1 Juna, 2026
image
Home Blog Right SidebarPage 21

Otvorene prijave za ISNR Abu Dhabi 2026

Prijave su sada otvorene za naredno izdanje sajma ISNR Abu Dhabi, jedne od vodećih regionalnih platformi posvećenih saradnji u oblasti nacionalne i cyber sigurnosti. Događaj, koji se održava po deveti put, i dalje predstavlja važno mjesto okupljanja predstavnika državnih institucija, tehnoloških kompanija i stručnjaka koji oblikuju budućnost sigurnosti na Bliskom istoku.

Okupljajući zvaničnike iz oblasti nacionalne i cyber sigurnosti, kupce i aktere u lancu snabdijevanja iz javnog i privatnog sektora, ISNR Abu Dhabi se profilirao kao pouzdana platforma za razmjenu znanja, razvoj strateških partnerstava i predstavljanje novih tehnologija. Događaj omogućava sigurnosnim liderima da razgovaraju o novim prijetnjama, istraže savremena rješenja i ojačaju saradnju unutar industrije.

Sajam se održava u Abu Dhabiju, gradu koji je već desetu godinu zaredom proglašen najsigurnijim gradom na svijetu. Organizatori ističu da događaj ima za cilj potaknuti poslovnu saradnju, ojačati liderstvo industrije i predstaviti inovacije u oblastima koje obuhvataju fizičku sigurnost i napredne tehnologije cyber zaštite.

Magazin a&s Middle East učestvuje na događaju kao medijski sponzor, prateći ključne teme, tehnologije i diskusije koje oblikuju regionalno sigurnosno tržište. Zainteresirani se mogu prijaviti putem zvaničnog registracijskog portala: https://www.isnrabudhabi.com/registration

Jubilej magazina a&s Adria: Dvije decenije u službi sigurnosti

Dvadeset godina u industriji koja se svakodnevno mijenja nije samo vremenski period. To je proces učenja, prilagođavanja i stalnog preispitivanja vlastitih standarda. Kada se danas osvrnemo na put magazina a&s Adria, govorimo o vremenu u kojem je jedna ideja, nastala iz profesionalne potrebe, izrasla u regionalnu, pa i globalnu platformu

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Postoje projekti koji nastanu iz prilike. A postoje oni koji nastanu iz potrebe. a&s Adria pripada ovoj drugoj kategoriji. Prije dvadeset godina, u trenutku kada je industrija privatne zaštite u Bosni i Hercegovini tek tražila svoj identitet, pojavila se ideja da ta industrija dobije vlastiti stručni glas. Ne samo da je prati nego da je na neki način i oblikuje. Ono što je počelo kao pokušaj da se popuni praznina u znanju s vremenom je preraslo u regionalnu platformu koja danas povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca širom svijeta. Magazin a&s Adria svjedočio je transformaciji industrije – od fizičke zaštite do integrisanih sistema, od analognog nadzora do vještačke inteligencije, od lokalnih projekata do globalnih partnerstava. Ali paralelno s tim, rastao je i sam. Iz male redakcije s jednim računarom i velikom dozom entuzijazma prerastao je u medijsku i sajamsko-konferencijsku platformu koja povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca. Ovo je priča o tom putu ispričana kroz sjećanja glavnih aktera, ali i kroz činjenice koje pokazuju koliko daleko je projekat stigao. Priča o tome kako je nedostatak znanja postao motiv, kako je rizik postao odluka, a odluka dugoročna strategija.

Iz potrebe, ne iz ambicije

Magazin nije nastao iz ambicije da se pokrene biznis. Nastao je iz nedostatka i profesionalne frustracije spram svega što se događalo u industriji sigurnosti. Početkom 2000-ih, nakon završetka Fakulteta kriminalističkih nauka, Mahir Hodžić, njegov osnivač, započinje rad u službi sigurnosti Javnog preduzeća BH Pošta. Bio je to njegov prvi ozbiljan susret sa sistemskom sigurnošću, zaštitom infrastrukture, organizacijom procesa, upravljanjem rizicima i operativnim izazovima velikog sistema koji funkcioniše u stvarnom vremenu. Bosna i Hercegovina tada je bila u fazi posttranzicije, a privatna zaštita tek je počinjala dobivati konture industrije. Regulative su bile fragmentirane, tržište nedovoljno strukturirano, a profesionalni standardi u nastajanju. Sigurnost se uglavnom svodila na fizičku zaštitu i tehničke sisteme osnovnog nivoa, dok su pojmovi poput korporativne sigurnosti, sigurnosnog menadžmenta, procjene rizika ili integrisanih sistema rijetko ulazili u stručni diskurs.

“Formalno obrazovanje mi je dalo osnovu, ali ne i praktična znanja o tome šta, zapravo, radi security menadžer u velikim sistemima. Gotovo da nije postojala stručna literatura na našem jeziku. Knjige i časopisi o korporativnoj sigurnosti bili su nedostupni ili isključivo na engleskom jeziku”, prisjeća se Mahir Hodžić.

U potrazi za znanjem, pretplaćuje se na jedan sigurnosni magazin koji je izlazio u Beogradu. Čita ga, kako kaže, “od korice do korice”, analizirajući svaku studiju slučaja, svaki intervju, svaki tehnički prikaz. Taj magazin postaje njegov alat za samostalno obrazovanje. Paralelno dolazi do evropskih izdanja i prati razvoj industrije izvan granica Bosne i Hercegovine.

I nekako u tome trenutku počinje sazrijevati jednostavno, ali snažno pitanje: ako ovakvi magazini postoje na drugim tržištima, zašto ne bi postojao i jedan u Bosni i Hercegovini – i šire, u regiji? To nije bila romantična ideja o izdavaštvu. Bila je to racionalna reakcija na očigledan vakuum znanja, a iz te praznine izrasla je ideja o platformi koja neće samo informisati već podizati standarde i profesionalizirati sektor koji je tek počinjao oblikovati svoj identitet.

Ideja postaje odluka

Prvi ozbiljan poslovni plan nastaje između 2004. i 2005. godine. Analizirani su koncepti, struktura i sadržaj stranih izdanja. Bilježene su rubrike, modeli oglašavanja, dinamika izlaženja, struktura intervjua i studije slučaja i već je tada ideja postajala projekat. Mahir razgovara s kolegama iz bankarskog sektora, telekoma, elektroprivrede, velikih korporacija i privatnih sigurnosnih kompanija. “Prije svega me zanimalo da li bi im takav magazin bio koristan u svakodnevnom radu”, kaže. Reakcije su bile pozitivne, ali oprezne. Industrija je prepoznala potrebu, ali tržište je bilo mlado i finansijski osjetljivo.

Svoju ideju dijeli i s pružaocima usluga privatne zaštite, vlasnicima zaštitarskih agencija, distributerima i proizvođačima opreme. Pitanje nije bilo samo hoće li čitati magazin nego hoće li ga podržati. Jer bez podrške industrije, takav projekat nije mogao preživjeti.

U oktobru 2005. godine osniva se Global Security d.o.o. Bio je to trenutak kada ideja prelazi iz faze razmišljanja u fazu odgovornosti. Nije bilo velikih investitora niti sigurnih prihoda. Postojala je procjena, plan i spremnost na rizik. Važno je razumjeti koliko je taj korak bio neizvjestan. Pokrenuti stručni magazin u zemlji u kojoj industrija tek nastaje značilo je ući u prostor bez jasnih pravila i bez garancije da tržište može dugoročno podržati takav projekat.

“Prvi broj tadašnjeg magazina Zaštita izašao je u februaru 2006. godine, tačno prije dvadeset godina. Kada sam ga prvi put držao u rukama, osjećaj je bio poseban. Bio sam ponosan, ne samo zbog magazina nego zbog realizacije ideje koja je sazrijevala skoro dvije godine”, prisjeća se Mahir. Bio je to mali tim, skromni uslovi i velika odgovornost. Tada niko nije mogao znati da će taj prvi broj biti početak serije od 220 izdanja, više od 20.000 objavljenih stranica, desetaka hiljada fotografija i stotina različitih projekta koji će obilježiti razvoj industrije sigurnosti u regiji. Ali, u tom trenutku to nije bila statistika. Bila je to odluka da se krene s jasnim uvjerenjem da industrija zaslužuje ozbiljan, stručan glas.

Trenutak kada ostaje sam

Prvih šest mjeseci rada magazina djelovalo je ohrabrujuće. Industrija je reagovala pozitivno, oglašivači su se uključivali, a mali tim je radio intenzivno i sa osjećajem da se projekat kreće u dobrom smjeru. A onda dolazi prvi ozbiljan udar. Partneri s kojima je započeo projekat donose odluku da izađu. Razlog je bio jednostavan – magazin je bio finansijski zahtjevan, tražio je stalna ulaganja, dok je povrat bio spor i neizvjestan. Tržište još nije bilo dovoljno razvijeno da odmah prepozna i materijalno podrži ovakav stručni medij. “Nakon šest brojeva ostajem sam”, prisjeća se Mahir. Rečenica je kratka, ali iza nje stoji period koji je obilježio prve godine projekta. Osim što je morao riješiti finansijske obaveze prema partnerima, preuzeo je kompletnu organizaciju i nastavak izdavanja. U praksi je to značilo da je istovremeno bio urednik, autor tekstova, koordinator saradnika, osoba zadužena za oglašivače, distribuciju i svakodnevno poslovanje firme. Radio je ono što danas obavlja veliki tim. Bio je to period u kojem se, kako kaže, nije mnogo spavalo. Rokovi su ostajali isti, ali su se resursi smanjili. Svaki broj morao je izaći na vrijeme jer je kontinuitet bio jedini način da se sačuva povjerenje tržišta. U takvim okolnostima, magazin se nije razvijao brzo – razvijao se uporno.

Iz današnje perspektive, upravo taj period vidi kao najteži, ali i najvažniji. “Bilo je izuzetno teško, ali na taj prvi period sam posebno ponosan. Zahvalan sam svima koji su tada pružili podršku da projekat preživi ključne prve tri godine i postane finansijski održiv”, ističe on.

Ono što je posebno važno, a što se često ne vidi izvana, jeste činjenica da projekat nikada nije finansiran kreditima. Ulagalo se isključivo ono što je zarađeno. Takav model značio je sporiji rast, ali i potpunu kontrolu nad pravcem razvoja.

Mahir i magazin su tada naučili lekciju koja će ga pratiti narednih dvadeset godina: stabilnost je važnija od brzine, a kontinuitet važniji od spektakla. I može se reći da je to bio kraj prve faze, a početak ozbiljnijeg puta.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?”

Jedna od simpatičnih epizoda iz ranih godina veže se za nastup na Zagrebačkom velesajmu, u vrijeme kada je magazin još izlazio pod imenom Zaštita. Bila je to 2007. godina i jedan od prvih ozbiljnijih sajamskih nastupa izvan Bosne i Hercegovine. Redakcija je dobila štand – za tadašnje okolnosti važan iskorak. Momci iz redakcije bili su mladi, puni entuzijazma, ali još neiskusni i pomalo statični, tek u procesu upoznavanja industrije i ljudi s kojima će kasnije sarađivati godinama. Štand je, međutim, bio smješten tik uz ulaz u sajmište. Kako magazin tada još nije bio prepoznatljiv, prolaznici su se često zaustavljali – ali ne uvijek iz razloga koji su domaćini očekivali.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?” bilo je pitanje koje su, kako se danas uz osmijeh prisjećaju, čuli češće nego što su dijelili primjerke magazina. Zbog pozicije štanda mnogi su ih, očito, zamijenili za recepciju ili info-punkt sajma. Iskustvo je bilo negdje između neugode i simpatičnosti, ali danas predstavlja dragocjenu uspomenu na vrijeme kada je put od anonimnosti do prepoznatljivosti tek započinjao.

Security Essen 2008: Trenutak kada projekat dobija krila

Iako je magazin preživio najteži početni period, prava potvrda da projekat može izaći iz lokalnih okvira dogodila se 2008. godine na sajmu sigurnosti u Essenu. U to vrijeme bio je to jedan od najvažnijih evropskih sajmova sigurnosne industrije, mjesto na kojem su se susretali vodeći proizvođači, integratori, distributeri i mediji. Za malu redakciju iz Sarajeva to nije bio samo poslovni put, bio je to svojevrstan test.

“Tada smo već nekoliko godina izlazili redovno, ali, realno gledano, i dalje smo bili mali regionalni projekat. Odlazak u Essen za mene je bio i svojevrsno suočavanje s realnošću. Da vidim gdje smo u odnosu na svijet i da li uopće imamo snage za veći iskorak”, prisjeća se Mahir.

U Essenu dolazi do susreta s vlasnikom a&s Grupe, međunarodne izdavačke kuće osnovane 1991. godine na Tajvanu, koja je već tada imala snažnu mrežu izdanja u Aziji i saradnju s globalnim medijskim partnerima. “Razgovori su bili intenzivni i konkretni. Oni su željeli vidjeti ko smo, kako radimo i kakvu viziju imamo. Nije to bila formalnost, nego ozbiljna procjena. Mi smo morali pokazati da razumijemo industriju i da možemo ispuniti njihove standarde”, kaže on.

Nakon niza razgovora i pregovora ponuđena je mogućnost da magazin postane dio njihovog licenciranog programa, a to je značilo mnogo više od korištenja imena. “Ulazak u a&s grupaciju za nas je bio ogroman iskorak. To nije bio samo novi logo na naslovnici. To je značilo pristup globalnim analizama, istraživanjima, standardima, kontaktima i kompanijama do kojih dotad nismo mogli doći. Ta saradnja nam je doslovno dala krila”, kaže Hodžić.

