Sigurnost velikih događaja

Više od 6,8 miliona gledalaca, 104 utakmice i 16 gradova domaćina u sklopu Svjetskog prvenstva u fudbalu tražili su pokretanje sigurnosne operacije nezabilježenih razmjera. Ključnu ulogu nije odigrao pojedinačni uređaj, nego objedinjavanje kontrole pristupa, videonadzora, sistema za zaštitu od dronova i obavještajnih podataka u zajedničku operativnu sliku

Autor: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asmideast.com

Kada je 19. jula u New Yorku/New Jerseyju završena najveća svjetska smotra fudbala, o sigurnosnoj operaciji koja je stajala iza nje gotovo se nije ni govorilo. Ipak, upravo to odsustvo vijesti je njen najvažniji rezultat i jedan od najvećih uspjeha Svjetskog prvenstva, uz, svakako, sam trofej i golove. Štura vijest došla je tek iz američkog Ministarstva domovinske sigurnosti (DHS), koje je saopćilo da na stadionima i okupljanjima navijača u SAD-u nije bilo većih sigurnosnih incidenata. Znači li to da je iza scene sportskog spektakla bilo “dosadno”? Naprotiv. Samo su prijetnje i rizici kanalisani tako da ne postanu glavne zvijezde umjesto fudbalskih bravura.

Brojke iza mirnog prvenstva

Podaci koje je FIFA objavila nakon završetka prvenstva govore o angažmanu 73.700 akreditovanih pripadnika sigurnosnog osoblja i više od milion odrađenih smjena. Za njih su neke od prijetnji bile savremene i fizičkog karaktera: samo tokom dijela prvenstva održanog u SAD-u zaplijenjeno je više od 700 dronova. Manje opipljive rizike evidentirao je Centar za internetsku sigurnost (CIS), koji je naveo da je blokirano ni manje ni više nego milijardu kibernetičkih napada, uz neutralizaciju preko 11.000 zlonamjernih domena. Te brojke mijenjaju perspektivu same manifestacije jer ovi uspjesi ne znače da se iza scene i terena nije dešavalo mnogo toga. Zapravo, jedan nevidljivi ali obiman skup događaja, prijetnji i anomalija ovaj put se nije pretvorio u sigurnosnu krizu.

Zato je Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2026. postavilo novu ljestvicu kada je u pitanju model zaštite velikih sigurnosnih događaja. Jedan od razloga je činjenica da perimetar ovog gigantskog sigurnosnog sistema nije završavao na stadionima. Njegov sigurnosni obuhvat proširen je na aerodrome, željezničke stanice, navijačke zone, hotele, terene za trening, saobraćajne koridore, digitalne platforme i zračni prostor.

Sigurnosna zona veličine kontinenta

Cifre su impresivne već na papiru: prvenstvo se odvijalo u tri države, sa 16 gradova domaćina i 645 zvaničnih lokacija. Akreditacijski sistemi obavili su više od pet miliona skeniranja, dok je ukupan broj posjeta stadionima premašio 6,8 miliona. Jasno je da se događajem takvih razmjera nije moglo upravljati kao nizom nepovezanih utakmica. Sigurnost je, stoga, zavisila od mogućnosti angažiranih službi da djeluju prema raznolikim zakonima i ovlaštenjima, kao i uz različite tehničke sisteme, a da opet mogu dovoljno brzo razmjenjivati relevantne informacije.

Kamen temeljac sigurnosne konstrukcije postavljen je tokom sastanka predstavnika Kanade, Meksika i SAD-a u martu ove godine. Tu su definirana tri ključna zahtjeva: usklađeno planiranje, prekogranična razmjena informacija i interoperabilnost sistema. Kibernetičke prijetnje, dezinformacije, navijačko nasilje i dronovi stavljeni su visoko na istu listu rizika. Time je domena sigurnosnih izazova proširena daleko izvan zidova stadiona: incident u jednom gradu mogao je imati operativne posljedice u drugom, dok se digitalna prijetnja mogla lako pretvoriti u incident u fizičkom prostoru.

FIFA-in Operativni centar (TOC) u Miamiju služio je kao centralna tačka za koordinaciju. On je povezao rukovodeća tijela prvenstva, gradove domaćine i više od 600 zvaničnih lokacija. Centar je bio zadužen i za praćenje incidenata, distribuciju informacija i upozoravanje donosilaca odluka na rizike koji traže njihovu reakciju. U tom okruženju Lenovo je razvio Inteligentni komandni centar (ICC), platformu koja je objedinjavala podatke iz više od 40 funkcionalnih oblasti, uključujući sigurnost, upravljanje ulaznicama, infrastrukturu, logistiku i komunikacije. Nakon prvenstva kompanija je saopćila da je instalirala više od 25.000 uređaja, podržala operacije s više od 350 inženjera i stručnjaka na više od 600 lokacija te postigla dostupnost rješenja od 99,99 posto.

