Home Kategorija Tehnologija i proizvodi

Tehnologija i proizvodi

Sigurnosni trendovi u 2026.: Kada iverak padne daleko od klade

Kroz analizu i stavove vodećih globalnih aktera donosimo pregled najvažnijih trendova koji oblikuju industriju sigurnosti i zaštite u 2026. godini. Tehnologija je, čini se, dovoljno zrela za velike iskorake, no da li je sazrela i naša (ne)tolerancija na greške

Pripremio: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Industrija sigurnosti i zaštite zasigurno ulazi u fazu zrelosti u kojoj tehnologija više nije sama sebi svrha, već alat za postizanje otpornosti, usklađenosti s regulativama i dugoročne održivosti sistema. Nakon godina ubrzane digitalizacije, fokus se pomjera s pojedinačnih rješenja na integrisane ekosisteme koji povezuju videonadzor, kontrolu pristupa, protivprovalu, zaštitu od požara, pametne tehnologije i cyber sigurnost u jedinstvenu arhitekturu. Ovakav pristup reflektuje promjenu načina na koji korisnici razumiju sigurnost: ne kao izolovanu funkciju, već kao sastavni dio operativnog i upravljačkog okvira.

“Sigurnost danas mora istovremeno odgovoriti na operativne, regulatorne i kibernetičke izazove”, ističu iz Geneteca, naglašavajući da fragmentirani sistemi više ne mogu zadovoljiti potrebe savremenih organizacija. S druge strane, proizvođači i tehnološki lideri poput Boscha, Siemensa i Honeywella ukazuju na to da integracija sigurnosti, automatizacije i energetike postaje ključni preduslov za pametne objekte i infrastrukturu budućnosti.

U takvom okruženju, 2026. se profilira kao prijelomna godina u kojoj se sigurnosna i protivpožarna industrija udaljava od reaktivnog pristupa i sve snažnije usvaja proaktivne, podacima vođene i regulatorno usklađene modele zaštite. Upravo ti trendovi, kroz prizmu vodećih kompanija, tržišnih analiza i konkretnih tehnologija, čine okosnicu ovog pregleda sigurnosne industrije.

VIDEONADZOR

AI u uređajima kao standard

Vještačka inteligencija na rubu mreže u 2026. godini će se etablirati kao osnovni gradivni element savremenih videonadzornih sistema. Analitika zasnovana na vještačkoj inteligenciji koja se izvršava direktno na kameri omogućava bržu reakciju, manju latenciju i znatno manje opterećenje mrežne infrastrukture. Ovakav model obrade podataka postaje posebno važan u okruženjima s visokim zahtjevima za dostupnošću, pouzdanošću i zaštitom privatnosti. “Edge AI je dostigao stvarnu zrelost u industriji sigurnosti i danas predstavlja standard, a ne izuzetak”, navodi se u istraživanju koje je proveo asmag.com. Prema toj analizi, edge AI ostvaruje najviše ocjene i u primjenjivosti i u tehničkoj zrelosti, što ukazuje na njegovu široku implementaciju u realnim projektima, a ne samo u pilot-fazama.

Genetec u izvještaju Stanje privatne zaštite u 2026. godini ističe da krajnji korisnici sve češće biraju lokalnu obradu podataka kako bi osigurali kontinuitet rada i regulatornu usklađenost. U evropskom kontekstu, edge AI se sve više posmatra kao odgovor na zahtjeve vezane za GDPR, lokalnu pohranu podataka i minimizaciju prijenosa osjetljivih informacija. “Decentralizirana arhitektura, u kojoj se obrada podataka odvija direktno na kameri, osnova je otpornog i skalabilnog videonadzora. Obrada na rubu mreže smanjuje zavisnost od centralnih servera i znatno povećava dostupnost sistema u realnim operativnim uslovima”, navode iz MOBOTIX-a, ističući da je edge AI ključan i za zaštitu privatnosti i za kontinuitet rada.

Hanwha Vision u svom pregledu trendova za 2026. naglašava da AI na rubu mreže sam po sebi nije dovoljan bez pouzdanih ulaznih podataka. Kako navode, kvalitet videosignala postaje presudan faktor za tačnost AI analitike, jer princip “garbage in, garbage out” direktno utječe na broj lažnih alarma i pouzdanost sistema. Zbog toga Hanwha Vision kao prioritet ističe uspostavljanje tzv. Trusted Data Environment, u kojem se kombiniraju napredna obrada slike, veći senzori i AI ISP mehanizmi za smanjenje šuma i distorzije u zahtjevnim uslovima.

Videonadzor kao izvor operativnih i poslovnih uvida

Videonadzor se sve jasnije pozicionira kao alat za stvaranje operativnih i poslovnih uvida, a ne samo za detekciju sigurnosnih incidenata. Videopodaci se koriste za analizu tokova ljudi, upravljanje popunjenošću prostora, optimizaciju radnih procesa i unapređenje sigurnosti zaposlenih. Ovakva primjena videa mijenja percepciju videonadzora unutar organizacija – od troška ka alatu za optimizaciju. Prema analizama MarketsandMarketsa, segment AI videoanalitike za poslovnu inteligenciju bilježi snažan rast, jer kompanije sve više traže rješenja koja povezuju sigurnost s unapređenjem poslovnih performansi. Zanimljivo je istaći da je projekcija ove kompanije iz 2020. bila da će ovaj segmet videonadzora do 2026. vrijediti više od 16 milijardi dolara. Danas on vrijedi 66 milijardi dolara i očekuje se da će upravo ova primjena biti jedan od glavnih pokretača tržišta u narednim godinama.

Hanwha predviđa prelazak s klasične videoanalitike ka tzv. AI agentima. Dakle, AI u videonadzoru više neće samo detektovati događaje, već će biti sposoban da samostalno analizira situaciju, predloži inicijalne mjere i generiše strukturirane izvještaje za operatere. Time se uloga operatera pomjera ka “komandnoj” funkciji, u kojoj čovjek donosi konačne odluke na osnovu preporuka i kontekstualnih informacija koje isporučuje AI sistem.

Evolucija VMS platformi

Razvoj VMS softvera snažno prati trend objedinjavanja sigurnosnih sistema u jedinstvene platforme. Umjesto izolovanih aplikacija, tržište favorizira otvorene, modularne VMS sisteme koji omogućavaju integraciju s kontrolom pristupa, protivprovalnim rješenjima, IoT uređajima i poslovnim aplikacijama. VMS tako postaje centralni sloj za upravljanje sigurnosnim događajima i podacima.

“Više od 60 posto korisnika danas koristi objedinjene ili integrisane sigurnosne sisteme”, navodi Genetec, ističući da je videonadzor najčešće jezgro takvih arhitektura. Kao ključni razlog za modernizaciju sistema navodi se potreba za integracijom novih tehnologija i funkcionalnosti, a ne isključivo zamjena zastarjele opreme.

Axis Communications dodatno ističe da VMS platforme u 2026. moraju biti projektovane u skladu s IT principima, uz podršku za API integracije, standarde i skalabilnost. Asmag u svojim analizama navodi da otvorenost VMS platformi postaje jedan od glavnih kriterija pri izboru sistema, jer korisnici žele izbjeći zatvorene ekosisteme koji ograničavaju budući razvoj i integraciju s novim tehnologijama. Hanwha Vision u svojim predviđanjima također naglašava ulogu VMS-a u razvoju pametnih prostora i tzv. digitalnih blizanaca (Digital Twin). “Videometapodaci iz AI kamera već se koriste za optimizaciju operacija u pametnim gradovima, maloprodaji i industriji, ali se u 2026. očekuje njihovo objedinjavanje s podacima iz kontrole pristupa, IoT senzora i dr.”, kažu iz Hanwhe.

Višesenzorske kamere

Jedan od najizraženijih hardverskih trendova u segmentu videonadzora jeste rast primjene višesenzorskih i specijaliziranih kamera. Ovakva rješenja omogućavaju pokrivanje velikih prostora manjim brojem uređaja, uz istovremeno prikupljanje bogatijeg seta podataka.

“Višesenzorske kamere danas postižu visoke ocjene po pitanju tehničke zrelosti i primjenjivosti”, navodi Asmag, ističući da su raniji izazovi s kalibracijom i kvalitetom slike u velikoj mjeri prevaziđeni. Ovakve kamere se sve češće koriste u logistici, industriji, saobraćaju i pametnim gradovima. “Kombinacija različitih senzora u jednom sistemu omogućava pouzdanu detekciju događaja nezavisno od vizuelnih uslova. Višesenzorski pristup otvara prostor za primjene koje nadilaze klasičnu sigurnost, uključujući ranu detekciju požara, nadzor procesa i zaštitu kritične infrastrukture”, pojašnjavaju iz MOBOTIX-a.

Hanwha naglašava da kombinacija različitih senzora, zajedno s naprednom AI obradom, omogućava pouzdano prepoznavanje događaja čak i u ekstremnim uslovima, a višesenzorski pristup doprinosi racionalizaciji infrastrukture i smanjenju ukupnih troškova sistema. MarketsandMarkets u svojim analizama navodi da rast višesenzorskih rješenja prati i trend optimizacije infrastrukture, posebno u logistici, industriji i pametnim gradovima, gdje se traži maksimalna pokrivenost uz racionalne troškove.

Hibridne arhitekture kao dominantan model

Iako cloud tehnologije i dalje imaju važnu ulogu, 2026. godina potvrđuje da potpuna migracija videonadzora u cloud nije dominantan izbor za većinu kompanija. Umjesto toga, hibridne arhitekture koje kombinuju edge obradu i selektivnu cloud analitiku postaju standardni model implementacije. “Hibridni modeli omogućavaju balans između fleksibilnosti i kontrole”, navodi se u asmagovom istraživanju, uz napomenu da su troškovi propusnog opsega i regulatorni zahtjevi i dalje glavni ograničavajući faktori za potpuni cloud.

Axis predviđa da će hibridne arhitekture dominirati i u narednim godinama, jer omogućavaju postepenu modernizaciju sistema bez ugrožavanja stabilnosti. “Kombinacija edge AI-ja i clouda omogućava bržu implementaciju novih funkcionalnosti uz zadržavanje kontrole nad kritičnim podacima”, ističu iz Axisa.

Hibridna arhitektura omogućava optimalnu raspodjelu AI obrade između edge uređaja, lokalnih sistema i clouda. Edge uređaji preuzimaju real-time detekciju i filtriranje podataka, dok se cloud koristi za dubinsku analitiku, treniranje AI modela i centralizirano upravljanje.

Održiva sigurnost i energijska efikasnost

Jedan od novih naglašenih trendova jeste koncept održive sigurnosti, koji povezuje performanse videonadzora s energijskom efikasnošću i ESG (okoliš, društvo, upravljanje) ciljevima organizacija. “AI sistemi i visoke rezolucije direktno utječu na potrošnju energije, posebno u centrima podataka i edge uređajima. Kao odgovor na to, industrija se okreće razvoju energijski efikasnih AI čipseta i tehnologija za optimizaciju videopodataka direktno na uređaju”, napominju iz Hanwhe. Primjeri poput adaptivne kompresije i inteligentnog upravljanja regijama interesa postaju ključni za smanjenje ukupne cijene vlasništva i dugoročnu održivost sistema.

Cyber otpornost videonadzora

“Granica između tehničke i cyber sigurnosti sve je tanja”, navodi Genetec u svom izvještaju, ističući da kompanije sve češće uvode mjere poput segmentacije mreže, upravljanja identitetima i kontinuiranog nadzora sigurnosnih sistema. Kako se videonadzorni sistemi sve dublje integrišu u IT infrastrukturu, cyber otpornost postaje jedan od ključnih kriterija pri izboru rješenja. Sigurnost mreže, enkripcija podataka i zaštita uređaja danas su jednako važni kao i fizička zaštita prostora. “Cyber sigurnost videonadzornih sistema mora biti ugrađena u sam dizajn uređaja, a ne dodavana naknadno. Dugoročna softverska podrška, transparentnost i kontrola nad podacima ključni su za povjerenje korisnika u AI sisteme”, ističu iz MOBOTIX-a, upozoravajući da autonomne AI funkcije dodatno povećavaju odgovornost proizvođača.

Napredna pretraga i forenzika: Potencijal uz ograničenja

Napredne funkcije pretrage videozapisa, uključujući pretragu pomoću prirodnog jezika, privukle su značajnu pažnju industrije, ali njihova primjena u 2026. godini ostaje ograničena. Iako tehnologija pokazuje potencijal, njena tehnička zrelost i dalje zaostaje za edge analitikom i klasičnim forenzičkim alatima.

“Rješenja koja se u velikoj mjeri oslanjaju na cloud forenziku i dalje nailaze na otpor kod korisnika s visokim zahtjevima za privatnošću i sigurnošću”, navodi se u asmagovoj analizi. Zbog toga se u praksi prednost daje lokalnim rješenjima koja nude predvidive performanse i veću kontrolu nad podacima.

KONTROLA PRISTUPA

Kontrola pristupa u 2026. godini proći će kroz duboku transformaciju i, pretpostavlja se, konačno napustiti ulogu izolovanog sistema za upravljanje vratima. “Kontrola pristupa se razvija u centralni sloj objedinjene sigurnosti, jer omogućava povezivanje identiteta, lokacije i događaja unutar jedinstvene platforme”, navodi Genetec u svome izvještaju. U istom dokumentu se ističe da organizacije od sistema kontrole pristupa sve češće očekuju fleksibilnost, otvorenost i mogućnost integracije s videonadzorom, protivprovalom i IT sistemima.

Prema analizama koje donosi asmag, kontrola pristupa jedan je od segmenata s najvišim stepenom tehničke zrelosti u sigurnosnoj industriji. Kako se navodi u njihovim godišnjim pregledima, tržište u 2026. favorizira rješenja koja su softverski definisana, interoperabilna i spremna za dugoročnu nadogradnju, umjesto zatvorenih, hardverski ograničenih sistema.

