3 Novembra, 2026
image
Home Tehnologija i proizvodi Kategorija Sistemi za kontrolu pristupa

Sistemi za kontrolu pristupa

ICT TSL serija: Sigurnost kontrole pristupa počinje na čitaču

Kontrola pristupa jaka je onoliko koliko je jaka njena najslabija karika, a kod većine sistema to je čitač i kredencijal. Kontroler vrata može pokretati najsofisticiraniji softver, ali ako se komunikacija između kartice i čitača može presresti ili klonirati, ostatak sistema kompromitovan je prije nego što ijedna komanda stigne do kontrolera

Piše: Thomas Napora, potpredsjednik i generalni direktor za EMEA regiju, ICT; E-mail: emea-info@ict.co

Kompanija Integrated Control Technology zato je svoju TSL seriju čitača razvila na jednostavnom principu: sigurnost mora biti ugrađena od prvog prislanjanja kartice, a ne naknadno dodavana. TSL serija osigurava svaku kariku u lancu, a ne samo jednu. Komunikacija između kredencijala i čitača zaštićena je pomoću ICT-jevog Secure Access Modula, namjenskog hardvera koji izoluje autentifikaciju, enkripciju i dekripciju od ostatka čitača, tako da podaci s kredencijala nikada nisu izloženi tokom prijenosa podataka.

Enkriptovana zaštita od kartice do softvera

Komunikacija čitača i kontrolera odvija se putem ICT-jevog enkriptovanog RS-485 protokola ili OSDP-a 2.2, vodećeg sigurnog protokola u industriji, čime se otklanjaju ranjivosti povezane s neovlaštenim mijenjanjem i presijecanjem linije, koje su problem kod starijih Wiegand instalacija. Od kontrolera do softvera, TSL čitači integrišu se s ICT-jevom platformom Protege GX, čime je cijeli lanac, od kartice do softvera, obuhvaćen jedinstvenim enkriptovanim ekosistemom.

Kupcima je lako da čitače kartica dožive kao običnu robu i da ih porede samo po cijeni. Ali oni su ključni dio sistema sigurnosti i rada zgrade. Osim što odobravaju ili odbijaju pristup, oni stvaraju sveobuhvatan sistem izvještavanja, olakšavaju protok ljudi i rad zgrade te omogućavaju brži odgovor u hitnim slučajevima. Uvijek podstičemo naše kupce da pažljivo razmotre nivo sigurnosti koji će im čitači pružiti.

Sigurnost ne mora ići nauštrb stila ili fleksibilnosti. TSL serija dostupna je u više veličina: mini, standardnoj i extra, u crnoj ili bijeloj završnoj obradi i s opcionalnim tastaturama, tako da se uklapa u estetiku bilo koje zgrade, uz podršku za visokofrekventne, višefrekventne, Bluetooth i NFC kredencijale. Ta raznovrsnost važna je u praksi. Kod projekata rekonstrukcije i proširenja mnogi korisnici mogu zadržati kartice koje već koriste dok, vlastitim tempom, prelaze na sigurnije pametne kredencijale.

Sigurnost koja se prilagođava

TSL serija dizajnirana je tako da zadrži visok nivo sigurnosti i odgovori na nove prijetnje koje se s vremenom pojavljuju. Ažuriranja firmvera putem mreže omogućavaju da svaki čitač ostane ažuran bez potrebe za posjetom tehničara lokaciji, dok Quick Connect Plug s konfiguracijom putem aplikacije omogućava brzu instalaciju bez ugrožavanja zaštite. Šesnaest podesivih boja LED dioda omogućava trenutnu i jasno vidljivu komunikaciju statusa u zgradi ili na kampusu, dok kućišta s IP65 zaštitom i opcionalni poklopci otporni na vandalizam osiguravaju da hardver bude jednako izdržljiv kao i enkripcija koja stoji iza njega.

Za ICT, čitač nikada nije naknadno dodan element sigurnosnog sistema, već njegova prva linija zaštite. Sa TSL serijom ta je prva linija enkriptovana, stilski prilagodljiva i osmišljena da ostane spremna za budućnost godinama.

IFTER EQU2: PSIM koji podatke pretvara u brže odluke

EQU2 je PSIM platforma kompanije IFTER koja integriše različite sigurnosne sisteme u jedinstveno korisničko okruženje. Vizualizacija podataka pomaže operaterima da brzo prepoznaju potencijalne prijetnje i donesu pravovremene i informisane odluke

Autor: Rafał Taczalski, stručnjak za marketing, IFTER; E-mail: rafal_t@ifter.eu

IFTER je poljski proizvođač rješenja za sigurnosne sisteme s više od dvadeset pet godina iskustva. Od 1999. godine razvija tehnologije za pouzdanu zaštitu i nesmetano funkcionisanje različitih vrsta objekata. Specijalizirani su za vizualizaciju i integraciju sistema zaštite od požara, kontrole pristupa, videonadzora, automatizacije zgrada i alarmnih sistema, prilagođenih potrebama industrijskog, javnog, komercijalnog i vojnog sektora. Njena rješenja odlikuju jednostavno upravljanje, skalabilnost i mogućnost povezivanja različitih sistema.

Potpuni nadzor nad više lokacija

Kompanija je poznata po EQU2 PSIM platformi razvijenoj za sveobuhvatno upravljanje sigurnosnim sistemima. Platforma u jedinstveno korisničko okruženje integriše kontrolu pristupa, vatrodojavu, protivprovalu, videonadzor i automatizaciju zgrada.

Jedan od glavnih ciljeva vizualizacije unutar EQU2 sistema jeste to što jednostavnije i preglednije prikazivanje informacija o potencijalnim prijetnjama te aktivna podrška operaterima pri donošenju brzih odluka. Zahvaljujući intuitivnom upravljanju, sistem omogućava jasan pregled i kontrolu infrastrukture objekta, dok podrška za TCP/IP protokole i RS232/RS485 interfejse osigurava stabilnu komunikaciju i pouzdanu razmjenu podataka između povezanih uređaja. EQU2 bilježi i analizira događaje, generiše detaljne izvještaje i podržava automatizaciju sigurnosnih procesa, čime omogućava brzu reakciju na potencijalne prijetnje. Skalabilna arhitektura omogućava prilagođavanje različitim okruženjima, od pojedinačnih objekata do složenih sistema raspoređenih na više lokacija, uz centraliziranu kontrolu i veću operativnu efikasnost.

Kontrola pristupa i evidencija radnog vremena

EQU ACC je rješenje za kontrolu pristupa i evidenciju radnog vremena zasnovano na SQL bazi podataka. Kao cjelovito rješenje, IFTER EQU ACC povezuje napredni softver s vlastitim hardverom kompanije, posebno kontrolerima i čitačima serije G4, čime se osiguravaju pouzdana komunikacija, visoke performanse i visok nivo sigurnosti.

Sistem omogućava izgradnju distribuiranih instalacija koje obuhvataju više radnih stanica, uz korištenje tradicionalnih desktop aplikacija i web servisa. Softver nudi široke mogućnosti upravljanja podacima, fleksibilnu konfiguraciju i sveobuhvatan modul za izvještavanje. Korisnicima su u stvarnom vremenu dostupne obavijesti o statusu uređaja, napajanju, prekidima u komunikaciji i sigurnosnim događajima, uključujući evidenciju pristupa i pokušaje neovlaštenog pristupa ili manipulacije opremom.

Globalni kontroler omogućava da sistem prati korištenje pristupnih kartica i primjenjuje anti-passback pravila ne samo unutar jednog objekta već i kroz više povezanih lokacija. Istovremeno, podržava interlock, odnosno međusobno blokiranje vrata, kako bi se osiguralo da se određena vrata ne mogu otvoriti dok su druga još otvorena.

Sigurnost velikih događaja

Više od 6,8 miliona gledalaca, 104 utakmice i 16 gradova domaćina u sklopu Svjetskog prvenstva u fudbalu tražili su pokretanje sigurnosne operacije nezabilježenih razmjera. Ključnu ulogu nije odigrao pojedinačni uređaj, nego objedinjavanje kontrole pristupa, videonadzora, sistema za zaštitu od dronova i obavještajnih podataka u zajedničku operativnu sliku

Autor: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asmideast.com

Kada je 19. jula u New Yorku/New Jerseyju završena najveća svjetska smotra fudbala, o sigurnosnoj operaciji koja je stajala iza nje gotovo se nije ni govorilo. Ipak, upravo to odsustvo vijesti je njen najvažniji rezultat i jedan od najvećih uspjeha Svjetskog prvenstva, uz, svakako, sam trofej i golove. Štura vijest došla je tek iz američkog Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS), koje je saopćilo da na stadionima i okupljanjima navijača u SAD-u nije bilo većih sigurnosnih incidenata. Znači li to da je iza scene sportskog spektakla bilo “dosadno”? Naprotiv. Samo su prijetnje i rizici kanalisani tako da ne postanu glavne zvijezde umjesto fudbalskih bravura.

Brojke iza mirnog prvenstva

Podaci koje je FIFA objavila nakon završetka prvenstva govore o angažmanu 73.700 akreditovanih pripadnika sigurnosnog osoblja i više od milion odrađenih smjena. Za njih su neke od prijetnji bile savremene i fizičkog karaktera: samo tokom dijela prvenstva održanog u SAD-u zaplijenjeno je više od 700 dronova. Manje opipljive rizike evidentirao je Centar za internetsku sigurnost (CIS), koji je naveo da je blokirano ni manje ni više nego milijardu kibernetičkih napada, uz neutralizaciju preko 11.000 zlonamjernih domena. Te brojke mijenjaju perspektivu same manifestacije jer ovi uspjesi ne znače da se iza scene i terena nije dešavalo mnogo toga. Zapravo, jedan nevidljivi ali obiman skup događaja, prijetnji i anomalija ovaj put se nije pretvorio u sigurnosnu krizu.

Zato je Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2026. postavilo novu ljestvicu kada je u pitanju model zaštite velikih sigurnosnih događaja. Jedan od razloga je činjenica da perimetar ovog gigantskog sigurnosnog sistema nije završavao na stadionima. Njegov sigurnosni obuhvat proširen je na aerodrome, željezničke stanice, navijačke zone, hotele, terene za trening, saobraćajne koridore, digitalne platforme i zračni prostor.

Sigurnosna zona veličine kontinenta

Cifre su impresivne već na papiru: prvenstvo se odvijalo u tri države, sa 16 gradova domaćina i 645 zvaničnih lokacija. Akreditacijski sistemi obavili su više od pet miliona skeniranja, dok je ukupan broj posjeta stadionima premašio 6,8 miliona. Jasno je da se događajem takvih razmjera nije moglo upravljati kao nizom nepovezanih utakmica. Sigurnost je, stoga, zavisila od mogućnosti angažiranih službi da djeluju prema raznolikim zakonima i ovlaštenjima, kao i uz različite tehničke sisteme, a da opet mogu dovoljno brzo razmjenjivati relevantne informacije.

Kamen temeljac sigurnosne konstrukcije postavljen je tokom sastanka predstavnika Kanade, Meksika i SAD-a u martu ove godine. Tu su definirana tri ključna zahtjeva: usklađeno planiranje, prekogranična razmjena informacija i interoperabilnost sistema. Kibernetičke prijetnje, dezinformacije, navijačko nasilje i dronovi stavljeni su visoko na istu listu rizika. Time je domena sigurnosnih izazova proširena daleko izvan zidova stadiona: incident u jednom gradu mogao je imati operativne posljedice u drugom, dok se digitalna prijetnja mogla lako pretvoriti u incident u fizičkom prostoru.

FIFA-in Operativni centar (TOC) u Miamiju služio je kao centralna tačka za koordinaciju. On je povezao rukovodeća tijela prvenstva, gradove domaćine i više od 600 zvaničnih lokacija. Centar je bio zadužen i za praćenje incidenata, distribuciju informacija i upozoravanje donosilaca odluka na rizike koji traže njihovu reakciju. U tom okruženju Lenovo je razvio Inteligentni komandni centar (ICC), platformu koja je objedinjavala podatke iz više od 40 funkcionalnih oblasti, uključujući sigurnost, upravljanje ulaznicama, infrastrukturu, logistiku i komunikacije. Nakon prvenstva kompanija je saopćila da je instalirala više od 25.000 uređaja, podržala operacije s više od 350 inženjera i stručnjaka na više od 600 lokacija te postigla dostupnost rješenja od 99,99 posto.

Ipak, operativnu sliku cijelog prvenstva treba razlikovati od upravljanja na nivou pojedinačnih gradova. U Kansas Cityju kompanija Secure Passage pretvorila je svoje sjedište u zajednički operativni centar (JOC), u kojem su zajedno radili predstavnici javne sigurnosti, saobraćaja i komunikacija u rasponu od lokalnog do federalnog. Njena platforma Haystax poslužila je da kreira zajedničku operativnu sliku, dok je platforma Truman povezala identitet posjetilaca centra s pravima pristupa i kretanjem kroz objekat. Centralni TOC i lokalni JOC postala su dva nivoa jedinstvene arhitekture: jedan je pratio prvenstvo u cjelini, dok je drugi bio usmjeren na konkretni grad i njegove resurse.

Ulaz kao mjesto prve operativne odluke

Za gledaoce na utakmicama sigurnost je počinjala već u redu ispred ulaza. Isti ulaz je za operatere istovremeno bio kontrolna tačka, zona detekcije, izazov upravljanja protokom ljudi i izvor operativnih podataka. Ako bi se tu stvarala gužva, rizik se s tribina premještao do posjetilaca ispred objekta. Brzina i preciznost uvida u stanje na terenu tretirane su kao dijelovi istog zadatka. Kompanija ASSA ABLOY saopćila je da je svoja rješenja za kontrolu pristupa postavila na nekoliko stadiona i obradila 1,6 miliona ulaznica, uz integraciju sistema za upravljanje ulaznicama, opremu na ulazima i podršku na licu mjesta. Axess je, s druge strane, zabilježio gotovo dva miliona ulazaka navijača tokom 33 utakmice na pet stadiona u Miamiju, Bostonu, Seattleu, Vancouveru i Philadelphiji. Na stadionu Gillette u blizini Bostona sistem je u trenucima najvećeg priliva omogućavao ulazak i do 900 gledalaca u minuti, pri čemu je skoro polovina ukupnog kapaciteta stadiona popunjena u 45 minuta pred početak utakmice.

Provjera valjanosti ulaznica bila je tek jedan korak u procesu kontrole. Kompanija Evolv navela je da je kroz njene sisteme za sigurnosni pregled i detekciju oružja prošlo više od 3,5 miliona ljudi na šest stadiona, više lokacija navijačkih festivala, kao i na saobraćajnim čvorištima, uključujući stanicu Penn Station za putnike koji su išli na finale prvenstva. Taj broj ne opisuje samo propusni kapacitet sistema nego i pokazuje u kojoj mjeri se sigurnosni perimetar proširio izvan stadiona kako bi sigurnost morala pratiti kretanje publike, a ne ostati ograničena na prostore pod kontrolom organizatora. Ipak, tehnologija nije otklonila potrebu za ljudskim faktorom. Kompanija Blackbird Security rasporedila je oko 900 zaštitara za svaku utakmicu na stadionu BC Place u Vancouveru. Njihovi zadaci obuhvatali su kontrolu pristupa, preglede za posjedovanje zabranjenih predmeta, skeniranje ulaznica, patroliranje, upravljanje velikim grupama ljudi i pomoć posjetiocima. Ovaj zadatak je demonstrirao jasne granice automatizacije: uređaj može ukazati na anomaliju, ali neko i danas mora objasniti pravila, smiriti napetu situaciju, procijeniti ponašanje i odlučiti kada je potrebno djelovati.

