11 Marta, 2026
image
Home Tehnologija i proizvodi Kategorija Mehanička zaštita

Mehanička zaštita

Od drvenih kutija i vrata do softverski vođenih sefova

Od pojave civilizacije, kada su ljudi počeli živjeti u zatvorenim prostorima, uvijek je postojala potreba da se odvoji vanjski svijet i unutrašnjost, bilo zbog termalne izolacije ili kako bi se zaštitio prostor od divljih životinja. U početku su korištene drvene ploče, kamenje i životinjska koža. Tako su nastala vrata i prva brava
Piše: Vigan Limani, izvršni direktor, COIN LLC

E-mail: vigan.limani@coin-systems.com

S razvojem ljudskog društva, ljudi su počeli stvarati trajne zajednice, a vrata su postala vitalni dio građevina. S pojavom viškova u poljoprivredi i koncentracijom bogatstva, pojavila se potreba za nekim oblikom kontrole nad tim ko ulazi u prostore gdje se to bogatstvo čuvalo. Tako je nastala prva brava. Kada se pojavio trgovinski promet, prvi su plemeniti metali korišteni kao valuta. Kasnije su oblikovani u novčiće, te su postali vrijedni cilj za lopove i provalnike.

I tako je nastao sef

To je povećalo potrebu za koncentriranom sigurnošću, pa su vrata, brava i kutija kombinovani kako bi nastali prvi sefovi. S industrijalizacijom, rast bogatstva bio je značajan, a isto tako i nejednakost i prisvajanje bogatstva u obliku krađe i/ili provale. To je stvorilo potrebu za sefovima koji su otporniji, pouzdaniji i jednostavniji za korištenje. Iako se u modernom svijetu sefovi koriste za zaštitu mnoštva vrijednih predmeta, bilo materijalnih ili nematerijalnih, mi ćemo se fokusirati na primarnu i najčešće korištenu funkciju, a to je zaštita novca. To je glavna funkcija sefova i pokretačka snaga te industrije. Kako bi se razumjela ova potreba za razvojem, najbolje je fokusirati se na finansijsku industriju i njene aktere.

Moglo bi se pomisliti da je identifikovati aktere jednostavno, međutim nije. Nivo otpornosti sefova ili bravica za sefove trebao bi biti briga vlasnika i njegovih potreba, ali je mnogo više od toga. Da bismo to razložili, uzmimo nekoliko primjera. Recimo da banka ima niskokvalitetne sefove i često je meta provalnika – zar to nije faktor koji ne umanjuje stopu kriminala, daje podsticaj lošem radu proizvođača sefova i integratora sistema te na kraju utječe na javnu sigurnost? Ako sef i njegova brava zahtijevaju mnogo rada kako bi se održala potrebna funkcionalnost i sigurnost, moglo bi se pomisliti da to utječe samo na banku, ali da li bi to dovelo do viših troškova za klijente banke i smanjene dostupnosti novca?

Direktna veza s akterima

Recimo da se koristi potpuno mehanički sistem umjesto elektronskog – to bi značilo da auditori ne bi mogli pratiti rad brave. Da li bi to povećalo rizik od unutrašnje prevare i, zauzvrat, povećalo potrebu za višom internom kontrolom, a što bi se prevelo u veće troškove i smanjenu dostupnost novca? Moglo bi se navesti još mnogo takvih primjera, ali krajnji rezultati su jasni: industrija sefova i bravica za sefove povezana je s mnogim akterima koji utječu jedni na druge. Ti akteri su ljudi kojima je potreban novac, banke ili kompanije odgovorne za cirkulaciju novca, proizvođači sefova i bravica za sefove, integratori sistema, sigurnosne kompanije i mnogi drugi. U vezi s tim, postavlja se mnoštvo pitanja: koje je mjesto sefova i bravica za sefove u finansijskom ekosistemu, kakav je utjecaj svakog aktera na sefove i njihove brave te kakva je budućnost svega toga?

 Važnost standarda

Nakon postavljenih pitanja, potrebno je uzeti u obzir početnu tačku. To su mjesta gdje su sredstva finansijskih institucija koncentrisana, a to su trezori u centrima za obradu novca, sefovi u filijalama i sefovi u uređajima itd. Ovakva implementacija znači da postoji velika potreba za sigurnim i višefunkcionalnim sistemima. Kada je riječ o sigurnosti sefova i bravica za sefove, ona se može razložiti na specifične aktere, ali utječe na sve navedene. Regulatorna tijela postavljaju standarde za sefove i brave za sefove. Dobar primjer su EN 1143-1, EN 1300 i EN 17646. S druge strane, vlade i druge državne institucije te osiguravajuće kuće postavljaju zahtjeve za usklađenost s ovim standardima.

Osim sigurnosti, funkcionalnost sistema je također imperativ. Na tržištu danas postoje dvije vrste sistema bravica za sefove: mehanička i elektronska. Mehanički sistemi su u osnovi kombinacijske i ključne mehaničke brave. Iako je tehnologija ovih sistema dostigla nivo gdje su vrlo sigurni i dugotrajni u radu, oni pokazuju ozbiljna ograničenja u radu, poput potrebe za nošenjem glomaznog ključa, potrebe za profesionalnom pomoći prilikom promjene kombinacije, ograničenog broja korisnika, nedostatka vremenskih zapisa za operacije itd. Elektronski sistemi, s druge strane, uveliko su pojednostavili operacije. Oni omogućavaju jednostavnost korištenja, detaljnu kontrolu, audit linije i, zavisno od sistema, programiranje i praćenje u realnom vremenu.

Promišljanja u ovome tekstu rezultat su posmatranja industrijskih trendova i 84-godišnjeg iskustva u proizvodnji sefova i bravica za sefove

OTC i IP brave

Na tržištu danas vidimo dva glavna sistema visokokvalitetnih tipova bravica: OTC (one time code) i IP (distribuirani sistemi) brave za sefove. OTC brave za sefove koriste se uglavnom za sefove koji se nalaze izvan zgrada banaka, u različitim tipovima uređaja, bankomatima i slično. One funkcionišu na osnovu algoritama, generišući OTC kodove, koji, kada se unesu u bravu, omogućavaju otvaranje vrata sefa, dopunu ili servisiranje uređaja, i nakon što se vrata sefa zatvore i zaključaju, kod više ne važi. Za novi ciklus mora se generisati novi kod. Ove vrste bravica omogućavaju različitim stranama kontrolisani pristup sefu bez prijenosa odgovornosti za posjedovanje ključa, kombinacije ili statičkog koda. To vodi ka outsourcingu operacija potrebnih za održavanje rada uređaja, te po principu ekonomije obima znatno smanjuje troškove. IP brava za sefove nudi vrlo svestran pristup bravici, jer operatori putem mreže imaju mogućnost programiranja i praćenja bravica na daljinu bez potrebe da fizički odlaze do brave ili angažuju profesionalce. Ovaj pristup također povećava efikasnost jer sve funkcionalnosti bravice (kodovi, vremenske brave, vremenska odlaganja itd.) mogu biti programirane u realnom vremenu i na daljinu. Ovakva funkcionalnost znatno povećava sigurnost i štiti od unutrašnje prevare jer se, naprimjer, promjena koda vrši za nekoliko sekundi i bez pomoći profesionalaca na terenu, a integracija sa trećim sistemima je vrlo jednostavna.

Šta donosi budućnost?

Uzimajući sve ovo u obzir, jasno je da budućnost ovih sistema leži u integraciji, online rješenjima i softverskom upravljanju. To donosi znatno smanjenje operativnih troškova, niži nivo rizika, bolju raspoloživost novca i, što je jednako važno, viši stepen javne sigurnosti. Prijelaz s mehaničkih na elektronske sisteme više nije stvar izbora, već nužnost, jer benefiti daleko nadmašuju troškove ulaganja. Kao što su drevna društva iz potrebe razvila vrata, brave i sefove, danas je neophodno zaštititi se od savremenih metoda provalnika, odgovoriti na složene operativne zahtjeve i osigurati veću efikasnost u cirkulaciji novca.

 

 

Kada oružje progovori, sigurnost osluškuje

Akustični sistemi za detekciju pucnjeva iz temelja su promijenili način na koji zajednice odgovaraju na oružano nasilje jer nude preciznu, pravovremenu i proaktivnu zaštitu. Od smanjenja vremena reakcije u rizičnim objektima do unapređenja planiranja strategija urbane sigurnosti, ova tehnologija postaje važna komponenta savremene sigurnosne slagalice u kojoj zvuk više nije u sjeni slike

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Pucnji su već dugo vremena dio neizostavnih nota u ritmu savremenog života. Ovi uznemirujući i brutalni tonovi poziv su na buđenje i podsjetnik na sve složenosti kompozicije koju zovemo “savremena sigurnost”. No, igra li zvuk zasluženu ulogu u eri kada vizuelno fokusirani nadzor dominira sigurnosnim strategijama i praksama? To često i nije slučaj jer detekcija zvukova koji upućuju na narušavanja sigurnosti predstavlja manje vidljivu i istančaniju dimenziju procjene prijetnji. Tehnologija akustične detekcije pucnjeva i prateći sistemi obećavaju transformaciju načina na koji pristupamo zvučnoj komponenti sigurnosti koja se odavno ne smije oslanjati samo na ljudske uši.

Čitanje nota u kompoziciji pucnjave

Nasilje povezano s vatrenim oružjem prisutno je svuda u svijetu, uz geografske varijacije koje ne umanjuju njegove teške posljedice na javnu sigurnost ljudi i imovine. Najizraženija komponenta ovih incidenata upravo je zvuk koji je usko povezan s brzinom identifikacije krizne situacije u kojoj doslovce sekunde predstavljaju razliku između života i smrti. Zato rješavanje ovog problema podrazumijeva uprezanje svih dostupnih tehnoloških resursa u sisteme koji će ponuditi naprednu akustičnu detekciju, analizu dobijenih podataka u realnom vremenu i preciznu lokalizaciju problema, tim redoslijedom.

U ovom segmentu su se nametnuli sistemi za akustičnu detekciju pucnjave koji obično uključuju akustične senzore, senzore vibracija i, ponekad, optičke senzore. Ove komponente zajedno detektuju jedinstvene karakteristike pucnjave, uključujući zvuk, udarni val i bljesak iz cijevi.

Američka kompanija SoundThinking (nekadašnji ShotSpotter), jedan od pionira tehnologije akustične detekcije pucnjeva, na ovim principima razvila je ShotSpotter, akustični sistem koji je implementiran u više od 100 gradova širom svijeta, uključujući urbane konglomerate poput Chicaga, New Yorka i San Francisca. Ovaj sistem je u velikoj mjeri inspirisao dizajn savremenih mreža senzora za detekciju pucnjave i triangulaciju lokacija na kojima se odvijaju.

“U roku od 60 sekundi, organi reda dobijaju detaljne informacije, uključujući tačnu lokaciju pucnjave s preciznošću unutar 25 metara, broj ispaljenih metaka te informaciju o tome jesu li uključeni višestruki napadači i da li se koristi vatreno oružje velikog kapaciteta. Ovaj brz i pouzdan proces omogućava pravovremene reakcije, spašava živote, olakšava prikupljanje dokaza i poboljšava javnu sigurnost”, kaže Ian Lester, predstavnik kompanije SoundThinking.

Kako radi detekcija

U srži detekcijskih kapaciteta ovih akustičnih sistema je kombinacija analize zvučnih valova i precizne geolokacijske tehnologije. Sistemi su dizajnirani da prepoznaju jedinstvene akustične karakteristike zvuka pucnjave i ponude što precizniju lokaciju incidenta. Cijeli proces započinje bilježenjem i identifikacijom zvučnih talasa, nakon čega kreće napredna obrada podataka.

“Sistem za detekciju zvuka identificira pucnjavu ili prijetnje kombiniranjem napredne akustične analize, obrade signala i prepoznavanja obrazaca na temelju vještačke inteligencije. Mikrofoni visoke osjetljivosti bilježe zvukove iz okoline, dok obrada signala razlikuje pucnjavu od drugih zvukova, poput vatrometa ili pucanja auspuha. Modeli mašinskog učenja, obučeni na raznovrsnim skupovima podataka, uspoređuju zvukove u stvarnom vremenu s poznatim uzorcima kako bi se osigurala tačnost. Tehnike lokalizacije, poput triangulacije, precizno određuju izvor zvuka”, navodi Tertius Wolfaardt, menadžer za arhitekturu i inženjerstvo u švedskoj kompaniji Axis Communications, koja u svom portfoliju ima i ovu tehnologiju.

