Aerodromi Balkana u eri novih prijetnji

Sigurnosne službe na aerodromima suočavaju se sa sve složenijim izazovima. Uz sve veći oslonac na napredne tehnologije i automatizaciju, ključno postaje pitanje kako uskladiti ljudski faktor, regulativu i tehničke resurse. Na ovu temu svoje su mišljenje dali stručnjaci iz oblasti avijacijske sigurnosti, uključujući predstavnike aerodroma, državnih institucija i sigurnosnih kompanija iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Slovenije.

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Aerodromi su ključne tačke globalne mobilnosti, ali i potencijalne mete brojnih sigurnosnih prijetnji. Njihova strateška važnost i visok protok putnika čine ih posebno ranjivima na širok spektar rizika – od terorizma i međunarodnog kriminala, preko cyber napada, do prijetnji iznutra.

Teroristički napadi ostaju među najozbiljnijim izazovima, upravo zbog velikog protoka ljudi na tim lokacijama. Istovremeno, aerodromi često služe kao logističke tačke za krijumčarenje droge, oružja i ljudi, što ih stavlja u fokus transnacionalnih kriminalnih mreža. Ne treba zanemariti ni tzv. unutrašnje prijetnje, slučajeve kada zaposleni zloupotrebljavaju pristup sigurnosnim zonama za ličnu korist ili u dosluhu s kriminalnim grupama.

Spektar izazova

Savremeni aerodromi sve više zavise od digitalne infrastrukture, pa je cyber sigurnost postala nezaobilazan segment zaštite. Hakerski napadi mogu ugroziti komunikacijske sisteme, baze podataka i sam raspored letova. Uz to, veliki protok putnika svakodnevno stvara operativni izazov – potrebno je održati visoke sigurnosne standarde, a istovremeno izbjeći stvaranje gužvi i zastoja. Pojava dronova također je donijela nove rizike, jer njihovo prisustvo u blizini pista može ugroziti letove i dovesti do zatvaranja aerodroma, dok su zdravstvene prijetnje, poput nedavne pandemije, pokazale koliko je važno da aerodromi imaju razvijene mehanizme za kontrolu širenja zaraznih bolesti. Konačno, jedan od stalnih izazova jeste i koordinacija između različitih sigurnosnih i državnih službi koje djeluju na aerodromima – bez efikasne saradnje, čak i najbolji sistemi mogu zakazati u kriznim situacijama.

Prema riječima potpukovnika Želimira Pojužine, šefa Kabineta ministra odbrane Crne Gore i predsjednika Skupštine SMATSA, terorizam, subverzija, sabotaža, organizovani kriminal i cyber prijetnje – sve su to opasnosti na koje aerodromi moraju biti spremni. Iako su ovo globalni izazovi, ni zemlje Balkana nisu izuzete. Zbog svog geostrateškog položaja, političke osjetljivosti i tranzitne uloge, aerodromi u regionu suočavaju se s nizom specifičnih prijetnji koje zahtijevaju visok nivo pripravnosti i saradnje među državama.

“Evropska unija dodatno identifikuje i druge prijetnje koje se moraju uzeti u obzir. Ključno pitanje je: kako da usmjerimo sve segmente državne moći i resurse u pravcu efikasne zaštite od ovih prijetnji? Aerodrom, kao dio kritične infrastrukture, mora biti prioritet. To podrazumijeva blisku saradnju svih bezbjednosnih struktura – obavještajnih, kontraobavještajnih i zaštitnih. Neophodna je čvrsta veza i koordinacija između civilnog i vojnog sektora aerodroma. Drugi važan aspekt jeste ljudstvo i raspoloživa tehnička oprema, što u velikoj mjeri zavisi od finansijskih sredstava koja su na raspolaganju Ministarstvu odbrane. Organizaciona unapređenja, efikasnija zakonska rješenja i precizno identifikovanje prijetnji su nužni”, rekao je potpukovnik Pojužina.