Videonadzor koji mora i vidjeti i razumjeti

Kao olakšavajuća okolnost organizatorima je poslužila činjenica da Svjetsko prvenstvo nije krenulo od nule kada je u pitanju sigurnosna infrastruktura. Njena arhitektura se godinama razvijala kroz organizaciju NFL utakmica, koncerata i drugih događaja. Prvenstvo je, na taj način, postalo do sada najveći test za postojeće tehničke sigurnosne resurse. Zato se angažman kompanije Axis Communications na stadionu domaćinu finala i Genetecov sistem na stadionu SoFi trebaju posmatrati u svjetlu postojeće infrastrukture, a ne automatski kao tehnologije nabavljene posebno za FIFA-u.

Na stadionu MetLife, koji je za potrebe prvenstva preimenovan u New York New Jersey Stadium, odigrano je osam utakmica, uključujući i finale. Axis je sa sigurnosnim timom za ovaj stadion radio na razvoju posebno prilagođene kamere koja pruža pogled na cijelu unutrašnjost zdanja. Posebno razvijen objektiv ponudio je 8K rezoluciju prikaza, dok je elektronska stabilizacija slike pomogla da snimci ostanu upotrebljivi uprkos vibracijama i lošem vremenu. Uređaj je projektovan za integraciju s postojećim sistemom za upravljanje videom (VMS) i drugim sigurnosnim tehnologijama i sistemima lokalnih službi javne sigurnosti.

U Los Angelesu su aktivnosti na i oko stadiona SoFi i šireg kompleksa Hollywood Park praćene preko platforme Genetec Security Center. Operateri su iz tri kontrolne sobe upravljali sistemom sa više od 3.000 kamera, 700 čitača, funkcijama kontrole pristupa i automatskog prepoznavanja registarskih tablica i drugim senzorima na površini od preko 120 hektara. Ipak, vrijednost takve platforme ne leži samo u broju povezanih uređaja. Suština je u tome da na ovom prvenstvu video, alarmi, podaci o identitetu i vođenje istraga više nisu tretirani kao procesi koji se odvijaju na zasebnim ekranima i u nepovezanim radnim procesima.

700 razloga za nadzor neba

Najvidljiviji savremeni rizik i na ovom događaju predstavljali su dronovi, koje mnogi gledaoci i dalje smatraju svojevrsnim igračkama. Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo (FAA) uvela je preko 250 mjera privremenih ograničenja letenja oko stadiona, navijačkih okupljališta, hotela u kojima su boravile reprezentacije i lokacija za treninge. U 11 američkih gradova FBI i DHS su zaplijenili više od 700 dronova koji su ušli u zabranjeni zračni prostor. Samo u Dallasu su presretnuta 94 drona, odnosno 65 uređaja u blizini stadiona i 29 na navijačkom okupljanju u Fair Parku. Istovremeno, zaštita od dronova nije se svodila na jedan sigurnosni prsten oko konkretne lokacije. Kompanija D-Fend Solutions je nakon prvenstva objavila da je više od 20 policijskih službi i organa javne sigurnosti u SAD-u, Kanadi i Meksiku koristilo njihov EnforceAir. Ovaj sistem omogućava kibernetičko preuzimanje kontrole nad neovlaštenim dronom putem radiofrekvencijske (RF) veze, bez ometanja šireg komunikacijskog spektra.

I druge su kompanije bile agilne na ovom planu. I prije prvenstva Sentrycs je najavio potpisivanje ugovora vrijednih više miliona dolara, uz instalaciju svog sistema na više lokacija održavanja utakmica. U izvještaju nakon prvenstva, kompanija je potvrdila podršku široj sigurnosnoj operaciji, bez otkrivanja konačnog broja stadiona koji su bili obuhvaćeni. I kompanija MyDefence je navela da je sarađivala s DHS-om na RF detekciji i identifikaciji u okruženju kritične infrastrukture, prostora okupljanja i saobraćajnih koridora, bez navođenja konkretnih lokacija.

I roboti u akciji

Roboti Spot kompanije Boston Dynamics poslužili su kao potpuno drugačija vrsta mobilnog senzora. Oni su raspoređeni u Međunarodnom centru za emitere u Dallasu i na stadionu New York New Jersey Stadium sa zadatkom da patroliraju perimetrom radi zaštite imovine i otkrivanja rizika. Dobijeni podaci su prosljeđivani obučenom osoblju na konačnu provjeru. I to je ključni detalj koji razlikuje operativnu upotrebu robotike od promotivne slike robota kao autonomnog zaštitara. Na terenu, robot je omogućavao veću pokrivenost terena i vršio obilazak zadane rute, ali nije imao kapacitet ni ovlasti da donosi konačne odluke.

Nevidljive prijetnje: Gasovi i zračenje

Pojedini slojevi zaštite tokom prvenstva nisu bili usmjereni na ljudsko ponašanje, nego na opasnosti nevidljive golim okom. Vatrogasno-spasilačka služba Miami-Dade je na lokaciji održavanja utakmica u Miamiju postavila osam umreženih detektora EXO kompanije Blackline Safety. Četiri uređaja EXO 8 imali su kapacitet za detekciju do osam vrsta gasova i gama zračenja, dok su ostatak instalacije činili G7 EXO sistemi. Očitani podaci su se putem mobilne mreže slali na platformu Blackline Live, što je vatrogasnim ekipama i interventnim timovima za opasne materije omogućavalo da prate stanje u realnom vremenu i dijele podatke sa zajedničkom operativnom komandom.

Na širem planu, kompanija Two Six Technologies uvela je svoju platformu SIGMA u više gradova i pružila podršku sigurnosnim operacijama na više od 20 utakmica. Ova platforma objedinjuje podatke senzora različitih vrsta i proizvođača radi otkrivanja hemijskih, bioloških, radioloških, nuklearnih i eksplozivnih prijetnji. Kompanija je navela da se puna operativna sposobnost može uspostaviti u roku od 24 sata, uključujući utvrđivanje referentnog nivoa lokalnog zračenja. Za prvenstvo kao vremenski ograničen događaj koji se odvijao širom kontinenta, ova prenosivost sistema bila je podjednako važna kao i osjetljivost senzora.

Mjere sigurnosti obuhvatile su i putovanja kao važno obilježje globalnih sportskih smotri. Kompanija SeeTrue navela je da je njen AI softver za automatsko otkrivanje zabranjenih predmeta instaliran na više kontrolnih prolaza na aerodromima koji su opsluživali američke gradove domaćine. Bio je to primjer kako i putnička infrastruktura mora odgovoriti na povećane potrebe tokom prvenstva i postati dio šireg sigurnosnog okruženja.

Kada digitalni signal postane fizički rizik

Najzanimljivije povezivanje za potrebe sigurnosti nije bilo ono između dvije kamere, nego između prijetnji na internetu i odgovora na terenu. CIS je tokom svih 39 dana prvenstva imao svoje analitičare u FIFA-inim sigurnosnim operacijama i u obavještajno-komandnom centru gradova domaćina. Praćene su prijetnje nasiljem, ekstremističke poruke, prevare s ulaznicama, lažne internetske domene, pokušaji lažnog uzbunjivanja radi izazivanja intervencije specijalne policije i sintetički medijski sadržaji. Sva relevantna upozorenja su proslijeđena organizatorima i javnim službama.

Kompanija Blackbird.AI, koja je pružala podršku CIS-u, saopćila je da je njen tim tokom prvenstva izradio više od 140 izvještaja na bazi obavještajne analize narativa koji su cirkulisali cyber prostorom. Pri tome, broj objava ili pregleda im nije bio krajnje mjerilo. Umjesto toga, ključno operativno pitanje bilo je da li analitičari usred digitalne buke mogu dovoljno rano prepoznati poruku koja zahtijeva prilagođavanje mjera sigurnosti, prosljeđivanje policiji ili suzdržavanje od javnog odgovora radi sprečavanja širenja dezinformacija. Operativna pouka, dakle, ostaje jasna: timovi zaduženi za kibernetičku i fizičku sigurnost na velikim događajima više ne mogu raditi odvojeno.

Šta nakon posljednjeg sudijskog zvižduka?

Svjetsko prvenstvo 2026. pokazalo je da uspješne globalne manifestacije ovog tipa moraju uvezati sportska borilišta, postojeće sisteme, lokalne institucije i privremeno uvedene tehnologije. Ovo se pokazalo uspješnijim modelom nego da ih se pokušava zamijeniti jedinstvenom platformom. Kvalitetna sigurnosna arhitektura razvijena je na usaglašenim podacima, jasnim procedurama prosljeđivanja problema višim nivoima i mogućnosti da lokalni komandni centar zadrži svoja ovlaštenja bez zatezanja između aktera.

Druga pouka je da se sigurnost i iskustvo posjetilaca više ne mogu posmatrati odvojeno. Brži ulazak smanjuje stvaranje gužvi, dok kvalitetniji videonadzor podržava i vođenje istrage, ali i raspoređivanje osoblja. Na isti način, povezani senzori ubrzavaju vrijeme reakcije bez potrebe za zatvaranjem cijele lokacije. Sigurnost, pritom, nije postala slabija zato što je javnost jedva primjećuje jer najbolji sistem omogućava gledaocima da prate utakmicu, dok operativni tim u pozadini prati koliko je upozorenja obradio da bi im to i omogućio. U konačnici, prvenstvo je pokazalo da vrijednost tehnologije zavisi od sposobnosti ljudi da je razumiju i koriste.

U sjedištu Commenda: Komunikacija je uvijek prva, sve ostalo dolazi poslije

Došao sam u Salzburg očekujući da vidim kako jedan proizvođač razvija i proizvodi komunikacijske sisteme. Otišao sam s potpuno drugačijim utiskom. Iza svake demonstracije stajala je jednostavna filozofija: u okruženjima u kojima je pouzdanost ključna, komunikacija je uvijek na prvom mjestu. Otkrio sam zašto je Commend više od pedeset godina posvetio usavršavanju nečega o čemu većina nas rijetko razmišlja – sve dok nam to ne zatreba u najvažnijem trenutku

Piše: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com

“Good afternoon. Welcome to Commend. How can I help you?” Od svih razgovora koje smo imali tokom posjete sjedištu kompanije Commend, ovaj je bio najneočekivaniji. Sagovornik je bio – interkom.

“Sprichst du auch Deutsch? (Govoriš li njemački?)”, upitao ga je Georg Winkler, direktor razvoja poslovanja u kompaniji Commend International.

“Sprache wurde auf Deutsch umgestellt. (Jezik je promijenjen na njemački.)”

Bez oklijevanja, razgovor je nastavljen.

“Wo ist die nächste Toilette? (Gdje je najbliži toalet?)”

“Die nächste Toilette ist rechts, in 30 Metern. (Najbliži toalet je s vaše desne strane, udaljen 30 metara.)”

A onda novi scenarij.

“Ich habe mein Ticket verloren. Was kann ich dort tun? (Izgubio sam parking kartu. Šta mogu učiniti?)”

“Wenn Sie Ihr Ticket nicht mehr haben, kann ich Ihnen helfen. Bitte geben Sie Ihr Kennzeichen ein. (Ako više nemate kartu, mogu vam pomoći. Molimo unesite registarske oznake vozila.)”

“ABC123.”

“Vielen Dank. Bitte geben Sie jetzt Ihr vierstelliges Passwort ein. (Hvala vam. Sada unesite svoju četverocifrenu lozinku.)”

Nekoliko sekundi kasnije, nakon unosa PIN-a, rampa se otvorila. Georg je potom promijenio jezik na španski, pa opet engleski.

“Do you speak English as well?”

“Language switched to English.”

Za nekoliko trenutaka sistem je neprimjetno prebacivao između nekoliko jezika, odgovorio na praktična pitanja, realizovao scenarij s parkingom i vratio se na engleski bez zastoja. Nije zvučao poput generičkih AI asistenata na koje smo se navikli posljednjih nekoliko godina. Nije bilo oklijevanja niti traženja dodatnih odgovora. Ponašao se baš kao iskusan operater u pozivnom centru za hitne situacije.

Ta prva demonstracija odmah je odredila ton cijele naše posjete. Umjetna inteligencija danas je prisutna gotovo svuda u industriji sigurnosti. Svaki proizvođač govori o AI analitici, AI detekciji ili AI automatizaciji. No, Commendov je pristup primjetno drugačiji. Umjesto da umjetnu inteligenciju koristi za analizu slike, austrijska kompanija je primjenjuje na onome što je oduvijek bila njena ključna kompetencija – glasovnu komunikaciju. Što ima potpunog smisla.

Kada se neko u ponoć nađe zaglavljen ispred rampe na parkingu, stoji na željezničkom peronu, radi sam u industrijskom pogonu ili se zaustavi unutar tunela, prva potreba nije analitika, već trenutno razumijevanje situacije. U takvim trenucima komunikacija je na prvom mjestu. Sve ostalo dolazi nakon toga.

Georg se nasmiješio posmatrajući naše reakcije. “Trenutno podržava oko 29 jezika”, objasnio je. “Korisnik može definisati pitanja koja se najčešće postavljaju i pripremiti prilagođene odgovore za parkinge, pametne gradove, industriju ili praktično bilo koju drugu primjenu.”

Zatim je usput spomenuo nešto još impresivnije – sistem je već sposoban za prevođenje u realnom vremenu.

Jedna osoba može govoriti na engleskom jeziku, dok operater s druge strane čuje japanski. Odgovor se istog trenutka vraća u suprotnom smjeru. Za svakoga ko je odrastao uz Star Trek, Ivy neizbježno podsjeća na Universal Translator – fiktivni uređaj koji je uklanjao jezičke barijere i omogućavao nesmetanu komunikaciju među različitim kulturama u svemiru.

Za međunarodne kompanije ili objekte koje svakodnevno posjećuju hiljade ljudi koji govore različitim jezicima, benefiti su očigledni. Ono što me još više oduševilo jeste činjenica da je sve djelovalo praktično i primjenjivo. Svako pitanje koje je Georg postavio predstavljalo je stvarnu situaciju s kojom se ljudi susreću svakog dana: “Gdje je toalet? Kako mogu izaći s parkinga? Izgubio sam kartu.” Pitanja koja zaokupljaju operatere, oduzimaju im vrijeme i sprečavaju ih da se fokusiraju na situacije u kojima je njihova stručna procjena zaista potrebna.

Kako će nam kasnije objasniti naš domaćin Andreas Hrdlicka, glavni operativni direktor Commenda Austria, više od 90 posto poziva na parkiralištima odnosi se na tek nekoliko ponavljajućih pitanja. Ako umjetna inteligencija može pouzdano riješiti takve interakcije, operateri će biti dostupniji za situacije u kojima je ljudska procjena od ključnog značaja.

Kvalitet glasa je, zapravo, proizvod

Uslijedila je još jedna demonstracija. Ovaj put Georg je pustio audiozapis snimljen u unutrašnjosti cestovnog tunela. Pozadinska buka bila je gotovo nepodnošljiva. Saobraćaj, motori, odjek, alarmi i razgovori ljudi istovremeno su se stapali u zvučnu kulisu iz koje je bilo gotovo nemoguće razaznati pojedinačne riječi. Zatim je aktivirana Commendova AI obrada zvuka. U trenutku je sva buka nestala, a ljudski glas ostao jasan i razumljiv.

“Kako nivo stresa raste, a situacija postaje neizvjesnija, ljudi se najviše oslanjaju na glas”, rekao je Georg. “Ako ga ne čujete savršeno, ne možete ni pravilno reagovati. Zato kvalitet zvuka nije samo važan – on je presudan.”

