da propusti bitne događaje. Zahvaljujući jedinstvenom interfejsu, unificirani sistemi nemaju takve probleme.

Brz odziv

Kada su u pitanju istrage poslije događaja, integrisani sistemi zahtijevaju od sigurnosnog osoblja da se prebacuje između različitih sistema kako bi pronašli incident. Zatim moraju uskladiti svoje podatke sa sistemima tako što će usporediti vremenske oznake. Ukoliko su sistemi nesinhronizovani, taj zadatak postaje mnogo teži.

Kraće vrijeme obuke

Korištenjem unificiranog sigurnosnog sistema smanjuje se broj rješenja koje operateri moraju poznavati. Dvije su prednosti toga. Prvo, operateri mogu usmjeriti svu energiju i napore na to da postanu stručni u jednom sistemu. Drugo, to smanjuje količinu novca koji kompanije moraju utrošiti na obuku svojih zaposlenika.

Manji broj lažnih alarma

Lažni alarmi su značajan problem koji prati brojne kompanije u sigurnosnoj industriji, uprkos svim tehnološkim postignućima. Rick Focke, direktor upravljanja proizvoda u oblasti rješenja za kontrolu pristupa u Johnson Controlsu, ističe da, s obzirom na to da unificirana rješenja dijele isti backend interfejs te da su integrisana na dubljem nivou, sistem može precizno filtrirati informacije o alarmima. To može pomoći u određivanju odgovarajućeg notifikacijskog nivoa i prioriteta, čak i u slučaju da se događaj mora prebaciti na specifičnog operatera kako bi ovaj poduzeo odgovarajuće mjere.

Smanjenje ukupne cijene posjedovanja sistema

Kombinacija prethodno spomenutih faktora trebala bi smanjiti ukupnu cijenu posjedovanja za kupce. Picard ističe da primjena unificirane platforme smanjuje trošak zato što organizacije ne moraju odvojeno plaćati različite sisteme. A uz jedinstvenu tačku kontakta korisničke podrške, problemi se brže rješavaju i ne mora se gubiti vrijeme na identifikovanje toga koji proizvođač mora popraviti problem.

Bolji poslovni izvještaji

Unificirani sistem omogućava operaterima da na jednom mjestu pristupe podacima s različitih sistema. Iz perspektive poslovne inteligencije, to znači da operateri mogu lako usporediti poslovne obrasce u različitim rješenjima. “Unificirana platforma omogućava lako uspoređivanje trendova i obrazaca u različitim sistemima, uz zajedničke vizualizacijske alate koji pojednostavljuju istraživanje izvještaja. Povezivanjem i predstavljanjem rezultata u razumljivom formatu analitika transformiše podatke u korisne izvještaje koji se mogu dijeliti sa svim relevantnim akterima izvan sigurnosnog odjela te u čitavoj korporaciji”, ističe Picard.

 Ograničenja unificiranih sigurnosnih sistema

Iako unificirani sistemi nude visok nivo praktičnosti za kupce, integrisani sistem je ponekad pogodniji za krajnje korisnike kojima je potreban visok nivo fleksibilnosti odabranog rješenja. To je naročito slučaj ukoliko unificirani sistem prisiljava korisnike da koriste rješenja samo jednog proizvođača.

“Videonadzorni sistemi se češće nadograđuju od onih za kontrolu pristupa, tako da je vremenski faktor također bitan tokom odlučivanja o tome treba li implementirati unificirani ili integrisani sistem. U brojnim slučajevima linija između unificiranih sistema postaje zamućena zato što brojne integracije s proizvodima drugih kompanija imaju naprednu funkcionalnost”, kaže Focke. Naprimjer, pojedini sistemi mogu nuditi napredno upravljanje alarmima, naprednu analitiku alarma ili druge specijalizirane mogućnosti kao što je upravljanje snimcima radi pohranjivanja videosnimaka na duži period od standardnih 60–90 dana. Operateri mogu često upravljati dnevnim operacijama kamera koristeći platforme za upravljanje. Međutim, oni će možda povremeno morati koristiti alate za upravljanje kamerama specifičnih proizvođača kako bi ih mogli nadograditi. Uprkos ograničenjima, operateri ipak mogu postići veću kontrolu nad rješenjima kada su ona unificirana. Kako se industrija razvija, mogao bi se povećati i interes za ovu oblast zato što povećava efikasnost i smanjuje troškove.

