Sustavi detekcije plinova u garažama imaju jasnu sigurnosnu funkciju: pravovremeno prepoznati porast koncentracije štetnih plinova i aktivirati ventilaciju te alarmne scenarije prije nego što dođe do ugroze zdravlja ljudi. Upravo zato je EN 50545-1 danas ključna važeća norma koja definira zahtjeve za ove primjene, a uz nju se u praksi primjenjuju i druge povezane norme

Piše: Zlatko Dičak, direktor, Aurel; E-mail: zlatko.dicak@aurel.hr

U praksi se sve češće susreće ozbiljan problem: na tržište dolaze uređaji koji se reklamiraju kao “certificirani prema EN 50545-1”, a nakon uvida u dokumentaciju pokaže se da stvarni certifikat ne postoji. Umjesto toga, proizvođač u tehničkom listu navodi da je uređaj “izrađen prema” normi, što nije isto što i neovisno ispitivanje te izdavanje certifikata od strane akreditiranog certifikacijskog tijela. Na temelju toga pojedini distributeri potom izdaju i Izjave o sukladnosti, što je u potpunosti pogrešno.

Obveza certifikacije: EN 50545-1 i EN 50271 nisu “opcija”

Za detekciju otrovnih plinova u garažama (tipično CO i NOx) uređaji moraju biti certificirani prema EN 50545-1, ali i prema EN 50271. To nije formalnost, nego tehnički i sigurnosni preduvjet.

EN 50545-1 definira funkcionalne zahtjeve sustava i detektora za garaže i tunele, dok EN 50271 uvodi zahtjeve povezane s mjernom izvedbom, uključujući točnost prikazanih, odnosno izmjerenih vrijednosti te ponašanje uređaja kao mjernog instrumenta u stvarnim uvjetima rada. U praksi to znači da nije dovoljno “da detektor negdje uključi relej”, nego da izmjerena koncentracija bude vjerodostojna i da se alarm može postaviti na bilo koju vrijednost unutar mjernog opsega.

Ključni tehnički zahtjevi iz EN 50545-1
EN 50545-1 jasno navodi zahtjeve koje uređaji za detekciju moraju zadovoljiti. Posebno su važni mjerni rasponi za tipične plinove u garažama:

• CO: 0–300 ppm – razine alarma AL1: 30 ppm, AL2: 60 ppm, AL3: 150 ppm
• NO₂: 0–30 ppm – razine alarma AL1: 3 ppm, AL2: 6 ppm, AL3: 15 ppm
• NO: 0–100 ppm – razine alarma AL1: 10 ppm, AL2: 20 ppm, AL3: 50 ppm

Ovi rasponi nisu proizvoljni. Izravno su povezani sa stvarnim koncentracijama koje se mogu pojaviti u garažama, potrebom za ranim upozorenjem i logikom upravljanja ventilacijom. Norma pritom predviđa izračun srednje vrijednosti iz trenutačnih očitanja radi stabilnog upravljanja ventilacijom i alarmima, čime se izbjegavaju kratkotrajne aktivacije i lažni alarmi. Usto, norma u točki 4.3.2.2 zahtijeva da se pragovi aktivacije alarma mogu podešavati u cijelom mjernom rasponu detektora. To je ključno jer projektant mora definirati postavke prema lokalnim propisima, procjeni rizika i režimu ventilacije, a ovlašteni ispitivač mora imati mogućnost provjere rada sustava na stvarnim, propisanim razinama koncentracije.

Opasna tržišna praksa

Jedan od najvećih rizika u nabavi sustava za garaže zapravo je zamjena pojmova. “Uređaj je certificiran prema EN 50545-1” znači da postoji valjani certifikat, izdano tijelo, opseg certifikacije, identifikacija modela i često izvještaj o ispitivanju. To često znači samo da je proizvođač internim postupkom dizajnirao uređaj “u skladu” s normom, bez neovisne provjere.