ACaaS i hibridni modeli

Jedan od ključnih trendova jeste snažan rast modela kontrole pristupa kao usluge (ACaaS). Umjesto isključivo lokalnih instalacija, organizacije sve češće usvajaju cloud ili hibridne modele upravljanja pristupom, posebno u višelokacijskim okruženjima. “ACaaS omogućava kompanijama da centraliziraju upravljanje pristupom, pojednostave održavanje i dobiju predvidive operativne troškove”, navodi Genetec i dodatno pojašnjava da hibridni modeli, u kojima lokalni kontroleri zadržavaju autonomiju, predstavljaju najčešći izbor u Evropi zbog regulatornih zahtjeva i potrebe za osiguranjem kontinuiteta rada.

Suprema potvrđuje ovaj smjer i ističe da kombinacija platformi BioStar X (lokalna, unificirana platforma) i BioStar Air (cloud rješenje) pomaže korisnicima da biraju arhitekturu u skladu sa svojim sigurnosnim i regulatornim zahtjevima, bez promjene hardverske osnove sistema.

Bežična infrastruktura i modernizacija postojećih objekata

Bežična kontrola pristupa prelazi iz faze alternativnog rješenja u fazu standarda, naročito u projektima modernizacije postojećih objekata. Bežične brave i čitači omogućavaju implementaciju bez kompleksnih građevinskih zahvata i manje troškove instalacije. “Wireless rješenja omogućavaju brzu modernizaciju kontrole pristupa bez potpune zamjene postojeće infrastrukture”, navodi ASSA ABLOY u svojim industrijskim analizama. Kompanija posebno ističe Aperio platformu bežičnih brava i kontrolera, koja se može integrisati s postojećim sistemima kontrole pristupa i koristiti u kombinaciji s karticama ili mobilnim identitetima.

Mobilni identiteti, fleksibilni kredencijali i novi pristupi

Beskontaktni pristup i mobilni identiteti postaju jedan od najvidljivijih trendova u kontroli pristupa, posebno u javnim i komercijalnim prostorima s velikim protokom ljudi, dok istovremeno pametni telefoni, QR kodovi i biometrija sve češće zamjenjuju fizičke kartice. “Beskontaktne tehnologije kombinuju sigurnost i praktičnost, a eliminiraju potrebu za fizičkim kontaktom”, navodi Avigilon u svojoj analizi trendova kontrole pristupa za 2026. godinu. Prema njihovom tumačenju, ovakva rješenja se najčešće nadograđuju na postojeće sisteme, čime se olakšava tranzicija i smanjuju početni troškovi.

Suprema dodatno naglašava važnost podrške za više tipova kredencijala. Njihovi uređaji, poput BioStation 3 Max i XPass serije, omogućavaju kombinovanje biometrije, RFID-a, QR koda i mobilnih identiteta, što je posebno važno u objektima s različitim sigurnosnim zonama i profilima korisnika.

Biometrija i višefaktorska autentifikacija

I ovaj trend u 2026. godini ima jasno definisanu, ali selektivnu ulogu u sistemima kontrole pristupa. Umjesto masovne identifikacije, najčešće se koristi kao dio višefaktorske autentifikacije u zonama s višim sigurnosnim zahtjevima. Važno je istaći da prema MarketsandMarketsovoj procjeni, globalno tržište biometrijskih sistema u 2026. trebalo bi vrijediti približno 58,46 milijardi dolara, uz očekivani rast na 134,06 milijardi dolara do 2032. “Tržište favorizira biometriju kao dodatni sloj sigurnosti, a ne kao jedini metod autentifikacije”, navodi asmag. Oni dodaju da kombinacija biometrije s mobilnim identitetima ili karticama omogućava balans između sigurnosti, privatnosti i korisničkog iskustva. Suprema u tom kontekstu ističe da se prepoznavanje lica u režimu verifikacije (1:1) nameće kao dominantan model, jer omogućava visok nivo tačnosti uz lakše usklađivanje s evropskim propisima o zaštiti podataka. Ovakav pristup se sve češće koristi u industrijskim objektima, centrima podataka i kritičnoj infrastrukturi.

Objedinjeni sistemi, AI i automatizacija odluka

Jedan od najvažnijih smjerova razvoja kontrole pristupa jeste unifikacija sigurnosnih sistema. Kontrola pristupa se sve češće implementira zajedno s videonadzorom, analitikom i sistemima za upravljanje zgradama. “Objedinjeni sistemi poboljšavaju situacijsku svijest i omogućavaju bržu i precizniju reakciju na sigurnosne događaje”, navodi Avigilon, ističući da integracija videonadzornih i pristupnih podataka omogućava bolju verifikaciju događaja i automatizaciju reakcije. Genetec dodatno naglašava ulogu AI-ja i pravila zasnovanih na kontekstu. Prema njihovim analizama, kontrola pristupa zasnovana na atributima omogućava donošenje odluka na osnovu više faktora: uloge korisnika, vremena, lokacije i stanja sistema – čime se prevazilazi klasični model “dozvoli / zabrani”.

PROTIVPROVALNI SISTEMI

Kada su u pitanju protivprovalni sistemi, fokus se pomjera s pukog otkrivanja upada ka ranom upozoravanju, kontekstualnoj procjeni rizika i koordinisanoj reakciji s videonadzorom, kontrolom pristupa i centralnim softverskim platformama. Genetec u svome izvještaju ističe da se vrijednost protivprovale znatno povećava kada je alarmni događaj dio šire slike incidenta, a ne izolovani signal. U takvim sistemima, alarm postaje početna tačka sigurnosnog scenarija, a ne njegov kraj. Iako senzori ostaju temelj protivprovale, fokus u 2026. više nije na maksimalnoj osjetljivosti, već na pouzdanosti detekcije u realnim uslovima. Tržište će favorizirati višetehnološke detektore, koji kombiniraju pasivnu infracrvenu, mikrotalasnu detekciju, analizu vibracija ili lom stakla. Ovakav pristup omogućava bolje razlikovanje stvarnih prijetnji i smetnji iz okruženja.

Digitalna i bežična protivprovala

Jedan od najuočljivijih trendova jeste snažan pomak ka potpuno digitalnim i bežičnim protivprovalnim sistemima, posebno u komercijalnim i višelokacijskim objektima. Razlog nije samo lakša instalacija već i veća fleksibilnost, skalabilnost i mogućnost daljinskog upravljanja. Ajax Systems se često navodi kao primjer ovog zaokreta, jer je protivprovalu od početka gradio kao IP, enkriptovani i softverski vođen sistem. “Protivprovalni sistemi u 2026. godini moraju biti projektovani kao digitalne platforme, a ne kao skup izolovanih uređaja. Bežična komunikacija, enkripcija i automatizirani scenariji postaju osnovni zahtjevi savremenih instalacija”, navodi Ajax Systems u svojim tehničkim analizama. Ovakav pristup sve češće prihvataju i tradicionalniji proizvođači, koji bežične tehnologije više ne tretiraju kao kompromis, već kao ravnopravnu alternativu žičanim rješenjima.

Centrale kao sigurnosni hubovi

Alarmne centrale sve više preuzimaju ulogu pametnih sigurnosnih hubova, koji povezuju senzore, videonadzor, kontrolu pristupa i komunikaciju s nadzornim centrima. Bosch Building Technologies u tom kontekstu ističe da se moderne centrale projektuju kao softverski definisane platforme, s podrškom za IP komunikaciju, API integracije i centralizirano upravljanje događajima. “Alarmna centrala danas nije samo prijemnik signala, već ključni element sigurnosne orkestracije. Njena vrijednost se ogleda u sposobnosti da objedini različite sigurnosne domene u jedinstven operativni tok”, navodi Bosch. Ovakav pristup omogućava standardizirane procedure, bržu reakciju i jasniji pregled incidenta, posebno u većim sistemima.

Videoverifikacija i kontekstualna reakcija

Integracija protivprovale s videonadzorom također postaje operativni standard, a ne napredna opcija. Videoverifikacija alarmnih događaja omogućava sigurnosnom osoblju da u realnom vremenu procijeni ozbiljnost prijetnje i smanji broj nepotrebnih intervencija. “Ovakav pristup znatno poboljšava efikasnost reakcije, jer alarm bez konteksta često dovodi do prekomjernih ili zakašnjelih odgovora. Kada je alarm povezan s videom, donosi se brža i preciznija odluka”, napominju iz Honeywella te dodaju kako integracija protivprovale i videonadzora postavlja osnovu za napredne sigurnosne scenarije, uključujući automatsko zaključavanje zona, aktiviranje rasvjete ili slanje obavještenja nadzornim centrima.

Cyber sigurnost kao obavezni dio protivprovale

Kako protivprovalni sistemi postaju dio IP mreža i cloud okruženja, cyber sigurnost se u 2026. godini izdvaja kao jedan od ključnih kriterija pri izboru rješenja. Kompromitovan alarmni sistem može imati jednako ozbiljne posljedice kao i fizički upad. Genetec i asmag u svojim izvještajima potvrđuju da integratori i krajnji korisnici sve češće navode cyber otpornost kao presudan faktor. Enkripcija komunikacije, autentifikacija uređaja i redovna softverska ažuriranja postaju standard, a ne dodatna opcija.

Automatizirani sigurnosni scenariji

Jedan od najvažnijih trendova jeste automatizacija reakcije na alarmne događaje. Protivprovala se sve češće koristi kao okidač za unaprijed definisane sigurnosne scenarije. Bosch i Genetec ističu da automatizacija omogućava dosljednu reakciju nezavisno od ljudskog faktora, što je posebno važno u kriznim situacijama. Alarm može automatski pokrenuti snimanje videa, ograničiti pristup određenim zonama, obavijestiti nadzorni centar i generisati izvještaj za dalju analizu.

VATRODOJAVA

U godini pred nama, a čini se kao nikada prije, zaštita od požara preći će granice tradicionalnih alarma i sprinkler sistema i zaći u inteligentnu, umreženu i proaktivnu disciplinu unutar sve digitalnijih objekata i pametnih zgrada. Razvoj tehnologija detekcije, automatizacije i integracije s drugim sigurnosnim slojevima gradi novi okvir u kojem požarni sistemi ne samo odgovaraju na incident već aktivno predviđaju i umanjuju rizike. Prema analizama MarketsandMarketsa, globalno tržište sistema zaštite od požara i zaštitne opreme očekuje snažan rast u narednom periodu, što odražava sve veću svijest o zaštiti života, potrebu za strožijim propisima i tehnološkom transformacijom sektora. Procjenjuje se da će vrijednost globalnog tržišta ovih sistema rasti prosječnom godišnjom stopom od oko 6,8%. “Ovaj rast je potaknut kombinacijom regulatornih zahtjeva, urbane izgradnje, integracije naprednih tehnologija i potrebe za boljom otpornošću objektnih infrastruktura”, napominju iz MarketsandMarktsa.

Inteligentna detekcija i višesenzorski sistemi

Klasični detektori dima ili topline danas više nisu dovoljni za kompleksne moderne objekte. Trend se pomiče ka višesenzorskim uređajima, koji istovremeno analiziraju dim, vlagu, temperaturne promjene, gasove i dodatne parametre kako bi precizno razlikovali stvarne prijetnje od lažnih alarma. “Moderna detekcija požara više se ne oslanja na jedan senzor ili jedan signal. Višesenzorski pristup omogućava ranije prepoznavanje opasnosti i znatno smanjuje broj lažnih alarma, što je ključno za sigurnost ljudi i kontinuitet poslovanja”, navode iz Boscha. Višesenzorski sistemi posebno su relevantni u okruženjima gdje se klasični detektori pokažu nedovoljno pouzdanim, npr. u industrijskim halama, muzejima, bolnicama ili laboratorijima.

Digitalna povezanost

Jedan od vodećih trendova na tržištu vatrodojave jeste digitalna povezanost sistema kroz IoT platforme. Umjesto tradicionalnih izoliranih modula, moderni sistemi direktno komuniciraju s cloud servisima i centralnim upravljačkim platformama, omogućavajući monitoring u realnom vremenu i tzv. pametna upozorenja (smart alerts), daljinsku dijagnostiku i servisiranje te prediktivno održavanje i analitiku performansi. “Budućnost zaštite od požara leži u povezanim platformama koje koriste IoT i cloud tehnologije kako bi omogućile stalni uvid u stanje sistema i pravovremeno reagovale prije nego što dođe do incidenta”, kažu iz Honeywella. Ovaj trend ne samo da poboljšava operativnu efikasnost nego i smanjuje rizik od neotkrivenih kvarova i niske funkcionalnosti.

Integracija s pametnim zgradama i sigurnosnim ekosistemima

Zaštita od požara sve češće se tretira kao dio šire arhitekture pametnih zgrada, gdje vatrodojava komunicira s videonadzorom, kontrolom pristupa, ventilacijom i klimatizacijom te BMS platformama. Ova integracija omogućava centralizirano upravljanje događajima u realnom vremenu, koordinirane akcije u slučaju incidenta i bolju evidenciju i analitiku performansi objekta. “Digitalizacija otvara vrata pametnijim sistemima zaštite od požara koji su povezani s ostalim infrastrukturnim i sigurnosnim sistemima zgrade. Takva integracija omogućava brže donošenje odluka i efikasniju reakciju u slučaju incidenta”, navode iz kompanije Siemens. Ovakav pristup posebno je važan u poslovnim kompleksima i javnim objektima, gdje jedna koordinirana kontrolna platforma može znatno skratiti vrijeme odgovora na hitne situacije.

Automatizacija suzbijanja požara

Napredni sistemi zaštite od požara ne služe samo detekciji. Oni su sposobni i upravljati automatskim mehanizmima suzbijanja požara, a to uključuje gasne ili aerosolne suzbijajuće sisteme, automatske vodene ili vodeno-maglene sprinkler sisteme i integrisane kontrole aktiviranja na osnovu više senzora. Automatizacija omogućava da se sistem aktivira prije nego što ljudska intervencija bude moguća, što je ključno u kritičnim okruženjima poput centara podataka ili industrijskih pogona.

