U ovom broju nastavit ćemo sa temom psihologija, a pisat ćemo o mentalnoj pripremi neophodnoj za uspješno obavljanje poslova zaštite, kao i o školovanju kao temeljnoj pripremi za ovu vrstu posla

Vrlo je važno da naša pažnja u datom momentu bude na odgovarajućem nivou i ispravno usmjerena. U protivnome ćemo biti iznenađeni ili šokirani aktualnim dešavanjima. Naravno, u svakodnevnici ovog posla izuzetno je teško tokom čitavog dana držati permanentno visok nivo pažnje i koncentracije. Sa tim resursima „pažnje“ i „koncentracije“ moramo pažljivo raspolagati kako bismo mogli kvalitetno funkcionirati.

Mentalna priprema

Iz tog razloga se, baš kao i piloti aviona, u obuci koristimo tzv. piramidom boja ili svijesti. Nije bitno upotrebljavamo li boje ili neki drugi simbol za obilježavanje pojedinih nivoa ili levela, bitno je da svi članovi našega tima podjednako razumiju i primjenjuju iste.

crvena

narandžasta

žuta

bijela

*crna ide ispod piramide i i oko paralelno sa kosnicama.

Bijela

Bijela predstavlja stanje u kojem smo u potpunosti opušteni, odnosno relaksirani, i kada naše okruženje vrlo slabo poimamo ili uzimamo u obzir. Ovakvo stanje možemo tumačiti kao pozitivno i kao prednost, pogotovo kada smo u sigurnom okruženju, odnosno okruženju prijatelja ili osoba u koje imamo potpuno povjerenje, te kada nismo opterećeni poslom. U ovakvom stanju ne bismo trebali ni auto voziti, jer bismo mogli ugroziti nekoga.

Žuta

Predstavlja stanje kada naše okruženje uzimamo u obzir opušteno ali dovoljno svjesno. Poimamo šta se oko nas dešava i u kojem bi se pravcu stvari trebale odvijati. Ovo je idealno stanje, pogotovo kada duže vrijeme čekamo štićenu osobu ili pazimo na neki objekat. Kod vožnje to znači da pratimo odvijanje saobraćaja i uzimamo u obzir namjeru i djelovanje učesnika u saobraćaju.

Narandžasta

Predstavlja stanje pripravnosti. Napeti smo i povišen je stepen koncentracije. U mislima se pripremamo za ono što bi moglo uslijediti i tražimo odgovor na pitanje: „Šta ćemo uraditi ako…?“ Možda već otkopčavamo futrolu ili u vožnji počinjemo sa naglim kočenjem, u svakom trenutku smo spremni preuzeti inicijativu i konsekventno i odmjereno djelovati. Ovo znači da smo spremni!

Crvena

Predstavlja fazu konfrontacije! Prisiljeni smo djelovati u djeliću sekunde. To može biti upotreba vatrenog oružja, evakuacija štićene osobe, ali i bezopasni manevar izbjegavanja sa automobilom. U svakom slučaju, bili smo spremni i sada se možemo u potpunosti „podesiti“ prema aktuelnoj situaciji. Važno je, također, da se što prije vratimo iz „crvenog stanja“ u stanje koje je odgovarajuće aktuelnoj situaciji. Na treninzima smo više puta doživjeli da se bijeg ne završava tako brzo ili da se čitav šanžer ispuca prije nego se procijeni da je za stepen niža pripravnost ili opasnost. Također, ne trebamo iz crvenog stanja „prebacivati“ u bijelo, jer situacija nakon našeg djelovanja nije odmah prošla. Naprotiv, moramo oprezno promatrati kako se situacija dalje odvija (prelazi u narandžasto) i postepeno smanjivati ili ponovo – shodno situaciji – odmah djelovati.

Crna

Ova boja predstavlja stanje oko piramide poznato kao blackout. Ovo se dešava kada iz bijelog modusa „prebacimo“ u crveni. Totalno smo iznenađeni i ne možemo djelovati, a simptomi ili napadi straha nas jednostavno zalede.

Školovanje i trening

Državne službe (vojska i policija) imaju interna školovanja koja su isključivo usmjerena na područje bliske zaštite ličnosti, a u kojima svoje službenike obučavaju za taj posao. Svi ti kadrovi su već prošli kroz osnovne obuke i imaju veliko iskustvo, tako da ih treba upoznati sa taktikama i ostalim posebnostima vezanim za zaštitu ličnosti. U privatnom sektoru situacija je drugačija. Ovdje imamo kadrove koji općenito imaju malo ili nimalo znanja i iskustva iz oblasti zaštite, a bliske zaštite da i ne spominjemo. Zato je takvim kadrovima prije pristupanja ovom području prvo potrebno temeljito školovanje. U nekim evropskim zemljama diplome i certifikati se dobijaju putem komora, a priznati su u svakoj zemlji. Također, postoje mnoge ustanove i udruženja koja nude školovanja i obuke: od dvosedmičnih kurseva do dvogodišnjih studija sa praktičnim blokom, koje su usmjerene na sigurnost općenito, ali skoro da ne postoji nijedna koja nudi neutralno i ciljano školovanje. Visoke izazove i zahtjeve koje ovaj posao stavlja pred nas nije moguće savladati u nekom kursu od dvije sedmice. To bi mogao biti tek jedan dobar trening i možda doškolovanje za profesionalce.

Paralelno tome, i pojedinci nude vrlo interesantne kurseve, ali koji su vezani za jednu temu ili segment. Nažalost, osobi koja je početnik izuzetno je teško kombinirati, usvojiti i uskladiti znanja uzeta sa više različitih adresa i mjesta. Često se u takvim kursevima olahko prelaze veze između segmenata, odnosno one nisu naglašene ili čak ni definirane, što predstavlja najveći problem ove vrste školovanja.

Koncept svakog kvalitetnog školovanja bi trebao imati sljedeće u svom sadržaju:

• Lično školovanje/opće znanje pojedinca
• Safety školovanje
• Security školovanje

Pod pojmom lično školovanje mislimo na to da se pojedinac, prije svega, upozna sa svojim pravima i obavezama u ovom poslu, a onda i sa sljedećim temama koje će mu biti od koristi u svakodnevnom životu i na svakom radnom mjestu:

• predstavljanje (znati sebe ili nešto predstaviti),
• kulturni krugovi,
• orijentacija/navigacija,
• radne tehnike, planiranja i organiziranja,
• izgradnja ličnosti,
• nastup, stil i forma,
• poznavanje stranih jezika

Safety školovanje je pojam pod kojim smatramo sljedeće:

• prvu pomoć sa proširenim znanjem o reanimaciji,
• prevenciju od požara,
• savladavanje požara,
• upravljanje vozilima,
• evakuaciju i spašavanje,
• pomoć u vodi.

Security školovanje je malo širi pojam i vezan je striktno za ovaj posao. Njega čini:

• rukovanje i upotreba vatrenog oružja,
• defanzivni i ofanzivni treninzi vožnje automobila (jer se i automobil koristi kao oružje prilikom evakuacije, bijega),
• samoodbrana, bliska borba,
• rukovanje tehničkim sredstvima i pomagalima,
• evakuacija pod djejstvom neprijatelja,
• komunikacija i ponašanje pod stresom i u kriznim situacijama,
• primijenjena psihologija, odnos prema neprijatelju,
• proširivanje znanja o napadačima i njihovim taktikama i sredstvima koja koriste,
• opservacija i tehnike vezane za tu oblast,
• tehnička zaštita, alarmni i video sistemi, kao i sredstva za prisluškivanje,
• oprema i logistika,
• taktika,
• planiranje i provedba istog,
• zaštita objekata,
• putovanja posmatrana sa sigurnosnog aspekta.

Ove teme čine temelj i krov ovog posla i moraju se kako teoretski tako i praktično obraditi. Naravno, težište će se postaviti tamo gdje i kako situacija nalaže. Vremenom će se svako „malo više“ udubiti u određenu oblast za koju će se i specijalizirati, ali bi dobro bilo da se poznaju bar osnove i drugih tema, što, nažalost, u većini slučajeva nije tako.

Strah je prirodna reakcija koja se ne može izbjeći. Strah treba pokušati pobijediti ili u idealnom slučaju nadvladati. Stoga moramo naučiti da živimo sa strahom i naučiti da naš posao uprkos istom obavljamo neometano. Također, trebamo shvatiti da govor o strahu nije govor o kukavičluku ili slabosti karaktera. Pravo pitanje na koje želimo odgovoriti je prilično jednostavno: da li strah dominira nama ili mi dominiramo strahom?

Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Ovaj put ćemo govoriti o jednoj vrlo važnoj temi koja bi konstantno trebala biti predmet našeg izučavanja, a to je psihologija. Istraživanjem ove teme doći ćemo do vrlo važnih saznanja, odnosno objašnjenja određenog vida ponašanja kod interesnih pojedinaca ili skupine.

