Pohrana u videonadzoru
Pohrana ima važnu ulogu u sistemu videonadzora. Koji su najnoviji trendovi u tom segmentu i kakvo rješenje korisnik treba? U nastavku opisujemo postojeća rješenja i buduće trendove koji se tiču pohrane
Izvor: asmag.com; E-mail: redakcija@asadria.com
Pohrana je važan element u videonadzoru jer omogućuje ispravno spremanje videosnimaka i pristup materijalu u svakom trenutku. Pri tome, skupovi videopodataka stalno rastu zbog viših rezolucija i dužih perioda zadržavanja materijala. Prema prognozi MarketsandMarketsa, vrijednost globalnog tržišta pohrane za videonadzor će porasti sa 7,5 milijardi američkih dolara u 2020. na 10,2 milijarde dolara do 2025. godine, uz složenu godišnju stopu rasta od 6,1 posto.
Uređaji za pohranu
Iz perspektive uređaja, mrežni videosnimači (NVR) i dalje su najpopularnije rješenje. “NVR-ovi koji koriste hard diskove (HDD) i dalje su globalno najpopularniji hardver za pohranu videozapisa zbog isplativosti, jednostavnosti instalacije i lakoće upotrebe. Danas su HDD mrežni snimači skoro kao mali računari sa mnoštvom internih tehnologija za ispravljanje grešaka koje ih čine robusnim i pouzdanim. Međutim, kvalitet varira i korisnici bi trebali tražiti renomirane proizvođače koji nude HDD-ove za snimanje videa”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.
S rastom popularnosti cloud videonadzora, sve više mrežnih videosnimača sada dolazi u paketu sa funkcijama u oblaku. “Mrežni snimač sa cloud rješenjima omogućava ljudima da prate snimke uživo ili pregledaju snimljeni materijal na daljinu preko mreže jednostavnim prijavljivanjem na kompjuter, telefon ili tablet. Ako se alarm aktivira, na uređaj se može poslati obavijest putem e-maila, a korisnik snimak može daljinski provjeriti, sačuvati ili odmah poslati nadležnim organima”, kaže Stefan Lundberg, viši stručni inžinjer u Axis Communicationsu.
Medij za pohranu
Kada je riječ o mediju za pohranu, najviše se koriste hard diskovi. “Hard diskovi su i dalje glavni oslonac za gotovo cjelokupnu pohranu za potrebe videonadzora, čak i u oblaku. Bilo je nekih nestašica hard diskova velikog kapaciteta zbog manjka komponenti i primjene ove tehnologije u svijetu kriptovaluta, za šta su iskorištene ogromne količine prostora za pohranu. U međuvremenu je pad vrijednosti kriptovaluta znatno smanjio potražnju za diskovima velikog kapaciteta”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja. On ističe da pohrana na SSD disk nije napredovala u mjeri u kojoj se to očekivalo prije nekoliko godina, jer je tehnologija ostala preskupa za primjene s masovnom pohranom kao što je video. Dodatna prepreka je nedostatak komponenti širom svijeta. Zato su hard diskovi i dalje ključni element pohrane za potrebe videonadzora.
Softverski definirana pohrana
Softverski definirana pohrana (SDS) se oslanja na kompjuterski program za upravljanje resursima i funkcijama za pohranu podataka. Ona ne zavisi od osnovnog hardvera za fizičku pohranu podataka. SDS postaje sve popularnija infrastruktura za pohranu podataka u IT svijetu zbog više faktora, uključujući rast količine nestrukturiranih podataka, dostupnost servera visokih performansi i popularnost oblaka. Sve više se koristi i u sektoru videonadzora. “SDS polako počinje pokazivati dobre performanse u prostoru videonadzora. Uz agnostički pristup hardveru i fleksibilnost radnih opterećenja, ova opcija pruža velike prednosti onima koji su dobro upućeni u upravljanje ovim tipom infrastrukture za pohranu”, kaže Eugene Kozlovitser, tehnički direktor u BCD-u. Iako ovaj pristup uvodi novi nivo složenosti, prednosti SDS-a mogu nadmašiti tradicionalna okruženja za pohranu. On nudi dovoljno fleksibilnosti da zadovolji širok spektar potreba za korisničkim uslugama. Kako svaki dobavljač softvera nudi drugačiji pristup ovom konceptu, izbor je dovoljno širok za primjene svih razmjera.
