17 Aprila, 2026
image
Home Vertikalna tržišta Kategorija Obrazovanje

Obrazovanje

Jubilej magazina a&s Adria: Dvije decenije u službi sigurnosti

Dvadeset godina u industriji koja se svakodnevno mijenja nije samo vremenski period. To je proces učenja, prilagođavanja i stalnog preispitivanja vlastitih standarda. Kada se danas osvrnemo na put magazina a&s Adria, govorimo o vremenu u kojem je jedna ideja, nastala iz profesionalne potrebe, izrasla u regionalnu, pa i globalnu platformu

Piše: Nermin Kabahija; E-mail: redakcija@asadria.com

Postoje projekti koji nastanu iz prilike. A postoje oni koji nastanu iz potrebe. a&s Adria pripada ovoj drugoj kategoriji. Prije dvadeset godina, u trenutku kada je industrija privatne zaštite u Bosni i Hercegovini tek tražila svoj identitet, pojavila se ideja da ta industrija dobije vlastiti stručni glas. Ne samo da je prati nego da je na neki način i oblikuje. Ono što je počelo kao pokušaj da se popuni praznina u znanju s vremenom je preraslo u regionalnu platformu koja danas povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca širom svijeta. Magazin a&s Adria svjedočio je transformaciji industrije – od fizičke zaštite do integrisanih sistema, od analognog nadzora do vještačke inteligencije, od lokalnih projekata do globalnih partnerstava. Ali paralelno s tim, rastao je i sam. Iz male redakcije s jednim računarom i velikom dozom entuzijazma prerastao je u medijsku i sajamsko-konferencijsku platformu koja povezuje desetke država, stotine kompanija i hiljade profesionalaca. Ovo je priča o tom putu ispričana kroz sjećanja glavnih aktera, ali i kroz činjenice koje pokazuju koliko daleko je projekat stigao. Priča o tome kako je nedostatak znanja postao motiv, kako je rizik postao odluka, a odluka dugoročna strategija.

Iz potrebe, ne iz ambicije

Magazin nije nastao iz ambicije da se pokrene biznis. Nastao je iz nedostatka i profesionalne frustracije spram svega što se događalo u industriji sigurnosti. Početkom 2000-ih, nakon završetka Fakulteta kriminalističkih nauka, Mahir Hodžić, njegov osnivač, započinje rad u službi sigurnosti Javnog preduzeća BH Pošta. Bio je to njegov prvi ozbiljan susret sa sistemskom sigurnošću, zaštitom infrastrukture, organizacijom procesa, upravljanjem rizicima i operativnim izazovima velikog sistema koji funkcioniše u stvarnom vremenu. Bosna i Hercegovina tada je bila u fazi posttranzicije, a privatna zaštita tek je počinjala dobivati konture industrije. Regulative su bile fragmentirane, tržište nedovoljno strukturirano, a profesionalni standardi u nastajanju. Sigurnost se uglavnom svodila na fizičku zaštitu i tehničke sisteme osnovnog nivoa, dok su pojmovi poput korporativne sigurnosti, sigurnosnog menadžmenta, procjene rizika ili integrisanih sistema rijetko ulazili u stručni diskurs.

“Formalno obrazovanje mi je dalo osnovu, ali ne i praktična znanja o tome šta, zapravo, radi security menadžer u velikim sistemima. Gotovo da nije postojala stručna literatura na našem jeziku. Knjige i časopisi o korporativnoj sigurnosti bili su nedostupni ili isključivo na engleskom jeziku”, prisjeća se Mahir Hodžić.

U potrazi za znanjem, pretplaćuje se na jedan sigurnosni magazin koji je izlazio u Beogradu. Čita ga, kako kaže, “od korice do korice”, analizirajući svaku studiju slučaja, svaki intervju, svaki tehnički prikaz. Taj magazin postaje njegov alat za samostalno obrazovanje. Paralelno dolazi do evropskih izdanja i prati razvoj industrije izvan granica Bosne i Hercegovine.

I nekako u tome trenutku počinje sazrijevati jednostavno, ali snažno pitanje: ako ovakvi magazini postoje na drugim tržištima, zašto ne bi postojao i jedan u Bosni i Hercegovini – i šire, u regiji? To nije bila romantična ideja o izdavaštvu. Bila je to racionalna reakcija na očigledan vakuum znanja, a iz te praznine izrasla je ideja o platformi koja neće samo informisati već podizati standarde i profesionalizirati sektor koji je tek počinjao oblikovati svoj identitet.

Ideja postaje odluka

Prvi ozbiljan poslovni plan nastaje između 2004. i 2005. godine. Analizirani su koncepti, struktura i sadržaj stranih izdanja. Bilježene su rubrike, modeli oglašavanja, dinamika izlaženja, struktura intervjua i studije slučaja i već je tada ideja postajala projekat. Mahir razgovara s kolegama iz bankarskog sektora, telekoma, elektroprivrede, velikih korporacija i privatnih sigurnosnih kompanija. “Prije svega me zanimalo da li bi im takav magazin bio koristan u svakodnevnom radu”, kaže. Reakcije su bile pozitivne, ali oprezne. Industrija je prepoznala potrebu, ali tržište je bilo mlado i finansijski osjetljivo.

Svoju ideju dijeli i s pružaocima usluga privatne zaštite, vlasnicima zaštitarskih agencija, distributerima i proizvođačima opreme. Pitanje nije bilo samo hoće li čitati magazin nego hoće li ga podržati. Jer bez podrške industrije, takav projekat nije mogao preživjeti.

U oktobru 2005. godine osniva se Global Security d.o.o. Bio je to trenutak kada ideja prelazi iz faze razmišljanja u fazu odgovornosti. Nije bilo velikih investitora niti sigurnih prihoda. Postojala je procjena, plan i spremnost na rizik. Važno je razumjeti koliko je taj korak bio neizvjestan. Pokrenuti stručni magazin u zemlji u kojoj industrija tek nastaje značilo je ući u prostor bez jasnih pravila i bez garancije da tržište može dugoročno podržati takav projekat.

“Prvi broj tadašnjeg magazina Zaštita izašao je u februaru 2006. godine, tačno prije dvadeset godina. Kada sam ga prvi put držao u rukama, osjećaj je bio poseban. Bio sam ponosan, ne samo zbog magazina nego zbog realizacije ideje koja je sazrijevala skoro dvije godine”, prisjeća se Mahir. Bio je to mali tim, skromni uslovi i velika odgovornost. Tada niko nije mogao znati da će taj prvi broj biti početak serije od 220 izdanja, više od 20.000 objavljenih stranica, desetaka hiljada fotografija i stotina različitih projekta koji će obilježiti razvoj industrije sigurnosti u regiji. Ali, u tom trenutku to nije bila statistika. Bila je to odluka da se krene s jasnim uvjerenjem da industrija zaslužuje ozbiljan, stručan glas.

Trenutak kada ostaje sam

Prvih šest mjeseci rada magazina djelovalo je ohrabrujuće. Industrija je reagovala pozitivno, oglašivači su se uključivali, a mali tim je radio intenzivno i sa osjećajem da se projekat kreće u dobrom smjeru. A onda dolazi prvi ozbiljan udar. Partneri s kojima je započeo projekat donose odluku da izađu. Razlog je bio jednostavan – magazin je bio finansijski zahtjevan, tražio je stalna ulaganja, dok je povrat bio spor i neizvjestan. Tržište još nije bilo dovoljno razvijeno da odmah prepozna i materijalno podrži ovakav stručni medij. “Nakon šest brojeva ostajem sam”, prisjeća se Mahir. Rečenica je kratka, ali iza nje stoji period koji je obilježio prve godine projekta. Osim što je morao riješiti finansijske obaveze prema partnerima, preuzeo je kompletnu organizaciju i nastavak izdavanja. U praksi je to značilo da je istovremeno bio urednik, autor tekstova, koordinator saradnika, osoba zadužena za oglašivače, distribuciju i svakodnevno poslovanje firme. Radio je ono što danas obavlja veliki tim. Bio je to period u kojem se, kako kaže, nije mnogo spavalo. Rokovi su ostajali isti, ali su se resursi smanjili. Svaki broj morao je izaći na vrijeme jer je kontinuitet bio jedini način da se sačuva povjerenje tržišta. U takvim okolnostima, magazin se nije razvijao brzo – razvijao se uporno.

Iz današnje perspektive, upravo taj period vidi kao najteži, ali i najvažniji. “Bilo je izuzetno teško, ali na taj prvi period sam posebno ponosan. Zahvalan sam svima koji su tada pružili podršku da projekat preživi ključne prve tri godine i postane finansijski održiv”, ističe on.

Ono što je posebno važno, a što se često ne vidi izvana, jeste činjenica da projekat nikada nije finansiran kreditima. Ulagalo se isključivo ono što je zarađeno. Takav model značio je sporiji rast, ali i potpunu kontrolu nad pravcem razvoja.

Mahir i magazin su tada naučili lekciju koja će ga pratiti narednih dvadeset godina: stabilnost je važnija od brzine, a kontinuitet važniji od spektakla. I može se reći da je to bio kraj prve faze, a početak ozbiljnijeg puta.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?”

Jedna od simpatičnih epizoda iz ranih godina veže se za nastup na Zagrebačkom velesajmu, u vrijeme kada je magazin još izlazio pod imenom Zaštita. Bila je to 2007. godina i jedan od prvih ozbiljnijih sajamskih nastupa izvan Bosne i Hercegovine. Redakcija je dobila štand – za tadašnje okolnosti važan iskorak. Momci iz redakcije bili su mladi, puni entuzijazma, ali još neiskusni i pomalo statični, tek u procesu upoznavanja industrije i ljudi s kojima će kasnije sarađivati godinama. Štand je, međutim, bio smješten tik uz ulaz u sajmište. Kako magazin tada još nije bio prepoznatljiv, prolaznici su se često zaustavljali – ali ne uvijek iz razloga koji su domaćini očekivali.

“Ispričavam se, gdje je ovdje toalet?” bilo je pitanje koje su, kako se danas uz osmijeh prisjećaju, čuli češće nego što su dijelili primjerke magazina. Zbog pozicije štanda mnogi su ih, očito, zamijenili za recepciju ili info-punkt sajma. Iskustvo je bilo negdje između neugode i simpatičnosti, ali danas predstavlja dragocjenu uspomenu na vrijeme kada je put od anonimnosti do prepoznatljivosti tek započinjao.