Niska zarada

Ovakav strateški i koordiniran pristup zaista jeste ključan za efikasnu zaštitu aerodroma. Međutim, u zemljama regije, sigurnosni sistemi na aerodromima suočavaju se i s dodatnim specifičnostima. Osim što moraju pratiti globalne trendove i usklađivati se s međunarodnim sigurnosnim standardima, često se bore s ograničenim budžetima i neujednačenim nivoom tehničke opremljenosti. Također, balansiranje između visokog nivoa sigurnosti i efikasnosti rada stalni je izazov, jer predugačke ili komplikovane procedure mogu negativno utjecati na putničko iskustvo i poslovne procese.

Jedan od sve izraženijih problema jest i nedostatak stručnog kadra. Niske zarade, koje nerijetko nisu u skladu sa stepenom odgovornosti i stresom koji ovaj posao nosi, dovode do toga da kvalifikovani radnici napuštaju sektor ili uopće ne žele da se angažuju u oblasti aerodromske sigurnosti. Ovaj trend dodatno ugrožava kontinuitet obuka i prijenos znanja, što može dugoročno utjecati na ukupni nivo sigurnosti.

U vezi s ovim izazovima, Krsto Pavićević, pomoćnik direktora za bezbjednost, traganje i spašavanje u Agenciji za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore, naglasio je značaj usklađivanja regulative i razvoja sigurnosnih sistema: “Crna Gora je 2015. godine postala dio One Stop Security režima, a nešto kasnije i Srbija. Na nacionalnom nivou, svaka država ima tijelo koje donosi regulativu te kontrolira njenu primjenu. Gotovo 99% te regulative je istovjetno u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, i usklađeno je s regulativom Evropske unije. Svi smo svjedoci da su mjere bezbjednosti evoluirale u posljednjih pedeset godina, posebno od 2001. godine. Redovno su predmet revizija, pa danas imamo mjere koje su mnogo strože i efikasnije nego prije dvadeset ili trideset godina”, rekao je Pavićević, a zatim se osvrnuo na vjerovatno i veći problem, a tiče se nedostatka dovoljno stručnog i obučenog kadra.

“Svi ljudi uključeni u sistem bezbjednosti civilnog vazduhoplovstva moraju biti certificirani od nadležnih institucija, a pogotovo jer je sigurnosna oprema značajno napredovala – od ranijih rendgenskih uređaja kod kojih slike nisu bile dovoljno jasne do današnjih sistema sa 3D slikama. Velika je razlika kada usporedimo stare uređaje s novim, koje mora certificirati i Evropska unija”, kazao je on.

Proaktivan pristup

Slične probleme u upravljanju kadrovima i potrebama za certificiranjem prepoznaje i Ivan Ročić, dugogodišnji predsjednik Uprave i direktor Sektora avijacije u Securitasu Hrvatska, koji naglašava važnost mijenjanja percepcije sigurnosti kao troška i privlačenja mladih stručnjaka: “Situacija je relativno dobra, ali moramo biti znatno aktivniji i proaktivnije sagledavati probleme s kojima se suočavamo, kao i načine da ih riješimo. Klijenti zračnih luka pristupaju ovom pitanju znatno ozbiljnije nego ostali korisnici usluga. Za druge korisnike sigurnost je uglavnom samo trošak, dok je na aerodromima sigurnost ključna – ako nema zaštite putnika, nema ni njihovog poslovanja ni osnovne djelatnosti. Zato je važno da, kao industrija, poradimo na tome da sigurnost više ne bude percipirana kao trošak, bilo na aerodromima ili kod drugih klijenata.”

On naglašava još jedan važan aspekt – neophodno je učiniti ove poslove privlačnijim za mlađe generacije, jer oni trenutno ne pokazuju interesovanje za njih. “Potrebno je da postanemo otvoreniji i pristupačniji prema mladima. Državne institucije prihvataju naše savjete i sugestije, ali proces traje predugo. Moramo biti agresivniji, kako prema institucijama tako i prema medijima, kako bismo istakli važnost onoga što radimo. Danas je ključni zadatak trenirati ljude na ovim prostorima i omogućiti im da rade u ovoj industriji, uključujući i strance”, kazao je Ročić.

