Home Vertikalna tržišta Kategorija Uredi / Poslovni prostori

Uredi / Poslovni prostori

Panduit FMPS: Veća snaga, veće udaljenosti i vrhunska sigurnost

Fault Managed Power System kompanije Panduit omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnološkim sistemima. Kao centralizirana infrastruktura, olakšava upravljanje, nadzor i rezervno napajanje, uz veću otpornost i jednostavno prilagođavanje rastućim zahtjevima

Piše: Robert Zore, voditelj razvoja poslovanja, EGAL; E-mail: robert.zore@egal-eu.com

Panduitov Fault Managed Power System (FMPS) je siguran, efikasan i pouzdan sistem distribucije energije, osmišljen za napajanje opreme na velikim udaljenostima. Kao inovativno rješenje, sistem-integratorima omogućava stabilnu i sigurnu isporuku značajne količine energije do udaljenih uređaja. FMPS pripada klasi 4 i prvi je na tržištu usklađen s novim standardom UL 1400-1, čime donosi jednostavniju instalaciju te značajne uštede vremena i troškova.

Kako funkcioniše?

FMPS koristi impulsnu struju (Pulse Current) kao metod distribucije energije. Predajnik (transmiter) pretvara standardnu izmjeničnu struju (AC) u energiju u obliku kontroliranih impulsa (fault-managed power) ili u impulsno upravljanu energiju (fault managed power pulses) putem bakarnog kabla klase 4 do prijemnika. Prijemnik potom pretvara impulsni signal u napajanje od +/- 48 VDC, koje može opsluživati više krajnjih uređaja. Zahvaljujući mogućnosti nadzora kvarova, sistem omogućava siguran prijenos veće snage u odnosu na sisteme klase 2. Time Panduitov FMPS zadržava sve sigurnosne prednosti niskonaponskih instalacija, dok istovremeno omogućava isporuku mnogo veće snage na znatno većim udaljenostima.

Kolika je snaga i domet?

FMPS omogućava isporuku do 600 W po jednom bakarnom paru, na udaljenosti do 2 kilometra (u zavisnosti od uslova instalacije). Snaga i domet koje sistem može postići zavise od debljine provodnika, što se može vidjeti iz tabele:

Prednosti u odnosu na tradicionalne sisteme napajanja

Ušteda do 40% na materijalnim troškovima – Sigurna distribucija energije omogućava tehničarima instalaciju Panduitovog FMPS-a uz manje materijala, što rezultira nižim troškovima i bržom implementacijom u odnosu na klasične sisteme napajanja.

Smanjenje operativnih troškova kroz centraliziranu arhitekturu – Centralizirano napajanje omogućava jednostavnije upravljanje rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom. Infrastruktura se može pratiti i upravljati s jedne tačke, čime se izbjegavaju skupi odlasci na udaljene lokacije.

Prednosti u odnosu na sisteme klase 2

Ušteda do 60% na troškovima kablova – FMPS omogućava do šest puta veću snagu i distribuciju na do 30 puta veće udaljenosti u odnosu na sisteme klase 2, čime se smanjuje potreban broj bakarnih parova i omogućava korištenje tanjih kablova.

Manji zahtjevi za prostor i hlađenje u centralnoj opremi – FMPS sigurno isporučuje veću snagu pri višim naponima, povećavajući kapacitet po jedinici prostora (RU) i smanjujući gubitke energije u vidu toplote, uz veću ukupnu efikasnost.

Gdje se koristi?

Fault Managed Power System omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije svugdje gdje je potrebna. Panduitov FMPS može služiti kao osnovna infrastruktura za distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnologijama. Sistem je centraliziran radi lakšeg upravljanja rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom, čime se povećava otpornost sistema i omogućava skaliranje u skladu s rastućim tehnološkim zahtjevima.

Primjena u bežičnim mrežama u objektima

Bežična povezanost sve više ulazi u poslovne mreže, unapređujući performanse i mijenjajući način rada. Pouzdane veze, siguran pristup podacima i komunikacija na zahtjev postaju temelj savremenog poslovanja – svojevrsna “četvrta komunalna usluga” na koju se korisnici svakodnevno oslanjaju.

Panduit nudi rješenja vrhunske klase za poslovna okruženja širom svijeta, optimizirajući povezivost kroz jedinstven pristup mrežnoj i fizičkoj infrastrukturi. U DAS (Distributed Antenna System), D-RAN ili small cell arhitekturama, Panduit FMPS omogućava sigurno napajanje udaljenih radiojedinica. Istovremeno, optički i bakarni kablovi mogu se polagati kroz iste trase, čime se ubrzava instalacija, dok centralizirano napajanje olakšava rezervno napajanje, nadzor i kontrolu, uz veću pouzdanost bežične mreže.

FMPS u pametnim zgradama

U pametnim zgradama, povezani sistemi poput rasvjete, sigurnosti, klimatizacije, ventilacije i grijanja te audio-videorješenja integriraju se kroz IP mrežu, razmjenjuju podatke i omogućavaju efikasnije upravljanje objektima. Pouzdane mreže visokih performansi oslanjaju se na Panduitovu infrastrukturu kako bi osigurale povezivanje uređaja i distribuciju podataka i komunikacije tamo gdje su potrebni.

Panduit Fault Managed Power System dodatno unapređuje pouzdanost mreže unutar objekata kroz sigurnu i centraliziranu distribuciju energije. Kao certificirani sistem klase 4, omogućava zajedničko vođenje optičkih i bakarnih kablova, čime se instalacija ubrzava i pojednostavljuje. FMPS omogućava isporuku velike snage na velikim udaljenostima, uz manju količinu kablova i podršku većem broju krajnjih uređaja.

Zaključak

Panduit Fault Managed Power System donosi optimalnu sigurnost, efikasnost i pouzdanost uz potpunu kontrolu nad sistemom. Sistem-integratori mogu implementirati napredne tehnologije i centralizirano napajanje i na zahtjevnim lokacijama, na većim udaljenostima, uz skalabilan i fleksibilan dizajn koji osigurava dugoročnu održivost i spremnost za buduće potrebe. Dobro došli u novu eru distribucije energije uz Panduit Fault Managed Power System.

Hikvision: Kako inteligentna tehnologija mijenja svakodnevne procese

Kompanija Hikvision donosi pregled ključnih pravaca razvoja AIoT-a u 2026. – od edge analitike i velikih AI modela do automatiziranog nadzora i upravljanja procesima. Istovremeno naglašavamo i odgovornu primjenu umjetne inteligencije i njenu sve širu ulogu u zaštiti ljudi, infrastrukture i okoliša

Piše: Derek Yang, potpredsjednik, International Business Center, Hikvision

Ulaskom u 2026. godinu, konvergencija umjetne inteligencije (AI) i IoT infrastrukture preoblikuje industrije, otvarajući dosad neviđene mogućnosti za optimizaciju poslovanja, unapređenje sigurnosti i poboljšanje održivosti. No, s velikom tehnološkom moći dolazi i velika odgovornost, a AIoT industrija sve je više usmjerena na osiguravanje da se umjetna inteligencija razvija na siguran, etičan i svima koristan način. Evo pet ključnih trendova koji oblikuju AIoT okruženje u 2026.

Otključavanje nove poslovne vrijednosti

AIoT pokreće duboku digitalnu transformaciju koja prelazi osnovnu IT informatizaciju i integrira se s operativnom tehnologijom (OT). Poslovna se vrijednost više ne temelji na fragmentiranim podacima, već na kontinuiranim uvidima iz stvarnih operacija. Ugrađivanje sposobnosti percepcije u stvarne scenarije omogućuje prijelaz s ručnog upravljanja na agilnu, automatiziranu kontrolu.

To otvara nove operativne mogućnosti i omogućuje donošenje odluka u stvarnom vremenu. U industrijskoj sigurnosti, napredne tehnologije poput TDLAS-a zamjenjuju opasne inspekcije i detektiraju curenje plina u sekundi, skraćujući vrijeme reakcije.

U kontroli kvalitete proizvođači hrane koriste AI rendgenske sustave za brzo prepoznavanje stranih tijela, dok rudnici i pogoni za stočnu hranu koriste 3D milimetarski radar za automatsko skeniranje silosa. Time se postiže veća preciznost, eliminiraju se ljudske pogreške i omogućuje potpuno automatizirana kontrola u stvarnom vremenu.

Nove mogućnosti kroz koncept AI+

Veliki AI modeli osnažuju analizu i obradu podataka kroz “AI+”. Dok su veliki jezični modeli promijenili interakciju ljudi i sustava, industrijski modeli sada oblikuju kako IoT podaci djeluju u fizičkom svijetu.

Integracija AI-ja u analizu signala povećava preciznost i učinkovitost. Primjerice, modeli za promet i zaštitu perimetra smanjuju broj lažnih alarma, a u audiosenzorici filtriraju šum i jasno izdvajaju ljudski glas u bučnim okruženjima.

AI agenti, pokretani velikim jezičnim modelima, omogućuju prirodnu komunikaciju i automatski dohvat relevantnih podataka, čime AIoT sustave pretvaraju iz stručnih alata u inteligentne asistente dostupne svima.

Edge AI transformira uređaje u inteligentne analizatore

Još jedan pomak kojem svjedočimo jest prijelaz prema edge računalstvu. Model “Cloud + AI” sve manje predstavlja jedinu opciju za digitalizaciju poduzeća. Premještanjem AI funkcija iz oblaka na rub mreže (edge), organizacije postižu milisekundni odaziv, mogu raditi izvan mreže i zadržati privatnost podataka, uz smanjenje ovisnosti o propusnosti i infrastrukturnih troškova.

Budući da uređaji obrađuju sirove podatke izravno na izvoru, lokalizirana arhitektura dodatno optimizira pohranu, što je ključno kod složene videoanalitike. Edge uređaji sada precizno prepoznaju ključne objekte poput osoba ili vozila. Sustav zatim primjenjuje diferencirano kodiranje – čuvaju se detalji u prvom planu, dok se pozadina s manjom istražnom vrijednošću komprimira.

Ovaj pristup značajno smanjuje potrebu za pohranom bez gubitka vizualne jasnoće. Za organizacije s tisućama kamera na više lokacija to donosi velike uštede, niže troškove i jednostavnije upravljanje podacima, čime velike AIoT implementacije postaju ekonomski održive.

Odgovorni AI ugrađuje etiku u svaku fazu inovacije

Umjetna inteligencija brzo mijenja živote i poslovanje, ali donosi odgovornost: inovacije moraju biti sigurne, etične, transparentne i korisne za sve. Odgovoran AI nije opcija – to je moralni imperativ i strateška nužnost koja gradi povjerenje i smanjuje rizike.

Kako jača regulatorni nadzor i svijest javnosti, međunarodna suradnja postaje ključna za korištenje potencijala AI-ja, uz promicanje sigurnosti, prosperiteta i dobrobiti društva.

Prakse odgovornog AI moraju prožimati cijeli životni ciklus – od razvoja do primjene – kroz jasna načela, etičke pristupe i osiguranje sigurnosti, odgovornosti i transparentnosti. Sustavan rad i suradnja industrije, zakonodavaca i istraživača ključni su za AI budućnost koja zaista služi čovječanstvu.

AIoT proširuje ulogu tehnologije na društvo i okoliš

Još jedan važan trend je brzo širenje područja primjene AIoT-a. Uz poslovna rješenja, AIoT se sve više koristi u širem društvenom i ekološkom kontekstu, pokazujući kako inteligentni sustavi mogu služiti čovječanstvu i prirodi.

U zaštiti okoliša, specijalizirani AIoT uređaji pomažu u praćenju divljih životinja i zdravlja vegetacije. Sustavi za praćenje rasta usjeva koriste AIoT tehnologije za detaljnu, real-time analizu zdravlja biljaka. Ovi sustavi uklanjaju neučinkovitosti ručnih inspekcija, omogućuju precizno upravljanje i optimiziraju prinose kroz digitalizaciju. AIoT se također primjenjuje u javnoj sigurnosti. Na primjer, sustavi za prevenciju utapanja koriste videoanalitiku za detekciju opasnih situacija u stvarnom vremenu. Kada osoba uđe u rizično područje, sustav automatski šalje upozorenje, pretvarajući pasivni nadzor ili njegov potpuni izostanak u učinkovitu, proaktivnu zaštitu koja može spašavati živote.

Budućnost AIoT-a

Za korisnike koji ubrzavaju svoje procese digitalne transformacije, ovi su trendovi smjernice i inspiracija. Budućnost AIoT-a, u konačnici, znači stvaranje stvarne vrijednosti za poslovanje, unaprjeđenje iskustava ljudi te izgradnju održivijeg svijeta za sve. A ta budućnost već je stigla.

Zaštitarske priče: Kada instinkt brži od razmišljanja spašava život

Dok su deseci vozača na mostarskom Bulevaru zaobilazili nepomično vozilo, zaštitari agencije SEC ONE Adnan Kebo i Adnel Krhan nisu okrenuli glavu. Ispostavit će se da je upravo njihova prisebnost i odlučnost spasila život vozaču koji je izgubio svijest za volanom

Piše: Dženana Bulbul: E-mail: redakcija@asadria.com

U društvu u kojem ljudi sve češće okreću glavu od tuđih problema, granica između reakcije i ravnodušnosti postaje vrlo tanka. Svakodnevne scene prolaze pred očima mnogih – nesreće, opasne situacije, ljudi u nevolji – ali rijetki su oni koji će zaista stati, a još rjeđi oni koji će preuzeti odgovornost. Upravo tu počinje priča o zaštitarima. Misija zaštitara nije samo da štite imovinu ili pojedince nego i da primijete ono što drugi ignorišu te reaguju kada drugi oklijevaju, pogotovo u trenucima kada svaka sekunda može napraviti razliku između života i smrti. U svijetu u kojem je „nije moj problem“ postalo prečesto opravdanje, njihova profesionalna reakcija nadilazi granice radnog zadatka i postaje pitanje ljudskosti.

Više od posla

Zato priče o zaštitarima nisu samo priče o poslu nego o izboru – da se stane, reaguje i ne okrene glava. Jedna takva dolazi iz Mostara, gdje su zaštitari agencije SEC ONE pokazali šta znači biti na pravom mjestu i, još važnije, reagovati u pravom trenutku.

„Kolega Adnan Kebo i ja smo 23. januara u rano jutro bili na Bulevaru Narodne revolucije. Iako je jutarnja gužva uobičajena, primijetili smo da kolona teče neobično sporo. Bili smo nekih 400 metara od semafora kada nam je pažnju privukao jedan bijeli Mercedes. Stajao je nepomično, kao ukopan, iako se na semaforu upalilo zeleno svjetlo“, prisjeća se Adnel Krhan.

Pritekli u pomoć

Ono što je uslijedilo možda najbolje oslikava savremeno društvo: deseci automobila samo su zaobilazili automobil koji stoji na semaforu. Kako je naveo Kebo, najčudnije im je bilo što se niko nije zaustavio barem da provjeri šta se događa. Njihov instinkt je, ipak, bio brži od razmišljanja. Zaustavili su svoje vozilo, svjesni da, ukoliko je neki ozbiljniji problem u pitanju, svaka sekunda može biti presudna.

„Na prvi pogled nam nije bilo jasno o čemu se radi, ali smo instinktivno reagovali i izašli s namjerom da pomognemo, šta god da je u pitanju, jer je bilo očigledno da nešto nije uredu. Moj radni kolega, suvozač Adnel Krhan, prvi je izašao. Vidio je vozača nagnutog u stranu, potpuno nepomičnog. Djelovalo je da je čovjek potpuno bez svijesti. Kada mi je to rekao, odmah sam izašao da vidim kako mogu pomoći i asistirati koliko mogu u tom trenutku“, kazao je Kebo.

Vrata su bila zaključana iznutra, ključ u kontaktu, a motor je radio. Uslijedilo je lupanje po staklu, dozivanje i pokušaji da se probudi čovjek, koji, činilo se, više ne diše. Dok su koordinirali pozive Hitnoj pomoći i policiji, u pomoć im je pritekla i jedna prolaznica, doktorica. „Pozvali smo Hitnu pomoć i policiju. Koordinirali smo pozive tako da je njihov dolazak na mjesto događaja bio zaista brz“, opisali su zaštitari.

Ljudskost ispred svega

Tek uz asistenciju policije i uporno dozivanje vozač se na trenutak povratio, dezorijentisan i vidno nesvjestan svake opasnosti. „Policajac mu se obraćao, a on je nekako uspio otvoriti vrata. I dalje nije bio potpuno svjestan. Vjerovatno je bio dezorijentisan”, kazali su Krhan i Kebo. Doktorica im je pomogla da ga zbrinu. „Kroz prozor je primijetila da čovjek još diše, pa je zamolila da ga pokušamo izvući van kako bi preuzela njegovo daljnje zbrinjavanje. Zanimljivo, pojedini su samo stajali i posmatrali. Mi smo ostali tu, praktično ugrozivši i vlastitu sigurnost u onoj gužvi, ali nismo mogli drugačije“, ispričali su Krhan i Kebo, dodajući da je to ono što bi svaki savjestan čovjek trebao uraditi.

U jednom trenutku čak je i vozačeva noga skliznula na gas, pa je vozilo krenulo naprijed, što je ionako opasnu situaciju dodatno zakompliciralo. Srećom, veća tragedija je ipak izbjegnuta prisebnošću i reakcijom svih prisutnih. Muškarac je na kraju medicinski zbrinut, a kolona automobila nastavila je teći.

Za Krhana i Kebu to nije bio samo još jedan radni dan. „Reagovali smo iz čisto ljudskog razloga. To je mogao biti bilo čiji otac ili brat. Ne možeš proći pored čovjeka koji leži bez svijesti i praviti se da to ne vidiš“, zaključili su. Zaštitari su dodali da su na mjestu događaja dobili i pohvale policijskih službenika za svoju brzu reakciju.

