Sustavi detekcije plinova u garažama imaju jasnu sigurnosnu funkciju: pravovremeno prepoznati porast koncentracije štetnih plinova i aktivirati ventilaciju te alarmne scenarije prije nego što dođe do ugroze zdravlja ljudi. Upravo zato je EN 50545-1 danas ključna važeća norma koja definira zahtjeve za ove primjene, a uz nju se u praksi primjenjuju i druge povezane norme poput EN 50270, EN 50271 te (ovisno o tržištu) UL 2075/24.
Međutim, u praksi se sve češće susreće ozbiljan problem: na tržište dolaze uređaji koji se reklamiraju kao “certificirani prema EN 50545-1”, dok se nakon uvida u dokumentaciju pokaže da stvarni certifikat ne postoji. Umjesto toga, proizvođač je u tehničkom listu naveo da je uređaj “izrađen prema” normi, što nije isto što i neovisno ispitivanje i izdani certifikat od akreditiranog certifikacijskog tijela. Temeljem toga razni distributeri izdaju i Izjave o sukladnosti, što je u potpunosti pogrešno.
Obveza certifikacije: EN 50545-1 i EN 50271 nisu “opcija”
Za detekciju otrovnih plinova u garažama (tipično CO i NOx), uređaji moraju biti certificirani prema EN 50545-1, ali i prema EN 50271. To nije formalnost nego tehnički i sigurnosni preduvjet.
EN 50545-1 definira funkcionalne zahtjeve sustava i detektora za garaže/tunele, dok EN 50271 uvodi zahtjeve povezane s mjernom izvedbom, uključivo točnost prikazanih / izmjerenih vrijednosti i ponašanje uređaja kao mjernog instrumenta u realnim uvjetima rada. U praksi to znači da nije dovoljno “da detektor negdje upali relej”, nego da izmjerena koncentracija bude vjerodostojna i da se alarm može postaviti na bilo koju vrijednost u mjernom opsegu.
Ključni tehnički zahtjevi iz EN 50545-1: mjerni rasponi i podesivost alarma
EN 50545-1 jasno navodi zahtjeve koje uređaji za detekciju moraju zadovoljiti. Posebno su bitni mjerni rasponi za tipične plinove u garažama:
CO: 0-300ppm Razine alarma AL1: 30ppm, AL2: 60ppm, AL3:150ppm
NO2: 0-30ppm Razine alarma AL1: 3ppm, AL2: 6ppm, AL3:15ppm
NO:0-100ppm Razine alarma AL1: 10ppm, AL2: 20ppm, AL3: 50ppm
Ovi rasponi nisu proizvoljni: oni su izravno povezani s realnim koncentracijama koje se mogu pojaviti u garažama, s potrebom ranog upozorenja i s logikom upravljanja ventilacijom ističući kako iz trenutnih očitanja dobiti srednju vrijednost za upravljanje ventilacijom i alarmima kako bi se izbjegle kratke aktivacije i lažni alarmi što je detaljnije opisano u normi.
Dodatno, norma u točki 4.3.2.2 navodi da postavke aktivacije alarma moraju biti podesive u cijelom mjernom rasponu detektora. To je iznimno važno jer projektant mora moći definirati pragove prema lokalnim propisima, procjeni rizika i režimu ventilacije, a ovlašteni ispitivač mora moći provjeriti rad sustava na realnim, propisanim razinama koncentracije.
Česta tržišna praksa: “napravljeno prema normi” nije certificiranje
Jedan od najvećih rizika u nabavi sustava za garaže je zamjena pojmova:
“Uređaj je certificiran prema EN 50545-1” znači da postoji valjani certifikat, izdano tijelo, opseg certifikacije, identifikacija modela i često izvještaj o ispitivanju.“Uređaj je izrađen prema EN 50545-1” često znači samo da je proizvođač internim postupkom dizajnirao uređaj “u skladu” s normom, bez neovisne provjere.