S tim se slaže i Milan Kuč, direktor korporativne bezbjednosti aerodroma Nikola Tesla u okviru VINCI Airports Concessiona i dugogodišnji stručnjak iz oblasti sigurnosti, koji je svoju karijeru gradio upravo u ovom sektoru.

“Pored opreme, ma koliko bila sofisticirana, stub bezbednosti čine, pre svega, ljudi. Tržište ljudskih resursa u regionu poslednjih godina suočava se sa ozbiljnom krizom, a dodatni izazov u popunjavanju kapaciteta na poslovima bezbednosti, konkretno na aerodromu Nikola Tesla, jeste odlazak mladih”, kaže Kuč i dodaje kako trenutna regulativa ne dozvoljava angažovanje ljudi koji nisu državljani Republike Srbije i koji zvanično nisu stekli licence u skladu s propisanim zakonima.

“Sistem sertifikacije i selekcije je vrlo složen, i mi poštujemo međunarodnu regulativu i standarde Evropske komisije. Briga o bezbednosti vazdušnog saobraćaja, putnika i zaposlenih odgovoran je i veoma delikatan zadatak. Trenutno imamo deficit kadrova u sektoru bezbednosti od oko 30 odsto, upravo zbog kompleksnosti sistema obuke. Također, suočavamo se i sa izazovima u zadržavanju postojećeg kadra. Današnje generacije nisu sklone višegodišnjem sticanju iskustva. Kada smo mi počinjali da radimo u ovoj oblasti, kretali smo od nule. Niko nije došao na direktorsku poziciju a da pre toga nije godinama gradio karijeru”, rekao je Kuč.

Unutrašnje potrebe

Suočavanje sa svim sigurnosnim izazovima na aerodromima zahtijeva ne samo primjenu naprednih tehnologija već i koordinisan strateški pristup, koji uključuje pravni okvir i saradnju civilnih i vojnih struktura. “Negdje tokom 2019. ili 2020. godine, kao država smo usvojili Zakon o prepoznavanju i zaštiti kritične infrastrukture, gdje je aerodrom jasno prepoznat kao jedan od ključnih segmenata. Posmatrajući kroz istoriju, različita državna uređenja su, u skladu sa funkcionalnom namjenom, uspostavljala podjelu aerodroma na vojne, civilne ili mješovite”, pojašnjava potpukovnik Pojužina te dodaje: “U praksi zapadnoevropskih zemalja često se može vidjeti da jedan aerodrom ima i civilni i vojni sektor, što dodatno olakšava upravljanje i bezbjednosne aspekte, jer je vojna regulativa stroža i specifična u odnosu na civilnu, sa čime javnost nije uvijek upoznata, kao što je, na primjer, Aerodrom Podgorica.” Zakonska rješenja su, kaže Pojužina, na nacionalnom nivou već definisana i propisana kroz strateške dokumente, prije svega kroz Nacionalnu strategiju koja jasno adresira ovu oblast, identifikujući potencijalne bezbjednosne rizike i izazove. U tom kontekstu, vojni aerodromi su prepoznati kao poseban segment ukupnog bezbjednosnog sistema. “Uporedimo li naš okvir sa NATO dokumentima, jasno je da kao država moramo graditi bezbjednosnu arhitekturu koja odgovara i unutrašnjim potrebama i zahtjevima kolektivne bezbjednosti”, zaključuje on.

Napredni sistemi

Kao odgovor na sve prisutnije sigurnosne prijetnje, od terorizma do cyber napada, moderni aerodromi uvode sve sofisticiranije sigurnosne sisteme koji obuhvataju širok spektar tehnologija i procedura. Ovi sistemi ne samo da omogućavaju pravovremeno otkrivanje rizika već doprinose i efikasnijem protoku putnika i robe.

Među njima su videonadzorni sistemi visoke rezolucije opremljeni vještačkom inteligencijom za prepoznavanje sumnjivog ponašanja, biometrijski sistemi za kontrolu pristupa putem prepoznavanja otisaka prstiju ili šarenice oka te napredni rendgenski i detektorski skeneri za pregled putnika i prtljaga.