Psihologija

Psihologija je društvena nauka koja se bavi tzv. mozgovnim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Psihologija nastoji sistemskim empirijskim istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja ljudi (i životinja) te objasniti načine na koji ljudi doživljavaju svijet u kojem žive. Među psihičke procese ubrajamo razmišljanja, osjećaje (emocije) i motivacije. Iz ovoga možemo zaključiti zašto je ta nauka važna za nas i obavljanje našeg posla. Mi moramo poznavati temelje psihologije jer je naš posao vezan za ljude. Svakodnevno sarađujemo sa ljudima različitog porijekla i različitog poimanja života, pa moramo poznavati različite načine ponašanja i reagovanja. Poznavanje ove nauke će nam pomoći da nađemo mnoga objašnjenja za takvo drugačije ponašanje i različite oblike reakcija. Vrlo je važno da naučimo kako nastaju konfliktne situacije i kako se one rješavaju. Također, ukoliko potreba iziskuje ophođenje sa agresivnim ponašanjem, ono treba biti dobro pripremljeno kako našim pogrešnim nastupom ne bi došlo do dalje eskalacije. Poznavanje psihologije će nam pomoći da situaciju bolje procijenimo i prosudimo.

Teme za proučavanje

Kod teoretskog dijela je bitno da naučeno odmah sprovedemo u praksu kako bismo vidjeli reakciju i lakše pratili razvoj situacije. Tako svakodnevno izvlačimo pouke i pozitivno iskustvo, koje vremenom postaje obimno ali i neprocjenjivo, jer, kako smo rekli, svakodnevno sarađujemo sa različitim ljudima, a samim tim i sa njihovim ponašanjima i viđenjima. U stručnoj literaturi bi iz ovih oblasti trebali potražiti odgovore:

Poznavanje ljudi

Ispitivanje

Izgradnja ličnosti

Motiv i motivacija

Frustracije – agresivnost

Normalno i devijantno ponašanje

Samopoštovanje

Verbalna i neverbalna komunikacija

Promatranje i prosuđivanje

Osjećaji i njihovo pokazivanje/djelovanje

Vođenje razgovora – komunikacija

Okupljanje ljudi i postupci u panici

Još jedna tema nam je posebno interesantna, a to je fizičko i psihičko djelovanje napada i sličnih doživljaja. Ovo se još naziva i combat ili borbeni stres. Ovaj stres se prvenstveno temelji na strahu, koji se izražava sljedećim simptomima:

Ubrzan rad srca

Mučnina

Slabost vrtoglavica

Sklonost strahu

„Leptirići“ u stomaku

Hladan znoj

Povraćanje

Drhtanje općenito

Ukrućenost zglobova

Nekontrolirana probava

Postoji mnogo razloga zašto neko tako reaguje na strah tokom neke akcije, a mi ćemo nabrojati neke od njih koje su produkt dugogodišnje studije sa vojnicima iz ratnih područja:

Nedostatak direktnog vodstva

Visoki rizik zadatka

Obeshrabrenje

Tjelesna iscrpljenost

Direktan sukob sa protivnikom

Nedostatak povjerenja

Nesigurnost

Loša integracija pojedinca

Strah od ubijanja

Šta je, zapravo, strah?

Strah je prirodna reakcija koja se ne može izbjeći. Strah treba pokušati pobijediti ili u idealnom slučaju nadvladati. Stoga moramo naučiti da živimo sa strahom i naučiti da naš posao uprkos istom obavljamo neometano. Također, trebamo shvatiti da govor o strahu nije govor o kukavičluku ili slabosti karaktera. Pravo pitanje na koje želimo odgovoriti je prilično jednostavno: da li strah dominira nama ili mi dominiramo strahom?

Neke od ključnih tema za ovo proučavanje su:

Hrabrost je ispunjavanje zadatka uprkos strahu

Informirani imaju manje straha

Hrabrost se može spoznati i trenirati

Disciplina sputava strah

Strah od nepoznatog smanjiti

Vjera je jača od straha

Timski protiv straha

Povjerenje pobjeđuje strah

Strah ima i svoju dobru stranu; strah od krivine ili udesa nas sprječava da vozimo brzo i neoprezno, odnosno tjera nas da uskladimo brzinu vožnje i dodamo možda još jednu mjeru sigurnosti. Povjerenje u samoga sebe jeste znati sta možemo, a šta se ne smijemo nadati ili misliti da možemo, i onda će to već nekako funkcionrati.

Povjerenjem protiv straha

U periodu eskalacije sukoba povjerenje je temelj za borbu protiv straha. Oblici povjerenja koji su nam neophodni su:

Povjerenje u samog sebe

Povjerenje u temeljne vrijednosti

Povjerenje u opremu

Povjerenje u tim

Povjerenje u odbrambene mjere

Povjerenje u pretpostavljenog

Ovo su osobine koje čine jednu ličnost stabilnom i korisnom ne samo u okvirima vezanim za naše klijente već i u privatnom i javnom životu. Takva osoba je spremna u svakoj situaciji pomoći svojim sugrađanima, a ne samo onima za koje je ugovorom vezana i plaćena

Arnautović Džemal, Instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U prošlom broju smo pisali o stilu i formi osoba koje se bave poslovima bliske zaštite ličnosti. Nastavit ćemo sa nastupom ili držanjem, a nakon toga, vjerovatno u sljedećem broju, ćemo nešto više govoriti i o psihologiji.

Na naš nastup, odnosno rezultat našeg nastupa utječu, sa jedne strane, naša vanjština (dakle, stil i forma o kojima smo ranije govorili) i, sa druge strane, naša verbalna ili neverbalna komunikacija, a ne treba zaboraviti da je i naša ličnost prožeta ili uvjetovana našim karakternim osobinama.

Nastup – držanje   

Svaka situacija zahtijeva i određen nastup ili ponašanje. Ovisno o situaciji naš nastup i ponašanje treba biti u skladu sa aktuelnom situacijom pa, samim tim, nastup mora biti odmjeren, primjeren i taktičan. Tako smo sa našim klijentom krajnje pristojni u ponašanju i komunikaciji, te našu ličnost diskretno stavljamo u pozadinu, dok u situaciji kada uhvatimo provalnika na posjedu klijenta, imamo slobodu da nastupimo vrlo autoritativno. Upravo u kriznim situacijama može biti vrlo teško da se „prebacimo“ iz onog izvršnog u aktivni modus i pravovremeno preuzmemo inicijativu kako bismo spriječili ono neželjeno. Za ovo nam, prije svega, treba jako samopouzdanje zdrave i stabilne ličnosti. Biti samouvjeren u ovome poslu znači znati potpuno vladati svim svojim pozitivnostima i negativnostima i sa istima lahko izlaziti na kraj. Također, nezaobilazno je i imati pozitivan pogled na život. Naravno, određena doza „potrebnog šarma“ može se vremenom istrenirati, kao što se i druge osobine mogu usvojiti. Svakodnevno se motivirati ne znači dnevne probleme sklanjati „pod tepih“ i pokazati osmijeh, već one dobre stvari u životu predstaviti sebi onakvim kakve one i jesu, kako bi nam mogle biti dovoljna motivacija za svaki novi dan. Za besprijekoran stil i formu koja utiče na naše ponašanje potrebne su i emocije, kao i zdrava i odmjerena doza humora. Mi imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak, pa naučimo i upotrijebimo sve ove fine stvari koje nam mogu pomoći. Ukoliko u tome zakažemo, trebat će mnogo vremena kako bi se prvi utisak popravio. Izreka kaže: „Ko hoće da ostavi utisak, mora biti pozitivan“ – što znači da mora posjedovati kvalitete kao što su komunikativnost, pristojnost, uljudnost, otvorenost i njegovan outfit. U mnogo slučajeva pomaže da se čovjek pogleda kroz virtualnu kameru, odnosno da se postavi kao da je u filmu, pa da pokuša vidjeti kako to izgleda i kako njegovi postupci zaista djeluju na njegovo okruženje. Kroz ovakve pristupe čovjek se može popraviti i uočiti svoje slabosti.

Samoopredjeljenje, sigurnost i pouzdanost

Samoopredjeljenje zahtijeva faktore kao što su: prirodnost, originalnost, autonomija, spontanost, otvorenost, tolerancija, jasan cilj i volja. Za samoopredjeljenje potrebno je i samopouzdanje, a to, pored svega gore navedenog, podrazumijeva da imamo povjerenja u sebe i u svoje sposobnosti, te da se u potpunosti možemo osloniti na sebe i vladati svojim postupcima. Samouvjerenje je preduvjet i za samosigurnost, što je za ovaj posao izuzetno bitno. Sve ovo utiče na formiranje ličnosti i gradi kod čovjeka one pozitivne i dobre osobine, a pouzdanost je definitivno jedna od osobina koja je temeljac za saradnju bilo koje vrste. Ona je ta koja daje međusobno povjerenje i ključ je u formiranju mišljenja o nekom. Povjerenje se vidi i na „malim“ stvarima – zato budite tačni i uvijek se držite onoga što obećate! Ne zaboravite da to možda jesu „male“ stvari, ali one ipak čine čovjeka. Zato, kako ne biste zaboravili ono što ste obećali, obavezno napravite i vodite bilješke. Neočekivane situacije kad čovjek zaista nešto ne može ispoštovati su manje-više sasvim normalne. Događaju se svima, pa i samim klijentima.