PAMETNI DOMOVI I ZGRADE

Pametni domovi i zgrade danas prolaze kroz jasnu transformaciju – od sistema fokusiranih na komfor i automatizaciju ka integrisanim digitalnim okruženjima u kojima sigurnost, energetika i upravljanje prostorom čine jedinstvenu cjelinu. Granica između rezidencijalnih i komercijalnih rješenja sve je tanja, dok se osnovni principi (integracija, centralizacija i pouzdanost) primjenjuju na oba segmenta. Prema tržišnim analizama, razvoj pametnih objekata sve više je povezan s rastućim zahtjevima za sigurnošću, energijskom efikasnošću i digitalnim upravljanjem. Pametni domovi u tom kontekstu postaju, umjesto izolovanih tehnoloških rješenja, dio šireg ekosistema pametnih zgrada i urbanih infrastruktura, a nekoliko je trendova koji se očekuju u 2026. godini.

Sigurnost kao temelj pametnih objekata

Jedan od ključnih trendova je sigurnost kao polazna tačka pametnih domova i zgrada, a ne dodatna funkcionalnost. “Pametne zgrade sve više koriste sigurnosne sisteme kao osnovu za donošenje operativnih odluka i upravljanje prostorom”, navodi Genetec. Kako objašnjavaju, video i pristupni podaci u pametnim objektima koriste se ne samo za zaštitu već i za razumijevanje načina korištenja prostora i unapređenje korisničkog iskustva. Videonadzor, kontrola pristupa i protivprovala sve češće se projektuju kao objedinjeni sistemi, povezani kroz centralne platforme. Ovakav pristup posebno je izražen u višestambenim kompleksima i mješovitim objektima, gdje sigurnost direktno utječe na vrijednost nekretnine i kvalitet života.

 Cyber sigurnost i zaštita privatnosti

Kako pametni domovi i zgrade postaju sve povezaniji, cyber sigurnost i zaštita privatnosti postaju neizostavan dio njihove arhitekture. Uređaji koji prikupljaju podatke o kretanju, navikama i prisutnosti korisnika moraju biti zaštićeni jednako ozbiljno kao i klasični IT sistemi. “Povjerenje korisnika u pametne objekte direktno zavisi od sigurnosti i transparentnosti sistema”, naglašavaju iz Boscha, ističući potrebu za enkripcijom, sigurnom autentifikacijom i redovnim softverskim ažuriranjima. U evropskom kontekstu, regulatorni zahtjevi dodatno podstiču razvoj rješenja koja podrazumijevaju zaštitu privatnosti već u fazi dizajna.

Digitalno upravljanje energijom i AI

Energijska efikasnost ostaje jedan od glavnih pokretača razvoja pametnih zgrada i domova. Digitalni sistemi omogućavaju precizno praćenje potrošnje, optimizaciju rada i automatsko prilagođavanje stvarnim potrebama korisnika. “Pametna infrastruktura omogućava objektima da istovremeno povećaju sigurnost i smanje potrošnju energije”, navode iz Siemensa. Kako ističu, povezivanje sigurnosnih i energetskih sistema omogućava bolje upravljanje prostorom. Također, pametni domovi i zgrade preći će s osnovne automatizacije ka kontekstualnoj i AI logici upravljanja. “AI omogućava pametnim objektima da budu proaktivni, a ne reaktivni”, ističu iz Honeywella te dodaju da se automatizacija sve više koristi i za prevenciju rizika, rano upozoravanje i optimizaciju svakodnevnih operacija, kako u rezidencijalnim tako i u komercijalnim objektima.

Centralizirane platforme i objedinjavanje sistema

Pametni domovi i zgrade sve se više oslanjaju na centralizirane platforme koje objedinjuju sigurnost, energetiku, rasvjetu, HVAC i druge ključne sisteme. Umjesto niza nepovezanih aplikacija, korisnici i upravitelji objekata traže jedinstven pregled i upravljanje iz jedne tačke. “Vrijednost pametnih objekata leži u integraciji sistema i centralnom upravljanju, a ne u broju pojedinačnih pametnih uređaja”, ističu iz Boscha. Prema njihovim navodima, objedinjavanje sistema povećava pouzdanost, smanjuje kompleksnost i olakšava održavanje, a centralne platforme omogućavaju bržu reakciju u vanrednim situacijama, jer sigurnosni i tehnički sistemi djeluju koordinirano, a ne izolovano.

CYBER SIGURNOST

Za razliku od industrije privatne zaštite, cyber sigurnost u 2026. godini ne definišu prvenstveno nove tehnologije, već odgovornost, upravljanje rizicima i regulatorne obaveze. Digitalni sistemi danas su toliko duboko integrisani u poslovne procese, infrastrukturu i sigurnosne tehnologije da cyber incidenti više ne predstavljaju izolovani IT problem, već direktnu prijetnju kontinuitetu poslovanja, reputaciji i pravnoj usklađenosti organizacija. U tom kontekstu, cyber sigurnost se sve češće posmatra kao strateška i upravljačka funkcija, a ne isključivo kao tehnički zadatak IT odjela. Za razliku od ranijih godina, cyber sigurnost više nije izdvojena disciplina, već sastavni dio fizičkih sigurnosnih sistema, što potvrđuju i analize kompanija poput Geneteca, Axisa i Hanwha Visiona.

NIS2 i sigurnost nabavnog lanca kao temelj otpornosti

NIS2 direktiva već je dobrano neizostavna operativna realnost za veliki broj kompanija u ključnim sektorima – od energetike i transporta, preko zdravstva do digitalne infrastrukture i upravljanja objektima. Kako navodi Evropska komisija, NIS2 uspostavlja zajednički okvir koji zahtijeva da cyber sigurnost bude integrisana u poslovne odluke, a ne tretirana kao dodatna tehnička kontrola.

Fokus ove direktive više nije na minimalnim tehničkim mjerama, već na sistemskom pristupu sigurnosti, koji uključuje procjenu rizika, upravljanje incidentima, kontinuitet poslovanja i sigurnost lanca nabavke. A upravo je lanac nabavke jedan od najsloženijih izazova u 2026. godini. NIS2 dodatno naglašava potrebu za kontrolom dobavljača, ugovornih obaveza i sigurnosnih procedura, čineći nabavni lanac sastavnim dijelom cyber sigurnosne strategije.

Od perimetra ka zero-trust modelima

Jedan od ključnih trendova koji se očekuju u 2026. jeste napuštanje klasičnog modela zaštite perimetra. Umjesto toga, cyber sigurnost se sve više gradi oko identiteta, konteksta i stalne provjere pristupa. Zero-trust pristup postaje dominantan model, posebno u okruženjima koja koriste cloud servise, udaljeni rad i distribuirane infrastrukture. Identitet, bilo da je riječ o korisnicima, servisima, aplikacijama ili uređajima, postaje centralna tačka kontrole. Ovaj trend je posebno važan u konvergentnim sistemima, gdje se IT infrastruktura sve više prepliće s fizičkom sigurnošću, pametnim zgradama i IoT uređajima.

Automatizacija detekcije prijetnji

Vještačka inteligencija danas djeluje kao multiplikator i za napadače i za odbranu. Automatizirani napadi, brža identifikacija ranjivosti i sofisticiranije socijalne manipulacije povećavaju pritisak na sigurnosne timove. Kao odgovor, raste potreba za automatiziranom detekcijom prijetnji, korelacijom događaja i bržim odgovorom na incidente. Cyber sigurnost se tako pomjera ka modelima koji kombinuju ljudsku ekspertizu s automatizacijom, jer ručno upravljanje incidentima više ne može pratiti tempo savremenih prijetnji. Također, cyber sigurnost direktno utječe na pouzdanost fizičkih sigurnosnih sistema. Kompromitovana kamera, kontroler ili upravljačka platforma više ne predstavlja samo IT rizik već potencijalni sigurnosni incident u fizičkom prostoru.

Kako direktive Evropske unije mijenjaju koncept zaštite kritične infrastrukture

Zaštita kritične infrastrukture danas podrazumijeva više od ograda i kartica za kontrolu pristupa. Direktive Evropske unije CER i NIS2 predstavljaju temeljni zaokret ka sigurnosnim konceptima zasnovanim na procjeni rizika. Oni integrišu fizičku i tehničku zaštitu, cyber otpornost i sektorsku koordinaciju te pretvaraju zakonsku usklađenost u stvarnu operativnu otpornost

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Kako se evropska kritična infrastruktura suočava sa sve složenijim i međusobno zavisnim prijetnjama, integrisani pristup novi je način na koji sektor ključnih usluga predviđa, amortizira i rješava potencijalne poremećaje u radu. Energetski i vodovodni sistemi, zdravstvo, transport i komunikacije međusobno su blisko povezani, što znači da poremećaj u jednom sektoru može brzo izazvati lančane posljedice u drugima. Nedavni incidenti i promjenjivi sigurnosni scenariji pokazali su koliko su ove vitalne instalacije ranjive na ciljane napade, prirodne nepogode i tehničke kvarove, kao i koliko brzo se lokalni problemi mogu pretvoriti u sistemski rizik.

Zašto minimalni zahtjevi više nisu dovoljni

Kao odgovor na to, Direktiva EU o otpornosti kritičnih subjekata (CER/RCE) uvodi minimalne i harmonizirane zahtjeve za zaštitu kritične infrastrukture i tako jača ulogu tehničke zaštite uz postojeće kibernetičke i IT okvire. Umjesto da se zaštita ponovo posmatra isključivo kroz prizmu formalne zakonske usklađenosti, ova direktiva naglašava potrebu za proaktivnim i međusektorskim mjerama koje obuhvataju sve predvidive rizike i osiguravaju kontinuitet pružanja ključnih usluga. Redovne procjene rizika i planiranje otpornosti imaju centralnu ulogu u tom procesu jer omogućavaju operaterima da rano identifikuju slabosti i ojačaju sposobnost da izdrže napade i oporave se od poremećaja u radu.

Efikasna zaštita u takvim uslovima zahtijeva pažljivo usklađivanje strukturalnih, tehničkih i organizacijskih mjera. Rješenja iz oblasti tehničke zaštite, poput zaštite perimetra, kontrole pristupa, protivprovale i vatrodojave te videonadzora, moraju biti koordinisana s robusnim mjerama cyber sigurnosti kako bi se uspostavio sveobuhvatan zaštitni okvir prilagođen specifičnom profilu rizika po kritična okruženja.

Istovremeno, zaštita vitalnih instalacija više se ne može posmatrati kao isključiva odgovornost pojedinačnih operatera. Rastuća složenost prijetnji i međusektorska zavisnost pretvorile su zaštitu kritične infrastrukture u zadatak za cijelo društvo. On, pri tome, zahtijeva blisku saradnju javnih institucija, sigurnosnih organa, operatera infrastrukture i specijaliziranih pružalaca sigurnosnih usluga. Samo kroz zajedničku odgovornost i kontinuirano prilagođavanje promjenjivim prijetnjama kritična infrastruktura može ostati sigurna i dugoročno otporna. U praksi, ovaj pomak ka dijeljenoj odgovornosti sada se prevodi u jasnije osnovne obaveze i konkretnije razumijevanje pitanja kako treba izgledati fizička zaštita za objekte od visokog značaja i ključne usluge.

Integracija tehničke i cyber sigurnosti je zahtjev

U posljednjih nekoliko godina Evropska unija donijela je dva ključna regulatorna okvira s ciljem jačanja zaštite kritične infrastrukture: Direktivu o otpornosti kritičnih subjekata (CER/RCE) i Direktivu NIS2. Zajedno, ove direktive imaju za cilj osigurati kontinuitet pružanja ključnih usluga u kriznim situacijama i unaprijediti otpornost na fizičke i cyber prijetnje. Njihovi efekti bi trebali nadilaziti pojedinačne lokacije i utjecati na šire ekonomske i operativne lance vrijednosti.

Direktiva CER uspostavlja zajednički okvir za fizičku zaštitu i otpornost kritičnih subjekata u sektorima kao što su energija, transport, finansije, zdravstvo, vodovodni sistemi, komunikacije i javna uprava. Ona obuhvata prirodne nesreće, tehničke kvarove, ljudske greške i sabotažu, uz podizanje tehničke zaštite s nivoa pojedinačne lokacije na strateški zahtjev u pogledu otpornosti koji nadopunjuje postojeće cyber i IT obaveze.

U fokusu CER okvira je upravljanje zavisnim odnosima između objekata kritične infrastrukture. Poremećaj u jednom sektoru, poput energetike, može brzo utjecati na druge, uključujući vodosnabdijevanje, transport i komunikacije. Zbog toga direktiva promoviše međusektorske ciljeve usmjerene na sprečavanje poremećaja, ograničavanje njihovih posljedica i što bržu obnovu ključnih funkcija nakon incidenta.

Paralelno s tim, Direktiva NIS2 uspostavlja minimalnu osnovu za cyber sigurnost na nivou EU. Njena primjena ne odnosi se samo na tradicionalne operatere kritične infrastrukture već i na širi krug ključnih i važnih subjekata, uključujući dijelove proizvodnog i digitalnog sektora. NIS2 od organizacija zahtijeva uvođenje sveobuhvatnih mjera cyber sigurnosti i upravljanja rizicima na nivou cijele organizacije, uključujući prijavljivanje incidenata i odgovarajuće upravljačke mehanizme.

Zajednički, direktive CER i NIS2 jasno ukazuju na jedan pravac, prema kojem otpornost sve više zavisi od integracije tehničke i cyber sigurnosti. Za operatere kritične infrastrukture to znači napuštanje izoliranih mjera i prelazak na koordinisane zaštitne koncepte. Sami koncepti će povezati perimetarsku zaštitu, kontrolu pristupa, detekciju, videonadzor i upravljanje alarmima sa sigurnim mrežnim arhitekturama i kontrolisanim udaljenim pristupom. Za ponuđače sigurnosnih rješenja i sistem-integratore to naglašava potrebu za ekspertizom koja obuhvata i fizičku zaštitu i kibernetički otpornu sistemsku arhitekturu.