Pri tome se, navodi Wolfaardt, ovi sistemi oslanjaju na tehnologije poput akustičnih senzora, softvera za obradu signala, geoprostorno mapiranje i rubno računarstvo za detekciju u realnom vremenu.

Kod pucnjeva iz vatrenog oružja javljaju se specifični zvukovi koje sistemi detekcije pucnjave mogu prepoznati. Prvi zvuk izaziva eksplozija na izlazu iz cijevi. On se manifestira kao glasna i snažna buka koja nastaje usljed brzog širenja gasova iz cijevi oružja. Ovaj zvuk je oštar i jak, pa se često koristi kao prvi pouzdani pokazatelj pucnjave. Drugi zvuk obuhvata sonični prasak koji nastaje kada se metak kreće brže od brzine zvuka. To stvara prepoznatljiv “pucajući” zvuk u momentu dok metak probija zvučni zid. Sistemi detekcije pucnjeva, odnosno njihovi senzori primarno prate ove zvukove za identifikaciju i potvrdu pucnjave.

Senzorska tehnologija je ključna i za američku kompaniju EAGL Technology. “EAGL-ova tehnologija senzora oslanja se balistički energijski potpis koji nastaje pucanjem iz vatrenog oružja u kombinaciji s valnim oblikom metka. Ovaj naučni pristup ima visok stepen tačnosti, odnosno do 99% u zatvorenom prostoru i oko 97% na otvorenom”, kaže Jennifer Russell, viša potpredsjednica kompanije EAGL Technology.

U kompaniji Shooter Detection Systems (SDS) iz SAD-a, tradicionalna formula oslanjanja na senzore morala je biti usavršena kako bi sistemi izbjegli miješanje zvukova vatrenog oružja sa srodnim okolišnim izvorima buke, poput “eksplozije balona ili pada paleta u skladištu”.

“SDS je razvio dvomodni senzor koji se oslanja na akustičnu i infracrvenu detekciju bljeska na izlazu cijevi kako bi se osigurala tačnost. Sistem nazvan SDS Indoor Gunshot Detection System detektuje infracrvenu toplinu i svjetlost emitovanu kada se ispali metak, paralelno sa zvukom. Ova metoda dvostruke verifikacije minimizira lažne alarme. Senzori su povezani sa softverskom platformom koja obavještava korisnike objekta, sigurnosne profesionalce i organe reda, dok se paralelno prati položaj napadača unutar zgrade. Za vanjska okruženja, koristimo istu tehnologiju za detekciju pucnjeva oko perimetara zgrada, parkirališta i kritičnih infrastrukturnih lokacija, što osigurava sveobuhvatnu zaštitu kroz saradnju sa sistemom za rad u zatvorenom”, kaže Rich Onofrio, tehnički direktor u Shooter Detection Systemsu.

Vibracijski i optički senzori, poput akcelerometara ili infracrvenih senzora, često se dodaju ovim sistemima radi poboljšanja preciznosti. Ovi redundantni sistemi namijenjeni su smanjenju učestalosti lažnih detekcija. Nakon autentične detekcije, algoritmi analiziraju “akustični potpis” pucnja kako bi potvrdili incident kao korištenje vatrenog oružja. Neki moderni sistemi koriste i mašinsko učenje za smanjenje lažnih uzbuna i prilagodbu zvučnim profilima različitih radnih okruženja.

“Tačnost se osigurava robusnim skupovima podataka za obuku, redovnom kalibracijom i prilagodbom okolini. Ovi sistemi nude obavještenja u realnom vremenu, uključujući ona o vrsti prijetnje i lokaciji. Osim toga, podržana je i integracija s cloud platformama za centraliziranu analizu podataka i kontinuirana poboljšanja. Lažni alarmi se minimiziraju integracijom dodatnih senzora, poput kamera”, kaže Wolfaardt.

Pomoću triangulacije ili analize zvučnih talasa, sistemi mogu precizno odrediti lokaciju pucnjave u roku nekoliko sekundi, što je ključno za velike ili složene objekte poput višespratnica. Integracija sa sigurnosnim infrastrukturnim sistemima omogućava automatske reakcije, poput zaključavanja vrata, obavještavanja sigurnosnog osoblja i usmjeravanja evakuacije.

Za ovo se sistemi moraju osloniti na mikrofone koji su u željenom području raspoređeni u formatu mreže. Ovi mikrofoni su izuzetno osjetljivi i postavljeni su na preciznim razmacima kako bi se osigurala potpuna pokrivenost, a njihova distribucija se pažljivo planira kako bi se zvučni valovi mogli “uhvatiti” iz što više pravaca. Kada dođe do pucnjave, zvučni valovi se šire unutar pokrivene zone i mikrofoni ih bilježe s minimalnim vremenskim razlikama. Mjerenjem razlike u vremenu dolaska zvuka do svakog postavljenog mikrofona sistem može triangulirati tačnu lokaciju pucnjave s velikom preciznošću.

Je li ljudsko uho suvišno?

Treba imati na umu da identifikacija pucnjave ne završava pukom detekcijom glasnih zvukova. Zvukovi koje mikrofoni zabilježe prolaze kroz algoritme dizajnirane da razlikuju pucnjavu od drugih glasnih zvukova, poput pokretanja  građevinske opreme. Ovi algoritmi su obučeni pomoću opsežnih baza podataka zvučnih profila i omogućavaju sistemima detekcije da prepoznaju specifične frekvencije, trajanje i obrasce zvučnih valova karakteristične za pucnjave. Na taj način sistem pouzdano razlikuje stvarnu pucnjavu od drugih uobičajenih i srodnih zvukova u urbanim sredinama.

Kod nekih sistema detekcije u igru ulazi i ljudska provjera kako bi se dodatno smanjila mogućnost grešaka. Obučeni operateri provjeravaju da li je zabilježeni zvuk zaista pucanj ili izvor lažne uzbune. Ovaj korak je posebno koristan u okruženjima s visokim nivoom pozadinske buke, gdje je rizik od pogrešnog prepoznavanja nešto veći. U slučaju sistema kompanije SoundThinking, naprimjer, važnu ulogu u verifikaciji autentičnosti zvuka ima prateći centar za praćenje incidenata. Tamo rade posebno obučeni specijalisti za akustiku, koji potvrđuju incident prije obavještavanja policije.

Nakon što sistem potvrdi da je riječ o pucnjavi, on brzo obrađuje dobijene informacije i generira upozorenje u stvarnom vremenu. Ovo upozorenje obično sadrži precizne detalje o lokaciji incidenta, uključujući geografske koordinate i fizičku adresu. U zavisnosti od konfiguracije sistema, upozorenje se može poslati direktno na mobilne uređaje sigurnosnog osoblja i policijskih službenika ili se proslijediti na centralni dispečerski sistem. Cijeli proces od detekcije do obavještavanja u većini slučajeva traje samo nekoliko sekundi, što omogućava brzu i efikasnu reakciju nadležnog osoblja.

Kombiniranjem napredne tehnologije i strateške implementacije, ovi sistemi danas mogu ponuditi pouzdan i efikasan način identifikacije i reagovanja na pucnjavu u realnom vremenu. Tehnička osposobljenost za ovaj proces ne samo da poboljšava kapacitete sigurnosnog osoblja i policije u rješavanju incidenata s vatrenim oružjem već doprinosi i podizanju nivoa opće javne sigurnosti.

Detekcija pucnjeva kao komponenta tehničke zaštite

U domenu tehničke sigurnosti, sistemi za detekciju pucnjave služe da unaprijede sigurnost u zgradama, kampusima i objektima za masovna okupljanja u kojima pomažu u otkrivanju i podršci intervencijama povezanim s upotrebom vatrenog oružja u realnom vremenu. Oni se, pri tome, oslanjaju na napredne senzorske tehnologije, algoritme za obradu podataka i integraciju s postojećim sigurnosnim infrastrukturnim rješenjima. Istovremeno, napredne metode detekcije minimiziraju lažno pozitivne rezultate, što omogućava da se upozorenja aktiviraju samo za stvarne prijetnje.

Kod integracije sistema detekcije pucnjeva s ostatkom sigurnosne infrastrukture, potvrda o postojanju autentičnog incidenta može aktivirati i automatske odgovore poput zatvaranja vrata i preusmjeravanja videonadzornih kapaciteta na mjesto na kojem je detektirana paljba.

“ShotSpotter se besprijekorno integrira s različitim sigurnosnim tehnologijama, uključujući sisteme videonadzora, dronove, fiksne ili mobilne kamere i sisteme za prepoznavanje registarskih tablica (LPR). Ove integracije poboljšavaju situacijsku svjesnost i omogućavaju kamerama da se automatski fokusiraju na tačnu lokaciju incidenta s pucnjavom i tako organima reda daju vidljivost u realnom vremenu”, kaže Lester.

U okruženjima kao što su bolnice, škole, poslovni uredi, trgovački centri ili dvorane, detekcija pucnjeva služi kao važan element sigurnosti. Ovi sistemi mogu detektovati i potvrditi pucnjavu u roku nekoliko sekundi, što omogućava poduzimanje mjera odgovora u najkraćem mogućem intervalu. Osim toga, prateći sistemi pružaju trenutnu situacijsku svijest o incidentu s pucnjavom i tako sprečavaju dalju eskalaciju i štite ljude u blizini mjesta incidenta.

Za Axisove sisteme detekcije, primarne zone za primjenu ove tehnologije su urbani kvartovi pogođeni visokom stopom kriminaliteta, no nisu zapostavljene ni škole, kampusi i zdravstvene ustanove u kojima je rana detekcija esencijalna za smanjenje broja žrtava među učenicima, pacijentima, osobljem i posjetiteljima.

“Ovi sistemi su korisni i u kazneno-popravnim ustanovama, gdje služe za praćenje sukoba i pokušaja bijega. Korisni su i za detekciju prijetnji tokom gužvi u transportnim čvorištima poput aerodroma i željezničkih stanica. Maloprodajni i poslovni prostori, uključujući tržne centre i poslovne komplekse, imaju koristi od ublažavanja prijetnji od aktivnih napadača, dok ih državne i vojne ustanove koriste za zaštitu osjetljivih lokacija. Isto tako, i stambena naselja mogu koristiti ove sisteme za dodatnu sigurnost”, kaže Wolfaardt.

Za Russell iz EAGL-a, kod ovih i sličnih primjena važan je još jedan momenat: funkcionalnost sistema bez obzira na dostupne tehničke kapacitete pokrivene lokacije.

“Naše rješenje radi jednako na otvorenom i zatvorenom, bežično je i lako se instalira i skalira prema potrebama.  DragonFly IoT senzor za rad na otvorenom ne treba napajanje i mrežnu pokrivenost i zato je koristan za dvorane, kritičnu infrastrukturu, vojne i državne primjene”, kaže ona.

Sistem za detekciju pucnjave u školi, naprimjer, po detekciji incidenta može odmah obavijestiti administratore i sigurnosno osoblje, automatski pokrenuti procedure zaključavanja i dati precizne podatke o lokaciji policiji prije dolaska na teren.

Isto važi i za industrijska postrojenja, poput logističkih i proizvodnih centara sa više stotina ili hiljada radnika za čiju zaštitu je danas zadužen ShotSpotter, navode u kompaniji SoundThinking.

Integracija sa drugim sistemima

Sličnu primjenu u poslovnom i industrijskom svijetu imaju i SDS-ovi sistemi, uz fokus na konkretne sigurnosno osjetljive zone unutar ovih objekata.

“Naši senzori obično se postavljaju u zone visokog rizika i okupljališta, poput recepcija, menadžerskih kancelarija, teretana ili fabričkih hala. Česta je zabluda da senzor mora biti u svakoj prostoriji. Zato preporučujemo da se prvo uradi procjena prijetnji za određene zone, a tek onda ide na postavljanje senzora na tim lokacijama, uz mogućnost dodavanja dodatnih senzora po potrebi”, kaže Onofrio.

I EAGL-ov sistem detekcije pucnjeva nudi mogućnost integracije zahvaljujući svojoj otvorenoj API arhitekturi. “Podržana je integracija sa svakom IP kamerom kompatibilnom s ONVIF-om, kao i sa SDK/API-jima sigurnosnih sistema. Za integraciju sa starijim sistemima, rasvjetom ili alarmnim centralama koristimo analogne ulaze”, kaže Russel.

U SDS-u tvrde da se njihovi proizvodi za detekciju pucnjeva na otvorenom i zatvorenom integriraju sa kontrolom pristupa, sistemima upravljanja videozapisima i, što je posebno važno, platformama za masovno obavještavanje. “Naši proizvodi podržavaju jednostavne bespotencijalne kontakte za aktiviranje sigurnosnih uređaja u skladu s potrebama korisnika. Ova integracija osigurava sveobuhvatno upravljanje sigurnošću kroz povezivanje naših sistema za detekciju pucnjave s postojećom sigurnosnom infrastrukturom”, kaže Onofrio.