Društvena odgovornost

S tradicijom koja seže od Alarm Westa i Securitasa do današnjeg SEC ONE-a, ova agencija svoju ulogu u društvu vidi kao obavezu. Poslovanje u skladu s propisima za njih nije samo slovo na papiru nego standard od kojeg ne odstupaju. „Tokom članstva u globalnom preduzeću, SEC ONE je imao za cilj da svi zajedno činimo naš svijet sigurnijim mjestom. Ideja da zajedničkim djelovanjem obezbjeđujemo miran život svima – najprije našim klijentima, a zatim i društvu u cjelini – ostaje naša trajna misija. Također, i dalje ćemo zasnivati svakodnevni rad i edukaciju zaposlenih na vrijednostima: poštenju, spremnosti i uslužnosti“, navode iz SEC ONE-a.

Axis: Razumijevanje troška sigurnosnog sustava

Nema ulaganja bez rizika. Pogrešna procjena da li je dobit veća od rizika može biti skupa greška. Ovo pravilo važi i za trošak vašeg sigurnosnog sustava. Zato odluka donesena isključivo na osnovu početne cijene, bez stvarnog razumijevanja što je još sve potrebno, može biti uzrokom kasnijeg izlaganja većem riziku.

Piše: Ivan Malović, prodajni predstavnik, Axis Communications SEE; E-mail: Ivan.Malovic@axis.com

Da bismo razumjeli što je sve potrebno za nabavku i održavanje sigurnosnih sustava, važno je znati što znači ukupni trošak vlasništva. TCO se odnosi na ukupni trošak nabavke, postavljanja, korištenja i održavanja proizvoda ili usluge tokom cijelog njegovog, odnosno njenog vijeka korištenja. Osim početne nabavne cijene, TCO uključuje dodatne troškove sigurnosnog sustava kao što su implementacija, operativni rad, održavanje,  obuka te eventualna zamjena i stavljanje sustava van upotrebe.

Odmah po nabavci vjerojatno se ne opterećujete uračunavanjem mogućih nadolazećih troškova. To vas može dovesti do neugodnih iznenađenja kasnije. Ovo se odnosi i na nepredviđene troškove koji se s vremenom mogu pojaviti: počevši od nadogradnji hardvera i softvera, preko održavanja proizvoda do obuke korisnika. Razumijevanje ukupnog troška vlasništva omogućuje vam da donesete ispravnu odluku, a ne da se vodite samo početnim troškom.

Koliko košta sigurnosni sustav?

Recimo da prosječan sigurnosni sustav obično može trajati između sedam i deset godina. Tada se početni trošak lako “zaboravi”, jer se dugoročni dodatni troškovi s vremenom nagomilaju. Zapravo, moglo bi vas iznenaditi da nabavna cijena može biti samo 30 posto ukupnog troška.

Budući da je preostalih 70 posto troškova potencijalno “skriveno” ispod površine, ta realnost može kasnije prilično šokirati svakoga tko je sustav kupio samo na osnovu cijene kamera, što jasno naglašava važnost razmatranja indirektnih troškova sigurnosnog sustava. Odluke koje donesete ranije u procesu kupovine imaju veliki utjecaj na

te buduće troškove i skrivene izdatke. Razmišljanje o TCO-u pouzdan je način da se zaštitite. Zato imajte na umu ova pitanja: “Koje nadogradnje bi mi mogle biti neophodne u budućnosti?”, “Koliko ljudi trebam obučiti?”, “Kolika je potrošnja električne energije?” ili “Koliko često trebam mijenjati komponente sustava?” Za pet godina ćete biti zahvalni što ste o tome razmišljali.

Ključni elementi ukupnog troška vlasništva

Da biste zaista razumjeli sveobuhvatnu cijenu sigurnosnog sustava tokom njegova životnog vijeka, važno je razložiti ključne elemente koje doprinose ukupnom trošku vlasništva.

Početni troškovi nabavke

Kada govorimo o početnim troškovima sigurnosnog sustava, obično mislimo na nabavnu cijenu hardvera, softverske licence, isporuku i postavljanje. Nažalost, previše razgovora o zahtjevima fokusira se samo na kamere, bez sagledavanja širih potreba sustava u cjelini, počevši od potrošnje energije do potreba za pohranom.

Svesti sve isključivo na troškove nabavke kamere umjesto na to gdje će naknadno novac biti trošen za potrebe korištenja i održavanja, u početku može zvučati primamljivo. No, treba imati u vidu da sigurnosni sustav mora odgovarati na vaše potrebe u doglednoj budućnosti.

Troškovi pohrane

Osim početnog troška sigurnosnog sustava, trošak pohrane snimljenog materijala jedan je od najznačajnijih stalnih izdataka. Različite regije imaju različite propise o tome koliko dugo morate čuvati snimke, pa je vrijedno to provjeriti kako biste izbjegli neugodnosti. Propisi kao što su GDPR i HIPAA određuju koliko dugo se snimke moraju čuvati, što pohranu čini značajnim faktorom u ukupnim troškovima.

Da vas ne bi iznenadili visoki troškovi servera i električne energije nakon instalacije kamera, ključno je izračunati kako različiti zahtjevi za pohranom, povezani sa svakim modelom kamere, mogu utjecati na vaš ukupni trošak vlasništva. Kupovina jeftinijih kamera radi uštede na početku može biti veliki rizik, jer će vas ta ušteda kasnije možda kasnije “koštati” kroz troškove energije, servera i pohrane.

Također, ako planirate smanjiti troškove pohrane smanjenjem veličine videofajlova, morate birati uređaje koji ne narušavaju kvalitetu slike. To može biti problem, naprimjer, kod prikupljanja dokaza do te mjere da više nije  moguće identificirati osumnjičenog ili incident. Vrlo je važno imati na umu da kompresija videomaterijala može degradirati i zamutiti sliku do te mjere da to više nije ušteda, već odricanje. Srećom, moderne kamere često imaju sofisticirane tehnologije koje rješavaju ovu dilemu. Te tehnologije mogu zadržati ključne forenzičke detalje, a istodobno smanjiti potrebnu propusnost i zahtjeve za pohranom, pa time i dugoročne troškove.

Indirektni troškovi

Vrsta uređaja koju odaberete utjecat će na troškove daleko izvan same pohrane. Procjena ukupnog troška  vlasništva mora uključivati i stalne troškove nadzora, održavanja i potrošnje električne energije. Kada napravite računicu, možete zaključiti da troškovi mogu početi brzo rasti. Međutim, ključno je da uređaji koje izaberete izravno određuju koliki će ti iznosi biti. Odabir jeftinijih kamera i uređaja na početku može rezultirati zapanjujuće visokim indirektnim troškovima. Nasuprot tome, ako od samog početka odaberete kvalitetnije kamere i uređaje, možete dugoročno smanjiti indirektne troškove sigurnosnog sustava.

Simulacija ukupnog troška vlasništva

Kao što smo vidjeli, stvarni trošak sigurnosnog sustava daleko nadilazi početni nabavni iznos. Da biste kupovinu pretvorili u pametnu investiciju, ključno je razumjeti ukupni trošak vlasništva. Upravo tu TCO simulator, poput onog koji se nudi u alatu AXIS Site Designer, može pružiti vrijedne uvide. On modelira ključne faktore kao što su troškovi energije i životni vijek uređaja. To čini na osnovu odabranih uređaja i zahtjeva za pohranom, dajući vam jasan pregled što će s vremenom te troškove pokretati. Također, uspoređujući vaš predloženi sustav s referentnim vrijednostima konkurencije, nudi vam opipljivu procjenu mogućih dugoročnih ušteda.

Završne napomene

Vaša odluka o tome koju vrstu kamere kupiti utječe na niz budućih troškova. Jednostavno sebi postavite nekoliko pitanja o tome koje su vam funkcionalnosti potrebne, koliko pohrane i električne energije te kako tehnologije koje te kamere nude utječu na ukupne troškove. Vrijedi odvojiti vrijeme da na početku postavite prava pitanja i da pronađete dobavljače koji su spremni otvoreno odgovarati na njih. Razumijevanjem kako izračunati ukupni trošak vlasništva možete izbjeći neugodna iznenađenja u budućim troškovima te osigurati da na kraju dobijete sigurnosni sustav koji je pravi za vaše specifične potrebe.

Jubilej magazina a&s Adria: Dvije decenije u službi sigurnosti

Dvadeset godina u industriji koja se svakodnevno mijenja nije samo vremenski period. To je proces učenja, prilagođavanja i stalnog preispitivanja vlastitih standarda. Kada se danas osvrnemo na put magazina a&s Adria, govorimo o vremenu u kojem je jedna ideja, nastala iz profesionalne potrebe, izrasla u regionalnu, pa i globalnu platformu

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Postoje projekti koji nastanu iz prilike. A postoje oni koji nastanu iz potrebe. a&s Adria pripada ovoj drugoj kategoriji. Prije dvadeset godina, u trenutku kada je industrija privatne zaštite u Bosni i Hercegovini tek tražila svoj identitet, pojavila se ideja da ta industrija dobije vlastiti stručni glas. Ne samo da je prati nego da je na neki način i oblikuje. Ono što je počelo kao pokušaj da se popuni praznina u znanju s vremenom je preraslo u regionalnu platformu koja danas povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca širom svijeta. Magazin a&s Adria svjedočio je transformaciji industrije – od fizičke zaštite do integrisanih sistema, od analognog nadzora do vještačke inteligencije, od lokalnih projekata do globalnih partnerstava. Ali paralelno s tim, rastao je i sam. Iz male redakcije s jednim računarom i velikom dozom entuzijazma prerastao je u medijsku i sajamsko-konferencijsku platformu koja povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca. Ovo je priča o tom putu ispričana kroz sjećanja glavnih aktera, ali i kroz činjenice koje pokazuju koliko daleko je projekat stigao. Priča o tome kako je nedostatak znanja postao motiv, kako je rizik postao odluka, a odluka dugoročna strategija.

Iz potrebe, ne iz ambicije

Magazin nije nastao iz ambicije da se pokrene biznis. Nastao je iz nedostatka i profesionalne frustracije spram svega što se događalo u industriji sigurnosti. Početkom 2000-ih, nakon završetka Fakulteta kriminalističkih nauka, Mahir Hodžić, njegov osnivač, započinje rad u službi sigurnosti Javnog preduzeća BH Pošta. Bio je to njegov prvi ozbiljan susret sa sistemskom sigurnošću, zaštitom infrastrukture, organizacijom procesa, upravljanjem rizicima i operativnim izazovima velikog sistema koji funkcioniše u stvarnom vremenu. Bosna i Hercegovina tada je bila u fazi posttranzicije, a privatna zaštita tek je počinjala dobivati konture industrije. Regulative su bile fragmentirane, tržište nedovoljno strukturirano, a profesionalni standardi u nastajanju. Sigurnost se uglavnom svodila na fizičku zaštitu i tehničke sisteme osnovnog nivoa, dok su pojmovi poput korporativne sigurnosti, sigurnosnog menadžmenta, procjene rizika ili integrisanih sistema rijetko ulazili u stručni diskurs.

“Formalno obrazovanje mi je dalo osnovu, ali ne i praktična znanja o tome šta, zapravo, radi security menadžer u velikim sistemima. Gotovo da nije postojala stručna literatura na našem jeziku. Knjige i časopisi o korporativnoj sigurnosti bili su nedostupni ili isključivo na engleskom jeziku”, prisjeća se Mahir Hodžić.

U potrazi za znanjem, pretplaćuje se na jedan sigurnosni magazin koji je izlazio u Beogradu. Čita ga, kako kaže, “od korice do korice”, analizirajući svaku studiju slučaja, svaki intervju, svaki tehnički prikaz. Taj magazin postaje njegov alat za samostalno obrazovanje. Paralelno dolazi do evropskih izdanja i prati razvoj industrije izvan granica Bosne i Hercegovine.

I nekako u tome trenutku počinje sazrijevati jednostavno, ali snažno pitanje: ako ovakvi magazini postoje na drugim tržištima, zašto ne bi postojao i jedan u Bosni i Hercegovini – i šire, u regiji? To nije bila romantična ideja o izdavaštvu. Bila je to racionalna reakcija na očigledan vakuum znanja, a iz te praznine izrasla je ideja o platformi koja neće samo informisati već podizati standarde i profesionalizirati sektor koji je tek počinjao oblikovati svoj identitet.

Ideja postaje odluka

Prvi ozbiljan poslovni plan nastaje između 2004. i 2005. godine. Analizirani su koncepti, struktura i sadržaj stranih izdanja. Bilježene su rubrike, modeli oglašavanja, dinamika izlaženja, struktura intervjua i studije slučaja i već je tada ideja postajala projekat. Mahir razgovara s kolegama iz bankarskog sektora, telekoma, elektroprivrede, velikih korporacija i privatnih sigurnosnih kompanija. “Prije svega me zanimalo da li bi im takav magazin bio koristan u svakodnevnom radu”, kaže. Reakcije su bile pozitivne, ali oprezne. Industrija je prepoznala potrebu, ali tržište je bilo mlado i finansijski osjetljivo.

Svoju ideju dijeli i s pružaocima usluga privatne zaštite, vlasnicima zaštitarskih agencija, distributerima i proizvođačima opreme. Pitanje nije bilo samo hoće li čitati magazin nego hoće li ga podržati. Jer bez podrške industrije, takav projekat nije mogao preživjeti.

U oktobru 2005. godine osniva se Global Security d.o.o. Bio je to trenutak kada ideja prelazi iz faze razmišljanja u fazu odgovornosti. Nije bilo velikih investitora niti sigurnih prihoda. Postojala je procjena, plan i spremnost na rizik. Važno je razumjeti koliko je taj korak bio neizvjestan. Pokrenuti stručni magazin u zemlji u kojoj industrija tek nastaje značilo je ući u prostor bez jasnih pravila i bez garancije da tržište može dugoročno podržati takav projekat.

“Prvi broj tadašnjeg magazina Zaštita izašao je u februaru 2006. godine, tačno prije dvadeset godina. Kada sam ga prvi put držao u rukama, osjećaj je bio poseban. Bio sam ponosan, ne samo zbog magazina nego zbog realizacije ideje koja je sazrijevala skoro dvije godine”, prisjeća se Mahir. Bio je to mali tim, skromni uslovi i velika odgovornost. Tada niko nije mogao znati da će taj prvi broj biti početak serije od 220 izdanja, više od 20.000 objavljenih stranica, desetaka hiljada fotografija i stotina različitih projekta koji će obilježiti razvoj industrije sigurnosti u regiji. Ali, u tom trenutku to nije bila statistika. Bila je to odluka da se krene s jasnim uvjerenjem da industrija zaslužuje ozbiljan, stručan glas.

Trenutak kada ostaje sam

Prvih šest mjeseci rada magazina djelovalo je ohrabrujuće. Industrija je reagovala pozitivno, oglašivači su se uključivali, a mali tim je radio intenzivno i sa osjećajem da se projekat kreće u dobrom smjeru. A onda dolazi prvi ozbiljan udar. Partneri s kojima je započeo projekat donose odluku da izađu. Razlog je bio jednostavan – magazin je bio finansijski zahtjevan, tražio je stalna ulaganja, dok je povrat bio spor i neizvjestan. Tržište još nije bilo dovoljno razvijeno da odmah prepozna i materijalno podrži ovakav stručni medij. “Nakon šest brojeva ostajem sam”, prisjeća se Mahir. Rečenica je kratka, ali iza nje stoji period koji je obilježio prve godine projekta. Osim što je morao riješiti finansijske obaveze prema partnerima, preuzeo je kompletnu organizaciju i nastavak izdavanja. U praksi je to značilo da je istovremeno bio urednik, autor tekstova, koordinator saradnika, osoba zadužena za oglašivače, distribuciju i svakodnevno poslovanje firme. Radio je ono što danas obavlja veliki tim. Bio je to period u kojem se, kako kaže, nije mnogo spavalo. Rokovi su ostajali isti, ali su se resursi smanjili. Svaki broj morao je izaći na vrijeme jer je kontinuitet bio jedini način da se sačuva povjerenje tržišta. U takvim okolnostima, magazin se nije razvijao brzo – razvijao se uporno.

Iz današnje perspektive, upravo taj period vidi kao najteži, ali i najvažniji. “Bilo je izuzetno teško, ali na taj prvi period sam posebno ponosan. Zahvalan sam svima koji su tada pružili podršku da projekat preživi ključne prve tri godine i postane finansijski održiv”, ističe on.

Ono što je posebno važno, a što se često ne vidi izvana, jeste činjenica da projekat nikada nije finansiran kreditima. Ulagalo se isključivo ono što je zarađeno. Takav model značio je sporiji rast, ali i potpunu kontrolu nad pravcem razvoja.

Mahir i magazin su tada naučili lekciju koja će ga pratiti narednih dvadeset godina: stabilnost je važnija od brzine, a kontinuitet važniji od spektakla. I može se reći da je to bio kraj prve faze, a početak ozbiljnijeg puta.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?”

Jedna od simpatičnih epizoda iz ranih godina veže se za nastup na Zagrebačkom velesajmu, u vrijeme kada je magazin još izlazio pod imenom Zaštita. Bila je to 2007. godina i jedan od prvih ozbiljnijih sajamskih nastupa izvan Bosne i Hercegovine. Redakcija je dobila štand – za tadašnje okolnosti važan iskorak. Momci iz redakcije bili su mladi, puni entuzijazma, ali još neiskusni i pomalo statični, tek u procesu upoznavanja industrije i ljudi s kojima će kasnije sarađivati godinama. Štand je, međutim, bio smješten tik uz ulaz u sajmište. Kako magazin tada još nije bio prepoznatljiv, prolaznici su se često zaustavljali – ali ne uvijek iz razloga koji su domaćini očekivali.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?” bilo je pitanje koje su, kako se danas uz osmijeh prisjećaju, čuli češće nego što su dijelili primjerke magazina. Zbog pozicije štanda mnogi su ih, očito, zamijenili za recepciju ili info-punkt sajma. Iskustvo je bilo negdje između neugode i simpatičnosti, ali danas predstavlja dragocjenu uspomenu na vrijeme kada je put od anonimnosti do prepoznatljivosti tek započinjao.