Koncept prije sistema

Zaštita kritične infrastrukture zahtijeva sigurnosne sisteme koji odgovaraju aktuelnoj situaciji na polju tehnologija. One moraju biti projektovane i održavane tako da budu otporne na manipulacije, upade i sabotažu, uz paralelnu otpornost na fizičke i cyber prijetnje. Mjere poput kvalitetne autentifikacije za kontrolu pristupa, sigurnih komunikacijskih kanala i pouzdanih alarmnih sistema danas jesu neophodne, ali sama tehnička sposobnost nije dovoljna.

Za operatere kritične infrastrukture, ovo znači da je neophodno razviti sveobuhvatan sigurnosni koncept prije implementacije pojedinačnih sistema. Takav koncept predstavlja okvir za efikasnu primjenu sigurnosne tehnologije i osigurava da se elektronska rješenja ne uvode izolovano, već kao dio cjelokupne strategije zaštite objekata. Efikasan sigurnosni koncept integriše strukturne, organizacijske i kadrovske mjere. Fizičke barijere poput perimetara, vrata i prozora moraju biti usklađene s organizacijskim procedurama, uključujući protokole eskalacije i intervencije. Istu harmonizaciju potrebno je provesti s obukom i odgovornostima sigurnosnog osoblja. Tek kada svi ovi elementi funkcionišu zajedno, sigurnosne mjere mogu ostvariti svoj ukupni potencijal.

Ključno je naglasiti da utvrđeni sigurnosni koncept nije statičan dokument. On omogućava procjenu i prioritetizaciju rizika, ali se mora redovno preispitivati i ažurirati. Promjene u prijetnjama, strukturi objekata ili načinu korištenja mogu učiniti ranije pretpostavke nevažećim. U okruženju kritične infrastrukture, razvoj metoda napada i promjenjivi profili rizika zahtijevaju kontinuiranu procjenu i unapređenje mjera zaštite kroz strukturiran proces upravljanja rizicima.

Nakon što se sigurnosni koncept uspostavi i uključi u kontinuirano upravljanje rizicima, fokus se pomjera na minimalne zahtjeve fizičke zaštite koji se ponavljaju kroz različite sektore i lokacije, kao i na njihovu praktičnu primjenu u pojedinim sigurnosnim disciplinama.

 

Kada proizvod postane dio napada

Fokus na cyber sigurnosti više nije ograničen na mreže i operativne procese, već se sve više širi na sigurnost samih proizvoda. Proizvođači, instalateri i korisnici sigurnosnih tehnologija moraju osigurati da uređaji i softver koji se koriste u okruženjima kritične infrastrukture ispunjavaju sve strožije zahtjeve u pogledu cyber otpornosti. Dok se okviri CER i NIS2 prvenstveno fokusiraju na organizacijsku i operativnu otpornost, Akt o kibernetičkoj otpornosti uvodi dodatni tehnički sloj kroz definiranje osnovnih zahtjeva cyber sigurnosti za digitalne proizvode. Njegov cilj je osigurati da se hardver i softver projektuju, razvijaju i održavaju na siguran način tokom cijelog životnog ciklusa.

U skladu s ovim pristupom, cyber sigurnost ne smije biti ispuštena iz vida od samog početka, što se radi kroz sigurne razvojne prakse i podrazumijevane sigurnosne postavke. Od proizvođača se očekuje proaktivan pristup upravljanju ranjivostima i blagovremena isporuka sigurnosnih ažuriranja. Transparentnost, pri tome, postaje ključni zahtjev, naročito kroz primjenu softverskih listi materijala (SBOM), koje operaterima i integratorima omogućavaju uvid u zavisnosti i procjenu izloženosti rizicima od trećih strana.

Jačanjem sigurnosti na nivou proizvoda, Akt o kibernetičkoj otpornosti podržava šire ciljeve otpornosti i pomaže operaterima kritične infrastrukture da ispune obaveze vezane za sigurnost lanca snabdijevanja i upravljanje rizicima.

 

Minimalni okvir fizičke zaštite u praksi

Mjere fizičke zaštite obuhvataju sisteme vanjske zaštite perimetra za fizičku zaštitu i detekciju, kao i sisteme kontrole pristupa. Cyber sigurnost objekata uključuje zaštitu pristupa i kontrolu ulaza i izlaza, prilaznih puteva, rampi, barijera i brava. Sistemi za detekciju upada, vatrodojavu i videonadzor obuhvataju zaštitu objekata i terena, kao i rano otkrivanje incidentnih situacija. Istovremeno, sistemi za upravljanje vanrednim situacijama odnose se na upravljanje krizama, primjenu organizacijskih mjera te na prediktivni pregled sigurnosne situacije i ukupnog stanja sistema.

Zaštita perimetra kao prva linija odbrane

Vanjska perimetarska zaštita najudaljeniji je sloj efikasnog sigurnosnog koncepta. Ona obično kombinuje mehaničke barijere s elektronskom detekcijom i tako stvara prvu liniju odbrane prije nego što napadač i dođe do objekata ili kritičnih resursa. Mehaničke mjere poput ograda, zidova ili barijera definišu i štite granicu lokacije, dok elektronski sistemi perimetarske detekcije nadziru vanjske prostore i omogućavaju rano otkrivanje pokušaja upada.

Cilj zaštite perimetra je odvraćanje, detekcija, usporavanje i dokumentovanje neovlaštenog pristupa. Rano upozorenje tokom prilaska ili pokušaja nasilnog ulaska znatno produžava vrijeme otpora i omogućava kontrolisanu reakciju. U praksi se elektronska detekcija upada na perimetru gotovo uvijek kombinuje s videonadzorom kako bi se potvrdili događaji, razdvojile stvarne prijetnje od lažnih i podržalo donošenje informisanih odluka.

Primarna funkcija vanjske perimetarske zaštite je stalno očuvanje integriteta granica lokacije. Sistemi moraju biti prilagođeni konkretnim fizičkim karakteristikama perimetra, bilo da je riječ o ogradama, zidovima, opkopima ili prirodnim barijerama, kao i usklađeni s ukupnim ciljevima zaštite i procijenjenim prijetnjama po objekte.

U okruženjima kritične infrastrukture zahtjevi za perimetarsku zaštitu znatno su viši nego u standardnim komercijalnim ili industrijskim objektima. Scenariji napada ne ograničavaju se samo na preskakanje ili rezanje ograda, već uključuju provlačenje ispod prepreka, probijanje barijera, zadržavanje u blizini perimetra i druge tehnike s ciljem izbjegavanja detekcije. Zbog toga sistemi zaštite perimetra moraju ostati jednako efikasni protiv šireg spektra metoda upada i ostati otporni na pokušaje ometanja ili zaobilaženja detekcije.

Da bi bila djelotvorna, perimetarska zaštita mora osigurati pouzdanu ranu detekciju, otpornost na manipulacije i kontinuitet rada koji je dovoljan za blagovremenu verifikaciju i intervenciju. Njena uloga nije samo signalizacija alarma nego i podrška pristupu po kojem operateri moraju dobiti potrebno vrijeme i informacije za adekvatnu reakciju prije nego što incident eskalira.

Kontrola pristupa mora ukloniti naslijeđene rizike

Sistemi kontrole pristupa imaju centralnu ulogu u zaštiti kritične infrastrukture jer regulišu i nadziru pristup osjetljivim zonama. Njihova osnovna funkcija je osigurati da samo ovlašteno osoblje može ući u sigurnosno relevantne zone, uz  jasno evidentiranje ostvarenog pristupa i pokušaja neovlaštenog ulaska. Za operatere kritične infrastrukture, savremena kontrola pristupa ne svodi se samo na ograničavanje ulaza već i na odgovornost, sljedivost i kontrolisanu reakciju.

Istovremeno, efikasna zaštita zahtijeva sistematsko uklanjanje tzv. naslijeđenih rizika. Mehanički ključevi mogu biti izgubljeni, kopirani ili proslijeđeni bez ovlaštenja, što kreira trajne ranjivosti koje je teško otkriti, a skupo sanirati. Korištenje izgubljenog ili ukradenog ključa najčešće ne ostavlja nikakav trag, čime se narušavaju i sigurnost i mogućnost revizije. Elektronski sistemi kontrole pristupa rješavaju ove nedostatke kroz podršku za strogo definisana ovlaštenja, evidentiranje događaja te višefaktorsku i biometrijsku verifikaciju. Tokom cijelog životnog ciklusa sistema, oni se, zahvaljujući nižim operativnim i troškovima zamjene, često pokažu kao isplativije rješenje u odnosu na isključivo mehaničke sisteme.

Osim regulisanja ulaza, savremeni sistemi kontrole pristupa podržavaju i automatizirane reakcije tokom incidentnih situacija. U zavisnosti od scenarija, oni mogu blokirati pristup opasnim zonama, otključati vrata, otvoriti unaprijed definisane izlaze i aktivirati alarme radi podrške evakuaciji i hitnim intervencijama. U okruženjima kritične infrastrukture, ova direktna veza između odluka o pristupu i upravljanja incidentima od ključnog je značaja za očuvanje sigurnosti i kontinuiteta rada.

Detekcija upada kao zaštita od sabotaže

Sistemi za detekciju upada (IAS) i dojavu prepada (HAS) imaju ključnu ulogu u zaštiti vitalne infrastrukture jer omogućavaju brzu detekciju i reakciju na vanredne događaje. U okruženjima visokog rizika, njihova svrha izlazi izvan okvira osnovne detekcije neovlaštenog ulaska u neku zonu i obuhvata rano upozorenje, verifikaciju i koordinisanu intervenciju radi zaštite osjetljivih resursa i operacija.

U kontekstu kritične infrastrukture, detekcija upada manje je usmjerena na klasične krađe, a znatno više na prepoznavanje namjernih pokušaja ometanja ili prekida rada. Zbog toga vrijeme detekcije i reakcije moraju biti precizno usklađeni. Postrojenja poput trafostanica jasno ilustruju ovaj rizik. Dovoljan je samo jedan čin sabotaže, poput oštećenja kablovskog snopa, da dođe do posljedica koje daleko nadilaze finansijski gubitak jer bi u toj situaciji došlo do prekida u napajanju bolnica, komunalnih sistema i drugih ključnih usluga. U takvim scenarijima, alarmni sistemi prvenstveno služe za rano otkrivanje sabotaže i ciljanih napada, kao i pokretanje trenutne reakcije sigurnosnih službi ili nadležnih organa.

Sistemi za dojavu prepada nadopunjuju automatsku detekciju i omogućavaju osoblju da diskretno aktivira alarm u situacijama akutne prijetnje. Panik-tasteri ili mobilni prekidači omogućavaju zaposlenima da pokrenu ciljanu reakciju u slučajevima prisile, nasilja ili neposredne opasnosti. To je posebno važno u javno dostupnim prostorima, kontrolnim sobama i operativnim centrima.

S obzirom na sigurnosno okruženje u kojem se nalazi kritična infrastruktura, sistemi moraju biti projektovani uz pretpostavku da će napade počiniti profesionalci, uključujući organizovane kriminalne i ekstremističke grupe. Efikasna zaštita zato ne zavisi samo od sposobnosti detekcije već i od otpornosti na manipulacije i namjerne pokušaje zaobilaženja sistema. Kombinovanje različitih metoda detekcije može povećati otpornost sistema, ali su pravilno projektovanje, zaštita ključnih komponenti i profesionalna instalacija jednako važni kako bi sistem pouzdano funkcionisao u trenucima kada je to najpotrebnije.

Videonadzor je alat za verifikaciju i odvraćanje

Kako bi se osigurala dugoročna sigurnost kritične infrastrukture, sistemi videonadzora u kombinaciji s drugim sigurnosnim tehnologijama moraju pružiti dodatnu vrijednost. Pri tome, oni moraju omogućiti vidljivost osjetljivih ili kompleksnih prostora s udaljenih lokacija. Događaji na terenu, uključujući i one na više lokacija istovremeno, danas se moraju pratiti i snimati u realnom vremenu, čime se znatno unapređuje situacijska svijest.

Kada su pametno integrisani s ostalim sigurnosnim sistemima, umreženi sistemi videonadzora imaju značajan potencijal za prevenciju i ranu intervenciju. Potencijalni počinioci mogu se otkriti u vrlo ranoj fazi krize, a u nekim slučajevima i prije nego što dođu do osjetljivih zona. To operaterima omogućava proaktivan, a ne reaktivan odgovor na kriznu situaciju.

Ukoliko je videonadzor dopunjen dvosmjernom audiokomunikacijom, kontrolni i servisni centri mogu se direktno obratiti osobama na licu mjesta. U mnogim slučajevima, već ova vrsta udaljene intervencije dovoljna je da odvrati počinioca od ulaska i daljeg kretanja unutar zaštićenog prostora.

Zbog mogućih posljedica kvarova ili napada, zahtjevi za sisteme videonadzora u okruženjima kritične infrastrukture znatno su strožiji nego u standardnim komercijalnim ili industrijskim primjenama. Sistemi stoga moraju biti projektovani, implementirani i održavani na nivou koji odgovara višem nivou prijetnji i važnosti održavanja radnog kontinuiteta ovih okruženja.

Kada sekunde odlučuju

Svaka organizacija zavisi od jasno strukturiranog komunikacijskog koncepta koji podržava svakodnevne operacije i omogućava efikasan odgovor na poremećaje u radu. Takvi incidenti mogu biti tehničke prirode i direktno ugroziti sigurnost i zdravlje zaposlenih. Jasne komunikacijske strukture i preventivne mjere imaju ključnu ulogu u ograničavanju njihovog utjecaja.

