25 Septembra, 2026
image
Home Vertikalna tržišta Kategorija Industrija / Proizvodnja

Industrija / Proizvodnja

KONČAR u zaštiti kritične infrastrukture

Niz globalnih kriza iz korijena je promijenio percepciju energetskih sustava. Postalo je jasno da pouzdana elektroenergetska infrastruktura nije samo preduvjet sigurne opskrbe, već i temelj nacionalne sigurnosti, otpornosti i konkurentnosti

Piše: Marin Mitrović, viši stručni suradnik za korporativne komunikacije, KONČAR; E-mail: marin.mitrovic@koncar.hr

 U tom kontekstu sve snažnije dolaze do izražaja rješenja i kompetencije Grupe KONČAR, hrvatskog tehnološkog lidera sa stoljetnom tradicijom i globalnim ugledom izgrađenim na domenskom znanju i tehnološkoj izvrsnosti.

Vrhunska inženjerska ekspertiza

U vremenu ubrzane digitalne transformacije tvrtka intenzivno jača ICT segment, u kojem razvija napredna rješenja za nadzor i zaštitu kritične infrastrukture, mikromreže, podatkovne centre i pametne gradove. “Takva rješenja danas nam donose jasnu diferencijaciju, osobito s obzirom na rastuće sigurnosne i kibernetičke rizike. Usmjereni smo na industrije u kojima se očekuju najveća ulaganja do kraja desetljeća, poput energetike i transporta, ali i na segment obrane kroz razvoj dual-use tehnologija. Kapitalni projekti i sve veća međunarodna prisutnost potvrđuju da smo na pravom putu da postanemo jedan od vodećih IT i digitalnih sustavnih integratora u regiji”, ističe dr. sc. Stjepan Sučić, predsjednik Uprave KONČAR – Digitala.

 Postavljanje globalnih standarda

Podatkovne mreže i digitalni sustavi sve su dublje integrirani u pametne gradove, automatiziranu industriju i kritičnu infrastrukturu, zbog čega kibernetička sigurnost više nije samo tehnološki trend, već strateška odrednica svih dionika u industriji. Hrvatska se u tom segmentu može pohvaliti rješenjima KONČARA, čiji je KONČAR – Digital 2023. postao prva tvrtka na svijetu certificirana prema međunarodnom standardu IEC 62351 za kibernetičku sigurnost. Certifikat njemačke kuće TÜV NORD jedno je od najviših priznanja za usklađenost sa standardima zaštite i upravljanja kritičnom infrastrukturom.

Prvo digitalno rješenje na svijetu koje je dobilo ovaj certifikat jest KONČAREV PROZA Station, SCADA sustav nove generacije za automatizirani nadzor, upravljanje i prikupljanje podataka u transformatorskim stanicama, solarnim i drugim elektranama, podatkovnim centrima i drugim složenim infrastrukturnim sustavima. Rezultat je više od 40 godina iskustva KONČARA u razvoju industrijskog softvera, a koristi se u elektroenergetici, e-mobilnosti, prometu i vodoopskrbi.

 Zaštita civilne i obrambene infrastrukture

Među najnovijim strateškim iskoracima ističe se i okvirni sporazum s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske za razvoj i proizvodnju sustava protudronske zaštite, kojim KONČAR potvrđuje sposobnost razvoja i integracije tehnologija za zaštitu civilne i vojne kritične infrastrukture.

“Želimo ostvariti snažnu poziciju u području protudronskih sustava i kibernetičke sigurnosti koristeći sinergiju domaćeg znanja, modernih tehnologija i međunarodnih standarda. Plan nam je razvijena rješenja nuditi i tržištima ostalih članica NATO-a i EU, kao i prilagođene sustave za zaštitu različitih kritičnih infrastruktura. Vjerujemo da je ovo tek početak našeg snažnijeg ulaska u dual-use razvoj i da ćemo se dodatno pozicionirati kao tvrtka koja aktivno sudjeluje u definiranju novih standarda sigurnosti i otpornosti energetske i obrambene infrastrukture”, dodaje Sučić.

Elektro Log: Inženjering sigurnih prostora

Iskustvo ne znači samo poznavanje opreme. Ono podrazumijeva razumijevanje propisa, prepoznavanje specifičnosti svakog objekta te sposobnost da se za svaku situaciju odabere rješenje koje će dugoročno opravdati povjerenje investitora i projektanata. Tehnologija je pritom sredstvo, a ne cilj

Piše: Đani Vranić, direktor, ELEKTRO-LOG; E-mail: djani@elektro-log.hr

Postoje odluke čiju ispravnost možemo provjeriti gotovo odmah. Rezultat je vidljiv, pogreške se uoče, a ispravci su uglavnom mogući. Postoje, međutim, i odluke čiju ćemo vrijednost možda upoznati tek u izvanrednim okolnostima. Upravo zato moraju biti donesene promišljeno, odgovorno i bez kompromisa. Takve se odluke svakodnevno donose pri projektiranju sustava zaštite od požara, odvođenja dima i topline te detekcije opasnih plinova.

Od odluke do pouzdanog sustava

Njihova je zadaća jednostavna samo na prvi pogled – prepoznati opasnost na vrijeme, pokrenuti odgovarajuće sigurnosne funkcije i ljudima omogućiti dovoljno vremena za sigurnu evakuaciju. Kada sustav jednom bude stavljen na kušnju, za naknadne ispravke više neće biti prostora. Zbog toga pouzdanost ne proizlazi iz jednog proizvoda niti iz jedne tehničke karakteristike. Ona nastaje kao rezultat niza pravilnih odluka – od odabira tehnologije i projektiranja, preko izvedbe i programiranja, pa sve do puštanja sustava u rad i njegova redovitog održavanja. Svaka od tih faza jednako je važna jer samo zajedno čine cjelinu kojoj se može vjerovati. Razvoj tehnologije posljednjih je godina značajno unaprijedio mogućnosti sustava zaštite. Inteligentni adresabilni sustavi, napredna rješenja za odvođenje dima i topline te suvremeni sustavi detekcije plinova danas omogućuju razinu sigurnosti koja je prije samo nekoliko desetljeća bila teško zamisliva. Iza takvog napretka stoje proizvođači koji kontinuirano ulažu u razvoj i podižu tehničke standarde, ali jednako važnu ulogu ima i stručna zajednica koja ta rješenja svakodnevno primjenjuje u stvarnim objektima.

Znanje i iskustvo iza svakog rješenja

Upravo zato iskustvo ne znači samo poznavanje opreme. Ono podrazumijeva razumijevanje propisa, prepoznavanje specifičnosti svakog objekta te sposobnost da se za svaku situaciju odabere rješenje koje će dugoročno opravdati povjerenje investitora i projektanata. Tehnologija je pritom sredstvo, a ne cilj.

Takvim se načelima vodi i ELEKTRO-LOG. Iz Karlovca kompanija sudjeluje u projektima diljem Hrvatske, projektirajući i implementirajući sustave dojave požara, odvođenja dima i topline te detekcije plinova. U svom radu koristi rješenja proizvođača kao što su Detnov, WindowMaster, WAGNER, Evikon, Thermocable i SETEC, pri čemu naglasak nije na odabiru pojedinog proizvoda, već na odgovornosti da svako primijenjeno rješenje bude tehnički opravdano i prilagođeno stvarnim potrebama objekta. Pouzdan sustav ne nastaje slučajno, već je rezultat znanja, iskustva i odgovornosti uloženih u svaku odluku koja prethodi njegovoj realizaciji.

U sjedištu Commenda: Komunikacija je uvijek prva, sve ostalo dolazi poslije

Došao sam u Salzburg očekujući da vidim kako jedan proizvođač razvija i proizvodi komunikacijske sisteme. Otišao sam s potpuno drugačijim utiskom. Iza svake demonstracije stajala je jednostavna filozofija: u okruženjima u kojima je pouzdanost ključna, komunikacija je uvijek na prvom mjestu. Otkrio sam zašto je Commend više od pedeset godina posvetio usavršavanju nečega o čemu većina nas rijetko razmišlja – sve dok nam to ne zatreba u najvažnijem trenutku

Piše: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com

“Good afternoon. Welcome to Commend. How can I help you?” Od svih razgovora koje smo imali tokom posjete sjedištu kompanije Commend, ovaj je bio najneočekivaniji. Sagovornik je bio – interkom.

“Sprichst du auch Deutsch? (Govoriš li njemački?)”, upitao ga je Georg Winkler, direktor razvoja poslovanja u kompaniji Commend International.

“Sprache wurde auf Deutsch umgestellt. (Jezik je promijenjen na njemački.)”

Bez oklijevanja, razgovor je nastavljen.

“Wo ist die nächste Toilette? (Gdje je najbliži toalet?)”

“Die nächste Toilette ist rechts, in 30 Metern. (Najbliži toalet je s vaše desne strane, udaljen 30 metara.)”

A onda novi scenarij.

“Ich habe mein Ticket verloren. Was kann ich dort tun? (Izgubio sam parking kartu. Šta mogu učiniti?)”

“Wenn Sie Ihr Ticket nicht mehr haben, kann ich Ihnen helfen. Bitte geben Sie Ihr Kennzeichen ein. (Ako više nemate kartu, mogu vam pomoći. Molimo unesite registarske oznake vozila.)”

“ABC123.”

“Vielen Dank. Bitte geben Sie jetzt Ihr vierstelliges Passwort ein. (Hvala vam. Sada unesite svoju četverocifrenu lozinku.)”

Nekoliko sekundi kasnije, nakon unosa PIN-a, rampa se otvorila. Georg je potom promijenio jezik na španski, pa opet engleski.

“Do you speak English as well?”

“Language switched to English.”

Za nekoliko trenutaka sistem je neprimjetno prebacivao između nekoliko jezika, odgovorio na praktična pitanja, realizovao scenarij s parkingom i vratio se na engleski bez zastoja. Nije zvučao poput generičkih AI asistenata na koje smo se navikli posljednjih nekoliko godina. Nije bilo oklijevanja niti traženja dodatnih odgovora. Ponašao se baš kao iskusan operater u pozivnom centru za hitne situacije.

Ta prva demonstracija odmah je odredila ton cijele naše posjete. Umjetna inteligencija danas je prisutna gotovo svuda u industriji sigurnosti. Svaki proizvođač govori o AI analitici, AI detekciji ili AI automatizaciji. No, Commendov je pristup primjetno drugačiji. Umjesto da umjetnu inteligenciju koristi za analizu slike, austrijska kompanija je primjenjuje na onome što je oduvijek bila njena ključna kompetencija – glasovnu komunikaciju. Što ima potpunog smisla.

Kada se neko u ponoć nađe zaglavljen ispred rampe na parkingu, stoji na željezničkom peronu, radi sam u industrijskom pogonu ili se zaustavi unutar tunela, prva potreba nije analitika, već trenutno razumijevanje situacije. U takvim trenucima komunikacija je na prvom mjestu. Sve ostalo dolazi nakon toga.

Georg se nasmiješio posmatrajući naše reakcije. “Trenutno podržava oko 29 jezika”, objasnio je. “Korisnik može definisati pitanja koja se najčešće postavljaju i pripremiti prilagođene odgovore za parkinge, pametne gradove, industriju ili praktično bilo koju drugu primjenu.”

Zatim je usput spomenuo nešto još impresivnije – sistem je već sposoban za prevođenje u realnom vremenu.

Jedna osoba može govoriti na engleskom jeziku, dok operater s druge strane čuje japanski. Odgovor se istog trenutka vraća u suprotnom smjeru. Za svakoga ko je odrastao uz Star Trek, Ivy neizbježno podsjeća na Universal Translator – fiktivni uređaj koji je uklanjao jezičke barijere i omogućavao nesmetanu komunikaciju među različitim kulturama u svemiru.

Za međunarodne kompanije ili objekte koje svakodnevno posjećuju hiljade ljudi koji govore različitim jezicima, benefiti su očigledni. Ono što me još više oduševilo jeste činjenica da je sve djelovalo praktično i primjenjivo. Svako pitanje koje je Georg postavio predstavljalo je stvarnu situaciju s kojom se ljudi susreću svakog dana: “Gdje je toalet? Kako mogu izaći s parkinga? Izgubio sam kartu.” Pitanja koja zaokupljaju operatere, oduzimaju im vrijeme i sprečavaju ih da se fokusiraju na situacije u kojima je njihova stručna procjena zaista potrebna.

Kako će nam kasnije objasniti naš domaćin Andreas Hrdlicka, glavni operativni direktor Commenda Austria, više od 90 posto poziva na parkiralištima odnosi se na tek nekoliko ponavljajućih pitanja. Ako umjetna inteligencija može pouzdano riješiti takve interakcije, operateri će biti dostupniji za situacije u kojima je ljudska procjena od ključnog značaja.

Kvalitet glasa je, zapravo, proizvod

Uslijedila je još jedna demonstracija. Ovaj put Georg je pustio audiozapis snimljen u unutrašnjosti cestovnog tunela. Pozadinska buka bila je gotovo nepodnošljiva. Saobraćaj, motori, odjek, alarmi i razgovori ljudi istovremeno su se stapali u zvučnu kulisu iz koje je bilo gotovo nemoguće razaznati pojedinačne riječi. Zatim je aktivirana Commendova AI obrada zvuka. U trenutku je sva buka nestala, a ljudski glas ostao jasan i razumljiv.

“Kako nivo stresa raste, a situacija postaje neizvjesnija, ljudi se najviše oslanjaju na glas”, rekao je Georg. “Ako ga ne čujete savršeno, ne možete ni pravilno reagovati. Zato kvalitet zvuka nije samo važan – on je presudan.”