Ali, u takvim je situacijama veoma bitno prijaviti da se nešto objektivno ne može stići ili ispuniti, kako bi onaj koji nam je dao zadatak ili kome smo nešto obećali znao i vidio da smo se potrudili da obećano, odnosno preuzeto ispunimo. Onaj koji nam je dao zadatak ima kompletnu sliku i na osnovu našeg javljanja donosi odgovarajuću odluku i daje nam dalje instrukcije. U slučaju kada to ne uradite, a ne izvijestite klijenta ili poslodavca o tome na vrijeme, počinjete važiti za onoga koji ne ispunjava obećanje i na koga se ne mogu osloniti, pa na osnovu toga ljudi i formiraju mišljenje o vama.

Važnost samokontrole

Naći dobar ton za novonastalu situaciju je umijeće govora. Komunikacija i govor su naša najvažnija sredstva za iskazivanje našeg mišljenja. U našem poslu mora se mnogo razgovarati, bili to informativni razgovori ili ispitivanja, davanje instrukcija, obično informiranje, ponekada držanje nekog govora te vođenje drugih konverzacija. Razmislite o svojoj retorici, načinu izražavanja. Posjetite i poneki kurs iz ovih oblasti kao što su vođenje pregovora ili ciljno vođenje sastanaka i grupnih razgovora. Pribavite sebi „Know-how“ iz komunikativnosti pod stresom ili kada upotrebljavati jezik komandovanja. Samokontrola je vrlo važan element u ovom poslu. Kako smo već naveli kada smo govorili o treningu, moramo se konstantno pripremati i našu ličnost dovesti na visok stupanj samokontrole. Zašto? Zato što osoba koja je godinama trenirana i dovedena na jedan takav nivo spremnosti, a uz to i izuzetno rukuje vatrenim oružjem, kada izgubi samokontrolu, postaje velika opasnost za okolinu. Ni u ekstremnim situacijama ne biste smjeli izgubiti samokontrolu. Iz ovih razloga je važno da se držimo pod kontrolom i brinemo o toj ravnoteži. Povjerenje je baza našeg djelovanja. Možemo se naći u situaciji kada zaista možemo samo sebi vjerovati i nikome više, kao npr., u Južnoj Americi gdje 30% svih otmica izvrši sama policija! Zbog ovoga je važno da u svaku novu situaciju, odnosno sa novim ljudima sa kojima se susrećemo u poslu a koji nisu iz našeg tima, ulazimo sa jednom dozom sumnje ili nepovjerenja, jer nikad ne znamo koji lik neprijatelj trenutno ima.

Suosjećanje

Od nas se također traži i suosjećanje, jer nam pomaže da u teškim situacijama razumijemo i respektiramo ljude oko nas. Upravo je u ugroženom okruženju, kada je kod onih koji su pogođeni otmicom, udesom ili napadom prisutan veliki strah, potrebna ta doza suosjećanja sa naše strane kako bismo zadržali povjerenje i pronašli lakši pristup do pogođenih. Profesionalizam mora biti suma našeg stila, forme, nastupa i ponašanja. Naš profesionalizam moramo dokazati fleksibilnim i odmjerenim djelovanjem. Sve ovo o čemu smo pisali traži stabilnu ličnost, ali i dozu životnog iskustva. Ovo su osobine koje čine jednu ličnost stabilnom i korisnom ne samo u okvirima vezanim za klijenta već i u privatnom i javnom životu. Takva osoba je spremna u svakoj situaciji pomoći svojim sugrađanima, a ne samo onima za koje je ugovorom vezana i plaćena.

U nekoliko narednih brojeva ćemo govoriti nešto više o samim tjelohraniteljima kao i pripadnicama nježnijeg spola u ovom poslu. Govorit ćemo zatim o kriterijima koje bi trebali ispunjavati, psihofizičkim sposobnostima, nastupu kao i materijalno-tehničkim sredstvima kojim se koriste tokom svog rada

Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Kako bi mogli definirati jednog idealnog pratioca ili tjelohranitelja, a ovo se naravno odnosi i na naše kolegice, moramo se upoznati sa nekim parametrima i zahtjevima struke. Radi se o optimalnom upravljanju na poljima logistike, safety, security kao i s njima u vezi  administrativnim, organizacijskim potrebama i poslovima usmjerenim shodno djelovanju neprijatelja, a uzimajući u obzir zahtjeve našeg nalogodavca, i ne izlazeći pri tom iz okvira naših ovlasti.

Iskustvo, obrazovanje, ličnost…

Kada uzmemo u obzir sve ove zahtjeve koji se stavljaju ispred, potpuno je jasno kakav profil mora imati osoba, odnosno pojedinac koji želi biti pratilac, a pogotovo imajući u vidu njegovu buduću poziciju i nivo odgovornosti.

Generalno, pored sposobnosti, iskustva i obrazovanja, ličnost, karakter i komunikacija te nastup prema ljudima igraju veoma važnu ulogu u ovom poslu. Naravno, i ovdje sve ovisi o specifičnosti slučaja ili prilika u kojima se pratioci mogu naći, pa ne možemo biti previše kategorični. Ni u pogledu tjelesnih karakteristika nema nekih izričitih normi. Naravno, svako bi kao direktnog pratioca želio visoku osobu krupne konstrukcije, ali ni ovdje ne postoji pravilo, pa se izbor vrši u zavisnosti od slučaja. Veoma često se događa upravo suprotno, da se angažman nudi osobama sitnije građe koje mogu biti prilično neupadljive.

Kriteriji za odabir

Naravno, najvažnije osobine koje budući tjelohranitelji trebaju posjedovati jesu povjerljivost, psihička i fizička stabilnost i izdržljivost te, naravno, čist izvod iz kaznenog registra. Duga ili kratka kosa, izgled lica i slične karakteristike nisu definirane, odnosno ne postoje neki kriteriji pa izbor ovisi o samom klijentu. Ako, ipak, želimo aplicirati na malo bolje pozicije, preporučuje se prosječan i njegovan izgled koji odgovara nekim opštim kriterijima tržišta. Neke ekstremne forme u jednom ili drugom pravcu mogu nam biti samo smetnja. Mi ćemo ove kriterije podijeliti na visoke i niže.

Visoki kriteriji

• Starost između 25 i 45 godina (ovisno o zadatku)
• Visoka fizička kondicija i izdržljivost
• Kvalitetno obrazovanje na ovom polju
• Višegodišnje iskustvo
• Lojalnost
• Poznavanje stranih jezika

Niži kriteriji

• Prilagodljivost formom i stilom
• Prijatnost i izglednost
• Samopouzdanost
• Poznavanje protokola
• Fleksibilnost
• Timski rad
• Profesionalan odnos prema zanimanju
• Otvorenost ka daljem obrazovanju
• Diskrecija
• Odgovornost i tačnost

Da ne mislimo da su niži kriteriji manje bitni, ukazuje nam činjenica da pratioci u svakodnevnom životu mnogo češće bivaju ocjenjivani na osnovu njih, jer visoki kriteriji ne dolaze tako često do izražaja. S druge strane, osobe sa tzv. nižim kriterijima do izražaja dolaze svakodnevno, što naravno i sami klijenti zapažaju, pa ih na osnovu toga i upošljavaju. Upravo te osobine su važne za našu ličnu karijeru jer privlače pažnju te, samim tim, vežu neku osobu za sebe. Ipak, u profesionalnim timovima za obezbjeđenje važnih ličnosti, posebno u područjima visokog rizika, prvi, tj. visoki kriteriji, igraju presudnu ulogu. Prijem u takve timove odobrava stručna osoba koja je prošla sve ove faze, a ne sam klijent zadovoljan našim lijepim osmijehom.

Žene tjelohranitelji

Žene su, nažalost, u ovom poslu ješ uvijek rijetkost. No, iz taktičkih razloga žene itekako imaju svoje mjesto u ovom poslu. Kao prvo, postoji mnogo upita gdje isključivo žene mogu konkurisati za ulogu tjelohranitelja, a to su uglavnom poslovi zaštite žena ili djece, gdje klijent isključivo traži tjelohranitelja nježnijeg spola. Praktično, to podrazumijeva provjeru i osiguranje prostorija koje posjećuju samo ženske osobe, ili još važnije – prilikom opservacije i prikupljanja informacija žene se, za razliku od muškaraca, mogu mnogo bolje integrirati u okolinu, mada ne znači da su uvijek neprimjetne. Na osnovu njihovih preduvjeta, iskustava i tjelesnih osobenosti uposlene žene su vrlo važan element u timu. O utjecaju određenih perioda na njihove psihofizičke sposobnosti ne možemo generalno govoriti, već te situacije moramo sa svakim ženskim članom tima ponaosob analizirati. U „mješovitim“ timovima mora se voditi računa o različitim potrebama ženskih članova tima te logističke potrebe usaglasiti sa istim. Na strateškom i taktičkom nivou su inputi kolegica veoma važni jer nam itekako mogu otvoriti nove horizonte i poglede na određene situacije. Iz iskustva, žene problemu pristupaju iz drugog ugla, i često na potpuno drugačiji način, pri čemu težište problema određuju shodno tome što u kombinaciji daje opširniju sliku situacije.