Rebrending

Odluka o rebrendingu bila je strateška i hrabra. Magazin od 2009. godine izlazi pod imenom a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja. “Promjena imena bila je i simbolična i praktična. Željeli smo jasno pokazati da više nismo samo lokalni magazin. Prefiks ‘Adria’ definisao je naš regionalni fokus, a a&s nam je dao međunarodni kredibilitet. To je bio trenutak kada smo svjesno odlučili igrati ozbiljniju utakmicu”, pojašnjava on.

Nakon rebrendinga slijedi redizajn, prilagođavanje strukture sadržaja međunarodnim uredničkim standardima i postepeno uvođenje sadržaja na engleskom jeziku. Redakcija dobija pristup globalnoj mreži autora, analiza i industrijskih podataka. “Odjednom su nam vrata svjetskih kompanija bila otvorenija. Lakše smo dolazili do intervjua, do stručnjaka, do novih tehnologija. Ali, s tim su došli i veći zahtjevi i više definitivno nije bilo prostora za prosječnost”, ističe. Paralelno s tim, započinje širenje na tržišta Srbije i Hrvatske, a međunarodna licenca dodatno učvršćuje regionalnu ambiciju projekta. “Taj period bio je prekretnica. Do tada smo se borili da preživimo. Od tog trenutka počinjemo razmišljati dugoročno – kako da budemo lider u regiji, a ne samo učesnik na tržištu”, prisjeća se Mahir.

Oglašavanje kao znak povjerenja

Naredne godine predstavljaju fazu projekta u kojoj magazin više nije projekat koji se dokazuje, nego medij koji se učvršćuje. Ulazak u međunarodnu grupaciju donio je kredibilitet, ali tržište je i dalje tražilo kontinuitet. Upravo u tim godinama dolazi do rasta broja reklama i potpisivanja dugoročnijih ugovora s kompanijama koje su na tržištu Jadranske regije nudile proizvode i usluge iz oblasti sigurnosti. No, Mahir se rado prisjeća prvih oglašivača i upravo njih ističe u prvi plan. “Prvi oglašivači su vjerovali u projekat više iz uvjerenja nego iz jasne marketinške računice. Bilo je teško objasniti nekome da će već u drugom ili trećem izdanju osjetiti konkretan efekat. Industrija je tada još učila kako funkcioniše oglašavanje u stručnom mediju”, kaže on.

Posebnu težinu za nas u tim ranim godinama imala je podrška velikih međunarodnih kompanija koje su bile uz magazin gotovo od samog početka. Među njima su se izdvajali Bosch, kao jedan od globalnih lidera u sigurnosnim tehnologijama, te Samsung, koji je u tom periodu imao zakupljenu zadnju stranicu magazina.

“To je za nas bilo izuzetno važno. Kada kompanije takvog renomea odluče stati iza jednog mladog projekta, to nije samo komercijalna odluka. To je signal tržištu da vjeruju u ozbiljnost i dugoročnost tog medija”, naglašava Hodžić.

U periodu kada su mnogi još s oprezom posmatrali održivost projekta, upravo je povjerenje kompanija poput Boscha i Samsunga predstavljalo snažnu potvrdu da magazin ima potencijal i da industrija u njemu prepoznaje ozbiljnog partnera. Ta podrška nije bila samo finansijska. On je bila simbolička i strateška.

Spajanja i širenje

Kako prihodi postaju stabilniji, raste i tim. Zapošljavaju se novinari, imenuju direktor i operativci firme, a poslovanje više ne zavisi isključivo od ličnog angažmana osnivača. “To je bio važan trenutak. Kada projekat više ne zavisi od jedne osobe, nego dobije strukturu, znate da ste prešli u novu fazu. Tada smo počeli razmišljati dugoročnije”, kaže Mahir. Istovremeno dolazi i do tematske transformacije. Industrija sigurnosti se mijenja, a magazin prati taj razvoj. Fokus se sve više pomjera ka IT-u, mrežama, cyber sigurnosti, sistemskoj integraciji… Mahir pojašnjava da je postalo jasno da sigurnost više nije izolovana oblast i da se sve počelo povezivati, pa su morali pratiti te promjene kako bi magazin ostao relevantan. U tim godinama a&s Adria dobija jasniji urednički identitet. Rubrike se redefinišu, neke se gase, druge jačaju. Sadržaj postaje fokusiraniji i stručniji, a standardi produkcije se dodatno podižu.

Tokom dvije decenije objavljeno je više od 20.000 stranica stručnih članaka, intervjua i izvještaja, uz desetke hiljada fotografija s više od hiljadu posjećenih sajmova, projekata i prezentacija. Kroz redakciju je prošlo najmanje stotinu novinara, saradnika te domaćih i stranih autora koji su svojim radom oblikovali razvoj magazina.

Redakcija i prodajni tim postaju sve prisutniji na stručnim događajima. Učestvuje se na desecima konferencija godišnje, a tokom dvadeset godina taj broj će premašiti hiljadu različitih poslovnih i industrijskih evenata širom Evrope i svijeta.

“Shvatili smo da se industrija ne gradi iz kancelarije. Morate biti prisutni, upoznati ljude, razgovarati, razumjeti šta se dešava na terenu. Svaki sajam, svaka konferencija bila je prilika da učimo i da gradimo povjerenje”, ističe i naglašava da je magazin već 2013. godine postao stabilan regionalni medij, prisutan u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Magazin prerasta u platformu

I upravo u tom trenutku javlja se nova ideja, koja će projekat podići na potpuno novi nivo. “Bilo je logično da, ako već pokrivamo regiju i povezujemo industriju kroz medij, pokušamo napraviti i vlastiti događaj. Ideja o Summitu nije došla preko noći, ali je sazrijevala kako je magazin jačao”, kaže Hodžić.

Ideja o organizaciji vlastitog događaja nije došla naglo. Sazrijevala je godinama, paralelno s rastom magazina i jačanjem regionalnih kontakata. Već 2012. i 2013. godine, kroz brojne sastanke i večere s predsjednicima strukovnih asocijacija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, postajalo je jasno da industriji nedostaje nešto više od medija.

“Shvatili smo da povezujemo ljude kroz stranice magazina, ali da je industriji prijeko potreban i fizički prostor za susrete. Trebao nam je događaj koji neće biti klasični sajam, nego istinski regionalno okupljanje industrije”, kaže Hodžić. Model je bio drugačiji od postojećih formata. Kao neutralan medij, magazin je ponudio koncept u kojem će strukovne asocijacije biti domaćini konferencijskog dijela, a organizacija i logistika u rukama redakcije. Ideja je bila jednostavna: jednak prostor za sve izlagače, fokus na networking i stručni sadržaj, bez hijerarhije velikih i malih.

I tako je u Sarajevu 2015. godine održan prvi Adria Security Summit. Dvadeset pet izlagača i 293 učesnika označili su početak projekta koji će u narednim godinama prerasti u najveći sigurnosni događaj u Jugoistočnoj Evropi. “To je bila presudna godina. Summit je donio finansijsku stabilnost i potpuno novu dinamiku razvoja. Od tog trenutka više nismo bili samo medij – postali smo platforma”, ističe Hodžić.

Broj učesnika rastao je iz godine u godinu. Događaj se selio u Beograd, Šibenik, Ljubljanu, Skoplje, Zagreb i Sarajevo. Danas Summit okuplja između 2.500 i 3.000 učesnika i između 120 i 150 izlagača po izdanju, a iza nas je deset izdanja.

Paralelno s tim rastao je i tim, širila se baza klijenata i razvijali novi projekti. Organizacija sajmova proširena je i na tržišta Rumunije i Bugarske, čime je pokriven dodatni dio Jugoistočne i Istočne Evrope. U međuvremenu je pokrenut i magazin a&s Middle East, čime je projekat dobio i svoju bliskoistočnu dimenziju. Danas je, nakon tek nekoliko godina rada, a&s Middle East treći najčitaniji stručni sigurnosni medij na Bliskom Istoku.

“Danas kompanija razvija četiri ključna proizvoda: magazine a&s Adria za zemlje Jadranske regije, i a&s Middle East, koji pokriva zemlje Zaljeva, te sajmove Adria Security Summit, Romanian Security Summit i Bulgarian Security Summit. Ukupno, projekti kompanije pokrivaju devet država Jugoistočne Evrope i pet zemalja Zaljeva”, naglašava Mahir te navodi da je sve to nastalo postepeno, bez naglih skokova, ali i bez zaduživanja. “Posebno sam ponosan na činjenicu da nikada nismo posuđivali novac. Ulagali smo isključivo ono što smo sami zaradili. Rast nije bio brz, ali je bio stabilan i planski”, kaže on.

Ljudi su najvažniji

Danas, kada iza projekta stoji 220 izdanja magazina i ostali realizirani projekti, Mahir napominje da brojke nisu najvažnije. “Naša najveća nagrada nisu rezultati u statistikama, nego konekcije koje smo stekli, partnerstva koja su nastala i projekti koji su realizovani zahvaljujući tim susretima”, kaže on te ističe kako najveća zahvalnost za izgradnju ovako snažnog i uspješnog projekta ipak pripada znanju, predanosti i kvalitetu ljudi koji su učestvovali u njegovom razvoju. I konačno, ono što naglašava kao suštinu jeste doprinos same industrije sigurnosti. “Svaki spašeni život, svaka spriječena šteta ili kriminalni čin u kojem smo makar djelimično imali svoj doprinos predstavlja najveću satisfakciju. To je potvrda da radimo nešto što ima širi društveni smisao.”

Na pitanje da li bi, nakon dvadeset godina, išta promijenio, odgovor dolazi bez zadrške. “Iskreno, ne bih mijenjao ništa. Sve se odvijalo prirodno i postepeno, s izazovima, ali i s jasnim smjerom razvoja. Projekat nije rastao brzo, ali je rastao zdravo. I možda je upravo u tome njegova najveća vrijednost”, zaključuje Mahir Hodžić.

Čovjek koji je zatvarao “brojeve”

Kasno je navečer i redakcija je već odavno prazna. Tek poneko svjetlo ostalo je upaljeno, a na ekranima se još pomjeraju posljednje stranice magazina. Rok za štampu je ujutro. “Kada broj jednom ode u štampariju, više nema popravki, nema naknadnih izmjena i nema drugog pokušaja. Štampa ne prašta greške”, često  opominje jedan od kolega, iznimno važnih za ono što je magazin postao danas. Takvih noći danas, srećom, nema mnogo, ali kada se dogode, redakcija ima samo jednog sigurnog stanovnika – Nelmedina Dinu Kolubaru. U izdavaštvu postoji nepisano pravilo: posljednji koji ostaje u redakciji prije štampe nije urednik, nego čovjek koji zatvara broj. U a&s Adriji to je godinama bio upravo Dino.

Ovaj grafički tehničar i DTP operater skoro tri decenije radi na pripremi publikacija za štampu, a od samih početaka magazina a&s Adria, tada pod nazivom Zaštita, zadužen je za prijelom i tehničko uređenje svakog broja, zbog čega je postao tihi svjedok njegovog razvoja. On je čovjek koji je, daleko od naslovnica, konferencija i javnih priznanja, stranicu po stranicu pratio odrastanje redakcije i učestvovao u pripremi više od dvije stotine izdanja, rastući zajedno s magazinom kojem je posvetio veći dio svog profesionalnog života. I danas, nakon 20 godina, 220 objavljenih brojeva od kojih je 211 “njegovih”, Dino je član kolektiva praktično s najdužim stažom.

Kada je prvi put došao u redakciju, ni sam nije bio siguran gdje, zapravo, dolazi. Na preporuku kolegice novinarke, koja je radila u BH Pošti u Sarajevu, upoznao je Mahira Hodžića i pridružio se maloj ekipi koja je tada radila u prostoru firme Vatrosistemi. Bilo ih je svega petero. Ostali su se poznavali odranije, a atmosfera je kako kaže više podsjećala na porodični posao nego na ozbiljnu medijsku kuću. “Mislim da je bio deveti broj magazina kada sam stigao. U početku mi je sve djelovalo pomalo strogo, dok se nije razvilo međusobno povjerenje”, prisjeća se. Vrlo brzo postalo je jasno da to nije redakcija kakvu je ranije poznavao.

Pripreme “pod snijegom”

Posao je bio dinamičan, kolege su često putovale po regiji, a entuzijazam je nadoknađivao nedostatak resursa. “Najviše energije imao je upravo tada glavni urednik Mahir”, kaže Dino i napominje da se ideja magazina tek pokušavala ostvariti i niko, zapravo, nije mogao znati hoće li postojati i naredne godine, a kamoli dvadeset godina kasnije.

Uprkos malom broju ljudi, standardi su od početka bili postavljeni visoko, pa je svako u redakciji nosio dio odgovornosti kakav se obično dijeli među mnogo većim timovima. Upravo se to najviše vidjelo u pripremi svakog izdanja. “Priprema se još od prvih brojeva odvijala uz mnogo improvizacije, ali i veliku pažnju prema detaljima. Svaka stranica morala je biti provjerena, svaki oglas tačno postavljen, a svaka fotografija pripremljena za štampu. Greške su bile skupe jer se nisu mogle ispraviti”, objašnjava Dino. Zato su rokovi ponekad značili duple smjene, pa i rad noću – što nije bilo pravilo, ali ni izuzetak. “Sjećam se jedne pripreme 2012. godine. U redakciju sam došao kao i svakog drugog dana, a ostali smo raditi do kasno u noć. Kada sam ujutro izašao, Sarajevo je bilo zatrpano snijegom višim od metra”, dodaje.