Security Essen 2008: Trenutak kada projekat dobija krila

Iako je magazin preživio najteži početni period, prava potvrda da projekat može izaći iz lokalnih okvira dogodila se 2008. godine na sajmu sigurnosti u Essenu. U to vrijeme bio je to jedan od najvažnijih evropskih sajmova sigurnosne industrije, mjesto na kojem su se susretali vodeći proizvođači, integratori, distributeri i mediji. Za malu redakciju iz Sarajeva to nije bio samo poslovni put, bio je to svojevrstan test.

“Tada smo već nekoliko godina izlazili redovno, ali, realno gledano, i dalje smo bili mali regionalni projekat. Odlazak u Essen za mene je bio i svojevrsno suočavanje s realnošću. Da vidim gdje smo u odnosu na svijet i da li uopće imamo snage za veći iskorak”, prisjeća se Mahir.

U Essenu dolazi do susreta s vlasnikom a&s Grupe, međunarodne izdavačke kuće osnovane 1991. godine na Tajvanu, koja je već tada imala snažnu mrežu izdanja u Aziji i saradnju s globalnim medijskim partnerima. “Razgovori su bili intenzivni i konkretni. Oni su željeli vidjeti ko smo, kako radimo i kakvu viziju imamo. Nije to bila formalnost, nego ozbiljna procjena. Mi smo morali pokazati da razumijemo industriju i da možemo ispuniti njihove standarde”, kaže on.

Nakon niza razgovora i pregovora ponuđena je mogućnost da magazin postane dio njihovog licenciranog programa, a to je značilo mnogo više od korištenja imena. “Ulazak u a&s grupaciju za nas je bio ogroman iskorak. To nije bio samo novi logo na naslovnici. To je značilo pristup globalnim analizama, istraživanjima, standardima, kontaktima i kompanijama do kojih dotad nismo mogli doći. Ta saradnja nam je doslovno dala krila”, kaže Hodžić.

Rebrending

Odluka o rebrendingu bila je strateška i hrabra. Magazin od 2009. godine izlazi pod imenom a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja. “Promjena imena bila je i simbolična i praktična. Željeli smo jasno pokazati da više nismo samo lokalni magazin. Prefiks ‘Adria’ definisao je naš regionalni fokus, a a&s nam je dao međunarodni kredibilitet. To je bio trenutak kada smo svjesno odlučili igrati ozbiljniju utakmicu”, pojašnjava on.

Nakon rebrendinga slijedi redizajn, prilagođavanje strukture sadržaja međunarodnim uredničkim standardima i postepeno uvođenje sadržaja na engleskom jeziku. Redakcija dobija pristup globalnoj mreži autora, analiza i industrijskih podataka. “Odjednom su nam vrata svjetskih kompanija bila otvorenija. Lakše smo dolazili do intervjua, do stručnjaka, do novih tehnologija. Ali, s tim su došli i veći zahtjevi i više definitivno nije bilo prostora za prosječnost”, ističe. Paralelno s tim, započinje širenje na tržišta Srbije i Hrvatske, a međunarodna licenca dodatno učvršćuje regionalnu ambiciju projekta. “Taj period bio je prekretnica. Do tada smo se borili da preživimo. Od tog trenutka počinjemo razmišljati dugoročno – kako da budemo lider u regiji, a ne samo učesnik na tržištu”, prisjeća se Mahir.

Oglašavanje kao znak povjerenja

Naredne godine predstavljaju fazu projekta u kojoj magazin više nije projekat koji se dokazuje, nego medij koji se učvršćuje. Ulazak u međunarodnu grupaciju donio je kredibilitet, ali tržište je i dalje tražilo kontinuitet. Upravo u tim godinama dolazi do rasta broja reklama i potpisivanja dugoročnijih ugovora s kompanijama koje su na tržištu Jadranske regije nudile proizvode i usluge iz oblasti sigurnosti. No, Mahir se rado prisjeća prvih oglašivača i upravo njih ističe u prvi plan. “Prvi oglašivači su vjerovali u projekat više iz uvjerenja nego iz jasne marketinške računice. Bilo je teško objasniti nekome da će već u drugom ili trećem izdanju osjetiti konkretan efekat. Industrija je tada još učila kako funkcioniše oglašavanje u stručnom mediju”, kaže on.

Posebnu težinu za nas u tim ranim godinama imala je podrška velikih međunarodnih kompanija koje su bile uz magazin gotovo od samog početka. Među njima su se izdvajali Bosch, kao jedan od globalnih lidera u sigurnosnim tehnologijama, te Samsung, koji je u tom periodu imao zakupljenu zadnju stranicu magazina.

“To je za nas bilo izuzetno važno. Kada kompanije takvog renomea odluče stati iza jednog mladog projekta, to nije samo komercijalna odluka. To je signal tržištu da vjeruju u ozbiljnost i dugoročnost tog medija”, naglašava Hodžić.

U periodu kada su mnogi još s oprezom posmatrali održivost projekta, upravo je povjerenje kompanija poput Boscha i Samsunga predstavljalo snažnu potvrdu da magazin ima potencijal i da industrija u njemu prepoznaje ozbiljnog partnera. Ta podrška nije bila samo finansijska. On je bila simbolička i strateška.

Spajanja i širenje

Kako prihodi postaju stabilniji, raste i tim. Zapošljavaju se novinari, imenuju direktor i operativci firme, a poslovanje više ne zavisi isključivo od ličnog angažmana osnivača. “To je bio važan trenutak. Kada projekat više ne zavisi od jedne osobe, nego dobije strukturu, znate da ste prešli u novu fazu. Tada smo počeli razmišljati dugoročnije”, kaže Mahir. Istovremeno dolazi i do tematske transformacije. Industrija sigurnosti se mijenja, a magazin prati taj razvoj. Fokus se sve više pomjera ka IT-u, mrežama, cyber sigurnosti, sistemskoj integraciji… Mahir pojašnjava da je postalo jasno da sigurnost više nije izolovana oblast i da se sve počelo povezivati, pa su morali pratiti te promjene kako bi magazin ostao relevantan. U tim godinama a&s Adria dobija jasniji urednički identitet. Rubrike se redefinišu, neke se gase, druge jačaju. Sadržaj postaje fokusiraniji i stručniji, a standardi produkcije se dodatno podižu.

Tokom dvije decenije objavljeno je više od 20.000 stranica stručnih članaka, intervjua i izvještaja, uz desetke hiljada fotografija s više od hiljadu posjećenih sajmova, projekata i prezentacija. Kroz redakciju je prošlo najmanje stotinu novinara, saradnika te domaćih i stranih autora koji su svojim radom oblikovali razvoj magazina.

Redakcija i prodajni tim postaju sve prisutniji na stručnim događajima. Učestvuje se na desecima konferencija godišnje, a tokom dvadeset godina taj broj će premašiti hiljadu različitih poslovnih i industrijskih evenata širom Evrope i svijeta.

“Shvatili smo da se industrija ne gradi iz kancelarije. Morate biti prisutni, upoznati ljude, razgovarati, razumjeti šta se dešava na terenu. Svaki sajam, svaka konferencija bila je prilika da učimo i da gradimo povjerenje”, ističe i naglašava da je magazin već 2013. godine postao stabilan regionalni medij, prisutan u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Magazin prerasta u platformu

I upravo u tom trenutku javlja se nova ideja, koja će projekat podići na potpuno novi nivo. “Bilo je logično da, ako već pokrivamo regiju i povezujemo industriju kroz medij, pokušamo napraviti i vlastiti događaj. Ideja o Summitu nije došla preko noći, ali je sazrijevala kako je magazin jačao”, kaže Hodžić.

Ideja o organizaciji vlastitog događaja nije došla naglo. Sazrijevala je godinama, paralelno s rastom magazina i jačanjem regionalnih kontakata. Već 2012. i 2013. godine, kroz brojne sastanke i večere s predsjednicima strukovnih asocijacija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, postajalo je jasno da industriji nedostaje nešto više od medija.

“Shvatili smo da povezujemo ljude kroz stranice magazina, ali da je industriji prijeko potreban i fizički prostor za susrete. Trebao nam je događaj koji neće biti klasični sajam, nego istinski regionalno okupljanje industrije”, kaže Hodžić. Model je bio drugačiji od postojećih formata. Kao neutralan medij, magazin je ponudio koncept u kojem će strukovne asocijacije biti domaćini konferencijskog dijela, a organizacija i logistika u rukama redakcije. Ideja je bila jednostavna: jednak prostor za sve izlagače, fokus na networking i stručni sadržaj, bez hijerarhije velikih i malih.

I tako je u Sarajevu 2015. godine održan prvi Adria Security Summit. Dvadeset pet izlagača i 293 učesnika označili su početak projekta koji će u narednim godinama prerasti u najveći sigurnosni događaj u Jugoistočnoj Evropi. “To je bila presudna godina. Summit je donio finansijsku stabilnost i potpuno novu dinamiku razvoja. Od tog trenutka više nismo bili samo medij – postali smo platforma”, ističe Hodžić.

Broj učesnika rastao je iz godine u godinu. Događaj se selio u Beograd, Šibenik, Ljubljanu, Skoplje, Zagreb i Sarajevo. Danas Summit okuplja između 2.500 i 3.000 učesnika i između 120 i 150 izlagača po izdanju, a iza nas je deset izdanja.

Paralelno s tim rastao je i tim, širila se baza klijenata i razvijali novi projekti. Organizacija sajmova proširena je i na tržišta Rumunije i Bugarske, čime je pokriven dodatni dio Jugoistočne i Istočne Evrope. U međuvremenu je pokrenut i magazin a&s Middle East, čime je projekat dobio i svoju bliskoistočnu dimenziju. Danas je, nakon tek nekoliko godina rada, a&s Middle East treći najčitaniji stručni sigurnosni medij na Bliskom Istoku.

“Danas kompanija razvija četiri ključna proizvoda: magazine a&s Adria za zemlje Jadranske regije, i a&s Middle East, koji pokriva zemlje Zaljeva, te sajmove Adria Security Summit, Romanian Security Summit i Bulgarian Security Summit. Ukupno, projekti kompanije pokrivaju devet država Jugoistočne Evrope i pet zemalja Zaljeva”, naglašava Mahir te navodi da je sve to nastalo postepeno, bez naglih skokova, ali i bez zaduživanja. “Posebno sam ponosan na činjenicu da nikada nismo posuđivali novac. Ulagali smo isključivo ono što smo sami zaradili. Rast nije bio brz, ali je bio stabilan i planski”, kaže on.

Ljudi su najvažniji

Danas, kada iza projekta stoji 220 izdanja magazina i ostali realizirani projekti, Mahir napominje da brojke nisu najvažnije. “Naša najveća nagrada nisu rezultati u statistikama, nego konekcije koje smo stekli, partnerstva koja su nastala i projekti koji su realizovani zahvaljujući tim susretima”, kaže on te ističe kako najveća zahvalnost za izgradnju ovako snažnog i uspješnog projekta ipak pripada znanju, predanosti i kvalitetu ljudi koji su učestvovali u njegovom razvoju. I konačno, ono što naglašava kao suštinu jeste doprinos same industrije sigurnosti. “Svaki spašeni život, svaka spriječena šteta ili kriminalni čin u kojem smo makar djelimično imali svoj doprinos predstavlja najveću satisfakciju. To je potvrda da radimo nešto što ima širi društveni smisao.”

Na pitanje da li bi, nakon dvadeset godina, išta promijenio, odgovor dolazi bez zadrške. “Iskreno, ne bih mijenjao ništa. Sve se odvijalo prirodno i postepeno, s izazovima, ali i s jasnim smjerom razvoja. Projekat nije rastao brzo, ali je rastao zdravo. I možda je upravo u tome njegova najveća vrijednost”, zaključuje Mahir Hodžić.

Čovjek koji je zatvarao “brojeve”

Kasno je navečer i redakcija je već odavno prazna. Tek poneko svjetlo ostalo je upaljeno, a na ekranima se još pomjeraju posljednje stranice magazina. Rok za štampu je ujutro. “Kada broj jednom ode u štampariju, više nema popravki, nema naknadnih izmjena i nema drugog pokušaja. Štampa ne prašta greške”, često  opominje jedan od kolega, iznimno važnih za ono što je magazin postao danas. Takvih noći danas, srećom, nema mnogo, ali kada se dogode, redakcija ima samo jednog sigurnog stanovnika – Nelmedina Dinu Kolubaru. U izdavaštvu postoji nepisano pravilo: posljednji koji ostaje u redakciji prije štampe nije urednik, nego čovjek koji zatvara broj. U a&s Adriji to je godinama bio upravo Dino.

Ovaj grafički tehničar i DTP operater skoro tri decenije radi na pripremi publikacija za štampu, a od samih početaka magazina a&s Adria, tada pod nazivom Zaštita, zadužen je za prijelom i tehničko uređenje svakog broja, zbog čega je postao tihi svjedok njegovog razvoja. On je čovjek koji je, daleko od naslovnica, konferencija i javnih priznanja, stranicu po stranicu pratio odrastanje redakcije i učestvovao u pripremi više od dvije stotine izdanja, rastući zajedno s magazinom kojem je posvetio veći dio svog profesionalnog života. I danas, nakon 20 godina, 220 objavljenih brojeva od kojih je 211 “njegovih”, Dino je član kolektiva praktično s najdužim stažom.

Kada je prvi put došao u redakciju, ni sam nije bio siguran gdje, zapravo, dolazi. Na preporuku kolegice novinarke, koja je radila u BH Pošti u Sarajevu, upoznao je Mahira Hodžića i pridružio se maloj ekipi koja je tada radila u prostoru firme Vatrosistemi. Bilo ih je svega petero. Ostali su se poznavali odranije, a atmosfera je kako kaže više podsjećala na porodični posao nego na ozbiljnu medijsku kuću. “Mislim da je bio deveti broj magazina kada sam stigao. U početku mi je sve djelovalo pomalo strogo, dok se nije razvilo međusobno povjerenje”, prisjeća se. Vrlo brzo postalo je jasno da to nije redakcija kakvu je ranije poznavao.

Pripreme “pod snijegom”

Posao je bio dinamičan, kolege su često putovale po regiji, a entuzijazam je nadoknađivao nedostatak resursa. “Najviše energije imao je upravo tada glavni urednik Mahir”, kaže Dino i napominje da se ideja magazina tek pokušavala ostvariti i niko, zapravo, nije mogao znati hoće li postojati i naredne godine, a kamoli dvadeset godina kasnije.

Uprkos malom broju ljudi, standardi su od početka bili postavljeni visoko, pa je svako u redakciji nosio dio odgovornosti kakav se obično dijeli među mnogo većim timovima. Upravo se to najviše vidjelo u pripremi svakog izdanja. “Priprema se još od prvih brojeva odvijala uz mnogo improvizacije, ali i veliku pažnju prema detaljima. Svaka stranica morala je biti provjerena, svaki oglas tačno postavljen, a svaka fotografija pripremljena za štampu. Greške su bile skupe jer se nisu mogle ispraviti”, objašnjava Dino. Zato su rokovi ponekad značili duple smjene, pa i rad noću – što nije bilo pravilo, ali ni izuzetak. “Sjećam se jedne pripreme 2012. godine. U redakciju sam došao kao i svakog drugog dana, a ostali smo raditi do kasno u noć. Kada sam ujutro izašao, Sarajevo je bilo zatrpano snijegom višim od metra”, dodaje.

Globalno prepoznati

Ulaskom u međunarodnu a&s grupaciju posao je postao još zahtjevniji. Tekstovi su se pripremali i na engleskom jeziku, a magazin su počeli ocjenjivati stručnjaci iz cijelog svijeta. Posebno mu je u sjećanju ostala posjeta osnivača a&s grupacije, Parsona Lija iz Tajvana, redakciji u Sarajevu i pohvale koje su tada dobili. Tada je, kaže, prvi put postalo jasno da magazin više nije samo lokalni projekat.

Tokom dvadeset godina kroz redakciju je prošlo mnogo ljudi, ali, prema njegovim riječima, uprkos odlascima i promjenama, odnos je od početka ostao prijateljski. “Standardi u redakciji bili su visoki i nisu ih svi mogli pratiti. Ali upravo su ti standardi održali kvalitet magazina. Prepoznati smo globalno kao stručni medij i organizator vodećih događaja industrije sigurnosti u Jugoistočnoj Evropi”, kaže i dodaje da za njega a&s Adria nije samo magazin. Lično mu je najvažnije to što je od prvog dana bio spreman raditi bilo koji posao potreban za razvoj firme. Tokom dvadeset godina magazin je postao dio njegovog svakodnevnog života, i izvan radnog vremena, a njegova je porodica imala mnogo razumijevanja za prirodu tog posla i sve obaveze koje je nosio.

Poruka za mlađe

Na kraju razgovora ne govori o sebi, nego o drugima – o mlađim kolegama koji danas rade u redakciji i koji možda nemaju jasnu sliku koliko je puta magazin morao proći kroz zahtjevne faze da bi postao ono što je danas. “Nadam se da će ovaj jubilej biti satisfakcija i mlađim kolegama, kao što je i nama koji smo tu od samog početka. Prolazili smo kroz sve etape – i dobre i manje dobre – ali smo rasli zajedno s firmom”, kaže. U njegovim riječima nema patetike, ali ima iskustva. Ovo je, dodaje, mjesto na kojem se uči zanat, gdje se standardi ne spuštaju i gdje se profesionalnost ne podrazumijeva, nego gradi. “Onima koji žele da se okušaju u ovom poslu mogu samo reći da će teško naći bolje mjesto za lično i profesionalno usavršavanje, iskustvo koje će im značiti gdje god ih život odvede”, poručuje.

