1 Maja, 2026
image
Home Kategorija Tehnologija i proizvodi (Page 17)

Tehnologija i proizvodi

SOC: Mozak, arsenal i graničarska kućica

Kako digitalna transformacija mijenja globalnu cyber sigurnost, sigurnosni operativni centri su postali ključne odbrambene instalacije i u Jadranskoj regiji. Oni rade važan posao izvan reflektora javnosti, kojoj, zbog prirode svog posla, i ne žele biti u fokusu. Ipak, priča o SOC-ovima zaslužuje nemalo poglavlje u hronici regionalne sigurnosti u kojoj ove centre čeka uloga kritično važne infrastrukture

Piše: Mirza Bahić E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Sigurnosni operativni centar (SOC) je mozak, arsenal i graničarska kućica s kojom jedna država izlazi pred izazove savremene cyber sigurnosti. Njegova tehnološka čula rade posao detekcije, arsenal je zadužen za neutralizaciju prijetnji, dok graničari na idu dalje od državnih međa na mapi s ucrtanim prijetnjama. Ipak, svaki SOC je i dio globalne slagalice cyber sigurnosti, što najbolje znaju analitičari u Jadranskoj regiji koji su izloženi istim prijetnjama kao i njihove kolege bilo gdje u svijetu, ali uz različite nivoe zrelosti tržišta, tehnološke svijesti i percepcije prijetnji. Zato vam donosimo priču o radnom danu SOC centara od Slovenije do Sjeverne Makedonije i operacijama čiji se efekti osjete znatno duže od 24 sata i mnogo šire od prostora regije.

Dan duži od 24 sata

Za početak, zaboravimo predstavu o analitičarima koji netremice zure u ekrane na zidovima. Stvarnost rada u SOC centru znatno je složenija slika o svojevrsnom ekosistemu u kojem stručnost, tehnologija i operativa rade u 24-satnoj sinergiji. Za usklađen red u tehnološkoj košnici kakav je SOC brine se hijerarhija tzv. tiera, odnosno nivoa. Ona ima širu ulogu od puke organizacijske i predstavlja odgovor na kompleksnost savremenih kibernetičkih prijetnji. Dejan Grubić, voditelj timova Tier 2 i Tier 3 analitičara u hrvatskoj kompaniji Diverto, objašnjava kako organizacijska hijerarhija pomaže SOC-ovima da izađu na kraj s raznovrsnošću dnevnih incidenata s kojim se suočavaju.

“Zadatak Tier 1 analitičara je kontinuirano praćenje i podešavanje sigurnosnih senzora i uređaja kao i provedba istraživanja uzroka incidenata. Jednostavnije sigurnosne incidente ili ponavljajuće incidente rješavaju Tier 1 analitičari”, kaže Grubić. Ovaj temeljni nivo zadužen je za kontinuirani nadzor, podešavanje detekcijskih kapaciteta i rješavanje jednostavnijih incidenata prije njihove eskalacije. Na višim nivoima (Tier 2 i dalje) SOC timovi rade sintezu podataka iz više izvora kako bi razumjeli kompleksne obrasce kibernetičkih napada.

“Tier 2 analitičari rade duboku analizu sigurnosnih događaja i incidenata povezujući podatke iz različitih izvora, procjenjuju zahvaćenost kritičnog sustava ili kritičnog skupa podataka djelovanjem incidenta te daju preporuke o sanaciji posljedica”, nastavlja Grubić.

Na samom vrhu ove zamalo vojne organizacije su specijalisti iz Tier 3 timova, koji su zaduženi za naprednu forenziku i dubinsku tehničku analizu mreže, računara, servera i malicioznog softvera kao najvišeg nivoa IT infrastrukture. Ovo je dobar šlagvort za Grubićevu tezu da nas sva ova priča o tehnologiji nipošto ne smije zaslijepiti u percepciji važnosti ljudskog faktora: “Smatram da su najbitnija komponenta ljudi. Svaki SOC se sastoji od tri komponente: ljudi, alata i procesa”, navodi Grubić. Njegov fokus na osoblje kao ključni resurs dijele i kolege iz ostatka regije, uz minimalne razlike u vezi s mjestom osoblja u operativnoj kompoziciji koja čini svakodnevni rad u SOC-u.

Ipak, među njima postoji i važan konsenzus: posao u SOC-u nije za svakoga. Sanja Rakić, SOC menadžerica u kompaniji PULSEC iz Srbije, opisuje rad analitičara kao zahtjevnu i 24-satnu budnost u vođenju operacija. “Radni dan SOC analitičara traje 12 sati, u dnevnim i noćnim smenama, što znači da rade i kada ostatak sveta spava. Njihov posao je neprekidan nadzor bezbednosnih događaja i brza reakcija na potencijalne incidente, često i u trenucima kada drugi ni ne primećuju da se nešto dešava”, kaže ona.

Intenzitet ovih aktivnosti proizlazi iz činjenice da cyber sigurnost nije ništa manje važna i kada je većina uposlenika offline. Čak i tada, SOC analitičari moraju biti spremni da procijene da li minorni sigurnosni incident može prerasti u veću prijetnju, što opisuje i Ivan Stanković, prodajni menadžer za usluge i opremu u oblasti cyber sigurnosti u crnogorskoj kompaniji ČIKOM informatički inženjering: “Radni dan SOC analitičara strukturiran je oko kontinuiranog nadzora sigurnosnih događaja, analize potencijalnih prijetnji i odgovora na incidente. U ČIKOM-ovom SOC-u rad je organizovan u više smjena, tako da naš centar funkcioniše 24/7/365”, kaže on.

Obuka je važna

Operativni okvir u vidu predaje smjena, pregleda alarma, trijaže događaja i dokumentovanja incidenata standardizirani je pristup koji se manje-više primjenjuje u svim SOC-ovima širom regije. Ipak, unutar strogo definisane organizacijske strukture, analitičari moraju zadržati određeni nivo fleksibilnosti kako bi mogli odgovoriti na nove prijetnje i složene scenarije incidenata. Tu presudnu ulogu igra ljudski faktor kao ključni razlog zbog kojeg SOC centri sebi ne mogu priuštiti rigidnost u rješavanju problema koja bi ih pretvorila u sigurnosne automate. Drugim riječima, iako će se svaki SOC pobrinuti za rutinsku dosljednost u svom poslu, samo će ljudski faktor donijeti presudnu sposobnost prosuđivanja u neočekivanim situacijama kakvih nikada ne manjka. No, i ljudski faktor nije konstanta koja u svakoj situaciji garantuje sretne ishode, osim ako se njegov potencijal ne brusi redovno. Tu na scenu stupa i integracija različitih metoda obuke koja mora biti kontinuirana ili će polimorfni karakter prijetnji s vremenom nadići i ljudski potencijal.

Filip Simeonov, ekspert za cyber sigurnost te direktor i osnivač kompanije Cyber Protection and Privacy Services (CPP Services) u Sjevernoj Makedoniji, opisuje pristup ove kompanije jačanju ljudskih potencijala. “Naš crveni tim povremeno inicira vježbe u vidu simulacije napada punog obima, a sve s ciljem provjere spremnosti plavog tima da odgovori na prijetnje. Ove vježbe podstiču učenje u realnom vremenu, unapređuju vještine detekcije i odgovora te potiču kontinuirano dijeljenje znanja između crvenih i plavih timova.” Ovakva praksa pokazuje da SOC-ovi izlaze iz okvira reaktivnog praćenja i razvijaju proaktivne sposobnosti djelovanja. Pomak je to koji jasno odražava sve veću zrelost i sofisticiranost regionalne cyber odbrane.

Globalni trendovi s lokalnom aromom

Okruženje cyber prijetnji s kojim se suočava Jadranska regija proteklih je godina doživjelo temeljnu transformaciju. Novi napadi pokazuju sve veću sofisticiranost, a da, pritom, njihovi inicijatori ne izostavljaju ni stare provjerene tehnike. Razumijevanje ove evolucije bilo je ključno i za regionalne SOC-ove. Dobra ilustracija ovog trenda je krađa akreditiva putem phishinga koja, smatraju naši sagovornici, ostaje najuporniji vektor prijetnji. Pri tome, tehnika izvedbe ovog napada s vremenom postaje primjetno sofisticiranija. Ovo potvrđuje Simeonov iz makedonskog CPP Servicesa. “Najčešći su napadi povezani sa socijalnim inženjeringom, posebno phishingom i pokušajima logiranja brute-force metodom”, kaže on.

Slično je i u ostalim zemljama regije, gdje Rakić iz Srbije navodi da su u “proteklih dvanaest meseci najčešće detektovali phishing kampanje usmerene na krađu korisničkih kredencijala, što i dalje ostaje jedna od najrasprostranjenijih taktika”. Sofisticiranost prijetnji u regiji najbolje se uočava kroz specifične obrasce napada koje dokumentuju SOC timovi. Prema Stankoviću, najčešće detektovani tip napada posljednjih godina bio je iskorištavanje korisničkih naloga korištenjem tehnike Brute Force, odnosno grube sile. “Ovi napadi najčešće su se manifestovali kroz fazu Propagation unutar MITRE ATT&CK kill chain modela”, navodi on. Međutim, ono što razlikuje današnje prijetnje od ranijih kampanja nije samo njihova učestalost nego i sve bolja kamuflaža. Rakić opisuje zabrinjavajuću evoluciju tehnika koje koriste napadači koji ciljaju Jadransku regiju. “Sve češće se susrećemo sa napadima koji koriste tzv. living-off-the-land tehnike – kada napadači zloupotrebljavaju legitimne alate već prisutne u sistemu (poput PowerShella, rundll32 ili msiexec) kako bi ostali neprimećeni.”

Upotreba sistemskih alata u maliciozne svrhe

Zaokret u smjeru korištenja legitimnih sistemskih alata u maliciozne svrhe temeljni je izazov za tradicionalne sigurnosne strukture. Napadači se više ne oslanjaju samo na posebno prilagođeni malware koji sigurnosni alati relativno lako prepoznaju. Umjesto toga, oni eksploatišu same alate koje administratori svakodnevno koriste, čime detekcija postaje daleko složenija. Sve ovo je, navode u Telekomu Slovenije, dio međunarodnih trendova koji se prelivaju na regionalno cyber bojno polje. “Nedavno smo zabilježili rast napada u kojima napadači zloupotrebljavaju pouzdane razvojne alate za širenje malwarea. Ovaj trend posljedica je sve veće zavisnosti od open-source softvera i biblioteka trećih strana”, navode u Telekomu Slovenije i dodaju da je korumpiranje pouzdanih alata poseban izvor opasnosti. Razlog za to je jednostavan: kada pouzdani alati postanu vektori napada, cijeli sigurnosni model mora se prilagoditi i evoluirati.

Dvostruka ucjena

To je nužno i zbog sve češćeg objedinjavanja tradicionalnih napadačkih metoda sa najsavremenijim prijetnjama, što kreira posebno složen odbrambeni izazov. “Klasične prevare, poput phishing poruka koje se predstavljaju kao banke, poreske uprave ili dostavne službe, i dalje su vrlo rasprostranjene. Među novijim trendovima vrijedi izdvojiti zloupotrebu vještačke inteligencije, poznatu kao ‘AI jailbreak’, gdje napadači pokušavaju izvući osjetljive informacije iz AI alata koristeći posebno dizajnirane upite”, navode u Telekomu Slovenije. Osim toga, ransomware i dalje predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji, posebno u poslovnim okruženjima. Jedan od trendova je i taktika tzv. dvostruke ucjene, koja pored prijetnje šifriranjem podataka uključuje i upozorenje o njihovom javnom objavljivanju ako se napadačima ne izađe u susret. Istovremeno, hakeri sve češće koriste nove mogućnosti koje nastaju u razvoju tehnoloških ekosistema. Rakić ovdje prepoznaje nekoliko zabrinjavajućih trendova. “Zapažen je i rast zloupotrebe zlonamernih browser ekstenzija, kao i lažnih instalacija popularnog softvera koje se koriste za prikupljanje podataka i dugoročnu infiltraciju u mrežu”, kaže ona.