Motivi mogu biti presudni

Ispravno obrazovane i obučene žene su u rješavanju problema istrajne i pozitivno implementiraju svoje osobenosti. U praksi se pokazalo vrlo važnim da se na samom početku obrazloži zašto, iz kojih razloga i motiva se žena želi baviti ovim poslom. Posebno zbog toga što se u ovom poslu svakodnevno susrećemo sa ženama čiji su motivi konstantno natjecanje sa muškim kolegama kako bi dokazale svoju jednakost. Međutim, pri tome se često dovode do samih granica izdržljivosti i, samim time, opasnosti. Ova slabost, sumnja u vlastito samopouzdanje, može se snažno reflektirati unutar ličnosti što u kriznim situacijama, kroz neke „herojske podvige“, može opasno ugroziti svoj te živote kolega ili osobe koje čuvaju. Uz to ide i prekomjerna ambicija što je, najblaže rečeno, recept za katastrofu u ovoj vrsti posla. Ovakve situacije mogu također negativno utjecati i na klimu unutar tima i dovesti do nepotrebnih netrepeljivosti i „zatezanja“. Upravo iz ovih razloga je bitno od samog početka saznati i raščistiti pozadinu i razloge dolaska ženskih osoba u tim te ih, shodno tome, na odgovarajući način pozicionirati i integrirati u tim.

Rješenja su moguća

Ovakve situacije se mogu izbjeći i kroz zajedničke treninge, razgovore i sveobuhvatne smjernice što predstavlja temelj za zajednički timski rad koji je i ključ našeg uspjeha. Zna se da žene, koje djeluju dominantno i nedokučivo kod muškaraca, animiraju i neke animozitete što se u timu ni po koju cijenu ne smije tolerirati. U tome slučaju pažnja se permanentno usmjerava na nešto što nije u vezi sa poslom i dovodi do slabljenja koncentracije i dovođenja sebe i svojih kolega u opasnost. Ako se ovi problemi na vrijeme riješe i situacija se dovede pod kontrolu, da svaki član tima bude koncentriran na svoj dio posla kako bi posao bio profesionalno obavljen, tada su žene neizostavan element svakog tima za zaštitu ličnosti.

U ovom broju nastavljamo govoriti o službama koje nude usluge zaštite ličnosti. Nakon što smo spomenuli načine rada državnih službi i privatnih agencija za zaštitu, sada ćemo se osvrnuti i na rad unutrašnjih službi te osoba direktno uposlenih u zaštiti ličnosti

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U velikim kompanijama, industrijskim gigantima i internacionalnim organizacijama već odavno su formirane službe sigurnosti koje se brinu i polažu račun, kako „safety“, tako i „security“ mjerama. Ove službe su permanentno u borbi sa potencijalnim prijetnjama, bilo da se radi o zaštiti na radu, zaštiti od požara sa odjelom za zaštitu od hemijskih nesreća, spasilačkih timova sa sanitetom preko informatičke zaštite, zaštite od špijunaže i službi za istrage prestupa uposlenika (privredna špijunaža) do zaštite ličnosti.

Službe unutarnje zaštite

Sve ove službe ili odjeli u velikim kompanijama integrirane su u jednu službu unutarnje zaštite koja se ne bavi samo security, nego i safety mjerama. U čitavom ovom lancu jednu halku čini zaštita ličnosti čije je težište uprava i nadzorni odbor kompanije. Ovisno o strukturi, vozači, kao osobe sa najčešćim kontaktom, pod komandom su logistike ili službe za zaštitu ličnosti. U velikom broju slučajeva njihov angažman u korporacijama se odvija pri samoj logistici i gotovo neovisno od službe za zaštitu ličnosti, što u stvarnosti dovodi do mnogih problema. S obzirom da se školovanje, odnosno obuka, ovih kadrova provodi odvojeno, ukazuje se nedostatak temeljnih saznanja o zajedničkom djelovanju u kriznim situacijama. Stoga je neophodno da, kada je to moguće, vozači budu uključeni u sigurnosne treninge i obuke koje službe sigurnosti redovno provode u sklopu provjere nivoa svoje spremnosti. To pospješuje saradnju i timski rad između vozača i obezbjeđenja, što je u ovom poslu ključ uspjeha. Nažalost, često se nailazi na probleme uslovljene hijerarhijom, organizacijom ili slabom, odnosno pogrešnom komunikacijom između strana. Samo optimalna saradnja između ove dvije službe garantira uspjeh primijenjenih sigurnosnih mjera i osigurava preživljavanje u kriznim situacijama svih involviranih.

Ovi timovi su pretežno sastavljani od bivših pripadnika policijskih ili posebnih vojnih formacija, ili onih koji posjeduju kvalitetno znanje i iskustvo iz ove oblasti. Oni rade individualno ovisno o strukturi, kulturi i ugledu kompanije i raspolažu pristojnim resursima, kako na polju informacija, tako i materijalno tehničkih sredstava potrebnih za kvalitetno obavljanje posla.

Dugoročno povjerenje

Kod velikih kompanija centrala ove službe smještena je gdje i uprava kompanije, što samo po sebi dovoljno govori o važnosti službe. Također, takve kompanije svoje kadrove zapošljavaju dugoročno jer se radi o povjerljivom poslu, a te osobe vremenom dolaze do specifičnih saznanja i informacija o samoj kompaniji i njenoj upravi. Obezbjeđenje i vozači u većini slučajeva ostaju duže uposleni pa dožive i više smjena uprava, nadzornih odbora i drugih štićenih osoba. Naravno, ova dugoročnost je samo još jedan garant kvalitetnog osiguranja. Velike korporacije i kompanije ulažu mnogo u svoje kadrove, naravno i službu sigurnosti, tako da su usavršavanja na svim poljima, kao i redovni treninzi, sastavni dio posla. Pri tome se često pojedinci obučavaju da i sami postaju instruktori, čime se obrazovanje novih kadrova odvija u sklopu vlastitog aranžmana. Koliko se tome pridaje važnosti govori i podatak da mnoge kompanije posjeduju vlastite prostorije za trening, streljane pa čak i piste za trening sigurnosne vožnje u krugu kompanije. Zato osobe koje rade na ovim poslovima moraju uvijek biti u vrhunskoj formi, kako mentalnoj, tako i fizičkoj. Oni zarađuju znatno više od prosjeka i imaju visoka obeštećenja. Naravno, česta su i putovanja van zemlje, noćni angažmani, rad vikendom kao i izrada sigurnosnih koncepata u kancelariji.

Možda gledano iz našeg ugla ovo liči na jednu bajku, ali upravo ovako su uređene službe u kompanijama kao što su Siemens, Mercedes, BMW, Thysen Krup te slične kompanije u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama.

U većini slučajeva i komunikacija sa javnošću, odnosno saopćenja za javnost, unaprijed su spremna kako ne bi naudila ugledu kompanije.

Direktno uposleni

Sve učestalije se susrećemo sa primjerima gdje određene porodice, odnosno štićene osobe, direktno upošljavaju nekoga ko će se brinuti za njihovu sigurnost, čime svjesno zaobilaze agencije i to najčešće zbog smanjenja troškova. Iako na taj način postaju uposlenici jedne od firmi štićene osobe, značajna razlika u samoj odgovornosti u poslovima ipak postoji. Osobe radnici agencija ili službi unutarnje zaštite dio su tima i kao takvi su organizacijski  uvezani, dok su u drugom slučaju ipak jedinka, najčešće u kontaktu sa raznim asistentima i saradnicima štićene osobe, gdje područje odgovornosti i nije baš uvijek do kraja definirano. Zbog toga su zadaci bitno različiti tako da u ovoj opciji često bivamo odgovornom osobom štićenika pa time i preuzimamo kako organizacijske, tako i logističke poslove svakodnevnice, što u principu ne bi trebali raditi.

Upravo u ovakvim slučajevima moramo biti „majstori zanata“ i pronaći svoje mjesto na putu između logistike i sigurnosti. Moramo biti vrlo fleksibilni kao bi ispunili postavljene zadaće, a težište i koncentracijiu zadržali na protivnicima i obavljanju onog posla za koji smo i obučeni. Pošto se veoma lako naš posao može svesti na logistiku i povećanje kvaliteta življenja štićene osobe, uvjet da bi ovdje opstali jeste zdrava samokritičnost i čvrsta ali visokofleksibilna i svestrana ličnost, jer samo onaj ko može sebe kontrolirati, može biti odgovoran za druge i pri tome imati uspjeha. Dogodit će se da ste jedan dan vozač, a već na sljedećem sastanku predstavljeni kao osoba odgovorna za sigurnost, a nešto kasnije angažirani i na čišćenju bazena. Ovisno o stepenu ugroženosti, bit ćemo u situaciji da iznalazimo rješenja za sigurnost u cijelosti, od prijedloga do implementacije, te da osobe oko sebe „učimo“ sigurnosnoj kulturi.

Veliki izazovi

Kod prijema moramo koordinirati sa sigurnosnim snagama i agencijama na terenu, na putovanjima u inostranstvo opet koordinirati sa lokalnom policijom i tamošnjim snagama sigurnosti, ovisno za koga radimo. Ovaj način rada je veliki izazov za svakoga i zahtijeva jaku i stabilnu ličnost, velika iskustva, kako životna, tako i profesionalna, volju, strpljenje, upornost i jasnu predstavu ličnih mogućnosti i granica. Permanentna procjena situacije kao i otvorena komunikacija sa osobom koju štitimo su temelji za uspješan i zadovoljavajući posao. Uvijek moramo biti spremni na kompromise i znati ocijeniti gdje treba biti težište i koncentracija. Ova opcija „svestranog tjelohranitelja“ je u svijetu sve popularnija i postaje trend, ali ima i veće zahtjeve prema svima koji se bave tim poslom. Zato svoj nivo znanja i spremnosti na svim poljima treba permanentno povećavati.