Dino Kolubara nije izolovan slučaj u ovoj redakciji, i to vjerovatno najbolje objašnjava i dvadeset godina uspješnosti magazina. Zato priča o a&s Adriji nije samo priča o tehnologiji, industriji ili konferencijama. To je priča o radu i o ljudima koji su, broj po broj, stranicu po stranicu – njih više od dvadeset hiljada – gradili proizvod kakav danas poznajemo. To su ljudi koji su u ovom magazinu naučili raditi ozbiljno, odgovorno i predano – i koji su taj standard odlučili zadržati.

Kod koji čuva elektroenergetsku mrežu

Elektroenergetski sektor danas predstavlja samu kičmu nacionalne kritične infrastrukture, no u eri digitalizacije i globalnih previranja, sigurnost mreže prestaje biti čisto tehničko pitanje i postaje prvorazredni sigurnosni izazov. Dok kompanije balansiraju između imperativa neprekidne opskrbe i sve sofisticiranijih cyber prijetnji, granica između stabilnog sistema i općeg kolapsa postaje opasno tanka

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Regionalni stručnjaci upozoravaju: u duboko povezanom evropskom sistemu, sigurnost više ne poznaje državne granice. Incident s početka ljeta 2024. godine poslužio je kao brutalna ilustracija te ranjivosti. Kada je ispad interkonektivnog dalekovoda 400 kV Zemlak – Kardia u Albaniji pokrenuo kaskadni val, sistemi Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te dijela Hrvatske urušili su se poput domina u svega 60 do 90 sekundi. SCADA (Supervisory Control and Data Acquisition) sistemi dispečerskih centara u tim trenucima nisu bilježili samo brojeve, već dramatičnu utrku s fizikom koja je bila brža od ljudske reakcije.

Ovaj kolaps nije bio samo izolirani tehnički incident, već simptom šireg problema: sistemi projektirani za prošli vijek sada se moraju nositi s naglom integracijom fotonaponskih elektrana, promjenjivim tokovima energije i stalnim pritiskom na stabilnost. Pitanje više nije hoće li se novi izazovi pojaviti, već jesu li modernizacija opreme, krizni protokoli i međunarodna saradnja dovoljno brzi da preduhitre sljedećih kritičnih 90 sekundi.

MAPIRANJE RIZIKA I IZAZOVA

Održavanje sigurnosti elektroenergetskih mreža danas podsjeća na hod po žici. Modernizacija i digitalizacija, iako neophodne, otvorile su Pandorinu kutiju novih rizika. Sigurnost se više ne može promatrati kroz izolirane objekte, već kao dinamičan, međuzavisni ekosistem. Uvođenje obnovljivih izvora energije, posebno fotonaponskih elektrana, povećava složenost distribucije, dok istovremeno zastarjela oprema zahtijeva kontinuirana ulaganja. Cyber prijetnje postaju sve sofisticiranije, što institucije primorava na stalni balans između pouzdanosti mreže i zaštite.

Pogled iz unutrašnjosti

U Elektroprivredi Bosne i Hercegovine naglašavaju specifičnost operativnih tehnologija koje upravljaju sistemom u stvarnom vremenu: “Održavanje sigurnosti operativnih tehnologija (OT sistema) je svakako najizazovniji i najvažniji izazov u održavanju elektroenergetskog sistema JP Elektroprivrede BiH. Najveći izazovi ovih OT sistema su održavanje sistema za koji je dostupnost primarni prioritet zbog rada opreme u realnom vremenu, životni vijek komponenti sistema koji je dosta dug, problemi u primjeni zakrpi sistema, ekspertiza za analizu sigurnosti koja zahtijeva posebna znanja OT sistemima.”

Sasho Saltirovski, izvršni direktor u Elektrodistribuciji DOOEL Skopje, ukazuje na to da su izazovi distribucijske mreže velikim dijelom rezultat globalnih kretanja. “Jedan od najvećih izazova u održavanju sigurnosti i stabilnosti mreže je sve veća integracija obnovljivih izvora energije, posebno fotonaponskih elektrana. Postoji veliki interes za ulaganja, a kapacitet za nove elektrane je već gotovo iscrpljen. Već integrisane elektrane, zbog svojih poznatih karakteristika promjenljive proizvodnje, otežavaju precizno prognoziranje i stvaraju poteškoće u balansiranju s potrošnjom”, ukazao je Saltirovski.

Pritisak na distribuciju

Još jedan izazov predstavlja zastarjela oprema na određenim lokacijama distribucijske mreže, ali se taj problem iz godine u godinu prevazilazi kroz odgovarajuće planiranje u okviru investicionih programa i kontinuirana ulaganja u mrežu.

“Aktivno se rade napori i na jačanju cyber sigurnosti, imajući u vidu da digitalizacija određenih procesa povećava rizik od cyber napada. Najveći izazov u održavanju sigurnosti u ovom segmentu je pronalaženje balansa između pouzdanosti i zaštite. Cyber napadi na kritičnu infrastrukturu postaju sve sofisticiraniji i dugotrajniji. Kako bismo se suprotstavili tim prijetnjama, dajemo prioritet naprednim sistemima nadzora i brzoj reakciji u slučaju incidenta”, navodi on. Sigurnost lanca snabdijevanja predstavlja kritičnu tačku, jer oprema i softver koji se nabavljaju na svjetskom tržištu mogu donijeti i nevidljive prijetnje – poput namjerno ostavljenih “stražnjih vrata” (backdoors) koja omogućavaju neovlašten upad u srce energetskog sistema. “Na kraju, s obzirom na to da su naši objekti geografski raštrkani, fizička sigurnost ostaje glavni prioritet, uz segmentaciju mreže kako bi se spriječilo širenje eventualnog proboja”, rekao je Saltirovski.

Regionalna dimenzija

Da se sigurnost više ne može zatvarati ni u lokalne okvire, potvrđuje Enis Drndar, direktor sektora za informacijsku sigurnost (CISO) u AD MEPSO, makedonskom operatoru elektroprijenosnog sistema. “Sigurnost elektroenergetskog sistema danas se ne može posmatrati isključivo u nacionalnim okvirima. MEPSO, kao operator elektroprenosnog sistema koji je dio regionalnе i evropski interkonektovane mreže, suočava se s izazovima koji su tehnički i organizaciono složeni, ali i snažno povezani s globalnim sigurnosnim trendovima koji sve češće utiču na kritičnu infrastrukturu. Digitalizacija i sve veća međupovezanost sistema donose značajne prednosti u pogledu efikasnosti i upravljanja, ali istovremeno povećavaju potrebu za koordiniranim i sveobuhvatnim pristupom sigurnosti, kako na fizičkom tako i na cyber nivou”, rekao je Drndar.

MEHANIZMI ZAŠTITE

Kako bi se odgovorilo na kompleksne prijetnje, ključni akteri u energetskom sektoru napuštaju zastarjele modele zaštite i prelaze na koncept “integralne sigurnosti”. Zaštita kritičnih objekata – poput ključnih trafostanica, dalekovoda i dispečerskih centara – više nije samo pitanje fizičkog nadzora već kombinacija tehničkih, tehnoloških i operativnih mjera koje osiguravaju kontinuitet rada čak i u slučaju incidenta.

Ove mjere ne ostaju samo u planovima – one se ogledaju u stvarnoj snazi i otpornosti infrastrukture, sposobnoj da izolira problem prije nego što preraste u kaskadni prekid sistema. Od naprednih videonadzornih sistema s analitikom, preko fizičkih barijera pa sve do “pametnih” komponenti mreže koje u realnom vremenu detektiraju anomalije, mjere zaštite postaju prva i najvažnija linija odbrane nacionalne stabilnosti. Da bismo bolje razumjeli kako se ovo provodi u praksi, naši sagovornici otkrivaju na koji način institucije osiguravaju vitalne dijelove mreže i koje protokole primjenjuju kako bi minimizirali rizike od fizičkih oštećenja ili tehničkih kvarova.

Strateški okvir

U Javnom preduzeću Elektroprivreda Bosne i Hercegovine temelj sigurnosti počiva na sveobuhvatnom planiranju i tehničkoj otpornosti. “Mjere zaštite provode se na osnovu Procjene sigurnosti i Elaborata zaštite u kojem je sadržana kombinacija fizičkih i tehničkih mjera: fizička sigurnost, tehnička zaštita, redovni sigurnosni pregledi i testiranje opreme, rezervni sistemi za napajanje i redundancija ključnih elemenata mreže”, navode iz te kompanije. Ni zaštita elektrosistema u Sjevernoj Makedoniji nije prepuštena slučaju, već je strogo propisana Mrežnim kodeksom (Grid Code).

“U skladu s obavezama propisanim Mrežnim kodeksom (Grid Code), Operator distributivnog sistema – Elektrodistribucija DOOEL Skopje, uspostavio je sistem koordinacije sigurnosti unutar elektrodistribucijskog sistema, kao i pravila i smjernice koje definišu principe i procedure za sigurnosne mjere i radne procese, a koji proizlaze iz zakona, tehničkih standarda i regulative”, pojasnio je Saltirovski. Dodatno, za veće i kritičnije energetske objekte (trafostanice) unutar distributivne mreže primjenjuju se različite vrste mjera.

“Fizičke mjere obuhvataju ograđivanje i kontrolisane sigurnosne udaljenosti, kontrolu pristupa pri ulasku i izlasku iz objekta, videonadzor i senzorske sisteme. Tehničke mjere uključuju sisteme zaštite od prenapona i kratkog spoja, automatizovane SCADA sisteme, kao i rezervne sisteme napajanja. Organizacione mjere podrazumijevaju protokole za postupanje u vanrednim i kriznim situacijama, redovne inspekcije i održavanje te osposobljenost osoblja u oblasti fizičke sigurnosti”, dodaje Saltirovski.

Definisati prioritete

Operateri prijenosnih sistema, kao što je AD MEPSO, zaštitu ne vide samo kao čuvanje vlastite imovine već kao doprinos regionalnoj stabilnosti. Enis Drndar ističe važnost prioriteta: “Zaštita kritične infrastrukture zasniva se na kombinaciji preventivnih, tehničkih i organizacionih mjera, uz jasno definisane prioritete. Posebnu pažnju posvećujemo objektima i segmentima sistema koji imaju regionalni značaj, s obzirom na to da poremećaji u jednom dijelu mreže mogu imati šire, prekogranične posljedice. Naš cilj nije samo zaštita pojedinačnih objekata već očuvanje ukupne stabilnosti i pouzdanosti elektroenergetskog sistema u cjelini”, kazao je Drndar.

TEHNOLOŠKI NADZOR

U svijetu u kojem se incidenti na mreži mjere u sekundama, posjedovanje informacija u realnom vremenu predstavlja granicu između lokalnog kvara i totalnog kolapsa mreže. Prevencija incidenata danas se oslanja na fuziju naprednih nadzornih sistema i algoritama koji su sposobni detektovati anomalije prije nego što one postanu vidljive ljudskom oku. Poseban fokus stavlja se na cyber sigurnost, gdje se tradicionalni nadzor spaja sa sofisticiranim sistemima. U ovoj fazi, ključno je koliko brzo sistem može izolirati prijetnju i aktivirati krizni protokol. Da bismo bolje razumjeli kako se ovo provodi u praksi, naši sagovornici objašnjavaju koji tehnološki alati čine “mozak” odbrane i kako se ti sistemi ponašaju u trenucima ekstremnog stresa za mrežu.

Standardi i regulative

Ipak, da bi tehnološki nadzor uopće bio efikasan, prvo je potrebno odrediti “pravila igre”. Sigurnost ne smije biti stihijska; ona zahtijeva čvrst institucionalni okvir koji garantuje predvidljivost u nepredvidivim situacijama. U JP Elektroprivredi BiH tehnološki nadzor je strogo uokviren međunarodnim normama, čime se osigurava da svaka reakcija na incident bude unaprijed isplanirana i testirana: “Planovi kontinuiteta poslovanja i odgovori na incidente informacione sigurnosti su zasnovani na zahtjevima standarda ISO 27001:2022, koji propisuje planove reakcije na incidente i krizne situacije. Za prevenciju se koristi stalni nadzor sistema te preventivno održavanje opreme i sistema”, kažu iz JP Elektroprivreda BiH.

Neprekidni cyber nadzor

Sasho Saltirovski otkriva da se moderna odbrana oslanja na stalnu prisutnost i automatizovani odgovor. Ključnu ulogu igra Centar za sigurnosne operacije (SOC), koji radi neprekidno: “Oslanjamo se na kombinaciju naprednih tehnologija i organizacionih mjera kako bismo spriječili incidente i osigurali brzu reakciju u kriznim situacijama. Naš interni Virtualni centar za sigurnosne operacije (SOC) radi 24/7, fokusirajući se na otkrivanje incidenata, analizu i reagovanje. Koristimo najsavremenije alate poput SIEM-a (Security Information and Event Management) i SOAR-a (Security Orchestration, Automation, and Response) za praćenje aktivnosti u mreži, korelaciju događaja i automatizaciju odgovora. Dodatno, koristimo više izvora informacija o prijetnjama i obavještajnih informacija (threat intelligence) i aktivno dijelimo podatke s pouzdanim partnerima, uključujući EE-ISAC i E.DSO, kako bismo ostali korak ispred novih prijetnji”, rekao je Saltirovski.

U slučaju ekstremnih kriza, sistem predviđa i dodatne slojeve podrške. “Za kritične incidente imamo i vanjski, outsourcing SOC koji pruža dodatnu stručnost i podršku, osiguravajući otpornost sistema i brzi oporavak u kriznim situacijama. Sve ove mjere omogućavaju nam da održimo proaktivnu sigurnosnu poziciju i brzo reagujemo na potencijalne krizne situacije”, pojašnjava Saltirovski.

Robusne politike

Sasho Saltirovski posebno naglašava važnost naprednih protokola cyber odbrane. “Radi zaštite kritičnih objekata, uključujući trafostanice i distributivnu mrežu, primjenjujemo kombinaciju tehničkih i organizacionih kontrola. U tehničkom segmentu provodimo strogu kontrolu pristupa putem višefaktorske autentifikacije, dodjele prava pristupa prema ulogama (role-based permissions) i segmentacije mreže. Svi osjetljivi podaci i komunikacije zaštićeni su naprednim enkripcijskim protokolima kako bi se spriječilo neovlašteno presretanje. Na organizacionom nivou uspostavljene su robusne sigurnosne politike, programi obuke zaposlenih i procesi upravljanja rizicima vezanim za dobavljače”, rekao je Saltirovski.

Međutim, Enis Drndar naglašava kako tehnologija nije dovoljna ako ostane zatvorena unutar jedne kompanije. Za njega je cyber sigurnost neraskidivo povezana s operativnom pouzdanošću, a glavna poluga je informacijska solidarnost. “U energetici, cyber sigurnost je neraskidivo povezana s operativnom pouzdanošću sistema. Fokus je stavljen na ranu detekciji prijetnji, kontinuirani nadzor sistema i jasno definisane procese reagovanja u slučaju incidenta. Međutim, jednako važan element je razmjena informacija – ne samo unutar organizacije već i na regionalnom nivou. Pravovremena razmjena saznanja o cyber prijetnjama, ranjivostima i trendovima značajno doprinosi preventivnom djelovanju i jačanju ukupne otpornosti sistema”, rekao je Drndar.

Makedonski model

Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) iz maja 2025. godine, energetski sektor postao je primarna meta jer napadi više ne ciljaju samo podatke već direktno prihode i rad sistema. Kolaps u Portugalu i Španiji u aprilu 2025. potvrdio je da uvezanost sistema, iako ekonomski isplativa, nosi rizik širenja nestabilnosti preko granica u sekundi. WEF je potcrtao da rješenje leži u cyber otpornosti – ne samo odbrani zidova već sposobnosti sistema da preživi udarac i nastavi s radom. Prekretnica za Sjevernu Makedoniju dogodila se kada je Regulatorna komisija za energetiku, vodne usluge i usluge upravljanja komunalnim otpadom (RKE) uvela rigorozne mjere, nakon što su interne analize pokazale alarmantan podatak: do 2024. godine nijedna energetska kompanija u zemlji nije imala uveden međunarodni sigurnosni standard. Sporadične “lokalne politike” i procedure nisu bile dovoljne za sistemski odgovor na moderne prijetnje. Prema nalogu RKE-a, za sve ključne energetske subjekte obavezno je ulaganje u cyber sigurnost. Obavezno je imenovanje stručnjaka zaduženih isključivo za digitalnu odbranu sistema. Potom redovna i obavezna ispitivanja kritične infrastrukture i simulacije napada.

KRIZNO UPRAVLJANJE

U energetici, kriza nije pitanje “ako”, već “kada”. Kada se dogodi havarija, masovni prekid ili proboj cyber odbrane, tehnologija se povlači u drugi plan, a na scenu stupaju protokoli kriznog upravljanja. Ključ uspjeha u tim trenucima nije improvizacija, već strogo definisan zapovjedni lanac koji minimizira haos i skraćuje vrijeme oporavka sistema.

Krizno upravljanje u elektroenergetici organizovano je kao višeslojni mehanizam koji obuhvata sve – od interventnih ekipa na terenu do kriznih štabova koji donose strateške odluke u realnom vremenu. Poseban izazov predstavlja koordinacija u situacijama kada se fizička havarija dogodi istovremeno sa cyber napadom, što zahtijeva integrisan odgovor svih sektora kompanije, ali i saradnju s državnim institucijama i regionalnim partnerima.

