Sustavi detekcije plinova u garažama imaju jasnu sigurnosnu funkciju: pravovremeno prepoznati porast koncentracije štetnih plinova i aktivirati ventilaciju te alarmne scenarije prije nego što dođe do ugroze zdravlja ljudi. Upravo zato je EN 50545-1 danas ključna važeća norma koja definira zahtjeve za ove primjene, a uz nju se u praksi primjenjuju i druge povezane norme

Piše: Zlatko Dičak, direktor, Aurel; E-mail: zlatko.dicak@aurel.hr

U praksi se sve češće susreće ozbiljan problem: na tržište dolaze uređaji koji se reklamiraju kao “certificirani prema EN 50545-1”, a nakon uvida u dokumentaciju pokaže se da stvarni certifikat ne postoji. Umjesto toga, proizvođač u tehničkom listu navodi da je uređaj “izrađen prema” normi, što nije isto što i neovisno ispitivanje te izdavanje certifikata od strane akreditiranog certifikacijskog tijela. Na temelju toga pojedini distributeri potom izdaju i Izjave o sukladnosti, što je u potpunosti pogrešno.

Obveza certifikacije: EN 50545-1 i EN 50271 nisu “opcija”

Za detekciju otrovnih plinova u garažama (tipično CO i NOx) uređaji moraju biti certificirani prema EN 50545-1, ali i prema EN 50271. To nije formalnost, nego tehnički i sigurnosni preduvjet.

EN 50545-1 definira funkcionalne zahtjeve sustava i detektora za garaže i tunele, dok EN 50271 uvodi zahtjeve povezane s mjernom izvedbom, uključujući točnost prikazanih, odnosno izmjerenih vrijednosti te ponašanje uređaja kao mjernog instrumenta u stvarnim uvjetima rada. U praksi to znači da nije dovoljno “da detektor negdje uključi relej”, nego da izmjerena koncentracija bude vjerodostojna i da se alarm može postaviti na bilo koju vrijednost unutar mjernog opsega.

Ključni tehnički zahtjevi iz EN 50545-1
EN 50545-1 jasno navodi zahtjeve koje uređaji za detekciju moraju zadovoljiti. Posebno su važni mjerni rasponi za tipične plinove u garažama:

• CO: 0–300 ppm – razine alarma AL1: 30 ppm, AL2: 60 ppm, AL3: 150 ppm
• NO₂: 0–30 ppm – razine alarma AL1: 3 ppm, AL2: 6 ppm, AL3: 15 ppm
• NO: 0–100 ppm – razine alarma AL1: 10 ppm, AL2: 20 ppm, AL3: 50 ppm

Ovi rasponi nisu proizvoljni. Izravno su povezani sa stvarnim koncentracijama koje se mogu pojaviti u garažama, potrebom za ranim upozorenjem i logikom upravljanja ventilacijom. Norma pritom predviđa izračun srednje vrijednosti iz trenutačnih očitanja radi stabilnog upravljanja ventilacijom i alarmima, čime se izbjegavaju kratkotrajne aktivacije i lažni alarmi. Usto, norma u točki 4.3.2.2 zahtijeva da se pragovi aktivacije alarma mogu podešavati u cijelom mjernom rasponu detektora. To je ključno jer projektant mora definirati postavke prema lokalnim propisima, procjeni rizika i režimu ventilacije, a ovlašteni ispitivač mora imati mogućnost provjere rada sustava na stvarnim, propisanim razinama koncentracije.

Opasna tržišna praksa

Jedan od najvećih rizika u nabavi sustava za garaže zapravo je zamjena pojmova. “Uređaj je certificiran prema EN 50545-1” znači da postoji valjani certifikat, izdano tijelo, opseg certifikacije, identifikacija modela i često izvještaj o ispitivanju. To često znači samo da je proizvođač internim postupkom dizajnirao uređaj “u skladu” s normom, bez neovisne provjere.