Globalno prepoznati

Ulaskom u međunarodnu a&s grupaciju posao je postao još zahtjevniji. Tekstovi su se pripremali i na engleskom jeziku, a magazin su počeli ocjenjivati stručnjaci iz cijelog svijeta. Posebno mu je u sjećanju ostala posjeta osnivača a&s grupacije, Parsona Lija iz Tajvana, redakciji u Sarajevu i pohvale koje su tada dobili. Tada je, kaže, prvi put postalo jasno da magazin više nije samo lokalni projekat.

Tokom dvadeset godina kroz redakciju je prošlo mnogo ljudi, ali, prema njegovim riječima, uprkos odlascima i promjenama, odnos je od početka ostao prijateljski. “Standardi u redakciji bili su visoki i nisu ih svi mogli pratiti. Ali upravo su ti standardi održali kvalitet magazina. Prepoznati smo globalno kao stručni medij i organizator vodećih događaja industrije sigurnosti u Jugoistočnoj Evropi”, kaže i dodaje da za njega a&s Adria nije samo magazin. Lično mu je najvažnije to što je od prvog dana bio spreman raditi bilo koji posao potreban za razvoj firme. Tokom dvadeset godina magazin je postao dio njegovog svakodnevnog života, i izvan radnog vremena, a njegova je porodica imala mnogo razumijevanja za prirodu tog posla i sve obaveze koje je nosio.

Poruka za mlađe

Na kraju razgovora ne govori o sebi, nego o drugima – o mlađim kolegama koji danas rade u redakciji i koji možda nemaju jasnu sliku koliko je puta magazin morao proći kroz zahtjevne faze da bi postao ono što je danas. “Nadam se da će ovaj jubilej biti satisfakcija i mlađim kolegama, kao što je i nama koji smo tu od samog početka. Prolazili smo kroz sve etape – i dobre i manje dobre – ali smo rasli zajedno s firmom”, kaže. U njegovim riječima nema patetike, ali ima iskustva. Ovo je, dodaje, mjesto na kojem se uči zanat, gdje se standardi ne spuštaju i gdje se profesionalnost ne podrazumijeva, nego gradi. “Onima koji žele da se okušaju u ovom poslu mogu samo reći da će teško naći bolje mjesto za lično i profesionalno usavršavanje, iskustvo koje će im značiti gdje god ih život odvede”, poručuje.

Dino Kolubara nije izolovan slučaj u ovoj redakciji, i to vjerovatno najbolje objašnjava i dvadeset godina uspješnosti magazina. Zato priča o a&s Adriji nije samo priča o tehnologiji, industriji ili konferencijama. To je priča o radu i o ljudima koji su, broj po broj, stranicu po stranicu – njih više od dvadeset hiljada – gradili proizvod kakav danas poznajemo. To su ljudi koji su u ovom magazinu naučili raditi ozbiljno, odgovorno i predano – i koji su taj standard odlučili zadržati.

Kod koji čuva elektroenergetsku mrežu

Elektroenergetski sektor danas predstavlja samu kičmu nacionalne kritične infrastrukture, no u eri digitalizacije i globalnih previranja, sigurnost mreže prestaje biti čisto tehničko pitanje i postaje prvorazredni sigurnosni izazov. Dok kompanije balansiraju između imperativa neprekidne opskrbe i sve sofisticiranijih cyber prijetnji, granica između stabilnog sistema i općeg kolapsa postaje opasno tanka

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Regionalni stručnjaci upozoravaju: u duboko povezanom evropskom sistemu, sigurnost više ne poznaje državne granice. Incident s početka ljeta 2024. godine poslužio je kao brutalna ilustracija te ranjivosti. Kada je ispad interkonektivnog dalekovoda 400 kV Zemlak – Kardia u Albaniji pokrenuo kaskadni val, sistemi Albanije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te dijela Hrvatske urušili su se poput domina u svega 60 do 90 sekundi. SCADA (Supervisory Control and Data Acquisition) sistemi dispečerskih centara u tim trenucima nisu bilježili samo brojeve, već dramatičnu utrku s fizikom koja je bila brža od ljudske reakcije.

Ovaj kolaps nije bio samo izolirani tehnički incident, već simptom šireg problema: sistemi projektirani za prošli vijek sada se moraju nositi s naglom integracijom fotonaponskih elektrana, promjenjivim tokovima energije i stalnim pritiskom na stabilnost. Pitanje više nije hoće li se novi izazovi pojaviti, već jesu li modernizacija opreme, krizni protokoli i međunarodna saradnja dovoljno brzi da preduhitre sljedećih kritičnih 90 sekundi.

MAPIRANJE RIZIKA I IZAZOVA

Održavanje sigurnosti elektroenergetskih mreža danas podsjeća na hod po žici. Modernizacija i digitalizacija, iako neophodne, otvorile su Pandorinu kutiju novih rizika. Sigurnost se više ne može promatrati kroz izolirane objekte, već kao dinamičan, međuzavisni ekosistem. Uvođenje obnovljivih izvora energije, posebno fotonaponskih elektrana, povećava složenost distribucije, dok istovremeno zastarjela oprema zahtijeva kontinuirana ulaganja. Cyber prijetnje postaju sve sofisticiranije, što institucije primorava na stalni balans između pouzdanosti mreže i zaštite.

Pogled iz unutrašnjosti

U Elektroprivredi Bosne i Hercegovine naglašavaju specifičnost operativnih tehnologija koje upravljaju sistemom u stvarnom vremenu: “Održavanje sigurnosti operativnih tehnologija (OT sistema) je svakako najizazovniji i najvažniji izazov u održavanju elektroenergetskog sistema JP Elektroprivrede BiH. Najveći izazovi ovih OT sistema su održavanje sistema za koji je dostupnost primarni prioritet zbog rada opreme u realnom vremenu, životni vijek komponenti sistema koji je dosta dug, problemi u primjeni zakrpi sistema, ekspertiza za analizu sigurnosti koja zahtijeva posebna znanja OT sistemima.”

Sasho Saltirovski, izvršni direktor u Elektrodistribuciji DOOEL Skopje, ukazuje na to da su izazovi distribucijske mreže velikim dijelom rezultat globalnih kretanja. “Jedan od najvećih izazova u održavanju sigurnosti i stabilnosti mreže je sve veća integracija obnovljivih izvora energije, posebno fotonaponskih elektrana. Postoji veliki interes za ulaganja, a kapacitet za nove elektrane je već gotovo iscrpljen. Već integrisane elektrane, zbog svojih poznatih karakteristika promjenljive proizvodnje, otežavaju precizno prognoziranje i stvaraju poteškoće u balansiranju s potrošnjom”, ukazao je Saltirovski.

Pritisak na distribuciju

Još jedan izazov predstavlja zastarjela oprema na određenim lokacijama distribucijske mreže, ali se taj problem iz godine u godinu prevazilazi kroz odgovarajuće planiranje u okviru investicionih programa i kontinuirana ulaganja u mrežu.

“Aktivno se rade napori i na jačanju cyber sigurnosti, imajući u vidu da digitalizacija određenih procesa povećava rizik od cyber napada. Najveći izazov u održavanju sigurnosti u ovom segmentu je pronalaženje balansa između pouzdanosti i zaštite. Cyber napadi na kritičnu infrastrukturu postaju sve sofisticiraniji i dugotrajniji. Kako bismo se suprotstavili tim prijetnjama, dajemo prioritet naprednim sistemima nadzora i brzoj reakciji u slučaju incidenta”, navodi on. Sigurnost lanca snabdijevanja predstavlja kritičnu tačku, jer oprema i softver koji se nabavljaju na svjetskom tržištu mogu donijeti i nevidljive prijetnje – poput namjerno ostavljenih “stražnjih vrata” (backdoors) koja omogućavaju neovlašten upad u srce energetskog sistema. “Na kraju, s obzirom na to da su naši objekti geografski raštrkani, fizička sigurnost ostaje glavni prioritet, uz segmentaciju mreže kako bi se spriječilo širenje eventualnog proboja”, rekao je Saltirovski.

Regionalna dimenzija

Da se sigurnost više ne može zatvarati ni u lokalne okvire, potvrđuje Enis Drndar, direktor sektora za informacijsku sigurnost (CISO) u AD MEPSO, makedonskom operatoru elektroprijenosnog sistema. “Sigurnost elektroenergetskog sistema danas se ne može posmatrati isključivo u nacionalnim okvirima. MEPSO, kao operator elektroprenosnog sistema koji je dio regionalnе i evropski interkonektovane mreže, suočava se s izazovima koji su tehnički i organizaciono složeni, ali i snažno povezani s globalnim sigurnosnim trendovima koji sve češće utiču na kritičnu infrastrukturu. Digitalizacija i sve veća međupovezanost sistema donose značajne prednosti u pogledu efikasnosti i upravljanja, ali istovremeno povećavaju potrebu za koordiniranim i sveobuhvatnim pristupom sigurnosti, kako na fizičkom tako i na cyber nivou”, rekao je Drndar.

MEHANIZMI ZAŠTITE

Kako bi se odgovorilo na kompleksne prijetnje, ključni akteri u energetskom sektoru napuštaju zastarjele modele zaštite i prelaze na koncept “integralne sigurnosti”. Zaštita kritičnih objekata – poput ključnih trafostanica, dalekovoda i dispečerskih centara – više nije samo pitanje fizičkog nadzora već kombinacija tehničkih, tehnoloških i operativnih mjera koje osiguravaju kontinuitet rada čak i u slučaju incidenta.

Ove mjere ne ostaju samo u planovima – one se ogledaju u stvarnoj snazi i otpornosti infrastrukture, sposobnoj da izolira problem prije nego što preraste u kaskadni prekid sistema. Od naprednih videonadzornih sistema s analitikom, preko fizičkih barijera pa sve do “pametnih” komponenti mreže koje u realnom vremenu detektiraju anomalije, mjere zaštite postaju prva i najvažnija linija odbrane nacionalne stabilnosti. Da bismo bolje razumjeli kako se ovo provodi u praksi, naši sagovornici otkrivaju na koji način institucije osiguravaju vitalne dijelove mreže i koje protokole primjenjuju kako bi minimizirali rizike od fizičkih oštećenja ili tehničkih kvarova.

Strateški okvir

U Javnom preduzeću Elektroprivreda Bosne i Hercegovine temelj sigurnosti počiva na sveobuhvatnom planiranju i tehničkoj otpornosti. “Mjere zaštite provode se na osnovu Procjene sigurnosti i Elaborata zaštite u kojem je sadržana kombinacija fizičkih i tehničkih mjera: fizička sigurnost, tehnička zaštita, redovni sigurnosni pregledi i testiranje opreme, rezervni sistemi za napajanje i redundancija ključnih elemenata mreže”, navode iz te kompanije. Ni zaštita elektrosistema u Sjevernoj Makedoniji nije prepuštena slučaju, već je strogo propisana Mrežnim kodeksom (Grid Code).

“U skladu s obavezama propisanim Mrežnim kodeksom (Grid Code), Operator distributivnog sistema – Elektrodistribucija DOOEL Skopje, uspostavio je sistem koordinacije sigurnosti unutar elektrodistribucijskog sistema, kao i pravila i smjernice koje definišu principe i procedure za sigurnosne mjere i radne procese, a koji proizlaze iz zakona, tehničkih standarda i regulative”, pojasnio je Saltirovski. Dodatno, za veće i kritičnije energetske objekte (trafostanice) unutar distributivne mreže primjenjuju se različite vrste mjera.

“Fizičke mjere obuhvataju ograđivanje i kontrolisane sigurnosne udaljenosti, kontrolu pristupa pri ulasku i izlasku iz objekta, videonadzor i senzorske sisteme. Tehničke mjere uključuju sisteme zaštite od prenapona i kratkog spoja, automatizovane SCADA sisteme, kao i rezervne sisteme napajanja. Organizacione mjere podrazumijevaju protokole za postupanje u vanrednim i kriznim situacijama, redovne inspekcije i održavanje te osposobljenost osoblja u oblasti fizičke sigurnosti”, dodaje Saltirovski.

Definisati prioritete

Operateri prijenosnih sistema, kao što je AD MEPSO, zaštitu ne vide samo kao čuvanje vlastite imovine već kao doprinos regionalnoj stabilnosti. Enis Drndar ističe važnost prioriteta: “Zaštita kritične infrastrukture zasniva se na kombinaciji preventivnih, tehničkih i organizacionih mjera, uz jasno definisane prioritete. Posebnu pažnju posvećujemo objektima i segmentima sistema koji imaju regionalni značaj, s obzirom na to da poremećaji u jednom dijelu mreže mogu imati šire, prekogranične posljedice. Naš cilj nije samo zaštita pojedinačnih objekata već očuvanje ukupne stabilnosti i pouzdanosti elektroenergetskog sistema u cjelini”, kazao je Drndar.

TEHNOLOŠKI NADZOR

U svijetu u kojem se incidenti na mreži mjere u sekundama, posjedovanje informacija u realnom vremenu predstavlja granicu između lokalnog kvara i totalnog kolapsa mreže. Prevencija incidenata danas se oslanja na fuziju naprednih nadzornih sistema i algoritama koji su sposobni detektovati anomalije prije nego što one postanu vidljive ljudskom oku. Poseban fokus stavlja se na cyber sigurnost, gdje se tradicionalni nadzor spaja sa sofisticiranim sistemima. U ovoj fazi, ključno je koliko brzo sistem može izolirati prijetnju i aktivirati krizni protokol. Da bismo bolje razumjeli kako se ovo provodi u praksi, naši sagovornici objašnjavaju koji tehnološki alati čine “mozak” odbrane i kako se ti sistemi ponašaju u trenucima ekstremnog stresa za mrežu.