Security Essen 2008: Trenutak kada projekat dobija krila

Iako je magazin preživio najteži početni period, prava potvrda da projekat može izaći iz lokalnih okvira dogodila se 2008. godine na sajmu sigurnosti u Essenu. U to vrijeme bio je to jedan od najvažnijih evropskih sajmova sigurnosne industrije, mjesto na kojem su se susretali vodeći proizvođači, integratori, distributeri i mediji. Za malu redakciju iz Sarajeva to nije bio samo poslovni put, bio je to svojevrstan test.

“Tada smo već nekoliko godina izlazili redovno, ali, realno gledano, i dalje smo bili mali regionalni projekat. Odlazak u Essen za mene je bio i svojevrsno suočavanje s realnošću. Da vidim gdje smo u odnosu na svijet i da li uopće imamo snage za veći iskorak”, prisjeća se Mahir.

U Essenu dolazi do susreta s vlasnikom a&s Grupe, međunarodne izdavačke kuće osnovane 1991. godine na Tajvanu, koja je već tada imala snažnu mrežu izdanja u Aziji i saradnju s globalnim medijskim partnerima. “Razgovori su bili intenzivni i konkretni. Oni su željeli vidjeti ko smo, kako radimo i kakvu viziju imamo. Nije to bila formalnost, nego ozbiljna procjena. Mi smo morali pokazati da razumijemo industriju i da možemo ispuniti njihove standarde”, kaže on.

Nakon niza razgovora i pregovora ponuđena je mogućnost da magazin postane dio njihovog licenciranog programa, a to je značilo mnogo više od korištenja imena. “Ulazak u a&s grupaciju za nas je bio ogroman iskorak. To nije bio samo novi logo na naslovnici. To je značilo pristup globalnim analizama, istraživanjima, standardima, kontaktima i kompanijama do kojih dotad nismo mogli doći. Ta saradnja nam je doslovno dala krila”, kaže Hodžić.

Rebrending

Odluka o rebrendingu bila je strateška i hrabra. Magazin od 2009. godine izlazi pod imenom a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja. “Promjena imena bila je i simbolična i praktična. Željeli smo jasno pokazati da više nismo samo lokalni magazin. Prefiks ‘Adria’ definisao je naš regionalni fokus, a a&s nam je dao međunarodni kredibilitet. To je bio trenutak kada smo svjesno odlučili igrati ozbiljniju utakmicu”, pojašnjava on.

Nakon rebrendinga slijedi redizajn, prilagođavanje strukture sadržaja međunarodnim uredničkim standardima i postepeno uvođenje sadržaja na engleskom jeziku. Redakcija dobija pristup globalnoj mreži autora, analiza i industrijskih podataka. “Odjednom su nam vrata svjetskih kompanija bila otvorenija. Lakše smo dolazili do intervjua, do stručnjaka, do novih tehnologija. Ali, s tim su došli i veći zahtjevi i više definitivno nije bilo prostora za prosječnost”, ističe. Paralelno s tim, započinje širenje na tržišta Srbije i Hrvatske, a međunarodna licenca dodatno učvršćuje regionalnu ambiciju projekta. “Taj period bio je prekretnica. Do tada smo se borili da preživimo. Od tog trenutka počinjemo razmišljati dugoročno – kako da budemo lider u regiji, a ne samo učesnik na tržištu”, prisjeća se Mahir.

Oglašavanje kao znak povjerenja

Naredne godine predstavljaju fazu projekta u kojoj magazin više nije projekat koji se dokazuje, nego medij koji se učvršćuje. Ulazak u međunarodnu grupaciju donio je kredibilitet, ali tržište je i dalje tražilo kontinuitet. Upravo u tim godinama dolazi do rasta broja reklama i potpisivanja dugoročnijih ugovora s kompanijama koje su na tržištu Jadranske regije nudile proizvode i usluge iz oblasti sigurnosti. No, Mahir se rado prisjeća prvih oglašivača i upravo njih ističe u prvi plan. “Prvi oglašivači su vjerovali u projekat više iz uvjerenja nego iz jasne marketinške računice. Bilo je teško objasniti nekome da će već u drugom ili trećem izdanju osjetiti konkretan efekat. Industrija je tada još učila kako funkcioniše oglašavanje u stručnom mediju”, kaže on.

Posebnu težinu za nas u tim ranim godinama imala je podrška velikih međunarodnih kompanija koje su bile uz magazin gotovo od samog početka. Među njima su se izdvajali Bosch, kao jedan od globalnih lidera u sigurnosnim tehnologijama, te Samsung, koji je u tom periodu imao zakupljenu zadnju stranicu magazina.

“To je za nas bilo izuzetno važno. Kada kompanije takvog renomea odluče stati iza jednog mladog projekta, to nije samo komercijalna odluka. To je signal tržištu da vjeruju u ozbiljnost i dugoročnost tog medija”, naglašava Hodžić.

U periodu kada su mnogi još s oprezom posmatrali održivost projekta, upravo je povjerenje kompanija poput Boscha i Samsunga predstavljalo snažnu potvrdu da magazin ima potencijal i da industrija u njemu prepoznaje ozbiljnog partnera. Ta podrška nije bila samo finansijska. On je bila simbolička i strateška.

Spajanja i širenje

Kako prihodi postaju stabilniji, raste i tim. Zapošljavaju se novinari, imenuju direktor i operativci firme, a poslovanje više ne zavisi isključivo od ličnog angažmana osnivača. “To je bio važan trenutak. Kada projekat više ne zavisi od jedne osobe, nego dobije strukturu, znate da ste prešli u novu fazu. Tada smo počeli razmišljati dugoročnije”, kaže Mahir. Istovremeno dolazi i do tematske transformacije. Industrija sigurnosti se mijenja, a magazin prati taj razvoj. Fokus se sve više pomjera ka IT-u, mrežama, cyber sigurnosti, sistemskoj integraciji… Mahir pojašnjava da je postalo jasno da sigurnost više nije izolovana oblast i da se sve počelo povezivati, pa su morali pratiti te promjene kako bi magazin ostao relevantan. U tim godinama a&s Adria dobija jasniji urednički identitet. Rubrike se redefinišu, neke se gase, druge jačaju. Sadržaj postaje fokusiraniji i stručniji, a standardi produkcije se dodatno podižu.

Tokom dvije decenije objavljeno je više od 20.000 stranica stručnih članaka, intervjua i izvještaja, uz desetke hiljada fotografija s više od hiljadu posjećenih sajmova, projekata i prezentacija. Kroz redakciju je prošlo najmanje stotinu novinara, saradnika te domaćih i stranih autora koji su svojim radom oblikovali razvoj magazina.

Redakcija i prodajni tim postaju sve prisutniji na stručnim događajima. Učestvuje se na desecima konferencija godišnje, a tokom dvadeset godina taj broj će premašiti hiljadu različitih poslovnih i industrijskih evenata širom Evrope i svijeta.

“Shvatili smo da se industrija ne gradi iz kancelarije. Morate biti prisutni, upoznati ljude, razgovarati, razumjeti šta se dešava na terenu. Svaki sajam, svaka konferencija bila je prilika da učimo i da gradimo povjerenje”, ističe i naglašava da je magazin već 2013. godine postao stabilan regionalni medij, prisutan u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.

Magazin prerasta u platformu

I upravo u tom trenutku javlja se nova ideja, koja će projekat podići na potpuno novi nivo. “Bilo je logično da, ako već pokrivamo regiju i povezujemo industriju kroz medij, pokušamo napraviti i vlastiti događaj. Ideja o Summitu nije došla preko noći, ali je sazrijevala kako je magazin jačao”, kaže Hodžić.

Ideja o organizaciji vlastitog događaja nije došla naglo. Sazrijevala je godinama, paralelno s rastom magazina i jačanjem regionalnih kontakata. Već 2012. i 2013. godine, kroz brojne sastanke i večere s predsjednicima strukovnih asocijacija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, postajalo je jasno da industriji nedostaje nešto više od medija.

“Shvatili smo da povezujemo ljude kroz stranice magazina, ali da je industriji prijeko potreban i fizički prostor za susrete. Trebao nam je događaj koji neće biti klasični sajam, nego istinski regionalno okupljanje industrije”, kaže Hodžić. Model je bio drugačiji od postojećih formata. Kao neutralan medij, magazin je ponudio koncept u kojem će strukovne asocijacije biti domaćini konferencijskog dijela, a organizacija i logistika u rukama redakcije. Ideja je bila jednostavna: jednak prostor za sve izlagače, fokus na networking i stručni sadržaj, bez hijerarhije velikih i malih.

I tako je u Sarajevu 2015. godine održan prvi Adria Security Summit. Dvadeset pet izlagača i 293 učesnika označili su početak projekta koji će u narednim godinama prerasti u najveći sigurnosni događaj u Jugoistočnoj Evropi. “To je bila presudna godina. Summit je donio finansijsku stabilnost i potpuno novu dinamiku razvoja. Od tog trenutka više nismo bili samo medij – postali smo platforma”, ističe Hodžić.

Broj učesnika rastao je iz godine u godinu. Događaj se selio u Beograd, Šibenik, Ljubljanu, Skoplje, Zagreb i Sarajevo. Danas Summit okuplja između 2.500 i 3.000 učesnika i između 120 i 150 izlagača po izdanju, a iza nas je deset izdanja.

Paralelno s tim rastao je i tim, širila se baza klijenata i razvijali novi projekti. Organizacija sajmova proširena je i na tržišta Rumunije i Bugarske, čime je pokriven dodatni dio Jugoistočne i Istočne Evrope. U međuvremenu je pokrenut i magazin a&s Middle East, čime je projekat dobio i svoju bliskoistočnu dimenziju. Danas je, nakon tek nekoliko godina rada, a&s Middle East treći najčitaniji stručni sigurnosni medij na Bliskom Istoku.

“Danas kompanija razvija četiri ključna proizvoda: magazine a&s Adria za zemlje Jadranske regije, i a&s Middle East, koji pokriva zemlje Zaljeva, te sajmove Adria Security Summit, Romanian Security Summit i Bulgarian Security Summit. Ukupno, projekti kompanije pokrivaju devet država Jugoistočne Evrope i pet zemalja Zaljeva”, naglašava Mahir te navodi da je sve to nastalo postepeno, bez naglih skokova, ali i bez zaduživanja. “Posebno sam ponosan na činjenicu da nikada nismo posuđivali novac. Ulagali smo isključivo ono što smo sami zaradili. Rast nije bio brz, ali je bio stabilan i planski”, kaže on.