Prelazak na napade preko pretraživača odražava realnost savremenih radnih okruženja u kojima upravo ovi alati služe kao primarni interfejs za poslovne aplikacije. Ubačene maliciozne ekstenzije mogu pratiti cjelokupnu mrežnu aktivnost, presretati korisničke podatke i održavati trajni pristup, a da pritom uopće ne aktiviraju alarme tradicionalnih sigurnosnih alata na krajnjim tačkama. Zabrinjavajuća je i strateška evolucija u načinu primjene ransomwarea s kojim se suočavaju regionalni SOC-ovi. Umjesto trenutnog izvršavanja, moderne napadačke grupe specijalizirane za ove napade sve češće primjenjuju pristup na bazi dugoročnog strpljenja. “Klasični ransomware napadi su u opadanju, ali se i dalje pojavljuju kao deo sofisticiranijih ransomware-as-a-service kampanja, koje se aktiviraju tek u kasnijim fazama kompromitacije, nakon što je napadač već duže vreme prisutan u sistemu”, objašnjava Rakić.

Preorijentacija na strategije dužeg boravka (dwell time) znači da organizacije mogu biti kompromitovane sedmicama ili mjesecima prije nego što uopće shvate da su napadnute. Posljedice su ozbiljne jer napadači koriste ovo vrijeme kako bi mapirali mrežu, eskalirali privilegije i identificirali najvrednije ciljeve prije nego što zadaju završni udarac. Fokus na napade bazirane na akreditivima uz neprimjetno kretanje kroz mrežu upozorava na činjenicu da napadači sada dobro razumiju koncept ranjivosti organizacija. Pokazatelj zrelosti je i svijest da je početni ulazak u sistem tek prvi korak, dok prava vrijednost leži u širenju prisustva unutar ciljane mreže. Osim toga, ovi obrasci sada se protežu i znatno šire od pojedinačnih napada i prelaze u koordinirane kampanje usmjerene na kritičnu infrastrukturu. Novak Čičković, specijalista za PR u kompaniji LANACO iz Bosne i Hercegovine, prepoznaje da su ovi obrasci sada dio opsežnijih strategija. “U proteklom periodu najčešće detektovani incidenti uključuju ransomware, phishing kampanje, malware distribuciju, DDoS napade, kao i sofisticirane napade socijalnog inženjeringa. Posebnu pažnju privlače i targetovani napadi na državne institucije i kritičnu infrastrukturu.”

Sistematsko preusmjeravanje vektora napada na državne institucije i kritične sisteme upućuje na koordinaciju i strateško planiranje koje izlazi izvan okvira klasičnog oportunističkog cyber kriminala. Posljedice po regionalnu stabilnost i ekonomsku sigurnost time postaju još značajnije, kao i uloga samih SOC-ova.

Nema malih i nevidljivih ciljeva

Jedna od najopasnijih prijetnji s kojom se suočavaju regionalne organizacije uopće nije tehničke prirode, već psihološke. To se odnosi na neutemeljeno uvjerenje da manje organizacije same po sebi nisu atraktivne mete. Ova pogrešna percepcija otvara značajne ranjivosti koje sofisticirani napadači aktivno iskorištavaju, smatraju naši sagovornici. No, stvarnost je takva da napadači često ciljaju manje organizacije upravo zato što očekuju da one posjeduju slabije odbrambene mehanizme. Takvi kompromitovani sistemi služe kao odskočna daska za napade na veće i privlačnije ciljeve. Razumijevanje ove dinamike ključno je za organizacije koje procjenjuju vlastiti nivo rizika i sigurnosne zahtjeve. Kada to izostane, rezultat je priča o zakašnjelim intervencijama koju su SOC operateri u regiji čuli više puta, ali i bili njeni direktni učesnici.

“Ono što nam se često događa kod takvih incidenata je da nas kontaktiraju klijenti jer su prepoznali našu ekspertizu i iskustvo, a koji nisu korisnici našeg SOC-a niti imaju SOC u svojoj okolini. U tim situacijama nam je otežano napraviti analizu incidenta i utvrditi detalje”, kaže Grubić. Na taj način, sigurnosni operativni centar mora odgovoriti na incident bez posjedovanja osnovnih znanja o okruženju u kojem se desio, što znatno komplikuje intervenciju i željene ishode. Time se gubi dragocjeno vrijeme i produžuje vrijeme rješavanja incidenta. Rješenje je u jačanju koordinacije između SOC tima, ugrožene organizacije i aktera iz informatičkog svijeta. “U takvim slučajevima vrlo je bitna komunikacija i suradnja s korisnikom kao i s njegovim dobavljačima IT usluga kako bismo čim prije utvrdili činjenice i oporavili sustav”, zaključuje Grubić.

Demokratizacija kibernetičkih napada

Kako je jasno da akteri prijetnji ne prave razliku na osnovu veličine organizacije, geografske lokacije ili percipirane strateške važnosti, svaka regionalna organizacija koja posjeduje pristup mreži i podatke na njoj suočava se s rizikom od etabliranih i novih formata cyber napada. Kako su se napadačke opcije sada “demokratizirale” i postale dostupne širem spektru aktera u odnosu na nekadašnje hakere eksperte, funkcija SOC centara došla je do izražaja s odbrambene strane. Širenje površine napada dovelo je i do pojave složenih multivektorskih operacija među kojim jednu opisuje Stanković iz Čikoma. Ona je uključivala višestruke pokušaje “internog napada ponovljenim prijavama pomoću akreditiva (internal credential stuffing), korelisanog sa drugim aktivnostima unutar mreže. Incident je imao ukupni rizik od 84,4, što ga je svrstalo u kritičnu kategoriju”. Ovaj incident zahtijevao je koordinaciju više timova, odnosno SOC-a, IT provajdera i timova za upravljanje identitetima, što jasno pokazuje da savremeni odgovori na incidente nadilaze okvire sigurnosnih timova i uključuje cijeli informatičko-organizacijski lanac.

Analiza nakon incidenta otkrila je zabrinjavajuću sigurnosnu prazninu. “Postincidentnom analizom definisano je da su napadi dolazili s nekoliko računara unutar domenskog okruženja, čijim nalozima je slučajno dodijeljena uloga lokalnog administratora”, kaže Stanković. Ovo otkriće pokazalo je kako i naizgled benigno neadekvatno upravljanje privilegijama može eskalirati u incident ozbiljnih razmjera. Inicijalno manja kompromitacija prerasla je u pravu krizu zbog prekomjernih korisničkih prava, što je ranjivost koju sofisticirani napadači aktivno traže i iskorištavaju i na području Jadranske regije. Isto važi i za napredne stalne prijetnje (Advanced Persistent Threat – APT) s kojim se uspješno suočio Simeonovljev tim iz CPP Servicesa zahvaljujući primjeni slojevite detekcije. “Jedan od najsloženijih incidenata uključivao je detekciju APT grupe koja je operisala unutar interne mreže klijenta i komunicirala s eksternim komandnim i kontrolnim (C2) serverom. Početnu detekciju izvršili su naši SOC analitičari na prvom nivou, koji su incident eskalirali na drugi nivo i obavijestili odgovorne osobe unutar pogođene organizacije.”

I ovaj slučaj je ilustracija važnosti održavanja hijerarhijske strukture unutar SOC-a jer su analitičari na prvom nivou uradili inicijalnu detekciju, ali je prepoznavanje značaja incidenta tražilo njegovo prosljeđivanje iskusnijem osoblju. Zajednički i koordinirani odgovor uključivao je “identifikaciju kompromitovane interne IP adrese, nakon čega smo izolovali resurs i predložili mjere ublažavanja kako bismo spriječili dalju štetu i isključili resurs iz mreže”, navodi Simeonov.

U konačnici, uprkos svim izazovima, svaki od ovih incidenata je i vrijedna prilike za učenje. Grubić tu ističe značaj analize nakon incidenta. “Nakon svakog sigurnosnog incidenta svojim klijentima dajemo izvještaj o incidentu, kao i preporuke kako da unaprijede svoju okolinu”, kaže on. Ovako osmišljena savjetodavna uloga nakon incidenta predstavlja važnu dodatnu vrijednost SOC usluga jer se ne radi samo o odgovoru na trenutne prijetnje nego i o pružanju pomoći organizacijama da ojačaju svoju cyber odbranu od budućih napada.

Stalna borba s lažnim uzbunama

Pored konkretnih napada, lažne uzbune jedan su od najsloženijih operativnih izazova s kojima se suočavaju regionalni SOC timovi. Lažni incidenti odgovorni su za ometanje autentične detekcije prijetnji kroz zamor analitičara suočenih s prečestim pozivima na intervencije. Pristup upravljanju ovim izazovom može reći mnogo toga o zrelosti SOC-a i operativnoj efikasnosti tamošnjih timova. Prvi korak je da pravilno razumijevanje lažnih uzbuna zahtijeva da SOC tim najprije “prizna” njihovu neizbježnost u kompleksnim sigurnosnim okruženjima. Kako to objašnjava Rakić, “false positive incidenti su, zapravo, prilično česti, posebno u velikim i kompleksnim sistemima gde se analizira ogroman broj događaja svakog sata i svakog minuta. To je normalno i očekivano, posebno u fazi početka pružanja našeg servisa”.

Prihvatanje lažnih uzbuna kao normalnog segmenta svakodnevnih operacija nema alternativu. U protivnom,  podešavanje sistema na način da se eliminišu sve lažne uzbune put je u propuštanje stvarnih prijetnji, što je kompromis koji nijedan respektabilni SOC sebi ne može priuštiti. “Svaki dobar sigurnosni sistem radije će alarmirati da se dešava nešto sumnjivo, pa makar se ispostavilo da nije prijetnja, nego da propusti nešto što zaista jeste problem”, navodi Rakić. Princip po kojem je bolje spriječiti lažnu uzbunu nego žaliti pravu odražava asimetričnu prirodu cyber prijetnji kakve pogađaju i Jadransku regiju. Propuštanje stvarnog napada može imati katastrofalne posljedice, dok istraživanje lažne uzbune “samo” troši vrijeme i resurse. A da bi se dragocjeno iskustvo steklo, osoblje mora tretirati lažne uzbune kao prilike za učenje, a ne samo kao operativno opterećenje. Dugoročni rezultat je sve preciznije otkrivanje uz smanjene stope lažnih uzbuna. “Analitičari brzo procene da li je alarm zaista incident ili lažna uzbuna, a mi stalno učimo iz svojih iskustava, tako da je rezultat svake false positive analize podešavanje detekcionih mehanizama kako bi sledeći put bili bolji”, kaže Rakić.

LANACO primjenjuje agresivniji pristup minimiziranju lažnih uzbuna kroz više strategija i sveobuhvatni pristup koji uključuje naprednu analitiku, automatizaciju i mašinsko učenje. “Učestalost lažnih pozitivnih incidenata značajno smanjujemo preciznim podešavanjem sigurnosnih alata, korištenjem korelacije i napredne analitike, automatizacijom kroz playbooke te implementacijom AI/ML modela koji uče iz prethodnih odluka”, objašnjava Čičković.

Uzvratni napad na sam SOC

Neki incidenti s kojim se suočavaju regionalni SOC-ovi eho su prijetnji koje dolaze s globalnog bojnog polja, što kreira dodatni pritisak. Čičković to ilustrira primjerom dramatičnog slučaja kojim se morao pozabaviti tim iz LANACO-a. “Poznata hakerska grupa javno je najavila napad na jednog klijenta iz finansijskog sektora, uz upozorenje da se ne pokušava odbrana. Zahvaljujući našem proaktivnom nadzoru i koordinaciji sa klijentom, napad je lokalizovan i spriječena je obustava ključnih web servisa”, objašnjava Čičković. No, incident je eskalirao kada su napadači uzvratili napadom na sam SOC. “Ubrzo nakon toga, uslijedio je i napad na našu infrastrukturu, što dodatno potvrđuje značaj otpornosti i spremnosti SOC tima”, kaže Čičković. Ovaj scenario je pokazatelj da uspješna odbrambena operacija ne mora nužno značiti i kraj borbe jer se i sam SOC mora pripremiti za potencijalnu odmazdu prema vlastitim resursima.

Poznavanje okruženja

Napredni pristup upravljanju lažnim uzbunama uključuje i sveobuhvatno razumijevanje korisničkog okruženja. Iz Diverta ističu da borba s ovim incidentima počinje od “što boljeg upoznavanje naših korisnika i njihove okoline”. Ovo poznavanje okruženja omogućava analitičarima da razlikuju legitimne poslovne aktivnosti od potencijalno malicioznog ponašanja. To je razlika koju automatski sistemi teško mogu opaziti bez opsežnih podešavanja. I komunikacija s klijentima je ključna za održavanje ovog nivoa budnosti u odnosu na lažne uzbune.