Standardi i regulative

Ipak, da bi tehnološki nadzor uopće bio efikasan, prvo je potrebno odrediti “pravila igre”. Sigurnost ne smije biti stihijska; ona zahtijeva čvrst institucionalni okvir koji garantuje predvidljivost u nepredvidivim situacijama. U JP Elektroprivredi BiH tehnološki nadzor je strogo uokviren međunarodnim normama, čime se osigurava da svaka reakcija na incident bude unaprijed isplanirana i testirana: “Planovi kontinuiteta poslovanja i odgovori na incidente informacione sigurnosti su zasnovani na zahtjevima standarda ISO 27001:2022, koji propisuje planove reakcije na incidente i krizne situacije. Za prevenciju se koristi stalni nadzor sistema te preventivno održavanje opreme i sistema”, kažu iz JP Elektroprivreda BiH.

Neprekidni cyber nadzor

Sasho Saltirovski otkriva da se moderna odbrana oslanja na stalnu prisutnost i automatizovani odgovor. Ključnu ulogu igra Centar za sigurnosne operacije (SOC), koji radi neprekidno: “Oslanjamo se na kombinaciju naprednih tehnologija i organizacionih mjera kako bismo spriječili incidente i osigurali brzu reakciju u kriznim situacijama. Naš interni Virtualni centar za sigurnosne operacije (SOC) radi 24/7, fokusirajući se na otkrivanje incidenata, analizu i reagovanje. Koristimo najsavremenije alate poput SIEM-a (Security Information and Event Management) i SOAR-a (Security Orchestration, Automation, and Response) za praćenje aktivnosti u mreži, korelaciju događaja i automatizaciju odgovora. Dodatno, koristimo više izvora informacija o prijetnjama i obavještajnih informacija (threat intelligence) i aktivno dijelimo podatke s pouzdanim partnerima, uključujući EE-ISAC i E.DSO, kako bismo ostali korak ispred novih prijetnji”, rekao je Saltirovski.

U slučaju ekstremnih kriza, sistem predviđa i dodatne slojeve podrške. “Za kritične incidente imamo i vanjski, outsourcing SOC koji pruža dodatnu stručnost i podršku, osiguravajući otpornost sistema i brzi oporavak u kriznim situacijama. Sve ove mjere omogućavaju nam da održimo proaktivnu sigurnosnu poziciju i brzo reagujemo na potencijalne krizne situacije”, pojašnjava Saltirovski.

Robusne politike

Sasho Saltirovski posebno naglašava važnost naprednih protokola cyber odbrane. “Radi zaštite kritičnih objekata, uključujući trafostanice i distributivnu mrežu, primjenjujemo kombinaciju tehničkih i organizacionih kontrola. U tehničkom segmentu provodimo strogu kontrolu pristupa putem višefaktorske autentifikacije, dodjele prava pristupa prema ulogama (role-based permissions) i segmentacije mreže. Svi osjetljivi podaci i komunikacije zaštićeni su naprednim enkripcijskim protokolima kako bi se spriječilo neovlašteno presretanje. Na organizacionom nivou uspostavljene su robusne sigurnosne politike, programi obuke zaposlenih i procesi upravljanja rizicima vezanim za dobavljače”, rekao je Saltirovski.

Međutim, Enis Drndar naglašava kako tehnologija nije dovoljna ako ostane zatvorena unutar jedne kompanije. Za njega je cyber sigurnost neraskidivo povezana s operativnom pouzdanošću, a glavna poluga je informacijska solidarnost. “U energetici, cyber sigurnost je neraskidivo povezana s operativnom pouzdanošću sistema. Fokus je stavljen na ranu detekciji prijetnji, kontinuirani nadzor sistema i jasno definisane procese reagovanja u slučaju incidenta. Međutim, jednako važan element je razmjena informacija – ne samo unutar organizacije već i na regionalnom nivou. Pravovremena razmjena saznanja o cyber prijetnjama, ranjivostima i trendovima značajno doprinosi preventivnom djelovanju i jačanju ukupne otpornosti sistema”, rekao je Drndar.

Makedonski model

Prema izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) iz maja 2025. godine, energetski sektor postao je primarna meta jer napadi više ne ciljaju samo podatke već direktno prihode i rad sistema. Kolaps u Portugalu i Španiji u aprilu 2025. potvrdio je da uvezanost sistema, iako ekonomski isplativa, nosi rizik širenja nestabilnosti preko granica u sekundi. WEF je potcrtao da rješenje leži u cyber otpornosti – ne samo odbrani zidova već sposobnosti sistema da preživi udarac i nastavi s radom. Prekretnica za Sjevernu Makedoniju dogodila se kada je Regulatorna komisija za energetiku, vodne usluge i usluge upravljanja komunalnim otpadom (RKE) uvela rigorozne mjere, nakon što su interne analize pokazale alarmantan podatak: do 2024. godine nijedna energetska kompanija u zemlji nije imala uveden međunarodni sigurnosni standard. Sporadične “lokalne politike” i procedure nisu bile dovoljne za sistemski odgovor na moderne prijetnje. Prema nalogu RKE-a, za sve ključne energetske subjekte obavezno je ulaganje u cyber sigurnost. Obavezno je imenovanje stručnjaka zaduženih isključivo za digitalnu odbranu sistema. Potom redovna i obavezna ispitivanja kritične infrastrukture i simulacije napada.

KRIZNO UPRAVLJANJE

U energetici, kriza nije pitanje “ako”, već “kada”. Kada se dogodi havarija, masovni prekid ili proboj cyber odbrane, tehnologija se povlači u drugi plan, a na scenu stupaju protokoli kriznog upravljanja. Ključ uspjeha u tim trenucima nije improvizacija, već strogo definisan zapovjedni lanac koji minimizira haos i skraćuje vrijeme oporavka sistema.

Krizno upravljanje u elektroenergetici organizovano je kao višeslojni mehanizam koji obuhvata sve – od interventnih ekipa na terenu do kriznih štabova koji donose strateške odluke u realnom vremenu. Poseban izazov predstavlja koordinacija u situacijama kada se fizička havarija dogodi istovremeno sa cyber napadom, što zahtijeva integrisan odgovor svih sektora kompanije, ali i saradnju s državnim institucijama i regionalnim partnerima.

Za JP Elektroprivreda BiH, najteži ispiti dolaze iz nepredvidive prirode. Protokoli reagovanja u vanrednim okolnostima neprestano se unapređuju na osnovu realnih iskustava. “Planovi kontinuiteta poslovanja i reagovanja u kriznim situacijama se kontinuirano poboljšavaju na osnovu testova i stvarnih kriznih situacija koje su se dešavale, kao što su naprimjer, poplava u Jablanici”, navode iz JP Elektroprivreda BiH.

Institucionalna dubina

U Sjevernoj Makedoniji, krizno upravljanje je strogo institucionalizirano. Proces počinje mnogo prije nego što nestane struje, na osnovu procjena ENTSO-E (Evropska mreža operatora prijenosnog sistema za električnu energiju). “Ukoliko sezonska procjena adekvatnosti od strane ENTSO-E, regionalnog koordinacijskog centra ili operatora prijenosnog sistema, ukaže na jasne i ozbiljne pokazatelje da bi mogla nastupiti elektroenergetska kriza u Sjevernoj Makedoniji, Ministarstvo energetike izdaje rano upozorenje Sekretarijatu Energetske zajednice, nadležnim institucijama ugovornih strana i državama članicama EU u regiji, kao i međusobno povezanim zemljama putem interkonekcijskih vodova. U slučaju nastupanja krize, Ministarstvo pokreće proceduru za njeno proglašenje i o tome obavještava relevantne aktere”, pojašnjava Saltirovski.

Navodi i posebnu uredbu koja definiše kriterije i uslove za proglašenje kriznog stanja u slučaju vremenskih nepogoda, prirodnih katastrofa, nesreća i poremećaja na tržištu električne energije. “Ova uredba propisuje način snabdijevanja električnom energijom u kriznim situacijama, mjere koje se poduzimaju, kao i prava i obaveze nosilaca licenci, u zavisnosti od izazova s kojima se sistem suočava. Formirana je i Komisija za praćenje stanja u snabdijevanju električnom energijom, koja kontinuirano prati, analizira i procjenjuje situaciju u Sjevernoj Makedoniji i susjednim zemljama”, navodi Saltirovski.

Enis Drndar (MEPSO) podsjeća da u slučaju havarije nijedna zemlja nije otok. Ključ je u prekograničnoj saradnji.

“Krizno upravljanje posmatramo kao koordiniran i višeslojan proces. Pored internih planova, procedura i scenarija reagovanja, poseban naglasak stavljamo na saradnju s drugim operaterima elektroprenosnih sistema u regionu. S obzirom na to da su naši sistemi fizički i operativno povezani, u slučaju većih poremećaja ili cyber incidenata, ključna je brza, usklađena i transparentna reakcija. Izgradnja međusobnog povjerenja i jasnih komunikacijskih kanala, omogućava efikasno upravljanje kriznim situacijama i smanjenje ukupnog rizika”, naveo je Drndar.

Protokol za “dan poslije”

Elektrodistribucija DOOEL Skoplje izradila je plan odgovora na krizne situacije, kao i plan upravljanja krizama. Kada kriza nije uzrokovana prirodom, već cyber napadom, protokol postaje još specifičniji. Saltirovski naglašava da planovi nisu statični dokumenti. “Upravljanje krizama u slučaju cyber incidenata zasniva se na strogim planovima odgovora koji se redovno testiraju i ažuriraju. Ovi planovi definišu jasne uloge i odgovornosti, procedure eskalacije i tehničke korake za brz oporavak sistema. Također uključuju protokole komunikacije s medijima, regulatorima i drugim relevantnim akterima, uz osiguranje pravovremenog i transparentnog informiranja. Ovakav pristup omogućava koordinaciju između tehničkih timova, menadžmenta i eksternih partnera, s ciljem minimiziranja posljedica i očuvanja povjerenja, uz redovne vježbe i simulacije radi unapređenja spremnosti”, objasnio je Saltirovski.

NORMATIVNI OKVIR

Da bi svi ovi sistemi nadzora i krizni protokoli funkcionisali usklađeno, neophodan je čvrst regulatorni okvir koji definiše “pravila igre” u elektroenergetskom sektoru. Sigurnost elektroenergetskog sistema nije prepuštena slobodnoj procjeni operatera; ona je strogo definisana kroz mrežu domaćih zakona, evropskih direktiva i međunarodnih tehničkih standarda. Usklađenost s ovim normama osigurava da sistemi iz različitih država govore “istim jezikom”, što je ključno za stabilnost interkonekcije.

Između zakona i praksi

Dok regija teži usklađivanju s evropskim direktivama, primjena na terenu varira ovisno o brzini domaće legislative. U Bosni i Hercegovini, kompanije često standardima premošćuju pravne praznine.

“Sistem upravljanja informacionom sigurnošću u JP Elektroprivreda BiH izgrađen je na bazi ISO 27001 standarda. Osim toga, sistem sigurnosti se kontinuirano unapređuje i vodeći računa o NIS 2 direktivi EU s obzirom na to da JP Elektroprivreda BiH spada u dio kritične infrastukture na koju se ova EU direktiva odnosi. Što se tiče regulative iz oblasti fizičke sigurnosti, najvažniji je Zakon agencijama za zaštitu ljudi i imovine. Bosna i Hercegovina i Federacija BiH i dalje nemaju Zakon o informacionoj sigurnosti, te se usklađivanje radi samo na osnovu standarda i dobrih praksi“, naveli su iz JP Elektroprivreda BiH.

Evropski standardi

Za razliku od Bosne i Hercegovine, Sjeverna Makedonija je svoj regulatorni okvir već uskladila s najnovijim trendovima EU. Sasho Saltirovski ističe da je temelj njihove sigurnosti najnovija legislativa. “Glavni regulatorni okvir u oblasti energetike za rad sistema distribucije električne energije predstavlja Zakon o energetici, usvojen u maju 2025. godine. Ovaj zakon transponuje evropsko zakonodavstvo iz Paketa čiste energije (Clean Energy Package), prilagođenog za Energetsku zajednicu. Dodatno, ključni tehnički dokument je Mrežni kodeks, koji je usklađen sa Zakonom o energetici. Kako bismo osigurali sigurnost i zaštitu naših sistema, striktno se pridržavamo svih važećih nacionalnih zakona i propisa, uključujući Zakon o energetici i Pravilnik o cyber sigurnosti donesen na osnovu ovog zakona. Također, naš sistem upravljanja informacijskom sigurnošću implementiran je u skladu sa standardom ISO 27001, što omogućava strukturiran pristup upravljanju rizicima i kontinuiranom unapređenju”, rekao je Saltirovski i zaključuje da ovi okviri zajedno osiguravaju da njihove prakse u oblasti cyber sigurnosti budu usklađene kako s pravnim tako i s međunarodnim standardima.