U okruženjima kritične infrastrukture, planiranje komunikacije mora uzeti u obzir vanjske prijetnje i kompleksne scenarije napada. Priroda mogućih poremećaja, način izvođenja napada i razmjer potencijalne štete moraju se procjenjivati kroz strukturiran proces upravljanja rizicima, a ne na osnovu općih pretpostavki.

Svaki incident zahtijeva pravovremene odluke o odgovarajućim protivmjerama. To uključuje procjenu dostupnosti komunikacijskih sistema tokom događaja, definisanje prioriteta, otvaranje hitnih komunikacijskih kanala i zadržavanje operativne sposobnosti u slučaju nestanka napajanja. Donošenje odluka je otežano kada se incidenti preklapaju, naprimjer kada se požarni alarm aktivira paralelno sa sigurnosnim upozorenjem ili tokom koordinisanog napada na više sistema.

Ovi izazovi naglašavaju važnost sistema za upravljanje vanrednim i opasnim situacijama, koji omogućavaju informisano, proporcionalno i pravovremeno odlučivanje. U mnogim organizacijama koje upravljaju kritičnom infrastrukturom, ovakvi sistemi služe za ubrzavanje pružanja odgovora, smanjenje neizvjesnosti i ograničavanje štete u kriznim situacijama.

Vrijeme reakcije ima presudan utjecaj na ukupni obim posljedica incidenta. Brža detekcija, verifikacija, donošenje odluka i koordinacija s nadležnim službama omogućavaju ranije uvođenje protivmjera i skraćuju trajanje poremećaja.

Iako automatizirani odgovori mogu znatno smanjiti vrijeme reakcije, oni nose i određene rizike. Lažni alarmi mogu pokrenuti neadekvatne mjere, dok paralelni incidenti mogu dovesti do konfliktnih reakcija ako se kontekst i proporcionalnost ne procijene pravilno. U praksi, najefikasniji način za smanjenje vremena reakcije bez povećanja rizika jeste dobro osmišljena i održavana komunikacija tokom cijelog događaja jer samo ona omogućava verifikaciju, situacijsku svijest i koordinisano djelovanje.

Alarmi bez slabe karike

Sigurnosni sistemi u okruženjima kritične infrastrukture moraju ponuditi najviši nivo pouzdanosti i otpornosti. Prijenos alarma, mrežna povezanost i mehanizmi udaljenog pristupa posebno su osjetljivi segmenti kritične infrastrukture, jer njihov kvar može ugroziti čak i robusne zaštitne mjere.

Otpornost u ovom kontekstu podrazumijeva sposobnost sistema da ostanu operativni uprkos cyber napadima, tehničkim kvarovima ili zagušenjima mreže. To zahtijeva redundantne komunikacijske puteve, sigurne mrežne komponente i kontinuiran nadzor kako bi se osigurala trajna dostupnost i integritet alarmnih komunikacija. Tehnologije za prijenos alarma moraju biti projektovane tako da izdrže sabotažu i slučajna oštećenja, uz odgovarajuću fizičku zaštitu i rezervne izvore napajanja. Sa stanovišta cyber sigurnosti, rješenja za prijenos alarma i udaljeni pristup moraju slijediti principe sigurnosti ugrađene u dizajn, uz oslanjanje na ojačane protokole i mehanizme koji štite od napada uskraćivanja usluge (DoS) i neovlaštenog pristupa.

Udaljeni pristup sigurnosnim sistemima ima važnu operativnu ulogu, ali i uvodi dodatne rizike. Zbog toga odgovornost za sigurnost infrastrukturnog objekta mora biti jasno definisana, uz primjenu odgovarajućih kontrolnih mjera koje osiguravaju integritet, dostupnost i odgovornost tokom cijelog životnog ciklusa sistema.

Rizikom vođena zaštita od požara

U okruženjima kritične infrastrukture, vatrodojavni sistemi moraju biti projektovani ne samo u skladu s građevinskim propisima već i kako bi mogli podržati jasno definisane ciljeve zaštite. Pored standardne detekcije na nivou cijelog objekta, ovo podrazumijeva i ciljano nadziranje visokorizičnih zona kao što su tehničke prostorije, postrojenja, instalacijski prostori, kućišta za opremu i ormari. Detekcija požara u ovim kontekstima često je tijesno povezana sa sistemima za gašenje i pravilima za automatsko aktiviranje mjera za ranu intervenciju prije eskalacije incidenta. Pri tome, izbor detekcijske tehnologije treba biti zasnovan na procjeni rizika, a ne na standardiziranim šemama instalacije. U zavisnosti od okruženja, to može uključivati aspiracijske detektore dima za nadzor opreme i transformatorskih prostora, linearne sisteme detekcije za velike ili kompleksne prostore, kao i video ili termalne sisteme nadzora kada je potrebna rana vizuelna potvrda situacije ili detekcija toplote. Zaštita razvodnih kutija, serverskih ormara, energetskih sistema i rezervnih izvora napajanja zahtijeva visok nivo specijalističke ekspertize jer kvarovi u ovim segmentima mogu imati dalekosežne operativne posljedice.

Sigurnost ne završava na perimetru

Sigurnost je snažna koliko i njena najslabija karika, a u složenim i međusobno povezanim sistemima ta komponenta se često nalazi upravo u lancu snabdijevanja. Zbog toga se od proizvođača sve češće očekuje da prate i dokumentuju porijeklo kako digitalnih tako i fizičkih komponenti koje se koriste u njihovim proizvodima. Softverske komponente, uključujući biblioteke trećih strana i open-source elemente, moraju se evidentirati i kontinuirano procjenjivati s aspekta sigurnosnih ranjivosti. To se može postići kroz uvođenje obaveze za dobavljače da prijavljuju i otklanjaju sigurnosne propuste, ali i kroz interne procese kroz koje se integrisane komponente redovno analiziraju i provjeravaju.

Ista logika važi i za hardverske komponente. U okruženjima kritične infrastrukture, zabrinutost zbog skrivenih funkcija  ili neovlaštenih tokova podataka dovela je do pojačanog nadzora nad određenim komponentama i dobavljačima. Mreže i povezani uređaji čine osnovu savremenih sigurnosnih sistema, a slabost u bilo kojem dijelu lanca može kompromitovati cjelokupno rješenje. Zbog toga je transparentnost lanca snabdijevanja postala jedan od ključnih elemenata upravljanja rizicima.

Uloga specijaliziranih kompanija

Efikasna zaštita kritične infrastrukture u velikoj mjeri zavisi od profesionalne ekspertize. Operaterima su potrebni kvalifikovani partneri koji razumiju i tehničke i operativne zahtjeve visokorizičnih okruženja, te su u stanju da rezultate procjena rizika pretoče u odgovarajuću sigurnosnu arhitekturu.

Postoji jasan rizik oslanjanja na prividno povoljna, “gotova” rješenja koja ne uzimaju u obzir specifične prijetnje po konkretne lokacije i realne operativne uslove na terenu. Takvi pristupi često rezultiraju sistemima koji ne pružaju potreban nivo zaštite, pri čemu se njihove slabosti otkrivaju tek nakon incidenta ili tokom inspekcije.

Osim pravilnog projektovanja i instalacije sistema, redovno održavanje je ključno kako bi sigurnosni i zaštitni sistemi dugoročno mogli pouzdano funkcionisati. Neadekvatno planiranje, pogrešan izbor proizvoda ili nedovoljno održavanje često dovode do kvarova koji narušavaju ukupnu otpornost sistema. Izbor kompetentnih i certificiranih specijaliziranih kompanija stoga predstavlja jednu od ključnih odluka za operatere kritične infrastrukture.

Prilika za integratore

Za ponuđače sigurnosnih rješenja i sistem-integratore, regulatorni razvoj jasno potvrđuje potrebu da se razmišlja izvan okvira pojedinačnih proizvoda. Rješenja tehničke zaštite moraju biti ugrađena u holističke koncepte zaštite i usklađena sa sigurnim mrežnim arhitekturama i konceptom cyber otpornosti.

Sistemi poput kontrole pristupa više se ne mogu posmatrati izolovano. Oni moraju biti integrisani s platformama za nadzor, upravljanje alarmima i planiranje u vanrednim situacijama kako bi se omogućili koordinisani odgovori i ispunili zahtjevi u pogledu otpornosti i regulatorne usklađenosti.

Istovremeno, od pružalaca rješenja sve se češće očekuje da preuzmu savjetodavnu ulogu i operaterima ponude procjene zasnovane na riziku, kao i prilagođena rješenja. To uključuje ne samo odgovor na aktuelne prijetnje već i predviđanje budućih trendova, uz integraciju organizacijskih mjera poput obuke osoblja, politika pristupa i intervencijskih procedura. Na taj način, sigurnosna tehnologija postaje sastavni dio šire strategije otpornosti, a ne samo njena izolirana tehnička implementacija.

Od minimalnih zahtjeva do stvarne otpornosti

Direktive CER i NIS2 nisu uvele samo nove minimalne standarde nego i redefinisale koncept zaštite kritične infrastrukture. U okruženju u kojem jedan oštećeni kablovski snop može ostaviti bolnice bez napajanja, a cyber napad na energetski sektor paralisati transport, tradicionalni pristup izolovanim sigurnosnim mjerama više nije održiv.

Stvarna otpornost na napade na kritičnu infrastrukturu zahtijeva temeljnu promjenu perspektive, odnosno prelazak s reaktivnog ispunjavanja zakonskih obaveza na proaktivno upravljanje rizicima koje integriše tehničku i cyber sigurnost i sektorsku koordinaciju. To znači i napuštanje stava da se uvijek ide na najjeftinije rješenje koje zadovoljava minimume i prihvatanje činjenice da je zaštita kritične infrastrukture dugoročna investicija u kontinuitet rada ovih sistema i društvenu stabilnost.

Kritična infrastruktura može postati otporna na prijetnje današnjice i sutrašnjice samo kroz integrisani pristup u kojem sigurnost nije projekat koji se završava instalacijom, nego kontinuirani proces koji se prilagođava i unapređuje.

Detekcija CO u garažama: što standard traži, a što se na tržištu često prešućuje

Sustavi detekcije plinova u garažama imaju jasnu sigurnosnu funkciju: pravovremeno prepoznati porast koncentracije štetnih plinova i aktivirati ventilaciju te alarmne scenarije prije nego što dođe do ugroze zdravlja ljudi. Upravo zato je EN 50545-1 danas ključna važeća norma koja definira zahtjeve za ove primjene, a uz nju se u praksi primjenjuju i druge povezane norme poput EN 50270, EN 50271 te (ovisno o tržištu) UL 2075/24.

Međutim, u praksi se sve češće susreće ozbiljan problem: na tržište dolaze uređaji koji se reklamiraju kao “certificirani prema EN 50545-1”, dok se nakon uvida u dokumentaciju pokaže da stvarni certifikat ne postoji. Umjesto toga, proizvođač je u tehničkom listu naveo da je uređaj “izrađen prema” normi, što nije isto što i neovisno ispitivanje i izdani certifikat od akreditiranog certifikacijskog tijela. Temeljem toga razni distributeri izdaju i Izjave o sukladnosti, što je u potpunosti pogrešno.

Obveza certifikacije: EN 50545-1 i EN 50271 nisu “opcija”

Za detekciju otrovnih plinova u garažama (tipično CO i NOx), uređaji moraju biti certificirani prema EN 50545-1, ali i prema EN 50271. To nije formalnost nego tehnički i sigurnosni preduvjet.

EN 50545-1 definira funkcionalne zahtjeve sustava i detektora za garaže/tunele, dok EN 50271 uvodi zahtjeve povezane s mjernom izvedbom, uključivo točnost prikazanih / izmjerenih vrijednosti i ponašanje uređaja kao mjernog instrumenta u realnim uvjetima rada. U praksi to znači da nije dovoljno “da detektor negdje upali relej”, nego da izmjerena koncentracija bude vjerodostojna i da se alarm može postaviti na bilo koju vrijednost u mjernom opsegu.

Ključni tehnički zahtjevi iz EN 50545-1: mjerni rasponi i podesivost alarma

EN 50545-1 jasno navodi zahtjeve koje uređaji za detekciju moraju zadovoljiti. Posebno su bitni mjerni rasponi za tipične plinove u garažama:

CO: 0-300ppm Razine alarma AL1: 30ppm, AL2: 60ppm, AL3:150ppm
NO2: 0-30ppm Razine alarma AL1: 3ppm, AL2: 6ppm, AL3:15ppm
NO:0-100ppm Razine alarma AL1: 10ppm, AL2: 20ppm, AL3: 50ppm

Ovi rasponi nisu proizvoljni: oni su izravno povezani s realnim koncentracijama koje se mogu pojaviti u garažama, s potrebom ranog upozorenja i s logikom upravljanja ventilacijom ističući kako iz trenutnih očitanja dobiti srednju vrijednost za upravljanje ventilacijom i alarmima kako bi se izbjegle kratke aktivacije i lažni alarmi što je detaljnije opisano u normi.

Dodatno, norma u točki 4.3.2.2 navodi da postavke aktivacije alarma moraju biti podesive u cijelom mjernom rasponu detektora. To je iznimno važno jer projektant mora moći definirati pragove prema lokalnim propisima, procjeni rizika i režimu ventilacije, a ovlašteni ispitivač mora moći provjeriti rad sustava na realnim, propisanim razinama koncentracije.

Česta tržišna praksa: “napravljeno prema normi” nije certificiranje

Jedan od najvećih rizika u nabavi sustava za garaže je zamjena pojmova:

“Uređaj je certificiran prema EN 50545-1” znači da postoji valjani certifikat, izdano tijelo, opseg certifikacije, identifikacija modela i često izvještaj o ispitivanju.“Uređaj je izrađen prema EN 50545-1” često znači samo da je proizvođač internim postupkom dizajnirao uređaj “u skladu” s normom, bez neovisne provjere.