“Nakon toga bitna nam je komunikacija s korisnikom na način da smo pravovremeno upoznati s aktivnostima koje korisnik provodi u svojoj okolini”, kaže Grubić. Zapravo, kolaborativni pristup u kojem klijenti proaktivno komuniciraju o planiranim aktivnostima koje mogu izazvati sigurnosne alarme predstavlja vid neformalnog partnerstva između SOC-a i klijenata na planu redukcije lažnih uzbuna. S druge strane, za Čikom preventiva se prvenstveno temelji na kombinaciji različitih nivoa validacije prijetnji.

“False positive incidenti su neizbježan dio svakodnevnog rada SOC-a, posebno u okruženjima sa velikim brojem izvora logova i kompleksnim pravilima detekcije. Naš pristup uključuje višeslojnu validaciju događaja, korišćenje kontekstualnih informacija (npr. korisnički profili, vremenski obrasci), kao i primjenu modela mašinskog učenja za klasifikaciju događaja”, kaže Stanković. Sve navedeno se kombinira s kontinuiranom revizijom pravila i priručnika, pri čemu analitičari imaju mogućnost označavanja i komentarisanja događaja kako bi se sistem kontinuirano obučavao i unapređivao.

Uprkos sofisticiranim pristupima, lažne uzbune ipak ostaju značajan izazov. To priznaje i Filip Simeonov iz CPP Servicesa: “Lažno pozitivni nalazi ostaju trajni izazov. Naše TTP-ove (taktike, tehnike i procedure) kontinuirano ažuriramo kako bismo smanjili njihov broj. Iako se javljaju češće nego što bismo željeli, to nikada ne dostiže tačku u kojoj bi analitičari mogli postati opušteni u vezi s njima.”

Naglasak na sprečavanju pada nivoa budnosti kod analitičara odražava ključni operativni izazov kada su u pitanju lažne uzbune. Ako stopa lažnih uzbuna postane previsoka, analitičari bi mogli pretpostaviti da su svi alarmi bezopasni i tako potencijalno propustiti stvarne prijetnje. Upravljanje ovom ravnotežom zahtijeva stalnu pažnju,  tehničke nadogradnje i jačanje ljudskih resursa.

Od tehničke podrške do čuvara digitalnog suvereniteta

SOC centri širom Jadranske regije evoluirali su iz reaktivnih servisa u kritičnu infrastrukturu od suštinskog značaja za cyber sigurnost regije. U kombinaciji s tehnološkom osposobljenošću, ove organizacije su postale to što jesu tako što su stručnost osoblja stavile u fokus rada u regiji čiji sigurnosni pejzaž uvelike oblikuju globalni trendovi.

Od unapređenih phishing kampanja do kamufliranih infiltracija i podrške vještačke inteligencije, demokratizacija pristupa efektivima za cyber napade znači da nijedna organizacija nije dovoljno premala ili nebitna da izbjegne ulogu mete. To SOC usluge čini posebno važnim u ekosistemu Adria regije u kojoj su ovi zastarjeli stavovi još uvijek sveprisutni.

Ipak, kako se digitalna transformacija ubrzava i u Adria regiji, SOC centri postaju prepoznatljivi kao čuvari digitalnog suvereniteta jer su uvjerili svoje korisnike da nisu tehnička služba za podršku nego nacionalna odbrambena instalacija u regionalnom mozaiku kibernetičke i opće sigurnosti.

“Spavač” za noćnu moru: prikaz jednog napada

Najizazovniji sigurnosni incidenti s kojim se suočavaju regionalni SOC centri često počinju suptilno, s indikatorima koji su toliko neupadljivi da ih je lako previdjeti. Sanja Rakić, SOC menadžerica kompanije PULSEC iz Srbije, opisuje jedan dramatičan slučaj koja odlično ilustrira sofisticiranost savremenih cyber napada, kao i ključnu važnost stručne analize. “Najteže je kada je pretnju skoro nemoguće detektovati, kada ne dolazi u obliku očiglednog alarma, već se uvuče tiho, kao takozvani ‘sleeper’. Takav je bio i slučaj sa incidentom koji je pogodio jednu organizaciju, koja u tom trenutku nije bila naš klijent i koja nas je pozvala u pomoć kada je šteta već načinjena”, kaže Rakić.

Scenario koji uključuje poziv u pomoć nakon kompromitacije umjesto prije nje predstavlja jednu od težih situacija s kojima se SOC timovi susreću. Bez osnovnog znanja o cyber okruženju i pristupa historijskim logovima, analitičari moraju brzo rekonstruisati vremenski tok napada, dok istovremeno upravljaju aktivnim prijetnjama, što je posebno zahtjevno. U konkretnom slučaju, napadači su demonstrirali napredno poznavanje sigurnosnih kontrola i ljudske psihologije jer su znali da bi evidentna maliciozna aktivnost aktivirala alarme. Zato su svoje alate dizajnirali tako da oponašaju legitimno softversko ponašanje. “Fajlovi su nosili nazive poznatih softvera, sa ciljem da zbune korisnika i izbegnu sigurnosne kontrole. Kasnije se ispostavilo da je u pitanju bio zlonamerni ʻrogueʼ softver specijalno dizajniran da se maskira.” Ipak, pravi obim napada postao je jasan tek nakon detaljne forenzičke analize. “Ono što je usledilo bilo je još ozbiljnije – na sistemu je kreiran direktorijum sa sadržajem koji se predstavljalo kao zvanična browser ekstenzija, identičnog naziva kao jedna od najčešće korišćenih Google funkcionalnosti”, kaže Rakić.

Obmana u vidu kreiranja lažnih ekstenzija koje imitiraju legitimne Googleove funkcije predstavlja tip prijetnje koju mogu detektovati samo stručnjaci. Da, automatski alati mogu označiti pojedinačne problematične komponente, ali razumijevanje cijelog lanca napada i danas zahtijeva ljudsku ekspertizu i iskustvo. Opseg kompromitacije sistema u ovom napadu bio je ogroman. “U stvarnosti, radilo se o sofisticiranoj metodi za krađu korisničkih podataka direktno iz browsera. Skripte su automatski pokretale browser, postavljale ga kao podrazumevani, i odmah importovale zlonamernu ekstenziju – kako u Chrome tako i u Edge.”

Do trenutka kada je PULSEC angažovan, organizacija se već suočavala s potpunom kompromitacijom sistema.

“Mreža je već bila pod gotovo potpunom kontrolom napadača. Bio je to trenutak kada panika nije bila opcija, došlo je vrijeme za odlučnu reakciju”, kaže Rakić i dodaje da je tehnički odgovor zahtijevao pažljivu koordinaciju kako bi se spriječila dalja šteta dok su se, paralelno s tim, prikupljali forenzički dokazi. “Identifikovali smo i izolovali kompromitovane uređaje, analizirali vektor napada, preokrenuli tok infekcije i rekonstruisali celu situaciju. Srećom, eksportovani materijal sadržao je ključne skripte koje su nam omogućile potpunu forenzičku sliku incidenta”, kaže ona.

Ovakav sistematski pristup u vidu sekvence izolacije, analize, uspostave kontrole i rekonstrukcije događaja predstavlja standardnu metodologiju odgovora na incidente. Ipak, njegova primjena pod vremenskim pritiskom zahtijeva i tehničku stručnost i emocionalnu otpornost. “Bila je to trka s vremenom – svaki sat značio je potencijalno više izgubljenih podataka. Ali upornošću i timskim radom uspeli smo da zaustavimo širenje i saniramo štetu”, zaključuje Rakić.

Inovacije u telematici i logistici

Sigurnost i zaštita u sektoru transporta i logistike strateški su prioritet u savremenom poslovanju, gdje i najmanji propust može rezultirati ozbiljnim operativnim, finansijskim ili reputacijskim posljedicama. U eri sve veće digitalizacije i automatizacije, zaštita robe, vozila, vozača i podataka postaje složenija nego ikada prije

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Savremene prijetnje više nisu ograničene na fizičke krađe i sabotaže – one uključuju i cyber napade, manipulacije telematskim podacima te zloupotrebu GPS i IoT tehnologija. Upravo zato, integracija naprednih sigurnosnih rješenja – od inteligentnog videonadzora i praćenja u realnom vremenu do sofisticiranih sistema za upravljanje flotom – postaje neizostavan element održivog i efikasnog logističkog lanca.

Savremeni izazovi

Giedrius Palionis, menadžer prodaje za balkansku regiju u kompaniji Teltonika Telematics, osvrnuo se na sigurnosne i operativne izazove s kojima se telematska industrija suočava danas. Prema njegovim riječima, upravo sigurnost – kako fizička tako i digitalna – ostaje jedno od najsloženijih i najkritičnijih pitanja u sektoru.

“Krađe vozila i imovine, neovlašten pristup – bilo u lične ili komercijalne svrhe – te zloupotreba resursa kompanije, stalni su problemi. Čest je primjer upravljanje voznim parkom: kompanije moraju osigurati da se vozila koriste isključivo u poslovne svrhe, jer pretjerana ili neovlaštena lična upotreba dovodi do nepotrebnih operativnih troškova. Kako tehnologija napreduje tako se razvijaju i metode koje se koriste u pogrešne svrhe. Iako telematska rješenja postaju sve sofisticiranija, isto vrijedi i za alate koje koriste kradljivci. Naši razvojni timovi konstantno rade na tome da budu korak ispred prijetnji, razvijajući sigurna i pouzdana rješenja”, rekao je Palionis.

Ta kompanija u vozila ugrađuje funkcije poput detekcije ometanja GPS signala, pomoćnih baterija za otpornost na sabotiranje te geozona koje korisnike obavještavaju kada vozilo napusti unaprijed definisanu zonu. “Povezivost je još jedan ključni operativni izazov. Svaka regija koristi različite frekvencijske opsege i operatere, pa naše uređaje moramo prilagoditi višepojasnoj podršci, automatskom prebacivanju operatera i, gdje je potrebno, satelitskoj vezi – kako bismo osigurali neprekidan prijenos podataka čak i u udaljenim područjima”, ističe Palionis.

Kada se govori o savremenim sigurnosnim izazovima u transportu i logistici, cyber sigurnost zauzima sve značajnije mjesto. Telematski sistemi koji u realnom vremenu upravljaju i analiziraju podatke o vozilima sve su češće meta sofisticiranih napada koji mogu ugroziti operativni kontinuitet, sigurnost vozila i povjerljivost podataka. Nehrudin Gadžo, vlasnik i direktor kompanije TIM System iz Sarajeva, naglašava nekoliko ključnih prijetnji i predlaže konkretne tehničke mjere zaštite.

“GPS podaci, brzina, lokacije i statusi vozila su visokoosjetljive informacije. Ukoliko se komunikacija odvija preko nešifrovanih ili loše zaštićenih kanala, naprimjer GSM-a, LTE-a ili LoRa-e, napadači ih mogu presresti i zloupotrijebiti. Rješenje se ogleda u primjeni end-to-end enkripcije, VPN tunela i TLS/SSL protokola. Bez adekvatnih mehanizama autentifikacije i autorizacije, postoji rizik da neovlaštene osobe pristupe sistemima ili čak preuzmu upravljanje vozilima. Preporučeni mehanizmi zaštite uključuju OAuth 2.0, multifaktorsku autentifikaciju (MFA) i jasno definisane permisije po korisniku ili ulozi”, navodi Gadžo.

Prevencija je ključ

Napadi na same telematske uređaje – bilo putem fizičkog pristupa, naprimjer u vozilu, bilo preko mreže – također su česti. “Preventivne mjere podrazumijevaju digitalno potpisane nadogradnje firmwarea, sigurne bootloadere i primjenu hardverskih TPM (Trusted Platform Module) čipova. Napadači mogu koristiti lažne bazne stanice ili presresti saobraćaj između uređaja i servera kako bi manipulirali podacima. Zaštita uključuje validaciju sigurnosnih certifikata, korištenje VPN-a i algoritama za detekciju anomalija u komunikacijskim protokolima. Kako većina telematskih rješenja danas koristi cloud platforme, kao što su AWS, Azure ili Google Cloud, dolazi do novih rizika: curenja podataka, loše konfigurisanih bucketa i DDoS napada. Kao rješenja tu se izdvajaju: segmentacija mreže, pravilno podešene IAM politike (upravljanje pristupom) i redovne sigurnosne revizije”, pojasnio je Gadžo.

Nadalje, pored sigurnosnih prijetnji, savremena telematska rješenja suočavaju se s nizom operativnih izazova koji direktno utječu na efikasnost sistema i iskustvo krajnjeg korisnika. Gadžo naglašava da stabilnost i skalabilnost moraju biti osnova svakog ozbiljnog IoT sistema koji se koristi u transportu i logistici.