Direktiva NIS2

Enis Drndar iz MEPSO-a ukazuje na to da su evropski regulatorni okviri, poput NIS2 direktive, neophodni za funkcionisanje moderne interkonekcije. “Sigurnost elektroenergetskog sistema zasniva se na kombinaciji nacionalnih propisa, evropskih regulatornih zahtjeva i međunarodnih standarda. U svakodnevnom radu vodimo se relevantnim okvirima na evropskom nivou, uključujući zahtjeve i smjernice ENTSO-E, koje se odnose na pouzdan i siguran rad elektroprenosnog sistema”, kazao je Drndar. U domenu cyber sigurnosti oslanjaju se na principe međunarodno priznatih standarda, poput ISO/IEC 27001, kao i na evropske regulatorne okvire, uključujući NIS2 direktivu i stručne smjernice koje razvija ENISA. “Ovi okviri omogućavaju zajednički jezik među operatorima u regionu i stvaraju osnovu za interoperabilnost, kako u tehničkom tako i u organizacionom smislu, te olakšavaju koordinisano upravljanje rizicima u interkonektovanom okruženju”, dodaje Drndar.

KOHEZIJA ODBRANE

Može li se ijedna država ili kompanija danas braniti sama? U elektroenergetici je odgovor jasno ne. Saradnja je jedini način da se preživi cyber rat ili veliki tehnički ispad, jer u svijetu u kojem prijetnje ne poznaju granice, izolacija je najveći sigurnosni rizik. Sigurnost kritične infrastrukture danas se više ne gradi isključivo unutar zidova jedne kompanije, već kroz gustu mrežu domaćih i međunarodnih partnerstava. Razmjena informacija u realnom vremenu, zajedničke vježbe i usklađeni protokoli postali su standard koji omogućava da se prijetnja uočena u jednoj državi neutralizira prije nego što stigne do druge. Ovaj segment saradnje obuhvata širok spektar aktera – od obavještajnih agencija i ministarstava unutrašnjih poslova do globalnih energetskih asocijacija. Naši sagovornici otkrivaju ko su njihovi ključni saveznici u očuvanju stabilnosti mreže i na koji način ta saradnja pomaže u prevenciji sofisticiranih napada koji postaju sve češća svakodnevica.

Za JP Elektroprivreda BiH, vanjski partneri nisu samo podrška već neophodna karika u lancu održavanja složenih sistema. “Za sigurnost sistema jedna veoma važna karika u lancu održavanja su i eksterni partneri čija nam je ekspertiza i stručnost neophodna da bismo bili u mogućnosti obezbijediti nadzor sistema koji nam omogućava isporuku naših usluga na veoma visokom nivou”, pojasnili su.

Mrežni partneri

Saradnja je u Sjevernoj Makedoniji podignuta na nivo strateških partnerstava s globalnim tehnološkim liderima i evropskim centrima za razmjenu podataka. Saltirovski naglašava važnost ove mreže i kaže: “U kontinuiranoj smo komunikaciji s Ministarstvom energetike i redovni smo učesnici sastanaka Komisije za praćenje stanja u snabdijevanju električnom energijom; Operatorom prenosnog sistema AD MEPSO, Regulatornom komisijom za energetiku, Sekretarijatom Energetske zajednice, kao i drugim akterima u elektroenergetskom sektoru u Sjevernoj Makedoniji.” Dodaje da aktivno sarađuju s vanjskim institucijama i partnerima kako bi ojačali sigurnost mreže i objekata. “Blisko sarađujemo s nacionalnim MKD-CIRT-om (Tim za odgovor na računarske incidente) u oblasti koordinacije cyber sigurnosti i upravljanja incidentima. Također, članovi smo EE-ISAC i E.DSO, koje omogućavaju razmjenu informacija i saradnju u vezi s obavještajnim podacima o prijetnjama širom evropskog energetskog sektora. Za kritične incidente oslanjamo se i na T-Systems kao eksternog SOC partnera, koja pruža dodatnu ekspertizu i podršku kao dopunu našim internim kapacitetima. Ova partnerstva osiguravaju proaktivan i otporan pristup cyber i operativnoj sigurnosti”, obrazlaže on.

Solidarnost regije

U interkonektovanom svijetu povjerenje među operaterima ključni je faktor odbrane. “Kao operator prenosnog sistema koji djeluje u okviru regionalne i evropske interkonektovane mreže, MEPSO aktivno sarađuje s drugim operatorima prenosnih sistema u regionu, kao i s relevantnim evropskim institucijama i stručnim tijelima. Poseban fokus stavljen je na razmjenu informacija i iskustava, uključujući i oblast cyber sigurnosti, gdje se kroz formalne i neformalne kanale dijele saznanja o aktuelnim prijetnjama, trendovima i dobrim praksama. Ovakav pristup doprinosi izgradnji međusobnog povjerenja i omogućava koordinisan odgovor u slučaju prekograničnih incidenata, čime se dodatno jača otpornost elektroenergetskog sistema u cjelini”, kazao je Drndar.

Od ranjivosti do otpornosti – lekcije iz “mraka”

Sigurnost kritične infrastrukture više nije statičan pojam ograničen na visoke ograde i fizičku stražu. Danas se otpornost gradi kroz “trijadu odbrane”: spoju fizičke robusnosti, digitalne inteligencije i vrhunske organizacijske spremnosti. Dok se jedna institucija oslanja na iskustva stečena u ekstremnim situacijama i “dobrim praksama” premošćuje zakonske vakuume, sistemi u drugoj državi već operiraju unutar najnovijih evropskih regulativa i koriste globalne “cyber štitove”. Ipak, zajednički zaključak svih sagovornika je jasan: u interkonektovanom svijetu, nijedna država nije otok. Ključ preživljavanja budućih kriznih scenarija leži u interoperabilnosti – sposobnosti da naši sistemi govore “istim jezikom” kroz standarde poput ISO 27001 i NIS2 direktive. Energetska tranzicija i digitalizacija donose nove rizike, ali i nove alate. Budućnost energije u regiji zavisit će od toga koliko brzo možemo učiti iz prošlih grešaka i koliko smo spremni za “dan poslije” koji će, prije ili kasnije, sigurno doći.

Višeslojni izvor inteligencije koja oblikuje kvalitet življenja i ritam investicija

Sistemi za upravljanje zgradama širom EMEA regije ostavljaju svijet automatizacije i evoluiraju u smjeru integrisanih platformi koje se oslanjaju na koncept podatkovne inteligencije. Sve se dešava u vrijeme uvođenja definicije “inteligentne” zgrade, koju danas oblikuju stroga ekološka regulativa, naglasak na cyber sigurnosti i visoka očekivanja korisnika

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sistemi za upravljanje zgradama (Building Management Systems) polako izlaze iz niše u velikom stilu. Razlog za to je najstariji i najjednostavniji ikada: staro odumire, a alternative su preskupe i nedovoljno ispitane. Ovo je najlakše vidljivo na stambenom fondu evropskih zemalja čije se tržište našlo pod sistemskim pritiskom u vidu zastarijevanja njegove infrastrukture. Ovaj fond je danas star nekoliko decenija, fragmentiran i oslonjen na tržište adaptacije prostora. U prilog starim zgradama ne idu ni regulatorni okviri povezani s dekarbonizacijom, energetskim performansama i operativnom transparentnošću kao glasnici modernizacije. Vlasnici zgrada danas su pod pritiskom ne samo da unaprijede same zgrade već da unutar njih integrišu sisteme sposobne da isporuče mjerljive operativne performanse.

S druge strane, Evropa nema luksuz brzorastućih regija poput Bliskog Istoka, gdje se BMS sistemi od starta ugrađuju u megaprojekte, hotele, aerodrome, medicinske ustanove i pametne gradove. U tim okruženjima se digitalna infrastruktura predviđa i integriše od samog početka. Međutim, ova prednost dolazi i uz znatno viša očekivanja korisnika, što znači da se automatizacija i inteligencija zgrada moraju projektovati od prvog dana.

Zaključak je da se BMS u cijeloj EMEA regiji našao između operativnih potreba samih objekata i uspona  informatičke tehnologije koja ih sada može ispratiti. Tu je nestabilnost globalnog energetskog tržišta, koja je u prvi plan izbacila fokus na efikasnost u trošenju komunalnih resursa. Sve ovo više nije ni apstraktno ekološko pitanje, nego stvar koja zadire u novčanik korisnika čije zadovoljstvo boravkom u zgradi odavno nije periferno pitanje.

U takvom kontekstu, BMS je napustio imidž upravljačke platforme i postao višeslojni izvor inteligencije koja oblikuje kvalitet življenja i ritam investicija u građevinskom sektoru.

Reakcija više nije dovoljna

Na konceptualnom nivou, BMS je samo naglasio već dugo vremena prisutni rascjep u definiciji pametnih i inteligentnih zgrada. Za stručnjake koji se bave BMS-om, ova razlika se svodi na koncept očekivanja naspram reakcije. Valentin Vasile, zamjenik direktora za digitalnu energiju za Centralnu i Istočnu Evropu u Schneider Electricu, povlači vrlo jasnu granicu između oba koncepta. “Pametna zgrada reaguje, ali inteligentna zgrada predviđa”, kaže Vasile.

Koncept predviđanja je kontekstualan. Vasile to ilustruje konkretnim scenarijem. Inteligentna zgrada, naprimjer, neće reagovati tek onda kada senzori za detekciju zauzetosti prostora dostignu postavljene pragove, već može unaprijed prepoznati da zauzetost raste i da će promjena vremena uticati na komfor prisutnih u roku od 45 minuta. “To više nije samo: ‘Uključi rashladni uređaj u 7 ujutro.’ Sada je to na osnovu jučerašnjih obrazaca, današnje vremenske prognoze i predviđene zauzetosti prostora, unaprijed ohladi 4. sprat za 0,8°C u 6:43 ujutro radi optimalnog komfora”, kaže on. Taj pomak, tvrdi Vasile, zgradu čini ne samo pametnom već i inteligentnom.

U konkurentskoj kompaniji Honeywell, na ovu tranziciju se gleda kroz prizmu učenja na nivou portfolija. Dejan Petrović, viši menadžer prodaje za BMS sisteme za Balkan/Adria regiju, naglašava da istinski inteligentni sistemi ne optimiziraju samo pojedinačnu zgradu. Umjesto toga, oni prepoznaju ponavljajuće obrasce kroz čitave portfolije i povezuju grijanje, ventilaciju i klimatizaciju, energiju, protivpožarnu zaštitu i tehničku zaštitu kako bi unaprijedili i skalirali performanse objekta.

S druge strane, u Johnson Controlsu naglasak je na prilagodljivosti. Ilan Yaniv, šef prodaje za digitalna rješenja u toj kompaniji, objašnjava da statična automatizacija zasnovana na pravilima polako ustupa mjesto adaptivnim sistemima. Razlog za to je činjenica da oni mogu proaktivno prepoznati manjak efikasnosti putem detekcije kvarova i dijagnostike. Fokus nije samo na predviđanju nego i na operativnoj agilnosti, uz smanjenje oslanjanja na fiksne pragove detekcije parametara i unaprijed programirane reakcije.

Pitanju nove uloge BMS-a u Siemensu se pristupa kroz dijagnostiku. Saša Matošić, stručnjak za prodaju proizvoda za pametne zgrade i infrastrukturu u toj kompaniji, ističe detekciju anomalija zasnovanu na mašinskom učenju i prepoznavanje obrazaca kao pokazatelje da se sistemi odmiču od tradicionalne automatizacije. U ovom okviru, inteligencija postaje vidljiva kada se odstupanja otkriju prije nego što se aktiviraju upozorenja, a korektivne radnje postanu proaktivne umjesto reaktivnih.

To znači da automatizacija zasnovana na pravilima više nije dovoljna i da je inteligencija višedimenzionalni koncept koji uključuje predviđanje, portfolio za učenje, prilagodljivost i dijagnostičku dubinu. “Sistem se odmiče od jednostavne automatizacije i postaje platforma za donošenje odluka. Ona se prilagođava promjenjivim uslovima, uči iz operativnih obrazaca i kontinuirano poboljšava performanse bez ljudske intervencije”, kaže  Matošić.

Integracija nije samo konvergencija

Ipak, struka naglašava još jedan važan faktor: inteligencija je moguća samo tamo gdje je integracija cjelovita.

Honeywell pozicionira integraciju kao konvergenciju HVAC-a, upravljanja energijom, sistema za zaštitu života, tehničke zaštite i IT/OT infrastrukture. Sve se mora odvijati u okviru jedinstvenog operativnog modela. Petrović objašnjava da povezivanje pratećih tokova podataka otkriva obrasce koji su ranije bili nevidljivi operaterima. Tako se kreiraju vrijedni uvidi koji u realnom vremenu unapređuju performanse cijele zgrade.

A tu je i agregacija podataka kroz sisteme i IoT uređaje. Yaniv iz Honeywella ističe važnost transformacije sirovih signala u korisne uvide, uz glatki prelazak iz faze monitoringa u podršku donošenju odluka. Platforme integrišu podatke iz sistema za automatizaciju zgrada, brojila i IoT uređaja, uz oslanjanje na otvorene protokole i primjenu napredne analitike. Uz to, one pomoću AI-ja daju preporuke kroz kontrolne ploče koje prate upravljanje energijom, nivo ugljika i performanse konkretnog prostora.

Međutim, integracija je mnogo više od pukog tehničkog objedinjavanja. Za Schneider Electric ona je operativna okosnica koja usklađuje ciljeve podizanja nivoa komfora korisnika, smanjenja ugljika, cjenovne isplativnosti i otpornosti na cyber napade. Platforma EcoStruxure te kompanije postavlja upravljanje zgradom u centar pažnje i objedinjuje HVAC, rasvjetu, roletne, senzore i energetske sisteme. Istovremeno, Power Monitoring Expert funkcija donosi energetsku inteligenciju u ovo jedinstveno okruženje. Analitički slojevi imaju krovnu ulogu i pretvaraju zgradu u nešto što Vasile opisuje kao jedan “koordiniran, transparentan i samoučeći ekosistem”.