Dubinska integracija sistema detekcije pucnjeva s videonadzornim kamerama nije neobična za izvornog proizvođača ovih tehnologija kakav je Axis. Detekcija pucnjeva je integrirana s Axisovim kamerama uz oslanjanje na otvorene API-je i ONVIF standarde koji omogućavaju da otkriveni zvuk pucnja posluži za zumiranje i fokusiranje videa na izvor prijetnje. Podržana je i integracija s drugim sigurnosnim sistemima, kao  i softverom za upravljanje videozapisima proizvođača kao što su Milestone ili Genetec. Ovo omogućava sinkronizirano evidentiranje audio i video zapisa kako za nadzor u stvarnom vremenu tako i za naknadnu analizu incidenata.

“Sistemi za detekciju zvuka mogu se povezati i s razglasnim (PA) sistemima, čime se automatiziraju objave s uputama za evakuaciju ili odlazak u sklonište. Oni rade i u kombinaciji s interfonima sistema za kontrolu pristupa kako bi se upozorilo osoblje, zaključala ili otključala vrata i upravljalo evakuacijama. Obavijesti se mogu slati na mobilne uređaje ili direktno sigurnosnim timovima radi brže reakcije. Ovako centralizirana integracija osigurava brže vrijeme reakcije, detaljniju situacijsku svijest i skalabilna rješenja za različita okruženja, čime se kreira jedinstven sistem za efikasno upravljanje zvukom, videom i komunikacijom u stvarnom vremenu”, kaže Wolfaardt.

U korporativnom okruženju, sistem za detekciju pucnjeva se može integrirati s mehanizmima za kontrolu pristupa kako bi se spriječilo napadača da se slobodno kreće kroz zgradu. Za sve korisnike, slanje detaljnih informacija o lokaciji i karakteru prijetnje ima vitalnu ulogu u donošenju kvalitetnih odluka u ključnim trenucima, što, na duže staze, može pomoći i u planiranju naprednijih sigurnosnih protokola.

Osim toga, na ovaj način se zaobilazi znatno sporije telefonsko obavještavanje nadležnih o incidentima, kakvi su pozivi policiji ili sistemima nalik američkom 911. Skraćenjem intervala potrebnog za izlazak na teren omogućava se i brže pružanje pomoći ozlijeđenim u pucnjavi, bilo u kontaktu s policijom ili prebacivanjem u medicinske ustanove.

Primjena izvan profitnog sektora

Situacijska svijest s fokusom na pucnjavu ima svoju primjenu i izvan striktno poslovnog ili profitnog sektora. Zanimljiv primjer je instalacija sistema ShotSpotter u nacionalnim parkovima i rezervatima gdje je on ključni alat za borbu protiv krivolovaca. “ShotSpotter se koristi i za borbu protiv krivolova, kao što je to slučaj u Nacionalnom parku Kruger u Južnoafričkoj Republici. Mogućnošću detekcije pucnjave u realnom vremenu, sistem omogućava zaštitarima da brzo interveniraju, zaštite ugrožene životinje i sačuvaju ključne ekosisteme”, kaže Lester.

Iako su ovi sistemi prvenstveno dizajnirani za detekciju pucnjave, njihova primjena se danas širi i na druge zvukove iz sigurnosno interesantnog spektra. Akustični senzori sada mogu pratiti različite zvučne signale, u rasponu od lomljenja stakla i saobraćajnih nesreća do zvukova koji ukazuju na tuče ili druge incidente. Ove funkcije otvaraju nove mogućnosti za poboljšanje poslovne i javne sigurnosti u raznovrsnim okruženjima, uključujući transportne centre i zone s aktivnim noćnim radom kada je vidljivost smanjena.

Akustika u službi javnog reda

Sistemi akustične detekcije pucnjeva nude brojne prednosti i za policijske snage. Neposredna korist je sposobnost ovih sistema da drastično smanje vrijeme reakcije, odnosno izlaska na teren s ciljem neutralizacije napadača. U odsustvu ovih sistema, prijava pucnjave često zavisi od poziva članova zajednice koji zbog straha ili nesigurnosti mogu oklijevati da prijave incidente. Studije su pokazale da oko 80% slučajeva pucnjava ostaje neprijavljeno. Akustična detekcija premošćuje ovaj jaz automatskim obavještavanjem policije o pucnjavi, čime se eliminiraju kašnjenja i osigurava brza reakcija.

Drugim riječima, ljudski životi se spašavaju zahvaljujući mogućnosti da policajci mogu brže stići na mjesto zločina, pružiti medicinsku pomoć žrtvama i osigurati pogođeno područje kako bi spriječili dalju štetu. Osim pomoći žrtvama, brže reakcije na bazi detekcije pucnjeva povećavaju vjerovatnoću da će osumnjičeni biti privedeni, kao i da će vrijedni dokazni materijali biti prikupljeni prije nego ih se ukloni ili ošteti.

Dobijanje preciznih podataka o lokaciji napada na bazi akustične analitike još je jedna ključna prednost. Akustična detekcija pucnjeva policijskim snagama daje uvid u geolokacijske koordinate i fizičke adrese incidenta, što znatno povećava preciznost planiranja intervencija. Ova preciznost posebno je korisna u urbanim sredinama gdje se pucnjave dešavaju u dvorištima, uličicama ili na drugim skrivenim mjestima.

“ShotSpotter je posebno razvijen za vanjske prostore u kojima oružano nasilje predstavlja problem. Optimiziran je za implementaciju u područjima s visokom stopom kriminala, javnim prostorima i kampusima koji se mogu suočiti s prijetnjama od pucnjave na otvorenom”, kaže Lester. Olakšano prikupljanje dokaza je još jedan važan segment detekcije pucnjeva. Svijest o broju ispaljenih metaka unaprijed priprema policiju za prikupljanje dokaznog materijala poput čahura nakon što se napadač neutralizira.

Isto tako, precizna indentifikacija lokacije pucnjave omogućava policajcima da efikasnije prikupe čahure i druge forenzičke dokaze na konkretnim i jasno ograničenim lokacijama. Ovi materijali igraju ključnu ulogu u kriminalističkim istragama jer povezuju korišteno oružje s prethodnim incidentima, što olakšava balističku analizu i vođenje istrage.

Na kraju, ne treba zaboraviti ni faktor odvraćanja gdje će potencijalni napadači dvaput razmisliti prije upotrebe vatrenog oružja uz svijest da će biti znatno brže otkriveni i suočeni s policijskim snagama na terenu.

Zaštita objekata i zajednice: isti cilj, drugi fokus

Tehnologija za detekciju pucnjave koristi se za potrebe odjela sigurnosti i organa reda, no njihove operativne razmjere su različite. Oba konteksta se oslanjaju na slične osnovne sisteme, npr. akustične senzore, obradu podataka i mehanizme za obavještavanje, ali se njihova implementacija i ciljevi razlikuju.

U svijetu tehničke sigurnosti, fokus je na zaštiti jasno definiranih prostora poput zgrada, kampusa ili dvorana. Sistemi za detekciju pucnjave u ovom kontekstu najčešće su integrirani s lokaliziranim sigurnosnim resursima kao što su videonadzorne kamere, sistemi za kontrolu pristupa i protokoli za automatsko zaključavanje. Ovi sistemi su dizajnirani da brzo i precizno detektuju pucnjavu i tako omoguće trenutne reakcije na prijetnje poput zaključavanja vrata, obavještavanja sigurnosnog osoblja i usmjeravanja evakuiranih osoba ka sigurnijim zonama. Cilj je smanjiti štetu za ljude koji se nađu u blizini prijetnje i pojednostaviti proces organizacije intervencije unutar štićenog područja. Ovi sistemi često su prilagođeni da pružaju detaljne podatke po spratovima, čime se jača situacijska svijest i olakšava donošenje informiranih odluka tokom aktivnih incidenata.

S druge strane, primjene detekcije pucnjeva u radu policijskih službi i drugih organa javne sigurnosti obuhvataju nešto širi opseg pokrivenog terena u urbanim ili prigradskim sredinama. Ovi sistemi se fokusiraju na unapređenje javne sigurnosti u širem rejonu na bazi mapiranja lokacija incidenata i slanja obavijesti policijskim i sigurnosnim tijelima u realnom vremenu. Osim trenutnih reakcija, ovi sistemi doprinose prevenciji kriminala i vođenju istraga kroz prikupljene forenzičke podatke o pucnjavi.

Novi nivo analitike sigurnosnih trendova

Osim operativnih prednosti, sistemi akustične detekcije pucnjeva imaju dalekosežne implikacije po javnu sigurnost i odnose između aktera sigurnosti i zajednice. Jedan od značajnijih doprinosa ovih sistema je njihova sposobnost da pruže jasniju sliku obrazaca i trendova koji prate napade vatrenim oružjem. Analizom dobijenih podataka, sigurnosni akteri mogu lakše identificirati žarišta oružanog nasilja, pratiti promjene trendova u kriminalitetu i efikasnije raspoređivati svoje resurse.

Ovakav pristup na temelju preciznih podataka podržava proaktivniji stav u prevenciji kriminala. Naprimjer, policijske snage mogu trajno preusmjeriti patrole na rizična područja, dok će zajednica imati jasniju sliku o faktorima koji doprinose rastu stope kriminala, poput slabo osvijetljenih ulica ili napuštenih parcela i objekata. Saradnja obje komponente na temelju dobijenih uvida olakšava provođenje mjera koje ciljaju na jačanje općeg nivoa sigurnosti u zajednici.

U kompaniji SoundThinking navode da su podaci koje je ponudio njihov ShotSpotter sistem imali važnu ulogu u optimizaciji raspodjele policijskih resursa na lokalnom, ali i na državnom nivou. “Identificiranjem visokorizičnih područja i podržavanjem operativnih strategija, sistem je ojačao saradnju lokalnih i nacionalnih agencija i organa reda. Ovi napori su dio šire inicijative za prevenciju nasilja s ciljem spašavanja života i stvaranja sigurnijih zajednica”, kaže Lester.

Potražnja za sistemima za detekciju pucnjeva raste

Globalno tržište sistema za akustičnu detekciju pucnjeva bilježi snažan rast potaknut povećanom potražnjom za naprednim sigurnosnim tehnologijama. Prema procjenama kompanije Grand View Research, ovo tržište je u 2023. dostiglo vrijednost od preko milijardu dolara, a očekuje se da će ova cifra narasti uz složenu godišnju stopu od 12,7% u intervalu od 2024. do 2030. Ovaj rast je vođen sve većom zabrinutošću za javnu sigurnost, rastom nasilja koje uključuje vatreno oružje i napretkom na planu tehnologije detekcije.

Ipak, usvajanje tehnologije akustične detekcije pucnjeva znatno varira širom svijeta. Sa 37,02% tržišnog udjela u globalnom kolaču, Sjeverna Amerika je lider u usvajanju ove tehnologije sa više od 40% ukupnih prihoda na ovom tržištu u 2023. godini. Ovo tržište u Sjedinjenim Američkim Državama očekuje značajan rast uz složenu godišnju stopu višu od 11% između 2024. i 2030. Rast se uglavnom pripisuje sve većem broju slučajeva masovnih pucnjava u školama i kampusima, rastu urbanog nasilja i proaktivnim naporima savezne vlade na unapređenju javne sigurnosti.

U Evropi se očekuje da će uz podršku regulative i finansiranja tehnologija za javnu sigurnost tržište sistema za detekciju pucnjave rasti uz složenu godišnju stopu veću od 10% u periodu od 2024. do 2030. Nastojanja da se gradska sigurnost unaprijedi savremenim tehnologijama dobijaju sve veći zamah širom evropskih gradova.

U Velikoj Britaniji, naprimjer, primjena sistema za detekciju pucnjave raste kao odgovor na rastući urbani kriminal i prijetnje terorizmom. Ovi sistemi se integriraju u postojeću sigurnosnu infrastrukturu kako bi se skratilo vrijeme reakcije i spriječili incidenti. Sličan trend se očekuje i za Njemačku, u kojoj tržište sistema za detekciju pucnjave također bilježi stabilan rast. Ovo će biti potaknuto fokusom na tehnološke inovacije i integraciju ovih sistema u okvire pametnih gradova.