Za JP Elektroprivreda BiH, najteži ispiti dolaze iz nepredvidive prirode. Protokoli reagovanja u vanrednim okolnostima neprestano se unapređuju na osnovu realnih iskustava. “Planovi kontinuiteta poslovanja i reagovanja u kriznim situacijama se kontinuirano poboljšavaju na osnovu testova i stvarnih kriznih situacija koje su se dešavale, kao što su naprimjer, poplava u Jablanici”, navode iz JP Elektroprivreda BiH.

Institucionalna dubina

U Sjevernoj Makedoniji, krizno upravljanje je strogo institucionalizirano. Proces počinje mnogo prije nego što nestane struje, na osnovu procjena ENTSO-E (Evropska mreža operatora prijenosnog sistema za električnu energiju). “Ukoliko sezonska procjena adekvatnosti od strane ENTSO-E, regionalnog koordinacijskog centra ili operatora prijenosnog sistema, ukaže na jasne i ozbiljne pokazatelje da bi mogla nastupiti elektroenergetska kriza u Sjevernoj Makedoniji, Ministarstvo energetike izdaje rano upozorenje Sekretarijatu Energetske zajednice, nadležnim institucijama ugovornih strana i državama članicama EU u regiji, kao i međusobno povezanim zemljama putem interkonekcijskih vodova. U slučaju nastupanja krize, Ministarstvo pokreće proceduru za njeno proglašenje i o tome obavještava relevantne aktere”, pojašnjava Saltirovski.

Navodi i posebnu uredbu koja definiše kriterije i uslove za proglašenje kriznog stanja u slučaju vremenskih nepogoda, prirodnih katastrofa, nesreća i poremećaja na tržištu električne energije. “Ova uredba propisuje način snabdijevanja električnom energijom u kriznim situacijama, mjere koje se poduzimaju, kao i prava i obaveze nosilaca licenci, u zavisnosti od izazova s kojima se sistem suočava. Formirana je i Komisija za praćenje stanja u snabdijevanju električnom energijom, koja kontinuirano prati, analizira i procjenjuje situaciju u Sjevernoj Makedoniji i susjednim zemljama”, navodi Saltirovski.

Enis Drndar (MEPSO) podsjeća da u slučaju havarije nijedna zemlja nije otok. Ključ je u prekograničnoj saradnji.

“Krizno upravljanje posmatramo kao koordiniran i višeslojan proces. Pored internih planova, procedura i scenarija reagovanja, poseban naglasak stavljamo na saradnju s drugim operaterima elektroprenosnih sistema u regionu. S obzirom na to da su naši sistemi fizički i operativno povezani, u slučaju većih poremećaja ili cyber incidenata, ključna je brza, usklađena i transparentna reakcija. Izgradnja međusobnog povjerenja i jasnih komunikacijskih kanala, omogućava efikasno upravljanje kriznim situacijama i smanjenje ukupnog rizika”, naveo je Drndar.

Protokol za “dan poslije”

Elektrodistribucija DOOEL Skoplje izradila je plan odgovora na krizne situacije, kao i plan upravljanja krizama. Kada kriza nije uzrokovana prirodom, već cyber napadom, protokol postaje još specifičniji. Saltirovski naglašava da planovi nisu statični dokumenti. “Upravljanje krizama u slučaju cyber incidenata zasniva se na strogim planovima odgovora koji se redovno testiraju i ažuriraju. Ovi planovi definišu jasne uloge i odgovornosti, procedure eskalacije i tehničke korake za brz oporavak sistema. Također uključuju protokole komunikacije s medijima, regulatorima i drugim relevantnim akterima, uz osiguranje pravovremenog i transparentnog informiranja. Ovakav pristup omogućava koordinaciju između tehničkih timova, menadžmenta i eksternih partnera, s ciljem minimiziranja posljedica i očuvanja povjerenja, uz redovne vježbe i simulacije radi unapređenja spremnosti”, objasnio je Saltirovski.

NORMATIVNI OKVIR

Da bi svi ovi sistemi nadzora i krizni protokoli funkcionisali usklađeno, neophodan je čvrst regulatorni okvir koji definiše “pravila igre” u elektroenergetskom sektoru. Sigurnost elektroenergetskog sistema nije prepuštena slobodnoj procjeni operatera; ona je strogo definisana kroz mrežu domaćih zakona, evropskih direktiva i međunarodnih tehničkih standarda. Usklađenost s ovim normama osigurava da sistemi iz različitih država govore “istim jezikom”, što je ključno za stabilnost interkonekcije.

Između zakona i praksi

Dok regija teži usklađivanju s evropskim direktivama, primjena na terenu varira ovisno o brzini domaće legislative. U Bosni i Hercegovini, kompanije često standardima premošćuju pravne praznine.

“Sistem upravljanja informacionom sigurnošću u JP Elektroprivreda BiH izgrađen je na bazi ISO 27001 standarda. Osim toga, sistem sigurnosti se kontinuirano unapređuje i vodeći računa o NIS 2 direktivi EU s obzirom na to da JP Elektroprivreda BiH spada u dio kritične infrastukture na koju se ova EU direktiva odnosi. Što se tiče regulative iz oblasti fizičke sigurnosti, najvažniji je Zakon agencijama za zaštitu ljudi i imovine. Bosna i Hercegovina i Federacija BiH i dalje nemaju Zakon o informacionoj sigurnosti, te se usklađivanje radi samo na osnovu standarda i dobrih praksi“, naveli su iz JP Elektroprivreda BiH.

Evropski standardi

Za razliku od Bosne i Hercegovine, Sjeverna Makedonija je svoj regulatorni okvir već uskladila s najnovijim trendovima EU. Sasho Saltirovski ističe da je temelj njihove sigurnosti najnovija legislativa. “Glavni regulatorni okvir u oblasti energetike za rad sistema distribucije električne energije predstavlja Zakon o energetici, usvojen u maju 2025. godine. Ovaj zakon transponuje evropsko zakonodavstvo iz Paketa čiste energije (Clean Energy Package), prilagođenog za Energetsku zajednicu. Dodatno, ključni tehnički dokument je Mrežni kodeks, koji je usklađen sa Zakonom o energetici. Kako bismo osigurali sigurnost i zaštitu naših sistema, striktno se pridržavamo svih važećih nacionalnih zakona i propisa, uključujući Zakon o energetici i Pravilnik o cyber sigurnosti donesen na osnovu ovog zakona. Također, naš sistem upravljanja informacijskom sigurnošću implementiran je u skladu sa standardom ISO 27001, što omogućava strukturiran pristup upravljanju rizicima i kontinuiranom unapređenju”, rekao je Saltirovski i zaključuje da ovi okviri zajedno osiguravaju da njihove prakse u oblasti cyber sigurnosti budu usklađene kako s pravnim tako i s međunarodnim standardima.

Direktiva NIS2

Enis Drndar iz MEPSO-a ukazuje na to da su evropski regulatorni okviri, poput NIS2 direktive, neophodni za funkcionisanje moderne interkonekcije. “Sigurnost elektroenergetskog sistema zasniva se na kombinaciji nacionalnih propisa, evropskih regulatornih zahtjeva i međunarodnih standarda. U svakodnevnom radu vodimo se relevantnim okvirima na evropskom nivou, uključujući zahtjeve i smjernice ENTSO-E, koje se odnose na pouzdan i siguran rad elektroprenosnog sistema”, kazao je Drndar. U domenu cyber sigurnosti oslanjaju se na principe međunarodno priznatih standarda, poput ISO/IEC 27001, kao i na evropske regulatorne okvire, uključujući NIS2 direktivu i stručne smjernice koje razvija ENISA. “Ovi okviri omogućavaju zajednički jezik među operatorima u regionu i stvaraju osnovu za interoperabilnost, kako u tehničkom tako i u organizacionom smislu, te olakšavaju koordinisano upravljanje rizicima u interkonektovanom okruženju”, dodaje Drndar.

KOHEZIJA ODBRANE

Može li se ijedna država ili kompanija danas braniti sama? U elektroenergetici je odgovor jasno ne. Saradnja je jedini način da se preživi cyber rat ili veliki tehnički ispad, jer u svijetu u kojem prijetnje ne poznaju granice, izolacija je najveći sigurnosni rizik. Sigurnost kritične infrastrukture danas se više ne gradi isključivo unutar zidova jedne kompanije, već kroz gustu mrežu domaćih i međunarodnih partnerstava. Razmjena informacija u realnom vremenu, zajedničke vježbe i usklađeni protokoli postali su standard koji omogućava da se prijetnja uočena u jednoj državi neutralizira prije nego što stigne do druge. Ovaj segment saradnje obuhvata širok spektar aktera – od obavještajnih agencija i ministarstava unutrašnjih poslova do globalnih energetskih asocijacija. Naši sagovornici otkrivaju ko su njihovi ključni saveznici u očuvanju stabilnosti mreže i na koji način ta saradnja pomaže u prevenciji sofisticiranih napada koji postaju sve češća svakodnevica.

Za JP Elektroprivreda BiH, vanjski partneri nisu samo podrška već neophodna karika u lancu održavanja složenih sistema. “Za sigurnost sistema jedna veoma važna karika u lancu održavanja su i eksterni partneri čija nam je ekspertiza i stručnost neophodna da bismo bili u mogućnosti obezbijediti nadzor sistema koji nam omogućava isporuku naših usluga na veoma visokom nivou”, pojasnili su.

Mrežni partneri

Saradnja je u Sjevernoj Makedoniji podignuta na nivo strateških partnerstava s globalnim tehnološkim liderima i evropskim centrima za razmjenu podataka. Saltirovski naglašava važnost ove mreže i kaže: “U kontinuiranoj smo komunikaciji s Ministarstvom energetike i redovni smo učesnici sastanaka Komisije za praćenje stanja u snabdijevanju električnom energijom; Operatorom prenosnog sistema AD MEPSO, Regulatornom komisijom za energetiku, Sekretarijatom Energetske zajednice, kao i drugim akterima u elektroenergetskom sektoru u Sjevernoj Makedoniji.” Dodaje da aktivno sarađuju s vanjskim institucijama i partnerima kako bi ojačali sigurnost mreže i objekata. “Blisko sarađujemo s nacionalnim MKD-CIRT-om (Tim za odgovor na računarske incidente) u oblasti koordinacije cyber sigurnosti i upravljanja incidentima. Također, članovi smo EE-ISAC i E.DSO, koje omogućavaju razmjenu informacija i saradnju u vezi s obavještajnim podacima o prijetnjama širom evropskog energetskog sektora. Za kritične incidente oslanjamo se i na T-Systems kao eksternog SOC partnera, koja pruža dodatnu ekspertizu i podršku kao dopunu našim internim kapacitetima. Ova partnerstva osiguravaju proaktivan i otporan pristup cyber i operativnoj sigurnosti”, obrazlaže on.

Solidarnost regije

U interkonektovanom svijetu povjerenje među operaterima ključni je faktor odbrane. “Kao operator prenosnog sistema koji djeluje u okviru regionalne i evropske interkonektovane mreže, MEPSO aktivno sarađuje s drugim operatorima prenosnih sistema u regionu, kao i s relevantnim evropskim institucijama i stručnim tijelima. Poseban fokus stavljen je na razmjenu informacija i iskustava, uključujući i oblast cyber sigurnosti, gdje se kroz formalne i neformalne kanale dijele saznanja o aktuelnim prijetnjama, trendovima i dobrim praksama. Ovakav pristup doprinosi izgradnji međusobnog povjerenja i omogućava koordinisan odgovor u slučaju prekograničnih incidenata, čime se dodatno jača otpornost elektroenergetskog sistema u cjelini”, kazao je Drndar.

Od ranjivosti do otpornosti – lekcije iz “mraka”

Sigurnost kritične infrastrukture više nije statičan pojam ograničen na visoke ograde i fizičku stražu. Danas se otpornost gradi kroz “trijadu odbrane”: spoju fizičke robusnosti, digitalne inteligencije i vrhunske organizacijske spremnosti. Dok se jedna institucija oslanja na iskustva stečena u ekstremnim situacijama i “dobrim praksama” premošćuje zakonske vakuume, sistemi u drugoj državi već operiraju unutar najnovijih evropskih regulativa i koriste globalne “cyber štitove”. Ipak, zajednički zaključak svih sagovornika je jasan: u interkonektovanom svijetu, nijedna država nije otok. Ključ preživljavanja budućih kriznih scenarija leži u interoperabilnosti – sposobnosti da naši sistemi govore “istim jezikom” kroz standarde poput ISO 27001 i NIS2 direktive. Energetska tranzicija i digitalizacija donose nove rizike, ali i nove alate. Budućnost energije u regiji zavisit će od toga koliko brzo možemo učiti iz prošlih grešaka i koliko smo spremni za “dan poslije” koji će, prije ili kasnije, sigurno doći.

Lunatronik: Pametna bezbednost za nove i postojeće parkinge

Jedan savremeni stambeni kompleks sa garažom za oko 600 vozila pokazuje koliko je digitalizacija važna u upravljanju parking prostorima. Stanari su godinama koristili kombinaciju RFID kartica, UHF tagova i daljinskih upravljača, ali su se u praksi suočavali sa brojnim operativnim problemima

Piše: Bata Vulović, direktor, Lunatronik; E-mail: bata@KLT.rs

Neuspešno očitavanje UHF tagova usled loše pozicije ili smetnji, česti gubici RFID kartica i troškovi njihove zamene, prazne baterije i fizička oštećenja daljinaca, kao i različite zloupotrebe postali su svakodnevica jedne velike stambene zgrade u regionu. Kako bi se ovi problemi trajno rešili, Lunatronik je u saradnji sa partnerima ponudio rešenje koje u potpunosti eliminiše navedene slabosti, bez potrebe za zamenom postojećih rampi i infrastrukture.

ANPR kamere s naprednim softverom

U osnovi sistema nalazi se deset specijalizovanih ANPR kamera sa 2,3 Mpx OCR Global Shutter senzorom, postavljenih na svim ulazima i izlazima, koje omogućavaju automatsko prepoznavanje registarskih tablica sa izuzetno visokom tačnošću. Kamere su All-in-One dizajna, ISDP 10003 sertifikovane po principima “Privacy by Default” i “Privacy by Design”, uz najviši nivo sajber bezbednosti i potpunu usklađenost sa NDAA zahtevima. Integrisani NVIDIA GPU, industrijska microSD SLC memorijska kartica, kao i bogate komunikacione mogućnosti – dva ulaza i tri izlaza, RS232/485 interfejs, OSDP ili Wiegand protokoli i USB 3.1 port – omogućavaju jednostavnu integraciju sa postojećim sistemima kontrole pristupa, uključujući rešenja proizvođača kao što su Siemens, Faac, Skidata, HUB Parking Came i Fadini.

Posebnu vrednost ovog sistema čine napredne softverske funkcije koje obezbeđuju pouzdano očitavanje registarskih tablica u realnim uslovima. Tu je i Fog-Fighter tehnologija, koja omogućava jasno čitanje tablica čak i tokom magle i kiše. Funkcija eliminacije prljavštine filtrira vizuelne smetnje poput blata, prašine ili fleka, čime se zadržava visoka tačnost i kada su tablice delimično zaprljane. U situacijama kada su karakteri na tablici oštećeni ili nečitljivi, prediktivna analiza karaktera omogućava algoritmu da na osnovu konteksta i poznatih obrazaca pouzdano rekonstruiše nedostajuće podatke. Sistem dodatno kompenzuje ugao snimanja, korigujući deformacije slike kada vozilo prilazi rampi pod kosinom, dok funkcija Magic Spot automatski detektuje i fokusira tačno područje registarske tablice, optimizujući brzinu i preciznost prepoznavanja.

Prilagoditi se tržištu

Bezbednost i pouzdanost dodatno su unapređeni ugradnjom radarskih detektora koji štite vozila od udara rampe, bez potrebe za građevinskim radovima i postavljanjem induktivnih petlji. Korisnicima je na raspolaganju i mobilna aplikacija, koja omogućava jednostavno dodavanje ili izmenu registarskih tablica u realnom vremenu, što je posebno korisno za kratkoročni najam ili privremeno korišćenje parking mesta. Sistem podržava i upis više registarskih tablica za jedno parking mesto, uz primenu Anti-Passback funkcije, koja sprečava ulazak drugog vozila dok prvo ne napusti garažu.

Bezbednost se ubrzano menja, a digitalizacija, mobilni identiteti, cloud platforme i AI postaju ključni elementi savremenih rešenja. Lunatronik je primer kako lokalni lider može uspešno primeniti globalne trendove i prilagoditi ih realnim potrebama tržišta.

TOA: Razglas po najvišim sigurnosnim standardima

Kao najveći i najzahtjevniji TOA glasovni alarmni sistem realiziran u EMEA regiji, projekat je postavio visoke kriterije u pogledu sigurnosti, pouzdanosti i operativne dostupnosti. Složenost rješenja ogleda se u pažljivoj integraciji sistema namijenjenih kako vanrednim situacijama tako i svakodnevnom radu objekta

Piše: Eduardo Afendi-Coutinho, menadžer prodaje, TOA Electronics; E-mail: ECoutinho@toa-eu.com

Otvoren, urban i elegantan, Westfield Hamburg-Überseequartier novo je i dinamično središte hamburškog HafenCityja. Na ukupnoj površini od 419.000 m² ovaj kompleks objedinjuje trgovinu, poslovne prostore, stanovanje, kulturu i zabavu, stvarajući živo urbano okruženje za stanovnike i posjetioce. U tako kompleksnom gradskom prostoru sigurnost ima ključnu ulogu, zbog čega je posebna pažnja posvećena implementaciji pouzdanih i visokodostupnih sigurnosnih sistema.