Jedna je to od onih tvrdnji koje zvuče sasvim logično dok razliku ne doživite iz prve ruke. Većina nas nikada ne razmišlja o kvalitetu zvuka jer se svakodnevni razgovori odvijaju u kancelarijama, domovima ili salama za sastanke. Commend, međutim, razvija komunikacijske sisteme za mjesta na kojima tišina gotovo nikada ne postoji: tunele, čeličane, rafinerije nafte, zatvore, metro stanice, centre za upravljanje u vanrednim situacijama, bolnice i trkaće staze.

To su okruženja u kojima se pozadinska buka, stres i hitnost spajaju u situacije u kojima pogrešno shvaćena ili propuštena instrukcija može imati ozbiljne posljedice. Upravo zato i dalje ulažu velike napore u razvoj mikrofona, tehnologije zvučnika, digitalnu obradu signala i akustičke laboratorije, umjesto da kvalitet zvuka tretiraju kao još jednu stavku u tehničkoj specifikaciji. Kvalitet glasa za njih nije samo jedna od brojnih karakteristika njihovih proizvoda – on jeste proizvod.

Commend razvija komunikacijske sisteme za okruženja u kojima pogrešno shvaćena instrukcija može imati ozbiljne posljedice

Na početku bijaše riječ

Iako je umjetna inteligencija najnovije poglavlje u priči kompanije Commend, glasovna komunikacija njen je temelj već više od pola stoljeća. “Kompanija je osnovana početkom sedamdesetih godina”, objasnio je Andreas. “I tada su postojali telefonski sistemi, ali su bili preskupi za svakodnevnu internu komunikaciju.” Od tada je Commend izrastao iz malog lokalnog proizvođača u globalnog dobavljača integrisanih komunikacijskih sistema, prisutnog u više od šezdeset zemalja širom svijeta.

Ono što je započelo kao praktično rješenje za poslovne zgrade postepeno je preraslo u nešto mnogo veće. Umjesto da se fokusira na interfone za stambene objekte, Commend se specijalizirao za okruženja u kojima komunikacija postaje kritična. “Mi nismo proizvođač interfona”, rekao je Andreas uz osmijeh, kao da je unaprijed odgovorio na najčešću zabludu koja prati ovaj brend.

Tu tvrdnju je kasnije u razgovoru dodatno potvrdio i Drago Labazan, direktor kompanije Commend Adria, regionalne podružnice zadužene za tržišta Jadranske regije. “Kada ljudi čuju riječ interfon, odmah pomisle na jednostavan uređaj s jednim dugmetom, jednim zvučnikom i jednim mikrofonom”, objasnio je. “Naravno da i takav uređaj možemo napraviti. Ali u poređenju s onim što naši sistemi zaista mogu, to je gotovo zanemariv dio onoga što radimo.”

Zaboravite na interfon

Ako je prva lekcija koju nam je Commend želio prenijeti bila o važnosti glasa, druga je zasigurno bila: zaboravite na sve što ste dosad mislili da interfon jeste. U Commendovom svijetu jedna komunikacijska stanica može biti dio mnogo šireg operativnog okruženja koje obuhvata telefoniju, radioveze, sisteme javnog razglasa, videonadzor, kontrolu pristupa, vatrodojavu, softver za upravljanje zgradama i procedure za vanredne situacije.

“Mi smo, zapravo, više sistem-integrator”, objasnio je Drago. “Integrišemo različite komunikacijske tehnologije, ali i komunikaciju povezujemo sa svim ostalim sigurnosnim sistemima. Ponekad volim reći da naš rad nalikuje slaganju slagalica.”

Zamislio sam se nad tom slikom. U stvarnim vanrednim situacijama upravo takva integracija postaje presudna. Aktiviranje vatrodojavnog sistema može automatski pokrenuti kamere, otvoriti unaprijed definisane evakuacijske rute, povezati dispečere s osobljem na terenu i aktivirati poruke putem javnog razglasa. Korisnici radioveza, telefona i interfona tako postaju dio jedinstvenog, koordiniranog odgovora, umjesto da ostanu zarobljeni u odvojenim komunikacijskim sistemima.

Ovu filozofiju utjelovljuje Symphony, Commendova softverska platforma koju je Andreas opisao kao srce cijelog ekosistema. Ona povezuje interfonske stanice, telefone hitnih službi, komunikacijske module za liftove, SOS šaltere, kioske i konzole u kontrolnim centrima sa sistemima drugih proizvođača. Zahvaljujući otvorenim standardima poput SIP-a i ONVIF-a, Symphony se integriše i s platformama kao što su Milestone Systemsov XProtect i Genetecov Security Center, tako da operateri više ne moraju prelaziti iz jedne aplikacije u drugu kako bi upravljali različitim sigurnosnim sistemima.

Sve pod istim krovom

Commendov integrisani pristup komunikaciji ogleda se i u načinu na koji je organizovana sama kompanija. Razvoj, inženjering, softverski dizajn i proizvodnja i danas su pod istim krovom u Salzburgu, gdje nastaje većina njihovih rješenja. Iako je prije više od deset godina postao dio holandske TKH Grupe, Commend je zadržao visok stepen nezavisnosti.

“U veoma smo povoljnoj poziciji”, objasnio je Andreas. “Povezanost s TKH ekosistemom omogućava nam pristup znatno širem portfoliju sigurnosnih tehnologija, uključujući sisteme videonadzora i kontrole pristupa, dok istovremeno zadržavamo veliku slobodu u razvoju vlastitih tehnologija.”

Za razliku od mnogih proizvođača koji su proizvodnju postepeno premjestili u zemlje s nižim troškovima rada, Commend je svjesno zadržao razvoj i proizvodnju na istoj lokaciji u Austriji. Georg je kasnije objasnio da se ista filozofija primjenjuje i na lanac nabavke. “Naše plastične komponente dolaze od dobavljača udaljenog svega četrdesetak kilometara”, rekao je. “Dijelovi od nehrđajućeg čelika stižu iz Bavarske, otprilike stotinu kilometara odavde. Namjerno sarađujemo s dobavljačima koji su nam geografski blizu.”

Takva odluka posebno se pokazala ispravnom tokom pandemije COVID-a. Dok se veliki dio elektroničke industrije suočavao s nestašicom komponenti i ozbiljnim poremećajima u lancima snabdijevanja, Commend je uspio nastaviti proizvodnju upravo zato što se većina njegovih ključnih dobavljača nalazila u neposrednoj regiji.

Svaki terminal priča svoju priču

Commendov demo centar više podsjeća na prolazak kroz različita okruženja u kojima njihova tehnologija svakodnevno i gotovo neprimjetno obavlja svoj posao. Gotovo svaki terminal iza sebe krije posebnu priču. Jedan je namijenjen bolničkim hodnicima. Drugi je razvijen za podzemne metro stanice. Treći može izdržati desetljeća rada u rafineriji nafte, dok su neki posebno projektovani za zatvore, cestovne tunele ili sterilne proizvodne prostore u kojima nije dopuštena ni najmanja kontaminacija česticama. “Naši proizvodi mogu izgledati potpuno različito”, objasnio je Andreas, “ali u suštini svi pripadaju istom komunikacijskom ekosistemu.”

Portfolio obuhvata sve – od SIP portafona za poslovne zgrade do robusnih hitnih komunikacijskih terminala projektovanih za ekstremne temperature, vibracije, prašinu, vlagu i korozivna industrijska okruženja. U zavisnosti od primjene, uređaji mogu biti opremljeni HD kamerama, ekranima osjetljivim na dodir, RFID čitačima, indukcijskim petljama za osobe s oštećenjem sluha te programabilnim tipkama za otvaranje vrata, podizanje rampi, pokretanje hitnih procedura ili upravljanje sistemima automatizacije zgrada.

Svaki se glas mora čuti

Jedna od stanica tokom našeg obilaska bila je i Commendova akustička laboratorija. “Naša temeljna stručnost je akustika”, rekao je Georg otvarajući vrata laboratorije. Unutar anehoične komore – prostorije projektovane tako da u potpunosti eliminiše refleksiju zvuka – tišina djeluje gotovo nestvarno. Vlastiti glas zvuči potpuno drugačije. Nema odjeka. Nema pozadinske buke. “Ovdje naši inžinjeri testiraju svaki mikrofon i svaki zvučnik”, objasnio je Georg. “Sve što pročitate u našim tehničkim specifikacijama nije marketing. Svaku karakteristiku provjeravamo i mjerimo.”

Laboratorija omogućava Commendu i simuliranje nekih od akustički najzahtjevnijih okruženja na svijetu, poput rada industrijskih mašina ili zvuka sirena za uzbunu. U komoru se uvodi umjetno generisana pozadinska buka kako bi inžinjeri mogli precizno izmjeriti koliko govor ostaje razumljiv u stvarnim radnim uslovima. Za korisnike koji upravljaju kritičnom infrastrukturom takav nivo testiranja ima ogromnu vrijednost. Zvučnik koji može proizvesti impresivan nivo zvučnog pritiska ne znači mnogo ako operateri ne mogu jasno razumjeti ono što se govori.

“Akustika je temelj naše stručnosti. Naši inžinjeri testiraju svaki mikrofon i svaki zvučnik. Sve što pročitate u našim tehničkim specifikacijama nije marketing. Mi sve provjeravamo” – Georg Winkler, Commend International

Tehnologija za decenije korištenja

Ista pažnja prema detaljima vidljiva je i u samom proizvodnom procesu. Prije ulaska u proizvodni pogon svaki posjetilac mora proći zaštitu od elektrostatičkog pražnjenja. Posebna obuća, uzemljene narukvice i pažljivo kontrolisane radne stanice sprečavaju mikroskopska električna pražnjenja koja mogu oštetiti osjetljive elektronske komponente. Georg je to uporedio s kamenčićem koji udari u haubu automobila. “Možda odmah nećete primijetiti nikakvu štetu”, rekao je. “Ali upravo se na tom mjestu problem počinje razvijati nakon određenog vremena.”

Takvi, naizgled sitni detalji određuju dugoročnu pouzdanost sistema. Za razliku od proizvođača koji izrađuju milione identičnih potrošačkih uređaja, Commend proizvodi rješenja prilagođena konkretnim projektima. Svaka narudžba je drugačija. “Izazov nije proizvesti hiljade identičnih uređaja”, objasnio je Georg. “Pravi izazov je osigurati da svaki projekat dobije tačno onu kombinaciju komponenti koja mu je potrebna – i to u pravom trenutku.”

Kako bi to postigao, Commend održava velike zalihe elektronskih komponenti, mehaničkih dijelova i gotovih proizvoda. Ključne komponente često se nabavljaju i skladište mjesecima unaprijed, što omogućava neprekidan nastavak proizvodnje čak i kada dođe do poremećaja u globalnim lancima snabdijevanja. Ovakva strategija pokazala se posebno vrijednom tokom nestašice poluprovodnika koja je posljednjih godina pogodila veliki dio elektroničke industrije.

Pouzdanost, međutim, ne završava onog trenutka kada proizvod napusti fabriku. Svaka završena jedinica prolazi detaljno funkcionalno testiranje prije nego što bude zapečaćena za isporuku. Čak je i zaštitni pečat dio sistema osiguranja kvaliteta, jer inžinjerima omogućava da prilikom povrata uređaja utvrde da li je bio neotvoren.

Od pustinjskih trafostanica do Formule 1

Posvećenost kvalitetu i dugotrajnosti najbolje se potvrđuje upravo u okruženjima u kojima ovi sistemi rade. Raspon Commendovih projekata jednako je impresivan kao i tehnologija koja stoji iza njih. Commendova tehnologija prisutna je na mjestima koja naizgled nemaju gotovo ništa zajedničko, osim jednog zahtjeva – kada neko pritisne dugme za poziv, sistem mora raditi. “Ljudi nas često pitaju za koju smo se industriju specijalizirali”, rekao je Georg. “Istina je da se mi ne specijaliziramo za pojedinačne industrije, već za situacije u kojima komunikacija jednostavno mora funkcionisati.”

Petnaest godina u kuvajtskoj pustinji

Jedan projekat možda najbolje pokazuje šta Commend podrazumijeva pod pouzdanošću. Georg se nasmijao prije nego što je ispričao ovu priču. “Imamo oko hiljadu komunikacijskih jedinica instaliranih za Kuwait Oil Company.” Ti terminali raspoređeni su u trafostanicama usred pustinje, gdje su servisne intervencije izuzetno skupe, a uslovi rada među najtežima koje je moguće zamisliti. Tokom ljeta temperature redovno prelaze 50, pa čak i 60 stepeni, dok zimi kiša i pješčane oluje stvaraju sasvim drugačije izazove. Sve što može ugroziti rad elektronske opreme prije ili kasnije pojavi se u takvom okruženju. Ipak, brojke koje je Georg naveo su zaista impresivne. “Nakon otprilike petnaest godina rada”, rekao je, “otkazalo je samo šest uređaja. I to većina nije stradala zbog kvara, već je oštećena tokom servisiranja.”

To je jedna od onih statistika u koje je teško povjerovati dok ne vidite proizvodni pogon. Commend godinama usavršava svoje proizvodne procese jer vrlo dobro zna da je zamjena komunikacijskog terminala usred pustinje, stotinama kilometara udaljenog od najbližeg servisnog centra, višestruko skuplja od toga da se uređaj od samog početka napravi kako treba. Za operatere kritične infrastrukture pouzdanost nije samo pitanje kvaliteta ili reputacije. Ona je prije svega pitanje ekonomije.