U Azijsko-pacifičkoj regiji tržište sistema za detekciju pucnjave donijelo je više od 22% ukupnog prihoda u 2023. godini. Sve veća zabrinutost za sigurnost, zajedno s državnim inicijativama za razvoj pametnih gradova ubrzava potražnju za ovim sistemima. Jedna od zemalja koju vrijedi istaći je Indija, koja će bilježiti najvišu stopu rasta na tržištu sistema za detekciju pucnjave do 2030. godine. Brza urbanizacija i državne inicijative za unapređenje infrastrukture javne sigurnosti glavni su pokretači ovog trenda, a stabilan rast očekuje i druge azijske zemlje poput Kine i Japana.

I tržište sistema za detekciju pucnjeva na Bliskom Istoku bilježi značajan rast kako zemlje u toj regiji intenziviraju napore za jačanje javne sigurnosti i borbu protiv sigurnosnih prijetnji. Očekuje se da će tržište sistema za detekciju pucnjeva na Bliskom Istoku rasti uz složenu godišnju stopu rasta od preko 13%. Saudijska Arabija se već pozicionirala kao ključni igrač, s velikim ulaganjima u sigurnosnu infrastrukturu povezanim s inicijativom Vision 2030.

Fokus na modernizaciju gradova i javne sigurnosti potiče široku primjenu ovih sistema i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, koji integriraju tehnologije za detekciju pucnjeva u svoje strategije borbe protiv terorizma, zaštite ključne infrastrukture, vojnih baza i gusto naseljenih gradskih područja.

Konkretne primjene

Američka kompanija EAGL navodi da se njeni sistemi akustične detekcije pucnjeva uspješno koriste na različitim lokacijama jer su prilagođeni okolnostima u konkretnim regijama.

“EAGL je implementiran u jedan veliki metropolitanski grad koji koristi senzorsku tehnologiju DragonFlyEX IoT za detekciju i triangulaciju pucnjeva na otvorenom te prijavljivanje Centru za kriminal u realnom vremenu (RTCC). Nakon toga se šalju patrole na lokaciju na kojoj je zabilježena aktivnost pucanja. Ovaj sistem je kasnije proširen i na rad u zatvorenom u prostorima poput javnih škola, državnih ureda i sudnica koje su otvorene za javnost od 9 do 17 sati”, kaže Russell.

Lokalni izazovi bili su prepreka i za kompaniju Axis Communications. Bolnica Martin Luther King u saveznoj državi Indiani implementirala je Axisov sistem za zvučnu analitiku na kamerama za zaštitu pacijenata i osoblja. U srži sistema je tehnologija akustičnog nadzora zadužena za detekciju pucnjeva i uznemirujućih zvukova povezanih s agresivnim ponašanjem koje prethode ovakvim incidentima (galama, lomljava stakla). Kamere s komponentom detekcije zvuka pokazale su se poželjnijim za proaktivno djelovanje u odnosu na one koje nude isključivo vizuelnu pokrivenost, zbog čega su ovi uređaji našli mjesto u prijemnoj sobi za hitne slučajeve, glavnom ulazu, kafeteriji i satelitskim objektima. Napredni audioanalitički alati u srži sistema omogućavaju sigurnosnom timu da brzo reaguje na potencijalne incidente, osiguravajući proaktivnu zaštitu i smanjenje rizika od eskalacije situacija, navode u Axisu.

Da napredna sigurnosna rješenja ovog tipa bilježe povećanu potražnju potvrdio nam je i Onofrio iz kompanije SDS. On dodaje da su izazovi povezani s detekcijom prijetnji izvan zgrada, odnosno za situacije u kojima napadač još nije probio sigurnosni perimetar, riješeni pomoću sistema za detekciju pucnjeva SDS Perimeter Outdoor Gunshot Detection.

Ovaj sistem je integriran s unutrašnjim sistemom koji šalje obavijesti u realnom vremenu i podržava automatizirane sigurnosne odgovore, čime se “povećava budnost i jača prilagodljivost u odnosu na regionalne sigurnosne prijetnje”.

“Mnogi su klijenti usvojili naša rješenja nakon incidenata s oružanim nasiljem unutar ili u blizini njihovih objekata. Iako još nismo imali slučaj pucnjave uživo na lokaciji na kojoj su naši senzori implementirani, klijenti imaju povjerenje u proaktivnu i pouzdanu zaštitu koju pružaju naši sistemi”, kaže Onofrio.

U kompaniji SoundThinking navode da se njihov ShotSpotter naširoko koristi u regiji EMEA, pri čemu izdvajaju uspješne implementacije u Cape Townu i Nelson Mandela Bayu za borbu protiv urbanog oružanog nasilja, te u Nacionalnom parku Kruger, gdje ovaj sistem služi u borbi protiv krivolova.

“Sistem je posebno razvijen za vanjske prostore i može se implementirati bilo gdje u regiji EMEA gdje oružano nasilje predstavlja problem. Nema potrebe za posebnim prilagođavanjem jer ShotSpotter nudi univerzalnu i primjenjivu inteligenciju koja omogućava snagama reda da brzo i efikasno reagiraju na pucnjavu”, kaže Lester.

Izazov je smanjiti cijenu i broj lažnih alarma

Ipak, sistemi detekcije pucnjeva dolaze u paketu s izazovima koje treba razmotriti na vrijeme kako bi se iz njih izvukao maksimum u smislu učinka i isplativosti. Za početak, instalacija u složenim okruženjima zahtijeva pažljivo planiranje kako bi se izbjegle akustične slijepe tačke.

Lažni pozitivni rezultati znatno su smanjeni kod modernih sistema, no i dalje su izvor briga za sve potencijalne investitore. Pored mehaničkih zvukova sličnih pucnjavi, detekciju zvuka kroz akustično zagušenje mogu omesti i snažan vjetar, grmljavina i kiša. Jednako opasni su i lažni negativni rezultati, gdje stvarna pucnjava uopće ne bude detektirana.

Troškovi su još jedan značajan faktor. Sistemi akustične detekcije pucnjeva obično zahtijevaju ulaganje od oko 27.000 do 33.000 dolara po kvadratnom kilometru godišnje. Iako ovi troškovi uključuju održavanje i podršku dobavljača, oni mogu biti prepreka za manje organizacije ili finansijski slabije zajednice. Osim toga, veći obim dobijenih informacija o pucnjavi može opteretiti resurse policije, što zahtijeva angažman dodatnog osoblja, vozila i kapaciteta za forenzičku analizu.

I obuka je važna za maksimiziranje efikasnosti sistema akustične detekcije pucnjeva. Policajci moraju biti osposobljeni da interpretiraju akustične podatke, prepoznaju obrasce u incidentima povezanim s vatrenim oružjem i planiraju reakciju na odgovarajući način. To uključuje razumijevanje razlike između kriminalističkih istraga, odnosno identifikacije počinilaca i rješavanja osnovnih uzroka pojave pucnjave u određenim područjima.

Isto tako, korištenje ove kao i drugih sigurnosnih tehnologija često izaziva zabrinutost u vezi s privatnošću i sistem akustične detekcije pucnjeva tu nije izuzetak. Kritičari tvrde da postavljanje sistema akustične detekcije sistema u rejonima s visokom stopom kriminala u lokalnim zajednicama može pojačati osjećaj pretjeranog nadzora i policijske represije. Nošenje s ovim problemom zahtijeva transparentnost, angažman zajednice i jasno naglašavanje prednosti ovih sistema za javnu sigurnost.

Službe za provedbu zakona zato moraju blisko sarađivati s predstavnicima zajednice kako bi im objasnili način rada sistema za detekciju pucnjave i naglasiti da se oni implementiraju na temelju objektivnih podataka o kriminalu, a ne u skladu sa subjektivnim predrasudama. U ovom segmentu, redovna komunikacija, javni forumi i lako dostupni portali s podacima mogu znatno ojačati povjerenje i pokazati posvećenost ispravnoj sigurnosnoj praksi uz manje poznate tehnologije.

Na kraju, realna su očekivanja da će sazrijevanje ove tehnologije dovesti i do veće cjenovne pristupačnosti za širi spektar organizacija. Za sada, njeni ključni aduti su proaktivni karakter detekcije pucnjeva, rastući broj napada povezanih s oružanim nasiljem i viši stepen zaštite života i imovine na temelju identifikacije prijetnje u realnom vremenu i kvalitetnijih informacija koje pomažu u njenoj bržoj neutralizaciji.

SAD je najveće tržište

Akustični sistemi za detekciju pucnjeva najviše se koriste u Sjedinjenim Američkim Državama. Velika zastupljenost u SAD-u posljedica je izraženih problema s oružanim nasiljem u mnogim američkim gradovima koji premašuju stope kriminaliteta u Evropi i Aziji. Osim toga, visoka cijena ovih sistema ograničava njihovu upotrebu u manje bogatim zemljama. Većina američkih policijskih agencija koristi fiksne sisteme akustične detekcije pucnjeva koji su integrirani u sisteme kompjuterske dispečerske službe (CAD) ili povezani s mobilnim terminalima (MDT) i pametnim telefonima. Ova povezanost omogućava brzu reakciju policijskih službenika na lokacije na kojima su zabilježeni pucnji. Iako se ukupna efikasnost sistema za detekciju pucnjeva još ispituje, jedan od vodećih proizvođača ove tehnologije navodi da ima aktivne ugovore s više od 120 američkih policijskih agencija.

Kako je ShotSpotter smanjio kriminal u Cape Townu

Učinak sistema ShotSpotter u Cape Townu jedan je od primjera uspješne implementacije akustičnog sistema za detekciju pucnjeva. Ovaj grad je prvi u Južnoafričkoj Republici uveo ovu tehnologiju 2016. godine u sklopu trogodišnjeg pilot-projekta u kvartovima Hanover Park i Manenberg, koji su došli na loš glas zbog kriminala povezanog s vatrenim oružjem i nasiljem bandi.

“Tokom realizacije pilot-programa, ShotSpotter je pomogao u hapšenju preko 50 osoba, zapljeni više od 35 komada vatrenog oružja i konfiskaciji 400 komada municije. Slanjem obavijesti u stvarnom vremenu, policijski službenici mogli su brzo reagovati na incidente, uz podršku vođenju istraga i prikupljanju ključnih dokaza”, kaže Lester.

Uspjeh inicijalne implementacije doveo je do značajnog proširenja zone pokrivenosti sistemom u decembru 2022. godine, kada je ShotSpotter implementiran na području površine devet kvadratnih kilometara, odnosno u naseljima Nyanga i Lavender Hill. Do 2024. godine, učinak ShotSpottera se dodatno osjetio. Sistem je zabilježio preko 7.400 ispaljenih metaka u nadgledanom području i tako direktno doprinio zapljeni 60 komada vatrenog oružja u Philippiju (uključujući Hanover Park) i 54 komada u Manenbergu. Važno je napomenuti da je 70% svih komada vatrenog oružja koje su zaplijenili organi reda u Cape Townu pronađeno u zonama u kojima je instaliran ShotSpotter. U konačnici, navedene aktivnosti su donijele i konkretne promjene na terenu jer se naselja poput Hanover Parka, Nyange i Manenberga više nisu nalazila na listi 30 najsmrtonosnijih policijskih oblasti u Južnoafričkoj Republici.

Zvuk promjena daleko se čuje

Pejzaž tehničke i javne sigurnosti prolazi dramatičnu transformaciju. Važan kamenčić u novom mozaiku su akustični sistemi za detekciju pucnjeva koji obećavaju revoluciju u načinu na koji gradovi, organizacije i institucije odgovaraju na oružano nasilje.

Uz rastuću zabrinutost zbog pucnjava u školama i rasta urbanog nasilja, ovi akustični sistemi predstavljaju više od tehnološke inovacije i izvor su nade za nasiljem pogođene zajednice koje od država i organa reda danas traže brze i precizne odgovore.

Ipak, pred širim usvajanjem tehnologije akustične detekcije pucnjeva leže brojni izazovi. Visoki troškovi instalacije, tehnička složenost i zabrinutost zbog zaštite privatnosti su prepreke koje se ne mogu ignorirati. Istovremeno, ovi sistemi nisu nepogrešivi jer okolišni faktori poput vjetra i buke u gradovima mogu utjecati na preciznost detekcije.

Uprkos tome, globalna potražnja za ovim sistemima je neosporna. Od rastućih tržišta u Indiji i Kini do Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, države i organizacije sve više tretiraju akustičnu detekciju pucnjeva kao ravnopravnu komponentu infrastrukture javne sigurnosti. Kako se inicijative pametnih gradova šire i tehnološke inovacije ubrzavaju, ovi sistemi su na putu da postanu jednako važni za tehničku i gradsku sigurnost kao videonadzorne kamere. Zato je ovo svojevrsno ozvučenje nekada “gluhe” javne sigurnosti proces koji će vrijediti pažljivo i pametno osluškivati i u godinama pred nama.

