Kamuflaža, odbrana i evakuacija štićene osobe
Praksa je pokazala da se direktno suočavanje s protivničkom stranom neće događati tako često, a kada se dogodi, ovisno o ishodu, to će nam možda biti i posljednje takvo iskustvo, bilo zbog toga što smo doživjeli teško ranjavanje ili izgubili život ili što više nećemo raditi na tom opasnom području. Moramo uvijek imati na umu da vjerovatno nikada nećemo doživjeti istu situaciju u odbrani od opasnosti i zato imamo samo jednu šansu da se snađemo i ispravno reagujemo! Također, kada su u pitanju najobičnije nezgode u našem području sigurnosti, ista situacija se praktično nikada neće odigrati dva puta
Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)
Kamuflaža je ciljano zavaravanje, odnosno proces kojim se pokušava utjecati na protivničku stranu. Tako, naprimjer, možemo u nekom danu koji nema nikakvo posebno značenje namjenski izvršiti ekstremno i vidljivo povećanje mjera sigurnosti, a sve da bi se protivničkoj strani stavilo do znanja da smo prepoznali moguću opasnost i da možemo reagovati izuzetno brzo. Shodno situaciji i našim mogućnostima, možemo i sa vozilima stvoriti dodatnu zabunu tako što ćemo poslati konvoj bez štićene osobe, a istu, recimo, prevoziti u drugim vozilima.
Zavaravanje – kamuflaža
Kamuflaža će nam u svakom slučaju pomoći, bez obzira baratamo li u tom trenutku dovoljno preciznim i ispravnim informacijama o protivniku. Ukoliko se manevri zavaravanja ispravno koriste, isti mogu bitno doprinijeti ostvarenju našeg cilja. Pri tome se mora uzeti u obzir da manevri zavaravanja pokazuju učinkovitost samo za određeno kratko vrijeme. Nakon njihovog izvođenja, tj. nakon što ih protivnička strana prepozna, oni se više ne smiju izvoditi niti više smijemo funkcionisati na isti način. Aduti se moraju promišljeno i mudro koristiti. Također, može biti izuzetno korisno da se kamufliraju samo određene aktivnosti, a sa ciljem da iste protivnička strana teško može ili, u najboljem slučaju, ne može nikako prepoznati. Za dobru kamuflažu najčešće nisu potrebna velika sredstva. Nasuprot mišljenjima, ona se često može postići uz minimalna ulaganja i sa veoma jednostavnim metodama, o čemu će biti govora u nekom narednom tekstu. Ipak, uvijek moramo imati na umu da protivnička strana koristi slična sredstva i metode, a ima i prednost napadača jer sama određuje kada i kako će nastupiti protiv nas i naše štićene osobe.
Odbrana od opasnosti
Ovo je osnovna, ali i najkompleksnija od svih mjera zaštite lica. Kod svih drugih do sada opisanih mjera uglavnom govorimo o izloženosti mogućoj prijetnji. Međutim, čim dođemo u situaciju da se moramo aktivno braniti, onda se zaista i suočavamo sa svim opasnostima, prijetnjama i općenito direktnim i najagresivnijim aktivnostima protivničke strane. Život osobe koju štitimo, ali i naš život direktno su ugroženi, dok ishod situacije može biti neizvjestan. Situaciju možemo izbjeći neozlijeđeni, možemo biti lahko ili teško ranjeni, pa čitav život osjećati posljedice, a u najgoroj pretpostavci čak i izgubiti život na licu mjesta. Sve druge mjere zaštite lica možemo poboljšavati i dalje razvijati od operacije do operacije, nadograditi ih sa našim prošlim iskustvima ili odgovoriti na eventualnu kritiku „s vana“ ili „odozgo“. Možemo poboljšati treninge i vježbe, dokazivati se na nekim novim zadacima itd. Međutim, direktno suočavanje sa protivničkom stranom, što je praksa pokazala, neće se događati tako često, a kada se dogodi, ovisno o ishodu, to će nam možda biti i posljednje takvo iskustvo, bilo zbog toga što smo doživjeli teško ranjavanje ili izgubili život ili što više nećemo raditi na tako opasnom području. Moramo uvijek imati na umu da vjerovatno nikada nećemo doživjeti istu situaciju u odbrani od opasnosti i zato imamo samo jednu šansu da se snađemo i ispravno reagujemo! Također, kada su u pitanju najobičnije nezgode u našem području sigurnosti, ista situacija se praktično nikad neće odigrati dva puta. Kako smo već kazali govoreći o elementima za zaštitu lica, pravom suočavanju već je prethodilo nekoliko aktivnosti protivničke strane koje nismo ispravno uočili i/ili interpretirali. Pošto nikada ne znamo kada, kako i u kojoj formi moramo da se odbranimo od opasnosti, i sama naša priprema postaje zahtjevna. Iako ćemo zbog djelovanja koja nam ugrožavaju život te kratkog vremena koje ćemo imati na raspolaganju biti pod ekstremnim stresom, moramo donositi valjane i razumne odluke, a posljedicama se baviti naknadno. Sve ovo postići ćemo isključivo odgovarajućim treninzima i pripremama, a sigurnosne tehnike se moraju nadgledati uz stručnu uputu specijalista. Vježbe i treninge treba izvoditi isključivo u sigurnom okruženju i ne preporučuje se da se iste ni na koji način unaprijed u realnom vremenu oponašaju. Time rizikujemo naše živote, a možemo prouzrokovati i veliku materijalnu štetu.