Ovo je posebno izraženo kod dijela proizvođača koji se oslanjaju na starije nacionalne standarde. U praksi se često susreću uređaji (osobito određenih španjolskih proizvođača) certificirani prema starom standardu UNE 23300, koji je zamijenjen s EN 50545-1. Takvi uređaji, bez valjane certifikacije prema EN 50545-1 i EN 50271, ne bi se smjeli ugrađivati kao sustav detekcije plinova u garažama, jer ne zadovoljavaju zahtjeve važećeg europskog zakonodavstva za ovu namjenu.

Dim cigarete i previsoke koncentracije ispitnog plina

Dodatni problem javlja se tijekom testiranja i puštanja u rad. Nažalost, u praksi se događa da se provjera funkcionalnosti provodi vrlo visokim koncentracijama ispitnog plina, znatno iznad realnih i dopuštenih razina, ili improvizirano (npr. dimom cigarete) samo kako bi se “nešto aktiviralo”.

Takav pristup može prividno potvrditi da uređaj “reagira”, ali zapravo prikriva ključnu činjenicu da uređaj možda ne mjeri točno u području u kojem mora štititi ljude. Detektor koji se aktivira tek pri ekstremnim koncentracijama može proći takav pogrešan test, a u stvarnom radu propustiti registrirati štetne razine u ranom stadiju. To je osobito opasno za osobe koje se u garažama zadržavaju dulje vrijeme ili im je to radno mjesto. Netočno mjerenje i pogrešno podešeni pragovi alarma znače da sustav može “formalno postojati”, ali ne pružati stvarnu zaštitu.

U Hrvatskoj je pritom potrebno uvažiti i regulatorni okvir. Prema Pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti, za CO je GVI 20 ppm (dok EN 50545-1 navodi 30 ppm). Svako prekoračenje te vrijednosti mora biti prepoznato i registrirano u kontekstu izloženosti radnika koji u takvim prostorima borave osam sati. Ako sustav ne mjeri vjerodostojno u niskim i srednjim koncentracijama, promašuje svoju osnovnu svrhu.

Odgovornost proizvođača, distributera, instalatera, projektanata i nadzora

Stavljanjem na tržište i ugradnjom uređaja koji nemaju valjanu certifikaciju prema EN 50545-1 i EN 50271, proizvođači, distributeri i instalateri ulaze u zonu kršenja propisa i izravno dovode u pitanje sigurnost ljudi i imovine. U ovakvim sustavima “jeftinije” ili “brže” rješenje može dugoročno imati najveću cijenu. Zato je važno djelovati preventivno, već u fazi projektiranja i kontrole projekta. Najveći učinak postiže se kada projektanti i nadzorna tijela u projektnoj dokumentaciji jasno definiraju kriterije i norme koje uređaji moraju dokazivo zadovoljiti, te kada se u puštanju u rad provede ispravno testiranje prema pravilnoj metodologiji, u realnim koncentracijama i s provjerom mjernog prikaza, a ne samo alarmnog izlaza.

Minimalna ček-lista za projekt i nabavu

Kako bi se izbjegle zlouporabe, u praksi je razumno zahtijevati originalne certifikate za detektore i centralu prema EN 50545-1, uz jasno naveden popis modela i varijanti obuhvaćenih opsegom certifikata. Potrebno je osigurati i dokaz certifikacije prema EN 50271 za mjernu točnost, kako za detektor tako i za plinodojavnu centralu gdje je to primjenjivo.

Sustav mora biti usklađen s propisanim mjernim rasponima za CO, NO i NO₂ te imati dokumentirano podešavanje alarma u cijelom mjernom području. Jednako je važno da protokol ispitivanja pri puštanju u rad koristi koncentracije koje imaju smisla s aspekta sigurnosti i regulative, a ne ekstremne vrijednosti samo kako bi se “nešto aktiviralo”. Na kraju, nužno je imati i dokumentiranu kalibracijsku proceduru te definirane intervale održavanja u skladu s uputama proizvođača i zahtjevima primjene.