Bolnice koje nikada ne miruju

Zdravstveni sektor je još jedan dobar primjer dugoročnog pristupa koji Commend njeguje. Klinički bolnički centar Rebro u Zagrebu koristi Commendovu tehnologiju više od dvije decenije, a širom bolničkog kompleksa instalirano je gotovo 3.000 komunikacijskih terminala. Umjesto zamjene opreme koja i dalje pouzdano radi, Commend postojeću infrastrukturu nadograđuje novom cloud arhitekturom i uslugama zasnovanim na umjetnoj inteligenciji.

Drago je opisao svakodnevnu situaciju poznatu gotovo svakoj bolnici. Posjetiocima su često potrebne upute do određenog odjela ili pomoć pri snalaženju u kompleksu. Konverzacijski terminal može im pružiti glasovne upute na njihovom jeziku, uz istovremeni prikaz titlova za osobe s oštećenjem sluha. Ako dođe do vanredne situacije, isti terminal u trenutku mijenja svoju ulogu. Umjesto uobičajenih informacija, prikazuje evakuacijske rute i emituje upute za sigurnu evakuaciju.

Formula 1: Komunikacija pri brzini od 300 km na sat

Nekoliko trkaćih staza Formule 1 – uključujući one u Abu Dhabiju, Džedi i Sepangu – koristi Commendove komunikacijske sisteme za operativno upravljanje. Georg je s velikim entuzijazmom govorio o svojoj posjeti stazi Yas Marina i prilici da tehnologiju vidi u stvarnim uslovima. Ono što ga je impresioniralo nije bio glamur Formule 1, već složenost operacija koje stoje iza svakog trkačkog vikenda. Hiljade ljudi. Medicinski timovi. Zaštitari. Televizijske ekipe. Hitne službe. Svi oni zavise od komunikacijskog sistema koji mora funkcionisati bez ijednog zastoja. Sve mora biti spremno prije nego što prvi bolid izađe na stazu.

Commend je učestvovao i u modernizaciji čuvenog mađarskog Hungaroringa, gdje su razvijena napredna komunikacijska rješenja s ekranima osjetljivim na dodir za potrebe upravljanja utrkama. Iako su pojedini dijelovi projekta još na čekanju, Georg je o njemu govorio s vidljivim ponosom. Iza spektakla Formule 1 krije se složena komunikacijska mreža koja omogućava da cijeli događaj funkcioniše sigurno i efikasno. To je još jedan podsjetnik da bezbrojni kritični sistemi svakodnevno rade tiho u pozadini – neprimjetni za većinu ljudi, ali bez prava na grešku.

Budućnost je već naučila da sluša

Vrijeme provedeno u sjedištu Commenda prošlo je gotovo neprimjetno. Ono što smo u početku očekivali da će biti uobičajena posjeta proizvodnom pogonu postepeno se pretvorilo u mnogo više od toga. Umjesto brzog obilaska odjela i unaprijed uvježbanih prodajnih prezentacija, Andreas Hrdlicka, Georg Winkler i Drago Labazan proveli su s nama gotovo pola dana. Strpljivo su odgovarali na svako pitanje, često zastajali kako bi objasnili pojedinosti, a razgovor je nerijetko odlazio i van okvira same tehnologije.

Georg se našalio kako u svojoj kući i dalje koristi Commendov interfon koji je instalirao prije više od trideset godina. “Kada me je jedan od kolega posjetio”, nasmijao se, “pitao me je zašto još imam te stare uređaje na vratima. Kažem mu da i dalje rade savršeno. Na kraju sam ih zamijenio – ne zato što su se pokvarili, već zato što me uvjerio da izgledaju staro.”

Ta jedna dosjetka možda bolje od bilo koje prodajne prezentacije objašnjava najveći izazov s kojim se Commend suočava. Njihovi proizvodi odbijaju zastarjeti. “Naši sistemi teško umiru, a to prodajni timovi i ne cijene baš,” kazao je Andreas s osmijehom. Svi su se nasmijali.

Ipak, iza humora krije se neobična poslovna filozofija, potpuno drugačija od ritma koji danas dominira tehnološkom industrijom. Umjesto da podstiče korisnike na zamjenu opreme svakih nekoliko godina, Commend gradi odnos zasnovan na kontinuitetu i povjerenju.

A nakon što smo proveli pola dana s ljudima koji stoje iza te filozofije – u atmosferi koja je više podsjećala na razgovor među prijateljima nego na klasičnu poslovnu posjetu – postalo je lakše razumjeti zašto toliko njihovih korisnika ostaje vjerno kompaniji decenijama. Tehnologija možda otvara prva vrata. Ali ljudi su ti zbog kojih se poželite vratiti.

35 godina Konica Minolte Hrvatska

Konica Minolta Hrvatska ove godine obilježava tri i pol desetljeća poslovanja – tijekom kojih se priča nije gradila samo kroz tehnologiju, već kroz ljude, povjerenje i dugoročna partnerstva diljem Hrvatske

Piše: Zdravko Crnjak, specijalista za marketing, Konica Minolta Hrvatska – poslovna rješenja; E-mail: zdravko.crnjak@konicaminolta.hr

Od svojih početaka, kada je bila prepoznat kao proizvođač uredske opreme i printera, Konica Minolta postupno je prolazila kroz snažnu transformaciju. Ono što je nekad bio fokus na ispis, danas je preraslo u mnogo širu misiju – postati partner u digitalnoj transformaciji i podršci modernom poslovanju.

Kroz sve te godine, jedno je ostalo isto: naglasak na kvaliteti, pouzdanosti i bliskoj suradnji s korisnicima. Upravo na tim temeljima danas stoji Konica Minolta Hrvatska kao strateški partner koji povezuje tehnologiju, podatke i sigurnost u jedinstven ekosustav rješenja.

Široka ponuda rješenja

Danas portfelj obuhvaća širok spektar područja: od upravljanja dokumentima i informacijama, cloud i IT usluga te upravljanja ispisom, do profesionalnog i industrijskog tiska te naprednih inteligentnih video rješenja. Sve s ciljem da se poslovnim korisnicima omogući jednostavniji, sigurniji i učinkovitiji rad.

Poseban naglasak u toj evoluciji zauzimaju inteligentna video rješenja. Ona više nisu samo alat za nadzor, već sustavi koji u stvarnom vremenu analiziraju događaje, prepoznaju ključne situacije i pružaju dublji uvid u procese i okruženja. Na taj način doprinose ne samo sigurnosti, već i optimizaciji operativnih procesa u različitim industrijama.

Imaging IoT platforma

Još jedan važan element suvremenog portfelja je FORXAI – imaging IoT platforma koja povezuje AI, IoT tehnologije i naprednu obradu slike u jedinstveni digitalni ekosustav. Kroz analizu vizualnih podataka i prepoznavanje obrazaca, FORXAI otvara nove mogućnosti primjene u industrijama.

“Tijekom proteklih 35 godina u Hrvatskoj, kontinuirano smo se razvijali zajedno s našim klijentima. Od tehnologije ispisa do naprednih digitalnih rješenja, naš cilj ostaje isti – pomoći našim klijentima da rade brže, sigurnije i učinkovitije. Ponosni smo na dugogodišnja partnerstva i povjerenje koje smo izgradili te nastavljamo graditi budućnost poslovanja zajedno s našim korisnicima”, istaknula je Branka Domazet, direktorica Konica Minolta Hrvatska.

Ova obljetnica nije samo podsjetnik na dosadašnji put, već i potvrda jasnog smjera prema budućnosti. S fokusom na inovacije, digitalnu transformaciju i korisnika u središtu svega, Konica Minolta Hrvatska nastavlja razvijati rješenja koja povezuju ljude, podatke i tehnologiju – i oblikuju način na koji se posao radi sutra.

Mercury.AI: AI detekcija zaštitne opreme

U složenim sistemima poput građevine i industrije nije moguće vizuelno pokriti svako radno mjesto. Dodatni izazov potvrđuju i podaci da se na Zapadnom Balkanu godišnje bilježi oko 200 smrtnih slučajeva na radu, dok se broj povreda mjeri u hiljadama. Zato Mercury.AI razvija rešenje koje u realnom vremenu prepoznaje nepravilnosti i deluje preventivno

Piše: Nikola Stanišić, direktor prodaje, Mercury.AI; E-mail: nikola.stanisic@themercury.ai

Povrede na radu, smrtni ishodi usled povreda i smrt na radnom mestu su složen izazov za poslodavce, pri čemu izloženost riziku od odgovornosti eksponencijalno raste sa brojem zaposlenih i složenošću radnih procesa. Stoga je primarni zadatak bezbednosti i zdravlja na radu obezbeđivanje sigurnog radnog procesa kroz preventivne mere. Nakon svakog kritičnog događaja, prva pitanja koja se postavljaju odnose se na to da li su radnici koristili propisanu zaštitnu opremu i da li su poštovali procedure za bezbedan rad. Ova pitanja nisu samo pravne prirode, već imaju i značajan reputacioni uticaj na poslodavce.

Prepoznata potreba

U složenim sistemima sa visokim rizikom od ljudskog faktora, kao što su građevina, industrija i fabrički pogoni, nije moguće vizuelno pokriti svako radno mesto tokom procesa rada. Procene govore da na Zapadnom Balkanu godišnje strada oko 200 radnika, dok se broj povreda meri u hiljadama. U kompaniji Mercury.AI prepoznata je ova ranjivost koja proizlazi iz ljudskog faktora. Iako kompanije ulažu u zaštitnu opremu, poput šlemova i zaštitnih maski, radnici se često ne pridržavaju propisanih mera. Cilj Mercury.AI nije dokumentovanje povreda radne discipline, već preventivno delovanje kroz sistem koji upozorava na nepravilnosti i unapređuje bezbednost i zdravlje na radu. Najugroženiji su radnici u građevinskoj industriji, gde je bezbednost na gradilištu od presudnog značaja. Platforma omogućava predupređivanje nesreća uz pomoć napredne detekcije zaštitne opreme u realnom vremenu. Rešenje može verifikovati da li svaki radnik nosi propisanu opremu pri ulasku u radno okruženje, ali i tokom samog procesa rada. Sistem takođe detektuje kretanje u zabranjenim zonama. Baziran na video menadžment sistemu (VMS) i veštačkoj inteligenciji (AI), automatski prepoznaje odsustvo zaštitne opreme i šalje alarm ukoliko radnici ne nose šlemove, rukavice, prsluke, naočare ili drugu definisanu opremu. Detekcija je moguća i u uslovima otežane vidljivosti ili iz različitih uglova kamera, što je posebno značajno za rad na otvorenom prostoru, noću ili u uslovima smanjene vidljivosti, a konfiguracija gradilišta i raspored zona ne predstavljaju ograničenje za primenu ovog rešenja.

Bez opterećenja na procese rada

Platforma se može integrisati sa postojećom infrastrukturom za videonadzor bez dodatnih troškova, pri čemu je fokus na unapređenju operativne efikasnosti korisnika iz komercijalnog, bezbednosnog i javnog sektora. Rešenja kompanije Mercury.AI ne opterećuju postojeće procese rada, već ih unapređuju kroz savremeni tehnološki pristup. Tokom razvoja sistema identifikovane su specifične ranjivosti različitih radnih okruženja. Gradilišta karakteriše velika fluktuacija radnika, podizvođača i eksternih saradnika na širokom prostoru, uz prisustvo neovlašćenih osoba koje mogu ući u zonu radova bez zaštitne opreme. Ručni nadzor u takvim uslovima nije moguće kontinuirano sprovoditi. Dodatni problem predstavljaju situacije u kojima radnici, usled nelagodnosti, skidaju zaštitnu opremu, čime se značajno povećava rizik od povreda.

U proizvodnim halama i na proizvodnim linijama visok tempo rada često dovodi do rutinizacije i pada koncentracije. U okruženjima gde mašine rade velikom brzinom, i najmanji propust u korišćenju zaštitne opreme može dovesti do teških posledica. Izazov je održati bezbednosnu disciplinu bez usporavanja procesa proizvodnje. Tradicionalni sistemi videonadzora beleže incidente, ali ih ne sprečavaju. Mercury.AI omogućava detekciju pretnji u realnom vremenu, identifikuje više incidenata istovremeno i precizno ih locira.

Sigurne i opasne zone

U skladištima i industrijskim objektima gde su jasno definisane zone kretanja ljudi i mašina, sistem može automatski detektovati izlazak radnika iz bezbedne zone i aktivirati zvučno upozorenje, čime se smanjuje rizik od sudara između čoveka i mašine. Takođe, moguće je definisati sigurne i opasne zone, uz automatsko generisanje alarma u slučaju neovlašćenog kretanja. Poseban izazov predstavljaju rizična okruženja poput rudnika, gde odsustvo zaštitne opreme, poput maski, može imati fatalne posledice. Dugoročno nepoštovanje bezbednosnih mera može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Cilj Mercury.AI nije identifikacija disciplinskih prekršaja, već stvaranje bezbednog radnog okruženja koje štiti radnike i poslodavce, sprečava povrede i smanjuje troškove poslovanja. Pristup kompanije usmeren je na čoveka, uz razvoj etičnih, efikasnih i praktičnih rešenja prilagođenih realnim uslovima rada.

Vueko: KNX standard

KNX nije proizvod jedne kompanije, već međunarodno priznat standard (ISO/IEC), iza kojeg stoji više od 500 proizvođača. Upravo ta otvorenost omogućava da se u jednom sistemu kombinuju različiti uređaji – od rasvete i klimatizacije do sigurnosnih sistema i multimedije

Piše: Slavko Vulin, generalni direktor, Vueko; CEO, faceMembe; E-mail: s.vulin@vueko.net

U savremenoj gradnji, termin “pametna kuća” često se koristi kao marketinška fraza. Ipak, kada se uklone trendovi i kratkoročna rešenja, ostaje jedno ime koje decenijama definiše ozbiljnu automatizaciju objekata – KNX standard. Danas se KNX jasno pozicionira kao jedini pravi standard za smart home i smart building sisteme, dok sve ostalo predstavlja parcijalna ili zatvorena rešenja.