Ovo je posebno izraženo kod dijela proizvođača koji se oslanjaju na starije nacionalne standarde. U praksi se često susreću uređaji (osobito određenih španjolskih proizvođača) certificirani prema starom standardu UNE 23300, koji je zamijenjen s EN 50545-1. Takvi uređaji, bez valjane certifikacije prema EN 50545-1 i EN 50271, ne bi se smjeli ugrađivati kao sustav detekcije plinova u garažama, jer ne zadovoljavaju zahtjeve važećeg europskog zakonodavstva za ovu namjenu.

Pogrešno puštanje u rad: “dim cigarete” i previsoke koncentracije ispitnog plina

Dodatni problem nastaje tijekom testiranja i puštanja u rad. Nažalost, u praksi se zna dogoditi da se provjera funkcionalnosti radi: vrlo visokim koncentracijama ispitnog plina, znatno iznad realnih i dozvoljenih razina, ili improvizirano (npr. dimom cigarete) samo da bi se “nešto aktiviralo”.

Takav pristup može prividno potvrditi da uređaj “reagira”, ali zapravo skriva ključnu činjenicu: uređaj možda ne mjeri točno u području u kojem mora štititi ljude. Detektor koji se aktivira tek na ekstremnim koncentracijama može proći takav pogrešan test, a u realnom radu propustiti registrirati štetne razine u ranom stadiju.

Zašto je to opasno: kronična izloženost i zdravlje radnika

Ovo je posebno opasno za osobe koje se u garažama zadržavaju dulje vrijeme ili im je to radno mjesto. Netočno mjerenje i pogrešno podešeni pragovi alarma znače da sustav može “formalno postojati”, ali ne pružati stvarnu zaštitu.

U Hrvatskoj se dodatno mora uvažiti regulatorni okvir. Prema pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti, za CO je GVI 20ppm (prema 50545-1 je 30ppm). Svaki prijelaz ove vrijednosti mora biti prepoznat i registriran u kontekstu izloženosti radnika koji borave 8 sati u takvim prostorima. Ako sustav ne mjeri vjerodostojno u niskim i srednjim koncentracijama, on promašuje svoju osnovnu svrhu.

Odgovornost svih sudionika: proizvođač, distributer, instalater, projektant i nadzor

Stavljanjem na tržište i ugradnjom uređaja koji nemaju valjanu certifikaciju prema EN 50545-1 i EN 50271, proizvođači, distributeri i instalateri ulaze u zonu kršenja propisa i izravno dovode u pitanje sigurnost ljudi i imovine. U ovakvim sustavima “jeftinije” ili “brže” rješenje može dugoročno imati najveću cijenu.

Zato je važno djelovati preventivno, već u fazi projektiranja i kontrole projekta. Najveći učinak postiže se kada projektanti i nadzorna tijela u projektnoj dokumentaciji jasno definiraju kriterije i norme koje uređaji moraju dokazivo zadovoljiti, te kada se u puštanju u rad provede ispravno testiranje prema pravilnoj metodologiji, u realnim koncentracijama i s provjerom mjernog prikaza, a ne samo alarmnog izlaza.

Što tražiti u praksi: minimalna “check-lista” za projekt i nabavu

Kako bi se izbjegle zloupotrebe, u praksi je razumno zahtijevati:

– Originalne certifikate za detektore i centralu prema EN 50545-1 (s jasnim popisom modela/varijanti u opsegu certifikata)
– Dokaz certifikacije prema EN 50271 za mjernu točnost (detektor i plinodojavna centrala gdje je primjenjivo)

– Usklađenost s traženim mjernim rasponima CO,NO,NO2 te dokumentirano podešavanje alarma u cijelom rasponu
– Protokol ispitivanja u puštanju u rad s koncentracijama koje imaju smisla za sigurnost i regulativu (a ne ekstremne “da se upali”)
– Dokumentiranu kalibracijsku proceduru i intervale održavanja u skladu s uputama i zahtjevima primjene

https://www.aurel.hr/hrvatski/novosti-detalji_25/detekcija-ugljicnog-monoksida-u-garazama_28/

 

 

TOA: Razglas po najvišim sigurnosnim standardima

Kao najveći i najzahtjevniji TOA glasovni alarmni sistem realiziran u EMEA regiji, projekat je postavio visoke kriterije u pogledu sigurnosti, pouzdanosti i operativne dostupnosti. Složenost rješenja ogleda se u pažljivoj integraciji sistema namijenjenih kako vanrednim situacijama tako i svakodnevnom radu objekta

Piše: Eduardo Afendi-Coutinho, menadžer prodaje, TOA Electronics; E-mail: ECoutinho@toa-eu.com

Otvoren, urban i elegantan, Westfield Hamburg-Überseequartier novo je i dinamično središte hamburškog HafenCityja. Na ukupnoj površini od 419.000 m² ovaj kompleks objedinjuje trgovinu, poslovne prostore, stanovanje, kulturu i zabavu, stvarajući živo urbano okruženje za stanovnike i posjetioce. U tako kompleksnom gradskom prostoru sigurnost ima ključnu ulogu, zbog čega je posebna pažnja posvećena implementaciji pouzdanih i visokodostupnih sigurnosnih sistema.

Pouzdanost i operativna dostupnost

Za centralnu zonu, površine približno 100.000 m², koja obuhvata maloprodajne sadržaje, restorane i prostore za slobodno vrijeme, implementiran je razglasni sistem projektovan u skladu s najvišim sigurnosnim standardima. Planiranje i instalaciju realizirao je partner ELA PRO iz Hamburga, dok je kao tehnološko rješenje odabran TOA VX-3000 sistem. Rješenje je izvedeno u potpuno redundantnoj konfiguraciji, u skladu sa sigurnosnim nivoom 3 prema standardu VDE 0833-4, koji se primjenjuje u objektima gdje je potrebna maksimalna operativna pouzdanost, uporediva sa standardima u nuklearnim elektranama. U skladu s tim zahtjevima, sistem je instaliran na četiri lokacije kao prostorno odvojene A i B verzije, pri čemu je povezivanje ostvareno putem redundantnih optičkih prstenova. Ovakva arhitektura omogućava kontinuiran rad sistema čak i u slučaju mrežnih ili infrastrukturnih ispada, čime se osigurava visoka dostupnost u svim operativnim i vanrednim scenarijima.

 Integracija u složenom okruženju

U okviru sistema instalirano je ukupno 18 sistemskih ormara, uz zasebne tehničke prostorije za A i B sisteme, čime je dodatno osigurana fizička i funkcionalna redundantnost. Sistem obuhvata oko 6.000 zvučnika i približno 300 pojačala, koji služe kako za emitiranje sigurnosnih i evakuacijskih poruka tako i za reprodukciju pozadinske muzike. Govorne stanice postavljene su na info punktovima, u kancelarijskim prostorima te u sigurnosno-nadzornom centru. Automatizirane sigurnosne poruke predviđene su za različite evakuacijske scenarije, dok su govorne stanice vatrogasne službe integrisane u oba sistema, osiguravajući punu funkcionalnost i dostupnost komunikacije u svim situacijama.

Veličina lokacije, izuzetno visoki sigurnosni zahtjevi i zahtjevna arhitektura – uključujući opsežne staklene krovne konstrukcije – predstavljali su značajan izazov u fazama planiranja, akustičkog projektovanja i implementacije. Dodatnu kompleksnost donijela je velika količina pojačala, interfejsa i integracijskih tačaka, što je zahtijevalo preciznu koordinaciju svih uključenih strana. Zahvaljujući bliskoj i partnerskoj saradnji kompanija ELA PRO i TOA, uspješno je realiziran jedan od izuzetno složenih glasovnih alarmnih sistema, koji kombinuje visoku pouzdanost, fleksibilnost i sigurnost i koji je u potpunosti prilagođen zahtjevima savremenog urbanog okruženja.

ASSA ABLOY: Objedinjavanje bežičnih digitalnih brava i pametnih ključeva donosi veću kontrolu upravljanja pristupom

Upravljanje pristupom u savremenim objektima često zahtijeva kombinaciju različitih rješenja, jer digitalni sistemi ne mogu uvijek pokriti sve vrste otvora unutar jedne organizacije. Čitači, štitne ploče i elektronske brave omogućavaju kontrolu na velikom broju vrata, ali prostori poput ormara za alarmne sisteme, skladišta lijekova, serverskih soba ili energetskih jedinica često zahtijevaju i inteligentna rješenja zasnovana na ključevima. Do sada je to značilo paralelno korištenje dva odvojena sistema, što je dodatno opterećivalo upravljanje i sigurnost. Nova integracija dva digitalna ekosistema donosi znatno veću kontrolu i jednostavnije upravljanje objektima.

Bežični sistem kontrole pristupa SMARTair®, dio portfelja Digital Access Solutions kompanije ASSA ABLOY, sada omogućava upravljanje CLIQ programabilnim pametnim ključevima iz jedinstvenog softverskog okruženja. Proširenjem SMARTair rješenja baterijski nezavisnim CLIQ cilindrima, kompanije ostvaruju potpun pregled svih pristupnih tačaka, uključujući i vanjske prostore, bez potrebe za kabliranjem ili mehaničkim ključevima.

Integracijom CLIQ elektronskih i elektromehaničkih cilindara unutar SMARTair sistema, sigurnosni timovi mogu digitalnu kontrolu pristupa primijeniti gotovo bilo gdje, bez bušenja i narušavanja strukture objekta. Ponuda obuhvata više od 60 različitih CLIQ i eCLIQ cilindara, čime se dodatno proširuje broj sigurnih pristupnih tačaka unutar jednog sistema.

Centralno upravljanje svim otvorima i identitetima omogućeno je putem inteligentnog SMARTair TS1000 softvera, koji nadzire vrata, pametne ključeve, RFID kartice i mobilne pristupne akreditive. Prema riječima Mikela Gaztañage, menadžera prodaje u kompaniji ASSA ABLOY Opening Solutions EMEIA, ova integracija donosi posebnu vrijednost za zdravstvene ustanove, obrazovne institucije, stambene komplekse i druge objekte s visokim zahtjevima za usklađenost i sigurnost. „Upravitelji objekata dobijaju potpun i transparentan uvid u sve vrste pristupa iz jednog poznatog softverskog interfejsa, što im pomaže da ispune rastuće regulatorne zahtjeve i prošire kontrolu pristupa kroz cijeli objekat“, istakao je Gaztañaga.

Novo rješenje već je implementirano na stadionu španskog fudbalskog kluba UD Almería, gdje SMARTair Wireless Online upravljanje omogućava nadzor u realnom vremenu nad kancelarijama, svlačionicama i prostorijama za fizioterapiju. Zaposleni koriste prilagođene RFID kartice koje ujedno služe kao identifikacione akreditacije, dok posjetioci i vanjski saradnici dobijaju vremenski ograničen pristup putem mobilnih ključeva u aplikaciji SMARTair Openow®. CLIQ cilindri osiguravaju tehničke prostorije i servisne zone, a osoblje za održavanje i sigurnost koristi programabilne CLIQ ključeve s individualno definisanim pravima pristupa. Prema navodima kompanije, ovakav hibridni pristup omogućava visoku fleksibilnost bez kompromisa po pitanju sigurnosti.

Više informacija o integraciji SMARTair i CLIQ rješenja dostupno je u besplatnom vodiču na linku:
https://assaabloy.com/emeia-blueprint/en/documents/solutions/topics/access-control/smartair/AA_SMARTair-CLIQ-Integration_Brochure_2026-01_EMEIA.pdf

Zaštitarske priče: Kada uniforma znači odgovornost

Uloga zaštitara često se posmatra kroz ono što je vidljivo: kontrolu pristupa, obilazak, monitoring, primjenu procedura i zaštitu objekta. Ipak, pravi smisao ovog posla najjasnije se vidi u situacijama koje se ne mogu planirati. Upravo takav trenutak zabilježen je u septembru 2025. godine, na jednom od objekata koji je pod zaštitom agencije Profi Team Plus iz Beograda

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Ovaj put donosimo priču zaštitara agencije Profi Team Plus iz Beograda, koji je izašao iz okvira svoje formalne uloge i pokazao šta znači biti aktivan član zajednice – osoba koja prepoznaje rizik, razumije kontekst i reaguje ne samo u skladu s pravilima već i s osjećajem odgovornosti prema ljudima oko sebe. U tim sekundama, sigurnost više nije bila pitanje kontrole ulaza, već povjerenja, prisebnosti i odluke donesene u pravom trenutku.

Trenutak koji mijenja perspektivu

“Tokom redovne dnevne smene, u prostoru maloprodajnog objekta, jednom je kupcu iznenada pozlilo. Situacija je mogla delovati kao prolazna zdravstvena neprijatnost, ali je službenik obezbeđenja brzo uočio da simptomi ukazuju na ozbiljno stanje: lice starijeg gospodina bilo je dezorijentisano, otežano je disao i vidno se borio da ostane pri svesti. U takvim trenucima presudno je prepoznati ozbiljnost i delovati bez odlaganja”, rekao nam je Mario Jolić, operativni direktor agencije Profi Team Plus.

Zaštitar je postupio tačno onako kako nalažu procedure za vanredne situacije. “Odmah je pozvao hitnu pomoć, jasno saopštio lokaciju i stanje lica i dao ključne informacije koje ubrzavaju reakciju ekipe. Obezbedio je mesto događaja, sprečavajući gužvu i pritisak okoline, koji mogu dodatno ugroziti lice ili otežati medicinsku intervenciju. Organizovao je slobodan prolaz i usmerio kretanje ljudi u okolini kako bi ekipa hitne pomoći mogla nesmetano da priđe. Ostao je uz gospodina, pružajući podršku i prateći stanje do dolaska medicinskog tima. U praksi, ovakva situacija traži mirnoću, prisutnost i jasnu komunikaciju. Službenik obezbeđenja nije ‘preuzeo ulogu lekara’, ali je uradio ono što je najvažnije: aktivirao je sistem pomoći, kontrolisao okolnosti i sačuvao prostor za stručnu reakciju”, kazao je Jolić.