Analiza sigurnosti škola: Da li sigurnost ipak dolazi u hrvatske škole?

Prije provedbe i usklađivanja sigurnosnih mjera potrebno je poduzeti dodatne korake kako bi se postigli viši standardi sigurnosti u školama i očuvali postojeći. Obrazovne ustanove u Hrvatskoj već su bile obvezne pridržavati se određenih standarda i posjedovati operativne dokumente koji se redovito ažuriraju i nadziru. Novim Protokolom nastoje se obuhvatiti svi sigurnosni elementi koji štite učenike, zaposlenike, roditelje i vanjske posjetitelje dok se nalaze unutar školskih prostora

Piše: Alan Barr, CMKS, Salon bankarske opreme Ozimec; ravnatelj Centra za sigurnost u obrazovnim ustanovama pri UHMS-u; E-mail: alan.barr@sbo.hr

 Jesu li sigurnosni procesi i dokumentirani protokoli bili dovoljni ili je nedavno doneseni Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama zaista bio prijeko potreban? Bio je potreban itekako, ali… Kako bi se osigurao viši stupanj sigurnosti u obrazovnim ustanovama – osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima – i zaštitili učenici i zaposlenici, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske donijelo je 2. siječnja 2025. godine Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama. Cilj Protokola je smanjiti sigurnosne rizike i unaprijediti zaštitne mjere u školama.

 Što donosi Protokol?

Protokol pruža smjernice za prilagodbu školskih pravila s ciljem kontrole pristupa obrazovnim ustanovama i jačanja sigurnosnih mjera. No, s obzirom na brzo donošenje dokumenta, smjernice su prilično općenite – nisu navedene tehničke specifikacije, sigurnosni certifikati, euro norme ni standardi koje bi škole trebale primjenjivati prilikom planiranja i provedbe mjera. To ravnateljima ostavlja nejasnoće o konkretnim koracima koje trebaju poduzeti i na koji način. Ipak, Protokol uvodi nekoliko ključnih elemenata:

 Identifikacija posjetitelja – Svaka osoba koja ulazi u školu (roditelji, vanjski suradnici, gosti) mora se identificirati pri dolasku. Posjetitelji se unaprijed prijavljuju školskom osoblju i prolaze sigurnosnu kontrolu. U nekim školama može biti obvezno nošenje vidljive iskaznice ili značke tijekom boravka u školi.

 Zabranjeni (kontrolirani) ulazi, odnosno jasno označeni i kontrolirani ulazi. Svi vanjski posjetitelji mogu ulaziti isključivo na određene i jasno označene ulaze, poput glavnog ulaza ili portirnice, osobito za vrijeme nastave. Načelno, učenici mogu koristiti dodatne ulaze predviđene za brži pristup školi, ali samo u razdoblju od 30 minuta prije početka nastave. Nakon tog vremena, svi ulazi se zaključavaju, a pristup školi omogućen je isključivo kroz glavni ulaz, uz prethodnu najavu.

Tehnička zaštita i fizičke barijere – sigurnosne barijere, poput zaključanih vrata, elektronički zaključanih prolaza ili vrata koja se ne mogu otvoriti bez prethodne identifikacije, ključni su elementi tehničke zaštite u obrazovnim ustanovama. Osim što je potrebno spriječiti neovlašteni ulazak uklanjanjem ključeva i osiguravanjem da vrata budu zaključana, važno je uzeti u obzir i mogućnost brze i učinkovite evakuacije. U hitnim slučajevima, poput požara, potresa ili unutarnje prijetnje, moraju postojati jasni protokoli za otvaranje vrata i siguran izlaz iz škole.

Prije provedbe i usklađivanja sigurnosnih mjera potrebno je poduzeti dodatne korake kako bi se postigli viši standardi sigurnosti i očuvali postojeći. Obrazovne ustanove u Hrvatskoj već su bile obvezne pridržavati se određenih standarda i posjedovati operativne dokumente koji se redovito ažuriraju i nadziru. Među važnijim dokumentima koji su povezani sa sigurnosnim protokolima škole i osobama koje borave u školi su: Pravilnik o zaštiti na radu, Pravilnik o zaštiti od požara, koji uključuje ažurirani Evakuacijski plan za slučaj požara ili drugih vanjskih opasnosti, Odluka o imenovanju voditelja i zamjenika voditelja evakuacije i spašavanja, Odluka o imenovanju radnika za pružanje prve pomoći, Politika privatnosti i Odluka o osobama odgovornim za obradu osobnih podataka.

Protokol i sigurnosni elementi

Protokolom se nastoje obuhvatiti svi sigurnosni elementi koji štite učenike, zaposlenike, roditelje i vanjske posjetitelje dok se nalaze unutar školskih prostora. Međutim, Protokol se ne odnosi na sigurnost izvan zgrade, poput perimetra oko škole, školskih igrališta ili parkirališta za zaposlenike i posjetitelje.

Glavna točka 2. Protokola sadrži naputke za kontrolu pristupa školskim prostorima. Iako je pravilo o zaključanim vratima već bilo u prijašnjim pravilnicima, sada je jasno propisano da svi ulazi i izlazi škole moraju biti zaključani tijekom nastave. Jedini operativni ulaz za komunikaciju i prolaz tijekom nastave je glavni ulaz, uz detaljne upute o tome tko, kada i kako može koristiti taj ulaz.

 Ulaz i izlaz učenika i posjetitelja

Prema Protokolu, učenici ulaze kroz glavni ulaz ili druge predviđene ulaze 30 minuta prije početka nastave i izlaze 15 minuta nakon završetka. Točno vrijeme ulaska i izlaska određuje ravnatelj škole na temelju rasporeda školskih sati, uz prilagodbu ulaza radi jednostavnijeg i bržeg protoka učenika.

Tijekom malih i velikih odmora, učenici osnovnih škola nemaju dopuštenje napuštati školske prostore. Učenicima srednjih škola dozvoljen je izlazak tijekom velikog odmora. Razlog za ovu razliku je činjenica da osnovne škole učenicima osiguravaju obroke u školskoj kuhinji, dok to nije slučaj za srednje škole. Svi posjetitelji obrazovnih ustanova obvezni su unaprijed najaviti dolazak te dobiti potvrdu od školskog osoblja. Školski zaposlenik koji zaprimi najavu obvezan je o tome obavijestiti radnika na ulazu u školsku ustanovu.

 Zaštitari u školama

Načelno, zaštitari u školama trebali bi igrati ključnu ulogu u očuvanju sigurnosti i prevenciji potencijalnih prijetnji unutar školskog prostora. Njihova zadaća ne uključuje samo fizičku zaštitu već i preventivno djelovanje koje omogućava sigurno okruženje za učenike i nastavnike. Uloga zaštitara mora biti prilagođena specifičnim potrebama svake škole, ovisno o veličini, lokaciji i specifičnim sigurnosnim izazovima.

Nekoliko dana nakon donošenja Pravilnika, a neposredno prije početka drugog polugodišta školske godine 2024./2025., Grad Zagreb odobrio je sredstva za angažiranje zaštitarskih tvrtki. Prema trenutnom planu, svaka osnovna škola dobila je jednog zaštitara u smjeni od deset sati, a zaštitari će ostati angažirani do kraja školske godine. Međutim, s obzirom na to da u Hrvatskoj trenutno nedostaje 3.000 zaštitara, angažirane su sve osobe s licencom koje mogu odraditi satnicu. Posljedica toga je smanjena kvaliteta profesionalnosti, komunikacijskih sposobnosti i mogućnosti dugoročnog zaposlenja na istim ili sličnim pozicijama. Iako je formalno angažiranje zaštitara ostvareno, stupanj sigurnosti u mnogim obrazovnim ustanovama nije značajno porastao, pa su u nekim školama jedino zaključana vrata rezultat mjera za poboljšanje sigurnosti.

Zaštitari u školama trebali bi nadzirati i kontrolirati pristup, što uključuje praćenje i provjeru ulazaka i izlazaka svih osoba – učenika, roditelja i posjetitelja – osobito na glavnim ulazima, bočnim vratima i drugim osjetljivim područjima. Njihova zadaća obuhvaća i preventivno djelovanje u slučajevima nasilja, prijetnji, vandalizma ili drugih sigurnosnih prijetnji, uz sposobnost brze reakcije i deeskalacije situacije te, po potrebi, obavještavanje nadležnih službi. Osim toga, zaštitari su prvi kontakt u kriznim situacijama, osiguravaju koordinaciju s policijom i hitnim službama, te prate školske prostore poput hodnika, dvorišta, igrališta i parkirališta, često putem videonadzora. Također, sastavljaju sigurnosne izvještaje o incidentima i potencijalnim prijetnjama, koji služe za daljnju analizu i prevenciju.

 Kako su zaštitari u Zagrebu angažirani privremeno, a u ostalim gradovima i županijama nisu jednako zastupljeni, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih predložilo je nadopunu Protokola (točka 6., paragraf 6.A) kojom bi škole od početka iduće školske godine bile obvezne zaposliti osobu zaduženu isključivo za sigurnost unutar škole, kao stalnog zaposlenika obrazovne ustanove. Naziv radnog mjesta ove osobe bio bi “operativni djelatnik/djelatnica za sigurnost i civilnu zaštitu”. Njihove zadaće uključivale bi zaštitu osoba i imovine od protupravnog ponašanja, što obuhvaća otključavanje i zaključavanje škole, obilazak prostorija, provjeru ispravnosti videonadzora, sustava i uređaja, kao i identifikaciju osoba.

Također, zaduženja bi uključivala zaštitu od požara i eksplozija kroz provjeru prohodnosti vatrogasnih pristupa, upravljanje krizama i civilnu zaštitu uz osiguranje prohodnosti evakuacijskih puteva te provođenje evakuacije i spašavanja. Osim toga, ta bi se osoba brinula o zaštiti podataka i informacija, primjerice obavještavanjem nadležnih o pronađenim dokumentima i osiguravanjem zaštite osobnih podataka učenika i djelatnika.

Radno mjesto zaštitara

Operativni djelatnici trebali bi komunicirati uljudno i profesionalno, upozoravati na neprihvatljivo ponašanje, sprječavati sukobe među učenicima te pružati informacije posjetiteljima škole. Obavljali bi i ostale poslove vezane uz sigurnost i civilnu zaštitu, definirane godišnjim planovima i relevantnim propisima.

Unatoč ovim planovima, još nisu jasno definirani obuka i uvjeti zapošljavanja na ovom radnom mjestu. Nije poznato hoće li zapošljavanje prethoditi obuci ili će se zahtijevati završeno obrazovanje za ovu poziciju. Riječ je o velikom broju novih radnih mjesta, a trenutačno nema podataka o interesu za ovu poziciju. Prema neslužbenim informacijama, velik broj zaštitara želi se zaposliti u obrazovnim ustanovama zbog sigurnijeg okruženja i većih primanja u odnosu na zaštitarske tvrtke. No, postavlja se pitanje hoće li biti provedene sigurnosne provjere prije zapošljavanja ili obuke, što je uobičajena praksa za profesionalno sigurnosno osoblje u privatnom i javnom sektoru.

Ide nabolje

Uz sve izazove koje je Protokol donio ravnateljima obrazovnih ustanova, zaštitarskim tvrtkama, centrima za obuku, zaposlenicima škola, roditeljima i učenicima, sigurnost obrazovnih ustanova u Hrvatskoj kreće prema unificiranju sigurnosnih standarda.

Prvi korak koji škole moraju poduzeti jest angažiranje stručnjaka za izradu dokumentacije koja uključuje sigurnosnu procjenu postojećeg stanja, analizu i matricu rizika te Plan sigurnosti i zaštite cijele škole. Budući da upravo ovi dokumenti predstavljaju temelj svih daljnjih aktivnosti, a u njihovoj izradi će sudjelovati sigurnosni stručnjaci, tehničari sigurnosti i zaštite, očekuje se da će kroz ovaj proces biti ispravljene nejasnoće u Protokolu, uključujući sigurnosne mjere, specifikaciju certifikata, popis europskih normi i uvođenje standarda kojih bi se škole trebale pridržavati pri planiranju, provedbi i realizaciji Protokola.