Standard, a ne trend

KNX nije proizvod jedne kompanije, već međunarodno priznat standard (ISO/IEC), iza kojeg stoji više od 500 proizvođača. Upravo ta otvorenost omogućava da se u jednom sistemu kombinuju različiti uređaji – od rasvete i klimatizacije do sigurnosnih sistema i multimedije. Za razliku od popularnih “smart” rešenja koja zavise od Wi-Fi mreže, cloud servisa ili jednog proizvođača, KNX funkcioniše kao stabilna i dugoročna infrastruktura. To znači da investicija danas ostaje relevantna i za 20 ili 30 godina. Zbog toga se KNX koristi tamo gde nema mesta kompromisima – u luksuznim vilama, hotelima, poslovnim objektima i velikim stambenim kompleksima.

Integracija sa pametnim interfonima

Jedna od ključnih prednosti KNX sistema je njegova sposobnost integracije. Posebno se izdvaja povezivanje sa VoIP interfonskim rešenjima, koje donosi potpuno novu dimenziju upravljanja pristupom. Pametni interfon više nije samo uređaj za komunikaciju na ulazu. U KNX okruženju on postaje deo jedinstvenog sistema koji omogućava video i audio komunikaciju sa posetiocima u realnom vremenu, upravljanje vratima, kapijama i pristupnim tačkama, automatizaciju scenarija (HVAC,žaluzine, garaže, senzori, osvetljenje, lift, alarm), daljinski pristup putem mobilnih uređaja te evidenciju i integraciju sa sistemima kontrole pristupa. Ovakav nivo integracije jasno pokazuje razliku između „pametnih uređaja“ i pravog pametnog sistema.

Znanje kao ključ

Iako tehnologija igra ključnu ulogu, njen pravi potencijal dolazi do izražaja tek kroz kvalitetnu implementaciju. Upravo zato edukacija zauzima centralno mesto u razvoju tržišta. U regionu se posebno izdvaja VUEKO, koji je prvi sertifikovani KNX trening centar u regionu. Kroz stručno vođene obuke, inženjeri i integratori stiču znanja potrebna za projektovanje i realizaciju kompleksnih KNX sistema. Ova činjenica ima veliki značaj za tržište jer garantuje da se KNX projekti realizuju po najvišim standardima, uz maksimalnu pouzdanost i funkcionalnost.

Za investitore, KNX predstavlja sigurnu i dugoročnu investiciju jer povećava vrednost nekretnine, omogućava diferencijaciju na tržištu i brzu prodaju te obezbeđuje skalabilnost i fleksibilnost. KNX se dokazao kao jedini pravi standard za pametne objekte, sposoban da integriše sve sisteme – uključujući i savremene VoIP interfonske platforme. Uz podršku edukacije i stručnosti kakvu pruža VUEKO, tržište pametnih kuća dobija čvrste temelje za dalji razvoj.

Panduit FMPS: Veća snaga, veće udaljenosti i vrhunska sigurnost

Fault Managed Power System kompanije Panduit omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnološkim sistemima. Kao centralizirana infrastruktura, olakšava upravljanje, nadzor i rezervno napajanje, uz veću otpornost i jednostavno prilagođavanje rastućim zahtjevima

Piše: Robert Zore, voditelj razvoja poslovanja, EGAL; E-mail: robert.zore@egal-eu.com

Panduitov Fault Managed Power System (FMPS) je siguran, efikasan i pouzdan sistem distribucije energije, osmišljen za napajanje opreme na velikim udaljenostima. Kao inovativno rješenje, sistem-integratorima omogućava stabilnu i sigurnu isporuku značajne količine energije do udaljenih uređaja. FMPS pripada klasi 4 i prvi je na tržištu usklađen s novim standardom UL 1400-1, čime donosi jednostavniju instalaciju te značajne uštede vremena i troškova.

Kako funkcioniše?

FMPS koristi impulsnu struju (Pulse Current) kao metod distribucije energije. Predajnik (transmiter) pretvara standardnu izmjeničnu struju (AC) u energiju u obliku kontroliranih impulsa (fault-managed power) ili u impulsno upravljanu energiju (fault managed power pulses) putem bakarnog kabla klase 4 do prijemnika. Prijemnik potom pretvara impulsni signal u napajanje od +/- 48 VDC, koje može opsluživati više krajnjih uređaja. Zahvaljujući mogućnosti nadzora kvarova, sistem omogućava siguran prijenos veće snage u odnosu na sisteme klase 2. Time Panduitov FMPS zadržava sve sigurnosne prednosti niskonaponskih instalacija, dok istovremeno omogućava isporuku mnogo veće snage na znatno većim udaljenostima.

Kolika je snaga i domet?

FMPS omogućava isporuku do 600 W po jednom bakarnom paru, na udaljenosti do 2 kilometra (u zavisnosti od uslova instalacije). Snaga i domet koje sistem može postići zavise od debljine provodnika, što se može vidjeti iz tabele:

Prednosti u odnosu na tradicionalne sisteme napajanja

Ušteda do 40% na materijalnim troškovima – Sigurna distribucija energije omogućava tehničarima instalaciju Panduitovog FMPS-a uz manje materijala, što rezultira nižim troškovima i bržom implementacijom u odnosu na klasične sisteme napajanja.

Smanjenje operativnih troškova kroz centraliziranu arhitekturu – Centralizirano napajanje omogućava jednostavnije upravljanje rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom. Infrastruktura se može pratiti i upravljati s jedne tačke, čime se izbjegavaju skupi odlasci na udaljene lokacije.

Prednosti u odnosu na sisteme klase 2

Ušteda do 60% na troškovima kablova – FMPS omogućava do šest puta veću snagu i distribuciju na do 30 puta veće udaljenosti u odnosu na sisteme klase 2, čime se smanjuje potreban broj bakarnih parova i omogućava korištenje tanjih kablova.

Manji zahtjevi za prostor i hlađenje u centralnoj opremi – FMPS sigurno isporučuje veću snagu pri višim naponima, povećavajući kapacitet po jedinici prostora (RU) i smanjujući gubitke energije u vidu toplote, uz veću ukupnu efikasnost.

Gdje se koristi?

Fault Managed Power System omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije svugdje gdje je potrebna. Panduitov FMPS može služiti kao osnovna infrastruktura za distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnologijama. Sistem je centraliziran radi lakšeg upravljanja rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom, čime se povećava otpornost sistema i omogućava skaliranje u skladu s rastućim tehnološkim zahtjevima.

Primjena u bežičnim mrežama u objektima

Bežična povezanost sve više ulazi u poslovne mreže, unapređujući performanse i mijenjajući način rada. Pouzdane veze, siguran pristup podacima i komunikacija na zahtjev postaju temelj savremenog poslovanja – svojevrsna “četvrta komunalna usluga” na koju se korisnici svakodnevno oslanjaju.

Panduit nudi rješenja vrhunske klase za poslovna okruženja širom svijeta, optimizirajući povezivost kroz jedinstven pristup mrežnoj i fizičkoj infrastrukturi. U DAS (Distributed Antenna System), D-RAN ili small cell arhitekturama, Panduit FMPS omogućava sigurno napajanje udaljenih radiojedinica. Istovremeno, optički i bakarni kablovi mogu se polagati kroz iste trase, čime se ubrzava instalacija, dok centralizirano napajanje olakšava rezervno napajanje, nadzor i kontrolu, uz veću pouzdanost bežične mreže.

FMPS u pametnim zgradama

U pametnim zgradama, povezani sistemi poput rasvjete, sigurnosti, klimatizacije, ventilacije i grijanja te audio-videorješenja integriraju se kroz IP mrežu, razmjenjuju podatke i omogućavaju efikasnije upravljanje objektima. Pouzdane mreže visokih performansi oslanjaju se na Panduitovu infrastrukturu kako bi osigurale povezivanje uređaja i distribuciju podataka i komunikacije tamo gdje su potrebni.

Panduit Fault Managed Power System dodatno unapređuje pouzdanost mreže unutar objekata kroz sigurnu i centraliziranu distribuciju energije. Kao certificirani sistem klase 4, omogućava zajedničko vođenje optičkih i bakarnih kablova, čime se instalacija ubrzava i pojednostavljuje. FMPS omogućava isporuku velike snage na velikim udaljenostima, uz manju količinu kablova i podršku većem broju krajnjih uređaja.

Zaključak

Panduit Fault Managed Power System donosi optimalnu sigurnost, efikasnost i pouzdanost uz potpunu kontrolu nad sistemom. Sistem-integratori mogu implementirati napredne tehnologije i centralizirano napajanje i na zahtjevnim lokacijama, na većim udaljenostima, uz skalabilan i fleksibilan dizajn koji osigurava dugoročnu održivost i spremnost za buduće potrebe. Dobro došli u novu eru distribucije energije uz Panduit Fault Managed Power System.

Hytera: Povezivost visokog učinka za najzahtjevnije terene

Kompanija Hytera je na nedavno održanom sajmu MWC26 u Barceloni najavila uvrštavanje uređaja PNC660 450 MHz na whitelistu platforme 450Connect, što je važan pomak u razvoju komunikacija za javne sigurnosne službe i komunalni sektor Jadranske regije

Piše: Melina Politi, voditeljica marketinga za Jugoistočnu Evropu, Hytera Communications Europe ; E-mail: melina.politi@hytera-europe.com

Kako se regija ubrzano udaljava od zastarjelih uskopojasnih tehnologija i prelazi na LTE i 5G mreže, raste i potreba za uređajima koji objedinjuju robusnost i napredne funkcionalnosti. Ovaj tehnološki zaokret jasno ukazuje na promjenu prioriteta – od osnovne povezanosti ka inteligentnim, pouzdanim i sigurnim komunikacijama.

Frekvencijski opseg od 450 MHz sve više se prepoznaje kao temelj otpornosti nacionalnih sistema. U Jadranskoj regiji sve je izraženiji trend njegove primjene u upravljanju elektroenergetskim mrežama, gdje omogućava stabilnu i nezavisnu distribuciju energije, bez oslanjanja na komercijalne mreže. Paralelno s tim, regulatorna tijela postepeno prilagođavaju raspodjelu spektra, dajući prednost komunikacijama za javnu sigurnost i širokopojasnim sistemima od kritičnog značaja. Istovremeno, vlade i operateri ulažu u modernizaciju infrastrukture, prelazeći s CDMA tehnologije na LTE kako bi odgovorili na rastuće potrebe za prijenosom podataka u pametnim mrežama i IoT okruženjima.

Brojne prednosti

Specifična geografija regije s planinskim masivima i razuđenom obalom nameće dodatne zahtjeve za pouzdanost signala. Upravo tu dolazi do izražaja prednost 450 MHz opsega, koji omogućava pokrivenost na većim udaljenostima i stabilnu vezu čak i u područjima gdje klasične komercijalne LTE mreže imaju ograničenja. Ova karakteristika posebno je važna za timove na terenu, koji često rade u zahtjevnim uslovima poput podzemnih objekata ili armiranobetonskih postrojenja, do kojih standardni signal teško dopire.

Sophia Yin, generalna direktorica Hytere za Evropu, istakla je značaj ovog iskoraka za evropsko tržište i dalji razvoj 450 MHz rješenja. “450Connect whitelist certifikacija i potpisivanje distributerskog ugovora s kompanijom B.Schmitt snažan su početak 2026. godine, a naš fokus ostaje na ubrzanju implementacije PNC660 450 MHz u Evropi i daljim ulaganjima u razvoj pouzdanih i sigurnih komunikacijskih rješenja za operatere kritične infrastrukture”, kazala je Yin.

Vrijednost ovog rješenja ne ogleda se samo u tehničkim karakteristikama već i u njegovom ekonomskom i operativnom značaju. Zahvaljujući mogućnosti pokrivanja velikih područja uz znatno manji broj baznih stanica, 450 MHz mreže omogućavaju mnogo niže ukupne troškove implementacije i održavanja u odnosu na sisteme koji koriste više frekvencije.

Pomoć u turizmu

Ova prednost posebno dolazi do izražaja tokom turističke sezone na Jadranu, kada su komercijalne mreže često preopterećene. U takvim uslovima, uređaji kakav je PNC660 rade na namjenskim, privatnim kanalima, osiguravajući prioritetnu komunikaciju za hitne službe i tehničko osoblje. Uz integrisani sigurnosni čip visokog nivoa zaštite i podršku za napredne komunikacijske funkcije poput grupnih poziva i prijenosa videa, Hytera PNC660 450 MHz je više od samog uređaja. To je robusno i sigurno rješenje koje otvara vrata novoj generaciji infrastrukture u Jadranskoj regiji, pružajući pouzdanu komunikaciju u trenucima kada je svaka sekunda od presudne važnosti.

Sigurnost željezničke infrastrukture

Dok evropske direktive kucaju na vrata, a prijetnje ne čekaju, željeznice u regiji balansiraju između naslijeđene infrastrukture i zahtjeva modernog doba – u utrci u kojoj nema mjesta za zastoj. U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve složenije

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

U španskoj općini Adamuz, 18. januara 2026. godine, brzi putnički voz iskočio je iz šina. Drugi voz udario je u njega. Poginulo je 46 ljudi, više od 290 osoba povrijeđeno. Dionica je bila renovirana svega osam mjeseci ranije, a u projekat je uloženo 700 miliona eura. Voz je prošao tehnički pregled svega tri dana prije nesreće, no prva istraga pokazala je frapantan uzrok: lom šine dužine svega 40 centimetara. Toliko može biti dovoljna razlika između rutinskog putovanja i nacionalne katastrofe.