Kontrola prosječne brzine prijenosa podataka

Pohrana je izvor beskrajnih debata u sigurnosnoj industriji: Trebaju li se podaci pohranjivati u oblaku ili na licu mjesta, tj. na fizičkoj lokaciji? Koliko dugo treba čuvati video? Kako osigurati da svi kritični podaci namijenjeni za pohranu budu zaštićeni od cyber napada i dostupni kad god vam zatrebaju?
Izvor: asmag.com
E-mail: redakcija@asadria.com

Bez obzira na aktuelne rasprave, oko jednoga se većina korisnika slaže: smanjenje troškova pohrane mora biti prioritet. Postoji nekoliko tehnika za optimizaciju pohrane, a selektivna kompresija je jedna od njih. Ona podrazumijeva proces u kojem softver potpomognut vještačkom inteligencijom bira segmente koje procijeni kao važne unutar videozapisa i na njih primijeni manji stepen kompresije u odnosu na druge manje važne. Iako je riječ o kvalitetnom tehnološkom rješenju, postoji rizik da bi se neki važni detalji unutar videozapisa mogli propustiti ako ih softver ocijeni kao manje bitne. Jedno od alternativnih pristupa je i kontrola prosječne brzine prijenosa podataka u bitovima.

Šta je kontrola prosječne brzine prijenosa?
Kontrola prosječne brzine prijenosa (ABR) uobičajeni je izraz za metode u okviru kojih se najprije analiziraju brzine prijenosa u bitovima za određene videonadzorne kamere, a zatim se iste prilagođavaju s ciljem postizanja željene brzine prijenosa u određenom intervalu. “Cilj kontrole prosječne brzine prijenosa nije da se smanji potrebna količina prostora za pohranu, nego da se najefikasnije iskoristi dostupni prostor. U usporedbi s ograničenjem maksimalne brzine prijenosa (MBR), koja podrazumijeva nefleksibilno ograničavanje brzine prijenosa, ABR omogućuje veću fleksibilnost u upravljanju brzinom prijenosa podataka”, objašnjava Timo Sachse, analitičar proizvoda za EMEA regiju u Axis Communicationsu.

Kod ograničenja maksimalne brzine prijenosa MBR tehnologija ne dozvoljava kameri da vraća videostreamove ako se pređu vrijednosti zadane brzine prijenosa. To se dešava čak i ako bi to bilo korisno za kvalitet slike ili forenzičke detalje. Za razliku od ovog pristupa, ABR metoda će omogućiti kameri da maksimalno poveća brzinu prijenosa u bitovima tokom intervala koji su “zanimljivi”, a uz smanjenje brzine kada je to potrebno. Tako se postiže ciljani prosjek u pogledu brzine prijenosa.

Kako funkcioniše
Prvi korak je izračunavanje prosječnog nivoa brzine prijenosa u bitovima. To se postiže tako što se izračuna količina raspoloživog prostora za pohranu po kameri (recimo 500 GB) i trajanje intervala pohrane videozapisa (vrijeme čuvanja; npr. 30 dana). Rezultat se izražava kao brzina prijenosa u kilobitima ili megabitima u sekundi. Za 500 GB to bi bilo 1.543 Kbit/s. Donja slika prikazuje interfejs kamere na kojem se izračunava vrijednost prosječne brzine prijenosa.

Važno je napomenuti da se kontrola prosječne brzine prijenosa može koristiti samo za kontinuirano i neprekidno snimanje 24 sata dnevno. Samo na ovaj način kontroler brzine prijenosa može napraviti statistiku koja će mu omogućiti da s vremenom sve preciznije upravlja brzinom prijenosa.