U Siemensu, srodnu funkciju po važnosti imaju objedinjene kontrolne ploče i hibridni modeli implementacije u oblaku. Oni povezuju HVAC, protivpožarnu zaštitu, rasvjetu i sigurnosne sisteme s jedinstvenim interfejsom. Matošić ističe upotrebljivost i međudisciplinarnu vidljivost kao ključne faktore za efektivan nadzor, uz cloud integraciju kroz Building X platformu, koja omogućava sofisticiranu analitiku i optimizaciju na više lokacija.

Za razliku od Honeywella i Johnson Controlsa, koji se fokusiraju na korelaciju i analitiku, Schneider Electric integraciju prvenstveno uvodi u smislu usklađivanja ishoda, dok za Siemens ona donosi operativnu jasnoću i interakciju s korisnicima. Sve u svemu, priča o integraciji je zajednički jezik svih tržišnih igrača, uz diferencirani fokus na različite aspekte njene uloge.

AI mijenja ulogu operatera?!

Možda najznačajniji organizacijski pomak koji donose inteligentne BMS platforme jeste novi nivo podrške osobama koje upravljaju zgradama. BMS je ranije predstavljao jedan “tihi” infrastrukturni sloj jer je bio stabilan, predvidljiv i reaktivan. Danas, tvrdi Vasile, on postaje “misleći” sloj zgrade i ta promjena počinje s podacima. Kada se hiljade različitih tačaka podataka objedine u zajednički sloj, zgrada dobija svoj “kontekst”. Inteligentni softver pretvara sirove podatke u korisne uvide i tako operaterima donosi jasnoću koju ranije nisu imali. Vještačka inteligencija pomaže da se iz temelja promijeni uloga operatera. “Umjesto reagovanja na alarme, operateri dobijaju interpretacije i predviđanja zasnovana na nivou pouzdanosti, vjerovatne ishode i preporučene akcije”, objašnjava Vasile. Oni prelaze iz faze gašenja požara u orkestraciju, iz pitanja “Šta nije uredu?” u “Koji je najbolji scenario koji možemo oblikovati?” “AI ne automatizira zgradu. On unapređuje ljude koji upravljaju zgradom jer im daje kopilota koji može vidjeti ono što nijedan čovjek ne bi mogao pratiti sam”, kaže on.

Sličnu filozofiju primjenjuje Johnson Controls, i to kroz platformu OpenBlue. Funkcija Fault Detection and Diagnostics donosi rano otkrivanje kvarova, dok preporuke zasnovane na AI-ju pomjeraju fokus menadžera zgrada s reaktivnog održavanja ka proaktivnoj optimizaciji. I u Honeywellu je AI dospio pod lupu tamošnjih projektanata, koji ga integrišu s rješenjima za prediktivne uvide, automatiziranu optimizaciju i benchmarking na nivou portfolija. Tu je i upravljačka platforma Buildings Sustainability Manager, koja koristi mašinsko učenje za predviđanje anomalija, optimizaciju performansi i podršku dugoročnim ciljevima održivosti i otpornosti.

Cyber sigurnost kao ljepilo koje drži zgradu na okupu

Istovremeno, svi se sagovornici slažu da je digitalna inteligencija bez kibernetičke otpornosti neodrživa. Dok u Honeywellu i Schneider Electricu naglašavaju hijerarhiju kontrole, u Johnson Controlsu je fokus na kibernetičkoj arhitekturi. Yaniv opisuje slojevite sigurnosne mehanizme i kontrole zasnovane na identitetu koje su osmišljene da smanje izloženost napadima u vrijeme kada zgrade postaju sve povezanije. Kao primjer navodi njihovo OpenBlue Airwall rješenje za umrežavanje na bazi principa nultog povjerenja (Zero Tust). Ono kreira virtuelni air-gap, odnosno čini uređaje nevidljivim za napadače i eliminira njihovo lateralno kretanje. Kao dodatni sloj sigurnosti, Airwall se oslanja i na Host Identity Protocol (HIP) i kriptografske ID-jeve za sigurnu komunikaciju, uz AES-256 enkripciju i višefaktorsku autentifikaciju.

Za Siemens, sigurnost se oslanja na usklađenosti sa standardima IEC 62443-4-2, podršku za Active Directory, LDAP i centraliziranu višefaktorsku autentifikaciju. Za dodatnu zaštitu konvergirane infrastrukture, tu je i Siemensova inicijativa o kibernetičkoj sigurnosti (Cybersecurity Initiative), koja za cilj ima zaštitu kritične infrastrukture, postrojenja i umreženih uređaja kroz saradnju države i sektora.

Zbog svega navedenog, kibernetička sigurnost danas nije dodatak BMS-u, nego jedan od njegovih nosećih stubova. U Evropi, regulatorni pritisak na što kvalitetniju zaštitu kritične infrastrukture i upravljanje podacima nastavlja rasti. Na Bliskom Istoku, brzo usvajanje digitalnih tehnologija u projektima visokog profila predstavlja test ne samo za otpornost na napade nego i za ugled investitora. U ovakvom ambijentu u EMEA regiji, cyber sigurnost je osnovni zahtjev projektovanja i takav status joj je dodijelila i kompanija Honeywell sa svojim holističkim auditima i ciljanim kontrolama konvergentnih IT/OT okruženja. Za Yaniva, jedna od ključnih ranjivosti je oslanjanje na VPN sisteme koje Johnson Controls danas mijenja kriptografski sigurnim rutiranjem zasnovanim na provjeri identiteta. “Ovaj pristup štiti kritičnu infrastrukturu i omogućava siguran udaljeni pristup bez oslanjanja na ranjive VPN-ove ili kompleksna pravila vezana za firewall”, kaže Yaniv. U konačnici, za većinu kompanija koje nude BMS tehnologiju, ovo je oblast u kojoj nema kompromisa.

Od energijske do radne efikasnosti

Energijska efikasnost ostaje primarni pokretač modernizacije zgrada, posebno u Evropi, gdje postoji i regulatorni pritisak usmjeren ka dekarbonizaciji. Ipak, ne svodi se sve na uštedu kilovat-sati, o čemu se slažu i naši sagovornici. Vasile navodi da se često potcjenjuje koliko radna i stambena okruženja utiču na kognitivne funkcije korisnika. Kvalitet zraka, recimo, određuje nivo budnosti pojedinca, dok stabilnost temperature utiče na fokus. Isto vrijedi i za boju i intenzitet svjetla, koji utiču na ritam spavanja, dok obrasci buke mijenjaju nivo stresa. Ono što je novo danas, smatra Vasile, jeste sposobnost da se ti efekti izraze u realnom vremenu pomoću takozvane metrike komfora. Tu spadaju parametri kao što su kvalitet zraka unutar prostorija, zauzetost prostora i indikatori radnog učinka koji se lako mogu povezati s ambijentalnim uslovima u zgradi. “Kada optimizirate nešto za ljude, vi često optimizirate i za efikasnost. Zgrada tako postaje aktivni faktor koji doprinosi dobrobiti i produktivnosti, a ne samo radni prostor”, kaže Vasile.

Ovi su faktori danas lako provjerljiva, a ne apstraktna kategorija. “Prednosti su danas mjerljive putem KPI-jeva kao što je indeks zadovoljstva korisnika, nivo iskorištenosti prostora i kvalitet zraka s vrijednostima prikazanim na kontrolnim pločama”, kaže Yaniv. Uz operativnu uštedu, manje vidljivi ali jednako važan faktor je podizanje ukupnog kvaliteta boravka u zgradi, uz prateći rast produktivnosti i nivoa zadovoljstva korisnika.

Najvažniji ciljevi mjerenja ambijentalnih indikatora za Honeywell su optimizacija kvaliteta zraka u zatvorenom, stabilnost termalnog komfora, smanjenje učestalosti lažnih alarma i poboljšanje vremena odgovora na incidente, dok se u Siemensu za ove učinke oslanjaju na Desigo CC platformu za rangiranje komfora i vizualizaciju ambijentalnih uslova unutar zgrade. Tu je i podrška za mobilne aplikacije, koje omogućavaju korisnicima da prijave probleme i direktno prilagode parametre komfora prema svojim željama. Inteligencija BMS-a se, u ovom okviru, mjeri kroz povratne informacije koje se razmjenjuju s korisnicima unutar zgrade. Bez obzira na razlike u pristupu prioritetima, svi sagovornici se slažu u tome da inteligentne zgrade moraju donijeti mjerljive vrijednosti, uz svijest da će se one uvijek drugačije definirati za konkretni objekat.

Skaliranje inteligencije: Između renoviranja i inoviranja

Skaliranje koncepta inteligentnih zgrada širom EMEA regije poseban je strukturni izazov koji nijedna arhitektura ne može riješiti u svakoj situaciji. Evropskim građevinskim pejzažom dominira renoviranje kao praksa koje traži faznu modernizaciju, interoperabilnost s postojećim platformama i uklapanje u različite regulatorne okvire.  “Skaliranje inteligentnih zgrada širom EMEA regije je izazovno zbog različitih regulatornih zahtjeva, nivoa digitalne zrelosti i prisustva brownfield infrastrukture mješovite starosti”, kaže Petrović. On naglašava i važnost postepenog pristupa bez fokusa na jednog proizvođača jer je to način da se klijentima omogući fazna modernizacija kroz mapu puta umjesto skupih programa potpune zamjene starih sistema.

Njegov kolega Vasile ističe i da se iskustva mogu znatno razlikovati na terenu, posebno u Evropi, gdje svaka zemlja, pa i grad, imaju vlastite propise, sisteme i radnu kulturu. Pri tome, neke zgrade mogu biti digitalno napredne, dok druge koriste infrastrukturu iz vremena prije pojave interneta. Zbog toga izazov koji BMS treba riješiti nije samo tehnički nego i regulatorni, kulturološki i logistički. Prema njemu, konačni uspjeh prilagođavanja i skaliranja uveliko zavisi od primjene otvorenih standarda, prilagodljivih arhitektura i kreiranja snažnih lokalnih ekosistema. Univerzalnost ne postoji jer svaki pristup mora poštovati regionalnu raznolikost i pretvoriti je u operativnu prednost.

Kao odgovor na promjenjivu digitalnu zrelost, Johnson Controls zagovara modularne arhitekture koje se oslanjaju na standarde i otvorene protokole kao što su BACnet, Modbus, MQTT. S druge strane, Siemens ističe hibridne strategije implementacije koje balansiraju lokalne zahtjeve usklađenosti s regulativama (uključujući GDPR) s centraliziranim nadzorom portfolija. Na taj način se njihova Desigo CC platforma skalira od malih instalacija do velikih projekata na više lokacija. Istovremeno, pojednostavljene migracijske mogućnosti pomažu da se premosti jaz između postojeće infrastrukture i savremenih inteligentnih platformi. “Standardizovani interfejsi i konzistentni radni tokovi smanjuju potrebe za obukom”, kaže Matošić, “i tako rješavaju problem nedostatka kvalifikovane radne snage, uz podršku za širu primjenu koncepata inteligentnih zgrada.”

Na drugom kraju EMEA regije je Bliski Istok, gdje integracija za potrebe skaliranja može početi već u fazi projektovanja. Ipak, obim i složenost tih projekata nose vlastite izazove u vidu očekivanja od cyber sigurnosti, potrebe za interdisciplinarnom koordinacijom i visokih kriterija za performanse od samog početka. Kako ovi projekti prelaze iz faze izgradnje u operativni životni ciklus, naglasak se pomjera s brzine implementacije na dugoročnu operativnu otpornost. I ovaj primjer je ilustracija važnosti spoznaje da skalabilnost nije jedinstveni tehnički izazov, nego problem koji ima svoju regionalnu, strukturnu i operativnu dimenziju.

Inteligencija se dokazuje rezultatima

Evolucija sistema za upravljanje zgradama pokazuje jasan pravac kretanja. Put od pametnih do inteligentnih zgrada vodi preko BMS-a, što znači da integracija sistema mora biti dublja, analitika zrelija, cyber sigurnost snažnija, a korisničko iskustvo mjerljivije. Suština je ista, a to je da BMS pomaže zgradama da više ne slijede pravila, već “sarađuju” s operaterima i usklađuje svoju funkciju s poslovnim ciljevima.

Nove i renovirane zgrade će se pomoću BMS sistema s funkcijom inteligencije vrednovati po sposobnosti da harmoniziraju podatke, kreiraju izvještaje i standardiziraju kontrolu nad ključnim parametrima svoje funkcije. U EMEA regiji, ova tranzicija se neće mjeriti suhoparnom tehničkom terminologijom, već kredibilitetom implementacije i mjerljivim rezultatima. Inteligencija kao BMS koncept se mora dokazati kroz dubinu integracije, sigurnosne garancije, kibernetičku otpornost i mjerljive operativne ishode. To znači i emotivni iskorak iz svijeta pukog mjerenja mjesečne uštede energije i ulazak u novi koncept u kojem zgrada utiče na produktivnost korisnika i nivo zadovoljstva u interakciji s njom, što je dugoročnije isplativija valuta u ovoj transakciji.

Ograničena autonomija sistema preduvjet je sigurnosti

Ipak, kako se inteligencija kao sloj sistema za upravljanje zgradama širi, raste i važnost povlačenja jasnih granica. Svi sagovornici navode da sistemi za zaštitu života moraju ostati funkcionalni i prilikom kvara. Dejan Petrović iz Honeywella naglašava da kritične protivpožarne funkcije moraju raditi lokalno i nezavisno, čak i u situaciji kada povezivost u cloudu unapređuje monitoring i procese usklađenosti s regulativama. Razlog je jednostavan: potreba za optimizacijom ne može “nadjačati” sigurnosnu logiku.