Hiperkonvergentna infrastruktura
U međuvremenu se pojavila i hiperkonvergentna infrastruktura (HCI) odnosno softverski definirani i objedinjeni sistem koji kombinira računarstvo, umrežavanje i elemente pohrane u jednoj platformi. Ovaj model je sve prisutniji i u videonadzoru. “HCI je sljedeći predvidivi korak na tržištu videonadzora. Iako je početak primjene tehnologije sporiji, trend rasta je obećavajući na osnovu novih analiza tržišta. Sve više kupaca želi se što brže prilagoditi ovom modelu i uskladiti ga s konceptom videonadzora kao usluge (VSaaS)”, kaže Kozlovitser.
Manja potrošnja energije
Budući da sistem za skladištenje troši mnogo energije, smanjenje njene potrošnje je postalo prioritet. “Ključni trend koji će biti od velike važnosti u sistemima za pohranu u videonadzoru je potrošnja energije. Veracity o tome govori već dugi niz godina, ali s nedavnim dramatičnim povećanjem troškova električne energije, više kupaca će ovo početi tretirati kao kritičan faktor pri odabiru rješenja. Manja potrošnja energije znači manje rasipanje toplote, pa se jeftiniji A/C sistemi mogu koristiti uz niže troškove rada”, kaže McLeod. Manja potrošnja energije znači i da se može koristiti UPS manjeg kapaciteta, što opet smanjuje kapitalne i tekuće troškove uz povećanje efikasnosti.
Veći skupovi podataka
Važno je naglasiti da na pohranu za videonadzor u velikoj mjeri utječe količina videopodataka, koja je zbog više rezolucije i dužeg vremena čuvanja postala veća nego ikada. “U širokom spektru vertikalnih tržišnih sektora vidimo da organizacije moraju pohranjivati videozapise na duže, a ponekad i na jako duge intervale”, kaže Kim te nastavlja: “Naprimjer, u SAD-u propisi predviđaju da voditelji prodaje kanabisa moraju čuvati videonadzorne snimke i do 90 dana na lokacijama za uzgoj i logistiku, kao i u centrima za distribuciju. Ovo je ujedno i standardno vrijeme čuvanja za različite sektore na Bliskom Istoku, prije svega u bankarstvu i finansijama.”
“Pored dužih perioda čuvanja snimaka, znatno se povećava i obim podataka koji se generiraju. Mnogi su korisnici prije nekoliko godina prešli na Full-HD sisteme. Sada vidimo da kamere od 5 MPx postaju norma jer kupci traže dodatne pogodnosti videoanalitike pogonjene vještačkom inteligencijom. Za nadzor širih zona praćenja kao što su javni prostori, parkirališta, veliki perimetri i stadioni 4K PTZ kamere trenutno su najbolje rješenje”, dodaje on. Jasno je da veći podaci zauzimaju više prostora, što povećava troškove pohrane. Srećom, napredak tehnologije, posebno u oblasti kompresije, uspio je riješiti ovaj problem. “Algoritmi kompresije videosnimaka koriste se za kodiranje smanjenjem i uklanjanjem suvišnih informacija iz originalnog zapisa. Ovi algoritmi lociraju rejone u videu koji su već prikazani, tako da se može izbjeći suvišno slanje signala u svakom narednom kadru. Algoritmi također prepoznaju mjesta u videu u kojima se detalji mogu ukloniti bez smanjenja vizuelnog kvaliteta”, kaže Lundberg.