Ljudi su najvažniji

Danas, kada iza projekta stoji 220 izdanja magazina i ostali realizirani projekti, Mahir napominje da brojke nisu najvažnije. “Naša najveća nagrada nisu rezultati u statistikama, nego konekcije koje smo stekli, partnerstva koja su nastala i projekti koji su realizovani zahvaljujući tim susretima”, kaže on te ističe kako najveća zahvalnost za izgradnju ovako snažnog i uspješnog projekta ipak pripada znanju, predanosti i kvalitetu ljudi koji su učestvovali u njegovom razvoju. I konačno, ono što naglašava kao suštinu jeste doprinos same industrije sigurnosti. “Svaki spašeni život, svaka spriječena šteta ili kriminalni čin u kojem smo makar djelimično imali svoj doprinos predstavlja najveću satisfakciju. To je potvrda da radimo nešto što ima širi društveni smisao.”

Na pitanje da li bi, nakon dvadeset godina, išta promijenio, odgovor dolazi bez zadrške. “Iskreno, ne bih mijenjao ništa. Sve se odvijalo prirodno i postepeno, s izazovima, ali i s jasnim smjerom razvoja. Projekat nije rastao brzo, ali je rastao zdravo. I možda je upravo u tome njegova najveća vrijednost”, zaključuje Mahir Hodžić.

Čovjek koji je zatvarao “brojeve”

Kasno je navečer i redakcija je već odavno prazna. Tek poneko svjetlo ostalo je upaljeno, a na ekranima se još pomjeraju posljednje stranice magazina. Rok za štampu je ujutro. “Kada broj jednom ode u štampariju, više nema popravki, nema naknadnih izmjena i nema drugog pokušaja. Štampa ne prašta greške”, često  opominje jedan od kolega, iznimno važnih za ono što je magazin postao danas. Takvih noći danas, srećom, nema mnogo, ali kada se dogode, redakcija ima samo jednog sigurnog stanovnika – Nelmedina Dinu Kolubaru. U izdavaštvu postoji nepisano pravilo: posljednji koji ostaje u redakciji prije štampe nije urednik, nego čovjek koji zatvara broj. U a&s Adriji to je godinama bio upravo Dino.

Ovaj grafički tehničar i DTP operater skoro tri decenije radi na pripremi publikacija za štampu, a od samih početaka magazina a&s Adria, tada pod nazivom Zaštita, zadužen je za prijelom i tehničko uređenje svakog broja, zbog čega je postao tihi svjedok njegovog razvoja. On je čovjek koji je, daleko od naslovnica, konferencija i javnih priznanja, stranicu po stranicu pratio odrastanje redakcije i učestvovao u pripremi više od dvije stotine izdanja, rastući zajedno s magazinom kojem je posvetio veći dio svog profesionalnog života. I danas, nakon 20 godina, 220 objavljenih brojeva od kojih je 211 “njegovih”, Dino je član kolektiva praktično s najdužim stažom.

Kada je prvi put došao u redakciju, ni sam nije bio siguran gdje, zapravo, dolazi. Na preporuku kolegice novinarke, koja je radila u BH Pošti u Sarajevu, upoznao je Mahira Hodžića i pridružio se maloj ekipi koja je tada radila u prostoru firme Vatrosistemi. Bilo ih je svega petero. Ostali su se poznavali odranije, a atmosfera je kako kaže više podsjećala na porodični posao nego na ozbiljnu medijsku kuću. “Mislim da je bio deveti broj magazina kada sam stigao. U početku mi je sve djelovalo pomalo strogo, dok se nije razvilo međusobno povjerenje”, prisjeća se. Vrlo brzo postalo je jasno da to nije redakcija kakvu je ranije poznavao.

Pripreme “pod snijegom”

Posao je bio dinamičan, kolege su često putovale po regiji, a entuzijazam je nadoknađivao nedostatak resursa. “Najviše energije imao je upravo tada glavni urednik Mahir”, kaže Dino i napominje da se ideja magazina tek pokušavala ostvariti i niko, zapravo, nije mogao znati hoće li postojati i naredne godine, a kamoli dvadeset godina kasnije.

Uprkos malom broju ljudi, standardi su od početka bili postavljeni visoko, pa je svako u redakciji nosio dio odgovornosti kakav se obično dijeli među mnogo većim timovima. Upravo se to najviše vidjelo u pripremi svakog izdanja. “Priprema se još od prvih brojeva odvijala uz mnogo improvizacije, ali i veliku pažnju prema detaljima. Svaka stranica morala je biti provjerena, svaki oglas tačno postavljen, a svaka fotografija pripremljena za štampu. Greške su bile skupe jer se nisu mogle ispraviti”, objašnjava Dino. Zato su rokovi ponekad značili duple smjene, pa i rad noću – što nije bilo pravilo, ali ni izuzetak. “Sjećam se jedne pripreme 2012. godine. U redakciju sam došao kao i svakog drugog dana, a ostali smo raditi do kasno u noć. Kada sam ujutro izašao, Sarajevo je bilo zatrpano snijegom višim od metra”, dodaje.

Globalno prepoznati

Ulaskom u međunarodnu a&s grupaciju posao je postao još zahtjevniji. Tekstovi su se pripremali i na engleskom jeziku, a magazin su počeli ocjenjivati stručnjaci iz cijelog svijeta. Posebno mu je u sjećanju ostala posjeta osnivača a&s grupacije, Parsona Lija iz Tajvana, redakciji u Sarajevu i pohvale koje su tada dobili. Tada je, kaže, prvi put postalo jasno da magazin više nije samo lokalni projekat.

Tokom dvadeset godina kroz redakciju je prošlo mnogo ljudi, ali, prema njegovim riječima, uprkos odlascima i promjenama, odnos je od početka ostao prijateljski. “Standardi u redakciji bili su visoki i nisu ih svi mogli pratiti. Ali upravo su ti standardi održali kvalitet magazina. Prepoznati smo globalno kao stručni medij i organizator vodećih događaja industrije sigurnosti u Jugoistočnoj Evropi”, kaže i dodaje da za njega a&s Adria nije samo magazin. Lično mu je najvažnije to što je od prvog dana bio spreman raditi bilo koji posao potreban za razvoj firme. Tokom dvadeset godina magazin je postao dio njegovog svakodnevnog života, i izvan radnog vremena, a njegova je porodica imala mnogo razumijevanja za prirodu tog posla i sve obaveze koje je nosio.

Poruka za mlađe

Na kraju razgovora ne govori o sebi, nego o drugima – o mlađim kolegama koji danas rade u redakciji i koji možda nemaju jasnu sliku koliko je puta magazin morao proći kroz zahtjevne faze da bi postao ono što je danas. “Nadam se da će ovaj jubilej biti satisfakcija i mlađim kolegama, kao što je i nama koji smo tu od samog početka. Prolazili smo kroz sve etape – i dobre i manje dobre – ali smo rasli zajedno s firmom”, kaže. U njegovim riječima nema patetike, ali ima iskustva. Ovo je, dodaje, mjesto na kojem se uči zanat, gdje se standardi ne spuštaju i gdje se profesionalnost ne podrazumijeva, nego gradi. “Onima koji žele da se okušaju u ovom poslu mogu samo reći da će teško naći bolje mjesto za lično i profesionalno usavršavanje, iskustvo koje će im značiti gdje god ih život odvede”, poručuje.

Dino Kolubara nije izolovan slučaj u ovoj redakciji, i to vjerovatno najbolje objašnjava i dvadeset godina uspješnosti magazina. Zato priča o a&s Adriji nije samo priča o tehnologiji, industriji ili konferencijama. To je priča o radu i o ljudima koji su, broj po broj, stranicu po stranicu – njih više od dvadeset hiljada – gradili proizvod kakav danas poznajemo. To su ljudi koji su u ovom magazinu naučili raditi ozbiljno, odgovorno i predano – i koji su taj standard odlučili zadržati.

Apricum Academy: Mjesto gdje počinje vaša KNX karijera

Apricum Academy | KNX Training Center predstavlja jedno od vodećih regionalnih mjesta za profesionalnu obuku u području pametnih instalacija, nudeći praktična znanja, certificirane KNX kurseve i napredne module usmjerene na stvarnu primjenu tehnologije. S posebnim fokusom na KNX RF – bežičnu tehnologiju koja donosi snagu KNX komunikacije bez kablova – Akademija nudi jedinstveno iskustvo učenja za sve koji žele ovladati modernom automatizacijom zgrada.

KNX RF omogućava sigurnu i pouzdanu bežičnu integraciju rasvjete, HVAC sistema, senzora, prekidača i drugih elemenata bez potrebe za dodatnim ožičenjem. Na Apricum Academy polaznici ne uče samo teoriju: oni kroz praktične vježbe konfigurišu, programiraju i puštaju u rad KNX RF uređaje u realnim scenarijima. Time stiču vještine potrebne za naprednu integraciju, proširenje sistema i rješavanje izazova na terenu.

Apricum Academy tako postaje mjesto gdje se prelazi iz faze “korištenja tehnologije” u fazu njenog potpunog savladavanja. Za sve koji žele graditi karijeru u automatizaciji zgrada, unaprijediti svoje vještine ili ovladati bežičnim KNX RF rješenjima, prijave su otvorene.

Obuka u Apricum Academy ide dalje od osnovnog nivoa. KNX kursevi obuhvataju sve – od planiranja i programiranja do testiranja i dijagnostike kvarova. Polaznici se osposobljavaju da samostalno proširuju postojeće KNX instalacije, vrše napredne analize i osiguraju dugoročnu pouzdanost sistema. U svijetu u kojem i najpametniji sistemi trebaju stručnjake koji ih održavaju, ova akademija pruža znanja koja garantuju profesionalnu sigurnost i konkurentnost.

Jedan od ključnih programa je KNX Basic Course, koji polaznicima donosi temeljna znanja i potpunu samostalnost u planiranju i realizaciji projekata – od prvih skica, preko konfiguracije i grupnih adresa, do završnog programiranja i testiranja. Uz iskusne trenere, praktične module i međunarodno priznate certifikate, polaznici dobijaju znanje koje odmah mogu primijeniti u stvarnim projektima.

Započnite svoje KNX putovanje već danas – info@apricum.com

Požar u diskoteci “Puls” u Kočanima

Osim što je požar s najtragičnijim posljedicama ikada u Sjevernoj Makedoniji, a u posljednjih deset godina i najveći u nekom noćnom klubu u Evropi, slučaj požara u diskoteci “Puls” u Kočanima mogao bi biti idealan primjer “savršene oluje” – odnosno situacije u kojoj se nisu poštovala nikakva pravila, a to je dovelo do velike tragedije

Piše: Igor K. Ilievski; E-mail: redakcija@asadria.com

Do podneva je vijest obišla svijet – 51 žrtva i više od 200 povrijeđenih, od kojih desetine kritično, u požaru na ponoćnom koncertu u diskoteci u Kočanima. S brojem poginulih koji je u narednim sedmicama porastao na 62, požar u noćnom klubu “Puls” 16. marta postao je najsmrtonosniji u Sjevernoj Makedoniji i najtragičniji požar u nekom noćnom klubu u Evropi u posljednjoj deceniji, a nakon požara u noćnom klubu “Kolektiv” u Bukureštu u Rumuniji 2015. godine, u kojem je poginulo 64 ljudi.