Valentin Vasile iz Schneider Electrica ovaj princip formuliše na još direktniji način. Prema njemu, autonomija sistema mora imati granice, a one su u osjetljivim okruženjima važnije od same inteligencije. Sistemi za zaštitu života uvijek moraju imati prednost nad imperativom optimizacije, a sigurnosne funkcije sačuvati svoj nezavisni autoritet. Ekosistem Schneider Electrica, naprimjer, namjenski održava certificirane hijerarhije otpornosti na kvarove. U konačnici, tvrdi Vasile, autonomija nije dopuštanje zgradi da “radi šta hoće”. Umjesto toga, zgradama se daje kapacitet da se efikasnije zaštite i ranije upozore one koje borave u njima čim nešto naruši očekivani obrazac.

Intervju: Marko Vasić, menadžer za razvoj poslovanja, Hanwha Vision Europe

Naša ključna prednost je to što smo deo jednog od najvećih svetskih industrijskih konglomerata sa liste Fortune 500, čije operacije obuhvataju sektore od avio-kosmičke industrije i zelene energije do naprednih odbrambenih sistema. Činjenica da iza nas stoji takav gigant omogućava nam da ne zavisimo od trećih strana u razvoju sopstvenih čipseta i kritičnih komponenti. To nam pruža potpunu transparentnost lanca snabdevanja i finansijsku stabilnost

Razgovarao: Damir Muharemović; E-mail: redakcija@asadria.com

a&s Adria: Gospodine Vasiću, nedavno ste, nakon godina iskustva u industriji tehničke zaštite, došli na poziciju regionalnog menadžera za razvoj poslovanja kompanije Hanwha Vision? Šta vas posebno motivira na novoj poziciji i koji su vaši glavni prioriteti u regiji u narednim mjesecima?

Vasić: Dolazak u Hanwhu Vision za mene je prirodan nastavak profesionalnog puta koji gradim već skoro dve pune decenije u industriji tehničke zaštite i ICT rešenja. Tokom prethodnih godina imao sam privilegiju da prođem kroz gotovo sve faze ovog posla – od operativnog rada na terenu i sistem-integracije u okviru velikih infrastrukturnih projekata, preko distribucije premium rešenja, pa sve do strateškog razvoja poslovanja u okviru vodećih svetskih korporacija. Upravo to iskustvo mi omogućava da danas regionalno tržište posmatram ne samo kao vendor već iz perspektive svih učesnika u lancu: od projektanta koji postavlja temelje sistema, preko integratora koji se bavi implementacijom do krajnjeg korisnika koji svakodnevno koristi taj sistem.

A najveća motivacija dolazi iz činjenice da Hanwha Vision trenutno prolazi kroz najsnažniju globalnu transformaciju u svojoj istoriji. Nismo više samo proizvođač vrhunske video-nadzorne opreme; postali smo kompanija fokusirana na AI vizuelna i analitička rešenja koja rešavaju stvarne poslovne probleme. Činjenica da smo treći igrač na tržištu SAD-a i peti globalno daje nam neverovatan kredibilitet, ali i odgovornost.

U narednim mesecima, moji su prioriteti jasno definisani. Planiram intenzivan rad na terenu širom Adriatic regije, pokrivajući celu teritoriju bivše Jugoslavije, zajedno s Albanijom, gde želimo da Hanwha Vision bude sinonim za partnersku podršku koju razvijamo zajedno sa svojim distributerima. Takođe, podizanje svesti o strateškom značaju usklađenosti sa NDAA standardima i NIS2 direktivom biće u vrhu moje agende, jer Hanwha ovde ima tehnološku prednost koju tržište tek treba u potpunosti da otkrije.

a&s Adria: Kako biste ocijenili trenutnu poziciju Hanwhe Vision na regionalnom tržištu u usporedbi s drugim globalnim i lokalnim tržišnim igračima? Koje su najveće prilike i izazovi za Hanwhu u Jugoistočnoj Evropi u godinama pred nama?

Vasić: Regionalno tržište veoma je specifično i nalazi se u fazi sazrevanja. Dugo je dominirao isključivo cenovni pristup, gde je najniža ponuda pobeđivala, često nauštrb kvaliteta i dugoročne sigurnosti. Međutim, danas vidimo jednu sporu, ali jasnu tranziciju ka održivim platformama, gde, u tom kontekstu, Hanwha Vision zauzima poziciju “premium poverenja”.

Naša ključna prednost je to što smo deo Hanwha Grupe, jednog od najvećih svetskih industrijskih konglomerata sa liste Fortune 500, čije operacije obuhvataju sektore od avio-kosmičke industrije i zelene energije do naprednih odbrambenih sistema. Činjenica da iza nas stoji takav gigant omogućava nam da ne zavisimo od trećih strana u razvoju sopstvenih čipseta i kritičnih komponenti. To nam pruža potpunu transparentnost lanca snabdevanja i finansijsku stabilnost koja je presudna za podršku velikim infrastrukturnim projektima u decenijama koje dolaze.

Najveća prilika leži u rastućoj potrebi za rešenjima usklađenim sa NDAA-om. Sve više međunarodnih korporacija, banaka i državnih institucija u našoj regiji shvata da poreklo tehnologije direktno utiče na nivo rizika. Paralelno s tim, NIS2 regulativa će naterati kompanije da redefinišu šta, zapravo, znači “bezbedan sistem”. Najveći izazov je edukacija tržišta da pređe sa logike inicijalne investicije na koncept ukupnog troška vlasništva (TCO), gde kvalitetnija oprema dugoročno donosi najveće uštede.

a&s Adria: U kojoj mjeri regionalna poslovna strategija kompanije prati globalne trendove u sigurnosnoj industriji, a u kojoj mjeri je prilagođena specifičnim potrebama lokalnog tržišta?

Vasić: Globalni trendovi su jasni: sve se seli na samu kameru (edge), cloud postaje standard upravljanja, a AI je postao osnovni uslov. Naša regionalna strategija u potpunosti prati ove pravce, ali uz neophodnu dozu lokalnog prilagođavanja. Svesni smo da u Adriatic regiji infrastruktura nije svugde ista, stoga forsiramo hibridni model – rešenja koja omogućavaju korisnicima da zadrže lokalnu kontrolu i snimanje, dok istovremeno koriste prednosti clouda za eventualnu naprednu analitiku i udaljeni pristup.

Naša globalna misija je transformacija u Vision Solution Provider-a. To znači da na lokalnom nivou više ne pričamo o megapikselima, već o podacima i poslovnoj inteligenciji. Iako Hanwha nudi vrhunsko end-to-end rešenje kroz naš Wisenet WAVE VMS, snažno promovišemo i integraciju s najvećim svetskim proizvođačima softvera za upravljanje video-zapisima (VMS) kao što su Milestone i Genetec. Time našim partnerima dajemo potpunu slobodu izbora bez kompromisa u performansama same kamere.

Lokalno prilagođavanje znači i dostupnost podrške. Želimo da budemo otvoren ekosistem koji se lako integriše sa postojećim sistemima korisnika, omogućavajući im postepenu modernizaciju. Ne tražimo od korisnika da naglo zamene kompletnu infrastrukturu, već im nudimo put kako da njihovi sistemi postanu pametniji uz Hanwha AI tehnologiju.

Q serija najprodavanija u regiji

a&s Adria: Koji su proizvodi ili serija proizvoda iz Hanwhinog portfolija najprodavaniji u regiji i zašto?

Vasić: Ako bismo gledali volumen, Q serija je apsolutni šampion i okosnica većine projekata u regiji. Ona donosi naprednu AI analitiku širokom krugu korisnika i optimalan je balans performansi i investicione vrednosti. U svetu gde se zahteva usklađenost sa NDAA-om, Q serija je postala standard za komercijalne objekte, škole i manje industrijske pogone. S druge strane, beležimo ogroman skok interesovanja za X seriju, koja je namenjena najzahtevnijim scenarijima. Sa svojim moćnim procesorima, ona podržava rad više istovremenih analitičkih aplikacija i nudi superiornu sliku u ekstremnim uslovima. P serija dominira u projektima gde je potrebno pokriti velike površine (poput aerodroma ili trgova) uz minimalan broj instalacionih tačaka.

Na kraju, moram istaći i našu specijalizovanu T seriju, gde se posebno izdvaja naš najnoviji T AI Ruggedized PTZ model. Ova kamera je dizajnirana za rad u najsurovijim okruženjima od -50°C do +60°C, pri čemu je otporna na ekstremne vibracije i mehaničke udare sa udarima vetra do 257 km/h.

a&s Adria: Wisenet 9 SoC najnovija je generacija čipa koji pokreće AI kamere kompanije Hanwha Vision. Koje biste tehničke karakteristike Wisenet 9 SoC-a istakli kao najvažnije i na koji ga način razlikuju od prethodnih generacija?

Vasić: Wisenet 9 predstavlja fundamentalnu promenu u načinu na koji kamera obrađuje informacije jer praktično pomera granicu između kamere i inteligentnog edge uređaja – analitika više nije dodatna funkcija već temelj same arhitekture sistema.

Ključna inovacija je uvođenje dual NPU (Neural Processing Unit) arhitekture. Dok su prethodne generacije morale da dele procesorsku snagu između kvaliteta slike i analitike, Wisenet 9 ima namenske “mozgove“ za oba zadatka istovremeno. Jedan NPU zadužen je isključivo za duboku analizu objekata, dok se drugi bavi onim što zovemo “obrada slike pomoću vještačke inteligencije”. On u realnom vremenu uklanja šum i optimizuje sliku tamo gde se detektuje pokret. Rezultat je znatno preciznija detekcija i stabilan rad čak i u najzahtevnijim uslovima osvetljenja.

Ono što Wisenet 9 izdvaja od svih ostalih je sposobnost da isporuči pametne metapodatke bez opterećenja mrežnog saobraćaja. Osim toga, bezbednosni aspekt je podignut na nivo hardvera – Secure Boot proces i TPM zaštita sertifikovana po FIPS 140-3 standardu čine ove kamere mrežnim uređajima sa najvišim stepenom zaštite.

a&s Adria: Hanwha Vision je postigla rekordnu operativnu dobit i prihod u 2025. godini, uz rast u regijama kao što su Evropa i Bliski Istok, uz snažno učešće AI kamera (49% prihoda od mrežnih kamera u Q4). Da li investiranje u AI odražava strateški pristup vaše kompanije i koje to AI funkcije kreiraju dodatne vrijednosti proizvoda i utječu na donošenje odluka o kupovini?

Vasić: Ovi rekordni rezultati u 2025. godini nisu samo suva statistika – oni su jasan signal da je tržište konačno “prelomilo”. Podatak da skoro polovina našeg prihoda u poslednjem kvartalu dolazi isključivo od AI kamera govori mi da veštačka inteligencija više nije neka egzotična opcija koju kupuju samo najbogatiji klijenti. Ona je postala standard, onaj osnovni nivo koji korisnici danas prosto očekuju.

Investiranje u AI za Hanwhu je bio hrabar, ali jedini ispravan strateški put. Danas se odluka o kupovini ne donosi na osnovu broja megapiksela, već na osnovu toga koliko informacija ta kamera može da vam pruži u realnom vremenu, a vrednost stvaraju funkcije koje vam štede sate rada. Recimo, umesto da operater ručno pregleda stotine sati materijala, on sada koristi AI klasifikaciju da u nekoliko sekundi pronađe tačno ono što traži – bilo da je to vozilo određene boje ili osoba sa specifičnim atributima.

Kada vlasniku biznisa pokažete da sistem ne služi samo za “gledanje unazad” kada se nešto desi, već da mu daje duboku poslovnu inteligenciju i drastično skraćuje vreme reakcije, povrat investicije (ROI) postaje kristalno jasan. Upravo to je ono što danas pravi razliku na tržištu i što je Hanwhu dovelo do ovih istorijskih rezultata.

a&s Adria: Koji tipovi korisničkih scenarija danas kreiraju najveću potražnju za ovom vrstom tehnologije?

Vasić: Danas potražnju diktiraju scenariji gde ljudski faktor više fizički ne može da isprati ogromnu količinu podataka. Prvi i najmasovniji scenario su pametni gradovi, gde AI prati protok saobraćaja, automatski detektuje incidente u tunelima ili nepropisno parkiranje, oslobađajući operatere rutinskih poslova. Drugi scenario je kritična infrastruktura, gde je zaštita perimetra pomoću AI termalnih kamera postala apsolutni standard, naročito kod graničnih prelaza, ali i solarnih parkova i energetskih postrojenja.

Međutim, ono što beleži ogroman rast potražnje su naša bispektralna rešenja. Ove kamere, koje kombinuju termalni i optički senzor sa AI analitikom, ključne su za ranu detekciju požara. One ne čekaju da se pojavi otvoreni plamen; one detektuju abnormalni rast temperature ili prve tragove dima u zonama gde bi šteta bila nemerljiva, poput proizvodnih pogona ili skladišta.

Osim toga, veoma je prisutan scenario u logistici i proizvodnji, gde AI koristimo za proveru nošenja zaštitne opreme (PPE), ali i za automatizaciju procesa. Naša specijalizovana rešenja u vidu BCR (Bar Code Reader) kamera drastično ubrzavaju rad logističkih centara, integrišući video-nadzor sa operativnim podacima. Sve su to primeri gde AI više nije “stražar“, već aktivni učesnik u očuvanju bezbednosti ljudi i kontinuiteta poslovanja.

a&s Adria: Pitanje cyber sigurnosti i povjerenja u proizvođače opreme postalo je ključno u videonadzoru. Kako Hanwha Vision odgovara na sve strožije globalne i evropske regulative i šta to konkretno znači za vaše korisnike u Jadranskoj regiji?