Pouzdanost i operativna dostupnost

Za centralnu zonu, površine približno 100.000 m², koja obuhvata maloprodajne sadržaje, restorane i prostore za slobodno vrijeme, implementiran je razglasni sistem projektovan u skladu s najvišim sigurnosnim standardima. Planiranje i instalaciju realizirao je partner ELA PRO iz Hamburga, dok je kao tehnološko rješenje odabran TOA VX-3000 sistem. Rješenje je izvedeno u potpuno redundantnoj konfiguraciji, u skladu sa sigurnosnim nivoom 3 prema standardu VDE 0833-4, koji se primjenjuje u objektima gdje je potrebna maksimalna operativna pouzdanost, uporediva sa standardima u nuklearnim elektranama. U skladu s tim zahtjevima, sistem je instaliran na četiri lokacije kao prostorno odvojene A i B verzije, pri čemu je povezivanje ostvareno putem redundantnih optičkih prstenova. Ovakva arhitektura omogućava kontinuiran rad sistema čak i u slučaju mrežnih ili infrastrukturnih ispada, čime se osigurava visoka dostupnost u svim operativnim i vanrednim scenarijima.

 Integracija u složenom okruženju

U okviru sistema instalirano je ukupno 18 sistemskih ormara, uz zasebne tehničke prostorije za A i B sisteme, čime je dodatno osigurana fizička i funkcionalna redundantnost. Sistem obuhvata oko 6.000 zvučnika i približno 300 pojačala, koji služe kako za emitiranje sigurnosnih i evakuacijskih poruka tako i za reprodukciju pozadinske muzike. Govorne stanice postavljene su na info punktovima, u kancelarijskim prostorima te u sigurnosno-nadzornom centru. Automatizirane sigurnosne poruke predviđene su za različite evakuacijske scenarije, dok su govorne stanice vatrogasne službe integrisane u oba sistema, osiguravajući punu funkcionalnost i dostupnost komunikacije u svim situacijama.

Veličina lokacije, izuzetno visoki sigurnosni zahtjevi i zahtjevna arhitektura – uključujući opsežne staklene krovne konstrukcije – predstavljali su značajan izazov u fazama planiranja, akustičkog projektovanja i implementacije. Dodatnu kompleksnost donijela je velika količina pojačala, interfejsa i integracijskih tačaka, što je zahtijevalo preciznu koordinaciju svih uključenih strana. Zahvaljujući bliskoj i partnerskoj saradnji kompanija ELA PRO i TOA, uspješno je realiziran jedan od izuzetno složenih glasovnih alarmnih sistema, koji kombinuje visoku pouzdanost, fleksibilnost i sigurnost i koji je u potpunosti prilagođen zahtjevima savremenog urbanog okruženja.

Zaštitarske priče: Kada uniforma znači odgovornost

Uloga zaštitara često se posmatra kroz ono što je vidljivo: kontrolu pristupa, obilazak, monitoring, primjenu procedura i zaštitu objekta. Ipak, pravi smisao ovog posla najjasnije se vidi u situacijama koje se ne mogu planirati. Upravo takav trenutak zabilježen je u septembru 2025. godine, na jednom od objekata koji je pod zaštitom agencije Profi Team Plus iz Beograda

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Ovaj put donosimo priču zaštitara agencije Profi Team Plus iz Beograda, koji je izašao iz okvira svoje formalne uloge i pokazao šta znači biti aktivan član zajednice – osoba koja prepoznaje rizik, razumije kontekst i reaguje ne samo u skladu s pravilima već i s osjećajem odgovornosti prema ljudima oko sebe. U tim sekundama, sigurnost više nije bila pitanje kontrole ulaza, već povjerenja, prisebnosti i odluke donesene u pravom trenutku.

Trenutak koji mijenja perspektivu

“Tokom redovne dnevne smene, u prostoru maloprodajnog objekta, jednom je kupcu iznenada pozlilo. Situacija je mogla delovati kao prolazna zdravstvena neprijatnost, ali je službenik obezbeđenja brzo uočio da simptomi ukazuju na ozbiljno stanje: lice starijeg gospodina bilo je dezorijentisano, otežano je disao i vidno se borio da ostane pri svesti. U takvim trenucima presudno je prepoznati ozbiljnost i delovati bez odlaganja”, rekao nam je Mario Jolić, operativni direktor agencije Profi Team Plus.

Zaštitar je postupio tačno onako kako nalažu procedure za vanredne situacije. “Odmah je pozvao hitnu pomoć, jasno saopštio lokaciju i stanje lica i dao ključne informacije koje ubrzavaju reakciju ekipe. Obezbedio je mesto događaja, sprečavajući gužvu i pritisak okoline, koji mogu dodatno ugroziti lice ili otežati medicinsku intervenciju. Organizovao je slobodan prolaz i usmerio kretanje ljudi u okolini kako bi ekipa hitne pomoći mogla nesmetano da priđe. Ostao je uz gospodina, pružajući podršku i prateći stanje do dolaska medicinskog tima. U praksi, ovakva situacija traži mirnoću, prisutnost i jasnu komunikaciju. Službenik obezbeđenja nije ‘preuzeo ulogu lekara’, ali je uradio ono što je najvažnije: aktivirao je sistem pomoći, kontrolisao okolnosti i sačuvao prostor za stručnu reakciju”, kazao je Jolić.

Ishod koji govori sve

Zaštitari u okviru procesa licenciranja i obuka uče postupanje u vanrednim situacijama: procjenu rizika, komunikaciju i eskalaciju, kao i osnove organizacije sigurnog prostora do dolaska nadležnih službi. Međutim, tek u realnim okolnostima postaje jasno koliko je važno da obuka ne ostane samo formalnost.

“Ovaj događaj pokazao je i jednu često zanemarenu činjenicu: službenik obezbeđenja je vrlo često prvi koji reaguje. On je na mestu događaja, u realnom vremenu, među ljudima i procesima koji se ne mogu potpuno predvideti. Kada reaguje profesionalno, posledice mogu biti presudne – najpre kroz brzinu poziva i obezbeđivanje uslova da medicinski tim uradi svoj deo posla”, navodi Jolić.

Kako kaže naš sagovornik, najvažnije od svega je ishod. Gospodin je preživio, a nakon zbrinjavanja i liječenja uspješno se oporavio od infarkta miokarda.

“U periodu nakon događaja, posebnu zahvalnost iskazao je upravo službeniku obezbeđenja – čoveku koji je jednu dnevnu smenu pretvorio u spašavanje života. Ta zahvalnost nije samo emotivan gest; ona je potvrda da uloga obezbeđenja prevazilazi zaštitu objekta i da u ključnim trenucima može biti odlučujuća. U logistici, poslovnim objektima i drugim lokacijama sa velikim protokom, bezbednost se često meri kroz rizike krađe, vandalizma ili neovlašćenog pristupa. Ali zrela bezbednosna kultura podrazumeva i zaštitu ljudi: organizaciju prostora, sprečavanje panike, kontrolu tokova kretanja, pravovremenu reakciju i koordinaciju sa institucijama”, pojašnjava Jolić.

Zato zaštitar, zaključuje on, nije samo izvršilac zadataka – on je odgovoran član društvene zajednice. Njegova uloga je da prepozna kada situacija prevazilazi rutinu i da reaguje tako da štiti pojedinca i okolinu. Kada zaštitar reaguje pravovremeno, staloženo i odgovorno, on ne čuva samo prostor već i povjerenje zajednice u sistem. A to povjerenje je jedna od najvažnijih vrijednosti koje se grade – ne riječima, već djelima.

Operativni model 24/7

Iako se opisani događaj desio u maloprodajnom objektu, on jasno pokazuje snagu i dosljednost operativnog sistema koji Profi Team Plus razvija i primjenjuje u svim segmentima svog poslovanja. Njihov model sigurnosti nije vezan samo za jedan tip objekta: isti principi, procedure i standardi funkcionišu u trgovinama, poslovnim zgradama, distributivnim i logističkim centrima – svugdje gdje je važna zaštita ljudi, imovine i kontinuitet rada. Upravo takav integrisani pristup omogućava da zaštitari brzo i efikasno reaguju u realnim situacijama, sprečavaju rizike i održavaju sigurnost u svakodnevnom, operativnom okruženju.

Spoj odgovornosti i ljudskosti

U Profi Team Plusu ističu da profesionalizam nije samo uniforma i prisustvo već kombinacija odgovornosti, prisebnosti i ljudskosti. Zaštitar predstavlja kompaniju u svakom kontaktu sa ljudima, a reputacija se gradi kroz konkretna djela – posebno u situacijama kada su zdravlje i sigurnost u pitanju.

“Zato insistiramo na jasnim procedurama, preciznoj komunikaciji u smjeni i ozbiljnim obukama koje imaju smisao u praksi. Događaj iz septembra 2025. godine za nas je potvrda da vrednosti koje negujemo nisu deklarativne: mirna procena, brzo uključivanje hitnih službi, obezbeđenje prostora i ostajanje uz čoveka do dolaska pomoći predstavljaju standard koji očekujemo – i koji razvijamo”, rekao je Jolić.

Gdje sigurnost ne trpi improvizaciju

Agencija Profi Team Plus d.o.o. Beograd osnovana je 2016. godine. Njihov pristup kombinuje fizičku i tehničku zaštitu, uz oslonac na savremene tehnologije i provjerene metode zaštite, s ciljem zaštite ljudi, imovine i poslovnih operacija klijenata. “Posebno smo operativno usmereni na okruženja visokog protoka i jasnih procedura – logističke i distributivne sisteme, poslovno-industrijske objekte i poslovne zgrade, kao i obezbeđenje lica (VIP). U okviru naših usluga, javno su navedeni segmenti poslovno-industrijske bezbednosti i VIP zaštita, kao i objave o angažmanu u distributivnom centru u Dobanovcima. U praksi, to znači: monitoring sa jasnim prioritetima, patrole koje nisu predvidive, kontrola pristupa koja je brza ali dosledna, kao i protivpožarne procedure koje se sprovode svakodnevno – jer bezbednost u logistici ne trpi improvizaciju”, navode iz Profi Team Plusa.

Tržište sigurnosti Jadranske regije: Nova pravila igre

Tržište sigurnosti posljednjih godina prolazi kroz jednu od najdinamičnijih faza u svojoj historiji. Brze tehnološke promjene, rast složenih prijetnji i sve veća zavisnost društva od digitalne i fizičke infrastrukture učinili su sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Kako bismo stekli cjelovit uvid u stanje na tržištu i ključne trendove koji ga oblikuju, razgovarali smo sa šesnaest regionalnih stručnjaka iz šest zemalja, čija iskustva i analize daju širi kontekst aktuelnih izazova i budućih pravaca razvoja.

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Makroekonomski ambijent u kojem posluje sigurnosna industrija Zapadnog Balkana u narednim godinama bit će obilježen postepenim oporavkom nakon usporavanja tokom 2025. godine, ali i trajnim strukturnim pritiscima. Prema Redovnom ekonomskom izvještaju Svjetske banke, ekonomije regije suočile su se s izazovima globalne neizvjesnosti, slabijom vanjskom potražnjom i inflacijskim pritiscima, što je ograničilo rast potrošnje i investicija.

Perspektive

Ukupna stopa realnog rasta bruto domaćeg proizvoda za šest regionalnih ekonomija – Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – procjenjuje se na oko 3,0% u 2025. godini, što je nešto niže nego što su ranije projekcije predviđale. Pritom se vide različite dinamike među državama: Kosovo i Albanija bilježe relativno veći rast, dok su druge ekonomije imale skromniji napredak. U istoj godini, Hrvatska i Slovenija također su ostvarile pozitivan ekonomski rast. Hrvatska je u prva tri kvartala imala rast BDP‑a između 2,3% i 3,4%, a Slovenija je u drugom i trećem kvartalu zabilježila rast od 0,7% i 1,7%, što pokazuje stabilan razvoj u obje zemlje.

Svjetska banka predviđa da bi se rast ekonomija Zapadnog Balkana mogao postepeno ubrzati – na oko 3,1% u 2026. te približno 3,6% u 2027, uz jačanje izvoza, veće investicije i smanjenje globalne ekonomske neizvjesnosti. Ostvareni rezultati Hrvatske i Slovenije u 2025. potvrđuju stabilan ekonomski trend, iako regionalne stope rasta još nisu dostigle nivoe tipične za razvijenije dijelove Evrope.

Strukturni izazovi

Ipak, Svjetska banka upozorava na to da ekonomski rast ostaje nedovoljan za brzo smanjenje jaza u razini razvoja u odnosu na prosjek Evropske unije. Posebno su naglašeni izazovi na tržištu rada: uprkos rastu u nekim sektorima, regija se suočava s umanjenim nedostatkom radne snage, visokom nezaposlenošću i niskim učešćem radno sposobnog stanovništva – posebno među ženama, mladima i starijim radnicima. Učešće stanovništva u radnoj snazi u nekim zemljama ostaje ispod 55%. Demografski trendovi dodatno pojačavaju pritiske: radno sposobna populacija u regiji već pokazuje znakove smanjenja, a prema projekcijama Svjetske banke, može doći do značajnog pada broja radno sposobnih stanovnika do 2050. godine, uz potencijalni manjak od više od 190.000 radnika u narednih pet godina ukoliko trenutni trendovi ostanu nepromijenjeni.

Ekonomski indikatori

Prema izvještaju Svjetske banke, 2025. godina donijela je umjereni, ali stabilni rast BDP-a u zemljama Zapadnog Balkana. Albanija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija ostvarile su rast oko 3%, Kosovo je prednjačilo sa 3,8%, a Crna Gora s oko 3,2%. Srbija je bilježila rast od približno 3%, pokazujući postepeni oporavak i otpornost domaće potražnje i investicija. Hrvatska, prema Evropskoj komisiji, bilježi sličan rast od oko 3,2%, potaknut domaćom potrošnjom, rastom plata i investicijama, uključujući fondove EU. Slovenija je u drugom i trećem tromjesečju zabilježila rast od 0,7 % i 1,7 %. Sve zemlje regije tako su u 2025. zadržale umjeren, ali pozitivan ekonomski zamah, uz potrebu za daljim ulaganjima i reformama.

GLAVNI POKRETAČI RASTA TRŽIŠTA SIGURNOSTI

Kao dio širih ekonomskih kretanja, i tržište sigurnosti posljednjih godina prolazi kroz jednu od najdinamičnijih faza u svojoj historiji. Brze tehnološke promjene, rast kompleksnih prijetnji i sve veća zavisnost društva od digitalne i fizičke infrastrukture učinili su sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Od kritične infrastrukture i javnih institucija, preko finansijskog sektora i transporta pa sve do stambenih i poslovnih objekata, sigurnosni sistemi danas su direktno povezani s kontinuitetom poslovanja, povjerenjem građana i stabilnošću društva u cjelini.

 Brisanje granica

Granice između tehničke i cyber sigurnosti brišu se brže nego ikad, a integracija različitih sistema sve više postaje pravilo, a ne izuzetak. Naši sagovornici ističu da se sve češće koriste objedinjene platforme koje povezuju videonadzor, kontrolu pristupa, zaštitu perimetra i mrežnu sigurnost, jer takva rješenja omogućavaju efikasnije upravljanje i koordinaciju svih komponenti. Uz to, naglašen je sve veći interes za naprednim tehnologijama koje omogućavaju proaktivnu prevenciju i detaljnu analizu sigurnosnih rizika, čime se dodatno jača operativna sigurnost i kvalitet upravljanja objektima.

“Tržište tehničke zaštite bilježi posljednjih godina kontinuiran rast, pa čak i tvrtke kojima je primarna djelatnost tjelesna zaštita imaju sve veći udio tehničke zaštite u svojim prihodima. Takve trendove diktira razvoj tehnologije, kao i sve manja dostupnost radne snage u segmentu tjelesne zaštite. Najveći broj investicija primjetan je u sektoru prometne infrastrukture, prvenstveno željezničke, jer je u tijeku rekonstrukcija nekoliko željezničkih prometnih pravaca sufinanciranih sredstvima Europske unije. Veliki broj investicija je i u zdravstvenom sektoru, a povećan je i u sektorima trgovine i industrije zbog kontinuiranog značajnog rasta BDP-a u Hrvatskoj, što je stvorilo povoljnu investicijsku klimu”, rekao je Krešimir Paić, direktor i suvlasnik Eccos inženjeringa.

Sličan pomak ka naprednim, integrisanim rješenjima primjećuje se i u Bosni i Hercegovini, gdje videonadzor više ne služi samo pasivnom snimanju. “Rast tržišta sigurnosti i zaštite u Bosni i Hercegovini prvenstveno je potaknut povećanom sviješću o sigurnosnim rizicima i potrebama, regulatornim zahtjevima, kao i modernizacijom postojeće infrastrukture. Najveći broj investicija primjetan je u sektorima javnog sektora, kritične infrastrukture (telekomunikacije, energetika), proizvodnih pogona i lokalnih zajednica”, navodi Fahrudin Zeljković, suosnivač Middle pointa.

Regulatorni zahtjevi

Regulative dodatno ubrzavaju ovaj razvoj, čime kompanije u regiji sve više integrišu tehnička rješenja i unapređuju sistemski nadzor. “Tržište sigurnosti i zaštite u Hrvatskoj bilježi stabilan, a u pojedinim segmentima i dvoznamenkasti rast. Najveći zamah vidljiv je u području zaštite kritične infrastrukture, ponajprije kao posljedica usklađivanja s NIS2 direktivom, koja je znatno proširila krug važnih i ključnih subjekata. Najviše se investira u energetiku, promet, logistiku, digitalnu infrastrukturu i javni sektor”, rekao je Matija Mandić, direktor sektora tehničke zaštite i pasivnih mrežnih rješenja u KING ICT-u. Hrvatsko tržište, inače, prema podacima Hrvatskog ceha zaštitara i iskustvima sagovornika iz Proalarma, KING ICT-a i Eccosa, bilježi značajan rast od oko 20% u 2025. godini.