Uzmimo sljedeći pojednostavljeni primjer. Ciljna vrijednost prosječne brzine prijenosa za određenu kameru postavljena je na 4,5 Mbit/s, dok je tokom noći, kada ima malo aktivnosti, smanjena na 1 Mbit/s. “U ovom primjeru kontroler brzine prijenosa uopće ne mora prilagođavati kompresiju jer je prosječna brzina prijenosa ispod konfigurisane granice”, navodi Sachse. Da je maksimalna brzina prijenosa (MBR) konfigurisana na istoj vrijednosti od 4,5 Mbit/s, ne biste imali problema tokom prvih 12 sati istog dana. No, u drugom dijelu dana, stvarna brzina prijenosa u bitovima bi premašila unesenu granicu i morali biste primijeniti kompresiju slike kako biste dobili brzinu prijenosa koja ide ispod maksimalne definisane. To može dovesti do gubitka važnih detalja unutar slike.

Ukoliko druga kamera ima isto ograničenje brzine od 4,5 Mbit/s, noćnu brzinu prijenosa od 2 Mbit/s i dnevnu brzinu od 8 Mbit/s, prosječna brzina prijenosa će iznositi 5 Mbit/s, što je nešto malo iznad konfigurisane granice. U ovom slučaju kontroler brzine prijenosa bi malo pojačao kompresiju tokom cijelog dana kako bi ostao u nivou ili ispod konfigurisane granice od 4,5 Mbit/s.

Praktične koristi
Kontrola prosječne brzine prijenosa je namijenjena za podršku neprekidnom cjelodnevnom snimanju. Sve instalacije koje razmatraju primjenu ovakvog režima snimanja mogu imati koristi od primjene mehanizma kontrole prosječne brzine prijenosa. “Primijetili smo povećanje primjene kontinuiranog snimanja paralelno s rastom sofisticiranijih implementacija forenzičkog pretraživanja zasnovanih na serverima i vještačkoj inteligenciji. Krajnji korisnici sve bolje razumiju prednosti kontinuiranog snimanja u odnosu na, naprimjer, snimanje koje se aktivira uz pokret, i ne žele propustiti ništa što se dešava u vidnom polju njihovih kamera”, objašnjava Sachse. Zanimljiv je i broj kamera spojenih na uređaje za pohranu. Što je manje kamera spojeno, to su potencijalno veće razlike između procijenjene i stvarne potrošnje prostora za pohranu. Za veći broj kamera to je ujednačeno zbog većeg broja uređaja. Tu su i nadzorna rješenja s velikim brojem kamera, od kojih neke nude široki prikaz velikih površina, dok su druge dizajnirane za praćenje detalja. Kontrola prosječne brzine prijenosa omogućava operaterima da detaljno podese svoje kamere kako bi najbolje iskoristili dostupni kapacitet za pohranu.

Odlično rješenje ako se pravilno implementira
Na kraju se nameće zaključak da je kontrola prosječne brzina prijenosa odličan način za optimizaciju prostora za pohranu, naravno ukoliko se pobrinete da se poduzmu svi odgovarajući koraci. Naprimjer, upotreba alata za planiranje lokacija kamera može pomoći u utvrđivanju potencijalnih zahtjeva za konkretno mjesto. Neki od ovih alata mogu vas obavijestiti i o tome da postavke nisu idealne. Pa tako možete dobiti upozorenje da ste prosječnu brzinu prijenosa postavili prenisko, što se obično događa ako je kapacitet za pohranu premali za odabrano vrijeme čuvanja materijala. To može dovesti do pojave lošeg kvaliteta slike zbog visoke stope kompresije ili, u najgorem slučaju, do prekoračenja iskoristivosti kapaciteta za pohranu. Tehnička složenost ovih zahtjeva znači da bi integratorima bilo pametno uključiti podešavanje prosječne brzine prijenosa u redovnu praksu održavanja. To će osigurati da krajnji korisnici neće morati brinuti o troškovima pohrane ili podacima.