“Sistem mora biti skalabilan i elastičan – sposoban da raste s brojem korisnika i uređaja bez narušavanja performansi. To se postiže primjenom mikrouslužne arhitekture, sistema za razmjenu poruka poput Apache Kafke te horizontalnim skaliranjem kapaciteta. Pouzdanost i dostupnost aplikacija su jednako važni, naročito kod kritičnih operacija gdje i minuta kašnjenja može izazvati gubitke. Rješenja poput georedundantnih baza podataka, balansa opterećenja i failover sistema – ključ su otpornosti. Složenost modernih lanaca snabdijevanja traži potpunu integraciju sa ERP, CRM, carinskim i logističkim softverima. Međutim, integracija nosi tehničke rizike – od neslaganja u protokolima do problema sa sinhronizacijom. Standardizovani API i middleware slojevi pomažu u prevazilaženju tih izazova. Tu su i tehnička ograničenja samih IoT uređaja, poput upravljanja baterijama i konekcijom u nepovoljnim uslovima. Optimizirani firmware, sleep režimi i rubno računarstvo omogućavaju efikasniji rad u realnom okruženju”, pojašnjava on.

Sigurnost mora biti temelj svakog procesa

U konačnici, kako pojašnjava Gadžo, praćenje performansi vozača i vozila zahtijeva analizu ogromnih količina podataka, što podrazumijeva upotrebu naprednih modela mašinskog učenja, usklađivanje telemetrijskih podataka i njihovo povezivanje sa stvarnim događajima na terenu. Zbog složenosti i ozbiljnosti sigurnosnih i operativnih izazova, globalne logističke kompanije ulažu značajne resurse u proaktivnu zaštitu i jačanje otpornosti svojih sistema.

Iz kompanije DHL, jednog od vodećih logističkih operatera na svijetu, naglašavaju da sigurnost mora biti temelj svakog procesa – od infrastrukture i zaposlenih do digitalnih rješenja. “U DHL-u kontinuirano ulažemo u tehnologije i blisko sarađujemo s lokalnim vlastima kako bismo osigurali snažne mjere zaštite”, poručili su eksperti iz područja sigurnosti u ovoj kompaniji. Osim transporta, ključan segment ukupne logističke efikasnosti jeste i unutrašnja organizacija skladišta. S obzirom na sve veće zahtjeve tržišta i potrebu za potpunom kontrolom nad zalihama i resursima, digitalna transformacija skladišnih operacija više nije opcija – već nužnost.

Problemi na terenu

Iz kompanije Špica International naglašavaju da se moderna skladišta u regiji i dalje suočavaju s brojnim izazovima: “Najveći izazovi skladišta u regiji su niska transparentnost procesa, ručne greške, nedovoljna iskorištenost kapaciteta i otežano praćenje zaliha. Špica WMS rješava ove izazove automatizacijom i digitalizacijom procesa, točnim vođenjem zaliha, optimizacijom skladišnog prostora i preciznim upravljanjem zadacima. Sve je pod kontrolom – zaliha, procesi, ljudi”, poručio je Andrej Planina, direktor Špicine divizije za logistička rješenja.

Međutim, svakodnevni izazovi s kojima se suočavaju profesionalni vozači često ostaju ispod radara, iako direktno utječu na operativnu efikasnost i sigurnost na terenu. Kako pojašnjavaju iz američke kompanije JoyRide, jedan od najvećih problema predstavlja nedostatak sigurnih parking mjesta, posebno u trenucima kada vozaču ističe zakonski dozvoljeno vrijeme vožnje.

“Jedan od najvećih svakodnevnih izazova za vozače je jednostavno pronaći sigurno mjesto za parkiranje – posebno kada im ističe dozvoljeno radno vrijeme prema pravilima o radnim satima (Hours of Service). Nije rijetkost da vozaču ostane samo petnaest minuta i da mora obići nekoliko truck stop lokacija, samo da bi na kraju vidio da su sva mjesta već popunjena. Iz naše perspektive, to nije samo problem usklađenosti – to je ozbiljno pitanje kvaliteta života. Naš dispečerski tim troši mnogo vremena pomažući vozačima da unaprijed isplaniraju gdje će stati, ali voljeli bismo da industrija uloži u alate za praćenje dostupnosti parkinga u realnom vremenu koji zaista funkcionišu”, kazala je Amela Bektić, direktorica za sigurnost i ljudske resurse u JoyRide Logisticsu.

Iz ove kompanije su primijetili da je isceniranih nesreća, umora i ometene vožnje više nego ikada ranije. Kako kažu, to je trend koji dovodi dobre vozače u nezavidne situacije i povećava rizik za sve učesnike u saobraćaju. “Upravo zato smo vrlo rano odlučili ugraditi kamere sa dvostrukim snimanjem u sve naše kamione. One su nam pomogle da oslobodimo nevine vozače od lažnih optužbi, uklonimo neopravdane prekršaje iz naših sigurnosnih evidencija i – jednako važno – na vrijeme prepoznamo nesigurno ponašanje prije nego što se nesreća dogodi. Te kamere smatramo jednom od najboljih investicija koje smo napravili u zaštitu naših ljudi i našeg poslovanja”, kaže Bektić.

Sofisticirana rješenja

Nakon identifikacije ključnih sigurnosnih i operativnih izazova, nameće se pitanje: kako se industrija konkretno nosi s tim izazovima na terenu? Odgovor zasigurno leži u sve obuhvatnijoj primjeni digitalnih alata, telematskih sistema i pametnih uređaja koji omogućavaju praćenje, kontrolu i optimizaciju gotovo svakog segmenta logističkog lanca – od voznog parka do skladišta. Jedan od najnaprednijih primjera digitalizacije u praksi dolazi iz kompanije DHL, koja koristi telematiku kao standardizirano rješenje za upravljanje flotom.

“Za upravljanje voznim parkom koristimo telematiku kao standard kako bismo dobili uvid u performanse vozila i slične podatke. To realizujemo putem treće strane, budući da u floti imamo više različitih brendova vozila. Podatke prikupljamo putem OBD dongle uređaja i objedinjavamo ih u jedinstvenom portalu koji je neovisan o proizvođaču. Dongle koristimo zbog fleksibilnosti, ali i zbog garancija i odobrenja. Naime, postupci odobravanja za instalaciju posebnog hardvera, poput crnih kutija, postaju sve duži, a proizvođači vozila ih sve manje odobravaju s obzirom na kompleksnost tehnologija koje su već integrisane u vozila”, kazali su iz DHL-a.

S razvojem tehnologije, telematska rješenja postaju sve sofisticiranija, a tržište traži pouzdane i prilagodljive uređaje koji mogu odgovoriti na specifične potrebe različitih sektora. U kompaniji Teltonika Telematics fokusirani su na razvoj širokog spektra hardverskih rješenja koja pokrivaju različite aspekte praćenja i upravljanja imovinom. “Naš portfolio obuhvata uređaje za praćenje imovine, lične trackere, videotelematiku i GPS uređaje za automobile i motocikle. U ponudi imamo i osnovne uređaje za praćenje i napredne uređaje koji mogu čitati podatke vozila putem CAN, OBD i FMS interfejsa. Svi proizvodi se razvijaju interno. Naši inženjerski timovi dizajniraju hardver, dok programeri kreiraju prilagođeni firmware. Svaki uređaj prolazi rigorozna testiranja – kako u simuliranim uslovima tako i u stvarnim situacijama – prije nego što bude pušten na tržište. Proizvod se lansira tek kada prođe sve interne kontrole kvaliteta i odobrenja nadležnih odjela. Naš cilj je isporučiti pouzdana i prilagodljiva telematska rješenja koja odgovaraju promjenjivim potrebama poslovanja širom svijeta”, pojasnio je Palionis iz Teltonika Telematicsa.

Zaštita resursa

Kao ilustraciju konkretne primjene, Palionis izdvaja rješenje za farmaceutsku industriju. “Jedan od najupečatljivijih primjera kako naši uređaji unapređuju sigurnost i efikasnost jeste nadzor hladnog lanca u farmaceutskoj logistici. Korištenjem FMC234 GPS uređaja u kombinaciji s bežičnim EYE Sensor EN12830 senzorima, moguće je u realnom vremenu pratiti temperaturu lijekova tokom transporta i skladištenja. Ovi senzori precizno mjere temperaturu s tačnošću od ±0.5°C, šalju automatska upozorenja u slučaju odstupanja i imaju internu memoriju za pohranu podataka, čak i tokom prekida veze. Na taj način omogućavamo klijentima da ispune stroge regulatorne zahtjeve poput EN12830 i osiguraju da lijekovi stignu do krajnjih korisnika u optimalnim uslovima – čime se štite i pacijenti i poslovni interesi”, naveo je on.

S druge strane, pored osnovnog softvera za satelitsko praćenje vozila i voznog parka, TIM System razvija kompletan ekosistem naprednih softverskih rješenja namijenjenih upravljanju flotama svih veličina, zaštiti i nadzoru pošiljki, praćenju vozila sigurnosnih agencija, kao i efikasnom upravljanju transportnim i logističkim procesima. Tehnologiju su, kažu, oblikovali prema stvarnim potrebama korisnika na terenu.

“Naša rješenja pažljivo su dizajnirana da zadovolje kompleksne potrebe savremenih kompanija, bilo da je riječ o malim preduzećima s nekoliko vozila ili velikim flotama sa stotinama jedinica u pokretu. Sistemi su dostupni u verzijama za desktop i mobilne platforme, što osigurava punu dostupnost i funkcionalnost bez obzira na uređaj ili lokaciju korisnika”, kaže Gadžo i ističe da fleksibilna i skalabilna arhitektura omogućava jednostavnu integraciju s postojećim sistemima i prilagođavanje specifičnim industrijskim zahtjevima, što njihova rješenja čini primjenjivim na praktično bilo koji tip, vrstu ili veličinu voznog parka. Ovakav pristup softverskoj podršci ključan je za ostvarenje visoke efikasnosti i sigurnosti u savremenim transportnim i logističkim operacijama.

Inovacije u radu

Različite industrijske vertikale mogu biti korisnici takvih rješenja. “Naša rješenja se primjenjuju u različitim sektorima gdje su sigurnost i efikasnost ključni. To uključuje širok spektar primjena, od praćenja pošiljki u sigurnosnim agencijama i na aerodromima, preko nadzora sigurnosti transporta opasnih materija pa sve do praćenja robe široke potrošnje koja zahtijeva posebne uslove transporta, kao što su temperaturni režimi ili specifični uslovi skladištenja i prijevoza. Rješenja omogućavaju bolju kontrolu nad transportom, smanjuju rizik od neovlaštenih radnji, a također poboljšavaju zaštitu radnika i svih učesnika u lancu snabdijevanja”, kaže on. TIM System, zapravo, uvodi tehnologije koje jačaju ukupnu sigurnost na cestama, kao i sigurnost samih radnih procesa. “Korištenjem naprednih platformi za praćenje našim korisnicima omogućavamo da nadgledaju kritične aspekte transporta u realnom vremenu, s jasnim fokusom na prevenciju i minimiziranje rizika. Poseban primjer inovacije koju smo razvili u izazovnim vremenima pandemije jeste naše rješenje za praćenje osoba, koje koristi kombinaciju više različitih uređaja. Ovaj sistem ne samo da omogućava precizno lociranje osoba u realnom vremenu već omogućava i praćenje njihovog stanja. U slučaju bilo kakvih nepravilnosti ili opasnosti, sistem automatski ili korisnik ručno pokreće alarm i obavještava hitne kontakte”, pojašnjava Gadžo te dodaje kako njihovi proizvodi zadovoljavaju najviše standarde sigurnosti i efikasnosti, a aktivno i doprinose i razvoju sigurnijih i pouzdanijih sistema za sve njihove korisnike.

Novi klijenti

Pored vozila i transportnih ruta, ključan segment ukupne logističke efikasnosti jeste i unutrašnja organizacija skladišta. Upravo tu dolazi do izražaja značaj specijaliziranih softverskih rješenja za upravljanje zalihama, prostorom i protokom robe, a Špica nudi napredna WMS rješenja prilagođena potrebama savremenih logističkih operacija.

“Špica WMS upravlja ulazom i izlazom robe, lokacijama, parkiranjem, kompletiranjem, inventurama, serijskim brojevima i šaržama, sa svime što se dešava u skladištu, pa i u procesu isporuke robe naručiteljima na terenu putem teretnih vozila. Podržava rad sa skenerima, daje uvid u KPI-jeve i generira izvještaje. Time ubrzava procese, smanjuje greške i osigurava potpunu sljedivost robe za vlastite artikle ili za robu koje skladište drži za treće vlasnike robe (3PL logistika)”, rekao je Andrej Planina.