Jedna je to od onih tvrdnji koje zvuče sasvim logično dok razliku ne doživite iz prve ruke. Većina nas nikada ne razmišlja o kvalitetu zvuka jer se svakodnevni razgovori odvijaju u kancelarijama, domovima ili salama za sastanke. Commend, međutim, razvija komunikacijske sisteme za mjesta na kojima tišina gotovo nikada ne postoji: tunele, čeličane, rafinerije nafte, zatvore, metro stanice, centre za upravljanje u vanrednim situacijama, bolnice i trkaće staze.

To su okruženja u kojima se pozadinska buka, stres i hitnost spajaju u situacije u kojima pogrešno shvaćena ili propuštena instrukcija može imati ozbiljne posljedice. Upravo zato i dalje ulažu velike napore u razvoj mikrofona, tehnologije zvučnika, digitalnu obradu signala i akustičke laboratorije, umjesto da kvalitet zvuka tretiraju kao još jednu stavku u tehničkoj specifikaciji. Kvalitet glasa za njih nije samo jedna od brojnih karakteristika njihovih proizvoda – on jeste proizvod.

Commend razvija komunikacijske sisteme za okruženja u kojima pogrešno shvaćena instrukcija može imati ozbiljne posljedice

Na početku bijaše riječ

Iako je umjetna inteligencija najnovije poglavlje u priči kompanije Commend, glasovna komunikacija njen je temelj već više od pola stoljeća. “Kompanija je osnovana početkom sedamdesetih godina”, objasnio je Andreas. “I tada su postojali telefonski sistemi, ali su bili preskupi za svakodnevnu internu komunikaciju.” Od tada je Commend izrastao iz malog lokalnog proizvođača u globalnog dobavljača integrisanih komunikacijskih sistema, prisutnog u više od šezdeset zemalja širom svijeta.

Ono što je započelo kao praktično rješenje za poslovne zgrade postepeno je preraslo u nešto mnogo veće. Umjesto da se fokusira na interfone za stambene objekte, Commend se specijalizirao za okruženja u kojima komunikacija postaje kritična. “Mi nismo proizvođač interfona”, rekao je Andreas uz osmijeh, kao da je unaprijed odgovorio na najčešću zabludu koja prati ovaj brend.

Tu tvrdnju je kasnije u razgovoru dodatno potvrdio i Drago Labazan, direktor kompanije Commend Adria, regionalne podružnice zadužene za tržišta Jadranske regije. “Kada ljudi čuju riječ interfon, odmah pomisle na jednostavan uređaj s jednim dugmetom, jednim zvučnikom i jednim mikrofonom”, objasnio je. “Naravno da i takav uređaj možemo napraviti. Ali u poređenju s onim što naši sistemi zaista mogu, to je gotovo zanemariv dio onoga što radimo.”

Zaboravite na interfon

Ako je prva lekcija koju nam je Commend želio prenijeti bila o važnosti glasa, druga je zasigurno bila: zaboravite na sve što ste dosad mislili da interfon jeste. U Commendovom svijetu jedna komunikacijska stanica može biti dio mnogo šireg operativnog okruženja koje obuhvata telefoniju, radioveze, sisteme javnog razglasa, videonadzor, kontrolu pristupa, vatrodojavu, softver za upravljanje zgradama i procedure za vanredne situacije.

“Mi smo, zapravo, više sistem-integrator”, objasnio je Drago. “Integrišemo različite komunikacijske tehnologije, ali i komunikaciju povezujemo sa svim ostalim sigurnosnim sistemima. Ponekad volim reći da naš rad nalikuje slaganju slagalica.”

Zamislio sam se nad tom slikom. U stvarnim vanrednim situacijama upravo takva integracija postaje presudna. Aktiviranje vatrodojavnog sistema može automatski pokrenuti kamere, otvoriti unaprijed definisane evakuacijske rute, povezati dispečere s osobljem na terenu i aktivirati poruke putem javnog razglasa. Korisnici radioveza, telefona i interfona tako postaju dio jedinstvenog, koordiniranog odgovora, umjesto da ostanu zarobljeni u odvojenim komunikacijskim sistemima.

Ovu filozofiju utjelovljuje Symphony, Commendova softverska platforma koju je Andreas opisao kao srce cijelog ekosistema. Ona povezuje interfonske stanice, telefone hitnih službi, komunikacijske module za liftove, SOS šaltere, kioske i konzole u kontrolnim centrima sa sistemima drugih proizvođača. Zahvaljujući otvorenim standardima poput SIP-a i ONVIF-a, Symphony se integriše i s platformama kao što su Milestone Systemsov XProtect i Genetecov Security Center, tako da operateri više ne moraju prelaziti iz jedne aplikacije u drugu kako bi upravljali različitim sigurnosnim sistemima.

Sve pod istim krovom

Commendov integrisani pristup komunikaciji ogleda se i u načinu na koji je organizovana sama kompanija. Razvoj, inženjering, softverski dizajn i proizvodnja i danas su pod istim krovom u Salzburgu, gdje nastaje većina njihovih rješenja. Iako je prije više od deset godina postao dio holandske TKH Grupe, Commend je zadržao visok stepen nezavisnosti.

“U veoma smo povoljnoj poziciji”, objasnio je Andreas. “Povezanost s TKH ekosistemom omogućava nam pristup znatno širem portfoliju sigurnosnih tehnologija, uključujući sisteme videonadzora i kontrole pristupa, dok istovremeno zadržavamo veliku slobodu u razvoju vlastitih tehnologija.”

Za razliku od mnogih proizvođača koji su proizvodnju postepeno premjestili u zemlje s nižim troškovima rada, Commend je svjesno zadržao razvoj i proizvodnju na istoj lokaciji u Austriji. Georg je kasnije objasnio da se ista filozofija primjenjuje i na lanac nabavke. “Naše plastične komponente dolaze od dobavljača udaljenog svega četrdesetak kilometara”, rekao je. “Dijelovi od nehrđajućeg čelika stižu iz Bavarske, otprilike stotinu kilometara odavde. Namjerno sarađujemo s dobavljačima koji su nam geografski blizu.”

Takva odluka posebno se pokazala ispravnom tokom pandemije COVID-a. Dok se veliki dio elektroničke industrije suočavao s nestašicom komponenti i ozbiljnim poremećajima u lancima snabdijevanja, Commend je uspio nastaviti proizvodnju upravo zato što se većina njegovih ključnih dobavljača nalazila u neposrednoj regiji.

Svaki terminal priča svoju priču

Commendov demo centar više podsjeća na prolazak kroz različita okruženja u kojima njihova tehnologija svakodnevno i gotovo neprimjetno obavlja svoj posao. Gotovo svaki terminal iza sebe krije posebnu priču. Jedan je namijenjen bolničkim hodnicima. Drugi je razvijen za podzemne metro stanice. Treći može izdržati desetljeća rada u rafineriji nafte, dok su neki posebno projektovani za zatvore, cestovne tunele ili sterilne proizvodne prostore u kojima nije dopuštena ni najmanja kontaminacija česticama. “Naši proizvodi mogu izgledati potpuno različito”, objasnio je Andreas, “ali u suštini svi pripadaju istom komunikacijskom ekosistemu.”

Portfolio obuhvata sve – od SIP portafona za poslovne zgrade do robusnih hitnih komunikacijskih terminala projektovanih za ekstremne temperature, vibracije, prašinu, vlagu i korozivna industrijska okruženja. U zavisnosti od primjene, uređaji mogu biti opremljeni HD kamerama, ekranima osjetljivim na dodir, RFID čitačima, indukcijskim petljama za osobe s oštećenjem sluha te programabilnim tipkama za otvaranje vrata, podizanje rampi, pokretanje hitnih procedura ili upravljanje sistemima automatizacije zgrada.

Svaki se glas mora čuti

Jedna od stanica tokom našeg obilaska bila je i Commendova akustička laboratorija. “Naša temeljna stručnost je akustika”, rekao je Georg otvarajući vrata laboratorije. Unutar anehoične komore – prostorije projektovane tako da u potpunosti eliminiše refleksiju zvuka – tišina djeluje gotovo nestvarno. Vlastiti glas zvuči potpuno drugačije. Nema odjeka. Nema pozadinske buke. “Ovdje naši inžinjeri testiraju svaki mikrofon i svaki zvučnik”, objasnio je Georg. “Sve što pročitate u našim tehničkim specifikacijama nije marketing. Svaku karakteristiku provjeravamo i mjerimo.”

Laboratorija omogućava Commendu i simuliranje nekih od akustički najzahtjevnijih okruženja na svijetu, poput rada industrijskih mašina ili zvuka sirena za uzbunu. U komoru se uvodi umjetno generisana pozadinska buka kako bi inžinjeri mogli precizno izmjeriti koliko govor ostaje razumljiv u stvarnim radnim uslovima. Za korisnike koji upravljaju kritičnom infrastrukturom takav nivo testiranja ima ogromnu vrijednost. Zvučnik koji može proizvesti impresivan nivo zvučnog pritiska ne znači mnogo ako operateri ne mogu jasno razumjeti ono što se govori.

“Akustika je temelj naše stručnosti. Naši inžinjeri testiraju svaki mikrofon i svaki zvučnik. Sve što pročitate u našim tehničkim specifikacijama nije marketing. Mi sve provjeravamo” – Georg Winkler, Commend International

Tehnologija za decenije korištenja

Ista pažnja prema detaljima vidljiva je i u samom proizvodnom procesu. Prije ulaska u proizvodni pogon svaki posjetilac mora proći zaštitu od elektrostatičkog pražnjenja. Posebna obuća, uzemljene narukvice i pažljivo kontrolisane radne stanice sprečavaju mikroskopska električna pražnjenja koja mogu oštetiti osjetljive elektronske komponente. Georg je to uporedio s kamenčićem koji udari u haubu automobila. “Možda odmah nećete primijetiti nikakvu štetu”, rekao je. “Ali upravo se na tom mjestu problem počinje razvijati nakon određenog vremena.”

Takvi, naizgled sitni detalji određuju dugoročnu pouzdanost sistema. Za razliku od proizvođača koji izrađuju milione identičnih potrošačkih uređaja, Commend proizvodi rješenja prilagođena konkretnim projektima. Svaka narudžba je drugačija. “Izazov nije proizvesti hiljade identičnih uređaja”, objasnio je Georg. “Pravi izazov je osigurati da svaki projekat dobije tačno onu kombinaciju komponenti koja mu je potrebna – i to u pravom trenutku.”

Kako bi to postigao, Commend održava velike zalihe elektronskih komponenti, mehaničkih dijelova i gotovih proizvoda. Ključne komponente često se nabavljaju i skladište mjesecima unaprijed, što omogućava neprekidan nastavak proizvodnje čak i kada dođe do poremećaja u globalnim lancima snabdijevanja. Ovakva strategija pokazala se posebno vrijednom tokom nestašice poluprovodnika koja je posljednjih godina pogodila veliki dio elektroničke industrije.

Pouzdanost, međutim, ne završava onog trenutka kada proizvod napusti fabriku. Svaka završena jedinica prolazi detaljno funkcionalno testiranje prije nego što bude zapečaćena za isporuku. Čak je i zaštitni pečat dio sistema osiguranja kvaliteta, jer inžinjerima omogućava da prilikom povrata uređaja utvrde da li je bio neotvoren.

Od pustinjskih trafostanica do Formule 1

Posvećenost kvalitetu i dugotrajnosti najbolje se potvrđuje upravo u okruženjima u kojima ovi sistemi rade. Raspon Commendovih projekata jednako je impresivan kao i tehnologija koja stoji iza njih. Commendova tehnologija prisutna je na mjestima koja naizgled nemaju gotovo ništa zajedničko, osim jednog zahtjeva – kada neko pritisne dugme za poziv, sistem mora raditi. “Ljudi nas često pitaju za koju smo se industriju specijalizirali”, rekao je Georg. “Istina je da se mi ne specijaliziramo za pojedinačne industrije, već za situacije u kojima komunikacija jednostavno mora funkcionisati.”

Petnaest godina u kuvajtskoj pustinji

Jedan projekat možda najbolje pokazuje šta Commend podrazumijeva pod pouzdanošću. Georg se nasmijao prije nego što je ispričao ovu priču. “Imamo oko hiljadu komunikacijskih jedinica instaliranih za Kuwait Oil Company.” Ti terminali raspoređeni su u trafostanicama usred pustinje, gdje su servisne intervencije izuzetno skupe, a uslovi rada među najtežima koje je moguće zamisliti. Tokom ljeta temperature redovno prelaze 50, pa čak i 60 stepeni, dok zimi kiša i pješčane oluje stvaraju sasvim drugačije izazove. Sve što može ugroziti rad elektronske opreme prije ili kasnije pojavi se u takvom okruženju. Ipak, brojke koje je Georg naveo su zaista impresivne. “Nakon otprilike petnaest godina rada”, rekao je, “otkazalo je samo šest uređaja. I to većina nije stradala zbog kvara, već je oštećena tokom servisiranja.”

To je jedna od onih statistika u koje je teško povjerovati dok ne vidite proizvodni pogon. Commend godinama usavršava svoje proizvodne procese jer vrlo dobro zna da je zamjena komunikacijskog terminala usred pustinje, stotinama kilometara udaljenog od najbližeg servisnog centra, višestruko skuplja od toga da se uređaj od samog početka napravi kako treba. Za operatere kritične infrastrukture pouzdanost nije samo pitanje kvaliteta ili reputacije. Ona je prije svega pitanje ekonomije.

Bolnice koje nikada ne miruju

Zdravstveni sektor je još jedan dobar primjer dugoročnog pristupa koji Commend njeguje. Klinički bolnički centar Rebro u Zagrebu koristi Commendovu tehnologiju više od dvije decenije, a širom bolničkog kompleksa instalirano je gotovo 3.000 komunikacijskih terminala. Umjesto zamjene opreme koja i dalje pouzdano radi, Commend postojeću infrastrukturu nadograđuje novom cloud arhitekturom i uslugama zasnovanim na umjetnoj inteligenciji.

Drago je opisao svakodnevnu situaciju poznatu gotovo svakoj bolnici. Posjetiocima su često potrebne upute do određenog odjela ili pomoć pri snalaženju u kompleksu. Konverzacijski terminal može im pružiti glasovne upute na njihovom jeziku, uz istovremeni prikaz titlova za osobe s oštećenjem sluha. Ako dođe do vanredne situacije, isti terminal u trenutku mijenja svoju ulogu. Umjesto uobičajenih informacija, prikazuje evakuacijske rute i emituje upute za sigurnu evakuaciju.

Formula 1: Komunikacija pri brzini od 300 km na sat

Nekoliko trkaćih staza Formule 1 – uključujući one u Abu Dhabiju, Džedi i Sepangu – koristi Commendove komunikacijske sisteme za operativno upravljanje. Georg je s velikim entuzijazmom govorio o svojoj posjeti stazi Yas Marina i prilici da tehnologiju vidi u stvarnim uslovima. Ono što ga je impresioniralo nije bio glamur Formule 1, već složenost operacija koje stoje iza svakog trkačkog vikenda. Hiljade ljudi. Medicinski timovi. Zaštitari. Televizijske ekipe. Hitne službe. Svi oni zavise od komunikacijskog sistema koji mora funkcionisati bez ijednog zastoja. Sve mora biti spremno prije nego što prvi bolid izađe na stazu.