Ipak, operativnu sliku cijelog prvenstva treba razlikovati od upravljanja na nivou pojedinačnih gradova. U Kansas Cityju kompanija Secure Passage pretvorila je svoje sjedište u zajednički operativni centar (JOC), u kojem su zajedno radili predstavnici javne sigurnosti, saobraćaja i komunikacija u rasponu od lokalnog do federalnog. Njena platforma Haystax poslužila je da kreira zajedničku operativnu sliku, dok je platforma Truman povezala identitet posjetilaca centra s pravima pristupa i kretanjem kroz objekat. Centralni TOC i lokalni JOC postala su dva nivoa jedinstvene arhitekture: jedan je pratio prvenstvo u cjelini, dok je drugi bio usmjeren na konkretni grad i njegove resurse.

Ulaz kao mjesto prve operativne odluke

Za gledaoce na utakmicama sigurnost je počinjala već u redu ispred ulaza. Isti ulaz je za operatere istovremeno bio kontrolna tačka, zona detekcije, izazov upravljanja protokom ljudi i izvor operativnih podataka. Ako bi se tu stvarala gužva, rizik se s tribina premještao do posjetilaca ispred objekta. Brzina i preciznost uvida u stanje na terenu tretirane su kao dijelovi istog zadatka. Kompanija ASSA ABLOY saopćila je da je svoja rješenja za kontrolu pristupa postavila na nekoliko stadiona i obradila 1,6 miliona ulaznica, uz integraciju sistema za upravljanje ulaznicama, opremu na ulazima i podršku na licu mjesta. Axess je, s druge strane, zabilježio gotovo dva miliona ulazaka navijača tokom 33 utakmice na pet stadiona u Miamiju, Bostonu, Seattleu, Vancouveru i Philadelphiji. Na stadionu Gillette u blizini Bostona sistem je u trenucima najvećeg priliva omogućavao ulazak i do 900 gledalaca u minuti, pri čemu je skoro polovina ukupnog kapaciteta stadiona popunjena u 45 minuta pred početak utakmice.

Provjera valjanosti ulaznica bila je tek jedan korak u procesu kontrole. Kompanija Evolv navela je da je kroz njene sisteme za sigurnosni pregled i detekciju oružja prošlo više od 3,5 miliona ljudi na šest stadiona, više lokacija navijačkih festivala, kao i na saobraćajnim čvorištima, uključujući stanicu Penn Station za putnike koji su išli na finale prvenstva. Taj broj ne opisuje samo propusni kapacitet sistema nego i pokazuje u kojoj mjeri se sigurnosni perimetar proširio izvan stadiona kako bi sigurnost morala pratiti kretanje publike, a ne ostati ograničena na prostore pod kontrolom organizatora. Ipak, tehnologija nije otklonila potrebu za ljudskim faktorom. Kompanija Blackbird Security rasporedila je oko 900 zaštitara za svaku utakmicu na stadionu BC Place u Vancouveru. Njihovi zadaci obuhvatali su kontrolu pristupa, preglede za posjedovanje zabranjenih predmeta, skeniranje ulaznica, patroliranje, upravljanje velikim grupama ljudi i pomoć posjetiocima. Ovaj zadatak je demonstrirao jasne granice automatizacije: uređaj može ukazati na anomaliju, ali neko i danas mora objasniti pravila, smiriti napetu situaciju, procijeniti ponašanje i odlučiti kada je potrebno djelovati.

Videonadzor koji mora i vidjeti i razumjeti

Kao olakšavajuća okolnost organizatorima je poslužila činjenica da Svjetsko prvenstvo nije krenulo od nule kada je u pitanju sigurnosna infrastruktura. Njena arhitektura se godinama razvijala kroz organizaciju NFL utakmica, koncerata i drugih događaja. Prvenstvo je, na taj način, postalo do sada najveći test za postojeće tehničke sigurnosne resurse. Zato se angažman kompanije Axis Communications na stadionu domaćinu finala i Genetecov sistem na stadionu SoFi trebaju posmatrati u svjetlu postojeće infrastrukture, a ne automatski kao tehnologije nabavljene posebno za FIFA-u.