Neka bude šta hoće

Bilo je to još jedno obično koncertno veče u noćnom klubu “Puls”, koji je radio već trinaest godina. Za koncert grupe DNA prodato je 250 ulaznica, ali je te večeri u objekat od 415 kvadratnih metara ušlo 672 ljudi. Osiguranje je pustilo sve kroz jedina ulazna vrata, uključujući i maloljetnike, ali i članove benda, koji su donijeli pirotehniku. Atmosfera u prepunom noćnom klubu se zahuktavala.

Iz mora mlade publike vire desetine ruku s mobilnim telefonima, snimajući koncert. Snimili su i trenutak kada, u 02:35, dok počinju izvoditi pjesmu “Neka bude šta hoće”, jedan član benda daljinskim upravljačem aktivira tri pirotehničke fontane postavljene na pozornici. Mlazovi iskri izbijaju iz uređaja. Mlaz iz fontane na lijevoj strani pozornice dopire do plafona. Srebrena površina plafona trenutno se zagrijava do jarkocrvene boje, postaje žuta i pali se. Desetak ruku iz publike pokazuje prema plamenu. Nekoliko glasova diže uzbunu, ali se stapaju sa stotinama pjevača u publici i glasnom muzikom. U tih nekoliko sekundi, žuto-plavi plamen se već širi po plafonu. Video, jedan od nekoliko koji su se pojavili nakon samo nekoliko sati kao svjedočanstva o događaju, traje jedva četrnaest sekundi.

“U trenutku aktiviranja prskalica, iskre su najvjerovatnije pogodile plafon, koji je napravljen od zapaljivog materijala, i u kratkom vremenu se vatra proširila po cijeloj diskoteci i stvorio gust dim. U kratkom vremenu stigle su vatrogasne jedinice iz okolnih gradova, kao i kola hitne pomoći, a aktivirani su i helikopteri Ministarstva unutrašnjih poslova kako bi prevezli povrijeđene u klinike u Skoplju”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Pance Toškovski jutro nakon požara, ispred policijske stanice u Kočanima. Prvi poziv u pomoć upućen je u 02:48, vatrogascima i bolnici u Kočanima, gdje su se odmah mobilizirali svi ljekari. “Mnogo ljudi je poginulo, dovezeni su mrtvi ili su umrli u trenutku dolaska. Teško ih je identificirati, neki su imali lične karte, a neki nisu. Među preminulima je bilo žrtava od 14 do 25 godina, a među njima su bili iz Štipa, Kočana, Probištipa i Skoplja”, rekla je Kristina Serafimova, direktorica bolnice u Kočanima, u prvom obraćanju javnosti.

U tom trenutku, broj žrtava je bio 51. Do 17. aprila, sa posljednjim smrtnim slučajem, zvanični broj se popeo na 62 poginulih, 157 osoba s teškim povredama i 54 s lakšim. Desetine pacijenata, posebno onih kritičnijih, hitno su poslane na liječenje u inostranstvo preko Evropskog mehanzma za civilnu zaštitu, koji je odmah aktiviran.

Katastrofa koja je čekala da se dogodi

Čini se da nijedna procedura, mjera, pravilo ili norma nije poštovana ni u jednom aspektu postojanja diskoteke, te je tragedija bila neizbježna. To je objasnio i državni javni tužilac Ljupčo Kocevski. “Pirotehnička sredstva su korištena u potpuno nesigurnim i opasnim uslovima, što je proizašlo iz ukupnih propusta službenih i odgovornih lica za spomenuti objekat – koji tokom cijelog perioda kontinuirano nije ispunjavao zakonske uslove za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Fontane su bacale iskre u smjeru plafona iznad pozornice i kao rezultat toga, poliuretanska spužva kojom je bio prekriven plafon u objektu počela je progresivno gorjeti, nakon čega se vatra odmah proširila duž cijelog plafona, a zatim i kroz cijelu unutrašnjost i konstrukciju objekta”, rekao je Kocevski.

Zbog ugrađenih materijala bez vatrootpornih svojstava i nesigurnih građevinskih radova na objektu, vatra se počela spontano širiti, praćena dimom i visokim temperaturama unutar objekta.

“Zbog toga je došlo do masovnog, nekontrolisanog i paničnog bjekstva prisutnih posjetilaca kroz jedini izlaz za evakuaciju, koji nije bio siguran jer su se na evakuacionom putu ispred izlaska iz zgrade iznutra prema van nalazila dvokrilna vrata koja su predstavljala prepreku kretanju. Sama vanjska vrata nisu imala evakuacionu namjenu sa sistemom kočenja u otvorenom položaju i horizontalnim rukohvatom propisanih dimenzija, što je dodatno otežalo evakuaciju. Zbog potpunog nepoštivanja pravila protivpožarne zaštite i pretrpanosti zgrade, došlo je do masovnog guranja i pada posjetilaca u hodniku, što je potpuno otežalo izlazak iz zgrade i izazvalo ozbiljne posljedice”, objasnio je Kocevski.

Krivična djela protiv sigurnosti

Nakon tromjesečne istrage u kojoj je učestvovalo trinaest tužilaca, u junu su trideset četiri fizička i tri pravna lica optužena za krivično djelo “teška krivična djela protiv javne sigurnosti”, a neka od njih i za niz drugih krivičnih djela. U optužnici je navedeno 1.440 dokaza na 166 stranica i predloženo je da se kao svjedoci saslušaju 283 oštećene osobe. Među optuženima su bivši ministri, gradonačelnici, inspektori, državni službenici, vlasnici, menadžeri, obezbjeđenje…

“Propusti su veliki. Mogu slobodno reći da je ovo erozija sistema”, rekao je državni tužilac Kocevski, koji smatra da je ovo prvi procesuirani slučaj dugoročne uzročnosti u zemlji. Prema njegovim riječima, trinaest godina nijedan inspektor iz općine Kočani nije izvršio inspekciju objekta koji je iz lake industrije pretvoren u diskoteku. Klub je dobio dozvolu za rad 2012. godine iako nije ispunjavao uslove. Te i 2024. godine dograđivan je lažnom projektnom dokumentacijom, nekontrolisano, bez stručnog nadzora, neodgovarajućim materijalima. “Praktično, objekat nije poštivao nikakve propise u vezi sa kvalitetom ugrađenih materijala, nosivošću i stabilnošću konstruktivnih elemenata, brojem i veličinom izlaza za evakuaciju, brojem parking mjesta, pregradama objekta, ali i u vezi sa obezbjeđivanjem, dostupnošću i korištenjem odgovarajućih uređaja i instalacija za zaštitu od požara i eksplozija, ostale opreme za gašenje požara, sredstava za gašenje požara i aparata za gašenje požara”, objasnio je Kocevski.

Među optuženima je i osoba koja je prodavala karte iznad dozvoljenog kapaciteta, projektant za kojeg se smatra da je izradio lažne projekte za dogradnje, ali i tri građevinska inspektora i tri gradonačelnika koji nisu zatvorili nesiguran objekat. Upravitelj, vlasnik i četiri zaštitara iz zaštitarske agencije, optuženi su, između ostalog, jer nisu proveli sigurnosnu procjenu i provjeru sigurnosnih uslova objekta, opasnosti i mogućnosti evakuacije u slučaju opasnosti, provjeru ulaza i izlaza i njihove ispravnosti, kao i prenatrpanost posjetilaca objekta, te nesprečavanje ulaska i upotrebe eksploziva. Među optuženima su četiri bivša, uključujući i aktuelnog u vrijeme požara, direktora makedonske Direkcije za zaštitu i spašavanje, kao i generalni inspektor. Među optuženima za uzimanje mita i izdavanje lažnih dozvola su i državni službenici.

Šta propisuje zakonska regulativa o PP zaštiti za takve objekte?

Prema makedonskom zakonodavstvu, diskoteke i noćni klubovi su javni objekti, obuhvaćeni Pravilnikom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, koji propisuje minimalne tehničke mjere za zaštitu od požara koje se moraju ispuniti u fazama projektovanja, izgradnje i korištenja takvih objekata, objašnjava Tatjana Vasiljević Vladev iz Tehnoinspekta d.o.o. Skoplje. Ona je predsjednica Stručne komisije za reviziju propisa o zaštiti od požara pri Komori ovlaštenih arhitekata i ovlaštenih inženjera, te članica Tehničkog komiteta TK46 – Zaštita objekata od požara pri Institutu za standardizaciju u Skoplju (ISRSM TK-46). Mjere zavise od namjene objekta i definirane su za svaki funkcionalni dio posebno. U zavisnosti od karakteristika i složenosti objekta, ovaj osnovni propis dopunjuju drugi podzakonski akti koji regulišu specifične aspekte zaštite od požara.

“Prije svega, potrebno je da svaki objekat ispunjava osnovne mjere pasivne zaštite od požara. To uključuje veličinu i raspored sektora za zaštitu od požara, definiciju požarnog opterećenja, uspostavljanje zona dima, dimenzije i konfiguraciju evakuacijskih puteva, kao i dimenzije i klasifikaciju protivpožarnih i dimonepropusnih vrata. Od posebnog značaja je izbor građevinskih materijala koji se koriste pri formiranju ovih sektora za zaštitu od požara, pri čemu je ključni parametar njihova otpornost na požar i ponašanje pri izlaganju visokim temperaturama ili dimu”, kaže Tatjana Vasiljević Vladev. “S druge strane, aktivni sistemi za detekciju, alarmiranje i gašenje požara postaju sve važniji element unutar zgrada – posebno kako se njihova složenost povećava, bilo sa tehnološke perspektive, broja prisutnih ljudi, oblika i veličine zgrade, njene namjene ili pristupačnosti za evakuaciju i intervenciju. Ovi sistemi omogućavaju: pravovremeno otkrivanje i obavještavanje o požaru, brzo uzbunjivanje i ciljanu evakuaciju putem sistema rasvjete i signalizacije, kontrolu dima kako bi se osigurala čista zona evakuacije, kao i pomoć u gašenju ili lokalizaciji požara, kako bi se spriječilo njegovo dalje širenje”, objašnjava ona.