O sigurnosti skladišta, pored operativne efikasnosti, govori i nivo kontrole pristupa, preciznost u praćenju procesa i sposobnost sistema da greške i gubitke svede na minimum. “Naš WMS softver doprinosi sigurnosti kroz integraciju s kontrolom pristupa i videonadzornim rješenjima, ograničavanjem ovlasti po korisnicima i bilježenjem svih akcija. Automatizirani procesi smanjuju mogućnost ljudskih grešaka, a sljedivost i alarmi pomažu u brzom otkrivanju nepravilnosti i gubitaka. Dodatni bonus je Špicino rješenje za kontrolu ulaza ljudi u skladište i razne vrste kontrole na izlazu robe iz skladišta”, ističe Planina.

U prilog efikasnosti ovoga rješenja, tu su i konkretni primjeri iz prakse. “Kod jednog distributera farmaceutskih artikala implementacija WMS-a bitno je smanjila vrijeme pripreme robe za otpreme, sve greške u isporuci bile su otklonjene, vlasnici robe u svakom trenutku znaju za točno stanje i lokaciju svoje zalihe. Kod drugog našeg korisnika uvođenje Špica WMS rješenja omogućilo im je snažno povećanje obima njihova poslovanja i u mogućnosti su bili potpisati ugovore za izvođenje logistike za dodatne klijente”, kazao je.

 Praćenje trendova

Tehnološki razvoj u oblasti transporta i logistike sve više diktira i smjer u kojem se kreće industrija – od načina prikupljanja i obrade podataka do automatizacije i kibernetičke zaštite. Jedan od ključnih trendova u industriji predstavlja integracija sa IoT uređajima i naprednom telemetrijom.

“Putem GPS signala, senzora za gorivo, temperature tereta, otvaranja vrata, rada motora ili stanja kočnica danas se u realnom vremenu prikuplja velika količina podataka. Edge computing omogućava lokalnu obradu tih podataka direktno na vozilu, čime se smanjuju kašnjenja i potreba za stalnim prijenosom u cloud. Također, CAN bus integracija omogućava dublju dijagnostiku i preciznije praćenje ponašanja vozila i vozača”, pojašnjava Gadžo.

Kako navodi, vještačka inteligencija i mašinsko učenje postaju nezamjenjivi alati u analitici i optimizaciji svakodnevnih logističkih operacija. “AI modeli omogućavaju prediktivnu analitiku koja može prepoznati potencijalne kvarove na vozilu prije nego što se dese. Također, AI doprinosi optimizaciji ruta uzimajući u obzir faktore poput saobraćaja, vremenskih uslova i radnog vremena vozača, ali i detekciji anomalija, kao što su nagla ubrzanja, neobično ponašanje vozača ili neautorizovana stajanja. Kroz inteligentnu alokaciju resursa, automatizaciju rasporeda i dinamičku reoptimizaciju, AI značajno unapređuje planiranje transporta”, zaključuju iz TIM Systema.

Osim širokog spektra tehnoloških inovacija koje oblikuju industriju, proizvođači telematskih uređaja sve više obraćaju pažnju na potrebe tržišta i specifične zahtjeve korisnika. “Trenutni trendovi uglavnom su vođeni promjenama u očekivanjima klijenata. Neki prioritet daju ekonomičnosti, dok drugi traže dugotrajnost ili specijalizirane funkcionalnosti za određene projekte. Bez obzira na te razlike, nekoliko univerzalnih trendova se izdvaja: uređaji postaju manji, pouzdaniji i precizniji. Visokokvalitetna izrada, tačnost podataka i besprijekorna integracija sa sistemima sada se podrazumijevaju. U Teltonika Telematicsu odgovaramo na ove zahtjeve fokusirajući se na minijaturizaciju, izdržljiv dizajn i strogu kontrolu kvaliteta”, navodi Giedrius Palionis iz Teltonika Telematicsa.

Digitalna transformacija logistike

Sigurnosni eksperti iz kompanije DHL stava su da je danas, ipak, jedan od najvažnijih trendova u logističkoj industriji integracija digitalnih platformi radi poboljšanja sigurnosti i operativne efikasnosti.

“Kupci sve više očekuju uvid u pošiljke u realnom vremenu i mogućnost kontrole, zbog čega usluge kao što su OnDemandDelivery korisnicima omogućavaju da sami odaberu kada i gdje će im pošiljka biti isporučena – čime se smanjuje broj neuspjelih isporuka i povećava sigurnost putem verifikovanih dostava. Mobilna rješenja, poput aplikacije DHL Express Mobile, oslikavaju trend mobilnosti i transparentnosti, nudeći sigurno praćenje i proaktivne notifikacije, što smanjuje rizike i poboljšava preciznost isporuka. Platforme DHL ShipNow i myDHL+ ilustriraju prelazak ka samouslužnoj logistici, omogućavajući malim i srednjim preduzećima pristup trenutnim cijenama, opcijama slanja i korisničkoj podršci – što sve zajedno pojednostavljuje radne tokove i smanjuje mogućnost grešaka. Zajedno, ove inovacije odražavaju širi trend: digitalnu transformaciju logistike, gdje podaci u realnom vremenu, personalizacija usluga i sigurni, efikasni procesi postaju standard”, pojasnili su nam iz DHL-a.

Gdje leži budućnost?

Dok se industrija sve više oslanja na digitalne alate za upravljanje sigurnošću i efikasnošću, otvara se i novo pitanje: na koji način će se telematika dalje razvijati kako bi odgovorila na potrebe sutrašnjice?

“Budućnost telematike ide ka rješenjima koja su manja, pametnija, brža i neprimjetna. Uređaji će se i dalje smanjivati, što omogućava diskretnu ugradnju – ključnu za prevenciju krađa i skriveno praćenje imovine. Istovremeno, postajat će moćniji: omogućavat će bržu obradu podataka, analitiku u realnom vremenu i besprijekornu povezanost s IoT platformama i cloud servisima”, kazao je Palionis.

Sličan pogled na budućnost telematike imaju i u kompaniji DHL. “Telematika će postati standard za sva vozila, a proizvođači sve više unapređuju kvalitet podataka koji dolaze iz vozila. Ti podaci će uskoro biti dostupni putem API-ja, što će omogućiti bolje upravljanje i automatizaciju procesa. U DHL-u telematiku koristimo ne samo za upravljanje flotom – praćenje GPS-a, iskorištenost vozila i dijagnostiku grešaka – već i za sigurnost. Vozačima pružamo povratne informacije o njihovom ponašanju u vožnji i savjete za poboljšanje. Također, u nekim zemljama uvodimo dodatne sigurnosne uređaje, poput kamera u kabini, koje putem senzora upozoravaju vozače na nepoželjne radnje, kao što su korištenje mobilnog telefona tokom vožnje, nevezivanje pojasa ili kršenje saobraćajnih propisa.”

Prediktivno otkrivanje problema

Prema riječima Amele Bektić iz JoyRide Logisticsa, u cijeloj industriji se dešava veliki zaokret ka korištenju tehnologije kako bi transport bio sigurniji i efikasniji. “Mi smo to snažno prihvatili. Prediktivno održavanje nam je zaista promijenilo način rada. Umjesto da čekamo da nešto otkaže, sada koristimo podatke u realnom vremenu da bismo rano otkrili sitne probleme, što održava kamione u boljem stanju i pomaže vozačima da izbjegnu neprijatna iznenađenja na putu”, kaže ona i naglašava kako je sigurnost tereta drugo područje koje se vrlo brzo razvija. “Krađe su postale sofisticiranije, pa smo investirali u geofencing, senzore na vratima i praćenje prikolica u realnom vremenu kako bismo uvijek znali gdje se naši tovari nalaze i mogli brzo reagovati ako nešto nije uredu. I na kraju, rekla bih da je sve veća svijest da je mentalno zdravlje jednako važno kao i fizička sigurnost. Mnogo radimo na tome da vozači osjećaju da imaju podršku, a ne da su samo nadgledani, jer upravo to gradi povjerenje i dugoročni uspjeh”, kazala je Bektić.

Dok tehnologija brzo napreduje, transportna industrija se nalazi na pragu velikih promjena koje će oblikovati budućnost sigurnosti, efikasnosti i održivosti. Bektić smatra da će tehnologija promijeniti gotovo sve aspekte i načine na koji se danas voze kamioni te da će mnogo toga donijeti pozitivne rezultate: “Ono čemu se zaista radujemo je elektrifikacija. Već smo počeli testirati naš prvi sleeper električni kamion, a cilj nam je da jednog dana imamo potpuno električnu flotu. Za nas je to način da uradimo pravu stvar za okoliš, smanjimo troškove goriva i ostanemo korak ispred kako se regulative budu mijenjale. Čak razmatramo i postavljanje vlastitih punionica duž naših ruta kako vozači ne bi morali brinuti gdje će dopuniti vozilo.”

Sve se više pažnje posvećuje i aplikacijama za blokiranje telefona te, iako je hands-free pozivanje i dalje legalno, mnoge osiguravajuće kuće počinju nagrađivati flote koje potpuno onemogućavaju korištenje telefona dok je kamion u pokretu. “U JoyRideu smo ozbiljno posvećeni tome da budemo ispred vremena. Bilo da je riječ o našoj vlastitoj aplikaciji za Program za zadržavanje vozača, koja nam pomaže da prepoznamo i obučimo vozače, ili o prelasku na električna vozila, želimo postaviti visoke standarde – za sigurnost, inovacije i brigu o ljudima koji su za volanom”, dodala je Amela Bektić.

Kada govorimo o budućim trendovima u razvoju softverskih rješenja za skladišta, Andrej Planina iz Špica Internationala ističe da ključni trendovi uključuju još veću primjenu automatizacije i digitalizacije poslovanja, kao i snažnu digitalnu povezanost sa klijentima – kako na ulaznoj tako i na izlaznoj strani skladišta. “Dobar WMS mora omogućiti skalabilnost, odnosno jednostavno širenje poslovanja, dok istovremeno raste i važnost sigurnosnih funkcija koje doprinose otpornosti i kontinuitetu poslovanja”, kaže on. Transport i logistika danas se ne mogu zamisliti bez digitalne transformacije koja postaje temelj sigurnosti, efikasnosti i konkurentnosti. Integracija telematike i naprednih tehnologija u svakodnevne operacije omogućava ne samo efikasnije upravljanje flotom i bolju zaštitu tereta već i veću brigu o vozačima kao ključnim akterima čitavog sistema. Budućnost donosi još sofisticiranija, brža i diskretnija rješenja koja će dodatno podići nivo sigurnosti i transparentnosti, istovremeno jačajući povjerenje i stvarajući temelje za dugoročni uspjeh. Ulaganja u inovacije, uz stalni fokus na ljudski faktor, najpouzdaniji su put ka održivom i sigurnom transportu budućnosti.

Nova pravila igre

Sa stanovišta proizvođača softverskih rješenja za praćenje vozila i optimizaciju procesa, TIM System naglašava da budućnost telematike u sigurnosnom sektoru donosi značajan tehnološki iskorak. “Očekuju nas rješenja koja će znatno unaprijediti sigurnost, efikasnost i pouzdanost transportnih i logističkih operacija. Ključni pravac razvoja je integracija naprednih tehnologija kao što su umjetna inteligencija, IoT, 5G i prediktivna analitika, uz istovremeno ulaganje u zaštitu podataka i autonomne sisteme. Time će biti omogućeno napredno upravljanje flotama, preciznije praćenje pošiljki i viši nivo sigurnosti za sve učesnike u lancu snabdijevanja”, kaže Gadžo.

Vozač u fokusu digitalne transformacije

Digitalna rješenja u transportu ne znače mnogo ako ne donose stvarnu korist onima koji ih svakodnevno koriste – vozačima, dispečerima i menadžmentu. Američka kompanija JoyRide Logistics upravo je jedan od primjera kako se telematika može uspješno integrisati u sve operativne procese, ali i koristiti kao alat za stvaranje sigurnijeg, efikasnijeg i pravednijeg radnog okruženja. Njihovo iskustvo pokazuje kako tehnologija postaje istinski saveznik kada je u službi ljudi.