Commend je učestvovao i u modernizaciji čuvenog mađarskog Hungaroringa, gdje su razvijena napredna komunikacijska rješenja s ekranima osjetljivim na dodir za potrebe upravljanja utrkama. Iako su pojedini dijelovi projekta još na čekanju, Georg je o njemu govorio s vidljivim ponosom. Iza spektakla Formule 1 krije se složena komunikacijska mreža koja omogućava da cijeli događaj funkcioniše sigurno i efikasno. To je još jedan podsjetnik da bezbrojni kritični sistemi svakodnevno rade tiho u pozadini – neprimjetni za većinu ljudi, ali bez prava na grešku.

Budućnost je već naučila da sluša

Vrijeme provedeno u sjedištu Commenda prošlo je gotovo neprimjetno. Ono što smo u početku očekivali da će biti uobičajena posjeta proizvodnom pogonu postepeno se pretvorilo u mnogo više od toga. Umjesto brzog obilaska odjela i unaprijed uvježbanih prodajnih prezentacija, Andreas Hrdlicka, Georg Winkler i Drago Labazan proveli su s nama gotovo pola dana. Strpljivo su odgovarali na svako pitanje, često zastajali kako bi objasnili pojedinosti, a razgovor je nerijetko odlazio i van okvira same tehnologije.

Georg se našalio kako u svojoj kući i dalje koristi Commendov interfon koji je instalirao prije više od trideset godina. “Kada me je jedan od kolega posjetio”, nasmijao se, “pitao me je zašto još imam te stare uređaje na vratima. Kažem mu da i dalje rade savršeno. Na kraju sam ih zamijenio – ne zato što su se pokvarili, već zato što me uvjerio da izgledaju staro.”

Ta jedna dosjetka možda bolje od bilo koje prodajne prezentacije objašnjava najveći izazov s kojim se Commend suočava. Njihovi proizvodi odbijaju zastarjeti. “Naši sistemi teško umiru, a to prodajni timovi i ne cijene baš,” kazao je Andreas s osmijehom. Svi su se nasmijali.

Ipak, iza humora krije se neobična poslovna filozofija, potpuno drugačija od ritma koji danas dominira tehnološkom industrijom. Umjesto da podstiče korisnike na zamjenu opreme svakih nekoliko godina, Commend gradi odnos zasnovan na kontinuitetu i povjerenju.

A nakon što smo proveli pola dana s ljudima koji stoje iza te filozofije – u atmosferi koja je više podsjećala na razgovor među prijateljima nego na klasičnu poslovnu posjetu – postalo je lakše razumjeti zašto toliko njihovih korisnika ostaje vjerno kompaniji decenijama. Tehnologija možda otvara prva vrata. Ali ljudi su ti zbog kojih se poželite vratiti.

Salto Case Study: AFI Home u Poljskoj i Rumuniji

Moderni stambeni projekti zahtijevali su pouzdano i skalabilno rješenje za kontrolu pristupa koje može podržati dinamično stambeno okruženje s više korisničkih profila, uključujući stalne stanare, kratkoročne zakupce, osoblje i eksterne pružaoce usluga. Salto Systems je osigurao kvalitetno rješenje

Piše: Andrea Palomeque, stručnjakinja za marketing za Centralnu i Istočnu Evropu, Salto Systems; E-mail: andrea.palomeque@saltosystems.com

Kompanija Salto Systems razvija napredna rješenja za pametnu kontrolu pristupa u stambenom sektoru, koja operaterima omogućavaju da kroz jedinstvenu i potpuno integrisanu platformu upravljaju pravima pristupa za stanare, dozvolama za osoblje i cjelokupnom sigurnošću objekata. Zamjenom tradicionalnih mehaničkih ključeva fleksibilnim digitalnim pristupom i tehnologijom elektronskog zaključavanja, Salto podiže nivo sigurnosti, pojednostavljuje svakodnevno upravljanje nekretninama i znatno unapređuje iskustvo samih stanara.

Salto nudi širok portfolio rješenja za pametne zgrade, uključujući kontrolu pristupa, prepoznavanje lica, videointerfone, upravljanje identifikacijama, kao i kontrolu energijske efikasnosti. Ova rješenja čine integrisani ekosistem koji omogućava sigurno, jednostavno i skalabilno upravljanje pristupom u svim objektima. U hotelijerstvu i modernim stambenim prostorima za unajmljivanje, ovaj pristup osigurava fluidno iskustvo boravka gostiju, od dolaska do odlaska, uz istovremeno povećanje udobnosti, sigurnosti i operativne efikasnosti.

Operativni izazov

Projekti AFI Home širom Poljske i Rumunije – uključujući AFI Home Dajwór, AFI Home Europejskie, AFI Home Czyżewskiego u Krakovu, AFI Home Metro Park, AFI Home Metro Szwedzka, AFI Home Metro Zachód u Varšavi i AFI Home Długa u Vroclavu, kao i AFI Home North u Bukureštu – moderni su stambeni kompleksi za najam. Nude potpuno namještene stanove i visokokvalitetan životni prostor usklađen sa savremenim urbanim stilom života.

Projekti su zahtijevali pouzdano i skalabilno rješenje za kontrolu pristupa koje može podržati dinamično stambeno okruženje s više korisničkih profila, uključujući stalne stanare, kratkoročne zakupce, osoblje i eksterne pružaoce usluga. Ključni je izazov bilo upravljanje ovako raznovrsnim potrebama pristupa, uz istovremeno očuvanje sigurnosti i operativne efikasnosti. Istovremeno, operater je morao osigurati besprijekorno i praktično korisničko iskustvo koje prati savremene standarde u hotelijerstvu – minimizirajući prepreke pri kretanju kroz objekat, uz zadržavanje potpune kontrole nad nekretninom.

Implementirano rješenje

Salto je implementirao integrisano pametno rješenje za pristup na različitim lokacijama AFI Homea, omogućavajući sigurno i neometano kretanje kroz sve dijelove svakog objekta, od glavnih ulaza do privatnih stanova i zajedničkih prostorija.

Instalacija uključuje kombinaciju elektronskih pametnih brava, Neo cilindara i zidnih čitača, što osigurava dosljednu i sigurnu kontrolu pristupa na svim ulaznim tačkama i omogućava stanarima, gostima i osoblju da se lako kreću kroz zgradu, u skladu s jasno definisanim dozvolama. Prostorije za bicikle, fitnes-sale, konferencijske sale, zajednički radni prostori i garaže za goste također su opremljeni Salto elektronskim rješenjima za zaključavanje.

Na lokaciji AFI Home North u Bukureštu rješenje uključuje i implementaciju Neo cilindara integrisanih sa platformom SALTO Space, čime je osigurana robusna i fleksibilna infrastruktura kontrole pristupa prilagođena potrebama savremenog stanovanja.

Sistem omogućava operaterima da upravljaju i ažuriraju prava pristupa u realnom vremenu, pružajući fleksibilnost za trenutno reagovanje na operativne potrebe uz potpunu vidljivost i kontrolu. Robusna mreža servera i mrežnih prolaza (gateways) osigurava neprekidnu komunikaciju i pouzdan rad sistema u online režimu. Svaka lokacija funkcioniše s vlastitim namjenskim serverom i aplikacijom Salto Space, što omogućava nezavisno upravljanje sistemom na svakom objektu, uz zadržavanje istog tehnološkog standarda. Ovakva konfiguracija pruža operativnu autonomiju na nivou lokacije, ali i fleksibilnost za proširenje (skaliranje) sistema po potrebi.

Implementaciju i tekuće održavanje sistema izvršila je kompanija NETROS, specijalizirani Saltov partner u Poljskoj, zadužen za instalaciju, integraciju i dugoročnu podršku. Kao rezultat toga, lokacije koriste prednosti skalabilnog rješenja koje podiže operativnu efikasnost, dok stanari i gosti imaju vrhunsko iskustvo stanovanja nalik hotelskom.

Ostvareni benefiti

Stanari kompleksa AFI Czyżewskiego imaju privilegiju lakog pristupa zajedničkim sadržajima putem pametnih kartica, što uključuje potpuno opremljenu teretanu, namjenski radni prostor i zajedničku prostoriju. Pristup ovim zonama omogućen je isključivo preko Salto pametne kartice, čime se garantuje da samo autorizirani stanari mogu koristiti zajedničke prostore u bilo koje vrijeme. Ovo ne samo da podiže nivo sigurnosti i praktičnosti već i unapređuje cjelokupni kvalitet života, pružajući stanarima neometan, cjelodnevan pristup vrhunskim sadržajima.

Kombinacijom naprednih digitalnih pristupnih rješenja, sistem osigurava sigurno, fleksibilno i jednostavno korisničko iskustvo u cijelom objektu. Istovremeno, centralizirano upravljanje i kontrola u realnom vremenu omogućavaju operaterima da optimiziraju procese i zadrže visoke standarde usluge. Rezultat je sigurnije i efikasnije upravljanje objektom, uz viši nivo udobnosti i jednostavnije svakodnevno iskustvo za stanare i goste.

BioStation 3 Max: Sigurnost ugrađena u svaka vrata

Tržište kontrole pristupa stabilno se kreće prema multimodalnim sistemima fokusiranim na identitet. Ono što je često nedostajalo je jedan terminal koji istovremeno nudi četiri ključne dimenzije: certificiranu sigurnost, visoke performanse, fleksibilnost akreditiva i vrhunsko iskustvo prilagođeno luksuznim prostorima. BioStation 3 Max je Supremin odgovor na tu prazninu

Piše: Mića Negrilić, menadžer za razvoj poslovanja, Suprema Europe and North Africa; E-mail: mnegrilic@supremainc.com, sales_eu@supremainc.com

Supremin najnapredniji AI biometrijski terminal BioStation 3 Max dizajniran je s jasnim principom: sigurnošću zasnovanom na provjeri identiteta koja se građena od samog temelja. Namijenjen frekventnim lobijima i kritičnim ulazima, ovaj uređaj kombinuje robusnu, visokocertificiranu platformu s brzom i pouzdanom višefaktorskom autentifikacijom te širokom podrškom za akreditive, sve unutar jednog 7-inčnog ekrana osjetljivog na dodir za korporativnu upotrebu.

Certificirana sigurnost

Kao novi vodeći model kompanije Suprema, BioStation 3 Max odgovara na potrebe korisnicima kojima je sigurnost prioritet, nudeći certificiranu i dokumentovanu zaštitu usklađenu s propisima.

Platforma se pokreće na ojačanom Linux operativnom sistemu sa Secure Boot funkcijom, koja sprečava pokretanje neovlaštenog firmvera pri startu – što je kritična kontrola u okruženjima gdje fizički pristup uređajima predstavlja realnu prijetnju. Sigurne komponente certificirane prema CC EAL6+ standardu podižu nivo pouzdanosti hardvera znatno iznad tipičnih pristupnih terminala. Šifrirani biometrijski predlošci, komunikacija osigurana TLS protokolom i aktivni sistem odgovora na neovlašteno otvaranje (tamper) koji odmah šalje upozorenja dodatno jačaju njegovu sigurnosnu poziciju, čineći ga pogodnim za regulisane industrije.

Sistem koristi Secure Boot i ojačani Linux OS kako bi se osiguralo pokretanje isključivo autorizovanog firmvera, čime je sigurnost integrisana u samu srž uređaja, a ne naknadno dodata. Hardver uključuje CC komponente certificirane prema EAL6+ standardu koje su jedan od najviših dostupnih nivoa zaštite za uređaje u kontroli pristupa. Funkcionalnost “Template on Mobile” omogućava da biometrijski podaci ostaju na korisnikovom uređaju umjesto na centralnim serverima, što je olakšica u ispunjavanju globalnih zahtjeva o suverenitetu podataka. Dodatna je zaštita koja detektuje svaki fizički pokušaj kompromitacije i trenutno aktivira upozorenja te zaštitne radnje.

Opcija Template on Mobile čuva biometrijske podatke na ličnim uređajima umjesto u centralnoj infrastrukturi, što je arhitektonska prednost pri usklađivanju s propisima poput GDPR-a. Opcije višefaktorske autentifikacije (lice + otisak prsta, lice + kartica, lice + PIN) dodaju slojevitu sigurnost za osjetljiva okruženja.

Pouzdano prepoznavanje

Frekventni ulazi ne trpe čekanje. BioStation 3 Max pokreće najnoviji Supremin AI motor na namjenskoj NPU platformi, omogućavajući prepoznavanje lica za manje od 0,3 sekunde, čak i za osobe u pokretu.

Što je još važnije, performanse ostaju stabilne u stvarnim uslovima. Sunčane naočale, maske, šalovi, različiti uglovi i promjenjivo osvjetljenje obrađuju se bez usporavanja protoka, uz podršku za do 100.000 korisnika. Dvostruke kamere od 2 MP (vizuelna i IR) podržavaju snažnu detekciju živosti (liveness detection) i zaštitu od lažiranja (anti-spoofing), osiguravajući da brzina ne ide na štetu sigurnosti.

Podrška za PoE+ (802.3at) na varijantama APB i OAPB omogućava napajanje i prijenos podataka preko jednog kabla, što pojednostavljuje instalaciju i smanjuje infrastrukturne troškove kod velikih sistema.

Univerzalni pristup

Upravljanje različitim tipovima akreditiva često dovodi do fragmentiranog hardvera na ulaznim tačkama. BioStation 3 Max ih objedinjuje u jedan uređaj. Modeli OAPB i ODP uključuju optički senzor otiska prsta uz prepoznavanje lica i RFID, omogućavajući multibiometrijsku autentifikaciju za visokosigurna okruženja.

Ugrađeni VoIP interkom sa SIP integracijom posebno je koristan na glavnim ulazima. Posjetioci mogu komunicirati direktno s recepcijom putem terminala kada je potrebna dodatna provjera, čime se eliminiše potreba za zasebnim interkom sistemom i pojednostavljuje cjelokupno iskustvo.

Prilagodljiv dizajn

Uređaji za kontrolu pristupa u premium okruženjima utiču na percepciju brenda. BioStation 3 Max balansira izdržljivost s rafiniranim dizajnom kako bi zadovoljio i funkcionalna i estetska očekivanja. 7-inčni IPS ekran osjetljiv na dodir usklađen je s dizajnerskim jezikom BioStation porodice, osiguravajući dosljednost na svim pristupnim tačkama. Elementi korisničkog interfejsa, poput logotipa, poruka i tema, mogu se prilagoditi brendingu lokacije. Jasna uputstva na ekranu pomažu zaposlenicima i posjetiocima da glatko prođu proces autentifikacije, čak i u područjima s velikim prometom.

Ekran osjetljiv na dodir donosi i korisnički interfejs visoke rezolucije koji je optimiziran za evidenciju radnog vremena i kontrolu pristupa, uz mogućnost prilagođavanja elemenata brendiranja. Visoku izdržljivost potvrđuje IP65 i IK06 rejting, što ga čini otpornim na prašinu, vodu i udarce te pogodnim za upotrebu u zahtjevnim javnim okruženjima. Iza prefinjene spoljašnjosti, kućište s oznakom IP65 i IK06 zaštitom od udaraca otporno je na stvarne uslove poput prašine, vlage i fizičkog kontakta, a njegov fleksibilni format podržava ugradnju na automatske senzorske barijere, zidnu montažu i instalaciju u kioske, omogućavajući dosljednu primjenu u različitim okruženjima.

Tržište kontrole pristupa stabilno se kreće prema multimodalnim sistemima fokusiranim na identitet. Ono što je često nedostajalo je jedan terminal koji istovremeno nudi četiri ključne dimenzije: certificiranu sigurnost, visoke performanse, fleksibilnost akreditiva i vrhunsko iskustvo prilagođeno luksuznim prostorima. BioStation 3 Max je Supremin odgovor na tu prazninu – terminal dizajniran da ispuni operativne zahtjeve bez prisiljavanja na kompromise između funkcionalnosti i korisničkog iskustva.