Ovaj put govorit ćemo o specifičnostima, razlikama, ovlastima i obavezama onih koji nude usluge zaštite ličnosti kroz privatne i državne službe i agencije, unutarnje službe zaštite ili su direktno uposleni u velikim kompanijama i zaduženi za određene ličnosti, te nekim formama u kojim možemo naći svaku od navedenih opcija

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Navedene službe provode mjere zaštite ličnosti i, osim po specifičnostima i osobenostima, razlikuju se po načinu i pristupu obavezama i zadacima. Upoznajmo ih.

Državne službe

Jedna od temeljnih obaveza države i njenih institucija jeste zaštita građana i njihovih prava. Iz tog razloga se policijske snage, posebne policijske jedinice i u nekim slučajevima predstavnici vojnih struktura zadužuju poslovima zaštite ličnosti. Državnu ili službenu zaštitu mogu dobiti državni službenici protokolarnim putem ili neposredno ukoliko postoji dokazana prijetnja, a zadaci ili poslovi iz državnog protokola se dodjeljuju isključivo državnim službama. One imaju veliku prednost zbog ovlasti koje im država daje, a jedna od ključnih svakako je mogućnost kvalitetnijeg istraživačko-obavještajnog rada koji se u svim aspektima, načinima i metodama u potpunosti razlikuje od onog kojim se bave sve ostale službe. Zahvaljujući ovim prednostima državne službe lakše dolaze do profila ili slike mogućeg protivnika. Zaštitne mjere kao i taktike koje koriste moraju biti jasno definirane na temeljima propisa službe i usvojene u sklopu radnih obaveza. Ovakav način normiranja i doktrine čini mogućom saradnju unutar ovakvih organizacija, posebno kada se na jednom mjestu ili osiguranju nađe istodobno više službi. Naravno, tada ingerencije preuzima tim za koordinaciju. Ali, na osnovu spomenutih propisa i pravila svaka od tih službi poznaje svoje ingerencije i shodno njima i djeluje. Ovakav način organiziranja olakšava izmjenu kadrova kao i integraciju novih članova tima. S obzirom da se većina mjera uslovno ravna prema finansijskim proračunima, ljudstvo, vrijeme, oružje, kao i tehnička pomagala u određenim slučajevima mogu biti upotrijebljena u prekomjernim količinama. Shodno važnosti i težini zadatka definiraju se i sredstva koja se stavljaju na raspolaganje. Prednost državnih službi je također u tome što mogu istovremeno doći do počinioca na raznim nivoima i njihovo djelovanje otežati ili čak zaustaviti.

“Krugovi zaštite”

Oko štićenog cilja ili osobe prave se tzv. zaštitni krugovi. Oni podrazumijevaju prikrivene istražitelje, kriminalističke istražne radnje, saobraćajnu policiju na punktovima, koja se obično postavlja na pristupnim tačkama, i njihovu kontrolu, snajperiste na uzvišenim objektima, helikopterski nadzor te samu gardu neposredno oko štićene osobe. Ovako izgleda jedno kompleksno obezbjeđenje u slučajevima kada je državni interes u pitanju, i gdje se ne postavlja upit o finansijskoj opravdanosti. Državne službe imaju osoblje koje permanentno radi na zaštiti ličnosti za državne službenike, političare. Za državne goste, diplomate ili ugrožene ličnosti iz javnog života se postavljaju vremenski ograničene mjere za koje se u većini slučajeva angažiraju policijske snage koje povremeno rade ovaj posao ali i službenici čiji je to permanentan posao. Loša strana angažiranja tzv. “klasičnih policajaca” jeste u tome da su to ljudi koji u svom svakodnevnom poslu ipak rade nešto drugo, a to je da instinktivno idu za počiniocima ili napadačima, što u slučaju obezbjeđenja jedne ličnosti može biti vrlo opasno. Praksa u više slučajeva širom svijeta je pokazala da na nekoliko momenata štićena osoba zna ostati sama jer je njeno policijsko obezbjeđenje potrčalo za nekim „napadačem“, ne shvatajući da bi to lako mogla biti i zamka. Nije to ništa neobično jer ljudi, posebno u kriznim situacijama, uglavnom djeluju instinktivno, tj. rade ono za što su obučeni. Stoga, u svim državama, u policijskim i vojnim strukturama postoje jedinice koje rade samo na zaštiti ličnosti i koji su posebno obučene kako bi u datom momentu ispravno reagirale i spriječile najgore.

Privatne službe

Privatne službe su kompanije koje nude usluge iz oblasti sigurnosti i većina ih nudi širok spektar raznih usluga, od nadziranja, osiguranja javnih skupova i manifestacija, transporta novca i drugih vrijednosti pa do zaštite ličnosti. Kada su osobe ili pravni subjekti sigurnosno ugroženi, u principu, privatne kompanije su prava adresa nakon policije kojoj se obraćaju. Ako policija ne može preuzeti slučaj, onda su privatne službe na potezu. Njihova prednost je u brojnosti, raspoloživosti potrebnim osobljem kao i njihovom opremom koja je uglavnom na zavidnom nivou. Ipak, kod većine kompanija zaštita ličnosti je jedan mali odjel i njihove mjere su vremenski ograničene. Angažmani su povremeni, uglavnom kod akutnih prijetnji, ili kod nekih prijema i posebnih prigoda. Razlog ovakvog angažmana je budžet nalogodavca. Njihov angažman se pretežno naplaćuje u vidu dnevnih gaža koje se kreću od 50 do 300% iznad efektivne plaće koju zarađuju (jasno je da kompanija nešto mora zaraditi). Sa druge strane, imaju kompletnu infrastukturu, dobru organizaciju i sve pravno-sigurnosne tehničke okvire koji su potrebni za taj posao. Naravno, i administracija proguta nemali dio zarade, i relativno brzo klijent dolazi na ideju da direktno kod sebe zaposli jednog takvog čovjeka i tako uštedi dobar dio troškova. U pojedinim slučajevima “vrbuju” čak i personal iz tih kompanija koji bi radili kod njih kao direktni uposlenici.

Mogućnosti brzog uklapanja

Klijent uživa i mnoge bitne pogodnosti dok sarađuje sa privatnim agencijama kao što su stručna kompetencija i iskustva kompanije, raspoloživost personala, te mogućnosti brzog uklapanja u aktuelne potrebe klijenta. Ovo su najbitnije prednosti rada sa privatnim sektorom, a te pogodnosti uglavnom ne možete ostvariti preko uposlenika na tim poslovima u vašim kompanijama. Kod privatnih kompanija ipak postoji problem konstantnog angažiranja ljudi, uposlenih na poslovima zaštite ličnosti, da rade na nekim drugim poslovima i oblicima zaštite. To je sa jedne strane uredu jer se upoznaju sa nekim novim stvarima iz tehnike i stječu druga iskustva, ali sa druge strane gube osjećaj za rutinskim obavljanjem prvobitnog posla ili gube osjećaj za radom u timu što za sobom vuče druge opasnosti kada opet povremeno budu angažirani na poslovima zaštite ličnosti.

Nakon što smo objasnili profile samog počinioca, te općenito njihovih potencijala, u ovom broju ćemo reći nešto više o taktikama koje koriste, kao i samim oružjima – sa posebnim osvrtom na eksplozivne naprave. Njih ne moramo poznavati do u detalje kao ni načine njihovog aktiviranja. Ipak, kada ih uočimo, najbitnije je da znamo protokole ponašanja i kako na najbrži mogući način doći do osobe koja je osposobljena za njihovo uklanjanje

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Oružja i taktike napadača

Koliko su raznovrsni načini i forme u kojima se pojavljuju napadači, podjednako su raznovrsne forme njihovog oružja, i naprave, kao i taktike koje koriste u napadima (ovisno o namjerama, sredstvima te kulturnim i geografskim osobenostima). Tip oružja varira od najmanjih kalibara pa do ručnih bacača projektila. Zato se u tim slučajevima mora pristupiti na jedan realističan način i dobro procijeniti ko je, šta, kad i kako upotrijebio, odnosno šta na tom području realno napadačima može biti na raspolaganju. Ovaj put nećemo spominjati neke određene vrste oružja jer za to postoje stručne literature, ali ćemo se osvrnuti na eksplozivne naprave koje su poznate u praksi i više puta korištene. Eksploziv je jedno od najstarijih oružja političkih terorista i u konstantnoj je upotrebi pri izvršenju raznih drugih delikata, kako od terorista tako i od onih iz kriminalnog miljea.