Ovo je posebno izraženo kod dijela proizvođača koji se oslanjaju na starije nacionalne standarde. U praksi se često susreću uređaji (osobito određenih španjolskih proizvođača) certificirani prema starom standardu UNE 23300, koji je zamijenjen s EN 50545-1. Takvi uređaji, bez valjane certifikacije prema EN 50545-1 i EN 50271, ne bi se smjeli ugrađivati kao sustav detekcije plinova u garažama, jer ne zadovoljavaju zahtjeve važećeg europskog zakonodavstva za ovu namjenu.
Pogrešno puštanje u rad: “dim cigarete” i previsoke koncentracije ispitnog plina
Dodatni problem nastaje tijekom testiranja i puštanja u rad. Nažalost, u praksi se zna dogoditi da se provjera funkcionalnosti radi: vrlo visokim koncentracijama ispitnog plina, znatno iznad realnih i dozvoljenih razina, ili improvizirano (npr. dimom cigarete) samo da bi se “nešto aktiviralo”.
Takav pristup može prividno potvrditi da uređaj “reagira”, ali zapravo skriva ključnu činjenicu: uređaj možda ne mjeri točno u području u kojem mora štititi ljude. Detektor koji se aktivira tek na ekstremnim koncentracijama može proći takav pogrešan test, a u realnom radu propustiti registrirati štetne razine u ranom stadiju.
Zašto je to opasno: kronična izloženost i zdravlje radnika
Ovo je posebno opasno za osobe koje se u garažama zadržavaju dulje vrijeme ili im je to radno mjesto. Netočno mjerenje i pogrešno podešeni pragovi alarma znače da sustav može “formalno postojati”, ali ne pružati stvarnu zaštitu.
U Hrvatskoj se dodatno mora uvažiti regulatorni okvir. Prema pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti, za CO je GVI 20ppm (prema 50545-1 je 30ppm). Svaki prijelaz ove vrijednosti mora biti prepoznat i registriran u kontekstu izloženosti radnika koji borave 8 sati u takvim prostorima. Ako sustav ne mjeri vjerodostojno u niskim i srednjim koncentracijama, on promašuje svoju osnovnu svrhu.
Odgovornost svih sudionika: proizvođač, distributer, instalater, projektant i nadzor
Stavljanjem na tržište i ugradnjom uređaja koji nemaju valjanu certifikaciju prema EN 50545-1 i EN 50271, proizvođači, distributeri i instalateri ulaze u zonu kršenja propisa i izravno dovode u pitanje sigurnost ljudi i imovine. U ovakvim sustavima “jeftinije” ili “brže” rješenje može dugoročno imati najveću cijenu.
Zato je važno djelovati preventivno, već u fazi projektiranja i kontrole projekta. Najveći učinak postiže se kada projektanti i nadzorna tijela u projektnoj dokumentaciji jasno definiraju kriterije i norme koje uređaji moraju dokazivo zadovoljiti, te kada se u puštanju u rad provede ispravno testiranje prema pravilnoj metodologiji, u realnim koncentracijama i s provjerom mjernog prikaza, a ne samo alarmnog izlaza.
Što tražiti u praksi: minimalna “check-lista” za projekt i nabavu
Kako bi se izbjegle zloupotrebe, u praksi je razumno zahtijevati:
– Originalne certifikate za detektore i centralu prema EN 50545-1 (s jasnim popisom modela/varijanti u opsegu certifikata)
– Dokaz certifikacije prema EN 50271 za mjernu točnost (detektor i plinodojavna centrala gdje je primjenjivo)
– Usklađenost s traženim mjernim rasponima CO,NO,NO2 te dokumentirano podešavanje alarma u cijelom rasponu
– Protokol ispitivanja u puštanju u rad s koncentracijama koje imaju smisla za sigurnost i regulativu (a ne ekstremne “da se upali”)
– Dokumentiranu kalibracijsku proceduru i intervale održavanja u skladu s uputama i zahtjevima primjene
https://www.aurel.hr/hrvatski/novosti-detalji_25/detekcija-ugljicnog-monoksida-u-garazama_28/