Krobel: Kako K-ERV redefinira evidenciju radnog vremena

Siniša Mikuličić, vlasnik riječke kompanije Elite Systems i bivši olimpijac, otkriva kako je fleksibilan domaći softver nadmašio velike globalne konkurente i postao najpouzdanije rješenje za evidenciju radnog vremena na tržištu

Piše: Antun Krešimir Buterin za Krobel; E-mail: redakcija@asadria.com

Kada je 2017. godine zagrebačka kompanija Krobel, inače poznati distributer opreme tehničke zaštite, lansirala K-ERV, malo je tko slutio da će ovaj domaći softver za evidenciju radnog vremena u samo nekoliko godina postati popularan standard za kompleksne poslovne sustave. Jedan od onih koji su u njega povjerovali od prvog dana bio je Siniša Mikuličić, poslovni čovjek iz Rijeke, bivši vrhunski sportaš i reprezentativac koji ne pristaje na prosjek.

Njegov put od jedrenja na Olimpijskim igrama u Pekingu do vođenja tvrtke Elite Systems obilježen je redom, radom, disciplinom i traženjem savršenstva – sportskim vrijednostima koje je našao upravo u K-ERV-u. Sinišin prvi susret s tim softverom bio je ujedno i najveći mogući izazov.

Bez konkurencije na tržištu

Kompanija Istragrafika, s gotovo 400 zaposlenika i radom u četiri smjene te s kompleksnim poslovnim procesima, tražila je novo i kvalitetno rješenje koje im postojeći etablirani svjetski proizvođači nisu mogli ponuditi. “Klijent je bio nezadovoljan krutim zatvorenim sustavima, i od nas su zatražili potpuno prilagođenu verziju K-ERV-a. Trebali su nešto što će se prilagoditi njima, a ne obratno. U tom smo projektu u istom sučelju integrirali kontrolu prolaza i evidenciju radnog vremena. Za mene je to bio prvi susret s K-ERV-om, i odmah – prvi uspjeh. Danas, osam godina kasnije, sustav i dalje radi besprijekorno, a mi smo ga još i nadogradili. Tako je počela uspješna suradnja s Krobelom i K-ERV-om, a ostalo je povijest”, ističe Mikuličić.

Glavna prepreka s kojom se instalateri susreću na terenu obično su rješenja zatvorenog tipa. Međutim, K-ERV je u tom segmentu bez konkurencije. “Dok su kod drugih sustava promjene gotovo nemoguće, mi s K-ERV-om sve što klijent zamisli – pretvorimo u stvarnost”, objašnjava Mikuličić te dodaje da nema “nemoguće misije”. “Dok konkurentski sustavi zapinju na banalnim promjenama, K-ERV je potpuno prilagodljiv svakom specifičnom zahtjevu”, kaže on.

Jednostavnost korištenja

Sinergija modula omogućuje da kontrola prolaza, evidencija i LPR funkcionalnosti rade unutar jedinstvene aplikacije, čime se osigurava visoka razina integracije i učinkovitosti. Unatoč složenosti sustava u pozadini, korisničko sučelje ostaje intuitivno i jednostavno za korištenje (user-friendly). Za Sinišu, softver vrijedi onoliko koliko vrijedi podrška koja stoji iza njega. Ključ uspjeha Elite Systemsa leži u partnerstvu s Krobelovim timom. “Aplikacija nema smisla bez ljudi poput Hrvoja i Ivana. U svakom trenu imam dostupnu osobu koja će odgovoriti na najneobičniji zahtjev korisnika. Taj ljudski, normalan odnos, kakav njegujem i s Mirnom Ivanuš, neprocjenjiv je u našoj industriji”, kaže Mikuličić.

Drugi uspješni projekti

Da K-ERV nije samo “još jedna aplikacija za prijavu radnika”, potvrđuju i projekti poput onoga za globalnog giganta Maersk. U njihovom logističkom centru u Kukuljanovuu, Elite System je implementirao sustav koji ukjučuje 130 kamera, 16 km mreže i specifične module za obračun plaća koji je prilagođavaju internim pravilima kompanije. Slična je priča i u autokući Gašparić Grupa, gdje sustav putem prepoznavanja lica upravlja prijavama stotinjak zaposlenika na 7-8 lokacija istodobno. Iako radi s velikim kompanijama širom Hrvatske, Mikuličić naglašava da mu nije cilj kvantiteta, već elitna kvaliteta usluge, što je jasno i iz imena kompanije. S ukupno četvero zaposlenih pokriva cijelu Hrvatsku, oslanjajući se, bez imalo reklame, na najjači marketinški alat – usmenu predaju i preporuku zadovoljnih klijenata.

Stiže verzija 2.0

Što se tiče K-ERV-a, uskoro stiže nova revolucija: verzija 2.0, sustav baziran na cloudu koji će dodatno pojednostaviti i instalaciju i korištenje. Za instalatere će to značiti manje vremena za tehničke poteškoće s računalima klijenata, a za vlasnike tvrtki još veću mobilnost i pristup podacima s bilo kojeg mjesta. “Ako je dosad bilo izvrsno, sada postaje savršeno. Uzmi i vozi”, poručuje Mikuličić svima koji razmišljaju o ovom softverskom rješenju. U svijetu gdje je sigurnost prioritet, on bira rješenja koja, baš poput brodskog jedra na Olimpijskim igrama, donose vjetar u leđa modernom poslovanju.

K-ERV se u novijoj verziji dodatno ističe kao potpuno cloud rješenje. Aplikacija i baza nisu vezane za jedno računalo, nije potrebna lokalna instalacija, a sustavu se pristupa preko browsera s bilo kojeg računala, uz sigurno pohranjene podatke. Uz to, partnerski portal omogućuje upravljanje svim klijentima i njihovim licencama na jednom mjestu, dok pregledno i intuitivno sučelje olakšava administraciju i troubleshooting. Sve to prati i kompetentna tehnička podrška pri ugradnji sustava i puštanju u pogon, što dodatno potvrđuje da K-ERV nije samo softver nego kompletno rješenje.

Pametne brave u stambenom sektoru

Pametne su brave u stambenom sektoru prešle dug put od praktičnog ali ne i nužnog dodatka do operativnog alata od kojeg korisnici danas s pravom mnogo očekuju. Kako se tržišno usvajanje ubrzava, fokus je već izašao izvan okvira praktičnosti primjene i ide ka naprednoj kontroli, pouzdanosti i performansama na sistemskom nivou

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Pametne brave u stambenom sektoru danas ne otvaraju eksperimentalna ili hi-tech vrata za pokazivanje susjedima. Nakon faze postepenog usvajanja vođenog trendovima i tržišnom skepsom, pametne brave su došle do stadija strukturne ekspanzije na bazi kvaliteta svojih funkcija i dokazane skalabilnosti. Cifre su dovoljno ilustrativne i govore da to tržište bilježi snažan rast, s prihodima koji su u 2024. godini dosegnuli približno 2,9 milijardi dolara te premašili tri milijarde u 2025. godini. Još važniji je podatak da stambene primjene čine nemali udio u implementacijama, zahvaljujući integraciji pametnih brava u ekosisteme pametnih domova i novogradnju. Sve upućuje na zaključak da je ova tehnologija izašla iz okvira primjene u niši i postala dominantan segment tehničke zaštite u stambenom okruženju.

Gadget koji to nije

Ovaj globalni zamah posebno je vidljiv u EMEA regiji. Prema Statisti, očekuje se da će EMEA regija zabilježiti dodatnih 33,3 miliona jedinica pametnih brava između 2026. i 2029. godine – što je trend koji Yale, dio ASSA ABLOY Grupe, tumači kao odmak od percepcije pametnih brava kao opcionalnih “gadgeta” i postepeno prihvatanje istih kao standardne komponente stambene infrastrukture.

Ovaj rast daje sliku čiji ram seže dalje od puke evidencije rasta potražnje. On signalizira promjenu filozofije kontrole pristupa u stambenom sektoru. Pametne brave se sve više ugrađuju u ekosisteme pametnih domova jer zamjenjuju fizičke ključeve digitalnom autentifikacijom i omogućavaju daljinsko upravljanje. Sve se odvija uz podršku za pristup koji je individualiziran u odnosu na konkretnog korisnika i odvija se uz mogućnost praćenja u realnom vremenu. U praktičnom smislu, novo razumijevanje pristupa više se ne vezuje za brave kao fizički uređaj, nego za korisnikov identitet, dozvole i povezivost.

Iako globalna, ova transformacija nije istovjetna u svim krajevima svijeta. U Evropi, sektorska ekspanzija oblikovana je potrebama za naknadnom ugradnjom, s oko 18 miliona instalacija u 2024. godini, od kojih 60% otpada na stambene objekte. Sve stariji stambeni fond, novi zahtjevi u pogledu energijske efikasnosti i fragmentirana infrastruktura diktiraju tempo i složenost implementacije pametnih brava.

S druge strane, Bliski Istok i Afrika imaju više od tri miliona instalacija i karakteriziraju ih izgradnja objekata “od nule”, luksuzni stambeni prostori i infrastrukturni projekti iza kojih stoji država, pri čemu se pametne brave često integriraju već od najranije faze.

Ovaj proces pratilo je redefiniranje uloge pametne brave u ništa manje pametnom domu kao osnovnoj ćeliji novog stambenog sektora. Pametna brava više nije samostalni uređaj, nego dio šireg pristupnog sistema u stambenom prostoru koji se prepliće s tehnologijama za upravljanje objektima i korisničkim iskustvom i operativnom efikasnošću.

Dio operativne infrastrukture objekta

Prelazak na pametne brave više nije uvjetovan samo praktičnim prednostima. Sada se on odvija uz percepciju da ova tehnologija u stambenom sektoru predstavlja operativnu nužnost, iako je nivo svijesti različit. U porodičnim kućama, pametne brave se i dalje povezuju s praktičnošću primjene, posebno kroz eliminaciju potrebe za fizičkim ključevima i pojednostavljenje pristupa za više korisnika. “Porodične kuće trenutno su najveći i komercijalno najznačajniji segment za usvajanje pametnih brava”, kaže Juan Ashida, potpredsjednik i voditelj stambenog sektora za EMEIA regiju u kompaniji ASSA ABLOY. “Iako je praktičnost primarni pokretač usvajanja, sigurnosne prednosti sve više jačaju dugoročnu upotrebu i povjerenje.”

Ova promjena percepcije pametnih brava izraženija je u objektima kolektivnog stanovanja i upravljanim stambenim okruženjima, gdje pametne brave lako prelaze granicu promotora praktičnosti i postaju dio infrastrukture. “Pametne brave su se jasno transformirale u operativnu infrastrukturu u stambenim okruženjima, kao što su projekti izgradnje objekata za iznajmljivanje, prostora za zajednički život, studentskog smještaja i apartmana s poslugom”, objašnjava Agnieszka Filipowicz, menadžerica poslovnog razvoja za Centralnu i Istočnu Evropu u kompaniji Salto Systems.

Ovdje se fokus sa samostalnih brava pomjera u pravcu efikasnosti na nivou sistema. Daljinsko uvođenje stanara u prostor, ulazak i izlazak bez ključa te integracija sa sistemima upravljanja objektima smanjuju administrativno opterećenje. Istovremeno, vođenje evidencije o historiji pristupa prostorijama podiže nivo odgovornosti korisnika objekata u zajedničkim stambenim okruženjima.

Ista logika primjenjuje se i na pristup koji je potreban izvođačima radova i servisnom osoblju u stambenim objektima. Ovo je poseban operativni izazov u zgradama kojima se upravlja, gdje se prava pristupa moraju privremeno dodijeliti, pratiti i poništavati bez fizičke razmjene ključeva. Tehnologije kao što su Salto Virtual Network (SVN) i BLUEnet omogućavaju upraviteljima da daljinski ažuriraju prava pristupa na velikom broju lokacija i tako smanje ovisnost o mehaničkim sistemima.

Sličan pristup koristi se i u naprednim projektima na Bliskom istoku. “Pametna brava više nije stavka u brošuri. Ona je dio operativne infrastrukture objekta”, kaže Karam Hamadeh, generalni direktor kompanije Technical Product Solutions (TPS), ovlaštenog predstavnika Allegiona u GCC regiji.

Jedan od primjera su operateri koji iznajmljuju stambene prostore na kraći rok. Kod njih je pristup zasnovan na digitalnim akreditivima postao standard, ne samo zbog praktične primjene, već i zbog generiranja evidencije koja igra važnu ulogu u rekonstrukciji sigurnosnih incidenata i pravnim sporovima. U ovom kontekstu, pristup postaje kontinuirani proces koji uključuje izdavanje akreditiva, evidenciju aktivnosti i eliminaciju naporne logistike povezane s fizičkim ključevima.

Na individualnom nivou, ova promjena mijenja i načine upravljanja rizikom. Martin Pansy, suosnivač i direktor kompanije Nuki Home Solutions, objašnjava da “gubljenje mehaničkog ključa zahtijeva skupu i vremenski zahtjevnu zamjenu cijelog cilindra, ali da nestanak pametnog telefona omogućava korisniku da jednostavno i odmah poništi digitalno pravo pristupa.”

Povrat uloženog mjeren efikasnošću, ne cijenom

Kako uloga pametnih brava evoluira, paralelno se mijenja i ekonomska logika za njihovu nabavku. Povrat ulaganja više se ne definira početnim troškovima nabavke, već kroz dugoročnu efikasnost u upravljanju pristupom stambenim prostorima. “Pametne brave se sve više posmatraju kao izvori podrške za dugoročnu operativnu efikasnost jer smanjuju tekuće troškove održavanja, poboljšavaju zadovoljstvo stanara i pojednostavljuju procese upravljanja objektima”, ističe Ashida.

U novogradnji, ekonomski argument je jasan. Integracija u fazi projektovanja smanjuje složenost instalacije i omogućava standardizaciju kroz sve jedinice. Ashida ističe i kućne kancelarije kao specifičan slučaj primjene pametnih brava u porodičnim kućama. Radi se o domaćinstvima u kojima više osoba treba pouzdan i fleksibilan pristup u različitim vremenskim intervalima, što digitalno upravljanje akreditivima čini praktičnom, a ne samo teorijskom prednošću.

Osim direktnih ušteda, integracija pametnih brava može ojačati percepciju vrijednosti nekretnine i njenu tržišnu diferencijaciju. Do konkretne dobiti se dolazi kroz više prodajne cijene ili prihode od najma u konkurentnim stambenim tržištima. “U projektima novogradnje ekonomska logika je jednostavna”, kaže Hamadeh. Za stambene objekte kojima se upravlja, finansijske prednosti se akumuliraju kroz smanjenje troškova upravljanja ključevima, brže useljavanje stanara i manju potrebu za zamjenom cilindara. U slučaju renoviranja, računica postaje složenija. Postojeća vrata i izazovi integracije povećavaju i troškove i vrijeme implementacije.

“Renoviranje je nešto drugačija računica jer složenost integracije raste”, napominje Hamadeh. Ipak, dugoročna vrijednost ostaje i u takvim objektima. U prostorima za privatno i kratkoročno iznajmljivanje, uštede se mogu brzo ostvariti kroz smanjenu potrebu za intervencijama bravara, dok daljinski pristup i automatizacija poboljšavaju upotrebljivost i kontrolu.

Obim stvarne primjene na terenu dodatno potvrđuje ovu logiku. U kompaniji Nuki Home Solutions navode da je u upotrebi više od 600.000 pametnih brava, uz preko dvije milijarde operacija zaključavanja godišnje. Ove brojke ne odražavaju samo ubrzanu primjenu tehnologije pametnih brava nego i kontinuirano i svakodnevno oslanjanje na njene prednosti.