Nekonvencionalne eksplozivne naprave

Proizvodnjom enormnih količina raznih mina, bombi i ostalih ubojitih sredstava u prošlom i ovom stoljeću, dva svjetska rata i ostali ratovi širom svijeta su „umjetnost indirektnog ubijanja“ doveli do najvišeg nivoa. Njihovo aktiviranje se odvija na različite načine – npr. tenkovske mine  se aktiviraju težinom tenka, nagazne pješadijske mine težinom jedne osobe, a za aktivaciju se još koriste i razni eletronski šalteri i kontakti. Bez obzira, nakon pronalaska istih, tim stručnih i dobro obučenih osoba može ih deaktivirati bez većih problema i trajno ukloniti. Bombe o kojima mi želimo nešto reći, odnosno bombe političkih ili drugih terorista su u većini slučajeva improvizirane naprave, zbog čega ih i nazivamo nekonvencionalnim eksplozivnim napravama. One mogu biti izrađene i montirane na više načina, a te metode su poznate samo onima koji ih smišljaju i prave. Ljudi koji rade na deaktivaciji takvih naprava svakodnevno se susreću sa novim slučajevima i metodama koje je potrebno analizirati i proučavati. Ove naprave se, baš kao i sami napadači, pojavljuju u raznim formama koje je teško i nabrojati: u pismima, paketima, tašnama koje su „zaboravljene“ u trgovačkim centrima, stanicama, aerodromima… I na takvim mjestima bombe bez razlike pogađaju svakog ko se nađe u njihovoj blizini, ne samo onoga ko se njima želi eliminirati. Zato takva sredstva sa sigurnošću možemo svrstati u najopasnija i najpodlija oružja. Ona ubijaju bez razlike, često ne ciljano nego nasumice i bez rizika za počinioca. U ovakvim slučajevima zaštita je, da tako kažemo, uslovna, tj. nema nekog posebnog i unaprijed određenog načina odbrane. Pravilo koje smo spomenuli na početku teksta  je da mi ne trebamo poznavati do u detalje sve vrste ovih naprava i načine njihovog aktiviranja, već trebamo poznavati protokol ponašanja kada ih uočimo. Nakon toga moramo znati i kako na najbrži mogući način doći do osobe koja je osposobljena za njihovo uklanjanje.

Struktura i aktiviranje

Eksplozivne naprave se sastoje od tri osnovna dijela a to su: visoko eksplozivno punjenje, inicijalna kapisla i  mehanizam za aktiviranje. Punjenje može posjedovati različite karakteristike i može biti različite težine. Kod pismo-bombe obično je u pitanju nekoliko grama eksploziva dok je kod autobombe ta količina mnogo veća.

Punjenje aktivira mala inicijalna kapisla koja u sebi također ima punjenje čije paljenje će dovesti do eksplozije. Kad je van glavnog punjenja kapisla, naravno, ne može nanijeti veliku štetu ali je sasvim dovoljna da tom malom eksplozijom zapali ili aktivira glavno punjenje od više kilograma koje zatim ima ogromnu razornu moć. Iskra koja aktivira inicijalnu kapislu se može izazvati na razne načine: udarom, strujom, hemijskom reakcijom itd. Također, postoji više vrsta samih upaljača kao što su elektro, dodirni, vremenski, visinski, daljinski itd.

Autobombe

Pod ovim pojmom uglavnom se podrazumijevaju dvije varijante bombi. Ili će bomba biti postavljena na vozilo sa namjerom da se ubiju oni koji su u vozilu ili se vozilo prepravlja u bombu koja će na određenom mjestu biti detonirana kako bi načinila štetu i ubila veću skupinu ljudi. U svakom slučaju, većina ljudi koji u takvim napadima stradaju su nevini ljudi i dosad je u većini slučajeva pravi cilj bio promašivan.

„Ulične“ bombe

Ove se bombe razlikuju od prethodnih jer se njihov cilj kreće, odnosno prolazi pored same bombe. Do sada su napadači sa ovim vrstama bombi uglavnom napadali na dva načina. Prvi način je da se sa ogromnom količinom eksploziva digne uzrak čitav dio ulice ili mosta kojim se kolona kreće. Ovaj način ne traži veliku preciznost kao ni tehničke i taktičke uvjete. Drugi način je da se sa velikom organizacijskom, logističkom i tehničkom pripremom i preciznošću cilja ubije samo osoba koja prolazi u određenom vozilu. Vrijeme aktiviranja i brzina vozila moraju biti tačno proračunate kako bi napad imao uspjeha. Bomba se prije svega mora implementirati u okoliš, a također se mora osigurati da će se aktivirati kad pravo vozilo bude prolazilo. Nažalost, pokazalo se da je ovakva, naizgled nemoguća opcija koja u jednu ruku predstavlja i perfektnu usklađenost između čovjeka i tehnike, više puta odnijela ljudske živote.

Zapaljive naprave

Za ovakvu jednu napravu jednostavne izvedbe, u principu, dovoljno je samozapaljivo sredstvo i šibica. One općenito važe za manje ubitačne naprave ali se zato lakše pripremju i brzo su upotrebljive. S obzirom da sve komponente za ovakve naprave možemo naći u svakom supermarketu, rizik transporta gotovo da ne postoji, pogotovo ako se napad izvršava na jednom takvom mjestu. Jedno je sigurno, a to je da je od zapaljivih naprava bez obzira na jednostavnost njihove pripreme poginulo znatno manje ljudi nego od drugih eksplozivnih naprava a koje su kudikamo komplikovanije za pripremiti i nabaviti.

Anterfile

Safety/security

Mnogi stručnjaci i grupe svakodnevno rade na tome kako bi sačinili mjere sigurnosti čijim bi pridržavanjem naši životi i životi mnogih drugih ljudi bili sigurniji. U tu svrhu izrađeno je i mnogo „safety“ produkata koji su manje opasni za nas jer opasnosti drže dalje od nas. Pod pojmom „safety“ smatramo sve objedinjene sigurnosne mjere koje sprečavaju opasnosti sa kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, a koje nisu uslovljene djelovanjem kriminala ili terorizma. Dakle, ove mjere nas štite od općih opasnosti i prijetnji koje nisu direktno usmjerene protiv nas, kao npr. sigurnosni pojas u automobilu, kaciga za vožnju na motoru, zaštita u utičnicama za djecu, zaštitni šljem na gradilištu… S druge strane „security“ predstavlja sve mjere koje nas čuvaju od opasnosti i prijetnji koje su usmjerene direktno protiv nas i našeg života, ličnosti ili imetka a uslovljene su djelovanjem kriminalaca ili terorista. Te mjere i produkti su npr. alarmni uređaji, sigurnosne brave, mjere za zaštitu ličnosti, sefovi, sigurnosna stakla, videonadzor i dr.

Prema tome, ovaj dio zaštite ličnosti o kojem mi govorimo usmjeren je više ka „security“ oblasti, mada ni drugi dio ne smijemo zanemariti, tj. moramo poznavati i pridržavati ga se jer tako također podižemo našu svijest i nivo sigurnosne kulture.

Mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ne zaustavljati vozilo, tj. ne dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati

Arnautović Džemal, Instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)

U ovom broju ćemo ponovo govoriti o procesu napada protiv ili na našu mobilnost. Izlaganje ćemo podijeliti na četiri faze, a zatim ćemo preći na samog počinioca ili počinioce, te njihove profile i potencijale.

Izbor mjesta na kojem će se izvršiti napad

Neprijatelj će za mjesto napada uzeti tzv. ključne tačke koje smo spominjali, a to su mjesta kojima mi nakon svih rezervnih puteva i manevara moramo proći na putu između naših boravišta. To su, također, mjesta na kojima nemamo puno prostora za manevrisanje i izbjegavanje, pa smo iz tih razloga na tim mjestima najizloženiji neprijatelju i najlakši cilj,te se tu i najviše trebamo koncetrirati i obratiti pažnju.

Izoliranje područja na kojem će se izvršiti napad

Područje napada mora biti izolirano. Ovo je razlog zbog kojeg, na mjestima gdje je velika frekvencija ljudi, nemamo otmica ili bar ne onih profesionalnih, ili otmica na jednom statičnom mjestu gdje je vrijeme otmičara usko ograničeno. Operacija se mora što brže izvesti i to mjesto napustiti, jer počinioci ne žele riskirati uplitanje „trećih“ osoba. Ovo vam ni u kom slučaju ne smije ulijevati lažnu sigurnost i dovesti do toga da se opustite. Ali je to, po mom mišljenju, iz objektivnih razloga do sada uglavnom bila praksa. Ako pokušate razmišljati kao napadač, vrlo brzo ćete uvidjeti da jedno dobro izolirano mjesto napada ima puno bolji utjecaj na osobu koju se otima – naravno, u korist napadača – nego neki trg gdje je mnoštvo prolaznika. Kada imamo klijenta koji je na taj način zaista ozbiljno ugrožen, moramo biti spremni na sve i očekivati razna ometanja i odvraćanje pozornosti – kao npr. lažne dojave o podmetnutim bombama, čime se skreće pozornost, prije svega policiji, koja je naš najveći saveznik i pomagač u ovakvim situacijama, ali i našim kolegama koji bi nam trebali priteći u pomoć. Ovoga moramo biti svjesni i ovakva dešavanja gledati kao indikatore nečega što nam možda predstoji.