Sigurnosnom procjenom utvrdit će se trenutačno stanje dokumentacije povezane sa sigurnošću, odnosno provjeriti postoji li nešto što nedostaje. Analiza rizika i matrica rizika, koja uključuje stupnjeve vjerojatnosti te stupnjeve utjecaja i posljedica, omogućuju identifikaciju, procjenu i upravljanje rizicima. Na temelju tih podataka donose se odluke o smanjenju, prijenosu ili prihvaćanju rizika, ovisno o njihovoj ozbiljnosti i vjerojatnosti. Ključni dokument za daljnje postupke u osiguranju škola i svih sudionika jest Plan sigurnosti. On mora obuhvatiti strategije, procedure i mjere za zaštitu učenika, nastavnog osoblja, roditelja i drugih osoba koje borave u školi. Temelji se na prevenciji, brzom odgovoru u kriznim situacijama i kontinuiranom praćenju sigurnosnih prijetnji, a uključuje mjere tehničke zaštite, obuku i jasne protokole za postupanje u slučaju nužde, bilo da je riječ o lockdownu ili evakuaciji.

Jesmo li, na kraju, sigurni?

Unatoč izoliranim incidentima koji se mogu dogoditi bilo gdje – u školama, prometu, ordinacijama liječnika ili na benzinskim postajama – moglo bi se kazati da je naša regija sigurna, a škole u regiji zaštićene. Ipak, ključni korak prema višem stupnju sigurnosti jest činjenica da se na njoj aktivno radi i da se razvija svijest ne samo stručnjaka već i šire javnosti. Danas su to škole, sutra će to biti i sve druge ustanove s velikom fluktuacijom ljudi. Sigurnost dolazi.

Integrirana rješenja Honeywell & Supervisor

Svake godine organizacije diljem svijeta troše milijarde dolara kako bi zaštitile digitalne investicije od ključne važnosti i osigurale nužnu kibernetičku sigurnost pokušavajući ih sačuvati od vanjskih kibernetičkih prijetnji. Međutim, pritom iste zaboravljaju da je, prema posljednjim istraživanjima, 60% kibernetičkih napada uzrokovano prijetnjama iznutra

Piše: Marko Sikirica, manadžer poslovnog razvoja, Tehnozavod Marušić; E-mail: marko.sikirica@tehnozavod.hr

Element tehničke zaštite i fizičke sigurnosti organizacije često zanemaruju ili nedovoljno ističu. Fizička sigurnost često se definira kao zaštita osoba i imovine primjenom mjera tehničke zaštite i ljudske zaštite u obliku obučenih zaštitara. No, ona je u današnje vrijeme konstantnim razvojem tehnologije i konvergencijom više područja sigurnosti postala veliki i ključni segment – uz već spomenutu zaštitu osoba i imovine – u zaštiti hardvera, softvera, poslovnog procesa, javnih površina i prometa, mreža i podataka od fizičkih radnji i događaja koji bi mogli prouzročiti ozbiljne gubitke ili štetu organizaciji i društvu.

Kvalitetni pristup zaštiti

Danas organizacije moraju fizičku sigurnost smatrati primarnim stupnjem svoje kibernetičke strategije. Ova izuzetno važna poslovna praksa ima za cilj sprječavanje neovlaštenih osoba da uđu u poslovanje i prouzroče štetu, zatim zaštitu intelektualnog vlasništva od korporativnog špijuniranja, zaštitu tehnološkog procesa poslovanja i/ili proizvodnje, ublažavanja nasilja na radnom mjestu i mnoge druge rizike. Uspjeh programa fizičke sigurnosti organizacije često se može pripisati i tome koliko dobro je svaki dio implementiran, poboljšan i održavan u životnom ciklusu izgradnje sustava. Ključni čimbenici za postizanje kvalitetnog pristupa obuhvaćaju strukturno planiranje i razvoj, dizajn i modeliranje, implementaciju samog sustava, sustav odgovora na incidente kao i praćenje, prihvaćanje normi, standarda i frameworka razvoja. Sve to mora pratiti konstantno ubrzavanje korisnikove digitalne transformacije sa softverom i hardverskim rješenjima za IIoT (Industrial Internet of Things) i sveprisutnom virtualizacijom, cloud tehnologijama i brzim razvojem umjetne inteligencije.

Pomoć korisnicima

Tvrtka Honeywell, putem svog programa razvoja tehnologije i suradnje s partnerima, pomaže krajnjim korisnicima u borbi sa sveprisutnim napretkom tehnologije u razvoju sustava fizičke sigurnosti koji postaje sve kompleksniji, zahtijevajući integrirani pristup kako bi se adekvatno odgovorilo na višestruke prijetnje. Kao globalni lider u industriji, Honeywell se posvećuje ponovnom definiranju sigurnosti, učinkovitosti i produktivnosti kroz opsežni portfelj svojih sigurnosnih rješenja. Portfelj Honeywellovih sigurnosnih rješenja otvoren je prema softverskim integracijama partnera kao što je Supervisor tvrtke Tehnozavod, stvarajući integrirani pristup odgovoru na suvremene prijetnje.

Integrabilnost Honeywellovih hardverskih rješenja putem API i SDK softverskih paketa u Supervisor aplikaciju tvrtke Tehnozavod omogućuje implementaciju poboljšanja fizičke sigurnosti menadžmentu organizacije za stvaranje sigurnijeg okruženja kako za zaposlenike, imovinu i osjetljive informacije tako i za osiguranje kontinuiteta stabilnosti poslovanja.

Organizacija za svoju održivost neprekinutosti procesa poslovanja mora osigurati i sigurnost za napajanje, telekomunikacijske veze, zaštitu prijenosa podataka od presretanja, interferencije ili oštećenja, kao i informacijske resurse dok su izvan objekta

Primjena mjera

Rukovoditelji sigurnosti trebaju osigurati da je razvijen i dosljedno proveden sveobuhvatan program fizičke sigurnosti u cijeloj organizaciji te isti moraju biti u najvišoj strukturi odlučivanja održivosti poslovanja organizacije. U suprotnom, potencijalno zanemarujući ključnu sigurnosnu funkciju ili ostavljajući neadresirane ranjivosti fizičke sigurnosti, organizacije upadaju u ključne zamke iz područja tehničke zaštite i fizičke kontrole učinkovite sigurnosti. Primjena snažnih mjera kontrole pristupa i fizičke sigurnosti perimetra ključna je za osiguranje sigurnosti. Korištenje tehnologija poput kartica, biometrije ili dvostruke autentifikacije omogućuje ograničavanje pristupa osjetljivim područjima, a redovito ažuriranje akreditacija održava sigurnost sustava. Fizički pristup podatkovnim centrima organizacije i ključnim segmentima tehnologije ili tehnološkog i industrijskog (poslovnog) procesa trebao bi se pratiti korištenjem fizičkih alarma za provalu i nadzorne opreme kako bi se detektirali potencijalni incidenti vezani za fizičku sigurnost. Svi ti incidenti i događaji moraju sadržavati izvještavanje i strukturirane odgovore i procedure koje osiguravaju visoku razinu održive sigurnosti.

 Uspostava protokola

Optimizacija sustava presudna je za učinkovitu sigurnost, ali i kontinuirano praćenje pokrivenosti rasporeda kamera, kvalitete videa i ostalih elemenata tehničke zaštite i povezanih uređaja u svrhu maksimizacije učinkovitosti nadzorne infrastrukture. Kontinuirana obuka sigurnosnog osoblja ključna je za uspješno upravljanje hitnim i kriznim situacijama. Tu spada i rješavanje sukoba i pravilno korištenje sigurnosne opreme u svim potencijalnim vanjskim i okolišnim ugrozama kao što su štete uzrokovane požarima, poplavama, potresima, eksplozijama, građanskim nemirima i drugim oblicima okolišnih ili ljudskih izazova.

Uspostavom jasnih protokola za upravljanje posjetiteljima, razvijanje planova za pripravnost, redovne sigurnosne revizije, upravljanje pomoćnim komunalnim uslugama poput električne energije, logistike organizacije, ventilacije i klimatizacije (HVAC), automatizacije te suradnja s javnim tijelima iz područja sigurnosti (policija, vatrogasci, hitna pomoć itd.) dodatno pridonose ukupnoj sigurnosti.

 Holistička sigurnost

Partnerstvo Tehnozavoda i Honeywella korak je naprijed u osiguranju holističke sigurnosti organizacije. On sjedinjuje stručnost Tehnozavoda u primjeni rješenja tehničke zaštite i razvoju softverskog rješenja Supervisor, integracije svih segmenata sigurnosti jedne organizacije u cjelovito integrabilno rješenje, koristeći inovacije Honeywella u stvaranju neosporne zaštite. Integracija fizičke sigurnosti u kibernetičku strategiju i ostale segmente tehnologije postaje imperativ za sveobuhvatan odgovor na suvremene prijetnje. Stručnim planiranjem, implementacijom i suradnjom s vodećim tehnološkim partnerima organizacije mogu izgraditi održive sustave fizičke sigurnosti prilagođene dinamici suvremenog poslovnog okruženja. Sada više nego ikad prije fizička sigurnost je neizostavan element u ukupnoj sigurnosnoj strategiji organizacije.

 

Birosafe: Zašto koristiti sefove s ECB•S certifikatima?

Birosafe ima urede i zastupništva u svim balkanskim zemljama, a u portfoliju nudi sigurnosnu opremu certificiranu prema najvišim sigurnosnim standardima u Evropi. Koja je zaista prednost opreme s ECB•S certifikatima?
Piše: Sashka Atanasova Vasilev, menadžerica marketinga, Birosafe
E-mail: sa@birosafe.com

Sefovi kompanije Birosafe proizvedeni su u skladu s evropskim standardom za sigurnost EN 1143-1 i posjeduju certifikate ECB•S-a. Birosafe je jedini proizvođač ovakvih sigurnosnih sefova u Sjevernoj Makedoniji. Evropsko tijelo za certifikaciju ECB je nezavisno tijelo za izdavanje certifikata u skladu s EN 45011 standardom i odobrava korištenje certifikacijske oznake ECB•S, koja je garant najvišeg nivoa sigurnosti u skladu s evropskim standardima. Certificirani proizvodi s oznakom ECB•S uz kvalitet nude i znatno veći nivo otpornosti.

Veći nivo otpornosti
Birosafe proizvodi i nudi različite vrste sigurnosne opreme: sefove, ormare, depozitne sefove, sefove za oružje, sefove za transport novca, trezorske sefove, vrata trezora i sigurnosna vrata. Otkada je postao član Asocijacije, Birosafe je uspješno prošao testove za nekoliko vrsta proizvoda i dobio sljedeće EU certifikate koje izdaje ECB•S Njemačka:
– EN 1143-1 za sigurnosne sefove i trezorska vrata
– EN 1522 za neprobojne zidove, vrata i prozore
– EN 1627 za protivprovalna vrata

Dizajn i certifikacija prema evropskom standardu EN 1143-1 na prvi pogled upućuju na sigurnost, ali razlike u kvalitetu među proizvodima mogu biti drastične. Tokom usporednih testova proizvoda s ECB•S certifikatom nekoliko sefova je ostvarilo loše rezultate, kažu u ESSA / ECB•S-u. Prema podacima koje su predočili na osnovu precizno urađenih testova, može se utvrditi da daleko manji broj sefova s certifikatima prema evropskom standardu EN 1143-1 stvarno nudi kvalitet kakav podrazumijevaju sigurnosni proizvodi s ECB•S certifikatom.

Nije svejedno
Veliki izbor uredskih i kućnih sefova za sigurnu pohranu dragocjenosti budućem korisniku omogućava da odabere odgovarajući sef za svoje potrebe. Kompanija prati trendove i izrađuje sefove koji su istovremeno estetski atraktivni i prikladni za ugradnju u najmodernijim i vrhunski opremljenim bankama i drugim institucijama iz različitih sektora. U nedavno rađenim testovima usporedbe, neki sefovi se jednostavno nisu pokazali dobrim. Naprimjer, jedan sef označen stepenom otpornosti 3 dosegao je tek nivo 1 prema kriterijima ECB•S-a. Drugi sa stepenom otpornosti 5 ostvario je tek stepen 2 na testovima rađenim za potrebe ECB•S-a. Korisnik koji vjeruje inferiornim certifikatima će sigurno biti na gubitku. Vidljiv znak ECB•S certifikata je prateća certifikacijska oznaka. Ona garantuje maksimalnu sigurnost za korisnika. Stoga je preporuka Birosafea svima koji su zainteresovani za kupovinu novog sefa da budu oprezni u donošenju odluka i dobro razmisle prilikom usporedbe proizvoda. Kupac ne bi trebao uspoređivati samo cijene nego i kvalitet. Protivprovalni sefovi koje ECB•S certificira u skladu s EN 1143-1 standardom nude kvalitet i sigurnost u jednom proizvodu, pa kupovina sefa zaista znači ulaganje u sigurnost, i to je razlog zašto joj treba pametno pristupiti.