Ekspresan povrat ulaganja

“Povrat ulaganja često se ostvaruje gotovo odmah”, kaže Pansy. Dio te vrijednosti leži u svakodnevnom upravljanju rizikom. Gubljenje mehaničkog ključa obično zahtijeva zamjenu cijelog cilindra, dok se digitalni akreditivi mogu trenutno opozvati i ponovo izdati. Francisco Javier Boter Vidal, menadžer za proizvodni marketing sigurnosnih rješenja za Evropu u kompaniji ZKTeco, navodi da “pametne brave postaju ekonomski opravdane kako u stanovima tako i u kućama, posebno tamo gdje unaprijeđena sigurnost i praktičnost mogu smanjiti premije osiguranja i operativne troškove.”

Segment novogradnje prolazi kroz dubinske promjene i u načinu isporuke sistema pametne kontrole pristupa. Kao primjer može poslužiti rješenje Nuki Smart Module kompanije Nuki, u kojem se digitalni pristup integrira gotovo neprimjetno u sama vrata, bez vidljivih komponenti i potrebe za zamjenom baterija, jer se modul stalno napaja.

Mobilna podrška ostaje željeni standard

Pametni telefon je od opcionalnog dodatka postao primarni alat za pristup u mnogim stambenim okruženjima. “Mobilni pristup sve više postaje standard koji se očekuje u srednjem i višem segmentu stambenog tržišta”, objašnjava Ashida. Ipak, usvajanje tehnologija ove namjene i dalje se odvija neujednačeno. “Zabrinutost u vezi s trajanjem baterije, gubitkom uređaja i nepovjerenjem u tehnologiju su realne stavke i ne treba ih zanemariti”, kaže Hamadeh.

Otpor je još snažniji među starijim korisnicima, u domaćinstvima i u okruženjima sa slabije razvijenom digitalnom infrastrukturom. Na infrastrukturnom nivou postoji dodatna prepreka. “Zastarjeli interfoni i sistemi kontrole pristupa u starijim zgradama predstavljaju integracijske prepreke koje usporavaju usvajanje. Tehnologija je spremna, no to ne važi uvijek i za bazu instalacije”, navodi Hamadeh.

Tehničke prepreke dodatno produbljuju ovaj jaz. Pouzdanost konekcije ostaje praktičan izazov, dok interoperabilnost između platformi ograničava besprijekornu integraciju u okruženjima s više uređaja.

Hibridni modeli se nameću kao praktično rješenje. “Mnogi korisnici preferiraju hibridni model umjesto oslanjanja isključivo na mobilni pristup”, kaže Ashida. Hibridni model u praksi obično kombinira pristup putem telefona, fizičkih ključeva i tipkovnice kao tri tipa akreditiva za različite profile korisnika i situacija unutar istog domaćinstva.

Agnieszka Filipowicz iz kompanije Salto posebno ističe integraciju s Apple Walletom kao jedan od mehanizama koji može smanjiti otpor prema tehnologiji pametnih brava kod nekih profila korisnika. On kombinira BLE i NFC tehnologije u poznatom i pouzdanom okruženju, čime se olakšava prelazak s fizičkih ključeva na pametne brave.

Ključ će postati nostalgičan relikt

Rješenja kompanije Salto proširuju mobilni pristup i na nosive uređaje, što omogućava korištenje pametnih satova i sličnih uređaja u kombinaciji s telefonima. Ovo je važan detalj koji dodatno proširuje spektar akreditiva i sprečava oslanjanje isključivo na telefon kao temeljni uređaj. Tu je i biometrijska autentifikacija koja uključuje otisak prsta i prepoznavanje lica. Ona posebno dobija na značaju u višem i tehnološki naprednijem segmentu tržišta pametnih brava. Kompanija ZKTeco, naprimjer, ovdje se fokusira na razvoj rješenja za prepoznavanje vena dlana i srodne tehnologije.

Ipak, Boter Vidal napominje da su u Evropi prepreke često manje tehnološke, a više regulatorne prirode. ZKTeco i slični proizvođači već su spremni za široku primjenu naprednih biometrijskih rješenja, no ono što nedostaje jeste adekvatna i usklađena regulativa koja bi to šire podržala u praksi

“Napredak u biometriji i vještačkoj inteligenciji će pokretati inovacije i učiniti pametne brave još sigurnijim i jednostavnijim za korištenje”, navodi on. To bi u budućnosti moglo značiti i da se fokus tehnološke pažnje pomjera ka smanjenju interakcije s bravom. Tehnologije kao što je Ultra-Wideband (UWB) omogućavaju autentifikaciju na blizinu, pri čemu sistem prepoznaje dolazak korisnika i automatski otključava vrata.

“Fizički ključ će postati nostalgičan relikt”, kaže Pansy i dodaje da je budućnost u tome da se pristup autentificira neprimjetno i u pozadini.

Zašto korisnici oklijevaju?

Uprkos brzom usvajanju, ograničenja u široj primjeni pametnih brava su realnost na terenu. “Ovisnost o napajanju ostaje najznačajnija operativna ranjivost”, ističe Hamadeh. Ovo je posebno izraženo u ekstremnim klimatskim uslovima. U GCC regiji, gdje ljetne temperature redovno dostižu jako visoke vrijednosti, otkazivanje baterije prelazi iz potencijalne neugodnosti u stvarni operativni rizik. To rezervna rješenja i pažljiv odabir hardvera čini ključnim korakom u svakoj implementaciji.

Otkazivanje baterije, ambijentalni uslovi i sistemske greške mogu poremetiti pristup uz pomoć pametnih brava ako ga ne prate i odgovarajući sigurnosni mehanizmi. Kao odgovor, savremeni sistemi nude određene mjere ublažavanja rizika. Kod pametnih brava, one uključuju upozorenja o niskom nivou baterije i ugrađene fail-safe mehanizme. Za dodatnu podršku smanjenju operativnih rizika, ove tehnologije su postale standard u naprednijim platformama.

I kibernetička sigurnost je trajni izvor zabrinutosti korisnika i proizvođača. Kao povezani uređaji, pametne brave su izložene rizicima povezanim s cloud servisima i mrežnim ranjivostima. Tu su i dileme korisnika u vezi sa zaštitom privatnosti, koja i dalje utiče na tempo primjene ove tehnologije u stambenom sektoru.

“Oklijevanje korisnika je potpuno razumljivo”, napominje Pansy. Priča o kibernetičkoj sigurnosti je dovoljno zanimljiva tema da se često obrađuje i na velikim industrijskim sajmovima. To pokazuje da ova pitanja nisu ograničena samo na potrošače, nego i na proizvođače koji pokušavaju ponuditi odgovore na različite načine.

Neka rješenja odgovaraju na ove izazove kroz dizajn. Sistemi instalirani s unutrašnje strane vrata smanjuju fizičku izloženost, dok druge pametne brave dobijaju podršku za rad bez obavezne povezanosti na cloud. Tako se ograničava dijeljenje podataka i jača kontrola u rukama korisnika. Na ovaj pristup oslanja se i kompanija Nuki. Kod njih korisnički račun nije obavezan, podaci se automatski ne pohranjuju na serverima, a brava može raditi i preko Bluetooth veze, bez potrebe za cloud ili Wi-Fi povezivanjem. Enkripcija se zasniva na challenge-response mehanizmu, koji je usporediv sa standardima online bankarstva, a svaki uređaj prolazi nezavisna testiranja u laboratorijama. Istovremeno, instalacija s unutrašnje strane vrata znači da je brava nevidljiva i nedostupna izvana, bez uticaja na postojeći nivo sigurnosti.

Prihvatanje tehnologije u mješovitim stambenim objektima zahtijeva i aktivno upravljanje izvan domene same tehnologije. “Sama tehnologija ne pokreće usvajanje jer i orijentacija, edukacija i podrška imaju ključnu ulogu”, kaže Hamadeh. To je posebno važno u objektima u kojima borave profili korisnika s različitim nivoima digitalne pismenosti. Problem imaju i mreže pametnih brava koji rade unutar fragmentiranih ekosistema koji ograničavaju besprijekornu kompatibilnost između platformi i sistema unutar objekta.

Agnieszka Filipowicz ukazuje i na upravljanje životnim ciklusom akreditiva kao na često zanemaren tehnički izazov u široj primjeni pametnih brava u stambenom sektoru. Cilj je osigurati ne samo da se prava pristupa daju, ažuriraju i opozivaju na siguran način nego da se to i odvija u dovoljno velikom obimu i kroz različite uređaje i profile korisnika, a bez paralelnog stvaranja sigurnosnih praznina.

Na kraju, sigurnosni napredak u svijetu pametnih brava za sada se očekuje u tri konkretne oblasti. To su unaprijeđeni protokoli enkripcije, sigurni elementi ugrađeni u hardver i robusniji okviri upravljanja identitetom.

Integracija je krajnji cilj

Ako postoji jedan pravac razvoja pametnih brava koji ima potencijal da objedini sve, to je zasigurno integracija. “Pametne brave će sve više funkcionirati kao čvorovi unutar šireg sloja inteligencije zgrade”, objašnjava Hamadeh. Ova vizija se proteže i na adaptivne politike pristupa. To znači da će sistemi reagirati na ponašanje korisnika i kontekst rizika, umjesto da rade prema fiksnim pravilima. Za još bolje rezultate, njih će se povezivati i sa sistemima za upravljanje posjetama, kao i BMS platformama. “Platforme će nastaviti da se razvijaju i nude dublju integraciju sa sistemima za upravljanje objektima, pametnim domovima i BMS sistemima putem API-ja”, dodaje Agnieszka Filipowicz.

Na Bliskom Istoku, ovaj trend već izlazi izvan okvira pojedinačnih zgrada. Veliki projekti mješovite namjene i koncepti pametnih gradova implementiraju se “od nule” na samom terenu. Tako se kreira prilika za implementaciju inteligentnog pristupa na nivou gradske infrastrukture. Taj nivo integracije se već neko vrijeme razmatra i planira u ovoj regiji.

Pametne brave postaju dio međusobno povezanih sistema koji se protežu kroz stambena okruženja. One mogu poslužiti kao okidači za koordinirane reakcije povezane sa sistemima rasvjete, klimatizacije i sigurnosti, čime se dolazi do stambenih prostora koji brže reagiraju na promjene situacije na terenu.

Ipak, integracija je često nepotpuna. Fragmentacija tehnologija i neujednačeni standardi i dalje ograničavaju razvoj potpuno objedinjenih stambenih okruženja.

Prema Hamadehu, svi ovi trendovi jasno opisuju krajnji cilj, a to je konvergencija mobilnog, biometrijskog i kartičnog pristupa u jedinstvenu interoperabilnu platformu. Vodeći proizvođači danas već rade na tom nivou, dok je šira primjena u stambenom sektoru neizbježni sljedeći korak.

Dokaz kroz upotrebu

Razvoj pametnih brava ima jasan zadani pravac, ali njihov uspjeh neće zavisiti isključivo od tehnologije. Kao i kod drugih integriranih sistema u zgradama, inteligencija u upravljanju pristupom mora se dokazati kroz mjerljive rezultate. To se prvenstveno odnosi na pouzdanost, upotrebljivost, sigurnost i integraciju.

Podaci o ponašanju korisnika podržavaju ovaj smjer djelovanja i šalju ohrabrujuće poruke kada su u pitanju pametne brave u stambenom sektoru. Nakon što korisnici iskuse pametni pristup u praksi, rijetko se vraćaju fizičkim ključevima. Razlika u percipiranom nivou praktičnosti između dvije tehnologije ostaje nepremostiva, ali je ključno pitanje koliko brzo će se ta granica preći u slučaju pametnih brava.

Još jedan faktor koji dobija na značaju jest edukacija i podizanje nivoa svijesti korisnika, što je često zanemarena komponenta naredne faze primjene tehnologije pametnih brava. Umjesto fokusa na dostupnost samih uređaja, brzinu tranzicije prema ovoj tehnologiji u stambenom sektoru odredit će razumijevanje prednosti i praktične primjene pametnih brava.

U konačnici, pametne brave neće zamijeniti tradicionalne sisteme samo kroz nove funkcije koje nude. One će to učiniti tako što će pokazati da mogu efikasnije upravljati pristupom u sve složenijim stambenim okruženjima, uz održavanje delikatnog balansa između praktičnosti i kontrole, te inovativnosti i povjerenja.

Sigurnost gradskog saobraćaja

Iako su napredni sistemi nadzora i rješenja već standard u modernom javnom prijevozu, njihova stvarna vrijednost ogleda se tek u svakodnevnoj primjeni, gdje operativna realnost često testira granice tehnologije i organizacije sistema

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Dvanaestog februara 2026. godine, oko podneva, tramvaj tipa ČKD K2 iskočio je iz šina u centru Sarajeva. Jedna je osoba smrtno stradala. Istraga koja je uslijedila otvorila je pitanje koje je dodatno usmjerilo pažnju javnosti na stanje sigurnosnih sistema u javnom prijevozu: videonadzor u tramvaju nije bio funkcionalan od novembra prethodne godine. Sistem je bio instaliran, sredstva za ugradnju i održavanje su utrošena, tako da je snimak mogao i morao poslužiti kao ključni dokaz u istrazi, ali ga jednostavno nije bilo.

Ponavljajući obrazac u regiji

Slična pitanja otvaraju se i u drugim gradovima regije. U Zagrebu vozači gradskog prijevoza godinama prijavljuju napade putnika, dok sindikati upozoravaju na to da sve veći broj incidenata ostaje bez adekvatnog epiloga. U Beogradu je situacija dobila i brojčani okvir – Sindikat Gradskog saobraćajnog preduzeća (GSP) u martu 2026. objavio je da je u proteklih godinu dana zabilježen 71 napad na vozače, od kojih značajan dio nije razriješen. U Ljubljani je u novembru 2025. nožem teško povrijeđen vozač autobusa Javnog preduzeća Ljubljanski potniški promet (LPP), u napadu koji je, prema tadašnjim navodima, bio prvi takve vrste u posljednjih trideset godina.

Ovi slučajevi ne ukazuju samo na pojedinačne propuste već na obrazac koji se ponavlja u različitim gradovima i sistemima javnog prijevoza. Iako su tehnička rješenja već dostupna i u velikoj mjeri standardizirana, njihova primjena u praksi ostaje neujednačena, posebno u segmentima gdje je potrebna najbrža reakcija.

Moderne kamere sa AI analitikom, sistemi za detekciju incidenata u realnom vremenu i senzori koji prate ponašanje putnika i stanje vozača već postoje kao standard na tržištu, ali njihova implementacija i dalje ne prati tempo razvoja tehnologije, naročito u situacijama gdje bi njihova uloga bila ključna.

Pukotine u sistemu

Sarajevska nesreća, kao i slični incidenti u regiji, ukazuju na to da sigurnosna tehnologija u velikom broju sistema postoji, ali njena operativna funkcionalnost nije uvijek garantovana u trenutku kada je najpotrebnija. Formalno uvedeni sistemi nadzora i zaštite često ostaju na nivou instalirane infrastrukture, dok njihova stvarna efikasnost zavisi od održavanja, kontrole i kontinuirane tehničke provjere. U praksi to znači da sistem može biti tehnički prisutan, ali ne i pouzdano operativan u svakodnevnim uslovima. Dodatni je izazov ograničena brzina reakcije i razmjena informacija između vozila i operativnih centara, posebno u sistemima koji se u većoj mjeri oslanjaju na naknadnu analizu umjesto na detekciju u realnom vremenu. U takvom okviru, sigurnosni sistemi ne funkcionišu kao jedinstven mehanizam, već kao skup parcijalno povezanih rješenja čija operativna snaga zavisi od tehničke i organizacijske zrelosti pojedinačnih operatera.