Statistika koja opominje

Upravo zbog te tanke linije, željeznica se decenijama gradila kao simbol najsigurnijeg vida transporta. Međutim, Adamuz je surov podsjetnik da sigurnost nije statična kategorija; ona se gradi svaki dan, ali se gubi u sekundi. Prema podacima Međunarodne željezničke unije (International Union of Railways), broj značajnih željezničkih nesreća porastao je za 21,5 posto između 2020. i 2024. godine. Ponekad su uzrok neažurirane zakrpe na softverskom sistemu koji upravlja signalizacijom, ponekad oprema čeka sanaciju koju budžet nije odobrio, a ponekad je to, kao u Adamuzu, 40 centimetara metala.

A upravo tu leži paradoks koji obilježava željezničku infrastrukturu u našoj regiji: sistemi koji prevoze milione putnika godišnje nasljeđuju decenije nesistemskih ulaganja, dok im istovremeno na vrata kucaju evropske direktive, novi standardi i prijetnje koje stara infrastruktura nikada nije morala poznavati – od cyber napada na signalizacijske sisteme do sofisticiranih pokušaja sabotaže. Hiljade putnih prijelaza i dalje čekaju na modernu aktivnu zaštitu, dok starost infrastrukture na ključnim dionicama često premašuje projektovani vijek trajanja. To su ranjivosti koje stara mreža, građena za neko drugo vrijeme, ne može sama riješiti.

Politička čekaonica

Problem, međutim, nije samo u zastarjelom čeliku i betonu. Jasno je da najveći izazov željezničke infrastrukture u regiji ostaje političke prirode. Dok najsavremenija tehnološka rješenja kucaju na vrata, administrativna rascjepkanost i spora implementacija evropskih standarda drže regiju u “čekaonici” moderne sigurnosti. Bez snažnijeg političkog zaokreta i usklađivanja sa strateškim koridorima, jaz između stanja na našim prugama i evropskih sigurnosnih imperativa samo će se produbljivati, ostavljajući sigurnost putnika na milost i nemilost naslijeđenih sistema.

U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve kompleksnije. To  je i bio povod za razgovor s operaterima i proizvođačima sigurnosnih rješenja kako bismo razumjeli gdje stoje željeznice danas i koliko su zaista daleko od onoga gdje bi trebale biti.

IZAZOVI KOJI NE ČEKAJU

Željezničke mreže u regiji nose teret dva vremena odjednom. S jedne strane, infrastruktura projektovana i građena u prošlom vijeku, tuneli, mostovi i kolosijeci koji zahtijevaju konstantnu pažnju i kontinuirana ulaganja. S druge, digitalizacija koja ubrzano mijenja prirodu prijetnji, pretvarajući sigurnost iz isključivo fizičkog u kompleksno tehničko-organizacijsko pitanje. U toj napetosti između staroga i novoga žive operateri i stručnjaci koji svakodnevno drže željezničke sisteme u pogonu. Njihovi odgovori na izazove razlikuju se po kontekstu i pristupu, ali polazišna tačka je gotovo uvijek ista: sistem koji se mora štititi veći je, složeniji i ranjiviji nego što izgleda izvana.

Teret naslijeđa

Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine otvoreno govore o infrastrukturnim izazovima s kojima se suočavaju. Kao javno preduzeće koje upravlja jednom od najzahtjevnijih željezničkih mreža u regiji, s gustom mrežom tunela, mostova i planinskih dionica, svjesni su da sigurnost nije jednom zauvijek osigurana, već zahtijeva svakodnevnu posvećenost i kontinuirani angažman na terenu. “Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine kontinuirano ulažu maksimalne napore u održavanje visokog stepena sigurnosti željezničkog saobraćaja, suočavajući se sa složenim infrastrukturnim izazovima koji su rezultat višedecenijskog nedostatka sistemskih investicija. Iako je na većini dionica tehnički propisan ciklus remonta od 25 godina istekao čak dva puta, a tek 25,5% (dionica Sarajevo – Čapljina) ukupne mreže prošlo kroz glavnu opravku, sigurnost putnika i robe niti jednog trenutka nije ugrožena zahvaljujući operativnim i preventivnim mjerama koje čine temelj poslovanja ŽFBiH”, navode iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Digitalni preokret

Hrvatska željeznica sagledava izazove kroz drugačiju prizmu, ne toliko kroz fizičku dotrajalost koliko kroz kompleksnost sistema koji se mora nadzirati i štititi u cijelosti, od prve do posljednje stanice.

“Sigurnost željezničke infrastrukture danas se suočava s nekoliko značajnih izazova. Prije svega, riječ je o vrlo kompleksnom i prostorno rasprostranjenom sustavu koji obuhvaća veliki broj objekata – od kolodvora i tunela do signalno-sigurnosnih sustava. Upravo ta rasprostranjenost zahtijeva kontinuiran nadzor i koordinaciju različitih službi. Osim toga, željeznička infrastruktura je po svojoj prirodi otvoren sustav koji svakodnevno koristi velik broj putnika i zaposlenika, što dodatno povećava potrebu za učinkovitim sigurnosnim mjerama”, kazao je Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi. U posljednje vrijeme sve veći izazov, naglašava on, predstavlja i rastuća digitalizacija sistema, zbog čega sigurnost više nije samo fizičko pitanje već uključuje i zaštitu informacijskih i komunikacijskih sistema. Različiti konteksti, različite polazišne tačke, ali zajednički zaključak koji se nameće sam od sebe. Izazovi željezničke sigurnosti danas su istovremeno fizički i digitalni, vidljivi i skriveni, naslijeđeni i tek nadolazeći. I upravo ta kombinacija čini ih posebno zahtjevnim za upravljanje.

Strateški zaokret u investicijama

Dok operateri na terenu rješavaju svakodnevne izazove, šira slika pokazuje da se način na koji se ulaže u sigurnost korjenito mijenja. Krešimir Paić, direktor kompanije ECCOS inženjering, primjećuje jasno ubrzanje investicija, prvenstveno potaknuto EU fondovima, ali i promijenjenim sigurnosnim okruženjem u Evropi.

“Ta ulaganja više nisu fragmentirana i reaktivna, već sve više imaju sistemski, integrirani i strateški karakter. Najveći dio sredstava usmjerava se u tri ključna segmenta: centralizirane nadzorno-upravljačke sustave (PSIM i ICMS), kojima se postiže integracija više sigurnosnih podsustava, ali i omogućuje upravljanje incidentima kao i praćenje anomalija u radu i korištenju sustava putem algoritama baziranih na umjetnoj inteligenciji te konvergencija sustava tehničke zaštite i IT i OT sustava; videonadzorne sustave bazirane na IP kamerama koje rade u vidljivom i IC području, a opremljene su i sa naprednom videoanalitikom baziranom na umjetnoj inteligenciji; te perimetarsku zaštita kritičnih objekata kao što su željeznički kolodvori i prometna čvorišta te kritične dionice pruga”, analizira Paić.

Prema njegovim riječima, posebno je izražen trend prelaska s izoliranih tehničkih rješenja na integrirane sigurnosne arhitekture, gdje se tehnička i cyber sigurnost sve više promatraju kao jedinstven sistem.

SLOJEVITA ODBRANA

Zaštita željezničke infrastrukture nikada nije jednodimenzionalna. Putnička stanica nije isto što i teretni terminal, a tunel postavlja potpuno drugačije sigurnosne zahtjeve od željezničko-cestovnog prijelaza. Upravo ta raznolikost objekata i situacija koje se moraju pokriti potiče operatere i stručnjake da sigurnost grade u slojevima, kombinirajući tehničke, fizičke i organizacijske mjere u jedinstven sistem koji mora funkcionirati kao cjelina, čak i kada jedan od slojeva zakaže. Kako taj sistem izgleda u praksi, najbolje govore oni koji ga svakodnevno primjenjuju.

Čovjek na terenu

U Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine osnova svega je neposredna prisutnost na terenu. Dok mnogi operateri u Evropi sve više prelaze na automatizirane sisteme nadzora, ŽFBiH svoju strategiju sigurnosti gradi oko specijaliziranog osoblja koje poznaje svaki metar pruge i čije iskustvo i poznavanje terena ostaju nezamjenjiv element ukupnog sistema zaštite.

“Strategija sigurnosti ŽFBiH zasniva se na svakodnevnom fizičkom nadzoru i preventivnom opažanju putem specijalizovanog osoblja, uključujući ophodare, čuvare mostova i klizišta, koji kontinuirano vrše obilazak pruge kako bi detektovali bilo kakve promjene na terenu. Poseban fokus stavljen je na održavanje gornjeg i donjeg stroja, redovno mašinsko rešetanje zastorne prizme i čišćenje pružnog pojasa, čime se osigurava stabilnost na 166 tunela i brojnim mostovima širom mreže. U okolnostima gdje infrastruktura zahtijeva sanaciju, koriste se provjerene metode poput uvođenja ʻlaganih vožnjiʼ, čime se brzina prilagođava stanju kolosijeka uz ispunjenje svih sigurnosnih uslova”, pojasnili su iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Zaštita iz više uglova

Hrvatska željeznica pristupa zaštiti kroz drugačiji, ali komplementaran okvir, onaj koji Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi, opisuje kao slojevit.

“Sigurnost željezničke infrastrukture temelji se na takozvanom slojevitom pristupu zaštiti, koji kombinira tehničke, fizičke i organizacijske mjere. S tehničke strane primjenjuju se sustavi videonadzora, sustavi kontrole pristupa te različiti senzorski sustavi koji omogućuju pravodobno uočavanje potencijalnih sigurnosnih događaja”, ističe Čerkez. Ti sistemi u pravilu su povezani s operativnim centrima u kojima se kontinuirano prati sigurnosna situacija. Fizičke mjere uključuju zaštitne ograde, kontrolirane ulazno-izlazne tačke, kao i prisustvo sigurnosnog osoblja na osjetljivim lokacijama. “Posebna pozornost posvećuje se objektima od strateške važnosti poput tunela i mostova. Organizacijski aspekt obuhvaća jasno definirane sigurnosne procedure, redovite procjene rizika te kontinuiranu edukaciju zaposlenika. Važan element je i suradnja s nadležnim institucijama i službama koje sudjeluju u zaštiti kritične infrastrukture”, pojasnio je on.

Bez obzira na tehnološku razinu, sigurnost željezničke infrastrukture uvijek počiva na kombinaciji ljudske prisutnosti, tehničkog nadzora i organizacijske discipline. Nijedan od tih elemenata sam za sebe nije dovoljan.

TEHNOLOGIJA U PRAKSI

Svaka rasprava o sigurnosnim tehnologijama u željeznici prije ili kasnije dođe do istog pitanja: ne šta postoji na tržištu, nego šta se u praksi zaista pokazalo učinkovitim. Odgovor rijetko kada ukazuje na jedno rješenje. Iskustvo operatera u regiji pokazuje da tehnologija funkcioniše onoliko dobro koliko je dobro integrisana u širi sistem nadzora i upravljanja i koliko brzo može pokrenuti pravu reakciju u pravom trenutku.

Prijelaz kao prioritet

U Željeznicama Federacije BiH konkretni rezultati vidljivi su prije svega na željezničko-cestovnim prijelazima – historijski jednoj od najopasnijih tačaka svake željezničke mreže. “Kao najefikasnije tehnološko rješenje u prevenciji incidenata pokazali su se sistemi aktivne zaštite na prelazima. U 2023. godini uspješno je instalirano šest novih automatskih uređaja sa svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranicima u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu, uprkos činjenici da ugradnja po jednom prelazu košta između 450.000 i 550.000 KM (230.000–280.000 eura). Dodatnu sigurnost pruža i spremnost sistema na ekstremne vremenske uslove, kada se uvodi pojačana ophodnja radi detekcije deformacija na šinama, dok se transport opasnih materija vrši uz striktno poštovanje certifikata koje izdaje ROŽ BiH i Evropska željeznička agencija (ERA)”, navode iz ovog javnog preduzeća.

Integracija kao odgovor

Hrvatska željeznica dolazi do sličnog zaključka, ali kroz drugačiji put. “U praksi se najuspješnijim pokazao integrirani pristup sigurnosnim tehnologijama, odnosno povezivanje više sustava u jedinstvenu platformu za nadzor i upravljanje sigurnošću”, isče Marino Čerkez. Posebno su se efikasnima pokazali napredni sistemi videonadzora s analitičkim funkcijama, sistemi kontrole pristupa na kritičnim infrastrukturnim točkama te perimetarski sistemi zaštite koji omogućuju pravovremeno otkrivanje neovlaštenog pristupa. Čerkez napominje i ono što mnogi operateri podrazumijevaju: “Takva rješenja omogućuju bržu reakciju sigurnosnih službi i značajno doprinose prevenciji incidenata. Iz razumljivih razloga, detalji konkretnih sigurnosnih događaja i operativnih postupanja ne iznose se javno, no iskustvo pokazuje da kombinacija tehnologije i dobro organiziranog operativnog odgovora ima vrlo pozitivan učinak na ukupnu razinu sigurnosti.”

No, dok operateri govore o onome što funkcioniše danas, industrija već gleda korak dalje. Krešimir Paić, direktor ECCOS inženjeringa, postavlja jasnu dijagnozu trenutnog stanja tržišta: potražnja se mijenja, jer se mijenja samo razumijevanje sigurnosti.