Izazov objekti bez državnog tehničkog prijema

Propisi o zaštiti od požara u Sjevernoj Makedoniji uglavnom se poštuju u fazi izrade projektne dokumentacije, kaže Vasiljević Vladev, a projektna dokumentacija se izrađuje u skladu s propisanim tehničkim propisima. “Neću ulaziti u pitanje kvaliteta izrade, ali normativni okvir se prati. Međutim, najveći izazov nastaje u implementaciji mjera definiranih u Elaboratu zaštite od požara, jer se ove mjere često smatraju dodatnim troškom ili prilikom za finansijsko smanjenje troškova u fazi izgradnje. To je, naglašava, posebno izraženo kod objekata druge kategorije, gdje tehnički prijem ne provodi državna komisija, već se obavlja interno, tj. između investitora i nadzornog inženjera ili nadzorne kompanije.

“U takvim slučajevima država nema direktan uvid u stvarno stanje objekta u trenutku puštanja u rad, jer se upotrebna dozvola koju izdaje opština zasniva isključivo na izjavi nadzorne kompanije, koju ovjerava ovlašteni nadzorni inženjer”, objašnjava Vasiljević Vladev.

Nema ko da provjeri?!

Međutim, očigledno je da propisane mjere nisu dovoljne, što možemo vidjeti na tragičnom primjeru “Pulsa”. “Pored predviđanja i projektovanja mjera zaštite od požara, potrebno je postaviti i pitanje: koliko često javni objekti i masovna okupljanja trebaju biti predmet redovnih inspekcija kako bi se utvrdilo da li se zaista pridržavaju mjera definisanih u važećim zakonima i propisima. Istovremeno, postavlja se pitanje da li država ima dovoljne inspekcijske kapacitete za provođenje takvih inspekcija, čak i na godišnjem nivou, odnosno da li ima dovoljno obučenog i stručnog osoblja, kao i logističkih i tehničkih resursa, da osigura sistematski i efikasan nadzor nad objektima sa povećanim rizikom po sigurnost građana”, kaže ona.

Propisi također predviđaju redovne inspekcijske kontrole primjene ovih mjera – ko i koliko često treba da vrši inspekciju primjene propisa o zaštiti od požara u objektu. “Koliko sam informisana, prema Pravilniku o načinu određivanja mjesta gdje se moraju nalaziti uređaji i instalacije za zaštitu od požara, obavezan je godišnji pregled sistema i uređaja za detekciju i dojavu požara te detekciju i gašenje požara. Kada su u pitanju pasivne mjere zaštite od požara (kao što su protivpožarne pregrade, putevi za evakuaciju, zaštitni premazi itd.), kao i provjera da li je sadržaj Izvještaja o zaštiti od požara dosljedno primjenjivan tokom faze eksploatacije objekta, inspekcijske službe imaju ovlaštenje da kontrolišu i nadgledaju”, objašnjava Vasiljević Vladev.

U slučaju “Pulsa”, razmatra se da li je inspekcija uopšte bilo, a ako i jeste, uobičajena je praksa do sada bila da inspektori koji su uočili nepravilnosti daju vlasnicima rok da ih otklone, bez zatvaranja objekta zbog sigurnosnih razloga. Požar u spomenutoj diskoteci inicirao je hitno pooštravanje propisa, uključujući potpunu zabranu pirotehnike u zatvorenim prostorima. Vlada je odmah naredila hitan pregled noćnih klubova i kabarea, nakon čega je zatvorila desetak objekata.

Čak su i minimalni standardi dovoljni, ako se primjenjuju

Iako se uvijek mogu primijeniti naprednije i efikasnije mjere i sistemi, čak su i osnovne propisane mjere dovoljne za adekvatnu zaštitu od požara i sprečavanje sličnih tragedija. “Ako se na objekte s ovom namjenom primjenjuju mjere predviđene Uredbom o zaštiti od požara, eksplozija i opasnih materija, a iste mjere se projektuju i provode u skladu s relevantnim standardima koji regulišu njihove tehničke parametre, tragedije ove prirode mogu se efikasno spriječiti”, kaže Vasiljević Vladev.

Specijalista za zaštitu od požara Zlatko Gjorgioski, osnivač i vlasnik kompanije Helium, osnovane 1992. godine i član ISRSM TK-46, objašnjava koje specifične mjere predviđaju osnovni propisi. “Osnovni propis je Pravilnik o mjerama zaštite od požara, eksplozija i opasnih materija. Za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijeva projektne mjere za evakuaciju, jasne komunikacije i izlaze, protivpožarni alarm/rasvjetu, vatrogasne jedinice, pristup za vatrogasna vozila, vrata koja se otvaraju u smjeru evakuacije i brzo/lako otvaraju (panično otvaranje) te zabranu ometanja izlaza”, kaže Gjorgjioski.

Mjere evakuacije predviđaju dva ili više nezavisnih izlaza s vratima koja se otvaraju u smjeru evakuacije i otključavaju bez ključa (panic hardware), čiste i označene staze, osvijetljene po dužini, sa znakovima do izlaza, te dokumentovanu evakuaciju s planom, stazama i odgovornim osobama. U kategoriji ranog otkrivanja i obavještavanja predviđeno je automatsko otkrivanje i obavještavanje o požaru ručnim javljačima požara, sirenama i svjetlosnim signalima, a u zgradama s masovnom posjećenošću praktikuje se i glasovna evakuacija. Gjorgjioski kaže da se u praksi primjenjuje serija EN 54 za opremu i sisteme.

Kao primarna i sekundarna sredstva za gašenje požara, predviđena je unutrašnja i vanjska hidrantska mreža, u skladu s Pravilnikom o tehničkim normama (projektni protok/pritisak, broj i raspored hidranata, istovremeni rad više utičnica itd.) te prenosivi i prenosivi PP uređaji (ABC prah, CO₂ za struju) u dovoljnom broju i rasporedu po riziku i području, uz redovno održavanje i vođenje evidencije.

U građevinskim i planskim mjerama, objašnjava Gjorgjioski, predviđena je sektorizacija požara (protivpožarni zidovi/elementi) i materijali otporni na vatru u skladu s propisanim otporima (najčešće dva ili četiri sata), sprečavanje širenja dima/plamena (ventilacija s mogućnošću isključivanja) te pristup za interventna vozila i opsluživanje objekta s najmanje dvije strane. U kategoriji organizacije i dokumentacije predviđena je procjena rizika, plan zaštite od požara, obuka osoblja, vježbe evakuacije, redovne provjere/održavanje sistema (evidencija). To također proizlazi iz obaveza sigurnosti i zaštite na radu (mjere zaštite od požara, evakuacija, prva pomoć).

“Prema navedenom propisu, minimalni tehnički standardi potrebni za objekte za masovne događaje (noćni klubovi, diskoteke) zahtijevaju implementaciju dva nezavisna evakuaciona puta/izlaza sa panik-opremom te jasnu signalizaciju i potrebnu rasvjetu. Zatim sistem za detekciju i alarmiranje požara (EN 54) sa ručnim javljačima požara, a preporučuje se i glasovni alarm. Hidrantska mreža (unutrašnja/vanjska) mora biti u skladu sa propisom, a hidrantski ormari na odgovarajućim lokacijama. Za sigurnost objekta potrebno je osigurati dovoljan broj protivpožarnih aparata, redovno ih servisirati i voditi evidenciju, uz sektorizaciju požara, vatrootporne elemente, kontrolisanu ventilaciju i jasno definisane planove evakuacije. Sigurnost dodatno jačaju obuka i vježbe osoblja, imenovanje odgovornih osoba i čuvara, a nakon procjene rizika preporučuje se ugradnja prskalica i/ili EVAC sistema sa zvučnim obavještenjem, što je naročito važno u zatvorenim i podzemnim prostorima, gdje NFPA 101 za nove noćne klubove propisuje prskalice za objekte s više od 50 ljudi – standard koji se sve više primjenjuje kao dobra praksa”, objašnjava Gjorgjoski.

Primjenjuju se i napredni sistemi

Gjorgjoski također objašnjava koji se sistemi i oprema kupuju i instaliraju u Makedoniji. Prema njegovim riječima, za detekciju, obavještavanje i glasovnu evakuaciju to su adresabilne/konvencionalne centrale, detektori dima i toplote, ručni javljači požara, sirene i stroboskopi, pojačala glasovnog alarma i zvučnici – rješenja u skladu sa standardima EN 54/BS 5839. Za gašenje požara koriste se prenosivi PP aparati – 6 kg ABC praha i 5 kg CO₂ (za električne instalacije i opremu) – te hidrantska oprema koja uključuje zidne ormariće, crijeva DN25/DN52, mlaznice i ventile, projektovana u skladu s Pravilnikom o hidrantskoj mreži Direkcije za zaštitu i spašavanje. Kada projekat to zahtijeva, ugrađuju se i stabilni sistemi za gašenje, poput prskalica s vodom, plinskih sistema (zamjene za FM 200/Novec, CO₂ za strojarnice) ili aerosolnih generatora. Za signalizaciju i rasvjetu koriste se ISO/EN piktogrami za izlaze i evakuaciju, kao i rasvjeta u slučaju nužde (baterijske centrale i lampe), što je standardni dio paketa koje nude sistem-integratori.

U Sjevernoj Makedoniji se, prema riječima Gjorgjoskog, primjenjuju i međunarodni standardi: EN 54 za komponente i performanse sistema detekcije i alarma, EN 54-16 za glasovnu evakuaciju, EN 12845 za prskalice te EN 12101 za sisteme kontrole i odvođenja dima – posebno obavezne u objektima sa velikom posjećenošću, podrumskim prostorima ili bez prirodne ventilacije. Kao dodatna referenca često se koristi i američki NFPA 101 – Zakon o sigurnosti života – koji za nove objekte slične noćnim klubovima zahtijeva ugradnju prskalica kada u njima boravi 50 ili više ljudi, upravljanje gužvom, ograničenu upotrebu lako zapaljivih materijala, jasno označene izlaze i rasvjetu u slučaju nužde. Za objekte kapaciteta 250 i više osoba propisana je i obaveza imenovanja određenog broja upravitelja gužve.

“U Makedoniji postoje licencirane kompanije sa ovlaštenjima koja izdaje Služba državne sigurnosti koje mogu održavati, instalirati i servisirati takvu opremu, kompanije koje imaju certifikate proizvođača za distribuciju i instalaciju opreme, kompanije koje rade u skladu sa standardima MKS-EN, koji sadrže listu standarda iz različitih kategorija koje je izdao ISRSM TK-46”, zaključuje Gjorgjioski.