Zaustavljanje vozila

Napad na nekoga ko je u pokretu, rizičan je, i vrlo lako može postati neuspjehom. Iz tog razloga se pojavila potreba za iznalaženjem načina za zaustavljanje vozila. Kao što smo već ranije isticali, mašta onih koji su skloni kriminalnim djelovanjima je prilično bujna i nema granica, pa onda možamo samo zamisliti na koje sve načine će nas pokušati zaustaviti. Kada ja otmica u pitanju, tu napadači zaista moraju biti profesionalci jer im ta osoba treba živa, tako da „nasilno“ zaustavljanje, kao opcija, ne dolazi u obzir – npr. postavljanje explozivnih naprava nije solucija, jer bi ugrozilo život osobe i tako bi napadači mogli ostvariti svoj cilj. Mnogo je mjesta na kojima nas mogu pokušati zaustaviti i tom prilikom koristiti brojne varke, koje bi, ukoliko ne budemo oprezni, mogle imati koban ishod. Praksa bilježi mnogo lažnih policajaca, semafora, radova na putu obilježenih saobraćajnim znakovima, lažnih obilaza koji direktno vode njima u ruke, nesreće na putu ili dječijih kolica. Mnogo je načina na koje se može pokušati, ali mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ni po koju cijenu zaustaviti vozilo. Dakle, ne smijemo dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati.

Onesposobljavanje zaštitara

Da bi što prije preuzeli kontrolu nad osobom koju žele oteti, napadači moraju onesposobiti ili eliminirati one koji je štite. Mnogo puta smo se osvjedočili sa kojom preciznošću se uptrebljavalo vatreno oružje protiv istih i uprkos panici i situaciji koja tada vlada, osoba koja je oteta ostajala bi nepovrijeđena. U takvoj situaciji moramo svu našu vatrenu moć ciljano i konzekventno usmjeriti protiv napadača kako bi ga odbili a nas sklonili na sigurno. Ako se nalazimo u vozilima, a poseno u blindiranim vozilima, onda ni u kom slučaju ne smijemo zaustaviti ista i moramo ostati u pokretu. Nažalost, u mnogo slučajeva dolazi do kolizije između vozila koja se nalaze u koloni unutar našeg tima, što dovodi do zaustavljanja, i neprijatelju daje novu šansu da odradi svoj posao.

Iz ovih razloga je bitno da smo u svakom momentu na nivou zadatka, a to znači da se konstantno nadograđujemo i proširujemo naše znanje iz ove oblasti. U našem „slobodnom“ vremenu posjeta streljani mora biti uračunata, trening sigurnosne vožnje također, jer su to stvari koje, ako njima vladamo u ovakvim situacijama, znače život nama i onima oko nas. Ovo je zaista ozbiljan posao i tako ga treba razumjeti i prema njemu se odnositi, ili izabrati neko drugo zanimanje.

Počinioci i njihovi profili i potencijali

Historija prijetnje ili ugrožavanja života i imetka, poznaje dva profila počinioca, koji svoj cilj sa velikom vjerovatnoćom i postignu. Od počinioca koji djeluje iz ubjeđenja, ma kakvo ono bilo, može se očekivati da bude bombaš samoubica. Sa drugim, ali jednako jakim motivom, djeluju i teroristički počinioci. Grupa je veća, profesionalnije pripremljena i visoko kvalifikovana, jer je vodstvo na vojni način i hijerarhijski uređeno. Terorist sebi ne može priuštiti da izbjegava rizike, ali na osnovu njegovog ubjeđenja i struktuiranog vođenja, sa velikom vjerovtnoćom dolazi do cilja. Psihički bolestan ili labilan počinioc djeluje na osnovu svoje mržnje, ludila ili nagona. On je obično u jednom polju napetosti između osnovnih prirodnih inhibicija i želje za izvođenjem nekog djela kao oslobađajućeg čina. Što je veća napetost i dešavanja oko njega, recimo na nekim manifestacijama, to je veća mogućnost gubljenja samokontrole i veća mogućnost da počini neko djelo. Njegov „neprijatelj“, opet, može samo privremeno prekoračiti granice njegove psihičke poremećenosti i on u većini slučajeva, nakon što je izvršio neki čin osvete, ne predstavlja više opasnost. Ostale bi mogli svrstati, da kažemo, u još jednu grupu koju predstavljaju kriminalci. Oni djeluju isključivo radi lične finansijske i materijalne koristi, i ni u jednom momentu nisu spremni zbog nekog cilja svoj život dovesti u opasnost. Može se očekivati i saradnja više takvih osoba, jer one gledaju da djeluju, odnosno čine djela, shodno kazni koju mogu podnijeti, u slučaju da budu uhvaćeni. Tu se pretežno radi o privrednom kriminalu.

Uspješno odbijanje napada je teško i uvijek sa sobom nosi gubitke u nekoj formi. Zbog toga naša zadaća treba biti da svakodnevno pratimo okruženje i primjećujemo i najsitnije promjene kako bismo napade i aktivnosti usmjerene protiv nas odbili već u samom planiranju i pripremi.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)

U prošlom broju naveli smo četiri osnovna elementa koja napadači moraju imati u vidu ukoliko žele da njihov napad bude uspješan. Sada slijede i druge faze koje nisu ništa manje bitne od već spomenutih.

Izrada plana

Protivnička strana će na osnovu prikupljenih informacija iz prethodnih faza sačiniti plan. Planovi se, također, izrađuju individualno i ovisno o slučaju, te se prilagođavaju prilikama, pri čemu važnu ulogu igraju tehnika, sredstva, ciljevi, namjere kao i kultura protivnika. Doživjeli smo slučajeve gdje su tehnika i pomoćna sredstva sačinjavali glavni dio napada, ali i one gdje je protivnik svoju silu demonstrirao upotrebom 600 kg eksploziva. Očito je da fantaziji takvih osoba nisu postavljene nikakve granice pa se razmišlja o svemu i svačemu i iznova pokušava nekim novim putevima. Ipak, bitno je da svoja sredstva i tehniku, također, koliko je to moguće, upotrijebe optimalno i na najbolji način. U određenim slučajevima su mjere zaštite koje smo postavili shvaćene kao izazov za protivničku stranu – naprimjer, blindirana vozila koja se pokušalo uništiti, a one unutra eliminirati. Ipak, provođenje plana se u većini slučajeva orijentira prema dvjema mustrama koje smo opisali.

Uvježbavanje izrađenog plana

Napadači će podalje od nas uvježbavati svoj plan i namjere do te mjere da i najmanji detalji budu dovedeni do perfekcije. Tu spadaju, prije svega, moment iznenađenja i kompletan vremenski plan akcije. U mnogo slučajeva se napada u grupi, pa svaki član mora biti uvježban, a koordinacija između napadača također mora biti dovedena do perfekcije. Tu je i priprema i isprobavanje raznih alata ili pomagala, vozila, skrovišta, oružja i ostalih sredstava, ovisno o slučaju. Tek kada sve to funkcionira bez ikakvih zastoja, i uz dobru koordinaciju, zaputit će se na mjesto napada u predviđeno vrijeme.

Pozicioniranje na mjestu napada

Najkasnije neposredno pred napad napadači se moraju pozicionirati na mjestu napada ili, kako se još zove, mjestu zločina. Počinioci, vozila i oružje moraju biti na pozicijama. Bilo je slučajeva u kojima se ovaj dio „razvlačio“ sedmicama da bi se kabl ili eksploziv pozicionirao u ulici, ili da se, recimo, bicikl neprimjetno uklopi u ambijent. Naprimjer, kad svaki dan prolazimo pored istog bicikla, nekad ga počnemo smatrati dijelom ambijenta i ne vidimo ga kao opasnost, a on je upravo to glavno oružje protiv nas. Ovo je zadnji moment u kojem možemo odbiti napad! Kroz dobro uvježbano zapažanje i kvalitetan lanac komunikacije, najmanje promjene u okolini moraju biti primijećene i analizirane. Na to se odmah mora adekvatno reagirati, jer se događalo da su neki indikatori primijećeni, ali se nije odmah i adekvatno reagiralo pa su posljedice bile katastrofalne. Naravno da će se napadači svim mogućim sredstvima pokušati integrirati u okolinu jer su maskiranje i zavaravanje u svim mogućim formama najbitniji elementi u ovoj fazi napada.

Izvođenje akcije – napada

Napad se usmjerava prema namjerama onih koji ga izvode. Radi li se isključivo o ubistvu, otmici ili nanošenju štete, cilj napada će se orijentirati prema dvjema opisanim mustrama i shodno njima se odvijati. Nama preostaje odbijanje napada ili odbrana. Za ovaj moment svakodnevno treniramo i uvježbavamo sve svoje odbrambene tehnike: upotrebu vatrenog oružja i rukovanje njime, upravljanje i vladanje motornim vozilom u kriznim situacijama, blisku borbu i evakuaciju štićene osobe. Ali ne smijemo zaboraviti da smo, ako je do napada već došlo, upravo mi zakazali u fazama 2, 5 ili 8. Nismo primijetili indikatore jednog takvog napada i reagiramo tek sada. Uspješno odbijanje napada je teško i uvijek sa sobom nosi gubitke u nekoj formi. Zbog toga naša zadaća treba biti da svakodnevno pratimo okruženje i primjećujemo i najsitnije promjene kako bismo napade i aktivnosti usmjerene protiv nas već u samom planiranju i pripremi odbili. Naravno da moramo biti spremni odbiti i direktne napade na nas, ma iz kojeg razloga oni bili direktni, bilo to našim propustom ili zato što se, u prolazu, nekome nismo svidjeli pa je došlo do napada. Moramo znati da je, pored svih priprema, našeg timskog rada, saradnje štićene osobe, uspjeh ovakvih kompleksnih zadataka vezan za trenutnu situaciju i naše ponašanje u toj situaciji. Ako smo bili uspješni – to će biti kraj svih aktivnosti protiv nas, ako je protivnik bio uspješniji – aktivnosti se nastavljaju.