Istovremeno, hronična budžetska ograničenja kod javnih prijevoznika najčešće pogađaju segmente koji nisu neposredno vidljivi korisnicima – održavanje, servisne cikluse i kontinuitet rada sigurnosne opreme. U takvim okolnostima, tehnička rješenja postoje, ali njihova primjena u operativnom okruženju nije uvijek ujednačena, što otvara prostor razmaku između projektovanog i stvarno funkcionalnog sistema.

Teorija i praksa

Svakodnevno, sigurnosni izazovi se najčešće manifestuju kroz incidente u vozilima – od konflikata među putnicima do napada na vozače. Iako nisu novi, njihova učestalost i kontekst ukazuju na određene promjene. U praksi se incidenti dešavaju tokom vožnje, evidentiraju i prijavljuju nadležnim službama, ali ne dovode uvijek do potpunog epiloga u okviru institucija. To se direktno reflektuje na percepciju sigurnosti u javnom prijevozu.

Uprkos postojanju tehničke infrastrukture u velikom broju sistema, ključni izazov ostaje njena operativna dostupnost u realnom vremenu. U pojedinim slučajevima nadzor se i dalje oslanja na naknadni uvid, što ograničava mogućnost trenutne reakcije. Operateri u svojim evidencijama navode da se većina prijavljenih slučajeva odnosi na incidente manjeg intenziteta, koji ne ugrožavaju direktno sigurnost putnika.

“Najčešći sigurnosni izazovi u okviru LPP-a povezani su s manjim oblicima vandalizma, kao što je oštećenje opreme, te povremenim konfliktima među putnicima, dok su ozbiljniji incidenti izuzetno rijetki. U posljednjih pet godina bilježimo samo jedan veći incident. Većina ovih događaja nije direktan sigurnosni rizik, ali može utjecati na kvalitet usluge i osjećaj sigurnosti putnika, zbog čega ih sistematski pratimo i rješavamo”, kazao je Matej Cerar, voditelj Sektora za saobraćaj u Javnom preduzeću Ljubljanski potniški promet (LPP).

Sličan obrazac potvrđuju i iz gradskog operatera Zagrebački električni tramvaj (ZET), gdje se kao najčešći sigurnosni izazovi izdvajaju verbalni napadi na vozačko i kontrolorsko osoblje, koji se bilježe gotovo svakodnevno.

“Najviše poteškoća pri pružanju usluge predstavljaju verbalni napadi na vozačko i kontrolorsko osoblje, što bilježimo gotovo na svakodnevnoj bazi. Fizički napadi su rjeđi, ali imamo intenzivnu suradnju s policijom, koja promptno reagira u takvim situacijama. Svakako, s obzirom na to da nam je svakodnevno u prometu gotovo 500 vozila (tramvaji i autobusi), zbog kolizije s ostalim prometom, učestalo dolazi do okrznuća s drugim vozilima, dok su nesreće s ozbiljnijim posljedicama rjeđe”, kazao je Domagoj Zeba, voditelj Službe za odnose s javnošću ZET-a.

Stanje na terenu

Iz kompanije Centrotrans Sarajevo navode da je operativna situacija u bh. prijestonici stabilna, uz dominantne izazove u segmentu manjih oštećenja i saobraćajnih incidenata koji se rješavaju kroz standardizovane procedure i saradnju s nadležnim organima.

“Veoma su rijetki incidenti narušavanja javnog reda i mira od strane putnika. Prema internim evidencijama, ozbiljniji incidenti su izrazito rijetki, a najveći broj prijavljenih slučajeva odnosi se na manja oštećenja kroz saobraćajne udese i ostale situacije koje se rješavaju u saradnji s nadležnim institucijama. Važno je istaći da se sa voznim osobljem kontinuirano radi na prevenciji, komunikacijskim vještinama, kao i procedurama postupanja u raznim mogućim scenarijima”, navode iz ove kompanije.

Novi vozni park

Na identifikovane slabosti sistem odgovara postepenom transformacijom – kroz konkretne operativne mjere, ulaganja u vozni park i uvođenje tehnologija koje mijenjaju način na koji se javni prijevoz planira, nadzire i upravlja u realnom vremenu.

Modernizacija voznog parka ostaje jedan od primarnih odgovora operatera na sigurnosne izazove u gradskom prijevozu. Svako novo vozilo koje uđe u saobraćaj donosi viši standard – bolje kočione sisteme, napredniju elektroniku, poboljšane uslove rada za vozača. No, tempo i obim obnove znatno se razlikuju među gradskim preduzećima, a s njima i razina sigurnosti koju putnici i vozači svakodnevno iskuse.

Ljubljanski potniški promet i Centrotrans Sarajevo primjeri su tog istog procesa u različitim fazama. LPP uvodi vozila na vodikov i električni pogon, Centrotrans nova vozila na CNG. Tehnološki su to različiti izbori, ali isti je cilj: mlađi vozni park koji donosi i sigurnosni napredak. Matej Cerar, voditelj Sektora za saobraćaj u LPP-u, naglašava da nova vozila nisu samo ekološki korak naprijed – ona donose poboljšane uslove rada za vozače i napredne sigurnosne sisteme koji direktno utječu na sigurnost vožnje.

“U proteklom periodu smo vozni park nadogradili uvođenjem novih, tehnološki naprednih vozila, i to sa deset autobusa na vodikov pogon i tri električna autobusa. Uskoro očekujemo i isporuku još 25 električnih autobusa. Ova vozila, pored ekoloških prednosti, donose i viši standard sigurnosti. Opremljena su poboljšanim radnim uslovima za vozača, a između ostalog, neka vozila su opremljena zaštitnom pregradom kod vozača koju vozač može prilagoditi zavisno od situacije. Sva nova vozila opremljena su i brojnim sistemima za aktivnu i pasivnu zaštitu. Takva rješenja doprinose većoj sigurnosti i boljem osjećaju vozača, što se odražava i na sigurniju vožnju”, kazao je Cerar.

Sličan investicijski ciklus bilježi i preduzeće Zagrebački električni tramvaj, gdje je modernizacija voznog parka u proteklim godinama postala jedan od ključnih pravaca razvoja sistema.

“U proteklom vremenskom periodu ZET intenzivno radi na modernizaciji i proširenju voznog parka. Do kraja 2025. godine isporučeno nam je prvih 20 novih niskopodnih tramvaja, a u tijeku je isporuka i dodatnih 20, što su ulaganja od okvirno 105 milijuna eura. Također, do kraja listopada ove godine očekujemo isporuku 62 električna autobusa u vrijednosti od 56,7 milijuna eura. Za potrebe elektrifikacije flote, u tijeku je izgradnja punionice za električne autobuse i to sa 124 priključna mjesta. Plan je do 2035. godine cjelokupnu autobusnu flotu elektrificirati”, pojasnili su iz ZET-a.

Oni napominju da se sigurnosni efekti modernizacije najviše vide upravo kroz nova vozila i njihovu opremu.

“Navedenim koracima podiže se kvaliteta usluge javnog prijevoza, podiže se razina udobnosti, no i sigurnosti putovanja, jer nova vozila, zahvaljujući visokim standardima proizvodnje, kao i sve kvalitetnijom opremom, posebice videonadzorom i sustavima za asistenciju pri vožnji, značajno podižu razinu sigurnosti putovanja”, kazao je Zeba.

 Jačanje sigurnosnog okvira

U Sarajevu, Centrotrans kontinuirano povlači starija vozila iz saobraćaja i mijenja ih novijim generacijama autobusa opremljenim savremenim kočionim i upravljačkim mehanizmima te sistemima za aktivnu i pasivnu sigurnost. Rezultat nije samo pouzdaniji vozni park – manji broj tehničkih kvarova direktno se odražava na sigurnost i putnika i vozača.

“Strateška odrednica Centrotransa je kontinuirano ulaganje u obnovu voznog parka, što se redovno implementira na osnovu naših investicijskih planova. Samo u posljednja dva mjeseca u javni gradski prijevoz u Kantonu Sarajevo uključena su tri nova minibusa te četiri solo autobusa na CNG pogon”, pojasnili su.

Ova vozila opremljena su savremenim sigurnosnim sistemima, kočionim i upravljačkim mehanizmima, sistemima za nadzor rada vozila te višim standardima pasivne i aktivne sigurnosti. Cilj je postići kontinuitet pouzdanosti voznog parka, manji broj tehničkih kvarova i dodatno povećati sigurnost putnika i vozača.

Tehnička zaštita

Uz modernizaciju voznog parka jača i uloga tehničkih sistema za nadzor i upravljanje saobraćajem u realnom vremenu. GPS praćenje i stalna komunikacija s dispečerskim centrima već su standard u većini sistema, jer bez njih operativni nadzor praktično nije moguć. Operateri u regiji potvrđuju da ovi sistemi predstavljaju osnovni nivo kontrole, pri čemu vozači u svakom trenutku mogu stupiti u kontakt s dispečerskom službom, što omogućava bržu reakciju u vanrednim situacijama i efikasnije upravljanje saobraćajem.

Međutim, razlike između sistema postaju vidljive u sloju koji nadilazi osnovni nadzor. Dok se većina operatera oslanja na GPS praćenje, pojedini uvode i napredni videonadzor. “Većina autobusa u našem sistemu opremljena je sistemom videonadzora, koji omogućava pregled dešavanja u vozilu i djeluje preventivno. Osim toga, koristimo GPS praćenje za nadzor vozila u realnom vremenu. Ovi sistemi omogućavaju efikasnije upravljanje saobraćajem te brže reagovanje u nepredviđenim situacijama”, kazao je Cerar.

Sličan pristup primjenjuje i ZET, gdje su svi sistemi tehničke zaštite objedinjeni u jedinstven operativni nadzor.

“Sva nova vozila opremljena su sustavom videonadzora, GPS praćenjem te su 24 sata dnevno pod nadzorom Centra za nadzor i upravljanje prometom, koji koordinira promet i vozače te reagira i pruža asistenciju vozačima u raznim situacijama. Također, sva vozila u autobusnom i tramvajskom podsustavu opremljena su i panik-tipkalom za slučaj nužde u vozačkoj kabini”, navodi Zeba.

Sarajevski Centrotrans se u ovom trenutku također oslanja na GPS praćenje i dispečersku komunikaciju, uz najavu kontinuiranog unapređenja u skladu s tehnološkim mogućnostima sistema.

“U našem sistemu koristimo više nivoa tehničke zaštite. Vozila su opremljena GPS sistemima za praćenje kretanja i operativni nadzor u realnom vremenu, te su vozači u konstantnoj komunikaciji sa dispečerskim centrom, što omogućuje i brzu reakciju u vanrednim situacijama. Kontinuirano radimo na unapređenju svih rješenja u skladu s tehnološkim mogućnostima i potrebama sistema”, kazali su iz ove kompanije.

Inteligentni sistemi

Na toj tački počinje nova faza razvoja nadzora u javnom prijevozu – prelazak sa snimanja na aktivnu analizu u realnom vremenu. Kamera više nije samo alat za evidentiranje događaja već senzor koji u trenutku prepoznaje i obrađuje informacije o dešavanjima u vozilu. AI analitika ugrađena u kameru omogućava prepoznavanje obrazaca ponašanja i izdvajanje ključnih informacija iz videozapisa. To uključuje osnovne vizuelne atribute poput odjeće, torbi i dodataka, ali i detekciju situacija koje zahtijevaju bržu reakciju operativnog centra.

Na taj način video više nije arhiva, već strukturirani skup podataka koji se može pretraživati i analizirati u realnom vremenu, što značajno ubrzava reakciju u slučaju incidenta i olakšava operativno upravljanje. Paralelno s tim, sistemi javnog prijevoza sve više se povezuju u digitalne ekosisteme. Vozila, infrastruktura i centralni sistemi prelaze u jedinstvenu mrežu podataka koja daje širu sliku kretanja i sigurnosti u gradu. Iz kompanije VIVOTEK naglašavaju da je razvoj usmjeren na kvalitetnu obradu podataka i njihovu praktičnu primjenu. “Tu imamo dvije vrste informacija. Prva je vezana za sigurnost putnika, a drugi dio za poslovne analize”, kaže Đorđe Baćić, menadžer za razvoj poslovanja u kompaniji VIVOTEK.

Sličan pristup dijeli i Mitja Novak iz kompanije Hikvision, koji ističe pomak ka sistemima koji automatski prepoznaju incidente i povezuju podatke u jedinstven operativni okvir.

“Posebno izdvajamo DSM i ADAS tehnologije unutar vozila, koje prate budnost vozača i sprečavaju sudare, čime direktno štitimo živote. Uz sisteme za pametno brojanje putnika, omogućavamo gradovima da izbjegnu opasne gužve i optimiziraju protok ljudi na stanicama. Svi ovi podaci se objedinjuju u našu HikCentral platformu, pružajući hitnim službama mogućnost da reagiraju trenutno. Naš cilj je da kroz ovakav integrirani ekosistem stvorimo javni prijevoz u kojem se svaki građanin osjeća potpuno sigurno”, pojašnjava Novak.

Aktivna prevencija

Upravo u toj fazi, kako sagovornici zaključuju, dolazi do ključne razlike između klasičnog nadzora i novih sistema, a to je prelazak s pasivnog snimanja na aktivnu prevenciju. “Samo postavljanje videonadzora u javni promet djeluje kao preventivno djelovanje. Mi se baziramo na razvoj tehnologije koje pomaže u brzoj i učinkovitoj pretrazi videozapisa. Pomoću naše napredne analitike, koja se nalazi u svim kamerama, radimo detekciju osobe i prikupljamo informacije o toj osobi, i spremamo uz videozapis kao atribut. Informacije koje sakupljamo: da li osoba nosi kapu, šešir, torbu, koja je boja odjeće u gornjem dijelu tijela osobe, a koja u donjem dijelu. Svi se ti atributi zapisuju uz videozapis i pomoću njih ubrzava pretraga videozapisa i incidenta”, opisuje Baćić.

Sljedeći nivo odnosi se na reakciju u realnom vremenu, gdje se fokus pomjera s naknadne analize na trenutnu detekciju i obavještavanje operativnih centara. “Naša se tehnologija temelji na pametnoj analitici u stvarnom vremenu, što znači da sustav ne čeka na pregled snimke, već automatski prepoznaje opasnost čim se pojavi. Pomoću naprednih algoritama, naše kamere identificiraju specifične oblike ponašanja, poput fizičke agresije ili sumnjivog zadržavanja u blizini drugih putnika, te odmah šalju upozorenje dispečerima”, ističe Novak.

Od tehnologije do odgovornosti

Ipak, u trenutku kada tehnologija preuzima sve aktivniju ulogu u prepoznavanju i obradi incidenata, kako to ističu naši sagovornici, njena stvarna vrijednost se mjeri načinom na koji je integrisana u svakodnevni rad. U praksi, sigurnost u vozilima ne proizlazi samo iz sistema koji detektuju, već iz njihove povezanosti s procedurama i ulogom čovjeka na terenu. U tom spoju tehnologije i ljudskog faktora postaje vidljivo kako sistemi funkcionišu u stvarnim situacijama. Kako to izgleda na terenu, opisuju i sami operateri.