Evakuacija štićene osobe
Biti sastavni dio tima zaštitne pratnje znači mnoge situacije koje zahtijevaju evakuaciju štićene osobe proživljavati veoma često. Ipak, u najviše slučajeva to se ne dešava pod direktnim utjecajem agresivnih aktivnosti protivničke strane. Najčešće se to obavlja diskretnim uputama i opomenama štićenoj osobi, a uz koordinaciju unutar našeg tima. Ako protivnička strana ipak napadne, štićenu osobu moramo odlučno i što je brže moguće evakuirati na sigurno područje. U tim situacijama omjeri vremena su krajnje tijesni i zahtijevaju dobro usklađenu ritmiku unutar tima. U slučaju nužde, praksa je pokazala da to može funkcionisati i samo od sebe, ali samo ako se u fazi pripreme neprestano treniraju ista djelovanja, isti ili slični zahvati te komunikacija. Štićena osoba također mora znati kako se treba ponašati i šta se sve može dogoditi, pa ista može i mora da sudjeluje kao podrška. Zajednički treninzi u tom smislu su nužna pretpostavka, ali, nažalost, u praksi su veoma rijetki.
Prepoznavanje napada
Najteža ili najkritičnija tačka prilikom evakuacije je prepoznavanje napada i odluka za evakuaciju. Općenito, opasnost se prepoznaje i prijavljuje verbalno, glasno, a nakon toga osoba odgovorna za zaštitu osobe komunicira sa svojim timom i donosi odluku i uvodi mjere. Ali, to smije trajati samo djelić sekunde. Ostali članovi tima djeluju prema prethodno dogovorenom planu operacije. U stvarnosti najveći je izazov iz okruženja ranije prepoznati znakove opasnosti, a zatim sprovesti evakuaciju sa svim njenim posljedicama. Najčešće se upravo zbog ovoga previše dugo čeka sa evakuacijom, što omogućava dodatno razvijanje aktivnosti protivničke strane. S druge strane, evakuacija bez razloga je i moguće ugrožavanje imidža štićene osobe i može imati dalekosežne posljedice. Zato ne smijemo pogriješiti jer pogrešne odluke mogu biti fatalne!
Napad je počeo!
U slučaju napada, najčešće ćemo koristiti riječi kao što su: pažnja, napad, opasnost, prijetnja, a nakon toga koristimo naziv sredstava, ukoliko smo iste prepoznali i imamo dovoljno vremena za realizaciju, kao što su: oružje, pucanj, nož, bomba, vatra, počinitelj itd. Dobro bi bilo da se zna pravac napada, jer u glavi imamo naš pravac evakuacije. U praksi se sat pokazao kao idealan instrument za određivanje pravca, a glavni pravac pomjeranja štićene osobe ili cijelog konvoja uvijek je 12 sati. Ako se napad prepozna sprijeda desno, dojava bi zvučala kako slijedi: napad > oružje > dva sata. Svi u timu odmah znaju odakle prijeti koja opasnost i mogu zatim pokrenuti reakciju. Ako se pravac opasnosti ne može otkriti, onda se jednostavno javlja: napad > pucanj > nema sata. Nakon toga stiže odluka osobe odgovorne za štićenu osobu ili vođe tima za zaštitnu pratnju. Odluku opet treba saopćiti preciznom riječju, npr., evakuacija, bijeg, pričekati, pomjeriti, tlo, pokrivanje, van, gasiti, spasiti, zakloniti, pripremiti itd. Naravno, mogu se koristiti i drugi termini, ali ovi su učestali.