Izbori, hakeri i teorije zavjere

Posljednji izbori u SAD-u i Njemačkoj zorno su pokazali kako se cyber napadi koriste kao politička argumentacija za demontažu demokratije. U kombinaciji s nereguliranim društvenim mrežama, kreiran je toksičan politički koktel koji će tražiti odgovor i sigurnosne struke i države

Piše: Mirza Bahić; mail: redakcija@asadria.com

Demokratski izbori u Evropi i SAD-u odavno nisu puki datum u političkom kalendaru. Cijele društvene strukture danas ih nerijetko očekuju sa zebnjom, prvenstveno zbog većinski nevidljivih, ali ništa manje opasnih prijetnji. Danas su to masovni, politički orkestrirani cyber napadi, koji često idu u paru s jednako dobro organiziranim dezinfomacijskim kampanjama. Da smo sa stranica cyber trilera zakoračili duboko u “nove normalnosti”, govore i posljednji njemački izbori koji su upozoravajući signal da će se političke borbe ubuduće voditi na ključnom, novom bojnom polju – cyber sigurnosti.

Izbori u eri cyber terorizma  

Prije održavanja izbora u septembru 2021. njemačke vlasti su oglasile “zvona na uzbunu”. Cyber napadi su u toj zemlji došli s jakim političkim koloritom, a demokratska javnost se prvi put suočila s masovnom cyber kampanjom s potpuno novom agendom – obesmisliti izbore kao ideju. Ovo se trebalo postići dovođenjem u pitanje samog legitimiteta izbornog procesa, a sve se radilo uz prizivanje asocijacija na američki scenario s narativom o krađi izbora kojom je, navodno, oštećen bivši predsjednik Donald Trump. Novina je u tome što sami napadači i političke strukture iza njih sada dramatično mijenjaju pristup cyber ratovanju. Čini se da ih sada više zanima sijanje nepovjerenja u demokratske i izborne institucije i izazivanje podjela u društvima, a ne podrška određenom kandidatu ili stranci. Novi pristup je pokazati da je postojeći sistem naprosto slab i nedovoljno otporan na napade da bi osigurao željenu objektivnost izbora.

Politizacija odabira meta

Danas je vođenje kampanja dezinformiranja i prikupljanja podataka znatno lakše, jeftinije i brže zahvaljujući sveprisutnosti društvenih medija i činjenici da hakeri imaju podršku moćnih državnih struktura. U slučaju Njemačke, kao glavni krivac za prebacivanje predizborne borbe u online arenu označena je Rusija. Zvaničnici njemačke vlade su u martu ove godine naveli da su ruski hakeri napali desetine njemačkih političara, a popis uključuje sedam zastupnika Bundestaga i 31 zastupnika u regionalnim parlamentima. Većina žrtava bili su članovi stranaka CSU, CDU i SPD, što upućuje na pažljiv i politički motivirani odabir meta. Svi oni su primili lažne e-mail poruke koje su osmišljene da izgledaju kao legitimne s ciljem da parlamentarci ostave svoje osjetljive podatke ili da otvaranjem poruke na svoj računar instaliraju opasni softver. Ruski cyber napadi na njemačke političare samo su jedan incident u nizu kampanja koje su vođene posljednjih nekoliko godina. Još je 2015. njemačka obavještajna služba BfV optužila Rusiju za orkestriranje cyber napada na državnu računarsku infrastrukturu. Kao dokaz umiješanosti ruskih zvaničnika u ove napade, glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova naveo je da je hakerska grupa Ghostwriter povezana s ruskom vojno-obavještajnom službom GRU.