SEC ONE Group naglašava da zakonski okvir ne samo da održava visok udio fizičke zaštite već i potiče integraciju tehničkih rješenja radi efikasnijeg i centraliziranog nadzora. “Posmatrano ukupno, najtraženija usluga je fizička zaštita, što je prije svega rezultat zakonske regulative i obaveze naših partnera da angažuju licencirane zaštitare. Pored regulatornih zahtjeva, kvalitet usluge i reputacija kompanije u segmentu fizičke zaštite značajno doprinose tome da upravo ovaj segment bude najdominantniji u strukturi poslovanja”, rekao je Edin Palo, rukovodilac sektora tehnike agencije SEC ONE Group.

Gdje fizičko sreće digitalno

Jadranska regija postaje svojevrsni sigurnosni laboratorij, gdje se tehnologija, regulatorni okviri i potrebe tržišta isprepliću. Brze promjene, rast složenih prijetnji i sve veća povezanost digitalne i fizičke infrastrukture čine sigurnost strateškim pitanjem, a ne više samo tehničkim ili operativnim izazovom. Sigurnosni sistemi danas utječu na kontinuitet poslovanja, povjerenje korisnika i stabilnost društva, bilo da je riječ o bankama, industrijskim objektima, javnom sektoru ili stambenim zgradama.

Trend rasta digitalne i fizičke zaštite jasno je vidljiv i u Srbiji, gdje različite kompanije bilježe diverzifikaciju potreba. Lunatronik je zabilježio rast veći od 20% zahvaljujući integraciji cloud sistema i naprednih alarmnih rješenja, dok CP Security Group naglašava rastući interes za cyber sigurnost i evidenciju radnog vremena. “Vlasnici ili direktori kompanija postali su svesni da je njihovo vreme najveći resurs i da su im potrebni svi mogući alati kao pomoć za dobro vođenje kompanije”, kazao nam je Dragan Suhanek, izvršni direktor CP Security Groupa. Suprotno tome, Janko Todorović, operacioni direktor iz C.C.T.V Centra Master, bilježi blagi pad tržišta, uz ubrzan prelazak s analognih na naprednije sisteme.

Izgradnja infrastrukture

Bosna i Hercegovina slijedi isti put – rast je stabilan, s ulaganjima između 3 i 15%. Direktor All for protectiona Ivica Brekalo navodi koji su projekti bili pod lupom. “Investicije u našoj zemlji su značajnije bile u građevinskim projektima – u sektoru trgovine, proizvodnje i stanogradnje – te nekim projektima iz polja kritične infrastrukture”, rekao je Brekalo. Iz agencije Delta Security dodaju da su najveći projekti uključivali ugradnju opreme i implementaciju sistema tehničke zaštite većih industrijskih objekata.

Sličan trend bilježi i Slovenija, gdje HSI i Mars Commerce ostvaruju stabilan rast od 5 do 15%. Visoka potražnja za videonadzorom, kontrolom pristupa i AI rješenjima pokazuje da integracija softverskih sistema nadzornih centara postaje standard, posebno uz primjenu EN50518:2019 standarda. “Najviše posla smo imali u infrastrukturnim projektima: novim zgradama, tunelima, farmaceutskim kompanijama”, kaže Ljubiša Jevđenić, voditelj prodaje u Mars Commerceu.

Javni sektor i međunarodni projekti

Crna Gora, prema mišljenju kompanije Regius, bilježi rast od 10 do 15%, s fokusom na digitalnu i fizičku sigurnost kritične infrastrukture, zaštitu perimetra i državnih granica. Izvršni direktor Goran Obradović napominje da raste interes za integracijom naprednih AI rješenja, termalnih i dvosenzorskih kamera. “Regionalno i u Crnoj Gori jača fokus na nadzor perimetra i noćne scenarije (termalno), posebno u projektima bezbjednosti i zaštite kritičnih zona. Traže se termalne/dvosenzorske (EO/IR) kamere, detekcija alarmnih zona, integracija u VMS, pouzdano napajanje i linkovi. Također i radarski sistemi – senzorska rješenja iz razloga što su radari i senzori u Crnoj Gori tema i kroz donacije, odnosno projekte, i kroz širi bezbjednosni kontekst, pa je realno da potražnja vuče iz javnog sektora i međunarodnih projekata”, kazao je Obradović.

Na kraju, Sjeverna Makedonija također bilježi rast tržišta, a iz kompanije OSA Obezbeduvanje ističu da su u fokusu investicija bankarski sektor i integrisana rješenja za poslovne prostore. “OSA je tradicionalno prisutna u osiguranju banaka, odnosno u finansijskim objektima, ali treba spomenuti i osiguranje stambenih objekata i malih poduzeća”, rekao je Martin Gjorgjievski, menadžer te kompanije.

Sve ove promjene pokazuju da više nije pitanje da li ulagati, već kako, gdje i s kojim ciljem. Pritisak na infrastrukturu, rast cyber prijetnji, integracija sistema i sve veća očekivanja korisnika oblikuju tržište koje se brzo mijenja – trendove diktiraju svi ovi različiti, ali naposljetku komplementarni akteri.

KLJUČNI PROJEKTI I DOMINANTNE VERTIKALE

Kada se projekti realizovani tokom 2025. godine posmatraju na regionalnom nivou, postaje jasno da sigurnosno tržište Jadranske regije funkcioniše kao povezana cjelina, iako se realizuje kroz različite nacionalne okvire. Transport i promet, maloprodaja i logistika, industrija i proizvodnja, bankarski sektor, stambene i poslovne zgrade, energetika i kritična infrastruktura, zdravstvo i bolnički sistemi te nadzor gradova pojavljuju se kao ključne vertikale, dok se razlike ogledaju prvenstveno u obimu, kompleksnosti i regulatornom kontekstu projekata.

Saobraćaj

Promet se tokom 2025. godine profilirao kao jedna od najintenzivnijih vertikala tehničke zaštite u Jadranskoj regiji, s projektima koji obuhvataju autoceste, tunele, gradski saobraćaj i granične prijelaze. Riječ je o sistemima kod kojih sigurnost, protočnost i neprekidan rad imaju direktan utjecaj na živote građana i funkcionisanje nacionalnih ekonomija.

KING ICT je u ovom segmentu realizirao niz zahtjevnih projekata u Hrvatskoj. Među njima se izdvaja inteligentni transportni sistem za grad Split, jedan od najmodernijih u Evropi, koji objedinjuje napredne sisteme videonadzora, analitike i upravljanja prometom. “Sustav omogućuje bolju protočnost prometa, veću sigurnost građana i modernizaciju gradskih prometnih procesa”, rekao je Matija Mandić.

Posebno značajan projekat za Hrvatske autoceste je i sistem automatske detekcije incidenata na autoputevima i u tunelima. Projekat obuhvata više od 1.900 videoanalitičkih kamera, od čega je više od 1.000 instalirano u tunelima, uz dodatnih 380 kamera na otvorenim dionicama autocesta. “Sustav koristi umjetnu inteligenciju i posebno trenirane DNN modele, razvijene za zahtjevne uvjete rada u tunelima. Tuneli, kao najkritičnije točke prometne mreže, opremljeni su kamerama i algoritmima nove generacije koji pouzdano detektiraju vožnju u suprotnom smjeru, zaustavljena ili spora vozila, pojavu pješaka, otpale predmete te vrlo ranu pojavu dima ili plamena, omogućujući pravovremenu reakciju i spašavanje života”, dodao je Mandić.

Eccos inženjering bio je uključen u projekat tunela Učka. Ugrađena je savremena oprema za napajanje, rasvjetu, signalizaciju i ventilaciju, kao i protivpožarni, komunikacijski i videonadzorni sistem zaštite te sistemi za upravljanje prometom i signalizacijom. “Sudjelovali smo u svim fazama opremanja tunela – od projektiranja, zatim ugradnje i konfiguracije svakog odvojenog sustava i konačno do integracije svih sustava u jednu pametnu cjelinu”, rekao je Paić.

U Bosni i Hercegovini, implementacija tehničke zaštite u transportnoj infrastrukturi uključivala je projekte nadzora ključnih puteva, uključujući magistralne i regionalne pravce, te automatizirane sisteme za upravljanje tunelima i mostovima. Tehnička rješenja obuhvatila su nadzor kritičnih tačaka, kontrolu protočnosti saobraćaja i integraciju s postojećim sigurnosnim sistemima, čime se osigurava sigurnost građana i efikasnost saobraćajnih tokova.

Tehnička zaštita se u Srbiji intenzivno primjenjuje kroz 24-satni nadzor tunela i saobraćajnih pravaca, gdje Odeljenje za nadzor Puteva Srbije permanentno prati stanje tunela i reagira na vanredne situacije, čime se povećava sigurnost učesnika u saobraćaju. SCADA sistemi i testiranja sigurnosne opreme u tunelima, kao što su Laz i Munjino brdo, potvrđuju da je integrisani nadzor i upravljanje ključni dio tehničke zaštite na autoputevima. U Crnoj Gori, integracija u Novi kompjuterizovani tranzitni sistem dodatno doprinosi sigurnijem i efikasnijem protoku robe i transportnih tokova regionom, dok funkcionalni videonadzor i planirane mreže kamera uz pravce ka graničnim prijelazima jačaju sigurnosne kapacitete u prometnoj infrastrukturi.

Industrija i proizvodnja

Industrijski sektor bio je među dinamičnijim u potražnji za sigurnosnim rješenjima prošle godine u regiji. Uz bosanskohercegovačke kompanije Delta Security i SEC ONE, koje su veliki dio aktivnosti tokom godine realizovale upravo u industrijskim objektima, i CP Security Group je u Srbiji bio snažno prisutan u industrijskim i infrastrukturnim projektima. Izvršni direktor Dragan Suhanek navodi da su u fabrikama implementirali sisteme za evidenciju radnog vremena i kontrolu pristupa. Posebna pažnja bila je posvećena objektima s pojačanim sigurnosnim zahtjevima, gdje precizna kontrola kretanja direktno utječe na ukupnu sigurnost sistema.

U segmentu industrijske digitalizacije Eccos izdvaja projekat u kompaniji Petrokemija Kutina, gdje su implementirali cjelovito rješenje za optimizaciju kamionskog prometa. “Integracijska platforma Epsimax automatizira ulaz i izlaz vozila putem rampi i kamera za prepoznavanje registarskih oznaka, dok kiosci sa skenerima dokumenata ubrzavaju prijavu vozila i vozača. Sustav je povezan s ERP platformom i tehničkom zaštitom, što omogućuje praćenje vaganja, sigurnosne provjere i automatsku verifikaciju dokumentacije”, kazao je Paić, dodavši da vozači mogu pratiti redoslijed čekanja na vanjskom ekranu ili primati obavijesti SMS-om, čime je znatno poboljšana efikasnost cijelog procesa.

Nadzor gradova i kritičnih sistema

Nadzorni i operativni centri tokom 2025. godine profilirali su se kao zasebna i rastuća vertikala u Jadranskoj regiji, posebno u kontekstu javne sigurnosti, zaštite kritične infrastrukture i energetskih sistema. Rastuća kompleksnost sigurnosnih izazova zahtijeva integraciju fizičkih i digitalnih sistema, kao i neprekidan nadzor ključnih objekata i infrastrukture, čime se osigurava brza reakcija u kriznim situacijama i stabilnost kritičnih servisa.

Projekt nadzornog centra u Poreču primjer je sofisticiranog pristupa upravljanju sigurnošću na lokalnom nivou, gdje integracija napredne tehnologije i operativnog nadzora omogućava efikasno praćenje urbanih sistema i kritične infrastrukture. “Novi centar radi 24/7 i opremljen je vrhunskom tehnologijom koja omogućuje stalan nadzor ključnih gradskih zona. Trenutačno je u sustav integrirano 200 kamera, a sustav je projektiran tako da omogućuje daljnje proširenje sukladno budućim potrebama”, navodi Paić.

Projekat VEPAR Hrvatskih voda dodatno ilustruje funkcionalnost nadzornih centara. Riječ je o sistemu hidrološkog praćenja površinskih voda, s više od 850 savremenih hidroloških stanica na više od 630 lokacija širom Hrvatske.

“Tehnička zaštita implementirana je na 24 crpne stanice s videonadzorom, protuprovalom i nadzorom okoline, dok centralni Nadzorni upravljački sustav (NUS) u Zagrebu i regionalni centri osiguravaju brzu lokalnu reakciju u kriznim situacijama”, pojašnjava Mandić. Sistem u stvarnom vremenu prati ključne parametre poput vodostaja, protoka i sedimenta, a videoanaliza omogućuje praćenje korita rijeka u slučaju leda ili naplavina.

I u Sloveniji bilježimo fokus na nadzornim centrima, pri čemu iz kompanije HSI ističu da je poseban naglasak bio na uslađenosti s EN50518:2019 standardom. Ovi primjeri pokazuju da su nadzorni i operativni centri danas ključni alati za upravljanje rizicima, osiguranje kontinuiteta rada kritične infrastrukture i efikasno upravljanje sigurnošću u čitavoj regiji.

Maloprodaja i logistika

Projekti u maloprodaji i logistici uključivali su distributivne centre, maloprodajne lance i napredne logističke operacije.

“Prošle godine sudjelovali smo u projektu novog DHL distributivnog centra, najmodernijeg u regiji, te osiguranju najluksuznijeg hotela u Hrvatskoj – Ville Dubrovnik”, navodi Robert Pažitka iz Proalarma.

KING ICT je realizirao Logistično-distributivni centar Studenac u Velikoj Gorici, integralni sistem tehničke zaštite na 35.000 m² koji objedinjuje videonadzor, kontrolu pristupa, prepoznavanje registarskih oznaka, protivprovalu, nadzor okoline i komunikacijske sisteme u centraliziranu platformu, potpuno usklađenu s NIS2 direktivom. Sistem omogućuje nesmetan protok prometa, sigurnost zaposlenika i visoku dostupnost svih podsistema, postavljajući novi standard integrisanih sigurnosnih rješenja u logističkim okruženjima.

U maloprodajnim lancima raste potražnja za videonadzorom s AI analitikom radi smanjenja gubitaka i optimizacije poslovanja, ističu iz agencije SEC ONE. “Imali smo značajne angažmane u privatnom i korporativnom sektoru, posebno u uslužnim djelatnostima i proizvodnji, gdje su sistemi tehničke zaštite i DOC usluge najzastupljeniji. Potom maloprodajni lanci, gdje raste potražnja za videonadzorom s AI analitikom radi smanjenja gubitaka i optimizacije poslovanja.”

Bankarski sektor

Finansijski sektor ostaje stabilna vertikala tehničke zaštite u regiji, s kontinuiranim investicijama u integrisane i visokopouzdane sigurnosne sisteme. U Sjevernoj Makedoniji, OSA Obezbeduvanje i dalje snažno djeluje u bankarskom i finansijskom sektoru, koji predstavlja jednu od najstabilnijih vertikala tehničke zaštite. Kompanija je lani bila kontinuirano angažovana na projektima zaštite banaka i finansijskih institucija, gdje su zahtjevi za pouzdanošću, integracijom sistema i visokim sigurnosnim standardima stalno prisutni.

Edin Palo iz SEC ONE-a navodi da se najveći obim njihovih aktivnosti odnosio na sigurnosna rješenja za finansijski sektor. “Taj sektor čini skoro jednu trećinu našeg ukupnog poslovanja i kada posmatramo kompaniju u cjelini i kada posmatramo samo segment tehničke zaštite. Projekti u finansijskom sektoru uključivali su kombinaciju fizičke zaštite, transporta novca, DOC usluga i tehničkih sistema, jer banke i druge finansijske institucije zahtijevaju integrisan i visokopouzdan sigurnosni pristup.”

Stambene i poslovne zgrade

Vertikala stambenih i poslovnih zgrada obuhvata renoviranje postojećih i izgradnju novih objekata. Da takvi projekti mogu biti izuzetno složeni, saznajemo iz aktivnosti kompanije Lunatronik: “Realizovali smo projekte poput rezidencijalnog kompleksa sa 330 detektora požara i 850 detektora poplave. Potom bolničke SOS sisteme sa preko 550 bežičnih SOS tastera i narukvica, poslovnu zgradu sa 52 smart čitača virtuelnih kartica, speed gate barijere u više industrijskih i poslovnih objekata, time-lapse kamere sa AI optimizacijom na više velikih gradilišta te parking sistem sa 12 ANPR kamera i aplikacijom za korisničku promenu registarskih tablica”, navodi Vulović.

Prema Ivici Brekalu, A.f.p. najveći investicijski fokus imao je u građevinskim projektima, uključujući trgovinu, proizvodnju i stanogradnju, ali i određene segmente kritične infrastrukture. Videonadzor objekata, vatrodojava te sistemi za detekciju zapaljivih i eksplozivnih tvari bili su ključni elementi ovih projekata. Također je i OSA Obezbeduvanje realizovala projekte u rezidencijalnim objektima te kod malih biznisa, gdje se sigurnosna rješenja sve češće prilagođavaju konkretnim potrebama korisnika, ali bez odricanja od profesionalnog nivoa zaštite.

Kritična infrastruktura

Energetski sektor i dalje je strateški važan, s posebnim naglaskom na pouzdanost, neprekidan rad i centralizirani nadzor. Projekti u ovom segmentu zahtijevaju integrisana rješenja koja osiguravaju stabilnost sistema, sigurnost građana i efikasno upravljanje infrastrukturnim resursima. Middle point bio je aktivan na više frontova, s naglaskom na energetske objekte: “Tokom prošle godine učestvovali smo u više značajnih projekata, posebno u energetskim objektima, trgovinskim lancima i poslovnim kompleksima te javnim ustanovama. Najviše aktivnosti zabilježeno je u vertikalama energetike i javnog sektora, gdje postoji kontinuirana potreba za pouzdanim i regulatorno usklađenim sigurnosnim rješenjima”, kazao je Zeljković.