Perimetar aerodroma štite radarski sistemi, infracrvene kamere i senzori pokreta, dok integrisani sigurnosni centri povezuju sve ove komponente u jedinstvenu platformu za efikasno upravljanje sigurnošću. Dodatno, koriste se sistemi za detekciju i ometanje neovlaštenih dronova, kao i cyber sigurnosna zaštita koja čuva IT mreže i podatke. Roboti za detekciju eksploziva i automatizovani sistemi za kontrolu putnika dodatno poboljšavaju sigurnost i efikasnost.

Naprimjer, Međunarodni aerodrom Sarajevo implementirao je napredne tehnologije kako bi unaprijedio sigurnost i efikasnost. Na perimetru dužine 11,5 km postavljen je videonadzorni sistem sa modernim kamerama koje detektuju neovlašteni pristup. Također, uveden je sistem E-gate za brži prolaz putnika kroz sigurnosne kontrole, čime se smanjuje vrijeme čekanja i povećava sigurnost.

Kada je riječ o beogradskom aerodromu, na perimetru dužine preko 16 kilometara postavljen je videonadzorni sistem sa modernim kamerama, uključujući IP kamere koje su zamijenile analogni sistem videonadzora. Također, uveden je sistem za detekciju upada i nabavljen robot za rad sa opasnim i sumnjivim predmetima, koji može ući u avion, proći između sjedišta i otvoriti prtljažni prostor gdje se smješta ručni prtljag. Ovaj robot može iznijeti sumnjivi prtljag na sigurnu lokaciju i uništiti ga pomoću vodenog topa i drugih sredstava. Beogradski aerodrom nabavio je i nova vatrogasna vozila, kamere za snimanje donjeg dijela vozila, sistem za otkrivanje i ometanje dronova, kao i simulator helikoptera i simulator požara rezervoara pod pritiskom.

Poboljšanje iskustva

Zračna luka u Zagrebu, u saradnji sa Securitasom Hrvatska, implementira napredne tehnologije kako bi poboljšala sigurnost i efikasnost putničkog iskustva. Jedan od ključnih tehnoloških pomaka je uvođenje Smart Lane sistema tj. automatizirane trake za pregled ručne prtljage. Ovaj sistem omogućava istovremeni pregled više putnika i centraliziranu obradu slike, što povećava razinu sigurnosti i zadovoljstvo putnika te doprinosi efikasnijem radu operatera.

Što se tiče sigurnosnih mjera na Aerodromu Podgorica, oni su implementirali mjere zaštite civilnog zrakoplovstva, uključujući ljudske i materijalne resurse za osiguranje sigurnosti putnika i imovine. Aerodrom Podgorica primjenjuje sigurnosne mjere u skladu s EU regulativama, uključujući korištenje certificirane sigurnosne opreme koju odobrava Agencija za civilno zrakoplovstvo Crne Gore, u skladu s nacionalnim i međunarodnim standardima. Također, redovno se provodi obuka zaposlenih vezana za sigurnosne procedure i zaštitu.

Međunarodni aerodrom Skoplje, kojim upravlja TAV Macedonia, podružnica turske kompanije TAV Airports Holding, implementirao je integrisane sigurnosne sisteme koji obuhvataju više od 2.000 tačaka pristupa i videonadzor s preko dvije stotine kamera. Aerodrom posjeduje i centralizirani sigurnosni centar koji omogućava efikasno upravljanje alarmima i sigurnosnim procedurama. Osim toga, Skopski aerodrom postao je “tihi aerodrom”, što znači da se javna glasovna obavještenja emituju samo za ukrcavanje, čime se smanjuje buka i poboljšava korisničko iskustvo.

Aerodrom Tirana, najveći u Albaniji, uveo je sveobuhvatni sistem upravljanja sigurnošću (SMS), koji omogućava koordinaciju svih sigurnosnih jedinica i efikasan odgovor na potencijalne prijetnje. Također je usklađen s međunarodnim sigurnosnim standardima i direktivama Evropske unije.