Na stadionu MetLife, koji je za potrebe prvenstva preimenovan u New York New Jersey Stadium, odigrano je osam utakmica, uključujući i finale. Axis je sa sigurnosnim timom za ovaj stadion radio na razvoju posebno prilagođene kamere koja pruža pogled na cijelu unutrašnjost zdanja. Posebno razvijen objektiv ponudio je 8K rezoluciju prikaza, dok je elektronska stabilizacija slike pomogla da snimci ostanu upotrebljivi uprkos vibracijama i lošem vremenu. Uređaj je projektovan za integraciju s postojećim sistemom za upravljanje videom (VMS) i drugim sigurnosnim tehnologijama i sistemima lokalnih službi javne sigurnosti.

U Los Angelesu su aktivnosti na i oko stadiona SoFi i šireg kompleksa Hollywood Park praćene preko platforme Genetec Security Center. Operateri su iz tri kontrolne sobe upravljali sistemom sa više od 3.000 kamera, 700 čitača, funkcijama kontrole pristupa i automatskog prepoznavanja registarskih tablica i drugim senzorima na površini od preko 120 hektara. Ipak, vrijednost takve platforme ne leži samo u broju povezanih uređaja. Suština je u tome da na ovom prvenstvu video, alarmi, podaci o identitetu i vođenje istraga više nisu tretirani kao procesi koji se odvijaju na zasebnim ekranima i u nepovezanim radnim procesima.

700 razloga za nadzor neba

Najvidljiviji savremeni rizik i na ovom događaju predstavljali su dronovi, koje mnogi gledaoci i dalje smatraju svojevrsnim igračkama. Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo (FAA) uvela je preko 250 mjera privremenih ograničenja letenja oko stadiona, navijačkih okupljališta, hotela u kojima su boravile reprezentacije i lokacija za treninge. U 11 američkih gradova FBI i DHS su zaplijenili više od 700 dronova koji su ušli u zabranjeni zračni prostor. Samo u Dallasu su presretnuta 94 drona, odnosno 65 uređaja u blizini stadiona i 29 na navijačkom okupljanju u Fair Parku. Istovremeno, zaštita od dronova nije se svodila na jedan sigurnosni prsten oko konkretne lokacije. Kompanija D-Fend Solutions je nakon prvenstva objavila da je više od 20 policijskih službi i organa javne sigurnosti u SAD-u, Kanadi i Meksiku koristilo njihov EnforceAir. Ovaj sistem omogućava kibernetičko preuzimanje kontrole nad neovlaštenim dronom putem radiofrekvencijske (RF) veze, bez ometanja šireg komunikacijskog spektra.

I druge su kompanije bile agilne na ovom planu. I prije prvenstva Sentrycs je najavio potpisivanje ugovora vrijednih više miliona dolara, uz instalaciju svog sistema na više lokacija održavanja utakmica. U izvještaju nakon prvenstva, kompanija je potvrdila podršku široj sigurnosnoj operaciji, bez otkrivanja konačnog broja stadiona koji su bili obuhvaćeni. I kompanija MyDefence je navela da je sarađivala s DHS-om na RF detekciji i identifikaciji u okruženju kritične infrastrukture, prostora okupljanja i saobraćajnih koridora, bez navođenja konkretnih lokacija.

I roboti u akciji

Roboti Spot kompanije Boston Dynamics poslužili su kao potpuno drugačija vrsta mobilnog senzora. Oni su raspoređeni u Međunarodnom centru za emitere u Dallasu i na stadionu New York New Jersey Stadium sa zadatkom da patroliraju perimetrom radi zaštite imovine i otkrivanja rizika. Dobijeni podaci su prosljeđivani obučenom osoblju na konačnu provjeru. I to je ključni detalj koji razlikuje operativnu upotrebu robotike od promotivne slike robota kao autonomnog zaštitara. Na terenu, robot je omogućavao veću pokrivenost terena i vršio obilazak zadane rute, ali nije imao kapacitet ni ovlasti da donosi konačne odluke.

Nevidljive prijetnje: Gasovi i zračenje

Pojedini slojevi zaštite tokom prvenstva nisu bili usmjereni na ljudsko ponašanje, nego na opasnosti nevidljive golim okom. Vatrogasno-spasilačka služba Miami-Dade je na lokaciji održavanja utakmica u Miamiju postavila osam umreženih detektora EXO kompanije Blackline Safety. Četiri uređaja EXO 8 imali su kapacitet za detekciju do osam vrsta gasova i gama zračenja, dok su ostatak instalacije činili G7 EXO sistemi. Očitani podaci su se putem mobilne mreže slali na platformu Blackline Live, što je vatrogasnim ekipama i interventnim timovima za opasne materije omogućavalo da prate stanje u realnom vremenu i dijele podatke sa zajedničkom operativnom komandom.