FSB i Aurel u službi zaštite okoliša

Radi postizanja najviših standarda sigurnosti, Aurel d.o.o. je u saradnji s AVL-om i FSB-om implementirao MSR/PolyXeta 2 sistem za detekciju plinova njemačkog proizvođača MSR Electronic, koji omogućuje detekciju širokog spektra plinova, uključujući ugljikovodike (HC), ugljikov monoksid i posebno metan

Piše: Zlatko Dičak, direktor, Aurel; E-mail: zlatko.dicak@aurel.hr

Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB) Sveučilišta u Zagrebu u završnoj je fazi izgradnja Nacionalnog referentnog laboratorija za emisije iz motora s unutrašnjim sagorijevanjem za necestovne pokretne strojeve, koji će u potpunosti biti usklađen sa zahtjevima relevantnih pravilnika i direktiva Evropske unije. Ovaj projekat ključan je iskorak u razvoju hrvatske infrastrukture za ispitivanje i nadzor emisija, čime se osigurava usklađenost s najvišim evropskim standardima zaštite okoliša i sigurnosti. Ključne aktivnosti uključuju rekonstrukciju i opremanje postojeće zgrade Laboratorija za motore i vozila radi stvaranja optimalnih uvjeta za napredna ispitivanja, nabavku najsavremenije mjerne opreme za laboratorijska i terenska ispitivanja emisija, edukaciju i osposobljavanje osoblja za rad s novom opremom te akreditaciju laboratorija prema međunarodno priznatim normama.

Tehnička opremljenost laboratorija
Laboratorij raspolaže sa četiri visokotehnološke ispitne komore proizvođača AVL Analytical Technologies, namijenjene ispitivanju emisija iz motora u kontroliranim uvjetima. Svaka komora opremljena je ventilacijskim sistemom za cirkulaciju zraka tokom ispitivanja, čime se osigurava stabilnost i ponovljivost mjerenja, te sistemom za provjetravanje tokom mirovanja ili u uvjetima povišene koncentracije plinova, što je ključno za sigurnost osoblja i zaštitu opreme. Budući da tokom ispitivanja može doći do povećanja koncentracije eksplozivnih i otrovnih plinova – naročito ugljikovodika (HC), ugljikova monoksida (CO) i metana – neophodne su dodatne sigurnosne mjere.

Sistem za detekciju plinova
Radi postizanja najviših standarda sigurnosti, Aurel je u saradnji s AVL-om i FSB-om implementirao MSR/PolyXeta 2 sistem za detekciju plinova njemačkog proizvođača MSR Electronic. Sistem omogućuje detekciju širokog spektra plinova, uključujući ugljikovodike (HC), ugljikov monoksid i posebno metan. Certificiran je prema najstrožijim normama – EN 60079-29-1 i SIL 2 – što potvrđuje njegovu visoku razinu pouzdanosti i sigurnosti. U slučaju povišenih koncentracija eksplozivnih ili otrovnih plinova, osoblje u tehničkim prostorima automatski se informira o razini svakog plina u laboratoriju. Sistem je integriran sa centralnim upravljačkim sistemom koji, u incidentnim situacijama, automatski aktivira sigurnosne procedure kao što su pojačano provjetravanje, alarmiranje i evakuacija.

Veliki značaj
Implementacija ovog sistema potvrđuje predanost FSB-a i Aurela najvišim standardima sigurnosti i tehničke izvrsnosti u području ispitivanja motora. Novi laboratorij omogućit će istraživačima i studentima rad u sigurnom i savremenom okruženju, proizvođačima i regulatorima pristup akreditiranim ispitivanjima prema najnovijim evropskim normama te povećanje kvaliteta i pouzdanosti rezultata ispitivanja. Ovaj projekt važan je doprinos razvoju znanstvene i tehničke infrastrukture u Hrvatskoj, ali i jačanju saradnje akademske zajednice, industrije i međunarodnih partnera.

Ruijie Reyee Wi-Fi 7: Osnaživanje škola u Ujedinjenom Kraljevstvu

Osnovna škola u Essexu, kao i mnoge druge, koristi digitalne alate u nastavi, pri čemu je stabilna i brza mreža ključna za podršku svim aspektima školskog rada. Međutim, s rastom broja digitalnih alata i uređaja u svakodnevnoj upotrebi, efikasnost i stabilnost školske mreže bila je dovedena u pitanje

Piše: Uli Hu, marketinški stručnjak za mala i srednja preduzeća, Ruijie Reyee; E-mail: uli@ruijie.com

Osnovna škola Engayne se nalazi u Upminsteru u pokrajini Essex i ima više od šest stotina učenika. Škola je posvećena stvaranju optimalnog okruženja za učenje, koristeći savremene digitalne alate koji podržavaju nastavu i školske zadatke. Stabilna i sigurna mrežna infrastruktura ključna je za efikasno odvijanje obrazovnog procesa i administrativno upravljanje školom.

Nestabilna mreža

Škola se oslanja na digitalne alate za nastavu, administrativne procese i sveukupnu povezanost na kampusu. Stabilna i brza mreža predstavlja temelj za podršku svim aspektima rada – od interaktivne nastave i virtuelnih učionica do komunikacije unutar škole. Međutim, s povećanjem broja digitalnih alata i uređaja u upotrebi, školska mreža suočavala se s novim izazovima.
Veliki broj uređaja morao je istovremeno biti povezan na mrežu, ali mreža nije bila dovoljno stabilna, što je izazivalo prekide u učenju i negativno utjecalo na iskustvo učenika. Svi su uređaji koristili istu mrežu bez segmentacije i kontrole pristupa, što je bio veliki sigurnosni problem. Također, upravljanje mrežom i njeno održavanje postali su složeni i vremenski zahtjevni.

Ruijie nudi rješenje

Kako bi riješila ove probleme, Osnovna škola Engayne je instalirala RG-RAP72Pro Wi-Fi 7 stropne pristupne tačke kompanije Ruijie. Ova oprema pruža brzo i snažno rješenje koje se odlično ponaša kada se veliki broj uređaja poveže istovremeno. Ruijie Reyee Wi-Fi 7 rješenje nudi brojne prednosti koje znatno unapređuju kvalitet mreže u školama. Sa brzim i stabilnim konekcijama, omogućava nesmetanu online nastavu čak i u okruženjima s velikim brojem povezanih uređaja. Dodatno, zahvaljujući segmentiranju mreže, različiti uređaji – kao što su uređaji za odvijanje nastave, kancelarijska oprema i uređaji za goste – rade na odvojenim mrežama, čime se povećava sigurnost. Svim ovim procesima može se jednostavno upravljati putem Ruijie Cloud platforme, čime školska mreža postaje lakša za nadgledanje i održavanje, štedeći vrijeme i resurse.
Kao dio implementacije ovog rješenja, Osnovna škola Engayne koristila je 27 RG-RAP72PRO pristupnih tačaka, sedam RG-NBS3200-24GT4XS-P i dva RG-NBS5200-24GT4XS-P switcha.

Pozitivno iskustvo

“Otkada je projekat završen, mogu reći da je sve prošlo izvanredno. Više ne primamo pritužbe od nastavnika zbog nestabilne internetske veze. Sada su svi naši časovi uspješni, jer sve funkcioniše besprijekorno, što nam je svima znatno olakšalo planiranje”, izjavila je direktorica škole Sarah Sankey, s očiglednim zadovoljstvom. Također, direktorica je naglasila značajan utjecaj na rad škole: “Mreža je sada stabilna u svim dijelovima škole, što je zaista fantastično. Sada možemo pristupiti internetu s bilo kojeg mjesta – ne samo djeca i nastavnici već i tokom sastanaka školskog odbora, pa čak i za posjetioci. Ovo je veliki korak naprijed i za nas je izuzetno pozitivno iskustvo”, kazala je Sankey.

Počele raditi kamere u dvorištima svih beogradskih osnovnih škola

Gradske vlasti Beograda privele su kraju prvu fazu važnog sigurnosnog projekta – počele su raditi kamere u dvorištima svih beogradskih osnovnih škola. Sigurnosna situacija u svim beogradskim školama i u dijelu vrtića od sada se prati iz komandno-sigurnosnog centra, izjavio je gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić.

Gradonačelnik Beograda smatra da je ovo krucijalan i možda jedan od najvažnijih sigurnosnih projekata za grad Beograd.

“Ovde gde se vi nalazite se nalaze nadzorne kamere svih škola. Pokriveni su svi prostori, ali svaki pedalj svakog dvorišta ponaosob sa kamerama koje u sebi imaju softver, koji prepoznaje i vatreno i hladno oružje i automatski se ovde signalizira”, dodaje Šapić.

Do kraja godine sistem će biti ugrađen i u sve beogradske vrtiće. Od 104 komunalno-sigurnosne stanice do sada je postavljeno 15, a do kraja godine bit će ih više od 50.

“Naša služba obezbeđenja, koja će da bude krovna i da prati čitav ovaj video nadzor i bezbednosni sistem, takođe će u večernjim satima, kada škole i vrtići ne rade, imati ulogu patroliranja po gradu. Ona će u skladu sa dogovorom obaveštavati policiju i komunalnu miliciju, ukoliko ima bilo koje vrste kršenja, da li komunalnih pravila ili bezbednosti kad neko ugrožava javni red”, objašnjava gradonačelnik Beograda.

Snimcima će moći pristupiti samo osobe s licencom, a cijeli projekat je rađen u saradnji s Povjerenikom za zaštitu informacija i prava djece.

Darko Glavaš iz Sekretarijata za poslove odbrane, vanrednih situacija i koordinaciju, navodi da se sve snima isključivo na servere kojima niko drugi nema pravo pristupa te da se snimci razmjenjuju s Ministarstvom unutrašnjih poslova u skladu s procedurama.

“Informacije se, ukoliko se stvarno ništa ne dešava, kao što je rekao i gradonačelnik, automatski brišu, a samo kada se zatraži od strane Ministarstva unutrašnjih poslova, taj snimak se čuva dok je potreban za potrebe obrade”, dodaje Glavaš.

Gradonačelnik je najavio da će u narednih nekoliko mjeseci škole dobiti i aplikaciju koja će služiti kao panik-taster za prijavljivanje incidentnih situacija.