“Napredak u tehnologiji je značio da su ukupni troškovi pohrane podataka manji. Prelazak sa H.264 na H.265 standard tokom protekle decenije doveo je do smanjenja troškova za 50 posto, dok je dodavanjem inteligentnih kodeka donijelo smanjenje od dodatnih 30 posto, uz znatno manje zahtjeve za pohranom”, kaže Kim. Osim toga, korisnici mogu izabrati da koriste tehnologiju prilagodljivog prijenosa (MAT) na određenim kamerama kako bi postigli uštedu do 90 posto na pohrani i propusnim kapacitetima u poređenju sa starijim H.264 sistemima. Kada je uključena – a mnogi korisnici to zanemaruju – MAT tehnologija može biti posebno efikasan alat, ograničavajući prijenos za intervale bez kretanja na sceni tokom nadzora uživo.
Kako odabrati najbolje rješenje
Pohrana osigurava da snimljeni video ostane adekvatno sačuvan, kao i da mu se može pristupiti kad god je to potrebno. S obzirom na njegovu važnu ulogu, kupovini rješenja treba pristupiti pažljivo. U nastavku ćemo objasniti kako možete odabrati sistem pohrane koji vam najbolje odgovara. Jedan od načina da odaberete najbolje rješenje za pohranu je da uzmete u obzir broj kamera. Ti se brojevi mogu podijeliti na male, srednje i velike instalacije.
Mali broj kamera (do 32 kamere)
Postoje dva pristupa ako korisnik ima mali broj kamera. “Jedan je konvencionalni NVR sistem s ugrađenom memorijom, koji može biti integrisani uređaj ili koristiti zasebnu klijentsku aplikaciju za upravljanje sistemom. Drugi je odabir rješenja u oblaku, bez lokalne opreme izuzev u kamerama. Međutim, ukupni troškovi vlasništva za ova rješenja mogu biti prilično visoki zbog stalnih troškova pretplate, posebno u poređenju s pouzdanijim VMS sistemima na mrežnim snimačima koji mogu trajati godinama”, kaže Alastair McLeod, izvršni direktor Veracityja.
“Za najmanje primjene kompaktni 4-kanalni i 8-kanalni NVR sistemi mogu biti najisplativiji. Oni su popularan izbor za maloprodajne objekte i lokacije kao što su kafići, restorani i apoteke. Ipak, za većinu malih i srednjih preduzeća 16-kanalni ili 32-kanalni NVR obično nudi interni i eksterni kapacitet pohrane koji im je potreban za potpunu pokrivenost lokacije. Ovi uređaji im daju fleksibilnost za skaliranje i prilagođavanje”, kaže Peter Kim, globalni tehnički konsultant u IDIS-u.
Srednji broj kamera (32 do 100 kamera)
Kako se broj kamera povećava, oblak više nije idealno rješenje. Plaćanje 100 pretplata za snimanje plus nabavka kapaciteta za mrežnu propusnost od, naprimjer, 400 Mbps može biti veoma skupa. Ovdje je optimalno rješenje jedna ili dvije NVR jedinice sa klijentskim računarom. Druga opcija, u zavisnosti od stvarnog broja kamera i vremena zadržavanja snimaka, jeste i integrisani server za pohranu i snimanje velikog kapaciteta u kombinaciji sa klijentskim računarom ili upravljanjem preko interneta.
Veliki broj kamera (100 do 5.000 kamera)
Veći sistemi zahtijevaju složenije projektovanje kako bi se osiguralo da kupac dobije rješenje koje mu je potrebno za konkretnu primjenu. “Ne preporučujemo sisteme koji mogu uključiti veliki broj kamera na jedan server jer to sistem čini daleko manje otpornim. Dakle, ne više od 100 kamera po serveru. Tako bi sistem od 1.000 kamera imao minimalno 10 servera plus najmanje jednu rezervnu jedinicu u slučaju kvara”, kaže McLeod.