Telematika u JoyRideu obuhvata GPS praćenje, ELD uređaje, dijagnostiku vozila u realnom vremenu i kamere sa dvostrukim snimanjem, što zajedno doprinosi većoj sigurnosti i efikasnosti voznog parka. Zahvaljujući ovim tehnologijama, uspjeli su brzo riješiti situacije koje su mogle prouzrokovati velike gubitke, ali i zaštititi vozače od lažnih optužbi i nepravednih kazni.

“Telematika u JoyRideu nije samo nešto što smo naknadno dodali – ona je potpuno integrisana u način na koji svakodnevno poslujemo. Naš GPS sistem nam je, primjerice, nedavno pomogao da pronađemo nestalu prikolicu prije nego što je situacija postala ozbiljan problem. Kamere sa dvostrukim snimanjem također su pokazale veliku vrijednost, jer su oslobodile vozače krivice u slučajevima lažnih optužbi i pomogle da se pojedini prekršaji izbrišu iz našeg sigurnosnog dosjea”, kaže Bektić.

Poseban ponos kompanije je Program za zadržavanje vozača (DRP), koji koristi sve dostupne telematske podatke – od GPS-a i kamera do navika vožnje i potrošnje goriva. Program nije samo alat za ispravljanje grešaka već i za nagrađivanje onih koji svakodnevno pokazuju sigurnu i odgovornu vožnju. “Ako ste jedan od naših najsigurnijih vozača, to će se jasno vidjeti u vašoj evidenciji i nagradama koje dolaze uz to. Ako, pak, postoji prostor za napredak, dobit ćete jasne i konstruktivne povratne informacije. Na kraju dana, sva ta tehnologija vrijedi samo ako pomaže vozačima da se osjećaju poštovano, podržano i pripremljeno za uspjeh – upravo zato smo je i razvili”, pojasnila je Bektić.

Požar u diskoteci “Puls” u Kočanima

Osim što je požar s najtragičnijim posljedicama ikada u Sjevernoj Makedoniji, a u posljednjih deset godina i najveći u nekom noćnom klubu u Evropi, slučaj požara u diskoteci “Puls” u Kočanima mogao bi biti idealan primjer “savršene oluje” – odnosno situacije u kojoj se nisu poštovala nikakva pravila, a to je dovelo do velike tragedije

Piše: Igor K. Ilievski; E-mail: redakcija@asadria.com

Do podneva je vijest obišla svijet – 51 žrtva i više od 200 povrijeđenih, od kojih desetine kritično, u požaru na ponoćnom koncertu u diskoteci u Kočanima. S brojem poginulih koji je u narednim sedmicama porastao na 62, požar u noćnom klubu “Puls” 16. marta postao je najsmrtonosniji u Sjevernoj Makedoniji i najtragičniji požar u nekom noćnom klubu u Evropi u posljednjoj deceniji, a nakon požara u noćnom klubu “Kolektiv” u Bukureštu u Rumuniji 2015. godine, u kojem je poginulo 64 ljudi.

Neka bude šta hoće

Bilo je to još jedno obično koncertno veče u noćnom klubu “Puls”, koji je radio već trinaest godina. Za koncert grupe DNA prodato je 250 ulaznica, ali je te večeri u objekat od 415 kvadratnih metara ušlo 672 ljudi. Osiguranje je pustilo sve kroz jedina ulazna vrata, uključujući i maloljetnike, ali i članove benda, koji su donijeli pirotehniku. Atmosfera u prepunom noćnom klubu se zahuktavala.

Iz mora mlade publike vire desetine ruku s mobilnim telefonima, snimajući koncert. Snimili su i trenutak kada, u 02:35, dok počinju izvoditi pjesmu “Neka bude šta hoće”, jedan član benda daljinskim upravljačem aktivira tri pirotehničke fontane postavljene na pozornici. Mlazovi iskri izbijaju iz uređaja. Mlaz iz fontane na lijevoj strani pozornice dopire do plafona. Srebrena površina plafona trenutno se zagrijava do jarkocrvene boje, postaje žuta i pali se. Desetak ruku iz publike pokazuje prema plamenu. Nekoliko glasova diže uzbunu, ali se stapaju sa stotinama pjevača u publici i glasnom muzikom. U tih nekoliko sekundi, žuto-plavi plamen se već širi po plafonu. Video, jedan od nekoliko koji su se pojavili nakon samo nekoliko sati kao svjedočanstva o događaju, traje jedva četrnaest sekundi.

“U trenutku aktiviranja prskalica, iskre su najvjerovatnije pogodile plafon, koji je napravljen od zapaljivog materijala, i u kratkom vremenu se vatra proširila po cijeloj diskoteci i stvorio gust dim. U kratkom vremenu stigle su vatrogasne jedinice iz okolnih gradova, kao i kola hitne pomoći, a aktivirani su i helikopteri Ministarstva unutrašnjih poslova kako bi prevezli povrijeđene u klinike u Skoplju”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Pance Toškovski jutro nakon požara, ispred policijske stanice u Kočanima. Prvi poziv u pomoć upućen je u 02:48, vatrogascima i bolnici u Kočanima, gdje su se odmah mobilizirali svi ljekari. “Mnogo ljudi je poginulo, dovezeni su mrtvi ili su umrli u trenutku dolaska. Teško ih je identificirati, neki su imali lične karte, a neki nisu. Među preminulima je bilo žrtava od 14 do 25 godina, a među njima su bili iz Štipa, Kočana, Probištipa i Skoplja”, rekla je Kristina Serafimova, direktorica bolnice u Kočanima, u prvom obraćanju javnosti.

U tom trenutku, broj žrtava je bio 51. Do 17. aprila, sa posljednjim smrtnim slučajem, zvanični broj se popeo na 62 poginulih, 157 osoba s teškim povredama i 54 s lakšim. Desetine pacijenata, posebno onih kritičnijih, hitno su poslane na liječenje u inostranstvo preko Evropskog mehanzma za civilnu zaštitu, koji je odmah aktiviran.

Katastrofa koja je čekala da se dogodi

Čini se da nijedna procedura, mjera, pravilo ili norma nije poštovana ni u jednom aspektu postojanja diskoteke, te je tragedija bila neizbježna. To je objasnio i državni javni tužilac Ljupčo Kocevski. “Pirotehnička sredstva su korištena u potpuno nesigurnim i opasnim uslovima, što je proizašlo iz ukupnih propusta službenih i odgovornih lica za spomenuti objekat – koji tokom cijelog perioda kontinuirano nije ispunjavao zakonske uslove za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Fontane su bacale iskre u smjeru plafona iznad pozornice i kao rezultat toga, poliuretanska spužva kojom je bio prekriven plafon u objektu počela je progresivno gorjeti, nakon čega se vatra odmah proširila duž cijelog plafona, a zatim i kroz cijelu unutrašnjost i konstrukciju objekta”, rekao je Kocevski.

Zbog ugrađenih materijala bez vatrootpornih svojstava i nesigurnih građevinskih radova na objektu, vatra se počela spontano širiti, praćena dimom i visokim temperaturama unutar objekta.

“Zbog toga je došlo do masovnog, nekontrolisanog i paničnog bjekstva prisutnih posjetilaca kroz jedini izlaz za evakuaciju, koji nije bio siguran jer su se na evakuacionom putu ispred izlaska iz zgrade iznutra prema van nalazila dvokrilna vrata koja su predstavljala prepreku kretanju. Sama vanjska vrata nisu imala evakuacionu namjenu sa sistemom kočenja u otvorenom položaju i horizontalnim rukohvatom propisanih dimenzija, što je dodatno otežalo evakuaciju. Zbog potpunog nepoštivanja pravila protivpožarne zaštite i pretrpanosti zgrade, došlo je do masovnog guranja i pada posjetilaca u hodniku, što je potpuno otežalo izlazak iz zgrade i izazvalo ozbiljne posljedice”, objasnio je Kocevski.

Krivična djela protiv sigurnosti

Nakon tromjesečne istrage u kojoj je učestvovalo trinaest tužilaca, u junu su trideset četiri fizička i tri pravna lica optužena za krivično djelo “teška krivična djela protiv javne sigurnosti”, a neka od njih i za niz drugih krivičnih djela. U optužnici je navedeno 1.440 dokaza na 166 stranica i predloženo je da se kao svjedoci saslušaju 283 oštećene osobe. Među optuženima su bivši ministri, gradonačelnici, inspektori, državni službenici, vlasnici, menadžeri, obezbjeđenje…

“Propusti su veliki. Mogu slobodno reći da je ovo erozija sistema”, rekao je državni tužilac Kocevski, koji smatra da je ovo prvi procesuirani slučaj dugoročne uzročnosti u zemlji. Prema njegovim riječima, trinaest godina nijedan inspektor iz općine Kočani nije izvršio inspekciju objekta koji je iz lake industrije pretvoren u diskoteku. Klub je dobio dozvolu za rad 2012. godine iako nije ispunjavao uslove. Te i 2024. godine dograđivan je lažnom projektnom dokumentacijom, nekontrolisano, bez stručnog nadzora, neodgovarajućim materijalima. “Praktično, objekat nije poštivao nikakve propise u vezi sa kvalitetom ugrađenih materijala, nosivošću i stabilnošću konstruktivnih elemenata, brojem i veličinom izlaza za evakuaciju, brojem parking mjesta, pregradama objekta, ali i u vezi sa obezbjeđivanjem, dostupnošću i korištenjem odgovarajućih uređaja i instalacija za zaštitu od požara i eksplozija, ostale opreme za gašenje požara, sredstava za gašenje požara i aparata za gašenje požara”, objasnio je Kocevski.

Među optuženima je i osoba koja je prodavala karte iznad dozvoljenog kapaciteta, projektant za kojeg se smatra da je izradio lažne projekte za dogradnje, ali i tri građevinska inspektora i tri gradonačelnika koji nisu zatvorili nesiguran objekat. Upravitelj, vlasnik i četiri zaštitara iz zaštitarske agencije, optuženi su, između ostalog, jer nisu proveli sigurnosnu procjenu i provjeru sigurnosnih uslova objekta, opasnosti i mogućnosti evakuacije u slučaju opasnosti, provjeru ulaza i izlaza i njihove ispravnosti, kao i prenatrpanost posjetilaca objekta, te nesprečavanje ulaska i upotrebe eksploziva. Među optuženima su četiri bivša, uključujući i aktuelnog u vrijeme požara, direktora makedonske Direkcije za zaštitu i spašavanje, kao i generalni inspektor. Među optuženima za uzimanje mita i izdavanje lažnih dozvola su i državni službenici.

Šta propisuje zakonska regulativa o PP zaštiti za takve objekte?

Prema makedonskom zakonodavstvu, diskoteke i noćni klubovi su javni objekti, obuhvaćeni Pravilnikom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, koji propisuje minimalne tehničke mjere za zaštitu od požara koje se moraju ispuniti u fazama projektovanja, izgradnje i korištenja takvih objekata, objašnjava Tatjana Vasiljević Vladev iz Tehnoinspekta d.o.o. Skoplje. Ona je predsjednica Stručne komisije za reviziju propisa o zaštiti od požara pri Komori ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera, te članica Tehničkog komiteta TK46 – Zaštita objekata od požara pri Institutu za standardizaciju u Skoplju (ISRSM TK-46). Mjere zavise od namjene objekta i definirane su za svaki funkcionalni dio posebno. U zavisnosti od karakteristika i složenosti objekta, ovaj osnovni propis dopunjuju drugi podzakonski akti koji regulišu specifične aspekte zaštite od požara.

“Prije svega, potrebno je da svaki objekat ispunjava osnovne mjere pasivne zaštite od požara. To uključuje veličinu i raspored sektora za zaštitu od požara, definiciju požarnog opterećenja, uspostavljanje zona dima, dimenzije i konfiguraciju evakuacijskih puteva, kao i dimenzije i klasifikaciju protivpožarnih i dimonepropusnih vrata. Od posebnog značaja je izbor građevinskih materijala koji se koriste pri formiranju ovih sektora za zaštitu od požara, pri čemu je ključni parametar njihova otpornost na požar i ponašanje pri izlaganju visokim temperaturama ili dimu”, kaže Tatjana Vasiljević Vladev. “S druge strane, aktivni sistemi za detekciju, alarmiranje i gašenje požara postaju sve važniji element unutar zgrada – posebno kako se njihova složenost povećava, bilo sa tehnološke perspektive, broja prisutnih ljudi, oblika i veličine zgrade, njene namjene ili pristupačnosti za evakuaciju i intervenciju. Ovi sistemi omogućavaju: pravovremeno otkrivanje i obavještavanje o požaru, brzo uzbunjivanje i ciljanu evakuaciju putem sistema rasvjete i signalizacije, kontrolu dima kako bi se osigurala čista zona evakuacije, kao i pomoć u gašenju ili lokalizaciji požara, kako bi se spriječilo njegovo dalje širenje”, objašnjava ona.