Kako lidar doprinosi očuvanju kulturnog naslijeđa  

Umjetnička djela, skulpture i historijski artefakti imaju veliki kulturni značaj, utjelovljujući naše zajedničko naslijeđe i identitet. Ipak, njihova ranjivost na krađu i vandalizam stalni je izazov za muzeje i galerije širom svijeta. Zapanjujuća statistika daje sumornu sliku: FBI procjenjuje da globalni umjetnički kriminal generiše 6-8 milijardi dolara kriminalnog prihoda godišnje. Samo se u Velikoj Britaniji svake godine ukrade umjetnina i antikviteta u iznosu oko 300 miliona funti.

Neprocjenjiva umjetnička djela suočavaju se sa značajnim rizicima, što se moglo vidjeti na nekoliko većih incidenata. Godine 2022. demonstranti su vandalizirali čuvene „Suncokrete” Vincenta Van Gogha supom od paradajza, a prošle je godine remek-djelo Diega Velaskeza „Venerin toalet” napadnuto čekićima u Nacionalnoj galeriji u Londonu. Čak je i Mona Liza Leonarda da Vinčija više puta bila na meti.

S obzirom na veličinu problema, imperativ je usvojiti višeslojni pristup sigurnosti muzeja s naprednim tehnologijama koje balansiraju između efikasne zaštite i iskustva posjetilaca. Takva rješenja moraju moći pratiti više uljeza i integrisati se s postojećim sigurnosnim mjerama kao što su nadzorni sistemi.

Napredne tehnologije, poput REDSCAN serije sa 2D lidarskom tehnologijom, nude precizne mogućnosti detekcije i integracije, povećavajući ukupnu sigurnosnu efikasnost. Njen kompaktan dizajn omogućava montažu na zid ili plafon, stvarajući nevidljivi štit koji detektuje bilo kakve proboje u blizini. Na otvorenom može zaštititi fasade, krovove, terase i krovne prozore, a u zatvorenom pružiti cjelodnevnu zaštitu vrijednih umjetničkih izložbi ili ograničenih područja. Bilo namjerno ili nenamjerno, senzor pokreće sistem ranog upozorenja, omogućavajući brzu intervenciju kako bi se spriječila šteta ili uhvatili počinioci.

Fleksibilnost je ključna karakteristika REDSCAN serije, s maskiranjem područja koje omogućava prilagođavanje polja detekcije kako bi se prilagodili specifičnim rasporedima izložbi. Vrata, prozori, krovni prozori i otvori za ventilaciju mogu se označiti kao maskirana područja, osiguravajući da zaštita bude prilagođena jedinstvenim zahtjevima svake instalacije.

Štaviše, dodjela područja omogućava precizno otkrivanje unutar unaprijed određenih zona, što ga čini idealnim za zaštitu eksponata na zidu ili grupa artefakata.

Integracija je besprijekorna sa REDSCAN serijom, jer se može lako konfigurisati i povezati sa sigurnosnim uređajima trećih strana i opremom za nadzor preko ugrađenih analognih i digitalnih izlaza. Naprimjer, u Holandskom nacionalnom vojnom muzeju REDSCAN je integrisan s audiosistemima, te se upozorenja šalju ukoliko se neko previše približi umetničkom djelu. Ovo eliminiše potrebu za stalnim nadzorom i poboljšava ukupnu efikasnost sistema.

Na kraju, zaštita historijskog naslijeđa zahtijeva zajednički napor koji kombinuje naprednu tehnologiju, strateško planiranje i posvećenost očuvanju kulturnog naslijeđa za buduće generacije. Serija REDSCAN nudi robusno rješenje koje ne samo da poboljšava detekciju i zaštitu već i osigurava besprijekorno iskustvo posjetilaca.

Za više informacija posjetite: www.optex-europe.com

Šta predstavlja NIS2 direktiva za Jadransku regiju

Nova evropska direktiva o cyber sigurnosti predviđa uvođenje strogih mjera zaštite duž cijelog lanca opskrbe, čije se karike mogu pronaći u svim zemljama regije. No, jesu li ovdašnje kompanije spremne za temeljito regulatorno pospremanje u sektoru kibernetičke sigurnosti?

Piše: Mirza Bahić E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Priča o NIS2 direktivi dominira evropskim kontinentom i za to postoji barem 10,5 biliona razloga izraženih u eurima koji će biti utrošeni na odbranu od cyber napada do 2025. Iste godine, do 17. aprila, članice Evropske unije moraju dovršiti proces kategorizacije tijela koja su obuhvaćena Direktivom, nakon čega im se daje 365 dana da se usklade s novim regulatornim zahtjevima. Stvar je nešto kompliciranija za kompanije izvan EU jer će ih kao kariku lanca nabavke evropskih kompanija NIS2 neminovno “očešati” i tražiti modifikaciju poslovnih praksi.

U nastavku teksta razgovaramo sa stručnjacima i poslovnim ljudima iz regiona koji će nam objasniti zašto je NIS2 prvorazredni događaj za regionalnu cyber sigurnost koja u mjesecima pred nama postaje punokrvna zakonska obaveza, a ne fakultativna poslovna praksa.

Izazov za kompanije izvan Unije

Podsjetimo se, NIS2 je stupio na snagu u januaru 2023. kao zamjena za NIS1. Nova legislativa uvela je znatno strožija pravila i kriterije u zaštiti kibernetičkih sistema unutar Unije. To se posebno odnosi na kritičnu infrastrukturu, usluge i podršku za efikasniju koordinaciju odgovora na cyber incidente koji znatno ugrožavaju ekonomiju i društvo.

Direktivom obuhvaćene organizacije sada moraju provoditi redovne procjene rizika svojih mrežnih i IT sistema i implementirati odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere za upravljanje prijetnjama. To uključuje procedure za analizu rizika i upravljanje ranjivostima, kao i efikasnu primjenu kriptografije i enkripcije​​. Organizacije moraju uvesti procedure za praćenje incidenata i krizno upravljanje, uključujući detekciju, analizu i klasifikaciju povreda sigurnosti. U istom paketu ide i obavještavanje nadležnih državnih tijela o incidentima u zadanim rokovima.

“EU je prepoznala različitu sposobnost i otpornost odgovora na kibernetičke prijetnje po zemljama članicama, a kako su danas tvrtke povezane i kroz lanac opskrbe i sve je više velikih korporacija koje rade u više zemalja EU, cilj NIS2 direktive je smanjiti te razlike”, kaže Kristina Oršanić Kopić, savjetnica za kibernetičku sigurnost u kompaniji Combis.

Organizacije moraju donijeti i provoditi planove održavanja kontinuiteta poslovanja i oporavka od napada kako bi osigurale nastavak pružanja usluga i u vanrednim situacijama. Od zemalja regije, navedeni zahtjevi se odnose primarno na Sloveniju i Hrvatsku kao članice Unije, no opisane prakse neće zaobići ni Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju. Razlog je jednostavan: važna stavka direktive je ona koja sigurnosno osjetljive organizacije imenuje odgovornim za upravljanje rizicima u cijelom lancu opskrbe s kojim rade. To znači da se obaveza primjene odgovarajućih mjera sigurnosti odnosi i na direktne dobavljače i pružaoce usluga koji rade s evropskim kompanijama.​

Obavezna primjena

Drugim riječima, ako kompanija izvan EU posluje s partnerima iz Unije ili pruža usluge koje su ocijenjene kao “esencijalne” za tamošnje tržište, ona će morati uskladiti svoje prakse s NIS2 standardima kako bi zadržala ovaj poslovni odnos. To uključuje procjene rizika, upotrebu enkripcije, redovno testiranje sigurnosti i procedure za brzo i efikasno prijavljivanje incidenata.

Obaveza primjene mjera sigurnosti odnosi se i na direktne dobavljače i pružaoce usluga koji rade s evropskim kompanijama

“Vjerujem da kompanije izvan EU čeka značajan zadatak u jačanju svojih sigurnosnih sistema. Ovo uključuje uspostavljanje sistema upravljanja, sveobuhvatno upravljanje cyber rizicima, zaštitu digitalne infrastrukture koja obuhvata ne samo IT sisteme nego i tehnologije poput SCADA sistema, IoT tehnologija, senzora itd., kao i kontinuirani monitoring i sposobnost kompanije da pravovremeno identificira i odgovori na potencijalne napade”, kaže Senad Džananović, direktor cyber sigurnosti u bh. kompaniji ZIRA.

Prema njemu, NIS2 će posebno utjecati na kompanije registrirane izvan Unije koje pružaju usluge u sektorima kao što su ICT (upravljane IT i sigurnosne usluge) i usluge digitalne infrastrukture na teritoriju Unije. Za pružanje usluga u drugim sektorima obuhvaćenim Direktivom, ove kompanije moraju imati fizičko prisustvo u nekoj od zemalja EU. Usklađivanje ostalih kompanija zavisit će od prilagođavanja nacionalnih zakona propisima Unije, ali kako zemlje regije teže članstvu u EU, očekuje se da će se i one uskoro morati uskladiti s novom regulativom.

Tri nivoa implementacije

Za adekvatnu implementaciju Direktive, obuhvaćeni sektori su podijeljeni na ključne i važne, dok će same kompanije morati implementirati mjere na tri nivoa. Prema Oršanić Kopić, prvi nivo je uspostava ključnih procesa upravljanja sigurnošću informacijskog sistema. Tu spadaju upravljanje sigurnosnim rizicima, uključujući one povezane s opskrbnim lancima, zatim kontrola incidenata i zaštita kontinuiteta poslovanja te izrada pratećih politika i procedura zahtijevanih mjerama nove direktive.

Drugi nivo uključuje kontrolne mjere temeljene na procjeni rizika i analizi utjecaja na poslovanje ICT okruženja i poslovanja klijenta. Te kontrolne mjere uključuju tehnološka rješenja i upravljane servise, kao što su višefaktorska autentifikacija, kontrola pristupa, rješenja za kontinuitet poslovanja kao što su IaaS, BaaS, DRaaS i AntiDDoS, te osnovna sigurnosna higijena (firewall i antivirusni softver nove generacije, endpoint detection and response rješenja, firewall web aplikacija, DLP rješenja i dr.). Na kraju, tu je i obaveza podizanja svijesti zaposlenika kroz anti-phishing kampanje i vježbe ljubičastog tima kao važan branik od kibernetičkih prijetnji.

Treći nivo podrazumijeva uspostavu sigurnosnog nadzora i validaciju sigurnosnih kontrola, što omogućuje prevenciju incidenata i ranu detekciju prijetnji. Ove aktivnosti uključuju usluge sigurnosnih operativnih centara (SOC) i MDR-a (Managed Detection and Response) koje će biti dostupne na cjelodnevnoj bazi tokom čitave godine. Za uspostavu SOC-a, kompanije se mogu obratiti pružaocima SOC usluga, jer ih je teško samostalno uspostaviti zbog nedostatka sigurnosnih stručnjaka.