Lokalna rješenja vs. oblak
Kako je navedeno, lokalna i cloud rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke. Korisnici bi ih trebali birati na osnovu vlastitih scenarija, uključujući broj kamera i dostupnost mrežnih kapaciteta. “Dok pohrana u oblaku raste na tržištu, povećani zahtjevi za propusnim kapacitetima koje ona nosi predstavljaju stanoviti problem. Korisnici mogu pribjeći pohrani videa niže rezolucije kao rezervne kopije, ali to nije idealno ako je snimak potreban u dokazne svrhe”, navodi Kim. “Lokalna pohrana u većini slučajeva i dalje može ponuditi najbolju vrijednost i najviše prednosti za korisnike. Kada se koristi robustan i pouzdan hardver, problemi održavanja će se smanjiti, a odabir jednog dobavljača umjesto rješenja za kombiniranje i spajanje također može biti od koristi.” Hibridno rješenje koje kombinira najbolje od oba svijeta može biti dobra opcija za neke korisnike. Opcija hibridne implementacije je odlično rješenje za one koji imaju dovoljno stručnosti za upravljanje takvom arhitekturom. Uz korištenje lokalnih servera, proširenje u vidu poveznice na javni ili privatni oblak može biti još bolja opcija.
Kalkulator za pohranu
Da bi izračunao koliko prostora za pohranu mu je potrebno, korisnik može imati koristi od tzv. kalkulatora za pohranu. “S vremenom će se poslovne potrebe vjerovatno mijenjati, kao i potrebe za nadzorom. Korisnik može dodati nove lokacije ili novi prostor postojećoj lokaciji i zato će mu trebati više kamera. Zauzvrat će mu trebati i više prostora za pohranu”, smatra Stefan Lundberg, viši stručni inženjer u Axis Communicationsu. Metoda procjene kapaciteta za pohranu je vrlo važna i ona je obično ugrađena u alate za projektovanje sistema. Za jako velike sisteme važno je proći i probni rad kako bi se poboljšala procjena.
Ipak, korisnik treba biti oprezan kada koristi kalkulator za pohranu. McLeod smatra da većinu kalkulatora za pohranu nude proizvođači koji će pokušati naglasiti efikasnost svoje kompresije slike. Međutim, najbolji i najprecizniji način za procjenu potrebnog prostora za pohranu je korištenje kalkulatora koji koristi prosječnu brzinu prijenosa po kameri kao ulazni podatak. To je poželjnije nego kalkulatori koji koriste standardnu brzinu sličica u sekundi, tip kompresije, aktivnost na sceni i postavke rezolucije. Naprimjer, full HD kamera pri 30 fps i korištenjem H.264 kompresije treba oko 4 Mbps za pouzdani tok videopodataka visokog kvaliteta.
Dodatni faktori
S obzirom na to da je pohrana jednako osjetljiva na narušavanje sigurnosti kao i drugi umreženi uređaji, potrebno je poduzeti mjere cyber sigurnosti. “Mjere kao što su šifriranje particije, kontrola pristupa zasnovana na ulogama, jaka sigurnost krajnjih tačaka i redundantnost neophodne su za svaki plan cyber zaštite. Sa podacima u oblaku ili lokalnoj pohrani zaštita pohranjenih podataka jeste i treba biti glavni prioritet za svakog korisnika. Bez obzira na količinu videonadzornih podataka ili lokaciju na koju ih želite pohraniti, uvijek je najbolja praksa imati svijest o tzv. nultom povjerenju kada je u pitanju pristup pohranjenim privatnim informacijama”, kaže Kozlovitser.
Kada korisnik reciklira ili odlaže svoje mrežne videosnimače, važno je napomenuti da sav sadržaj na njima treba izbrisati. “Kada se NVR ili VMS sistemi zamijene ili skinu s mreže, oni se obično čuvaju tokom perioda zadržavanja kako bi se stariji snimci zadržali dok se svi automatski ne izbrišu. Sistem je tada spreman za reciklažu ili odlaganje. U tom procesu vrlo je važno sigurno izbrisati svaki medij za pohranu videozapisa ili medij koji sadrži osjetljive konfiguracije poput certifikata i lozinki”, kaže Lundberg. “Najbolja je praksa demagnetizirati svaki medij za pohranu ili fizički uništiti diskove koji su imali snimljene video podatke. Presnimavanje disk jedinica nije garancija da će svi podaci biti potpuno izbrisani”, kaže Kozlovitser dodavši kako recikliranje starih NVR jedinica uvijek treba obavljati R2 certificirana ustanova, odnosno ona koja može izdati odgovarajući certifikat po završetku procesa.