“Tržište trenutno najviše traži rješenja koja omogućuju operativnu učinkovitost uz visoku razinu automatizacije. U tom smislu, izdvojio bih nekoliko kategorija: nadzorno-upravljački sustavi iz kategorija PSIM, CSIM i ICMS, koji omogućuju objedinjeno upravljanje incidentima i donošenje odluka u realnom vremenu, inteligentni videonadzor (VMS + videoanalitika) s naglaskom na prepoznavanje obrazaca ponašanja, detekciju prijetnji i smanjenje lažnih alarma, ostali sustavi tehničke zaštite uključujući kontrolu pristupa, zaštitu perimetra i protuprovalu”, navodi Paić zaključivši kako klijenti danas traže rješenja koja nisu samo tehnološki napredna nego i skalabilna, interoperabilna i usklađena s EU standardima.

AI preuzima nadzor

Na te se zahtjeve za automatizacijom nadovezuje Matija Mandić, direktor Odjela za integrisanu sigurnost i pametne sisteme u kompaniji KING ICT, precizirajući da AI više nije samo dodatak videonadzoru već tehnologija koja suštinski mijenja pravila igre.

“AI omogućuje pravovremenu i pouzdanu detekciju potencijalnih incidenata kroz naprednu analizu videa i podataka u stvarnom vremenu. Posebno je značajna u nadzoru željezničko-cestovnih prijelaza, gdje omogućuje pravovremeno prepoznavanje rizičnih situacija poput loma branika, detekcije neispravnog branika koji se ne spušta ili ne zatvara cestu prilikom prolaska vlaka, zadržavanja vozila unutar prijelaza, kao i neovlaštenog ili nesigurnog prelaska sudionika u prometu. Dodatno, u zonama povećanog rizika poput područja sklonih odronima ili klizištima, primjena multimodalnih AI modela (kombinacija video, termalnih i drugih senzorskih podataka) omogućuje ranu detekciju promjena u okolišu i potencijalnih opasnosti”, objašnjava Mandić.

Ipak, istinski tehnološki iskorak u nadzoru nepreglednih i geografski rasprostranjenih dionica je primjena dronova opremljenih naprednim senzorima, uključujući visokorezolucijske, termovizijske i multispektralne kamere.

“Takvi sustavi omogućuju brz i fleksibilan nadzor teško dostupnih područja, poput pruga kroz planinske ili slabo naseljene regije. Uz to, sve značajniju ulogu ima primjena distribuiranih optičkih senzorskih sustava, koji koriste postojeću svjetlovodnu infrastrukturu kao kontinuirani senzor duž cijele trase. Ova tehnologija omogućuje detekciju i klasifikaciju različitih incidentnih situacija u stvarnom vremenu, poput neovlaštenog pristupa uz prugu, pokušaja sabotaže ili krađe, radova u blizini infrastrukture, odrona, vibracija uzrokovanih kretanjem vozila ili ljudi te drugih anomalija koje mogu utjecati na sigurnost prometa”, objašnjava Mandić.

Bez slijepih mjesta

Kombinacijom senzorskih podataka s tehnologijama računarskog vida i analitikom temeljenom na multimodalnim AI modelima, moguće je u stvarnom vremenu detektirati incidente poput oštećenja infrastrukture, prisustva prepreka na pruzi, neovlaštenog pristupa ili promjena u okolišu koje mogu ugroziti sigurnost saobraćaja.

“Integracija ovih sustava u centralizirane platforme za nadzor i upravljanje omogućuje automatizirano generiranje alarma, prioritetizaciju incidenata i bržu reakciju operatera. Rezultat je prijelaz s reaktivnog na proaktivni model upravljanja sigurnošću, uz značajno povećanje sigurnosti željezničkog prometa i optimizaciju operativnih troškova”, konstatuje Mandić. Poruka koja se provlači kroz sve odgovore je jasna: era tehnoloških otoka je završena. Tehnologija više nije izolovan alat, već integrisani sistem u kojem AI i ljudski faktor rade zajedno.

KIBERNETIČKI IMPERATIV

Digitalizacija željeznice donijela je neupitnu korist: efikasniji promet, bolji nadzor, brže upravljanje incidentima. Ali sa svakim novim sistemom spojenim na mrežu, sa svakim senzorom koji šalje podatke u upravljački centar, željeznica postaje i ranjivija na prijetnje koje nisu fizičke prirode. Cyber sigurnost više nije tema rezervisana za banke i energetske kompanije, ona je stigla i na pruge.

Razdvojiti ili izgubiti

Marino Čerkez iz HŽ Infrastrukture jasno artikulira tu promjenu. “Digitalizacija željezničkog prometa donijela je brojne prednosti u smislu učinkovitosti i upravljanja prometom, ali istodobno zahtijeva i snažan fokus na cyber sigurnost, posebno kada je riječ o sustavima koji imaju važnu ulogu u funkcioniranju kritične infrastrukture”, kaže on.

Zaštita u HŽ Infrastrukturi temelji se na nekoliko ključnih principa. Jedan od njih je razdvajanje operativnih sistema koji upravljaju prometom od poslovnih IT sistema, čime se smanjuje mogućnost širenja potencijalnih sigurnosnih prijetnji između različitih mreža. Uz to se provodi kontrola pristupa sistemima, kontinuirani nadzor mrežnog prometa te redovno ažuriranje i sigurnosno testiranje informacijskih sistema.

Posebno mjesto u tom okviru zauzima regulatorna usklađenost. “Važan aspekt predstavlja i usklađivanje sa zakonskim i regulatornim okvirom koji se odnosi na zaštitu kritične infrastrukture i informacijskih sustava. U tom kontekstu posebnu pozornost posvećujemo zahtjevima koji proizlaze iz europske NIS2 direktive, koja dodatno naglašava potrebu za upravljanjem cyber rizicima, prijavljivanjem incidenata i jačanjem otpornosti ključnih sustava”, naglašava Čerkez.

Kraj tehnoloških otoka

Cyber sigurnost u željeznici nije sprint, ona je kontinuirani proces koji zahtijeva stalna ulaganja, edukaciju i prilagodbu prijetnjama koje se mijenjaju brže nego što se mijenjaju zakoni koji ih reguliraju. “Kao organizacija koja upravlja dijelom kritične infrastrukture, kontinuirano radimo na tome da svoje sigurnosne procese, procedure i tehničke mjere uskladimo s tim zahtjevima te da kroz razvoj kapaciteta i edukaciju zaposlenika dodatno unaprijedimo razinu cyber sigurnosti”, potcrtao je Čerkez.

Ovaj regulatorni pritisak nije slučajan. Stručnjaci iz KING ICT-a pojašnjavaju da nove direktive: CER (direktiva o otpornosti kritičnih entiteta), NIS2 (direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sistema), Zakon o kritičnoj infrastrukturi (na nacionalnoj razini) kao i druge EU regulative vezane uz cyber sigurnost i otpornost sistema, zahtijevaju holistički pristup. To u praksi znači da se tehnička zaštita, cyber sigurnost i operativna otpornost više ne smiju posmatrati odvojeno.

“U praksi to znači da se modernizacija željeznica više ne može temeljiti na parcijalnim, izoliranim rješenjima – tehnološkim otocima, već na integriranim platformama koje omogućuju centralizirani nadzor, upravljanje i analitiku. Ključni naglasak je na interoperabilnosti sustava, skalabilnosti i mogućnosti integracije različitih tehnologija u jedinstveni sustav upravljanja sigurnošću. Takav pristup omogućuje ne samo usklađenost s regulativama već i značajno povećanje učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti željezničkog sustava”, naglašava Matija Mandić.

POGLED NAPRIJED

Sigurnost željezničke infrastrukture nije projekat s krajnjim rokom, ona je kontinuirani proces koji se mora prilagođavati novim prijetnjama, novim tehnologijama i novim regulatornim zahtjevima. Planovi koje operateri i stručnjaci danas postavljaju govore mnogo o tome kako sektor vidi vlastitu budućnost i koliko je spreman za ono što dolazi.

ETCS kao cilj

Željeznice Federacije BiH budućnost grade u nekoliko paralelnih smjerova. “U sklopu digitalizacije i modernizacije servisa, Željeznice FBiH planiraju projekat elektronske naplate karata putem QR kodova vrijednosti 2,2 miliona KM (1,1 milion eura), što bi omogućilo bržu kontrolu protoka putnika i smanjenje gužvi. Paralelno s tim, pokrenuta je izrada projektne dokumentacije za izgradnju novih perona na 18 lokacija u Kantonu Sarajevo, dok je za 2026. godinu planirana obimnija sanacija stanične zgrade u Mostaru. Glavni strateški cilj ostaje implementacija ETCS Nivo 1 (European Train Control System), koji će omogućiti automatsku kontrolu brzine i podići sigurnost na najviši evropski nivo minimiziranjem uticaja ljudskog faktora.”

HŽ Infrastruktura planove gradi oko integracije i otpornosti sistema.

“U narednom razdoblju planira se daljnje jačanje integriranih sigurnosnih sustava i razvoj naprednih tehnologija za analizu sigurnosnih podataka. Poseban naglasak bit će na sustavima koji omogućuju brže prepoznavanje potencijalnih prijetnji i učinkovitije upravljanje incidentima”, ističe Marino Čerkez.

Otpornost kao standard

Uz tehnološku dimenziju, iz HŽ Infrastrukture naglašavaju i onu organizacijsku. “Također se planira dodatno unapređenje cyber sigurnosnih kapaciteta te daljnji razvoj procedura za upravljanje kriznim situacijama i osiguranje kontinuiteta rada sustava. Konačni cilj svih tih aktivnosti je povećati otpornost željezničke infrastrukture na različite sigurnosne izazove i osigurati siguran i pouzdan prijevoz putnika i robe”, zaključuje Čerkez.

Na ove se planove nadovezuje vizija Krešimira Paića iz ECCOS inženjeringa, koji predviđa da će se potražnja kretati prema proaktivnoj sigurnosti i pametnoj infrastrukturi. “Veća primjena umjetne inteligencije i analitike podataka, razvoj sustava koji omogućuju rano prepoznavanje rizika, a ne samo reakciju na incidente, integraciju sigurnosti u šire koncepte pametne infrastrukture, upotrebu dronova i robota za nadzor željezničke infrastrukture. Također, vidimo nekoliko ključnih prioriteta, a to su zaštita ključnih koridora i logističkih pravaca, otpornost sustava na hibridne prijetnje (fizičke plus kibernetičke) te dalja standardizacija i interoperabilnost na razini EU”, sumira Paić.

Strateška komponenta

Potražnja će se kretati prema rješenjima koja nude cjelovit pristup (end-to-end), od projektovanja i implementacije do održavanja i nadogradnje sistema te postupnog obnavljanja u skladu s tehnološkim napretkom i potrebama održavanja rizika na prihvatljivim nivoima. “Sigurnost željezničke infrastrukture danas više nije samo tehničko pitanje već strateška komponenta ukupne otpornosti države i gospodarstva. Upravo zato očekujemo da će ulaganja u ovaj segment ostati snažna i dugoročno stabilna”, kaže Paić. Različiti prioriteti, različite polazne tačke, ali isti horizont prema kojem se kreće cijeli sektor. Željeznica budućnosti mora biti istovremeno fizički robusna, digitalno zaštićena i organizacijski spremna. Pitanje nije hoće li se ta transformacija dogoditi, već koliko brzo.

Zaključna razmatranja

Željeznice u regiji trče dvije utrke istovremeno. Prva je ona s vremenom – sanirati, modernizirati, nadoknaditi decenije propuštenih ulaganja u infrastrukturu koja nosi milione putnika i tone tereta svake godine. Druga je ona s prijetnjama koje ne čekaju – izboriti se sa cyber napadima koji ciljaju signalizacijske sisteme, hibridnim prijetnjama koje spajaju fizičko i digitalno, te stići regulatorne rokove iz Bruxellesa koji se ne pomiču bez obzira na stanje lokalnih budžeta.

Razgovori koje smo vodili otkrivaju sektor koji je svjestan i jedne i druge utrke. Operateri govore otvoreno o izazovima, o tehnologijama koje su implementirali i onima koje planiraju. Industrija jasno vidi kuda tržište ide i šta korisnici trebaju. No, između te svjesnosti i stvarne transformacije stoji realnost koja se ne može zanemariti – infrastruktura starija od interneta, legislative koje kasne za tehnologijom i investicijski ciklusi koji se mjere godinama, dok se prijetnje mjere sekundama.

Španski Adamuz je u januaru 2026. pokazao da ni rekonstruirana dionica, ni tehnički pregled, ni uloženih 700 miliona eura ne garantiraju sigurnost ako sistem u cjelini nije spreman. Poruka nije da je željeznica nesigurna; ona je, statistički gledano, i dalje jedan od najsigurnijih vidova transporta. Poruka je da sigurnost nije stanje koje se jednom dostigne. Ona je proces koji se mora graditi svaki dan, na svakom metru pruge, u svakom softverskom ažuriranju i svakoj odluci o investiciji. Regija to zna. Pitanje je samo hoće li stići na odredište na vrijeme.

Jubilej magazina a&s Adria: Dvije decenije u službi sigurnosti

Dvadeset godina u industriji koja se svakodnevno mijenja nije samo vremenski period. To je proces učenja, prilagođavanja i stalnog preispitivanja vlastitih standarda. Kada se danas osvrnemo na put magazina a&s Adria, govorimo o vremenu u kojem je jedna ideja, nastala iz profesionalne potrebe, izrasla u regionalnu, pa i globalnu platformu

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Postoje projekti koji nastanu iz prilike. A postoje oni koji nastanu iz potrebe. a&s Adria pripada ovoj drugoj kategoriji. Prije dvadeset godina, u trenutku kada je industrija privatne zaštite u Bosni i Hercegovini tek tražila svoj identitet, pojavila se ideja da ta industrija dobije vlastiti stručni glas. Ne samo da je prati nego da je na neki način i oblikuje. Ono što je počelo kao pokušaj da se popuni praznina u znanju s vremenom je preraslo u regionalnu platformu koja danas povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca širom svijeta. Magazin a&s Adria svjedočio je transformaciji industrije – od fizičke zaštite do integrisanih sistema, od analognog nadzora do vještačke inteligencije, od lokalnih projekata do globalnih partnerstava. Ali paralelno s tim, rastao je i sam. Iz male redakcije s jednim računarom i velikom dozom entuzijazma prerastao je u medijsku i sajamsko-konferencijsku platformu koja povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca. Ovo je priča o tom putu ispričana kroz sjećanja glavnih aktera, ali i kroz činjenice koje pokazuju koliko daleko je projekat stigao. Priča o tome kako je nedostatak znanja postao motiv, kako je rizik postao odluka, a odluka dugoročna strategija.