Izazov objekti bez državnog tehničkog prijema

Propisi o zaštiti od požara u Sjevernoj Makedoniji uglavnom se poštuju u fazi izrade projektne dokumentacije, kaže Vasiljević Vladev, a projektna dokumentacija se izrađuje u skladu s propisanim tehničkim propisima. “Neću ulaziti u pitanje kvaliteta izrade, ali normativni okvir se prati. Međutim, najveći izazov nastaje u implementaciji mjera definiranih u Elaboratu zaštite od požara, jer se ove mjere često smatraju dodatnim troškom ili prilikom za finansijsko smanjenje troškova u fazi izgradnje. To je, naglašava, posebno izraženo kod objekata druge kategorije, gdje tehnički prijem ne provodi državna komisija, već se obavlja interno, tj. između investitora i nadzornog inženjera ili nadzorne kompanije.

“U takvim slučajevima država nema direktan uvid u stvarno stanje objekta u trenutku puštanja u rad, jer se upotrebna dozvola koju izdaje opština zasniva isključivo na izjavi nadzorne kompanije, koju ovjerava ovlašteni nadzorni inženjer”, objašnjava Vasiljević Vladev.

Nema ko da provjeri?!

Međutim, očigledno je da propisane mjere nisu dovoljne, što možemo vidjeti na tragičnom primjeru “Pulsa”. “Pored predviđanja i projektovanja mjera zaštite od požara, potrebno je postaviti i pitanje: koliko često javni objekti i masovna okupljanja trebaju biti predmet redovnih inspekcija kako bi se utvrdilo da li se zaista pridržavaju mjera definisanih u važećim zakonima i propisima. Istovremeno, postavlja se pitanje da li država ima dovoljne inspekcijske kapacitete za provođenje takvih inspekcija, čak i na godišnjem nivou, odnosno da li ima dovoljno obučenog i stručnog osoblja, kao i logističkih i tehničkih resursa, da osigura sistematski i efikasan nadzor nad objektima sa povećanim rizikom po sigurnost građana”, kaže ona.

Propisi također predviđaju redovne inspekcijske kontrole primjene ovih mjera – ko i koliko često treba da vrši inspekciju primjene propisa o zaštiti od požara u objektu. “Koliko sam informisana, prema Pravilniku o načinu određivanja mjesta gdje se moraju nalaziti uređaji i instalacije za zaštitu od požara, obavezan je godišnji pregled sistema i uređaja za detekciju i dojavu požara te detekciju i gašenje požara. Kada su u pitanju pasivne mjere zaštite od požara (kao što su protivpožarne pregrade, putevi za evakuaciju, zaštitni premazi itd.), kao i provjera da li je sadržaj Izvještaja o zaštiti od požara dosljedno primjenjivan tokom faze eksploatacije objekta, inspekcijske službe imaju ovlaštenje da kontrolišu i nadgledaju”, objašnjava Vasiljević Vladev.

U slučaju “Pulsa”, razmatra se da li je inspekcija uopšte bilo, a ako i jeste, uobičajena je praksa do sada bila da inspektori koji su uočili nepravilnosti daju vlasnicima rok da ih otklone, bez zatvaranja objekta zbog sigurnosnih razloga. Požar u spomenutoj diskoteci inicirao je hitno pooštravanje propisa, uključujući potpunu zabranu pirotehnike u zatvorenim prostorima. Vlada je odmah naredila hitan pregled noćnih klubova i kabarea, nakon čega je zatvorila desetak objekata.

Čak su i minimalni standardi dovoljni, ako se primjenjuju

Iako se uvijek mogu primijeniti naprednije i efikasnije mjere i sistemi, čak su i osnovne propisane mjere dovoljne za adekvatnu zaštitu od požara i sprečavanje sličnih tragedija. “Ako se na objekte s ovom namjenom primjenjuju mjere predviđene Uredbom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, a iste mjere se projektuju i provode u skladu s relevantnim standardima koji regulišu njihove tehničke parametre, tragedije ove prirode mogu se efikasno spriječiti”, kaže Vasiljević Vladev.

Specijalista za zaštitu od požara Zlatko Gjorgioski, osnivač i vlasnik kompanije Helium, osnovane 1992. godine i član ISRSM TK-46, objašnjava koje specifične mjere predviđaju osnovni propisi. “Osnovni propis je Pravilnik o mjerama zaštite od požara, eksplozija i opasnih materija. Za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijeva projektne mjere za evakuaciju, jasne komunikacije i izlaze, protivpožarni alarm/rasvjetu, vatrogasne jedinice, pristup za vatrogasna vozila, vrata koja se otvaraju u smjeru evakuacije i brzo/lako otvaraju (panično otvaranje) te zabranu ometanja izlaza”, kaže Gjorgjioski.

Mjere evakuacije predviđaju dva ili više nezavisnih izlaza s vratima koja se otvaraju u smjeru evakuacije i otključavaju bez ključa (panic hardware), čiste i označene staze, osvijetljene po dužini, sa znakovima do izlaza, te dokumentovanu evakuaciju s planom, stazama i odgovornim osobama. U kategoriji ranog otkrivanja i obavještavanja predviđeno je automatsko otkrivanje i obavještavanje o požaru ručnim javljačima požara, sirenama i svjetlosnim signalima, a u zgradama s masovnom posjećenošću praktikuje se i glasovna evakuacija. Gjorgjioski kaže da se u praksi primjenjuje serija EN 54 za opremu i sisteme.

Kao primarna i sekundarna sredstva za gašenje požara, predviđena je unutrašnja i vanjska hidrantska mreža, u skladu s Pravilnikom o tehničkim normama (projektni protok/pritisak, broj i raspored hidranata, istovremeni rad više utičnica itd.) te prenosivi i prenosivi PP uređaji (ABC prah, CO₂ za struju) u dovoljnom broju i rasporedu po riziku i području, uz redovno održavanje i vođenje evidencije.

U građevinskim i planskim mjerama, objašnjava Gjorgjioski, predviđena je sektorizacija požara (protivpožarni zidovi/elementi) i materijali otporni na vatru u skladu s propisanim otporima (najčešće dva ili četiri sata), sprečavanje širenja dima/plamena (ventilacija s mogućnošću isključivanja) te pristup za interventna vozila i opsluživanje objekta s najmanje dvije strane. U kategoriji organizacije i dokumentacije predviđena je procjena rizika, plan zaštite od požara, obuka osoblja, vježbe evakuacije, redovne provjere/održavanje sistema (evidencija). To također proizlazi iz obaveza sigurnosti i zaštite na radu (mjere zaštite od požara, evakuacija, prva pomoć).

“Prema navedenom propisu, minimalni tehnički standardi potrebni za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijevaju implementaciju dva nezavisna evakuaciona puta/izlaza sa panik-opremom te jasnu signalizaciju i potrebnu rasvjetu. Zatim sistem za detekciju i alarmiranje požara (EN 54) sa ručnim javljačima požara, a preporučuje se i glasovni alarm. Hidrantska mreža (unutrašnja/vanjska) mora biti u skladu sa propisom, a hidrantski ormari na odgovarajućim lokacijama. Za sigurnost objekta potrebno je osigurati dovoljan broj protivpožarnih aparata, redovno ih servisirati i voditi evidenciju, uz sektorizaciju požara, vatrootporne elemente, kontrolisanu ventilaciju i jasno definisane planove evakuacije. Sigurnost dodatno jačaju obuka i vježbe osoblja, imenovanje odgovornih osoba i čuvara, a nakon procjene rizika preporučuje se ugradnja prskalica i/ili EVAC sistema sa zvučnim obavještenjem, što je naročito važno u zatvorenim i podzemnim prostorima, gdje NFPA 101 za nove noćne klubove propisuje prskalice za objekte s više od 50 ljudi – standard koji se sve više primjenjuje kao dobra praksa”, objašnjava Gjorgjoski.

Primjenjuju se i napredni sistemi

Gjorgjoski također objašnjava koji se sistemi i oprema kupuju i instaliraju u Makedoniji. Prema njegovim riječima, za detekciju, obavještavanje i glasovnu evakuaciju to su adresabilne/konvencionalne centrale, detektori dima i toplote, ručni javljači požara, sirene i stroboskopi, pojačala glasovnog alarma i zvučnici – rješenja u skladu sa standardima EN 54/BS 5839. Za gašenje požara koriste se prenosivi PP aparati – 6 kg ABC praha i 5 kg CO₂ (za električne instalacije i opremu) – te hidrantska oprema koja uključuje zidne ormariće, crijeva DN25/DN52, mlaznice i ventile, projektovana u skladu s Pravilnikom o hidrantskoj mreži Direkcije za zaštitu i spašavanje. Kada projekat to zahtijeva, ugrađuju se i stabilni sistemi za gašenje, poput prskalica s vodom, plinskih sistema (zamjene za FM 200/Novec, CO₂ za strojarnice) ili aerosolnih generatora. Za signalizaciju i rasvjetu koriste se ISO/EN piktogrami za izlaze i evakuaciju, kao i rasvjeta u slučaju nužde (baterijske centrale i lampe), što je standardni dio paketa koje nude sistem-integratori.

U Sjevernoj Makedoniji se, prema riječima Gjorgjoskog, primjenjuju i međunarodni standardi: EN 54 za komponente i performanse sistema detekcije i alarma, EN 54-16 za glasovnu evakuaciju, EN 12845 za prskalice te EN 12101 za sisteme kontrole i odvođenja dima – posebno obavezne u objektima sa velikom posjećenošću, podrumskim prostorima ili bez prirodne ventilacije. Kao dodatna referenca često se koristi i američki NFPA 101 – Zakon o sigurnosti života – koji za nove objekte slične noćnim klubovima zahtijeva ugradnju prskalica kada u njima boravi 50 ili više ljudi, upravljanje gužvom, ograničenu upotrebu lako zapaljivih materijala, jasno označene izlaze i rasvjetu u slučaju nužde. Za objekte kapaciteta 250 i više osoba propisana je i obaveza imenovanja određenog broja upravitelja gužve.

“U Makedoniji postoje licencirane kompanije sa ovlaštenjima koja izdaje Služba državne sigurnosti koje mogu održavati, instalirati i servisirati takvu opremu, kompanije koje imaju certifikate proizvođača za distribuciju i instalaciju opreme, kompanije koje rade u skladu sa standardima MKS-EN, koji sadrže listu standarda iz različitih kategorija koje je izdao ISRSM TK-46”, zaključuje Gjorgjioski.

Dark Knight je ekskluzivni oklopni SUV Lamborghini Urus

Kompanija Rezvani Motors odnedavno u svojoj ponudi ima novi ekskluzivni model – SUV Dark Knight, zasnovan na platformi legendarnog Lamborghini Urusa. Riječ je o limitiranom vozilu, proizvedenom u samo 100 primjeraka, koje kombinuje luksuz supersportskog automobila s naprednim rješenjima balističke i vojne zaštite. U srcu Dark Knighta nalazi se Lamborghini 4.0L Twin Turbo V8 motor sa snagom do 800 konjskih snaga, sposoban da ubrza od 0 do 100 km/h za svega 3 sekunde. Pogon na sva četiri točka i ojačano vješanje omogućavaju izuzetnu kontrolu i stabilnost u svim uslovima vožnje.

Najveća prednost modela jeste dostupna oklopna verzija, koja uključuje stakla i karoseriju otpornu na metke, zaštitu od eksploziva, vojno certificirane runflat gume, termalnu noćnu viziju i sistem za detekciju eksplozivnih naprava. Paket dodatne vojne opreme nudi i dimnu zavjesu, elektrificirane kvake, sirene, stroboskope, pa čak i komplet pancira, kaciga i zaštitnih maski.

Unutrašnjost je podjednako ekskluzivna – luksuzna sjedišta za četiri ili pet putnika mogu se naručiti u pet jedinstvenih uzoraka i gotovo beskonačnim kombinacijama boja.

Dark Knight pruža rijedak spoj ekstremnih performansi, sigurnosti i vrhunskog komfora.

Kompanija Rezvani Motors, sa sjedištem u Kaliforniji, poznata je po dizajniranju ekstremnih sportskih automobila i specijalnih vozila koja kombinuju luksuz, performanse i sigurnost. Ovim modelom, Rezvani potvrđuje svoju filozofiju redefinisanja vozila i pomjeranja granica – nudeći SUV koji istovremeno nosi DNK Lamborghinija i sigurnosne karakteristike vozila spremnog za najzahtjevnije misije.