U korak s trendovima

Automatizacija prvog stepena sigurnosne kontrole na aerodromima u Evropi već je postala standard, pri čemu mašine preuzimaju primarnu ulogu u pregledu ručnog prtljaga. Ovi sistemi omogućavaju efikasniji i precizniji pregled, smanjujući potrebu za manuelnom intervencijom i ubrzavajući protok putnika. Uzimajući u obzir ovaj tehnološki napredak, logično se postavlja pitanje: kada možemo očekivati široku svakodnevnu primjenu ovih uređaja na aerodromima regiona?

“Ne postoji apsolutna bezbednost niti savršeno rešenje. Cilj je da se rizici i pretnje svedu na minimum. Kada smo pre trideset godina započinjali karijere, rendgenski uređaji su imali samo jedan generator i prikazivali sliku iz jednog ugla. Kasnije su se pojavili uređaji sa dva generatora, zatim i oni sa automatskom detekcijom eksploziva. Danas, kada govorimo o kontrolama ručnog prtljaga, koristimo uređaje sa kompjuterskom tomografijom koji pružaju 3D sliku prtljaga. Na taj način možemo detaljno pregledati sadržaj, a softver ističe sumnjive predmete koje je moguće dodatno analizirati na posebnom monitoru, gotovo kao da smo ručno otvorili prtljag”, kazao je Vladimir Mičić, direktor kompanije Aviation Solution and Consulting.

U kontekstu globalnog razvoja aerodromske sigurnosti, izdvajaju se tri glavna trenda: tehnološki napredak, jačanje institucionalne zaštite i redefinisanje uloge ljudskog faktora. Ovi trendovi nisu prisutni samo na velikim svjetskim aerodromima, već se sve jasnije reflektuju i u praksama regionalnih centara poput Sarajeva, Beograda, Skoplja, Zagreba i Ljubljane.

Sinergija finansija i kadrova čini aerodrome sigurnijima

Kada je riječ o radnoj snazi i finansijskim aspektima sigurnosti i zaštite na aerodromima, Vladimir Mičić iz Aviation Solution and Consultinga naglašava kako je pravilno finansiranje kroz security taksu ključno za pokrivanje troškova, ali i izazove vezane za pronalaženje i zadržavanje kvalifikovanog kadra.

“Kada govorimo o radnoj snazi, tu imamo i finansijsko-materijalni element koji ne bi trebalo da predstavlja problem za avijaciju. Avijacija ima security taksu – dakle, postoji projekcija broja putnika za narednu godinu, i na osnovu te projekcije vi znate svoje troškove: opreme, radne snage, plata, obuka, uniformi – i prema tome formirate security taksu za aerodrom. Sigurnost na aerodromu ne bi trebalo da bude trošak, jer ste je na taj način već pokrili. Uvozimo radnu snagu iz inostranstva, jer nemate dovoljno ljudi koji žele da rade na aerodromu. Taj posao je prilično zahtevan. Kada smo mi započinjali karijere pre trideset godina na aerodromu, situacija je bila drugačija. Danas je novčana naknada jedan od ključnih faktora na osnovu kojeg možemo da zadržimo radnike”, pojasnio je Mičić.

AI neizbježan saveznik

Kada je riječ o tehnološkom razvoju, sljedeći korak, smatra Mičić, jeste primjena vještačke inteligencije.

“Trenutno rendgen predstavlja prvi nivo odlučivanja: ako je prtljag bezbedan, prolazi, a ako postoji sumnjiv sadržaj, označava se crvenim okvirom. Operater zatim, u skladu sa propisima različitih država, analizira snimak i odlučuje da li je prtljag bezbedan ili treba dodatnu proveru. Drugi nivo odlučivanja obavlja drugi operater, koristeći različite metode za detaljniju inspekciju i konačnu procenu. U budućnosti, veštačka inteligencija bi trebalo da preuzme upravo ovu drugu fazu odlučivanja. Na ovom polju svi proizvođači beleže značajan napredak, a nabavka savremene opreme postaće neizbežna kako bismo dodatno smanjili rizike”, kaže on.