Njemačka pod opsadom

GRU je imenovan kao krivac i u napadu čiji je glavni cilj bilo preuzimanje e-mailova iz ureda izborne jedinice bivše kancelarke Angele Merkel. Još jedan napad bio je usmjeren na njemački parlament s ciljem instaliranja softvera koji bi napadačima omogućio stalni pristup računarima za osoblje i članove parlamenta. Informacije o samim napadima su šture, no njemački obavještajci navode da su oni iskorišteni i za pokušaj krađe podataka o kritičnoj infrastrukturi, poput elektrana. Voditelj Državne izborne komisije Georg Thiel je prije održavanja izbora upozorio da je “rizik od cyber napada veliki” te da su motivi za njih brojni. Oni se kreću u rasponu od manipulacije izbornim ishodima do špijunaže i prikupljanja obavještajnih podataka o pojedinim političarima. Zbog ponavljanja i jačanja intenziteta napada, njemačke vlasti su u više navrata službeno pozvale Ruse da prekinu svoje ilegalne cyber aktivnosti.

 Sigurno elektronsko glasanje za demontažu teorija zavjera?

Na drugoj strani Atlantika američki biznismen i autor Bradley Tusk u cyber sigurnosti ne vidi prijetnju, nego priliku za podizanje demokratskog procesa na nivo koji ide u korak s tehnološkim trendovima. Njegov plan je da se do 2028. svakom Amerikancu omogući glasanje putem vlastitih pametnih telefona. Za sada sigurnosna struka je skeptična u pogledu realizacije ovog projekta. Tusk tvrdi da je svjestan da mu stručnjaci za cyber sigurnosti možda isprva neće dati svoj blagoslov, ali da je, u konačnici, optimista kada je u pitanju razuvjeravanje skeptika. Ipak, veća prepreka od one tehnološke mogla bi biti klima nepovjerenja prema sigurnosti izbornog sistema koja se pažljivo i ciljano kultivira u vidu široko dijeljenih teorija zavjere. Zbog toga bi izborni eksperti mogli dugoročno oklijevati s primjenom Tuskovog rješenja jer bi ono moglo dovesti do rasta broja konzumenata teorija o izbornim prevarama i hakiranju glasova. Tusk ističe da će glasanje telefonom uz adekvatne sigurnosne mjere zapravo smanjiti društvenu polarizaciju jer će ponuditi veću izlaznost kao manifestaciju demokratije.

Skepsom do pobjede

U prilog Tuskovom modelu ide njegova za sada prisna saradnja s ekspertima iz cyber sigurnosne zajednice. Nakon pomne analize 25 predloženih tehnoloških rješenja, Tuskov tim je za realizaciju projekta odabrao dansku tehnološku kompaniju Assembly Voting. Ona će svoj model usavršiti uz pomoć instituta OSET, američke neprofitne organizacije koja se bavi istraživanjem tehnologija za unapređenje procesa glasanja. OSET će biti zadužen za izradu javno dostupne aplikacije za označavanje glasačkih listića, dok će Assembly dizajnirati tehnologiju koja će prenositi elektronski glasački listić s telefona i drugih uređaja do izbornih tijela.

Proces prijenosa bi trebao biti lako provjerljiv duž cijelog komunikacijskog kanala. To znači da bi svaki glasač dobio način da potvrdi da je plasirani glas ispravno zabilježen i prebrojan. I, još važnije, da tokom tranzita nije bio izložen manipulaciji.

Stručnjaci za cyber sigurnost upravo to vide kao najveći problem i postavljaju kontrolu nad integralnim procesom slanja digitalnog glasa kao preduvjet da sam projekt uopće dobije zeleno svjetlo. U Assemblyju vjeruju da će traženi nivo sigurnosti uspjeti osigurati uz pomoć eksperata, etičkih hakera i sigurnosne zajednice. Na kraju, čini se da će konačne rezultate, pored same sigurnosne tehnologije, uveliko diktirati i opći ambijent u kojem ključni akteri u cijelom lancu cyber sigurnosti uspiju uvjeriti javnost da se politička i tehnološka bitka sa sve brojnijim negativcima na kraju može stvarno izvojevati.

 

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.