Ishod koji govori sve

Zaštitari u okviru procesa licenciranja i obuka uče postupanje u vanrednim situacijama: procjenu rizika, komunikaciju i eskalaciju, kao i osnove organizacije sigurnog prostora do dolaska nadležnih službi. Međutim, tek u realnim okolnostima postaje jasno koliko je važno da obuka ne ostane samo formalnost.

“Ovaj događaj pokazao je i jednu često zanemarenu činjenicu: službenik obezbeđenja je vrlo često prvi koji reaguje. On je na mestu događaja, u realnom vremenu, među ljudima i procesima koji se ne mogu potpuno predvideti. Kada reaguje profesionalno, posledice mogu biti presudne – najpre kroz brzinu poziva i obezbeđivanje uslova da medicinski tim uradi svoj deo posla”, navodi Jolić.

Kako kaže naš sagovornik, najvažnije od svega je ishod. Gospodin je preživio, a nakon zbrinjavanja i liječenja uspješno se oporavio od infarkta miokarda.

“U periodu nakon događaja, posebnu zahvalnost iskazao je upravo službeniku obezbeđenja – čoveku koji je jednu dnevnu smenu pretvorio u spašavanje života. Ta zahvalnost nije samo emotivan gest; ona je potvrda da uloga obezbeđenja prevazilazi zaštitu objekta i da u ključnim trenucima može biti odlučujuća. U logistici, poslovnim objektima i drugim lokacijama sa velikim protokom, bezbednost se često meri kroz rizike krađe, vandalizma ili neovlašćenog pristupa. Ali zrela bezbednosna kultura podrazumeva i zaštitu ljudi: organizaciju prostora, sprečavanje panike, kontrolu tokova kretanja, pravovremenu reakciju i koordinaciju sa institucijama”, pojašnjava Jolić.

Zato zaštitar, zaključuje on, nije samo izvršilac zadataka – on je odgovoran član društvene zajednice. Njegova uloga je da prepozna kada situacija prevazilazi rutinu i da reaguje tako da štiti pojedinca i okolinu. Kada zaštitar reaguje pravovremeno, staloženo i odgovorno, on ne čuva samo prostor već i povjerenje zajednice u sistem. A to povjerenje je jedna od najvažnijih vrijednosti koje se grade – ne riječima, već djelima.

Operativni model 24/7

Iako se opisani događaj desio u maloprodajnom objektu, on jasno pokazuje snagu i dosljednost operativnog sistema koji Profi Team Plus razvija i primjenjuje u svim segmentima svog poslovanja. Njihov model sigurnosti nije vezan samo za jedan tip objekta: isti principi, procedure i standardi funkcionišu u trgovinama, poslovnim zgradama, distributivnim i logističkim centrima – svugdje gdje je važna zaštita ljudi, imovine i kontinuitet rada. Upravo takav integrisani pristup omogućava da zaštitari brzo i efikasno reaguju u realnim situacijama, sprečavaju rizike i održavaju sigurnost u svakodnevnom, operativnom okruženju.

Spoj odgovornosti i ljudskosti

U Profi Team Plusu ističu da profesionalizam nije samo uniforma i prisustvo već kombinacija odgovornosti, prisebnosti i ljudskosti. Zaštitar predstavlja kompaniju u svakom kontaktu sa ljudima, a reputacija se gradi kroz konkretna djela – posebno u situacijama kada su zdravlje i sigurnost u pitanju.

“Zato insistiramo na jasnim procedurama, preciznoj komunikaciji u smjeni i ozbiljnim obukama koje imaju smisao u praksi. Događaj iz septembra 2025. godine za nas je potvrda da vrednosti koje negujemo nisu deklarativne: mirna procena, brzo uključivanje hitnih službi, obezbeđenje prostora i ostajanje uz čoveka do dolaska pomoći predstavljaju standard koji očekujemo – i koji razvijamo”, rekao je Jolić.

Gdje sigurnost ne trpi improvizaciju

Agencija Profi Team Plus d.o.o. Beograd osnovana je 2016. godine. Njihov pristup kombinuje fizičku i tehničku zaštitu, uz oslonac na savremene tehnologije i provjerene metode zaštite, s ciljem zaštite ljudi, imovine i poslovnih operacija klijenata. “Posebno smo operativno usmereni na okruženja visokog protoka i jasnih procedura – logističke i distributivne sisteme, poslovno-industrijske objekte i poslovne zgrade, kao i obezbeđenje lica (VIP). U okviru naših usluga, javno su navedeni segmenti poslovno-industrijske bezbednosti i VIP zaštita, kao i objave o angažmanu u distributivnom centru u Dobanovcima. U praksi, to znači: monitoring sa jasnim prioritetima, patrole koje nisu predvidive, kontrola pristupa koja je brza ali dosledna, kao i protivpožarne procedure koje se sprovode svakodnevno – jer bezbednost u logistici ne trpi improvizaciju”, navode iz Profi Team Plusa.

ASSA ABLOY: Upravljanje pristupom i digitalizacija u obrazovanju imaju pozitivan učinak

Širom Evrope, Bliskog istoka i šire, osnovne i srednje škole, fakulteti i univerziteti nastoje modernizirati sigurnost uz očuvanje postojećeg nivoa otvorenosti. Njihova obaveza obuhvata zaštitu ljudi, imovine i podataka, ali obrazovne ustanove istovremeno moraju omogućiti i slobodno kretanje osoblja, učenika, studenata i posjetilaca. Istovremeno, budžeti su ograničeni, a očekivanja u pogledu korisničkog iskustva visoka. Prava strategija upravljanja pristupom mora uskladiti sigurnost, efikasnost i isplativost. Ako se provede na učinkovit način, ovakva strategija može unaprijediti i svakodnevno funkcioniranje ovih ustanova.

Obrazovne ustanove uvijek okupljaju više korisničkih grupa s različitim potrebama za pristupom, kao i radni raspored koji se stalno mijenja. Osoblje, učenici, studenti, izvođači radova i drugi vanjski korisnici dijele iste prostore u različito vrijeme. U ustanovama koje se i dalje oslanjaju na mehaničke ključeve unutar velikih kompleksa, upravljanje pristupom može biti složeno i vremenski zahtjevno.

Izgubljeni ili kopirani fizički ključevi mogu izložiti cijele zgrade riziku i zahtijevaju skupu zamjenu brava. Ručno ažuriranje dozvola za hiljade korisnika je neefikasno. Zastarjeli sistemi i protokoli mogu otežati vođenje evidencije o tome ko se nalazi u objektu, kao i koordinaciju brze blokade u hitnim situacijama. Timovi za upravljanje objektima sve češće traže inteligentna rješenja za kontrolu pristupa koja nude uvide u realnom vremenu, centraliziranu kontrolu i smanjenu potrebu za održavanjem. Kao digitalno sve pismenija korisnička grupa izdvajaju se studenti koji očekuju praktičnost primjene digitalnih rješenja, uključujući mobilne ključeve  na vlastitim telefonima.

Novi podaci naglašavaju hitnost uvođenja što povezanije kontrole pristupa. Univerziteti u Velikoj Britaniji, na primjer, izloženi su visokom riziku od kibernetičkih napada, pri čemu se na dark webu nalaze milioni ukradenih akreditiva. Takve slabosti ukazuju na rastuću hibridnu prijetnju. Ako jedan akreditiv može otvarati vrata i istovremeno omogućiti pristup internim mrežama, kompromitacija sigurnosti ugrožava i svakodnevno funkcioniranje i reputaciju institucije. Kako bi se ovi rizici ublažili, mobilni digitalni akreditivi danas se mogu trenutno opozvati, mijenjati i pratiti. Tako se  timovima za upravljanje obrazovnim ustanovama omogućava da ublaže ovaj sigurnosni rizik. Pouzdana digitalna i tehnička sigurnost i kontrola pristupa danas su gradivni element svake savremene obrazovne ustanove.

Rješenje je digitalizacija kontrole pristupa

Digitalizacija je smislen korak naprijed. ASSA ABLOY posjeduje bogato iskustvo u digitalizaciji upravljanja pristupom u obrazovnim ustanovama i tako im pomaže da kreiraju sigurno, zaštićeno i pristupačno okruženje za učenike i studente, nastavnike i posjetioce. Širok spektar digitalnih rješenja kompanije ASSA ABLOY štiti ljude i vrijednu imovinu od perimetra do same zgrade, uključujući inteligentne brave za serverske ormare koje se besprijekorno integrišu s gotovo svakim softverom za upravljanje pristupom. Škole i univerziteti mogu birati upravljanje pristupnim pravima na vlastitoj infrastrukturi (on-premise), putem sigurnog clouda ili kroz odabir rješenja u modelu softvera kao usluge (Software as a Service).

Za menadžere sigurnosti i timove za upravljanje objektima, programabilne brave i akreditivi povećavaju brzinu odaziva i efikasnost upravljanja pristupom. Izgubljene ili ukradene kartice mogu se deaktivirati jednim klikom, čime se sprječava neovlašteni ulazak bez troškova i komplikacija povezanih sa zamjenom hardvera. Prava pristupa se odobravaju, mijenjaju ili poništavaju na daljinu, uz cjelovitu revizijsku evidenciju. Digitalni pristup dodatno jača fleksibilnost. Akreditivi na pametnim telefonima i karticama mogu se konfigurirati za određene zone i vremenske intervale, čime se, na primjer, podržava učenje izvan radnog vremena ili iznajmljivanje prostora radi ostvarivanja prihoda, uz zadržavanje pune kontrole. Menadžeri objekata dobijaju uvid u situaciju u više zgrada i preko intuitivnog softvera mogu administrirati pristup i izvan lokacija. Rezultat su sigurniji i prilagodljiviji prostori i značajno smanjenje administrativnog opterećenja i troškova. Za osoblje i studente, praktičnost i sigurnost digitalnog akreditiva daje osjećaj sigurnosti i bezbrižnog kretanja unutar ustanove.

Evropski standardi i regulativa također podržavaju ovaj zaokret prema digitalizaciji. Standard EN/IEC 60839 postavlja zahtjeve u pogledu operativnosti i interoperabilnosti za digitalne sisteme kontrole pristupa, dok EN 179 i EN 1125 predviđaju postojanje sigurnog izlaza u slučaju nužde. Direktiva GDPR osigurava transparentno rukovanje ličnim podacima i akreditivima, dok je primjena biometrije regulirana nacionalnim zakonima o usklađenosti, poput francuskog CNIL-a ili britanskog Zakona o zaštiti sloboda. Pored toga, EU Direktiva NIS2 obuhvata sve veći broj akademskih i istraživačkih institucija i obavezuje ih da jačaju svoje digitalne i fizičke mjere zaštite u skladu sa  sveobuhvatnim pristupom prijetnjama koji regulativa predviđa. Institucije koje ne ispune ove zahtjeve izlažu se finansijskim kaznama, što predstavlja dodatni i snažan poticaj za modernizaciju infrastrukture kontrole pristupa.

U ovom regulatornom okruženju, ulaganja usmjerena na otklanjanje izazova bilježe porast. Procjenjuje se da je evropsko tržište sigurnosti škola i univerzitetskih kampusa dostiglo vrijednost od oko 0,92 milijarde eura u 2025. godini. Tržište nastavlja rasti kako obrazovne ustanove moderniziraju i dodatno digitaliziraju kontrolu pristupa.

Utjecaj digitalizacije može biti  značajan i brzo se manifestirati, što ilustriraju sljedeća tri primjera iz prakse.

1. Sigurnost osoblja i studenata kao prioritet

The Camp je pružatelj usluga poslovne edukacije u blizini Aix-en-Provencea u Francuskoj. Sigurnost ovog klijenta morala je biti u skladu s tamošnjom kulturom inovacija. Njihov kompleks obuhvata urede, prostore za događaje, kuhinje i smještajne kapacitete na lokaciji koja radi 24 sata dnevno. Sigurnost za promjenjivu populaciju korisnika i posjetilaca zahtijevala je sistem kontrole pristupa koji se može prilagođavati u realnom vremenu.

Bežični uređaji Aperio integrirani su s platformom kompanije TIL Technologies kako bi se u cijelom kampusu pojednostavilo upravljanje pristupom preko jedinstvenog interfejsa. Dozvole se ažuriraju trenutno, kako osoblje, studenti i gosti dolaze ili odlaze. Izgubljeni akreditivi se po potrebi poništavaju i ponovo izdaju. Definirani profili segmentiraju pristup prostorima kao što su sale za sastanke ili serverske sobe. Time se vrijedna imovina štiti čak i tokom događaja s velikim brojem posjetilaca.

Bežični uređaji su usklađeni i sa ciljevima održivosti koje njeguje The Camp. Rad na baterije smanjuje potrošnju energije u poređenju s ožičenim sistemima i štiti arhitektonsku estetiku lokacije. Sigurnost, fleksibilnost i ekološka odgovornost sada funkcioniraju kao jedna cjelina.

2. Digitalizacija upravljanja ključevima radi veće efikasnosti

U školi Vejle Friskole u Danskoj, na održavanje mehaničkih ključeva gubilo se nekoliko sati svake sedmice. Izgubljeni ključevi uzrokovali su poremećaje u radu, a praćenje ko ima pristup kojim prostorijama bilo je zahtjevan i radno opterećujući proces.

Škola je uvela bežični digitalni sistem kontrole pristupa SMARTair kao rješenje na principu „ključ u ruke“ kojim se upravlja putem jednostavnog softvera. Svaki nastavnik i učenik nosi programirani privjesak s individualnim dozvolama. Kada se akreditiv izgubi, administratori jednostavno ažuriraju digitalna prava umjesto da mijenjaju cilindre, čime se štede vrijeme i novac. Ova jednostavna promjena iz temelja je izmijenila svakodnevnu administraciju. Upravljanje sigurnošću sada traje nekoliko minuta umjesto više sati, što oslobađa vrijeme sigurnosnog osoblja za druge zadatke. Sistem podržava i fleksibilno korištenje objekata izvan nastavnih sati i tako omogućava siguran pristup za događaje bez dodatnog opterećenja i rizika. Za manje škole bez namjenskog sigurnosnog osoblja, SMARTair predstavlja pristupačan, jednostavan i skalabilan put ka digitalizaciji.