Lepeza mjera

“Za zaštitu vozača i putnika provodimo kombinaciju tehničkih i organizacijskih mjera. Ključnu ulogu ima sistem videonadzora, a važan je element i fizička zaštita vozača u novim autobusima. Posebnu pažnju posvećujemo obuci vozača za postupanje u različitim situacijama”, rekao je Cerar.

U svim vozilima ZET-a vozači su odvojeni od putničkog prostora te se nalaze u vozačkoj kabini i samim time su zaštićeni od fizičkih napada. Osim tehničkih mjera, sigurnost vozača dodatno je ojačana i zakonskim okvirom.

“Radi sigurnosti vozača u javnom gradskom prijevozu, donesen je članak 315b. Kaznenog zakona, temeljem kojeg se uporaba sile prema osobama koje obavljaju poslove od javnog interesa proglašava kaznenim djelom, što snosi i znatno teže sankcije za počinitelje”, pojasnio je Domagoj Zeba iz ZET-a.

Iz Centrotransa ističu da se operativna sigurnost gradi kroz kontinuirano provođenje procedura i stalno prisustvo na terenu, gdje se sistemi i ljudski faktor direktno prepliću. Kako navode, zaštita vozača i putnika jedan je od primarnih prioriteta kompanije.

“Imamo niz procedura koje su propisane, koje se odnose na svakodnevnu tehničku provjeru vozila, kao i niz procedura koje pokrivaju različite moguće scenarije događanja i koje se doslovce provode. Također, vozači prolaze interne obuke iz sigurnosti, komunikacije i postupanja u kriznim situacijama. U slučajevima potrebe sarađujemo s policijom, inspekcijskim organima i drugim nadležnim službama kako bi se osigurala brza i efikasna reakcija. Osim toga, naša interna služba zaštite sigurnosti i kontrole s izgradnjom dugogodišnjeg komunikacijskog odnosa sa vozačima i putnicima je stalno prisutna na terenu, u autobusima i stanicama, čime se dodatno jača osjećaj sigurnosti kod voznog osoblja i putnika. Da napomenemo da je i svako vozilo opremljeno protivpožarnim aparatom”, navode iz Centrotransa.

Svijest kao alat

Sigurnost u javnom prijevozu izlazi iz isključivo tehnološke sfere i prelazi u širi operativni i društveni kontekst – gdje sistemi predstavljaju infrastrukturu, ali njihova efektivnost zavisi od ljudske reakcije, obuke i svakodnevne prakse. Autobusi slovenskog LPP-a u praksi funkcionišu kao sigurno okruženje za putnike, jer su uključeni u nadzorni sistem i u stalnoj su vezi s operativnim centrom. Istovremeno, dio su UNICEF-ovog programa “Sigurne tačke”, što znači da djeca i druge osobe u potrebi mogu kod vozača potražiti pomoć, zaštitu ili savjet.

“Važan dio preventivnih aktivnosti predstavlja i kampanja ʻUporabi svoj glasʼ, koju smo osmislili zajedno s Gradom Ljubljana, uz podršku Društva za nenasilnu komunikaciju. Kampanja podstiče prepoznavanje različitih oblika nasilja i pravovremeno reagovanje. Njome se obraćamo žrtvama da potraže pomoć, ali i posmatračima da ne ostanu pasivni, već da u slučaju uočene situacije upozore vozača ili kontaktiraju nadležne službe”, kazao je Cerar.

Korak promjene

Modernizacija gradskog prijevoza nije projekat s jasno definisanim vremenskim okvirom, već kontinuiran proces koji se mjeri godinama, a ponekad i decenijama. Operateri koji danas ulažu u nova vozila, obuke i naprednije sisteme nadzora ne mijenjaju samo tehnički okvir, već postepeno redefinišu i logiku sigurnosti u javnom prostoru. Efekti se ne vide odmah, već s vremenom: u manjem broju incidenata, stabilnijem radu sistema i većem povjerenju putnika.

Iako pristupi variraju od grada do grada, smjer je sve jasniji. Operateri u regiji, svako u skladu sa svojim mogućnostima i fazom razvoja, kreću se prema istom cilju – modernijem, povezanijem i sigurnijem javnom prijevozu.

“U narednom periodu nastavit ćemo s modernizacijom voznog parka. Poseban naglasak bit će na unapređenju uslova rada za vozače, kao i na njihovoj kontinuiranoj obuci. Važan dio naših aktivnosti ostaje i saradnja s nadležnim službama te podizanje svijesti među putnicima, jer upravo cjelovit pristup najviše doprinosi sigurnosti u gradskom saobraćaju”, ističe Matej Cerar.

I Zagrebački električni tramvaj planira dodatno jačanje sigurnosnog okvira kroz infrastrukturne i tehnološke intervencije. “Jedan od koraka je gradnja novih trasa tramvajske pruge kao izdvojenog tijela, čime bi se smanjio kontakt s ostalim prometom i povećala razina sigurnosti, a svakako se radi i na modernizaciji postojećih putnih računala u vozilima s novim GPS uređajima kako bi nadzor vozila bio još kvalitetniji”, prognoziraju u ZET-u.

Kontinuitet rješenja

Iz Centrotransa poručuju da strategija ostaje usmjerena na kontinuitet ulaganja i operativnu stabilnost sistema.

“Strategija Centrotransa jeste kontinuirana obnova voznog parka, sa čime i dalje nastavljamo. Svaka nova generacija vozila donosi unapređenje u smislu boljih tehnoloških rješenja. Veoma smo ozbiljni s provođenjem internih procedura tehničkih kontrola koje se provode svakodnevno nad svakim vozilom kojim se putnici prevoze, o svemu se vodi detaljna evidencija. Prema planu provodimo i kontinuiranu edukaciju uposlenih s posebnim naglaskom na vozno osoblje. Naš je cilj da javni prijevoz bude siguran, efikasan i kvalitetan za sve putnike”, kažu u Centrotransu.

Nova logika

U tom kontekstu, budućnost nadzora i upravljanja saobraćajem sve više se oslanja na inteligentne sisteme koji povezuju vozila, infrastrukturu i podatke u realnom vremenu. Tehnologija se razvija u pravcu potpune integracije, gdje sistemi više ne funkcionišu kao izolovani alati, već kao dio jedinstvene mreže koja analizira, predviđa i reaguje.

Ukratko, javni prijevoz ulazi u fazu u kojoj sigurnost više ne zavisi samo od ljudske reakcije, već i od sposobnosti sistema da prepozna rizik prije nego što on eskalira, a upravo tu se nalazi ključni test razlike između tehnologije koja tek postoji i tehnologije koja zaista funkcioniše u praksi.

“Fokus našeg razvoja je na AI analitičkim rješenjima u samoj kameri, tako da ona nije više samo kamera, već senzor koji procesira razne analitičke podatke i šalje ih nekom softverskom rješenju, koje te podatke sortira i prikazuje krajnjem korisniku u formatu koji krajnji korisnik želi”, pojašnjava Đorđe Baćić.

Mitja Novak navodi da se tehnologija kreće u smjeru potpune integracije i automatizacije, gdje sistemi nadzora prestaju biti pasivni promatrači i postaju “mozak” gradskog saobraćaja. “U narednim godinama, standard za javna prijevozna poduzeća bit će AIoT ekosustav (Artificial Intelligence of Things), koji povezuje vozila, infrastrukturu i oblak u jedinstvenu mrežu”, kaže Novak.

Prema njegovim riječima, ključni trendovi koji će postati standard uključuju: V2X (Vehicle-to-Everything) komunikacija: Vozila će u stvarnom vremenu razmjenjivati podatke s pametnim semaforima i stanicama, što će omogućiti prioritet autobusima na raskrsnicama i savršeno tačne informacije za putnike. Prediktivna analitika i Digital Twins: Pomoću digitalnih blizanaca prometne mreže, preduzeća će u simulacijama testirati promjene voznog reda prije same primjene, dok će AI predviđati gužve i automatski slati dodatna vozila. Multimodalna integracija: Nadzor više neće biti fokusiran samo na autobus ili tramvaj, već na cjelokupno putovanje korisnika (uključujući e-bicikle i skutere), osiguravajući besprijekoran i siguran prijelaz između različitih oblika prijevoza. Edge Intelligence: Obrada podataka vršit će se direktno na kamerama unutar vozila, što omogućuje trenutnu reakciju na sigurnosne ugroze bez kašnjenja koje uzrokuje prijenos podataka na server.

Zaključna razmatranja

Tehnologija koja danas postoji u javnom prijevozu odavno je prevazišla osnovni nadzor. Primjeri iz regije pokazuju obrazac koji se teško može ignorisati: sistemi su instalirani, procedure definirane, ulaganja evidentirana, ali u određenim periodima u ključnom trenutku izostane njihova stvarna funkcija. Neodržavana oprema, neaktivan nadzor i spora reakcija pretvaraju sigurnosne mehanizme u formalnost, umjesto u zaštitu.

U tom raskoraku između potencijala i primjene krije se suština problema. Sigurnost ne zavisi samo od specifikacija sistema, već od njihove pouzdanosti onda kada su najpotrebniji. Zato se pitanje sigurnosti u javnom prijevozu danas više ne može svesti na to da li tehnologija postoji, nego da li je operativna, održavana i integrisana u svakodnevni rad sistema. Jer u trenutku incidenta, razlika između sistema koji radi i onog koji ne radi prestaje biti tehničko pitanje, i postaje pitanje odgovornosti.

Od snimka do odluke

Tehnološka rješenja u javnom gradskom prijevozu danas imaju sve širu primjenu – od sigurnosnog nadzora do analitike koja direktno utječe na planiranje i efikasnost saobraćajnih sistema. O tome svjedoče i konkretni primjeri iz prakse. “Kao primjer možemo uzeti brojanje putnika – našim partnerima koji imaju razvijena programska rješenja nudimo kompletno rješenje za neke poslovne analize. Pomoću takvih rješenja vrlo se efikasno upravlja resursima jednog prijevozničkog poduzeća. Kroz nekoliko mjeseci korištenja takvih rješenja, mogu se vrlo lako vidjeti informacije o tome koje linije i u koje doba su profitabilne, a u koje doba manje profitabilne, odnosno postoji li dovoljan broj prevezenih putnika na određenoj liniji”, pojašnjava Đorđe Baćić.

 Standardi za sigurnosnu opremu

Standardi sigurnosne opreme u javnom prijevozu ključni su filter kroz koji prolazi svaka tehnologija prije nego što uopće postane dio sistema. Upravo tu se definiše granica između komercijalnog rješenja i opreme koja može izdržati realne uslove rada u vozilima javnog gradskog prijevoza. Kako pojašnjava Đorđe Baćić, postoje evropske norme koje su postale standard u instalacijama videonadzora u vozilima za prijevoz putnika, uključujući EN 50155:2021 (OT1, 24V DC), EN 50121-3-2:2016, EN 60068-2-1:2007, EN 60068-2-2:2007, EN 61373:2010, EN 45545-2, IEC 60571 Ed 3.0, IEC 62236-3-2 Ed 3.0, EN 50121-4:2016, ECE R118 i R10.

Mitja Novak ističe da oprema koja se koristi u javnom prijevozu mora zadovoljiti rigorozne tehnološke i sigurnosne standarde koji osiguravaju pouzdanost u ekstremnim radnim uslovima. “Naša rješenja posjeduju ključne certifikate, koji osiguravaju otpornost na snažne vibracije i udarce te koji potvrđuju da elektronika ne ometa rad sustava u vozilu. Poseban naglasak stavljamo na protupožarnu sigurnost prema EU regulativama za tračnička vozila i za autobuse. Ovi certifikati jamče da su svi materijali, od kućišta kamera do izolacije kabela, samogaseći te da u slučaju požara ne ispuštaju toksične plinove niti gusti dim. Uz visoku IK10 zaštitu od vandalizma i IP67 otpornost na vlagu, Hikvisionova oprema nudi maksimalnu izdržljivost i potpunu usklađenost s najstrožim europskim sigurnosnim propisima”, objašnjava on.

 

 

 

Vueko: Nova generacija evidencije radnog vremena i kontrole pristupa

U savremenom poslovnom okruženju, u kojem su bezbednost, tačnost podataka i optimizacija troškova ključ opstanka i rasta, kompanije se više ne mogu oslanjati na zastarele sisteme evidencije radnog vremena. Kartice, PIN kodovi i papirne liste postaju slaba karika u lancu bezbednosti i efikasnosti

FaceMember donosi novu dimenziju upravljanja radnim vremenom i kontrole pristupa kroz naprednu biometrijsku identifikaciju lica, automatizaciju procesa i sistemsku zaštitu od manipulacije. Reč je o snažnom alatu za potpunu digitalizaciju evidencije radnog vremena. Dolasci i odlasci zaposlenih evidentiraju se automatski i u realnom vremenu, uz precizno beleženje kašnjenja, prekovremenih sati i rada u smenama, a podaci se mogu povezati sa sistemima za obračun plata i centralizovano pratiti na više lokacija. Proces identifikacije traje kraće od jedne sekunde, bez fizičkog kontakta i bez zadržavanja zaposlenih na ulazima, čime se eliminišu gužve, ubrzava protok ljudi i podiže operativna efikasnost.

Smanjenje troškova

Istovremeno, bezbednosnim menadžerima omogućena je kontrola pristupa po zonama i hijerarhijskim nivoima, evidencija svakog pokušaja ulaska i upravljanje pristupnim pravima po radnom mestu ili vremenskom intervalu, uz integraciju s videonadzorom i alarmnim sistemima. Jedna od najvećih prednosti ogleda se u smanjenju operativnih troškova. Uklanjaju se troškovi plastificiranih kartica, zamene izgubljenih ili oštećenih identifikacija, štampanja papirnih evidencija i održavanja čitača kartica. Smanjuje se i potreba za administrativnim radom u HR sektoru, obračuni se vrše automatski bez ručnih korekcija, a manje se vremena troši na rešavanje zloupotreba. Kompanije koje prelaze na biometrijsku evidenciju radnog vremena beleže manji broj administrativnih grešaka i brži obračun zarada.

Poseban problem tradicionalnih sistema je tzv. buddy punching, odnosno situacija u kojoj zaposleni evidentira dolazak kolege koristeći njegovu karticu ili PIN. Kod FaceMember sistema takva zloupotreba je praktično onemogućena, jer se biometrijska identifikacija lica ne može pozajmiti, kopirati niti zloupotrebiti bez fizičkog prisustva osobe. Sistem koristi napredne algoritme prepoznavanja i zaštitu od pokušaja prevare fotografijama ili video-snimcima, čime se obezbeđuje autentičnost svakog evidentiranog događaja i viši nivo bezbednosti u odnosu na klasične RFID ili PIN sisteme.

Biometrijska identifikacija

Na tržištu postoje brojna rešenja za evidenciju radnog vremena, od kartičnih sistema do jednostavnih softverskih aplikacija, ali FaceMember se izdvaja potpunom biometrijskom identifikacijom bez dodatnih medija, velikom brzinom i preciznošću prepoznavanja čak i pri intenzivnom protoku ljudi, kao i skalabilnošću za organizacije s velikim brojem zaposlenih i više lokacija. Sistem se lako integriše s postojećom infrastrukturom, uključujući ERP, HR i sigurnosne sisteme, bez složenih prepravki, dok tehnologija detekcije živosti dodatno podiže nivo bezbednosti.

Rešenje je posebno pogodno za organizacije s visokim bezbednosnim zahtevima, kao što su industrijski i proizvodni pogoni, logistički centri, bankarski i finansijski sektor, javne institucije, IT i tehnološke kompanije, kao i zdravstvene ustanove. U takvim okruženjima FaceMember nije samo alat za evidenciju radnog vremena već i važan deo ukupne bezbednosne strategije.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.