Data centri

U svijetu u kojem poslovanje sve više ovisi o neprekidnoj dostupnosti digitalnih usluga, sigurnost i pouzdanost podatkovnih centara postaju temelj modernog infrastrukturnog ekosistema. Na jednom takvom projektu izgradnje novog podatkovnog centra APIS IT-a, kapaciteta 1.200 kW, koji uključuje integraciju ključnih energetskih podsistema, radio je hrvatski Eccos: “Svi ključni podsustavi objedinjeni su u centralni nadzorno-upravljački sustav (CNUS) koji omogućuje sveobuhvatan pregled i detaljan nadzor elektroenergetskog sustava. Takav integrirani pristup osigurava stabilan rad podatkovnog centra”, dodaje Krešimir Paić.

Zdravstvo

Zdravstveni sektor pokazao je potrebu za visokim nivoom pouzdanosti i integracije sigurnosnih sistema s postojećom medicinskom infrastrukturom. Projekti u ovom segmentu zahtijevaju preciznu koordinaciju tehničke zaštite i komunikacijskih sistema kako bi osigurali nesmetano funkcionisanje bolničkih procesa i zaštitu pacijenata. Kompanija Lunatronik realizirala je bolničke SOS sisteme s preko 550 bežičnih SOS tastera i narukvica, pružajući brzo reagovanje u hitnim situacijama i povećavajući sigurnost osoblja i pacijenata. Istovremeno Eccos kontinuirano implementira napredne sisteme tehničke zaštite i bolničke komunikacijske sisteme u najvećim bolnicama u Hrvatskoj.

Vrijedna priznanja

Stručna izvrsnost kompanije KING ICT potvrđena je i kroz priznanje – dvije Hrvatske velike nagrade sigurnosti 2025.

Prva nagrada dodijeljena je za najreprezentativniji projekat sistema sigurnosti (HAC), dok je druga priznanje za najbolji projekat poslovnog sektora u ostvarivanju sigurnosti zajednice (VEPAR). “Ovi rezultati potvrđuju sposobnost KING ICT-a u integraciji sigurnosnih i cyber rješenja, s naglaskom na zaštitu kritične infrastrukture, sigurnost prometa, logističkih operacija i građana”, kaže Matija Mandić.

TEHNOLOŠKI TRENDOVI

Iako se sigurnosna tržišta u Jadranskoj regiji razlikuju po veličini, investicijskom kapacitetu i regulatornom okviru, navodi naših sagovornika jasno pokazuju da se potražnja u 2025. godini grupisala oko nekoliko ključnih kategorija rješenja. Ono što se pritom mijenjalo nije samo tehnologija već i način na koji korisnici promišljaju sigurnost – sve manje kao zbir pojedinačnih sistema, a sve više kao integrisan, upravljiv i mjerljiv proces koji mora imati jasnu funkciju unutar šireg poslovnog i društvenog konteksta.

Integracija i unifikacija

Kontrola pristupa profilira se u gotovo svim zemljama kao jedna od najdinamičnijih oblasti tehničke zaštite, ali i kao polazna tačka za širu integraciju sigurnosnih sistema. Investitori i operateri sve češće prepoznaju da je sigurnost objekta više od ulaza i izlaza – riječ je o upravljanju prostorom, ljudima i rizicima kroz objedinjena rješenja koja povezuju tehničku i digitalnu sigurnost. U Sjevernoj Makedoniji, prema riječima Gjorgjievskog iz OSA Obezbeduvanja, najveća potražnja usmjerena je upravo na rješenja koja omogućavaju centralizirano upravljanje i povezivanje različitih sistema: “Najveći interes bilježimo za centralizirane sisteme kontrole pristupa integrirane s BMS platformama, uz istovremenu primjenu IP videonadzora visoke rezolucije, iznad 4 MP.”

U Bosni i Hercegovini trend je sličan. Napredna i integrisana rješenja postaju standard. Navevši “sisteme kontrole pristupa integrisane s evidencijom radnog vremena te integrisane sigurnosne platforme koje objedinjuju više sistema u jedinstveno upravljanje” kao jedne od najtraženijih rješenja, suosnivač Middle pointa pojašnjava razloge: “Razlozi povećane potražnje leže u potrebi za većom operativnom efikasnošću, smanjenjem sigurnosnih incidenata, prelasku sa zastarjelih analognih rješenja na moderne digitalne i mrežne tehnologije, kao i u smanjenju broja uposlenika angažovanih na fizičkoj zaštiti”, rekao nam je Zeljković.

U Hrvatskoj se kontrola pristupa gotovo više ne posmatra kao samostalan sistem, već kroz unifikaciju, pri čemu je objedinjena s videonadzorom, LPR-om, zaštitom perimetra i integracijom s IoT uređajima unutar jedinstvene platforme. “Poseban naglasak stavljamo na naše KING Fearless native cloud rješenje, koje omogućuje visoku razinu integracije, skalabilnosti i otpornosti sustava”, objašnjava Mandić iz KING ICT-a. “Korištenjem vlastitog hardverskog rješenja FED (Fusion Edge Device), sustav je posebno učinkovit u osiguravanju sigurnosti Edge lokacija, gdje napredno procesiranje analitičkih metapodataka omogućuje povezivanje i koordinaciju sustava iz različitih vertikala, primjerice prometa i sigurnosti.” Ovakav pristup omogućuje korisnicima da u realnom vremenu imaju centraliziran pregled i kontrolu nad kompleksnim sigurnosnim sistemima, što je ključna prednost u zaštiti kritične infrastrukture i velikih poslovnih objekata. “Bez integracijskih platformi sustava tehničke zaštite (PSIM – Physical Security Information Management)”, dodaje Paić, “nezamislivo  je moderno i kvalitetno rješenje sustava tehničke zaštite većih i kompleksnijih objekata te pogotovo objekata kritične infrastrukture.”

Digitalni grad

Iz Eccosa dodatno naglašavaju vrijednost njihovih integracijskih platformi koje omogućavaju centralno upravljanje pristupom u kompleksnim infrastrukturnim, zdravstvenim i industrijskim okruženjima. “Najtraženiji proizvodi naše tvrtke u Hrvatskoj su dva vlastita integracijska rješenja: Epsimax i ESCEP. Epsimax je središnja integracijska platforma za integraciju sustava tehničke zaštite i sustave zaštite od požara. Omogućuje distribuiran nadzor i upravljanje svim integriranim sustavima iz jedne aplikacije. Potpuna integracija sustava i kontinuirana analiza podataka značajno olakšavaju nadzor i upravljanje operaterima te povećavaju sigurnost objekata”, rekao je Paić, dodavši kako otvorenost te platforme omogućava brzu i jednostavnu implementaciju i povezivanje s internim sustavima i procesima tvrtke.

S druge strane, Eccos Smart City Enablement Platform (ESCEP) namijenjena je digitalizaciji gradova. Platforma pruža univerzalni interfejs za rješenja raznih proizvođača koje koristi gradska uprava, ali i drugi sudionici u svakodnevnom funkcionisanju grada. “ESCEP omogućuje kontrolu pristupa vozila, centralizirano upravljanje prometom i pametnom signalizacijom. Implementacija sustava naplate parkiranja putem različitih kanala i videonadzora s naprednom analitikom omogućuje optimizaciju prometa, smanjenje gužvi i nepotrebno kruženje vozila”, kazao je on.

Od slike ka odluci

Videonadzor ostaje najzastupljenija kategorija tehničke zaštite u cijeloj regiji, ali njegova uloga se ubrzano mijenja. Videonadzor prestaje biti pasivni alat i postaje aktivni element sigurnosne arhitekture. “Najtraženiji su IP videonadzorni sistemi s naprednom videoanalitikom, odnosno sve veća primjena AI i videoanalitike u nadzoru i prevenciji incidenata”, objašnjava Zeljković iz Middle pointa, dodavši da iza toga “stoji potreba za većom operativnom efikasnošću i smanjenjem sigurnosnih incidenata”.

Klijenti danas traže sisteme koji ne samo da snimaju, već prepoznaju događaje, detektuju anomalije i omogućavaju proaktivno djelovanje. “Razlog njihove visoke potražnje leži u ubrzanom tehnološkom napretku, prije svega u razvoju napredne videoanalitike zasnovane na vještačkoj inteligenciji, kao i u sve pristupačnijim cijenama opreme. Klijenti danas očekuju rješenja koja ne samo da snimaju već i prepoznaju događaje, detektuju anomalije i omogućavaju proaktivnu sigurnost, što savremeni videonadzorni sistemi u potpunosti omogućavaju. Primjetan je i trend rasta potražnje za integrisanim sistemima tehničke zaštite koji povezuju videonadzor, kontrolu pristupa i alarmne sisteme, posebno kod klijenata koji teže centralizovanom nadzoru sigurnosnih funkcija”, kaže Edin Palo.

“Najprodavanija rješenja su iz videonadzora objekata, kao najzastupljenijeg u segmentu zaštite. Primjetan je trend potražnje za novim tehnologijama – AI rješenjima u samim sustavima nadzora objekata, čime se želi postići što veći stupanj zaštite samih objekata i podići sigurnost i nadzor na veći tehnološki nivo”, pojašnjava Ivica Brekalo iz A.f.p.-a, dodavši da implementacija AI tehnologija omogućava preciznije praćenje i detekciju anomalija. I Robert Pažitka iz Proalarma dodaje da je primjena vještačke inteligencije u videonadzoru značajno porasla, omogućavajući obradu velikih količina podataka i uključivanje komunikacijskih funkcija sličnih ChatGPT-u.

Slično se dešava i u Sloveniji, gdje Ljubiša Jevđenić iz Mars Commercea ističe da Slovenija, kao digitalno napredna i povezana zemlja, prati globalne sigurnosne trendove s naglaskom na zaštitu kritične infrastrukture, usklađenost s EU regulativom i inteligentne nadzorne sisteme, dok Aleš Ribič iz HIS-ja naglašava rastuću primjenu vještačke inteligencije u svim sferama sigurnosti. “Avigilon videosustavi i kontrola pristupa su bili najtraženiji proizvodi i rješenja naše kompanije u Sloveniji. Razlog tome je što smo kao distributeri prisutni u cijeloj regiji. Veliki je broj upita i za softverskim rješenjima za nadzorne centre zbog uvođenja standarda EN50518:2019”, kazao je Ribič.

Važno je dodati da se u Sjevernoj Makedoniji bilježi snažna potražnja za IP kamerama rezolucije iznad četiri megapiksela, što pokazuje rastuću potrebu za detaljnijim i pouzdanijim vizuelnim podacima, te da u Srbiji i Hrvatskoj sve veću popularnost dobijaju dual light IP kamere zbog optimalnog odnosa kvaliteta slike i uloženih sredstava.

Kontrola pristupa i videonadzor u oblaku

Upravljanje pristupom putem clouda i prelazak na virtuelne kartice bili su jedan od glavnih generatora rasta Lunatronika u prošloj godini. Fleksibilnost, lakše upravljanje i viši nivo sigurnosti koje nude virtuelni kredencijali direktno su se reflektovali na strukturu realizovanih rješenja i očekivanja krajnjih korisnika. Iz Lunatronika kao glavne trendove za 2025. izdvajaju primjenu cloud sistema kontrole pristupa Brivo, cloud videonadzora Eagle Eye Networks, korištenje AI tehnologije u videonadzoru te uvođenje virtuelnih kredencijala umjesto klasičnih kartica i tagova. “Sistemi kontrole pristupa sa virtuelnim karticama kompanije STid, smart alarmni sistemi Ksenia Security, integrisani sa IP video-interfonima, SOS hotelski i bolnički sistemi i parking sistemi sa ANPR kamerama i aplikacijom za sekundarnu identifikaciju su bili najtraženija rješenja”, rekao je izvršni direktor Vulović.

I zagrebački Proalam bilježi snažan rast interesa za videonadzornim cloud rješenjima, kao i za primjenom AI tehnologija u kombinaciji s drugim sigurnosnim sistemima. “Najtraženiji i istovremeno najprodavaniji proizvodi su integralna rješenja sustava tehničke zaštite u maloprodajnom sektoru, te rješenja cloud videonadzornih sustava baziranih na umjetnoj inteligenciji. Razlog je kvaliteta i postojanost na koju se naši klijenti mogu dugoročno osloniti”, navodi Robert Pažitka, osnivač i vlasnik Proalarma.

Utjecaj regulativa na jačanje sigurnosti

Iz cijele regije, a naročito zemalja koje su u Evropskoj uniji, bilježimo sve veći utjecaj regulativa i standarda na jačanje cyber otpornosti. Trendovi u cyber sigurnosti i integraciji tehničke zaštite u velikoj su mjeri rezultat provedbe NIS2 direktive. “Organizacije su ubrzano uvodile sustave za upravljanje cyber rizicima, nadzor mreža i obvezno prijavljivanje incidenata, uz jačanje nacionalnih CERT/NCSC kapaciteta. U okviru NIS2, posebna pažnja posvećena je kritičnim subjektima (CER – Critical Entities Resilience), čime je u praksi potaknuta sustavna modernizacija zaštite kritične infrastrukture i značajno povećana odgovornost uprava za sigurnost, kako tehničku tako i kibernetičku”, navodi Mandić iz KING ICT-a. Slično detektuju i u Eccosu. “Naglasak je na kibernetičkoj sigurnosti sustava tehničke zaštite, čiju važnost dodatno naglašava i zahtjeva nova, kako hrvatska tako i europska pravna regulativa (Zakon i Uredba o kibernetičkoj sigurnosti, NIS2, CRA i dr.)”, dodaje Paić.

Sličan smjer razvoja bilježi i Crna Gora i Srbija. Videonadzor i cyber zaštita obilježili su prošlu godinu, kažu iz CP Security Groupa, dok iz Regiusa naglašavaju da je 2025. protekla u znaku jačanja cyber sigurnosti, modernizacije ICT infrastrukture i zaštite kritičnih sistema. “Cyber sigurnost je postala strateški prioritet u vidu jačanja cyber odbrane i svijesti o istoj. Također je u nacionalnom fokusu i digitalna transformacija i pametna bezbjednost, koja podrazumijeva korišćenje sve više AI u bezbjednosti, kao i jačanje sigurne infrastrukture u vidu jačanja mreža i ICT sistema sa zadovoljavajućim sigurnosnim standardima”, kaže Obradović.

U Bosni i Hercegovini, navode iz Middle pointa, u fokusu je “cyber sigurnost kao sastavni dio sigurnosnih projekata te usklađenost sa standardima i regulativama”, dok SEC ONE-a dodaju da digitalizacija poslovanja, veći fokus na prevenciju sigurnosnih rizika i pojačani regulatorni zahtjevi dodatno podstiču potražnju za kombinacijom fizičke zaštite i naprednih tehničkih rješenja.

Između propisa i povjerenja

Protupožarna zaštita ostaje snažno regulisana oblast, ali i segment u kojem se sve jasnije vidi potreba za integracijom s ostalim sigurnosnim sistemima. U Bosni i Hercegovini, Middle point i A.f.p. bilježe rast potražnje za vatrodojavnim sistemima i detekcijom zapaljivih i eksplozivnih materija, naročito u industrijskim objektima, energetici i javnim ustanovama. Ovakvi sistemi se sve češće implementiraju kao dio šire sigurnosne infrastrukture, a ne kao izolovana rješenja. U Hrvatskoj, Eccos i KING ICT integrišu protupožarne sisteme u centralizirane platforme tehničke zaštite, čime se omogućava brža reakcija i bolja koordinacija sigurnosnih procesa, dok crnogorski Regius izdvaja projekte rane detekcije i dojave požara, posebno u kontekstu kritične infrastrukture i zaštite državnih granica.

Prva linija odbrane

Na kraju, zaštita perimetra bilježi snažan rast. Bilježimo u Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji povećanu potražnju za termalnim kamerama, dvosenzorskim rješenjima, radarima i njihovom integracijom u centralne nadzorne sisteme. Fokus je posebno na zaštiti kritične infrastrukture, obale i državnih granica, kao i na nadzorom u noćnim i otežanim uslovima. Detekcija upada na perimetru uz AI analitiku postaje standard i u logistici, prometu i industrijskim kompleksima. Među trendovima je “korištenje naprednih rješenja perimetarske zaštite korištenjem videoanalitike bazirane na umjetnoj inteligenciji, termalnih kamera, radara i LiDAR-a, biometrije i mobilnih telefona za identifikaciju osoba u sustavima kontrole pristupa”, objašnjava Paić.

Tehnologija koja spaja

Sve zemlje Jadranske regije slijede sličan pravac razvoja – integraciju sistema, primjenu vještačke inteligencije, prelazak na cloud platforme i snažnu povezanost tehničke i cyber sigurnosti. Kompanije koje investiraju u moderne tehnologije i centralizirane platforme ne samo da povećavaju efikasnost operacija, već postavljaju nove standarde u zaštiti ljudi, imovine i infrastrukture. Sigurnosno tržište Jadranske regije u 2025. pokazuje jasnu transformaciju: fizička i digitalna sigurnost više nisu zasebne sfere, već dio jedinstvenog, integrisanog sistema koji koristi najnaprednije tehnologije – od AI i cloud rješenja do dronova i napredne videoanalitike. Investicije u ove tehnologije ne samo da štite kritičnu infrastrukturu i resurse već omogućavaju bržu reakciju, preciznije donošenje odluka i veću otpornost društva na rastuće prijetnje. Jasno je da je budućnost sigurnosti u regiji već ovdje – ona pripada onima koji razumiju da integracija, digitalizacija i pametna tehnologija nisu opcija, već imperativ za održivu i sigurnu budućnost.