Detektori plinova imaju ključnu ulogu u sprečavanju nesreća u mnogim industrijama. MSR-Electronic je zbog toga predstavio novo kućište od nehrđajućeg čelika za stacionarne sisteme za detekciju gasova, posebno dizajnirano da izdrži zahtjevne uvjete industrijskih okruženja

Piše: Zlatko Dičak, direktor, Aurel; E-mail: zlatko.dicak@aurel.hr

Kućište od nehrđajućeg čelika robusnog je dizajna i osigurava maksimalnu sigurnost u opasnim zonama. Zahvaljujući ATEX certifikatu za zone 1 i 2, može se koristiti u potencijalno eksplozivnim atmosferama i nudi pouzdanu zaštitu čak i pod ekstremnim temperaturnim uvjetima. Otporno je i na slanu vodu.

Primjer hemijske industrije

Jedna od oblasti u kojoj je plinodojava neophodna je hemijska industrija, u kojoj se koriste različiti plinovi, koji mogu biti toksični, zapaljivi ili eksplozivni, ovisno o primjeni. Tipičan gas u proizvodnji hemikalija je metan (CH₄). Metan je bezbojan i bez mirisa, ali vrlo zapaljiv i može uzrokovati eksplozije u slabo prozračivanim prostorima ako se pomiješa sa zrakom. Sistem upozorenja na plin stoga je neophodan za zaštitu zaposlenika i opreme od opasnih koncentracija plina.

Novo kućište od nehrđajućeg čelika nudi potrebnu pouzdanost i otpornost u takvim visokorizičnim okruženjima. Zahvaljujući otpornosti na visoke temperature i zaštiti od korozije, pogodno je za širok spektar primjena, od hemijske industrije do elektrana. Idealno je za potencijalno eksplozivne atmosfere (ATEX zona 1 i zona 2), stabilno radi pri ekstremnim temperaturnim fluktuacijama, otporno je na slanu vodu, što ga čini odličnim za pomorsku upotrebu, te ima visokokvalitetnu i čvrstu konstrukciju od nehrđajućeg čelika koja omogućava dug životni vijek uređaja.

Vrste opasnih plinova

Opasnosti od plinova ne javljaju se samo u hemijskoj industriji. Praćenje kvaliteta zraka ključno je i u drugim industrijama, kao što su prerada nafte i plina, rudarstvo i proizvodnja hrane. Nekoliko vrsta gasova najčešći su izvor nesreća:

Ugljični monoksid (CO): plin bez boje i mirisa koji nastaje nepotpunim sagorijevanjem i može dovesti do smrtonosnog trovanja u zatvorenim prostorima.

Metan (CH₄): Veoma eksplozivan gas koji se nalazi u industriji nafte i gasa, kao i na deponijama i u postrojenjima za prečišćavanje otpadnih voda.

Hidrogen-sulfid (H₂S): Toksičan plin koji u niskim koncentracijama miriše na pokvarena jaja i može biti smrtonosan u većim koncentracijama.

Amonijak (NH₃): Nadražujući gas koji uglavnom pronalazimo u postrojenjima za preradu hrane i proizvodnju đubriva.

DMC i EMC: Litij-jonske baterije neophodne su za električna vozila i sisteme za skladištenje baterija. Međutim, u slučaju kvara ili oštećenja, može doći do toplinskog bijega. U ovom stanju, baterija se pregrijava i oslobađa opasne plinove kao što su dimetil-karbonat (DMC) i etil-metilni karbonat (EMC).

Manjak kisika: Rad s plinovima u industriji u cjelini je visokorizičan. Sadržaj kisika u zraku može opasno pasti, što dovodi do opasnosti od gušenja. Čak i niske koncentracije kisika mogu dovesti do nesvjestice i ozbiljnog oštećenja zdravlja. Stoga su stalni nadzor i adekvatna ventilacija u zatvorenim prostorima od suštinskog značaja kako bi se zaštitili radnici.

Sisteme za detekciju plinova s kućištem od nehrđajućeg čelika nudi certificirani partner MSR-Electronica – firma Aurel d.o.o. iz Zagreba.