Iz potrebe, ne iz ambicije

Magazin nije nastao iz ambicije da se pokrene biznis. Nastao je iz nedostatka i profesionalne frustracije spram svega što se događalo u industriji sigurnosti. Početkom 2000-ih, nakon završetka Fakulteta kriminalističkih nauka, Mahir Hodžić, njegov osnivač, započinje rad u službi sigurnosti Javnog preduzeća BH Pošta. Bio je to njegov prvi ozbiljan susret sa sistemskom sigurnošću, zaštitom infrastrukture, organizacijom procesa, upravljanjem rizicima i operativnim izazovima velikog sistema koji funkcioniše u stvarnom vremenu. Bosna i Hercegovina tada je bila u fazi posttranzicije, a privatna zaštita tek je počinjala dobivati konture industrije. Regulative su bile fragmentirane, tržište nedovoljno strukturirano, a profesionalni standardi u nastajanju. Sigurnost se uglavnom svodila na fizičku zaštitu i tehničke sisteme osnovnog nivoa, dok su pojmovi poput korporativne sigurnosti, sigurnosnog menadžmenta, procjene rizika ili integrisanih sistema rijetko ulazili u stručni diskurs.

“Formalno obrazovanje mi je dalo osnovu, ali ne i praktična znanja o tome šta, zapravo, radi security menadžer u velikim sistemima. Gotovo da nije postojala stručna literatura na našem jeziku. Knjige i časopisi o korporativnoj sigurnosti bili su nedostupni ili isključivo na engleskom jeziku”, prisjeća se Mahir Hodžić.

U potrazi za znanjem, pretplaćuje se na jedan sigurnosni magazin koji je izlazio u Beogradu. Čita ga, kako kaže, “od korice do korice”, analizirajući svaku studiju slučaja, svaki intervju, svaki tehnički prikaz. Taj magazin postaje njegov alat za samostalno obrazovanje. Paralelno dolazi do evropskih izdanja i prati razvoj industrije izvan granica Bosne i Hercegovine.

I nekako u tome trenutku počinje sazrijevati jednostavno, ali snažno pitanje: ako ovakvi magazini postoje na drugim tržištima, zašto ne bi postojao i jedan u Bosni i Hercegovini – i šire, u regiji? To nije bila romantična ideja o izdavaštvu. Bila je to racionalna reakcija na očigledan vakuum znanja, a iz te praznine izrasla je ideja o platformi koja neće samo informisati već podizati standarde i profesionalizirati sektor koji je tek počinjao oblikovati svoj identitet.

Ideja postaje odluka

Prvi ozbiljan poslovni plan nastaje između 2004. i 2005. godine. Analizirani su koncepti, struktura i sadržaj stranih izdanja. Bilježene su rubrike, modeli oglašavanja, dinamika izlaženja, struktura intervjua i studije slučaja i već je tada ideja postajala projekat. Mahir razgovara s kolegama iz bankarskog sektora, telekoma, elektroprivrede, velikih korporacija i privatnih sigurnosnih kompanija. “Prije svega me zanimalo da li bi im takav magazin bio koristan u svakodnevnom radu”, kaže. Reakcije su bile pozitivne, ali oprezne. Industrija je prepoznala potrebu, ali tržište je bilo mlado i finansijski osjetljivo.

Svoju ideju dijeli i s pružaocima usluga privatne zaštite, vlasnicima zaštitarskih agencija, distributerima i proizvođačima opreme. Pitanje nije bilo samo hoće li čitati magazin nego hoće li ga podržati. Jer bez podrške industrije, takav projekat nije mogao preživjeti.

U oktobru 2005. godine osniva se Global Security d.o.o. Bio je to trenutak kada ideja prelazi iz faze razmišljanja u fazu odgovornosti. Nije bilo velikih investitora niti sigurnih prihoda. Postojala je procjena, plan i spremnost na rizik. Važno je razumjeti koliko je taj korak bio neizvjestan. Pokrenuti stručni magazin u zemlji u kojoj industrija tek nastaje značilo je ući u prostor bez jasnih pravila i bez garancije da tržište može dugoročno podržati takav projekat.

“Prvi broj tadašnjeg magazina Zaštita izašao je u februaru 2006. godine, tačno prije dvadeset godina. Kada sam ga prvi put držao u rukama, osjećaj je bio poseban. Bio sam ponosan, ne samo zbog magazina nego zbog realizacije ideje koja je sazrijevala skoro dvije godine”, prisjeća se Mahir. Bio je to mali tim, skromni uslovi i velika odgovornost. Tada niko nije mogao znati da će taj prvi broj biti početak serije od 220 izdanja, više od 20.000 objavljenih stranica, desetaka hiljada fotografija i stotina različitih projekta koji će obilježiti razvoj industrije sigurnosti u regiji. Ali, u tom trenutku to nije bila statistika. Bila je to odluka da se krene s jasnim uvjerenjem da industrija zaslužuje ozbiljan, stručan glas.

Trenutak kada ostaje sam

Prvih šest mjeseci rada magazina djelovalo je ohrabrujuće. Industrija je reagovala pozitivno, oglašivači su se uključivali, a mali tim je radio intenzivno i sa osjećajem da se projekat kreće u dobrom smjeru. A onda dolazi prvi ozbiljan udar. Partneri s kojima je započeo projekat donose odluku da izađu. Razlog je bio jednostavan – magazin je bio finansijski zahtjevan, tražio je stalna ulaganja, dok je povrat bio spor i neizvjestan. Tržište još nije bilo dovoljno razvijeno da odmah prepozna i materijalno podrži ovakav stručni medij. “Nakon šest brojeva ostajem sam”, prisjeća se Mahir. Rečenica je kratka, ali iza nje stoji period koji je obilježio prve godine projekta. Osim što je morao riješiti finansijske obaveze prema partnerima, preuzeo je kompletnu organizaciju i nastavak izdavanja. U praksi je to značilo da je istovremeno bio urednik, autor tekstova, koordinator saradnika, osoba zadužena za oglašivače, distribuciju i svakodnevno poslovanje firme. Radio je ono što danas obavlja veliki tim. Bio je to period u kojem se, kako kaže, nije mnogo spavalo. Rokovi su ostajali isti, ali su se resursi smanjili. Svaki broj morao je izaći na vrijeme jer je kontinuitet bio jedini način da se sačuva povjerenje tržišta. U takvim okolnostima, magazin se nije razvijao brzo – razvijao se uporno.

Iz današnje perspektive, upravo taj period vidi kao najteži, ali i najvažniji. “Bilo je izuzetno teško, ali na taj prvi period sam posebno ponosan. Zahvalan sam svima koji su tada pružili podršku da projekat preživi ključne prve tri godine i postane finansijski održiv”, ističe on.

Ono što je posebno važno, a što se često ne vidi izvana, jeste činjenica da projekat nikada nije finansiran kreditima. Ulagalo se isključivo ono što je zarađeno. Takav model značio je sporiji rast, ali i potpunu kontrolu nad pravcem razvoja.

Mahir i magazin su tada naučili lekciju koja će ga pratiti narednih dvadeset godina: stabilnost je važnija od brzine, a kontinuitet važniji od spektakla. I može se reći da je to bio kraj prve faze, a početak ozbiljnijeg puta.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?”

Jedna od simpatičnih epizoda iz ranih godina veže se za nastup na Zagrebačkom velesajmu, u vrijeme kada je magazin još izlazio pod imenom Zaštita. Bila je to 2007. godina i jedan od prvih ozbiljnijih sajamskih nastupa izvan Bosne i Hercegovine. Redakcija je dobila štand – za tadašnje okolnosti važan iskorak. Momci iz redakcije bili su mladi, puni entuzijazma, ali još neiskusni i pomalo statični, tek u procesu upoznavanja industrije i ljudi s kojima će kasnije sarađivati godinama. Štand je, međutim, bio smješten tik uz ulaz u sajmište. Kako magazin tada još nije bio prepoznatljiv, prolaznici su se često zaustavljali – ali ne uvijek iz razloga koji su domaćini očekivali.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?” bilo je pitanje koje su, kako se danas uz osmijeh prisjećaju, čuli češće nego što su dijelili primjerke magazina. Zbog pozicije štanda mnogi su ih, očito, zamijenili za recepciju ili info-punkt sajma. Iskustvo je bilo negdje između neugode i simpatičnosti, ali danas predstavlja dragocjenu uspomenu na vrijeme kada je put od anonimnosti do prepoznatljivosti tek započinjao.

Security Essen 2008: Trenutak kada projekat dobija krila

Iako je magazin preživio najteži početni period, prava potvrda da projekat može izaći iz lokalnih okvira dogodila se 2008. godine na sajmu sigurnosti u Essenu. U to vrijeme bio je to jedan od najvažnijih evropskih sajmova sigurnosne industrije, mjesto na kojem su se susretali vodeći proizvođači, integratori, distributeri i mediji. Za malu redakciju iz Sarajeva to nije bio samo poslovni put, bio je to svojevrstan test.

“Tada smo već nekoliko godina izlazili redovno, ali, realno gledano, i dalje smo bili mali regionalni projekat. Odlazak u Essen za mene je bio i svojevrsno suočavanje s realnošću. Da vidim gdje smo u odnosu na svijet i da li uopće imamo snage za veći iskorak”, prisjeća se Mahir.

U Essenu dolazi do susreta s vlasnikom a&s Grupe, međunarodne izdavačke kuće osnovane 1991. godine na Tajvanu, koja je već tada imala snažnu mrežu izdanja u Aziji i saradnju s globalnim medijskim partnerima. “Razgovori su bili intenzivni i konkretni. Oni su željeli vidjeti ko smo, kako radimo i kakvu viziju imamo. Nije to bila formalnost, nego ozbiljna procjena. Mi smo morali pokazati da razumijemo industriju i da možemo ispuniti njihove standarde”, kaže on.

Nakon niza razgovora i pregovora ponuđena je mogućnost da magazin postane dio njihovog licenciranog programa, a to je značilo mnogo više od korištenja imena. “Ulazak u a&s grupaciju za nas je bio ogroman iskorak. To nije bio samo novi logo na naslovnici. To je značilo pristup globalnim analizama, istraživanjima, standardima, kontaktima i kompanijama do kojih dotad nismo mogli doći. Ta saradnja nam je doslovno dala krila”, kaže Hodžić.

Rebrending

Odluka o rebrendingu bila je strateška i hrabra. Magazin od 2009. godine izlazi pod imenom a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja. “Promjena imena bila je i simbolična i praktična. Željeli smo jasno pokazati da više nismo samo lokalni magazin. Prefiks ‘Adria’ definisao je naš regionalni fokus, a a&s nam je dao međunarodni kredibilitet. To je bio trenutak kada smo svjesno odlučili igrati ozbiljniju utakmicu”, pojašnjava on.

Nakon rebrendinga slijedi redizajn, prilagođavanje strukture sadržaja međunarodnim uredničkim standardima i postepeno uvođenje sadržaja na engleskom jeziku. Redakcija dobija pristup globalnoj mreži autora, analiza i industrijskih podataka. “Odjednom su nam vrata svjetskih kompanija bila otvorenija. Lakše smo dolazili do intervjua, do stručnjaka, do novih tehnologija. Ali, s tim su došli i veći zahtjevi i više definitivno nije bilo prostora za prosječnost”, ističe. Paralelno s tim, započinje širenje na tržišta Srbije i Hrvatske, a međunarodna licenca dodatno učvršćuje regionalnu ambiciju projekta. “Taj period bio je prekretnica. Do tada smo se borili da preživimo. Od tog trenutka počinjemo razmišljati dugoročno – kako da budemo lider u regiji, a ne samo učesnik na tržištu”, prisjeća se Mahir.

Oglašavanje kao znak povjerenja

Naredne godine predstavljaju fazu projekta u kojoj magazin više nije projekat koji se dokazuje, nego medij koji se učvršćuje. Ulazak u međunarodnu grupaciju donio je kredibilitet, ali tržište je i dalje tražilo kontinuitet. Upravo u tim godinama dolazi do rasta broja reklama i potpisivanja dugoročnijih ugovora s kompanijama koje su na tržištu Jadranske regije nudile proizvode i usluge iz oblasti sigurnosti. No, Mahir se rado prisjeća prvih oglašivača i upravo njih ističe u prvi plan. “Prvi oglašivači su vjerovali u projekat više iz uvjerenja nego iz jasne marketinške računice. Bilo je teško objasniti nekome da će već u drugom ili trećem izdanju osjetiti konkretan efekat. Industrija je tada još učila kako funkcioniše oglašavanje u stručnom mediju”, kaže on.

Posebnu težinu za nas u tim ranim godinama imala je podrška velikih međunarodnih kompanija koje su bile uz magazin gotovo od samog početka. Među njima su se izdvajali Bosch, kao jedan od globalnih lidera u sigurnosnim tehnologijama, te Samsung, koji je u tom periodu imao zakupljenu zadnju stranicu magazina.