BIROSAFE : Neprobojna vrata i zidovi u skladu s EN 1522 standardom

Nakon uspješne proizvodnje uzorci su poslani u poznati njemački laboratorij Beschussamt Ulm, u kojem je testiranje obavio tim ECB-S-a. Rezultati su bili zaista impresivni – BIROSAFE je uspješno prošao testove otpornosti na metke za zidove i vrata u skladu s evropskim standardima

Piše: Sashka Atanasova Vasilev, menadžerica marketinga, BIROSAFE

E-mail: sa@birosafe.com

BIROSAFE iz Strumice inžinjerska je kompanija koja se bavi proizvodnjom sigurnosne vatrootporne opreme i opreme za banke, poput blindiranih i vatrootpornih sefova, ormara, vrata i bankarskih sefova – sve u skladu s evropskim standardima. Kompanija garantuje i pruža sigurnost svojim klijentima zahvaljujući korištenju kvalitetnih materijala tokom procesa proizvodnje, poštujući ISO standarde kvaliteta za nove proizvode iz oblasti zaštite.

Uspješno testiranje

Kako je u posljednjih nekoliko godina sve više upita klijenata koje zanimaju neprobojni proizvodi otporni na metke, to je stručnjake kompanije potaklo na kreiranje nove linije proizvoda otpornih na metke u skladu s aktuelnim standardima u zemljama Balkana i Evrope. Razvojni tim kompanije BIROSAFE ozbiljno je pristupio ovom poslu i nakon izrade nekoliko uzoraka odlučili su da ih testiraju. Time su i sebi i klijentima pokazali da je moguća uspješna proizvodnja proizvoda otpornih na metke u skladu s evropskim standardima. Testirani proizvodi obuhvatili su neprobojne zidove i vrata prema EN 1522 FB 4, EN 1522 FB 4+ i EN 1522 FB 6 standardima, koji se najčešće koriste na području Balkana i Evrope. Zato je iznimno važno da proizvodi izrađeni u skladu s njima zaista i ponude odgovarajuću zaštitu. Nakon uspješne proizvodnje uzorci su poslani u poznati njemački laboratorij Beschussamt Ulm, u kojem je testiranje obavio tim ECB-S-a.

Rezultati su bili zaista impresivni – stigla je zvanična potvrda da je kompanija uspješno prošla testove otpornosti na metke za zidove i vrata u skladu s navedenim evropskim standardima i, zahvaljujući tome, BIROSAFE je postao prvi vlasnik ECB-S certifikata za navedene proizvode.

Bogat portfolio

Neprobojna vrata i zidovi koje nudi BIROSAFE izrađuju se u različitim dimenzijama i verzijama, koji na zahtjev mogu uključivati i neprobojno staklo. Proizvodi se preporučuju sigurnosnim kompanijama koje se bave prijevozom novca, bankama, državnim institucijama, mjenjačnicama i dr. Osim navedenih proizvoda, kompanija u ponudi ima i: sefove, ormare, sigurnosne sefove, sefove za oružje, bankarske sefove i vrata sefova te vatrootpornu opremu kao što su sefovi, ormari, vrata itd. Bitno je istaći da se svi proizvodi izrađuju prema standardnim dimenzijama, ali se također mogu prilagoditi i klijentovim željama, a u slučaju problema s opremom, BIROSAFE ima vlastiti tim za podršku, koji je posebno obučen za otklanjanje kvarova i rješavanje svih nedostataka u pogledu funkcionalnosti proizvoda, bez obzira na status garancije. Kompanija BIROSAFE ima urede i zastupništva u svim balkanskim zemljama i posluje na tržištima bivših jugoslavenskih republika (Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Hrvatska), Albanije, Bugarske i dr.

SBO interlocking kabine

S više od 25 godina iskustva u opremanju financijskih društava i institucija Salon bankarske opreme odlučio je tržištu ponuditi interlocking kabine vlastite proizvodnje kako bi zadovoljio sve zahtjevnije sigurnosne potrebe svojih klijenata

Piše: Matija Vasiljevski, Odjel marketinga, Salon bankarske opreme

E-mail: matija.vasiljevski@sbo.hr

U svom najjednostavnijem obliku interlocking sistem sastoji se od dvoje zavisno upravljanih vrata, koja su međusobno elektronički povezana. Dok se prva ne zatvore, druga se ne mogu otvoriti i propustiti osobu u štićeni prostor. Utjecaj interlocking sistema na razbojnika je prvenstveno u sprječavanju iznenađenja, brzog ulaska i izlaska iz prostora te u mogućnosti da ostane blokiran u međuprostoru. Ukratko, kod napadača izaziva osjećaj nesigurnosti i nemogućnosti kontrole predviđenog toka napada. Prilikom odabira interlocking kabine uvijek se mora postaviti pitanje rizika. Danas kada postoji povećan rizik od terorizma, određeno veleposlanstvo ili podatkovni centar može zahtijevati najvišu razinu sigurnosti, koja se na drugim mjestima poput poslovnice banke može činiti prekomjernom.

Certificiran proizvod prilagođen svakom zahtjevu

Bitno je analizirati rizik s kojim se suočavate. Npr. za poslovnicu banke postavite pitanje koliko će vremena proći od poziva do intervencije policije. Ako policiji treba 12 minuta do intervencije, potreban vam je otpor za 15 minuta. Zato se uvijek trebaju koristiti certificirani proizvodi koji jamče potrebnu razinu sigurnosti. S više od 25 godina iskustva u opremanju financijskih društava i institucija Salon bankarske opreme odlučio je tržištu ponuditi interlocking kabine vlastite proizvodnje kako bi zadovoljio sve zahtjevnije sigurnosne potrebe svojih klijenata. Interlocking sistem Salona bankarske opreme izrađen je i certificiran u antibalističkoj otpornosti FB2, neprobojno staklo u klasi BR2, a na zahtjev klijenta može se izraditi i u drugom željenom stupnju sigurnosti. Standardna dimenzija kabine je 2350x1950x930 mm, a može se izraditi i u bilo kojoj drugoj dimenziji radi prilagodbe prostoru poslovnice. Klijent ima mogućnost odabira završnog premaza i boje kabine.

Novi model interlocking kabine prvi je put predstavljen na ovogodišnjem 12. Međunarodnom sajmu zaštite osoba i imovine Interprotex u Zagrebu, gdje je izazvao pozitivne reakcije posjetitelja i struke. Kabina je ove jeseni nadograđena modernim mrežnim sistemom koji olakšava nadzor, a može i brojati klijente, bilježiti događaje na kabini te omogućiti pregled zapisa po datumu i satu.

Mogućnost integracije

Na zahtjev klijenta kabina se može prilagoditi za kontrolu, otkrivanje i komunikaciju s osobom unutar kabine. Videonadzor i biometrijski čitači koji prepoznaju lica, oči ili otiske prstiju dodaju novu razinu sofisticiranosti cijelom sistemu. U određenim situacijama kada se interlocking sistem koristi u javnim prostorima, sjedištima tvrtki, institutima ili sl. često se postavlja zahtjev većeg protoka ljudi. Tako se SBO interlocking kabina može programirati na paralelni ulazak od jedne do četiri osobe, te ovisno o podešenom razdoblju zadrške propušta do čak osam ljudi u minuti. SBO interlocking kabina u potpunosti je prilagođena prolasku osoba s invaliditetom i opremljena je programom za hitnu evakuaciju prostora. Osim onemogućene sabotaže zbog paralelnog sistema upravljanja, kabina ima i rezervno napajanje. Također, s unutarnje strane poslovnice nalaze se mehaničke ručke za ručno otvaranje vrata u slučaju nužde. Više informacija o interlocking kabinama, ali i drugim sistemima tehničke zaštite možete dobiti u poslovnicama tvrtke SBO u Zagrebu, Sarajevu ili Banjoj Luci.

Moderni bankomati s novim sigurnosnim sistemima

Uloga bankomata posljednjih godina je dobila na važnosti. Oni više nisu samo sistemi za pristup novcu nego i za pružanje brojnih drugih usluga. Kreiranje pouzdanog i sigurnog okruženja za obavljanje transakcija ključno je pitanje za banke sa stanovišta poslovanja i pružanja usluga klijentima. Industrija pokušava pronaći dodatne načine da osigura vršenje transakcija i planira uvođenje biometrije u bankomate

Izvor: a&s international

E-mail: editorial@www.asadria.com

Willie Sutton je bio američki pljačkaš banaka poznat po inovativnoj „karijeri“ i uspješnim bjekstvima iz zatvora. Kada su ga pitali zašto pljačka banke, on je jednostavno odgovorio da to radi „zato što je tamo novac“. Ipak, danas su banke mjesta koja se manje fokusiraju na blagajničke poslove. Te institucije širom svijeta mijenjaju svoj način poslovanja i za rad s klijentima se više oslanjaju na mobilno bankarstvo i mrežu bankomata i informativnih kioska. Na brojnim lokacijama aktivnosti banaka danas su ograničene na specifične usluge, koje ne uključuju rukovanje gotovinom. Neki moderni Willie Sutton bi se danas sigurno fokusirao na bankomate kao metu za pljačke. Pošto banke više ne posjeduju sefove s gomilom novca, bankomati su se našli na meti kriminalaca koji traže lahak pristup novcu, jer se u njima mogu naći deseci hiljada dolara. Banke moraju izbalansirati dva zahtjeva: za zaštitom novca od prevara i krađa, te omogućavanjem klijentima jednostavnog i praktičnog korištenja njihovih usluga i transakcija, bez dodatnih opterećenja.

Zaštita bankomata od fizičkih napada

Zaštita bankomata je važna tema kojom se bave međunarodne organizacije kakve su ATMIA (Asocijacija sektora bankomata) i EAST (Evropski tim za sigurnost bankomata). Napadi na bankomate mogu se podijeliti na fizičke napade, tj. pokušaje da se dođe do novca u bankomatu, i prevare. „U prvi mah, tokom 1960-ih, fizička sigurnost bankomata je bila nerazvijena. Napadi su ubrzo počeli i nastavili se kako su se bankomati počeli širili po cijelom svijetu, sve sa velikim iznosima novca u njima i u blizini javnih prostora. Postoji veliki broj identičnih bankomata, što znači da kriminalci mogu optimizirati svoj modus operacija i osmisliti brže i efikasnije načine da ih opljačkaju“, kaže Pieter D. de Vlaam, menadžer za obuku i certifikaciju u kompaniji Gunnebo, jednom od najvećih svjetskih proizvođača sefova za bankomate. Prema njemu, napadi na bankomate prošli su više evolutivnih stadija. Prvobitno su se sastojali od otvaranja bankomata jednostavnim alatima poput čekića i dlijeta. Proizvođači su na ovaj izazov odgovorili razvojem i instalacijom kvalitetnijih sefova. No, pljačkaši su počeli razvijati nove metode. „U drugoj fazi počeli su koristiti let lampe i drobilice, da bi na kraju počeli i s upotrebom gasa, pri čemu bi najprije razvalili otvor za izbacivanje novca i upumpali gas u bankomat. Potom bi izazvali eksploziju u bankomatu i tako ostvarili pristup novcu“, kaže de Vlaam. Nova generacija napada je uključivala upotrebu čvrstih eksploziva kakvi su PETN i želatinski dinamit. Proizvođači sefova se trenutno takmiče s kriminalcima kako bi ponudili adekvatnu zaštitu protiv korištenja ovih eksploziva.

Skimming i prevare 

Pljačkaši nekada ne napadaju sefove bankomata. Iako bankomati mogu biti isplativi za njih, zbog kvalitetnijih sefova i novih metoda zaštite oni postaju sve teže mete za direktni napad. Zato se kriminalci odlučuju na prevare korištenjem ukradenih kartica ili podataka s njih pomoću tzv. skimming tehnika. Prema podacima obavještajnih službi SAD-a, koje se bave borbom protiv finansijskog kriminala, skimming američke finansijske institucije košta oko osam milijardi dolara godišnje. Standardni modus operandi pljačkaša je instalacija skrivenih čitača kartica i špijunskih kamera, koje kopiraju podatke s magnetne kartice. Nakon prikupljanja podataka oni se kodiraju na druge kartice, a zabilježeni PIN se koristi za podizanje novca s računa korisnika.