WhatsApp otklonio sigurnosni propust u aplikacijama za iOS i macOS

WhatsApp je objavio zakrpe za kritičnu ranjivost u svojim iOS i macOS aplikacijama koja je mogla biti iskorištena u ciljanim napadima. Propust, označen kao CVE-2025-55177, proizašao je iz nedostatka u autorizaciji pri sinhronizaciji povezanih uređaja, a otkrio ga je interni sigurnosni tim WhatsAppa. Kompanija Meta navela je da je greška mogla omogućiti napadačima da obrade zlonamjerni sadržaj s proizvoljnih URL adresa na uređaju žrtve.

Ranjivost je zahvatila WhatsApp za iOS prije verzije 2.25.21.73, WhatsApp Business za iOS 2.25.21.78 i WhatsApp za Mac 2.25.21.78, a sve verzije su zakrpljene krajem jula i početkom augusta. Istraživači smatraju da je propust mogao biti kombinovan s ranjivošću CVE-2025-43300 u Appleovom okviru ImageIO, koja je i nedavno iskorištena u napadima na pojedince.

Amnesty International navodi da je WhatsApp obavijestio korisnike koji su bili meta napada u posljednja tri mjeseca, da izvrše potpuno resetovanje uređaja te redovno ažuriraju operativni sistem i aplikacije radi bolje zaštite.„Ovo je klasičan primjer zero-click napada, gdje kompromitacija uređaja ne zahtijeva nikakvu interakciju korisnika,“ izjavio je Donncha Ó Cearbhaill, šef sigurnosnog laboratorija Amnesty Internationala. On je upozorio da ovaj špijunski softver i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju posebno novinarima, aktivistima i borcima za ljudska prava.

Z-Wave Alliance predstavio unaprijeđeni vodič za certificirane uređaje

Z-Wave Alliance je predstavio redizajnirani Certified Product Guide, koji industriji pametnih kuća nudi snažan alat za snalaženje u ogromnom ekosistemu uređaja. Ova ažurirana online platforma centralizuje informacije o hiljadama Z-Wave certificiranih proizvoda, čineći izbor jednostavnijim za proizvođače, integratore i potrošače.

Za razliku od običnog kataloga, vodič nudi bazu podataka u kojoj korisnici mogu filtrirati uređaje prema brendu, kategoriji, verziji protokola, frekvenciji i drugim tehničkim specifikacijama. Već je dostupno više od 4.500 certificiranih proizvoda, uključujući rješenja poput rasvjete, brava, senzora, gatewaya i kontrolera. Svaki proizvod u vodiču prošao je nezavisnu certifikaciju, što garantuje interoperabilnost, visoku sigurnost i pouzdane performanse širom Z-Wave ekosistema.

Pokretanje vodiča ističe i rastuću prisutnost Z-Wave Long Range tehnologije, sa više od 100 certificiranih ZWLR uređaja koji su već uključeni tokom 2025. godine. Kombinacijom naprednih opcija filtriranja i transparentnih certifikacijskih podataka, vodič omogućava kvalitetnije donošenje odluka kako stručnjacima, tako i krajnjim korisnicima.

Budući da se redovno ažurira, ovaj resurs prati najnovije uređaje i inovacije čim steknu certifikat. Na taj način vodič ostaje aktuelan izvor informacija za sve koji se bave dizajnom, integracijom ili korištenjem pametnih kućnih uređaja.

„Sa lansiranjem unaprijeđenog vodiča za certificirane proizvode, naš cilj je ponuditi industriji mnogo više od baze podataka – donosimo mapu puta ka besprijekornoj Z-Wave interoperabilnosti,“ izjavila je Bettina Roll, menadžerica programa certifikacije u Z-Wave Alliance.

Potpuno novi Z-Wave vodič za certificirane proizvode je sada dostupan i možete ga pronaći na: https://products.z-wavealliance.org/

Budućnost bez lozinki: Četiri metode autentifikacije koje mijenjaju sigurnost

Više od 16 milijardi lozinki nedavno je procurilo na internet, što jasno pokazuje ranjivost tradicionalnih metoda zaštite. Klasične lozinke već dugo su glavna meta hakera, dok korisnici istovremeno pate od „umora od lozinki“, pokušavajući zapamtiti složene kombinacije na više platformi. U takvom okruženju sve više organizacija okreće se rješenjima bez lozinki, koja nude veću sigurnost i jednostavniji pristup.

Autentifikacija bez lozinki koristi tehnologije poput biometrije, kriptografskih ključeva i verifikovanih uređaja kako bi se identitet potvrdio bez potrebe za unosom šifre. Time se ne samo jača zaštita od sajber prijetnji, već i značajno olakšava korisničko iskustvo.

Jedna od najpoznatijih metoda je FIDO, industrijski standard koji koristi javno-privatne kriptografske ključeve i nudi otpornost na phishing napade. Privatni ključ čuva se na uređaju korisnika, dok se javni registruje kod provajdera, što omogućava sigurnu prijavu bez razmjene osjetljivih podataka.

PKI (Public Key Infrastructure) funkcioniše na sličnom principu, ali kroz digitalne certifikate koje izdaju ovlašteni certifikacijski autoriteti. Zahvaljujući tome, PKI omogućava višedomenku autentifikaciju i koristi se u vladinim institucijama i velikim kompanijama koje rade s osjetljivim podacima.

Treća metoda je biometrija, koja koristi jedinstvene fizičke ili bihevioralne karakteristike korisnika, poput otiska prsta, lica ili glasa. Biometrijska autentifikacija nudi visok stepen sigurnosti i istovremeno brzo i praktično korisničko iskustvo.

Četvrta metoda jesu push notifikacije, koje šalju zahtjev za potvrdu pristupa direktno na registrirani uređaj korisnika. Na taj način korisnik u realnom vremenu može odobriti ili odbiti prijavu, čime se dodatno sprječava neovlašteni pristup.

Sve ove metode imaju zajednički cilj – zamijeniti zastarjele lozinke i ponuditi efikasniji, sigurniji i jednostavniji način upravljanja identitetom. Prema stručnjacima, prelazak na passwordless rješenja predstavlja ključni korak ka smanjenju rizika i modernizaciji sistema.

Kompanija HID Global, lider u sigurnosnim tehnologijama, aktivno promoviše i implementira ovakva rješenja širom svijeta. Njihove platforme već koriste napredne metode autentifikacije koje omogućavaju organizacijama da unaprijede zaštitu podataka i osiguraju bolja korisnička iskustva. Iz kompanije ističu da passwordless tehnologije nisu samo trend, već nužnost u vremenu kada sajber prijetnje postaju sve sofisticiranije.

Organizacije koje ih usvoje dobijaju dugoročnu prednost u sigurnosti i digitalnoj transformaciji. Budućnost digitalnog identiteta je jasna – bez lozinki, sa većom sigurnošću i manjim rizikom od kompromitovanja podataka.

Italija testira novi nadzorni sistem koji hvata sve koji pretiču na punim linijama

Kako navode mediji u toj zemlji, u Italiji je uveden novi sistem nadzora saobraćaja pod nazivom „sorpassometar“ (službeni naziv SV3), čija je namjena otkrivanje nedozvoljenih preticanja na dionicama cesta obilježenim punom linijom. Ovaj uređaj dopunjuje radare i sisteme za mjerenje prosječne brzine, ali za razliku od njih, ne bilježi brzinu ili prosječnu brzinu vozila, već isključivo prekršaje preticanja tamo gdje su strogo zabranjeni.

Rad „sorpassometra“ zasniva se na kombinaciji senzora ugrađenih u cestu i kamera. Onog trenutka kada registruje prekršaj, sistem automatski šalje informacije o vozilu zajedno sa video dokazom nadležnim organima, a kazna se zatim izdaje vlasniku automobila. Ovi uređaji najčešće se postavljaju na lokacijama sa smanjenom vidljivošću ili u blizini tzv. „slijepih krivina“, gdje bi svako rizično preticanje moglo imati ozbiljne posljedice.

Jedan od prvih „sorpassometara“ postavljen je početkom augusta u Kalabriji, u provinciji Cosenza, na magistrali SS18, poznatoj po čestim opasnim manevrima i brojnim saobraćajnim nesrećama. On bilježi 15-sekundne videozapise kao nepobitan dokaz o prekršaju, omogućavajući vlastima da efikasnije sankcionišu nesavjesne vozače i doprinesu prevenciji saobraćajnih nesreća. Kazne variraju od novčanih penala i gubitka bodova na vozačkoj dozvoli do suspenzije dozvole u težim slučajevima.

 

Videonadzor u Sarajevu kao idealno rješenje protiv divljih deponija

Jedan od najvećih problema čistoće grada Sarajeva jesu divlje deponije, kojih je trenutno detektovano oko 150, izjavio je u razgovoru za novinsku agenciju Fena Mirsad Jašarević, direktor komunalnog preduzeća KJKP „Rad“. On je istakao da je od njegovog dolaska na čelo preduzeća pokrenut projekat uspostavljanja sistema videonadzora kako bi se spriječilo njihovo formiranje. „Radi se o efektivnom sistemu koji će u saradnji s općinama i Ministarstvom unutrašnjih poslova raditi na detekciji i ranom sprečavanju formiranja deponija“, kazao je Jašarević. Prema njegovim riječima, elaborat je završen, a u toku je potpisivanje memoranduma i ugovora s nadležnim institucijama. „U toku sedmice potpisujemo memorandume sa MUP-om i uključene su sve relevantne institucije“, dodao je Jašarević.

Videonadzor će omogućiti kontinuirano praćenje kritičnih lokacija i brzu reakciju nadležnih službi, čime bi se znatno smanjio broj divljih deponija.

Projekt se temelji na zakonskom okviru i stručnim analizama, a predstavlja važan korak u modernizaciji komunalnih usluga i očuvanju javnog prostora. Jašarević je najavio i organizaciju okruglog stola te međunarodne naučne konferencije u septembru na temu sprečavanja divljih deponija. Kako je naglasio, videonadzor je ključni segment u nastojanjima da glavni grad Bosne i Hercegovine postane čistiji i sigurniji grad.

Foto: Wikipedia

Axis Communications otkriva nove trendove primjene vještačke inteligencije u videonadzoru

Kompanija Axis Communications objavila je izvještaj „Stanje umjetne inteligencije u videonadzoru“ koji donosi nova saznanja o tome kako AI mijenja sigurnost, zaštitu, poslovnu inteligenciju i operativnu efikasnost. Istraživanje pokazuje da je primjena AI značajno porasla u protekle dvije godine, potaknuta većom potražnjom korisnika, novim slučajevima upotrebe i rastućim razumijevanjem njenih mogućnosti.

„AI ostaje jedna od najmoćnijih i najtransformativnijih tehnologija u industriji videonadzora. Ovo novo istraživanje pokazuje da, iako postoje značajne prilike da AI unaprijedi sigurnost, operativnu efikasnost i poslovnu inteligenciju, mora postojati fokus na etičkoj implementaciji i smislenim integracijama koje donose stvarnu vrijednost“, kazao je Mats Thulin, direktor za AI i analitička rješenja u Axisu.
Izvještaj naglašava da se prelazak s lokalnih servera na hibridne cloud i edge AI arhitekture ubrzava, omogućavajući skalabilnost, bržu obradu i bolju upotrebu protoka podataka.

Hibridni modeli postaju preferirani, jer kombinuju obradu u realnom vremenu putem edge AI kamera sa skalabilnošću clouda za dugoročno čuvanje podataka.

Sagovornici su istakli i važnost integracije različitih izvora podataka – video, audio i kontekstualnih informacija – kako bi se unaprijedila situaciona svijest i obezbijedili praktični uvidi. Kombinovanje videa s audio analizom, na primjer, može omogućiti brže i preciznije reakcije u hitnim situacijama.

Još jedno ključno otkriće je da prepoznavanje lica bilježi sve širu primjenu u mnogim državama, uz podršku novih regulativa koje definišu njegovu etičku i odgovornu upotrebu. Stručnjaci predviđaju njegov dalji rast, ali naglašavaju da je usklađenost s pravilima o privatnosti i transparentnost od presudnog značaja. Studija kombinuje intervjue s AI stručnjacima iz globalne partnerske mreže Axisa i podatke iz anketa distributera, partnera i krajnjih korisnika u više od 60 zemalja. Cijeli izvještaj dostupan je za preuzimanje na službenoj stranici proizvođača.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.