“To je za nas bilo izuzetno važno. Kada kompanije takvog renomea odluče stati iza jednog mladog projekta, to nije samo komercijalna odluka. To je signal tržištu da vjeruju u ozbiljnost i dugoročnost tog medija”, naglašava Hodžić.

U periodu kada su mnogi još s oprezom posmatrali održivost projekta, upravo je povjerenje kompanija poput Boscha i Samsunga predstavljalo snažnu potvrdu da magazin ima potencijal i da industrija u njemu prepoznaje ozbiljnog partnera. Ta podrška nije bila samo finansijska. On je bila simbolička i strateška.

Spajanja i širenje

Kako prihodi postaju stabilniji, raste i tim. Zapošljavaju se novinari, imenuju direktor i operativci firme, a poslovanje više ne zavisi isključivo od ličnog angažmana osnivača. “To je bio važan trenutak. Kada projekat više ne zavisi od jedne osobe, nego dobije strukturu, znate da ste prešli u novu fazu. Tada smo počeli razmišljati dugoročnije”, kaže Mahir. Istovremeno dolazi i do tematske transformacije. Industrija sigurnosti se mijenja, a magazin prati taj razvoj. Fokus se sve više pomjera ka IT-u, mrežama, cyber sigurnosti, sistemskoj integraciji… Mahir pojašnjava da je postalo jasno da sigurnost više nije izolovana oblast i da se sve počelo povezivati, pa su morali pratiti te promjene kako bi magazin ostao relevantan. U tim godinama a&s Adria dobija jasniji urednički identitet. Rubrike se redefinišu, neke se gase, druge jačaju. Sadržaj postaje fokusiraniji i stručniji, a standardi produkcije se dodatno podižu.

Tokom dvije decenije objavljeno je više od 20.000 stranica stručnih članaka, intervjua i izvještaja, uz desetke hiljada fotografija s više od hiljadu posjećenih sajmova, projekata i prezentacija. Kroz redakciju je prošlo najmanje stotinu novinara, saradnika te domaćih i stranih autora koji su svojim radom oblikovali razvoj magazina.

Redakcija i prodajni tim postaju sve prisutniji na stručnim događajima. Učestvuje se na desecima konferencija godišnje, a tokom dvadeset godina taj broj će premašiti hiljadu različitih poslovnih i industrijskih evenata širom Evrope i svijeta.

“Shvatili smo da se industrija ne gradi iz kancelarije. Morate biti prisutni, upoznati ljude, razgovarati, razumjeti šta se dešava na terenu. Svaki sajam, svaka konferencija bila je prilika da učimo i da gradimo povjerenje”, ističe i naglašava da je magazin već 2013. godine postao stabilan regionalni medij, prisutan u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Magazin prerasta u platformu

I upravo u tom trenutku javlja se nova ideja, koja će projekat podići na potpuno novi nivo. “Bilo je logično da, ako već pokrivamo regiju i povezujemo industriju kroz medij, pokušamo napraviti i vlastiti događaj. Ideja o Summitu nije došla preko noći, ali je sazrijevala kako je magazin jačao”, kaže Hodžić.

Ideja o organizaciji vlastitog događaja nije došla naglo. Sazrijevala je godinama, paralelno s rastom magazina i jačanjem regionalnih kontakata. Već 2012. i 2013. godine, kroz brojne sastanke i večere s predsjednicima strukovnih asocijacija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, postajalo je jasno da industriji nedostaje nešto više od medija.

“Shvatili smo da povezujemo ljude kroz stranice magazina, ali da je industriji prijeko potreban i fizički prostor za susrete. Trebao nam je događaj koji neće biti klasični sajam, nego istinski regionalno okupljanje industrije”, kaže Hodžić. Model je bio drugačiji od postojećih formata. Kao neutralan medij, magazin je ponudio koncept u kojem će strukovne asocijacije biti domaćini konferencijskog dijela, a organizacija i logistika u rukama redakcije. Ideja je bila jednostavna: jednak prostor za sve izlagače, fokus na networking i stručni sadržaj, bez hijerarhije velikih i malih.

I tako je u Sarajevu 2015. godine održan prvi Adria Security Summit. Dvadeset pet izlagača i 293 učesnika označili su početak projekta koji će u narednim godinama prerasti u najveći sigurnosni događaj u Jugoistočnoj Evropi. “To je bila presudna godina. Summit je donio finansijsku stabilnost i potpuno novu dinamiku razvoja. Od tog trenutka više nismo bili samo medij – postali smo platforma”, ističe Hodžić.

Broj učesnika rastao je iz godine u godinu. Događaj se selio u Beograd, Šibenik, Ljubljanu, Skoplje, Zagreb i Sarajevo. Danas Summit okuplja između 2.500 i 3.000 učesnika i između 120 i 150 izlagača po izdanju, a iza nas je deset izdanja.

Paralelno s tim rastao je i tim, širila se baza klijenata i razvijali novi projekti. Organizacija sajmova proširena je i na tržišta Rumunije i Bugarske, čime je pokriven dodatni dio Jugoistočne i Istočne Evrope. U međuvremenu je pokrenut i magazin a&s Middle East, čime je projekat dobio i svoju bliskoistočnu dimenziju. Danas je, nakon tek nekoliko godina rada, a&s Middle East treći najčitaniji stručni sigurnosni medij na Bliskom Istoku.

“Danas kompanija razvija četiri ključna proizvoda: magazine a&s Adria za zemlje Jadranske regije, i a&s Middle East, koji pokriva zemlje Zaljeva, te sajmove Adria Security Summit, Romanian Security Summit i Bulgarian Security Summit. Ukupno, projekti kompanije pokrivaju devet država Jugoistočne Evrope i pet zemalja Zaljeva”, naglašava Mahir te navodi da je sve to nastalo postepeno, bez naglih skokova, ali i bez zaduživanja. “Posebno sam ponosan na činjenicu da nikada nismo posuđivali novac. Ulagali smo isključivo ono što smo sami zaradili. Rast nije bio brz, ali je bio stabilan i planski”, kaže on.

Ljudi su najvažniji

Danas, kada iza projekta stoji 220 izdanja magazina i ostali realizirani projekti, Mahir napominje da brojke nisu najvažnije. “Naša najveća nagrada nisu rezultati u statistikama, nego konekcije koje smo stekli, partnerstva koja su nastala i projekti koji su realizovani zahvaljujući tim susretima”, kaže on te ističe kako najveća zahvalnost za izgradnju ovako snažnog i uspješnog projekta ipak pripada znanju, predanosti i kvalitetu ljudi koji su učestvovali u njegovom razvoju. I konačno, ono što naglašava kao suštinu jeste doprinos same industrije sigurnosti. “Svaki spašeni život, svaka spriječena šteta ili kriminalni čin u kojem smo makar djelimično imali svoj doprinos predstavlja najveću satisfakciju. To je potvrda da radimo nešto što ima širi društveni smisao.”

Na pitanje da li bi, nakon dvadeset godina, išta promijenio, odgovor dolazi bez zadrške. “Iskreno, ne bih mijenjao ništa. Sve se odvijalo prirodno i postepeno, s izazovima, ali i s jasnim smjerom razvoja. Projekat nije rastao brzo, ali je rastao zdravo. I možda je upravo u tome njegova najveća vrijednost”, zaključuje Mahir Hodžić.

Čovjek koji je zatvarao “brojeve”

Kasno je navečer i redakcija je već odavno prazna. Tek poneko svjetlo ostalo je upaljeno, a na ekranima se još pomjeraju posljednje stranice magazina. Rok za štampu je ujutro. “Kada broj jednom ode u štampariju, više nema popravki, nema naknadnih izmjena i nema drugog pokušaja. Štampa ne prašta greške”, često  opominje jedan od kolega, iznimno važnih za ono što je magazin postao danas. Takvih noći danas, srećom, nema mnogo, ali kada se dogode, redakcija ima samo jednog sigurnog stanovnika – Nelmedina Dinu Kolubaru. U izdavaštvu postoji nepisano pravilo: posljednji koji ostaje u redakciji prije štampe nije urednik, nego čovjek koji zatvara broj. U a&s Adriji to je godinama bio upravo Dino.

Ovaj grafički tehničar i DTP operater skoro tri decenije radi na pripremi publikacija za štampu, a od samih početaka magazina a&s Adria, tada pod nazivom Zaštita, zadužen je za prijelom i tehničko uređenje svakog broja, zbog čega je postao tihi svjedok njegovog razvoja. On je čovjek koji je, daleko od naslovnica, konferencija i javnih priznanja, stranicu po stranicu pratio odrastanje redakcije i učestvovao u pripremi više od dvije stotine izdanja, rastući zajedno s magazinom kojem je posvetio veći dio svog profesionalnog života. I danas, nakon 20 godina, 220 objavljenih brojeva od kojih je 211 “njegovih”, Dino je član kolektiva praktično s najdužim stažom.

Kada je prvi put došao u redakciju, ni sam nije bio siguran gdje, zapravo, dolazi. Na preporuku kolegice novinarke, koja je radila u BH Pošti u Sarajevu, upoznao je Mahira Hodžića i pridružio se maloj ekipi koja je tada radila u prostoru firme Vatrosistemi. Bilo ih je svega petero. Ostali su se poznavali odranije, a atmosfera je kako kaže više podsjećala na porodični posao nego na ozbiljnu medijsku kuću. “Mislim da je bio deveti broj magazina kada sam stigao. U početku mi je sve djelovalo pomalo strogo, dok se nije razvilo međusobno povjerenje”, prisjeća se. Vrlo brzo postalo je jasno da to nije redakcija kakvu je ranije poznavao.

Pripreme “pod snijegom”

Posao je bio dinamičan, kolege su često putovale po regiji, a entuzijazam je nadoknađivao nedostatak resursa. “Najviše energije imao je upravo tada glavni urednik Mahir”, kaže Dino i napominje da se ideja magazina tek pokušavala ostvariti i niko, zapravo, nije mogao znati hoće li postojati i naredne godine, a kamoli dvadeset godina kasnije.

Uprkos malom broju ljudi, standardi su od početka bili postavljeni visoko, pa je svako u redakciji nosio dio odgovornosti kakav se obično dijeli među mnogo većim timovima. Upravo se to najviše vidjelo u pripremi svakog izdanja. “Priprema se još od prvih brojeva odvijala uz mnogo improvizacije, ali i veliku pažnju prema detaljima. Svaka stranica morala je biti provjerena, svaki oglas tačno postavljen, a svaka fotografija pripremljena za štampu. Greške su bile skupe jer se nisu mogle ispraviti”, objašnjava Dino. Zato su rokovi ponekad značili duple smjene, pa i rad noću – što nije bilo pravilo, ali ni izuzetak. “Sjećam se jedne pripreme 2012. godine. U redakciju sam došao kao i svakog drugog dana, a ostali smo raditi do kasno u noć. Kada sam ujutro izašao, Sarajevo je bilo zatrpano snijegom višim od metra”, dodaje.

Globalno prepoznati

Ulaskom u međunarodnu a&s grupaciju posao je postao još zahtjevniji. Tekstovi su se pripremali i na engleskom jeziku, a magazin su počeli ocjenjivati stručnjaci iz cijelog svijeta. Posebno mu je u sjećanju ostala posjeta osnivača a&s grupacije, Parsona Lija iz Tajvana, redakciji u Sarajevu i pohvale koje su tada dobili. Tada je, kaže, prvi put postalo jasno da magazin više nije samo lokalni projekat.

Tokom dvadeset godina kroz redakciju je prošlo mnogo ljudi, ali, prema njegovim riječima, uprkos odlascima i promjenama, odnos je od početka ostao prijateljski. “Standardi u redakciji bili su visoki i nisu ih svi mogli pratiti. Ali upravo su ti standardi održali kvalitet magazina. Prepoznati smo globalno kao stručni medij i organizator vodećih događaja industrije sigurnosti u Jugoistočnoj Evropi”, kaže i dodaje da za njega a&s Adria nije samo magazin. Lično mu je najvažnije to što je od prvog dana bio spreman raditi bilo koji posao potreban za razvoj firme. Tokom dvadeset godina magazin je postao dio njegovog svakodnevnog života, i izvan radnog vremena, a njegova je porodica imala mnogo razumijevanja za prirodu tog posla i sve obaveze koje je nosio.

Poruka za mlađe

Na kraju razgovora ne govori o sebi, nego o drugima – o mlađim kolegama koji danas rade u redakciji i koji možda nemaju jasnu sliku koliko je puta magazin morao proći kroz zahtjevne faze da bi postao ono što je danas. “Nadam se da će ovaj jubilej biti satisfakcija i mlađim kolegama, kao što je i nama koji smo tu od samog početka. Prolazili smo kroz sve etape – i dobre i manje dobre – ali smo rasli zajedno s firmom”, kaže. U njegovim riječima nema patetike, ali ima iskustva. Ovo je, dodaje, mjesto na kojem se uči zanat, gdje se standardi ne spuštaju i gdje se profesionalnost ne podrazumijeva, nego gradi. “Onima koji žele da se okušaju u ovom poslu mogu samo reći da će teško naći bolje mjesto za lično i profesionalno usavršavanje, iskustvo koje će im značiti gdje god ih život odvede”, poručuje.

Dino Kolubara nije izolovan slučaj u ovoj redakciji, i to vjerovatno najbolje objašnjava i dvadeset godina uspješnosti magazina. Zato priča o a&s Adriji nije samo priča o tehnologiji, industriji ili konferencijama. To je priča o radu i o ljudima koji su, broj po broj, stranicu po stranicu – njih više od dvadeset hiljada – gradili proizvod kakav danas poznajemo. To su ljudi koji su u ovom magazinu naučili raditi ozbiljno, odgovorno i predano – i koji su taj standard odlučili zadržati.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.