Videonadzor

U kombinaciji s bankomatima uveliko se koristi videonadzor radi praćenja i otkrivanja pokušaja prevara. Videonadzorna oprema za ove potrebe, poput kamera i snimača, mora biti usklađena sa zahtjevima za kompaktnim dimenzijama i otpornošću na zahtjevne ambijentalne uvjete. „Postoje tri ključna zahtjeva u pogledu videonadzornih sistema koji se koriste u bankarskom okruženju. Prvi se tiče centralne integracije podataka, koja je garant da će podaci o transakcijama uvijek biti zaštićeni kvalitetnim firewallom u podatkovnim centrima, i to u okruženju koje je usklađeno sa zahtjevima u pogledu zaštite bankovnih podataka i mrežne politike. Drugi zahtjev tiče se upravljanja rada poslovnog subjekta u stvarnom vremenu, tako da se problemi u sistemu mogu automatski detektirati. Na taj način se osigurava trajna funkcionalnost videa. Na kraju, tu je i centralizirano upravljanje, koje omogućava kontrolu nad hiljadama snimača putem jedne radne površine na jednoj lokaciji“, kaže Karl Pardoe, regionalni prodajni menadžer za Veliku Britaniju i Irsku u kompaniji March Networks. Ipak, uprkos tehničkim izazovima, uspješna rješenja podrazumijevaju mogućnost povezivanja s bankovnim bazama podataka o transakcijama radi detekcije prevara i pristupa sveobuhvatnim sigurnosnim rješenjima za borbu protiv njih. „Naše rješenje povezuje transakcije koje obavlja bankomat s odgovarajućim videozapisom. Nakon što banka otkrije sumnjivu transakciju, videozapis se može veoma brzo pronaći i iskoristiti za potrebe istrage. Osim sprečavanja prevara, video služi i za automatsko upozoravanje u slučaju fizičkog napada na bankomat ili pokušaja sabotaže“, kaže Cristina Velasco, menadžerica marketinga u španskoj kompaniji SCATI.

Woody Chang, menadžer marketinga u kompaniji QNAP Systems, dodaje da se „u nekim slučajevima videonadzor također povezuje s alarmnim i sigurnosnim sistemom. Naprimjer, alarm može aktivirati automatsko zatvaranje vrata ili ispuštanje spreja za imobilizaciju.“ Videonadzorna rješenja za bankomate uključuju kompaktne snimače, gotovo neprimjetne kamere i VMS platformu za centralizirano upravljanje. Pomoću nje se integriše video koji nastaje prilikom nadzora bankomata i unutrašnjosti banaka, čime se kreira centralizirana platforma za upravljanje sigurnošću za cijelu bankarsku mrežu. Banke mogu biti umrežene i na državnom nivou, a video je moguće pratiti s centralne lokacije.

Je li biometrija budućnost?

Ipak, skimming i danas predstavlja važan izvor rizika po banke i finansijske institucije. Uvođenje pametnih kartica s integrisanim čipom trebalo je ponuditi kvalitetniju zaštitu podataka. Ipak, pošto kartice u velikom broju slučajeva i dalje posjeduju magnetne trake, kriminalci mogu krasti podatke s njih i koristiti ih na lokacijama gdje korištenje pametnog čipa nije obavezno.

Biometrijska rješenja nude dodatni nivo sigurnosti jer onemogućavaju kopiranje i krađu, čime se rizik po banke dodatno reducira. Biometrijska identifikacija implementirana je u ličnim kartama, prekograničnoj kontroli i upravljanju radnom snagom (npr. za kontrolu pristupa i radnog vremena), ali je tek odnedavno postala potencijalno rješenje za bankomate. „Identifikacija pomoću šarenice oka oduvijek se smatrala kvalitetnim rješenjem za autentifikaciju identiteta zbog brzine i pouzdanosti. Ipak, tu je uvijek bilo prisutno i pitanje ekonomičnosti, dimenzija opreme i cijena, koje su otežavale njeno usvajanje za potrebe zaštite bankomata“, kaže Mohammed Murad, zamjenik direktora prodaje i poslovnog razvoja u kompaniji Iris ID Systems. „Ipak, posljednjih nekoliko godina ova identifikacija je postala ekonomski pristupačna i tehnološki izvediva u smislu dimenzioniranja. Probne bankomate smo instalirali u Južnoj Koreji, na području Bliskog istoka i u drugim zemljama, i rezultati su za sada pozitivni“, ističe on i objašnjava da je identifikacija pomoću šarenice oka pogodna za bankomate jer za nju nije potrebno mnogo prostora, tako da je vrijeme obavljanja transakcije, pristupa bazi podataka i verifikaciji identiteta veoma kratko.

Osim toga, ovaj vid identifikacije nudi i anonimnost. Slika oka se pretvara u slijed nula i jedinica i uspoređuje sa sličnim obrascem koji je pohranjen u bazi podataka. Ne postoji način da se slika šarenice oka rekreira na osnovu ovog obrasca. Što se tiče arhitekture, ovaj vid identifikacije se može vršiti na različite načine, npr. preko centralne baze podataka ili pomoću akreditiva koji su pohranjeni na korisnikovoj pametnoj kartici ili telefonu (pomoću NFC tehnologije). Biometrijska identifikacija vjerovatno neće eliminirati potrebu za korištenjem kartica. Standardizacija biometrije u bankama je složen i vremenski zahtjevan proces i čini se da će je klijenti doista koristiti u svojim bankama, ali da će isto važiti i za PIN-ove prilikom pristupanja bankomatu izvan njihovih mreža. Ipak, prije šire upotrebe biometrije za bankomate proći će još dosta vremena, no pilot-projekti poput onih kompanije Iris ID i drugih polahko postaju stvarnost. „Finansijske institucije su veoma konzervativne. Prelazak na novu tehnologije nije jednostavan. Napredak će biti spor, ali signali su pozitivni“, kaže Murad.

Sljedeća faza

Magnetne trake na karticama nekada su bile zamijenjene čipovima radi veće sigurnosti. Sljedeća faza će najvjerovatnije biti prelazak na identifikaciju pomoću šarenice oka ili otiska prstiju. Primjena biometrijske identifikacije kod bankomata predstavlja  zanimljivo rješenje za prevare s karticama i skimming. Biometrija će omogućiti višefaktorsku identifikaciju, koja će podići nivo sigurnosti i značajno smanjiti rizik od krađe identiteta. Ipak, to je samo još jedan korak u konstantnoj utrci između banaka i kriminalaca, jer će potonji sigurno pokušati zaobići i ove mjere. Bit će zanimljivo vidjeti koja rješenja će industrija ponuditi kao odgovor.

Razotkrijte napade na bankomate uz pravo sigurnosno rješenje

Napadi su stalni izvor briga za operatore bankomata, a statistika pokazuje da to postaje sve veći problem. Implementiranje najboljeg videonadzornog rješenja za nadgledanje bankomata moglo bi smanjiti gubitke i broj napada

Izvor: a&s International

E-mail: redakcija@www.asadria.com

Brojni su načini napada na bankomate i ljude koji ih koriste. Dok su fizički napadi razlog za određenu brigu, danas prevare i krađa podataka s bankovnih kartica stvaraju mnogo veću štetu. Kriminalci u trenu mogu ukrasti bankovne i kartične informacije, a da korisnik i ne zna za to. Zato je krađa podataka i novca s bankovnih kartica i dalje gorući problem za bankomate širom svijeta. Prema nedavnom izvještaju FICO-a, broj kompromitovanih bankomata i trgovinskih uređaja tokom 2016. godine samo u SAD-u porastao je za 30 posto. Međutim, u izvještaju o bankomatskom kriminalu Evropskog tima za sigurnost bankomata (EAST) stoji da je u istoj godini u Evropi broj napada čiji je cilj krađa podataka s bankovnih kartica opao za 20 posto. Uprkos tome, EAST napominje da je ukupni broj napada na bankomate u Evropi u 2016. porastao za 26 posto.

 

Smanjenje broja napada?

Prema FICO-u, oko 60 posto napada u SAD-u otpada na nebankovne bankomate, poput onih u supermarketima. Ostatak se odnosi na bankomate u vlasništvu banaka te na POS uređaje kao što su oni za kartično plaćanje u prodavnicama. Međutim, ima i dobrih vijesti. Prosječno trajanje napada se smanjuje. FICO-ovi podaci pokazuju da su bankomati ili POS uređaji u prosjeku bili pod napadom 11 dana, nasuprot prosječnom trajanju napada od 14 dana u 2015. godini. Pri tome se i prosječan broj kartica zahvaćenih jednim napadom smanjio za pola. Iako podatak o rastućem broju napada na bankomate ne zvuči baš dobro, solidan sistem za videonadzor implementiran kao dio holističkog sigurnosnog rješenja za nadgledanje bankomata mogao bi pomoći u hvatanju kriminalaca prije nego što naprave ikakvu štetu. Korištenjem odgovarajućeg tipa kamera i efikasnog softvera za upravljanje videom (VMS) operatori bankomata mogli bi postati spremniji nego ikada da na vrijeme spriječe napade.

Izazovi u oblasti nadzora bankomata

Kada je u pitanju nadzor bankomata, izazovi su brojni. Oni se odnose na okruženje i montiranje odgovarajuće opreme. Izazovi iz okruženja se teško mogu kontrolisati. Promjene u osvjetljenju usljed promjenjive sunčeve svjetlosti predstavljaju neke od najvećih izazova specifičnih za nadzor bankomata. S obzirom na to da je veliki broj bankomata smješten vani, kamere se moraju prilagođavati promjenjivoj sunčevoj svjetlosti, kao i tami jednom kada sunce zađe te bilo kakvim drugim promjenama u okruženju. Dakle, videonadzorne kamere moraju biti u stanju prilagoditi se svim ovim promjenama. “March Networks ima liniju namjenskih kamera za bankomate koje imaju visok dinamički raspon i odlično funkcionišu u uslovima slabog osvjetljenja kako slika nikada ne bi bila presvijetla ili pretamna”, kaže menadžer za tržišna rješenja u March Networksu Daniel Caggiula. Kada je riječ o vidnom polju (FOV), kamere March Networksa mogu pokriti vertikalni FOV od 0,9 metara, što omogućava snimanje korisnika bankomata od struka naviše kako bi svi bitni detalji na njemu bili vidljivi.

Još jedan izazov je ograničenost zaposlenika da nadziru i upravljaju transakcijama na bankomatima u desecima ili čak stotinama poslovnica. “Stručnjaci za istraživanje bankovnih prevara često su prisiljeni tražiti dokaze neefikasnom pretragom slika i zabilježenih aktivnosti oslanjajući se na video lošeg kvaliteta, koji se nekada sporo skida i čija pohrana može biti skupa”, objašnjava Uma Welingkar, potpredsjednica odjela za upravljanje proizvodima u 3VR-u. “Pretrage hronološki zabilježenih aktivnosti također zahtijevaju da korisnici otprilike znaju kada je došlo do incidenta. Što je mogući vremenski raspon u kojem se incident desio veći, to je više videa koji se mora ručno pregledati kako bi se identifikovali sumnjivci ili neke druge bitne informacije, zbog čega je takva istraga vremenski zahtjevna, neefikasna i skupa. I što je najbitnije, može biti teško na taj način doći do dokaza koji bi doveli do osuđivanja kriminalaca”, dodaje Welingkar.

Razvoj pravog nadzornog rješenja

Usljed ranjivosti bankomata razvoj najefikasnijeg mogućeg nadzornog sistema izuzetno je važan. Faktori poput pouzdanosti i kamera visokog kvaliteta samo su mali dio uspješnog rješenja. “Finansijske institucije trenutno su u potrazi za proaktivnim rješenjima koja im omogućavaju da smanje troškove i postignu maksimalan povrat investicije. Zbog ovoga se moraju osloniti na nekog dovoljno posvećenog proizvođača s kojim banka može prevazići buduće izazove”, kaže menadžerica marketinga u SCATI-ju Raquel Elias. „Najbolje je ono rješenje koje omogućava prevenciju napada i aktivira uzbune u stvarnom vremenu u slučaju fizičke agresije na bankomate ili njihove sabotaže“, pojašnjava Elias. Takvo rješenje bi uvijek trebalo biti integrisano sa sistemima za nadzor transakcija. “Najvažnija stvar je ponuda sveobuhvatne i specijalizirane sigurnosne platforme koja se može prilagoditi specifičnim zahtjevima svake banke, kao i zahtjevima i regulacijama okruženja (standardi i legislativa, korporativne promjene itd.)”, dodaje ona.

Caggiula, pak, smatra da “za efikasan nadzor bankomata finansijske institucije moraju tražiti videonadzorno rješenje koje integriše HD video te analitiku detekcije prisustva i transakcijske podatke, uz dodatak izvještavanja koje će pomoći u lakšem identifikovanju nepravilnosti.”

Više o ovoj temi čitajte u printanom izdanju… 

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.