Ovo je posebno izraženo kod dijela proizvođača koji se oslanjaju na starije nacionalne standarde. U praksi se često susreću uređaji (osobito određenih španjolskih proizvođača) certificirani prema starom standardu UNE 23300, koji je zamijenjen s EN 50545-1. Takvi uređaji, bez valjane certifikacije prema EN 50545-1 i EN 50271, ne bi se smjeli ugrađivati kao sustav detekcije plinova u garažama, jer ne zadovoljavaju zahtjeve važećeg europskog zakonodavstva za ovu namjenu.

Dim cigarete i previsoke koncentracije ispitnog plina

Dodatni problem javlja se tijekom testiranja i puštanja u rad. Nažalost, u praksi se događa da se provjera funkcionalnosti provodi vrlo visokim koncentracijama ispitnog plina, znatno iznad realnih i dopuštenih razina, ili improvizirano (npr. dimom cigarete) samo kako bi se “nešto aktiviralo”.

Takav pristup može prividno potvrditi da uređaj “reagira”, ali zapravo prikriva ključnu činjenicu da uređaj možda ne mjeri točno u području u kojem mora štititi ljude. Detektor koji se aktivira tek pri ekstremnim koncentracijama može proći takav pogrešan test, a u stvarnom radu propustiti registrirati štetne razine u ranom stadiju. To je osobito opasno za osobe koje se u garažama zadržavaju dulje vrijeme ili im je to radno mjesto. Netočno mjerenje i pogrešno podešeni pragovi alarma znače da sustav može “formalno postojati”, ali ne pružati stvarnu zaštitu.

U Hrvatskoj je pritom potrebno uvažiti i regulatorni okvir. Prema Pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti, za CO je GVI 20 ppm (dok EN 50545-1 navodi 30 ppm). Svako prekoračenje te vrijednosti mora biti prepoznato i registrirano u kontekstu izloženosti radnika koji u takvim prostorima borave osam sati. Ako sustav ne mjeri vjerodostojno u niskim i srednjim koncentracijama, promašuje svoju osnovnu svrhu.

Odgovornost proizvođača, distributera, instalatera, projektanata i nadzora

Stavljanjem na tržište i ugradnjom uređaja koji nemaju valjanu certifikaciju prema EN 50545-1 i EN 50271, proizvođači, distributeri i instalateri ulaze u zonu kršenja propisa i izravno dovode u pitanje sigurnost ljudi i imovine. U ovakvim sustavima “jeftinije” ili “brže” rješenje može dugoročno imati najveću cijenu. Zato je važno djelovati preventivno, već u fazi projektiranja i kontrole projekta. Najveći učinak postiže se kada projektanti i nadzorna tijela u projektnoj dokumentaciji jasno definiraju kriterije i norme koje uređaji moraju dokazivo zadovoljiti, te kada se u puštanju u rad provede ispravno testiranje prema pravilnoj metodologiji, u realnim koncentracijama i s provjerom mjernog prikaza, a ne samo alarmnog izlaza.

Minimalna ček-lista za projekt i nabavu

Kako bi se izbjegle zlouporabe, u praksi je razumno zahtijevati originalne certifikate za detektore i centralu prema EN 50545-1, uz jasno naveden popis modela i varijanti obuhvaćenih opsegom certifikata. Potrebno je osigurati i dokaz certifikacije prema EN 50271 za mjernu točnost, kako za detektor tako i za plinodojavnu centralu gdje je to primjenjivo.

Sustav mora biti usklađen s propisanim mjernim rasponima za CO, NO i NO₂ te imati dokumentirano podešavanje alarma u cijelom mjernom području. Jednako je važno da protokol ispitivanja pri puštanju u rad koristi koncentracije koje imaju smisla s aspekta sigurnosti i regulative, a ne ekstremne vrijednosti samo kako bi se “nešto aktiviralo”. Na kraju, nužno je imati i dokumentiranu kalibracijsku proceduru te definirane intervale održavanja u skladu s uputama proizvođača i zahtjevima primjene.