Bijeg

Ako izuzmemo „kamikaze“ ili samoubice, protivnik uvijek želi pobjeći i što prije napustiti mjesto zločina. U većini slučajeva je bijeg dobro pripremljen i čini ključni element za potpuni uspjeh napadača. Ali i sigurnosne službe, od policije pa dalje, dobro su opremljene i spremne da se odmah uključe u potjeru ako mi više za to nismo sposobni. Ukoliko je u pitanju otmica, važno je da je naša štićena osoba prije svega opremljena alarmnim uređajem koji će aktivirati, a kojih danas ima na tržištu u raznim formama: mobiteli, satovi, privjesci, ogrlice ili narukvice u svim oblicima. Koliko god to izgledalo teško, svog klijenta moramo educirati jer je u pitanju nešto što je najvrednije – lična sigurnost i život.

Ocjena i preuzimanje odgovornosti za napad

Nakon uspješnog bijega se analiziraju i ocjenjuju rezultati, odnosno, dijeli plijen. Kod otmica u ovoj fazi tek sad počinju pregovori s mogućim partnerima oko uvjeta puštanja, pa do eventualne predaje novca, tj., razmjene. Zavisno od cilja napadača, često postoji interes za objavom ili preuzimanjem odgovornosti za napad koji će u javnosti privući pažnju na događaj, odnosno, grupu koja je izvela napad.

Zaključci

Ovo je debrifing napadača. Ovisno o stupnju profesionalizma analizirat će se rezultati akcije i iz toga se izvući eventualne pouke za buduće akcije. To može značiti poduzimanje aktivnosti na sakrivanju određenih članova ili njihova ponovna infiltracija na drugim mjestima i možda s drugim identitetom.

Na nama je da ostavimo utisak „tvrdog cilja“, jer imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak. Ako on bude onakav kakav dolikuje osobama koje se bave ovim poslom, možda i samim time učinimo da se odluče za neki lakši i za njih jednostavniji cilj.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)

Prvi korak koji napadač poduzima jeste sačinjavanje liste potencijalnih ciljeva. Kriteriji i razlozi koji se uzimaju u obzir prilikom izbora cilja ili sačinjavanja te liste su različiti i mogu se pojaviti u različitim formama. U nekim zemljama je dovoljno da ste stranac i odmah ste ispunili sve uvjete da budete ciljana osoba, u drugim, opet, ako ste imućni, ako ste političar ili neka druga važna ličnost (u jednom od prethodnih brojeva smo pisali o klijentima i njihovoj svestranost).

Kako znati da smo mi ili naša štićena osoba dospjeli na jednu takvu listu? U principu, mi to ne možemo sa sigurnošću znati ili potvrditi, ali se držimo svoga protokola i pravilnika, o kojem smo, također, pisali: kada dođemo na neki novi teren, raspitajmo se o kriminalnim grupama koje djeluju na tom području i čime se bave. Znamo, recimo, čime se bavi naš klijent i automatski možemo pretpostaviti jesmo li interesantni ili nismo. Činjenica da firma ili klijent za kojeg radimo posluje u rizičnim područjima dovoljna je da dospijemo na jednu takvu listu. Najbolja zaštita ili prevencija i u ovom slučaju je „low profile“: neupadljivim nastupom i ponašanjem nastojati da što manje skrenemo pažnju na sebe, odnosno, ne biti u centru pažnje, čime nećemo davati „dodatne“ razloge da baš nas napadnu. Ali, i ovdje postoje granice mogućeg. Zavisno od namjere napadača, pozicija našeg klijenta u javnom životu nekad nije ni bitna, ako se, recimo, radi samo o novcu. Ako neko želi iznuditi novac, njemu je bitno da taj koga napada ima novac, a ne da je poznat. Oni će pokušati doći do svog cilja sa što manje otpora. Za nas bi moglo biti važno i to da sebi napravimo sliku o svom klijentu – o njegovoj ličnosti i komunikaciji (javni nastupi, obraćanja itd.). U svakom slučaju, moramo usko sarađivati s osobama koje su zadužene za PR ili marketing. U svim ovim odjelima se mora obratiti pažnja na sigurnosni aspekt, odnosno, moramo dati svoje mišljenje kako ti ljudi ne bi nesvjesno ugrozili našeg klijenta, tj., osobu za koju i sami rade.

Osmatranje

Protivnik sebi napravi jednu opširnu sliku o ciljevima pojedinačno. Ovdje se prvenstveno radi o izvodljivosti akcije, a da se ne ograniči na neki striktan način djelovanja. Pitanja koja sebi najčešće postavljaju su:

• Moguće ili nemoguće?
• Jednostavno ili komplicirano?

Protivnik će pokušati prikupiti sve moguće podatke i utiske kako bi na ova dva pitanja što bolje mogao odgovoriti jer od njih značajno zavisi ishod akcije. Pratit će nas, kretat će se u našem okruženju, neprimjetno raspitivati, možda pregledati i otpad kako bi došao do neke njemu važne informacije. Nastojat će stvoriti sliku o našim sigurnosnim mjerama, načinu rada i funkcioniranja. Naravno, sve je to dobro maskirano i taktički odrađeno. Opseg pokrenute akcije zavisi od samog cilja, razloga koji ih pokreću kao i organizacije nas samih. Na nama je da ostavimo utisak „tvrdog cilja“, jer imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak, a ako on bude primjeren osobama koje se bave ovim poslom, možda i samim tim učinimo da se odluče za neki lakši i za njih jednostavniji cilj. Ova krilatica iz menadžmenta ima i kod nas svoje važenje. Moramo imati na umu da nas uvijek neko posmatra: protivnik, kolege, konkurencija ili povjerenik našeg klijenta. Zato moramo biti svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica i pokazati se s naše najbolje strane. Ovoga posebno trebamo biti svjesni kad se u blizini ne nalazi naša štićena osoba jer tada mnogi sebe prikazuju u jednom sasvim drugom svjetlu i mogu se nesvjesno dovesti u opasnost. Mora se paziti kome se kakve informacije daju i u kakvom okruženju se sa svojim kolegama razmjenjuju povjerljive informacije. Od nas zavisi kakav utisak o nama će protivnik imati u daljim fazama.

Odbacivanje teških ciljeva

U ovoj fazi mi i nemamo neki utjecaj, jer smo svoj dio posla već trebali uraditi. U ovoj fazi se, jednostavno, upoređuju ciljevi i biraju oni koji su jednostavniji i isplativiji, odnosno, odbacuju oni kod kojih se ne isplati napadati. U prošlosti se više puta pokazalo, posebno kod političkih atentata, da napadnuti nisu bili stvarni cilj napadača, ali na osnovu jednostavnijeg pristupa i izvodljivosti akcije su postali cilj, što govori da mi svojim profesionalnim ponašanjem odrađujemo veliki, ponekad i glavni dio posla.

Izbor definitivnog cilja

Na osnovu informacija iz prethodne faze protivnik donosi konačnu odluku koji cilj će biti napadnut. Na ovu odluku smo mogli utjecati u drugoj fazi, poslije toga više nećemo imati mogućnosti ojačati svoj utisak. Ovdje se još jednom vidi važnost našeg djelovanja – utiska koji ostavljamo kod osoba oko sebe direktnim ili indirektnim komuniciranjem.

Detaljnije informacije

Protivnik sada treba detaljnije informacije o svom cilju koji je izabrao i njegovom okruženju. Mjesta na kojima boravi, faze mobilnosti i ključne tačke će sada biti detaljno izviđane i istražene. To će se odraditi klasičnim opserviranjem i dodatnim izviđanjem. Elektronika ovdje pomaže da se na jednostavniji način dođe do važnih informacija putem prisluškivanja ili postavljanjem GPS uređaja na automobil koji će nam dostaviti informacije o svakodnevnom kretanju vozila kojim se cilj kreće.

I ovdje opseg akcije i ulaganja sredstava ovisi o cilju, razlogu koji je pokreće i našoj organizaciji. Sada se već taktički pristupa i u, po nas najgorem slučaju, kupuju ili ubacuju informanti. U nekim slučajevima koje smo istraživali takve osobe su bile i po godinu dana prije napada ubačene u „naše redove“. Takve osobe po svaku cijenu žele ostati neotkrivene jer takva osoba među nama bez našeg znanja je kamen temeljac njihovog uspjeha. Za nas je od velike važnosti da izgradimo kod sebe osjećaj za promjene u svom okruženju; promatra li nas neko, kako se ponašaju ljudi u okruženju osobe koju štitimo. Mi smo ti koji trebaju educirati osoblje koje je u kontaktu sa štićenom osobom da imaju  barem minimum sigurnosne kulture, a to je, npr., da informacije o kretanju i ostale informacije koje bi mogle ugroziti sigurnost štićene osobe ne daju osobama koje nisu na našoj listi, da ih ne daju putem telefona, pisane dokumente da ne bacaju u smeće, a ponekad da na naš zahtjev svjesno daju informacije koje bi mogle zbuniti neprijatelja ili ga usporiti, odnosno, nama dati više prostora, koji je nekad od životne važnosti.