Na širem planu, kompanija Two Six Technologies uvela je svoju platformu SIGMA u više gradova i pružila podršku sigurnosnim operacijama na više od 20 utakmica. Ova platforma objedinjuje podatke senzora različitih vrsta i proizvođača radi otkrivanja hemijskih, bioloških, radioloških, nuklearnih i eksplozivnih prijetnji. Kompanija je navela da se puna operativna sposobnost može uspostaviti u roku od 24 sata, uključujući utvrđivanje referentnog nivoa lokalnog zračenja. Za prvenstvo kao vremenski ograničen događaj koji se odvijao širom kontinenta, ova prenosivost sistema bila je podjednako važna kao i osjetljivost senzora.

Mjere sigurnosti obuhvatile su i putovanja kao važno obilježje globalnih sportskih smotri. Kompanija SeeTrue navela je da je njen AI softver za automatsko otkrivanje zabranjenih predmeta instaliran na više kontrolnih prolaza na aerodromima koji su opsluživali američke gradove domaćine. Bio je to primjer kako i putnička infrastruktura mora odgovoriti na povećane potrebe tokom prvenstva i postati dio šireg sigurnosnog okruženja.

Kada digitalni signal postane fizički rizik

Najzanimljivije povezivanje za potrebe sigurnosti nije bilo ono između dvije kamere, nego između prijetnji na internetu i odgovora na terenu. CIS je tokom svih 39 dana prvenstva imao svoje analitičare u FIFA-inim sigurnosnim operacijama i u obavještajno-komandnom centru gradova domaćina. Praćene su prijetnje nasiljem, ekstremističke poruke, prevare s ulaznicama, lažne internetske domene, pokušaji lažnog uzbunjivanja radi izazivanja intervencije specijalne policije i sintetički medijski sadržaji. Sva relevantna upozorenja su proslijeđena organizatorima i javnim službama.

Kompanija Blackbird.AI, koja je pružala podršku CIS-u, saopćila je da je njen tim tokom prvenstva izradio više od 140 izvještaja na bazi obavještajne analize narativa koji su cirkulisali cyber prostorom. Pri tome, broj objava ili pregleda im nije bio krajnje mjerilo. Umjesto toga, ključno operativno pitanje bilo je da li analitičari usred digitalne buke mogu dovoljno rano prepoznati poruku koja zahtijeva prilagođavanje mjera sigurnosti, prosljeđivanje policiji ili suzdržavanje od javnog odgovora radi sprečavanja širenja dezinformacija. Operativna pouka, dakle, ostaje jasna: timovi zaduženi za kibernetičku i fizičku sigurnost na velikim događajima više ne mogu raditi odvojeno.

Šta nakon posljednjeg sudijskog zvižduka?

Svjetsko prvenstvo 2026. pokazalo je da uspješne globalne manifestacije ovog tipa moraju uvezati sportska borilišta, postojeće sisteme, lokalne institucije i privremeno uvedene tehnologije. Ovo se pokazalo uspješnijim modelom nego da ih se pokušava zamijeniti jedinstvenom platformom. Kvalitetna sigurnosna arhitektura razvijena je na usaglašenim podacima, jasnim procedurama prosljeđivanja problema višim nivoima i mogućnosti da lokalni komandni centar zadrži svoja ovlaštenja bez zatezanja između aktera.

Druga pouka je da se sigurnost i iskustvo posjetilaca više ne mogu posmatrati odvojeno. Brži ulazak smanjuje stvaranje gužvi, dok kvalitetniji videonadzor podržava i vođenje istrage, ali i raspoređivanje osoblja. Na isti način, povezani senzori ubrzavaju vrijeme reakcije bez potrebe za zatvaranjem cijele lokacije. Sigurnost, pritom, nije postala slabija zato što je javnost jedva primjećuje jer najbolji sistem omogućava gledaocima da prate utakmicu, dok operativni tim u pozadini prati koliko je upozorenja obradio da bi im to i omogućio. U konačnici, prvenstvo je pokazalo da vrijednost tehnologije zavisi od sposobnosti ljudi da je razumiju i koriste.