Dušan Sofrić, šef sigurnosti aerodroma Jože Pučnik Ljubljana, naglašava važnost uvođenja naprednih tehnologija poput CT mašina i budućih APIDS sistema s vještačkom inteligencijom. “Pored ključne uloge ljudi u ovom procesu, značajnu ulogu ima i specijalizirana oprema, kao i napredni softver na kojem kontrolori polažu svoje kvalifikacione testove. Finansije na aerodromima ne bi trebalo da budu problem, jer zapravo je putnik taj koji plaća za sigurnost”, naglašava Sofrić i pojašnjava da je napredak u ovom segmentu u posljednjih pedeset godina ipak veliki, a naročito od 2001. godine, kada su zemlje koje nisu imale 100% pregled prtljaga i same morale uvesti takve mjere. “Danas su automatizovani sistemi na visokom nivou, a tehnologija poput CT mašina znatno ubrzava i unapređuje procese. Očekujem da će u narednih pet godina biti uvedeni APIDS sistemi uz podršku vještačke inteligencije, koji će pomoći operaterima u pregledanju i analizi sadržaja prtljaga. Također, u oblasti cyber sigurnosti očekujemo značajan napredak, jer se oslanjanje na tehnologiju mora pratiti efikasnom zaštitom. Siguran sam da ćemo za pet do deset godina imati još napredniju tehnologiju – zapravo, već je danas koristimo”, rekao je Sofrić.

Održiva kultura

Pored tehničkih i infrastrukturnih mjera, ključni segment sigurnosti na aerodromima predstavlja institucionalni pristup, koji se ogleda kroz jasno definisane sigurnosne politike i efikasno upravljanje rizicima. Naprimjer, Međunarodni aerodrom Sarajevo provodi sveobuhvatnu politiku sigurnosti koja uključuje sistematsko prepoznavanje i upravljanje rizicima, jasno određene odgovornosti svih zaposlenih, kontinuiranu edukaciju osoblja, kao i podsticanje kulture prijavljivanja sigurnosnih prijetnji bez straha od sankcija. Takav pristup doprinosi ne samo operativnoj sigurnosti već i razvoju pouzdane i održive sigurnosne kulture.

Ipak, pored tehnologije i ljudskog faktora, neophodno je imati i organizacijski sistem koji osigurava efikasnu koordinaciju svih učesnika u procesu zaštite aerodroma. Kao primjer uspješne organizacijske prakse ističe se Beogradski aerodrom, gdje su uspostavljene procedure za upravljanje sigurnošću koje omogućavaju brzu razmjenu informacija, pravovremenu provedbu kontrola i provođenje korektivnih mjera. Ovakav sistem osigurava visok nivo sigurnosti, kao i usklađenost s važećim zakonodavstvom i međunarodnim standardima.

Jasni koraci

Kao odgovor na sve ove kompleksne izazove sigurnosti, regionalni menadžeri aktivno sarađuju s domaćim i međunarodnim institucijama kako bi unaprijedili zaštitu aerodroma. Primjer takvog pristupa dolazi sa Međunarodnog aerodroma Sarajevo, gdje je sa predstavnicima EUFOR-a, Granične policije Bosne i Hercegovine i Terenskog ureda za aerodrome, dogovoren plan aktivnosti za 2025. godinu s ciljem daljnjeg unapređenja sigurnosnih standarda. Ovaj vid saradnje pokazuje da menadžment aerodroma ne posmatra sigurnost samo kao tehničko pitanje već kao koordiniran proces koji uključuje više sektora i institucija, u skladu s međunarodnim praksama. Osim toga, Sarajevo je uvelo E-gate sistem i postavilo moderan videonadzorni sistem duž perimetra aerodroma. Također, postignuta je ISO/IEC 27701:2019 certifikacija, što je dokaz visokog nivoa zaštite podataka u regiji.