Vasić: Sajber bezbednost je postala apsolutni temelj poverenja u našoj industriji. Korisnici u regiji postaju svesni da neadekvatno zaštićen uređaj može postati ulazna tačka u kompletnu IT infrastrukturu. Hanwha Vision ovde nastupa sa pozicije maksimalnog integriteta – kao kompanija iz Koreje sa potpunom kontrolom nad dizajnom i proizvodnjom sopstvenih čipseta (SoC), mi garantujemo transparentan lanac snabdevanja, bez skrivenih ranjivosti.

Naša rešenja u potpunosti su usklađena s američkim NDAA standardom, ali ono što je za naše tržište još važnije jeste potpuna spremnost za evropsku NIS2 direktivu, AI Act i dolazeći CRA (Cyber Resilience Act). Dok se NIS2 fokusira na otpornost organizacija, CRA direktno propisuje nivo digitalne bezbednosti samog proizvoda. Za naše korisnike to znači da Hanwha garantuje sigurnosna ažuriranja tokom celog životnog veka uređaja i implementira hardversku zaštitu koja sprečava neovlašćen pristup.

Razvijamo ono što nazivamo “etički AI“, koji poštuje privatnost kroz alate za maskiranje lica i anonimizaciju podataka direktno na kameri. Naš namenski tim za sajber bezbednost (S-CERT) proaktivno rešava sve potencijalne pretnje, pružajući našim integratorima i klijentima u Adriatic regiji sigurnost da njihov video-sistem neće biti “trojanski konj” za mrežne napade, već stabilan i zakonski usklađen stub njihove bezbednosti.

a&s Adria: Vaš Cloud Portal pruža centralizirano upravljanje nad svim nadzornim uređajima i aplikacijama, uključujući OnCloud VSaaS, HealthPro, Vision Insight i DesignPRO. Kako ova jedinstvena cloud platforma mijenja način na koji organizacije planiraju, nadgledaju i održavaju svoje sigurnosne sisteme u praksi?

Vasić: Cloud Portal transformiše video-nadzor iz pasivnog troška u aktivan poslovni resurs. Sve počinje od DesignPRO alata, koji projektantima omogućava da precizno simuliraju vidno polje i AI funkcionalnosti u 3D okruženju pre same kupovine, čime se eliminišu greške u planiranju.

HealthPro donosi proaktivno održavanje. Mi znamo da je mrežna konekcija nestabilna ili da je hard disk pred otkazivanjem pre nego što to klijent uopšte primeti, što drastično smanjuje vreme zastoja. Na kraju, Vision Insight ide korak dalje i pretvara sirove metapodatke u poslovne dashboard-e. Menadžment šoping-centra sada može da prati trendove posete, upoređuje rezultate različitih objekata i prati demografiju kupaca u realnom vremenu. Ovi alati pretvaraju video-sistem u izvor operativnih i poslovnih uvida.

Projekti zaštite kritične infrastrukture

a&s Adria: Možete li navesti neke kompleksne regionalne projekte u kojima je Hanwha Vision sudjelovala ili trenutno sudjeluje?

Vasić: Ponosni smo na našu ulogu u nekim od najzahtevnijih projekata u regiji. Iako diskrecija klijenta često limitira detalje, mogu reći da su Hanwhina rešenja implementirana u brojnim projektima kritične infrastrukture, kao što su ključni aerodromi u regionu, veliki proizvodni pogoni u auto-industriji, kao i sofisticirani sistemi za nadzor gradskih centara. Jedan od zanimljivijih projekata uključivao je integraciju AI kamera za zaštitu perimetra u jednom od velikih solarnih parkova u regionu, gde su uslovi rada ekstremni, a preciznost detekcije na velikim udaljenostima presudna. Takođe, upravo je u toku i realizacija jednog od najvećih ITS projekata, gde se naše kamere uspešno koriste za nadzor i povećanje bezbednosti autoputeva i tunela.

a&s Adria: Gdje vidite Hanwhu Vision u narednim godinama u regiji u smislu tehnoloških prioriteta, tržišnog udjela i strateških ulaganja?

Vasić: U narednim godinama, Hanwhu Vision vidim kao jednog od najvećih tehnoloških lidera u Adriatic regiji. Naš cilj nije samo povećanje vidljivosti i tržišnog udela, već postavljanje standarda kvaliteta ispod kojeg se neće ići. Uz nove regulatorne, operativne i bezbednosne izazove koje NDAA i NIS2 direktiva donose, strateški ćemo ulagati u nove AI funkcionalnosti, ostajući pritom “Secure by Design”.

Planiramo i širenje lokalnog tima kako bismo pružili podršku u realnom vremenu. Želimo da budemo motor razvoja koji će domaćim integratorima, zajedno sa našim distributerima u regionu, omogućiti da rade na najkompleksnijim projektima uz svetsku tehnologiju, jer danas, kao kompanija koja zauzima treće mesto na američkom i peto mesto na globalnom tržištu video-nadzora, Hanwha Vision ima odgovornost da tehnološke standarde koje razvija globalno prenese i na regionalna tržišta poput Adriatic regije – i upravo u tome vidim našu ključnu ulogu u godinama koje dolaze.

a&s Adria br.220

Sigurnost kao trajna odgovornost

Dvadeset je godina – ili dvije stotine dvadeset izdanja – prošlo od prvog broja magazina a&s Adria. Dvije decenije u izdavaštvu specijaliziranog medija za sigurnost znači mnogo više od redovnog objavljivanja novih brojeva. To je vrijeme u kojem su se paralelno razvijali i medij i industrija koju prati. Kroz sve te godine a&s Adria bilježila je promjene koje su oblikovale sektor sigurnosti u regiji – od prvih sistema tehničke zaštite do današnjih integrisanih rješenja zasnovanih na vještačkoj inteligenciji i digitalnim platformama. Ono što je počelo kao ideja nastala iz potrebe za stručnim informacijama postepeno je preraslo u regionalni medij koji danas uspješno povezuje kompanije, stručnjake, institucije i korisnike.

Tokom tog puta a&s Adria je objavila više od dvije stotine izdanja, hiljade tekstova i desetke hiljada fotografija koje dokumentuju razvoj ove industrije. Ukupno je do danas objavljeno više od 20.000 stranica sadržaja, a redakcija i saradnici učestvovali su na stotinama sajmova, konferencija i stručnih skupova širom Evrope i svijeta. Kroz našu redakciju prošlo je više od stotinu novinara i saradnika, dok su stotine kompanija i stručnjaka iz industrije kroz intervjue, analize i reportaže podijelile svoja iskustva i projekte. Posebno mjesto imaju i kompanije koje su od samog početka prepoznale vrijednost jednog ovakvog medija i podržale njegov razvoj. Zahvaljujući toj saradnji, a&s Adria je tokom godina prerasla lokalne okvire i postala platforma koja povezuje sigurnosnu industriju širom Jadranske regije i šire.

Ovaj jubilej je prije svega prilika za zahvalnost svima koji su bili dio tog puta – svim našim novinarima i saradnicima, oglašivačima i strukovnim partnerima, čitaocima te brojnim prijateljima magazina. Ujedno je i podsjetnik da sigurnost nije samo industrija već zajednička odgovornost i trajna potreba savremenog društva. Upravo zato ćemo i u godinama koje dolaze nastaviti raditi ono što radimo od prvog broja – promovirati sigurnost i povezivati ljude koji je stvaraju.

EUDEX: Još 200 dana do Euro Defence Expo sajma u Essenu

Do početka međunarodnog sajma Euro Defence Expo (EUDEX), koji će biti održan u Essenu, ostalo je još 200 dana. Ovaj novi sajam sigurnosne i odbrambene industrije već je poslao snažan politički signal organizacijom parlamentarne večeri u Berlinu, gdje se okupilo oko 120 visokih predstavnika politike, diplomatije, vojske, administracije i industrije kako bi razgovarali o budućnosti evropske sigurnosne arhitekture.

Događaj je održan u Njemačkom parlamentu, a fokus rasprave bio je na promijenjenoj sigurnosnoj situaciji u Evropi i potrebi za jačanjem saradnje između industrije i vojnih struktura. Organizatori ističu da EUDEX želi biti više od industrijskog sajma – platforma za strateški dijalog, tehnološke inovacije i jačanje civilno-vojne saradnje u Evropi.

Skup je otvorio Nathanael Liminski, ministar za savezne i evropske poslove pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija, naglasivši važnost industrijske baze za evropsku odbrambenu sposobnost. Kako je istakao, upravo ova njemačka pokrajina ima ključnu ulogu kao industrijski stub novih sigurnosnih politika u Evropi.

O sigurnosnim izazovima govorio je i general-major Andreas Henne, komandant Divizije teritorijalne odbrane njemačke vojske, koji je predstavio mjere za zaštitu Njemačke od novih prijetnji i naglasio da je sigurnost teritorije ključna komponenta nacionalne odbrane.

Tokom završnog dijela događaja učesnici su razgovarali i o značaju Essena kao sajamske destinacije. Grad već decenijama ima reputaciju međunarodnog centra za sigurnosne sajmove, posebno zahvaljujući manifestaciji Security Essen i snažnoj industrijskoj infrastrukturi.

Gradonačelnik Essena Thomas Kufen poručio je da će Euro Defence Expo dodatno proširiti međunarodni profil grada kao centra za sigurnosnu i odbrambenu industriju. Sajam Euro Defence Expo (EUDEX) bit će održan od 22. do 25. septembra 2026. godine u Messe Essen, a više informacija dostupno je na: www.eurodefenceexpo.de

Advancis Austria započinje sezonu događaja za 2026. godinu

Kompanija Advancis Austria najavila je početak svoje sezone industrijskih događaja za 2026. godinu, koja započinje već naredne sedmice. Fokus ovogodišnjih aktivnosti bit će na ciljanim formatima događaja koji omogućavaju dublje razgovore s korisnicima, partnerima i stručnjacima iz sigurnosne industrije. Iz kompanije ističu da žele kroz ove susrete dodatno ojačati saradnju s partnerima i razmijeniti iskustva o razvoju sigurnosnih tehnologija i integrisanih rješenja.

Prva stanica u ovogodišnjem programu bit će Bukurešt, gdje će Advancis učestvovati na A/V & IT Convergence Summitu 2026 (TECH Meetups). Nakon toga slijede događaji u Ljubljani, na konferenciji Security Ecosystem of the Future u organizaciji ADVANTAGE AUSTRIA Slovenia. Advancis će također biti prisutan na Međunarodnoj konferenciji crnogorskih menadžera sigurnosti u Budvi, kao i na sajmu Riel Expo 2026 u Budimpešti, jednom od značajnih regionalnih događaja u oblasti sigurnosnih tehnologija.

Kompanija najavljuje da će njihov tim tokom ovih događaja biti dostupan za razmjenu ideja i razgovore o budućnosti sigurnosnih ekosistema i integrisanih platformi.

Hikvision: HikCentral Mini Cube donosi kompaktno “all-in-one” sigurnosno rješenje

Kompanija Hikvision predstavila je HikCentral Mini Cube, kompaktno sve-u-jednom rješenje koje objedinjuje videonadzor, kontrolu pristupa, video-interfon i automatsko prepoznavanje registarskih tablica (ANPR). Sistem je osmišljen kao centralna platforma za upravljanje sigurnošću u manjim poslovnim okruženjima poput prodavnica, kancelarija i manjih poslovnih objekata.

Mini Cube dolazi s unaprijed instaliranim operativnim sistemom Windows 11 i licenciranim softverom, što omogućava brzo pokretanje sistema bez složene konfiguracije. Platforma podržava do 128 video kanala i  32 vrata za kontrolu pristupa, čime pokriva širok raspon sigurnosnih potreba manjih i srednjih objekata.

Rješenje objedinjuje upravljanje kamerama, kontrolu ulaza i izlaza, video-interfon komunikaciju te ANPR funkcije u jedinstvenom interfejsu. Korisnicima je omogućeno i daljinsko upravljanje putem mobilnih uređaja, što olakšava nadzor i reakciju na sigurnosne događaje u realnom vremenu. Uređaj ima kompaktan dizajn, a u malom kućištu integrisani su hardver i softver potrebni za centralizirano upravljanje sigurnosnim sistemom.

IDIS VAI donosi novu generaciju AI videoanalitike

Kompanija IDIS predstavila je IDIS VAI, novu generaciju platforme za videoanalitiku zasnovanu na umjetnoj inteligenciji. Rješenje omogućava prepoznavanje više od 30 različitih tipova objekata, uključujući ljude, vozila i lica, te je integrisano s platformom IDIS Solution Suite VMS. Platforma pruža analitičke uvide u realnom vremenu koji unapređuju nadzor uživo, forenzičku analizu snimaka i operativnu efikasnost sigurnosnih timova.

Funkcionalnosti obuhvataju detekciju uljeza, automatsko prepoznavanje registarskih tablica (ANPR), upravljanje gužvama te detekciju lične zaštitne opreme (PPE). Zahvaljujući širokom spektru analitičkih funkcija, rješenje je namijenjeno primjeni u sektorima poput sigurnosti, transporta, maloprodaje, zdravstva i industrije. Nova platforma uskoro će biti predstavljena i na sajmu FireSafety & Security Event.

Više informacija o platformi dostupno je na sljedećem linku: https://lnkd.in/eTnX22Jn

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.