3. Smanjenje troškova i rizika od izgubljenih ključeva

U mjestu Villiers-le-Bel u blizini Pariza, finansijski gubici usljed izgubljenih ključeva iznosili su i do nekoliko hiljada eura po incidentu. Osoblje u Općinskom tehničkom centru nosilo je više ključeva za različite lokacije.  Kada bi jedan ključ nestao, čitavi setovi brava morali su se zamijeniti. Administracija je provela digitalizaciju pomoću CLIQ elektromehaničkih cilindara i programabilnih ključeva. Pomoću softvera CLIQ Web Manager, izgubljeni ključevi sada se odmah poništavaju, a nova prava pristupa  se odobravaju na daljinu. Svaki programabilni ključ pohranjuje specifična prava pristupa za korisnika i tako mijenja desetine fizičkih ključeva jednim sigurnim i fleksibilnim akreditivom.

Novi sistem smanjio je i troškove i složenost. Osoblje više ne mora preuzimati ključeve u centralnom uredu, a administratori nadziru pristup školama i drugim općinskim objektima putem standardnog web preglednika. Time se unapređuje zaštita osjetljivih lokacija, uz zadržavanje rješenja koje je skalabilno i budžetski prihvatljivo.

Put prema pametnijim i sigurnijim kampusima

Digitalna tranzicija u obrazovnom sektoru se ubrzava, kako u načinu izvođenja nastave, tako i u upravljanju objektima. Brze promjene u kontroli pristupa potaknute su potrebom za operativnom efikasnošću, nacionalnim i regionalnim propisima, zahtjevima u sferi usklađenosti, kao i promjenjivim sigurnosnim okruženjem. Direktiva NIS2 dodatno naglašava hitnost djelovanja, posebno na univerzitetima na kojim se provode osjetljiva istraživanja.

Bilo da je riječ o maloj osnovnoj školi ili univerzitetu s više lokacija, bežične tehnologije i tehnologije inteligentnih ključeva omogućavaju troškovno efikasnu kontrolu svakog ulaza. Hibridne kibernetičko-tehničke prijetnje dodatno naglašavaju važnost sigurnog upravljanja akreditivima. Microsoft procjenjuje da se više od 40% univerziteta u Velikoj Britaniji suočava s napadima na sedmičnoj osnovi***. Važnu liniju odbrane predstavljaju mobilni digitalni akreditivi koji se mogu brzo i daljinski poništiti ako se izgube ili kompromitiraju.

Integrirana i standardima usklađena digitalna kontrola pristupa u školama i univerzitetima širom EMEIA regije može biti temelj ne samo regulatorne usklađenosti, već i povjerenja i fleksibilnosti koji su ključni za postizanja ciljeva obrazovanja.

Više o digitalnim pristupnim rješenjima kompanije ASSA ABLOY: www.assaabloy.com/group/emeia/solutions/topics/access-control

Konica Minolta: Inteligentne kamere u temelju pametnih gradova

U eri urbanog razvoja i digitalne transformacije, gradovi diljem svijeta sve više usmjeravaju investicije u Smart City rješenja. Videonadzor i inteligentna analitika ključan su dio te evolucije, a Konica Minolta i MOBOTIX stoje na čelu ove transformacije svojim inovativnim i pouzdanim rješenjima

Piše: Vito Lalić, menadžer razvoja poslovanja MOBOTIX-a za Adria regiju, Konica Minolta; E-mail: Vito.Lalic@konicaminolta.hr

Sigurnost se u pametnom gradu više ne svodi samo na statički nadzor. Integrirani sustavi videonadzora postaju inteligentne oči grada, s mogućnošću prepoznavanja anomalija te dubinskog razumijevanja okoline. Konica Minolta u suradnji s MOBOTIX-om nudi visokotehnološke videosustave koji kombiniraju naprednu hardversku opremu i sofisticiranu softversku inteligenciju.

Decentralizirana vizija nadzora

MOBOTIX kamere poznate su po robusnom i pouzdanom IP videonadzoru, koji funkcionira u svim vremenskim uvjetima, s jasnim i oštrim prikazom te minimalnim zahtjevima za dodatnom infrastrukturom. Ovo ih čini idealnim za javne prostore, prometne točke, parkirališta i druge kritične elemente u gradskom okruženju. Posebno vrijedna komponenta su termalne kamere, koje prate toplinu objekata, ljudi i vozila te omogućuju detekciju nevidljivih prijetnji u mraku ili zahtjevnim uvjetima. Ova tehnologija nije samo sigurnosna već predstavlja i proaktivnu mjeru prevencije požara, ugrožene infrastrukture ili neovlaštenih pristupa kritičnim zonama.

Nova generacija MOBOTIX rješenja donosi integriranu umjetnu inteligenciju i aplikacije temeljene na dubokom učenju izravno u kamere. To omogućuje analitiku u stvarnom vremenu, prepoznavanje lica, praćenje objekata, detekciju ponašanja i druge napredne funkcije bez potrebe za skupim poslužiteljima ili dodatnim softverom. Takva decentralizirana vizija nadzora temeljena na IoT i edge obradi podataka idealna je za pametne gradove, gdje se velike količine podataka moraju obrađivati brzo, lokalno i pouzdano štiteći građane i infrastrukturu bez spore ovisnosti o centralnom računalnom sustavu.

Također, danas se sigurnosni sustavi sve više koriste i izvan tradicionalnih okvira kriminaliteta. Oni postaju ključni alat za nadzor prometa, upravljanje javnim prostorima, nadgledanje kritične infrastrukture te brzo reagiranje u izvanrednim situacijama. Inteligentna videorješenja omogućuju i automatizirano upravljanje signalizacijom, detekciju prometnih anomalija te analizu ponašanja sudionika u prometu.

Sigurnost za gradove koji misle i djeluju

Zajednička tehnologija Konica Minolte i MOBOTIX-a temelji se na AI-u i internetu stvari, omogućujući rješenja koja ne samo da snimaju slike nego ih i analiziraju u kontekstu stvarnih događaja i sigurnosnih prijetnji. Ovaj tehnološki duo omogućuje gradovima da unaprijede detekciju i prevenciju prijetnji u realnom vremenu, detektiraju anomalije i rizike bez konstantnog ljudskog nadzora te brzo reagiraju na situacije koje mogu utjecati na javnu sigurnost.

Pametni gradovi budućnosti zahtijevaju više od samog videonadzora; oni trebaju inteligentne, učinkovite i skalabilne sigurnosne sustave. Rješenja Konica Minolte i MOBOTIX-a predstavljaju upravo takvu sinergiju: kombinaciju visoke tehnologije, AI analitike i pouzdanih hardverskih sustava koji omogućuju gradovima da budu sigurniji, pametniji i otporniji na izazove modernog doba.

Kamir: Nova alarmna sirena koja podiže nivo zaštite

Kompanija Apollo Fire Detectors predstavila je Discovery alarmnu sirenu, koja zaštitu od požara podiže na novu razinu. Zahvaljujući njenom modularnom dizajnu i jednostavnom “twist and click” rješenju, smanjuju se pogreške na terenu i skraćuje vrijeme instalacije

Piše: Ana Lukenda, voditeljica marketinga, Kamir; E-mail: ana.lukenda@kamir.hr

Kompanija Apollo Fire Detectors, renomirani britanski proizvođač profesionalnih sistema za detekciju požara, predstavila je novu Discovery baznu alarmnu sirenu, koja omogućava prilagodljive zvučne obavijesti u savremenim vatrodojavnim sistemima. Nastala je kao rezultat intenzivnog razvoja i testiranja, a posebno se ističe modularnim dizajnom, koji omogućava do četiri puta bržu instalaciju u odnosu na ranije generacije uređaja, a sve zahvaljujući jednostavnom “twist and click” rješenju.

Fleksibilan izbor tonova

Osim brzine, uređaj nudi fleksibilan izbor tonova i razina jačine zvuka, što omogućava prilagodbu različitim propisima i okruženjima, od škola i poslovnih objekata do stambenih zgrada. “Discovery bazna sirena razvijena je kako bi se zadovoljile potrebe instalatera, bez obzira na složenost projekta. Naš cilj bio je da im rad učinimo jednostavnijim i bržim”, kaže produkt menadžer Jason Green. Apollo je i ovaj put na umu imao visoku razinu kvaliteta.

Sirena se može integrirati u Apollove sisteme koristeći XPERT baze, a kompatibilna je sa širokim spektrom adresabilnih i V/A komponenti. Dizajnirana je da pruži jasne i pouzdane zvučne alarmne signale u slučaju aktivacije sistema za detekciju požara, čime se povećava sigurnost korisnika i smanjuje rizik od ozbiljnih posljedica.

Svaki Apollov proizvod podliježe rigoroznim laboratorijskim testiranjima, od testova otpornosti na prašinu i insekte do ispitivanja pri ekstremnim temperaturama i u vlažnim okruženjima, čime se osigurava pouzdan rad u stvarnim požarnim uvjetima. Ovaj uređaj predstavlja još jedan korak naprijed u unapređenju pristupa sigurnosnim rješenjima koja su prilagođena potrebama projektanata, instalatera i krajnjih korisnika – uz poseban fokus na efikasnost, pouzdanost i jednostavnost upotrebe, elemente koji su ključni za savremene vatrodojavne sisteme.

O kompaniji Apollo Fire Detectors

Apollo Fire Detectors jedan je od vodećih globalnih proizvođača rješenja za detekciju požara. S više od četrdeset godina iskustva, kompanija je specijalizirana za high-end rješenja koja se koriste u više od stotinu zemalja. Njen portfolio uključuje različite vrste detektora dima i toplote, manuelnih javljača požara te uređaja za vizuelno i glasovno obavještavanje, kompatibilnih s adresabilnim i konvencionalnim vatrodojavnim sistemima. Apollo je reputaciju izgradio stalnim inovacijama, kvalitetom i pouzdanošću, i to ne samo u standardnim okruženjima već i u specijaliziranim primjenama poput industrijskih objekata, bolnica ili obrazovnih ustanova.

AZiGuard: Kako integracija WMS i VMS sistema redefinira savremenu logistiku

Skladišta su danas ključne tačke lanca snabdijevanja. Međutim, operativna složenost, deseci hiljada artikala, hiljade skladišnih lokacija i neprekidan tok narudžbi stavlja ogroman pritisak na logističke timove. Upravo tu se pojavljuje novi tehnološki standard – integracija sistema za upravljanje skladištem (WMS) i sistema za upravljanje videonadzorom (VMS) putem platforme AZiGuard

Piše: Ovidiu Hriscu, voditelj prodaje, AziTrend; E-mail: ovidiu.hriscu@azitrend.ro

Tradicionalna istraga incidenata u skladištu može trajati satima, pa čak i danima. Izgubljeni paket, greška u komisioniranju ili spor oko isporuke troše vrijeme, novac i narušavaju reputaciju. Sinhronizacijom transakcijskih podataka iz WMS-a s tačnim videozapisima trenutaka u kojima su se ti događaji desili, AZiGuard složene procese pretvara u provjere koje traju svega dvije do tri minute.

Zašto je važna integracija?

Ključne prednosti uključuju gotovo trenutno pretraživanje incidenata, pri čemu operater filtrira događaj u WMS-u, a VMS odmah prikazuje precizan trenutak i ugao kamere za provjeru, pretvarajući ono što je ranije trajalo satima u proces od nekoliko minuta. Operativni troškovi se smanjuju zahvaljujući manjem broju manuelnih pretraga, sporova i internih intervencija, što donosi mjerljive uštede, posebno u skladištima s velikim prometom. Istovremeno se postiže veća transparentnost i vjerodostojnost, jer svaka transakcija postaje provjerljiva uz videodokaz, pružajući trgovcima, kurirskim službama, distributerima i operaterima online trgovinskih platformi jasan i nepristrasan izvor podataka. Konačno, veće zadovoljstvo kupaca i partnera proizlazi iz bržeg rješavanja reklamacija, jasnije raspodjele odgovornosti i povećanog povjerenja duž cijelog lanca snabdijevanja.

Kada poslovanje raste, preciznost je presudna

Navest ćemo primjer jedne velike online trgovine, koja koristi integraciju WMS i VMS sistema kako bi u realnom vremenu rekonstruirala put pošiljke i povezala logističke unose s odgovarajućim videozapisima. Time je vrijeme istrage izgubljenih paketa skraćeno za više od pedeset posto. Sličan pristup primjenjuje se i u farmaceutskom sektoru, gdje skladište s “pick-by-voice” tehnologijom koristi integraciju sistema za brz vizuelni uvid u rad transportnih traka i efikasno otkrivanje grešaka i zastoja.

Putem modula AZiGuard ActiveStock, skladišta dobivaju naprednu kontrolu tačnosti, uključujući brzu istragu gubitaka, rješavanje sporova oko isporuke, jasno definisanje odgovornosti te provjeru kvaliteta procesa komisioniranja i pakovanja. Za objekte koji upravljaju s više od 50.000 artikala, ovakav nivo automatizacije prelazi iz kategorije “poželjno” u “neophodno”.

Budućnost: AI, predikcija i automatizacija

Kako broj narudžbi raste, a marže se smanjuju, spajanje operativnih podataka s videoanalitikom postaje temelj savremene logistike. Sljedeći korak već se nazire: vještačka inteligencija koja predviđa greške, optimizira radne tokove i otkriva anomalije prije nego što prerastu u operativne troškove. Integracija WMS-a i VMS-a više nije samo tehnološko unapređenje – ona je konkurentska nužnost. Za operacije s velikim prometom, rješenja poput AZiGuarda ne donose samo veću vidljivost već grade skladišta koja su sigurnija, transparentnija i znatno profitabilnija.