Aerodrom Jože Pučnik Ljubljana preduzeo je značajne korake ka internom upravljanju sigurnosnim operacijama. Zaposlena su sedamdeset tri  nova stručnjaka koji samostalno upravljaju sigurnosnim kontrolnim punktovima za putnike, rukovanjem prtljagom i platformom aerodroma. Ovim potezom jača se sigurnosni sistem aerodroma, podiže kvalitet usluge i unapređuje operativna izvrsnost, s posebnim fokusom na potrebe putnika i poslovnih partnera.

Međunarodni aerodrom u Beogradu otvorio je novu centralnu zgradu koja omogućava brži protok putnika kroz check-in i sigurnosne procedure. Uvedeni su i 3D skeneri za detaljan pregled ručne prtljage, bez potrebe za vađenjem uređaja ili tečnosti, što znatno olakšava i ubrzava kontrolu. Integrisani su i napredni sigurnosni sistemi za videonadzor i komunikaciju, čime je poboljšana koordinacija u reagovanju na sigurnosne prijetnje.

Zračna luka Zagreb u Hrvatskoj implementira platformu za upravljanje aerodromskim operacijama (A-CDM) kompanije Emma Systems. Ova AI platforma omogućava praćenje operacija u stvarnom vremenu, precizno predviđanje ključnih događaja i bolje upravljanje operativnim izazovima, što će poboljšati efikasnost i iskustvo putnika.

Nove perspektive

Sigurnost na aerodromima Balkana brzo se mijenja i razvija. U narednim godinama ključni fokus bit će na uvođenju naprednih digitalnih tehnologija, a posebno vještačke inteligencije koja će omogućiti bržu i precizniju detekciju prijetnji, kao i prediktivnu analitiku za pravovremeni odgovor. Biometrijski sistemi će postati standard, ali s posebnim naglaskom na zaštitu ličnih podataka i privatnosti korisnika. Cyber sigurnost će dobiti dodatni značaj, jer će aerodromi postati sve češće mete sofisticiranih napada. Regionalna saradnja među aerodromima i državnim institucijama bit će još važnija, jer samo zajedničkim djelovanjem može se efikasno odgovoriti na rastuće sigurnosne izazove. Sve ove inovacije i napori ka modernizaciji i integraciji učinit će balkanske aerodrome otpornijim, sigurnijim i spremnijim da odgovore na složene sigurnosne prijetnje, štiteći putnike i cjelokupnu infrastrukturu. Sigurnosna budućnost je, dakle, u stalnoj inovaciji, prilagođavanju i međusobnoj saradnji – jer to je jedini način da aerodromi ostanu sigurna vrata svijeta.

Zašto ljudi i dalje prave razliku

Ivan Medenica, šef Službe bezbjednosti Aerodroma Tivat, rekao je kako je posebno otežavajuća sezonska priroda saobraćaja na Tivtu, kao i niske plate koje ne prate nivo odgovornosti i stresa ovog posla. “Problem s kojim se svi aerodromi u okruženju suočavaju je nedostatak radne snage, iz kojeg proizlazi problem i sa sertifikacijom osoblja. Aerodrom Tivat ima dodatni izazov zato što je sezonski, pa je razlika u saobraćaju između ljetnog i zimskog perioda izuzetno velika. Mogućnost angažovanja i pronalaska sertifikovanog kadra moguća je samo za jedan dio godine. Svi smo svjesni da regulativa zahtijeva da kadar ima određeni kvalitet u radu da bi održao svoje sertifikate. Proces sertifikacije je kompleksan i zahtijeva vrijeme, a po mom mišljenju veći problem su niske plate koje nisu u skladu sa nivoom stresa i odgovornosti. Kao posljedicu imamo potpuni gubitak kontinuiteta u obukama u posljednjih pet i više godina. To znači da stvaramo nove operatere, ali oni brzo odustaju kada vide primanja. Koliko god tehnologija napreduje, čovjek je taj koji donosi konačnu odluku o bezbjednosti”, zaključio je Medenica.