“Za potrebe validacije sigurnosnih kontrola na raspolaganju su usluge svih vrsta penetracijskog testiranja, provjere ranjivosti, lova na prijetnje, kao i već navedene vježbe crvenog i ljubičastog tima kojima se dodatno diže otpornost ICT okoline na kibernetičke prijetnje”, kaže Oršanić Kopić.

Sve navedeno nužno je kako bi se prijetnje rano detektirale, a posljedice kibernetičkih napada svele na minimum. Time se osigurava usklađenost s NIS2 direktivom i zakonima koje će zemlje članice EU usvojiti do 17. oktobra ove godine.

Ključni subjekti za direktivu

Ključni subjekti su oni koji su obavezni provoditi sve mjere kibernetičke zaštite iz NIS2 direktive, prijavljivati incidente, prolaziti nezavisne revizije i biti pod stalnim nadzorom. Ovi subjekti rade na ili posluju u sektorima poput energetike, prometa, bankarstva, infrastrukture finansijskog tržišta, zdravstva, vode za ljudsku potrošnju, otpadnih voda, digitalne infrastrukture, upravljanja ICT uslugama, javnog sektora i svemira. S druge strane, važni subjekti primjenjuju mjere kibernetičke sigurnosti samostalno i potvrđuju njihovu provedbu kroz samoprocjenu, bez redovnih nezavisnih revizija ili stručnog nadzora. Ovi subjekti su dužni prijavljivati incidente nadležnom tijelu, a nadzor nad njima se provodi samo ako postoje informacije koje ukazuju na nepridržavanje propisa ili obaveza. Važni subjekti uključuju sektore poput poštanskih i kurirskih usluga, upravljanja otpadom, proizvodnje i distribucije hemikalija, proizvodnje hrane, digitalnih usluga, istraživanja i obrazovanja.

No, u kojoj su mjeri kompanije s obje strane granice EU spremne za poduhvat koji traži kako značajne tehnološke i stručne resurse tako i temeljitu promjenu svijesti o važnosti cyber sigurnosti?

Hrvatska: neki sektori imaju startnu prednost, neki nikakvu

Za početak, treba napomenuti da NIS2 neće imati istovjetne učinke na hrvatske i slovenske kompanije u poređenju s ostatkom Jadranske regije. Čak i ograničavanje procjene spremnosti na primjenu Direktive unutar samo jedne zemlje neće dati reprezentativnu sliku jer su neki sektori na temelju zahtjeva poslovanja već u startu opremljeniji za NIS2.

“Većina sektora je u nekoj srednjoj spremnosti. Nije da se ne ulaže ništa, ali premalo da bi se adekvatno odgovorilo na prijetnje koje rastu u frekvenciji, učestalosti i raznolikosti. S druge strane, pružatelji usluga nemaju dovoljno stručnjaka za uskladu u ISMS dijelu (upravljanje sigurnošću informacijskog sustava) da bi mogli odgovoriti na potrebe tržišta, posebno u segmentu malih i srednjih tvrtki koje su sad pred izazovom da će se od trenutka primitka obavijesti o kategorizaciji od nadležnih tijela, morati uskladiti s NIS2 zahtjevima, odnosno sa Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti u roku od godinu dana od trenutka primitka iste”, kaže Oršanić Kopić.

Neke industrije, poput bankarstva, finansijske infrastrukture i zračnog prometa, već su regulirane u oblasti kibernetičke sigurnosti u Hrvatskoj i drugim članicama EU. Ovi sektori su bolje pripremljeni za prilagodbu novim zahtjevima NIS2 direktive te već posjeduju strožije regulative nego što ona podrazumijeva. S druge strane, nešto šarenija slika je u tzv. poluautonomnim sektorima poput elektronskih komunikacija, javnog sektora i pružatelja usluga povjerenja, u kojima je cyber sigurnost djelimično regulirana na evropskom ili nacionalnom nivou, ali opet nedovoljno u odnosu na zahtjeve Direktive.

Više optimizma ima hrvatska Sigurnosno-obavještajna agencija, koja na naš upit o percepciji trenutnog stanja na terenu u pogledu organizacijske svijesti o NIS2 direktivi odgovara da je trenutno stanje posljedica jačanja svijesti o potrebi zaštite poslovnih mrežnih i IT sistema koje jača iz godine u godinu. “Utjecaj na takav razvoj su svakako imali i brojni izazovi koje je donijela COVID kriza i prilagodbe na nove modele rada koje je ona donijela”, navodi se u odgovoru SOA-e.

Većina sektora je srednje spremna. Nije da se ne ulaže ništa, ali premalo da bi se adekvatno odgovorilo na prijetnje koje rastu u frekvenciji, učestalosti i raznolikosti

Slovenija: tržište nije spremno za nagli skok

U susjednoj Sloveniji situacija nije mnogo drugačija od one u Hrvatskoj. Slovenski je industrijski insajderi opisuju kao zbir varijacija. Kao eho stava koji je iznijela njegova hrvatska kolegica Oršanić Kopić, Matic Knuplež, regionalni direktor za Jadransku regiju u kompaniji Group-IB, navodi da spremnost slovenskog tržišta znatno varira, uz viši nivo svijesti i resursa među većim kompanijama s razvijenijim politikama kibernetičke sigurnosti.

“Smatram da će mala i srednja preduzeća imati probleme zbog ograničenih resursa i stručnosti. Konsultanti za kibernetičku sigurnost i država ulažu napore na podizanju svijesti i davanja, ali će se, uprkos tome, značajan dio tržišta suočiti s poteškoćama kada je u pitanju unapređenje kapaciteta sigurnosti za ispunjavanje standarde iz Direktive”, kaže Knuplež.

Kompanije koje su se već prilagodile spomenutim zahtjevima imat će mnogo lakši zadatak nego one koje su prvi put obuhvaćene sličnom regulativom. U tom smislu, NIS2 za slovenske kompanije koje su prema NIS1 već bile označene kao “kritične organizacije” zapravo neće donijeti mnogo toga novog. Isto važi i za one koje upravljaju rizicima u oblasti cyber sigurnosti na osnovu standarda ISO/IEC 27001.

S druge strane, Mitja Trampuž, direktor slovenske kompanije CREAPLUS, predviđa veće probleme za subjekte koji su se sada našli na listama važnih ili kritičnih organizacija. Kao i u Hrvatskoj, jedan od ključnih problema u ovom segmentu bit će nedostatak osoblja.

“U Sloveniji se, naprimjer, broj obveznika povećao više od 30 puta i vjerujem da tržište nije spremno za takav skok. Možda u smislu prodaje sigurnosnih rješenja, ali svakako ne kada je u pitanju ponuda usluga upravljanja kibernetičkom sigurnošću, savjetovanja o upravljanju rizicima i ranjivostima i sl. Jednostavno nema dovoljno osoblja za to. Nedostaje certificiranih IT revizora i stručnjaka za cyber sigurnost, dok administratori sistema i baza podataka ne posjeduju dovoljno znanja. U našem regionu potreban je jedan ovlašteni revizor za više od stotinu NIS2 obveznika, što je fizički nemoguće isporučiti”, kaže Trampuž.

U Sloveniji se broj obveznika povećao više od trideset puta. Tržište nije spremno za takav skok

Manjak kvalificiranog osoblja za provedbu i nadzor

Priča o manjku kvalificiranog osoblja tema je koja privlači pažnju i kompanija koje posluju izvan Evropske unije na koje se NIS2 indirektno odnosi. Procjena stanja na tom planu neodvojiva je od konteksta višegodišnjih problema u oblasti cyber sigurnosti s kojim se suočava regija, a koji su vidljivi i u rastu broja napada na kompanije i pojedince u ovom dijelu svijeta.

“Možemo govoriti o kompanijama koje posluju u državama kandidatima za članstvo u EU na teritoriji Zapadnog Balkana gdje vidimo veliku nespremnost za prilagođavanje novim zahtjevima Direktive, što je evidentno iz velikog broja uspješnih sajber napada na državne infrastrukture u posljednjih nekoliko godina”, kaže Branko Džakula, direktor informacijskih tehnologija u BrightMarbles Grupi i suosnivač i izvršni direktor kompanije UN1QUELY. Slika je to, smatra on, nedostatka stručnog kadra u domenu cyber sigurnosti, kao i neadekvatnih mjera za sanaciju štete od napada, što je jedna od važnih stavki Direktive.

Džakula smatra da će glavni izazovi biti vezani za stručnost, odnosno angažman adekvatnog kadra za obavljanje poslova implementacije i održavanja sistema za informacijsku sigurnost koji će biti u potpunosti usklađen sa ISO 27001 standardom i specifičnim NIS2 kontrolama.

Rješenje u uvozu kadrova?

Mišljenje kolega o deficitu kadrova dijeli i Tomislav Kosanović, direktor za Hrvatsku u kompaniji Telelink, koji smatra da je regionalno tržište i bez NIS2 direktive već neko vrijeme u “deficitu vezanom za ljudske resurse, posebno u sferi kibernetičke sigurnosti”. Prema njemu, riječ je o dobro poznatom i širem problemu pronalaženja i, jednako važno, zadržavanja stručnih resursa koje region nasušno treba, posebno u ambijentu u kojem mlađi stručnjaci masovno odlaze u inozemstvo.

Da bi se ovaj problem adekvatno riješio, neće biti dovoljno uvoziti kvalificirani kadar nego i mijenjati percepciju direktive kod dva ključna dionika: IT i sigurnosnih odjela i menadžmenta kompanija. “Prvi moraju prestati djelovati kao isključive adrese za probleme informatičke sigurnosti, dok će uprava morati širiti kulturu sigurnosti na nivou cijele organizacije”, smatra Džananović.

Pored nedostatka stručnjaka u ovoj oblasti jedan od većih izazova bit će i kvalitet dostupnog kadra koji mora posjedovati znanja da pomogne organizacijama da se usklade s NIS2 direktivom u upravljačkom dijelu. To se posebno odnosi na izrade procjena rizika i planova kontinuiteta poslovanja, upravljanja incidentima i validacije sigurnosnih kontrola. Prema Oršanić Kopić, pitanje osposobljenosti nije ograničeno na primjenu regulative nego i na praćenje njene usklađenosti. “Broj revizora, točnije stručnjaka koji će moći provoditi revizije kibernetičke sigurnosti, također je ograničen”, navodi ona.

Kao i u Hrvatskoj i Sloveniji, nivo svijesti o važnosti NIS2 izvan Unije varira geografski i sektorski, pri čemu su u prednosti kompanije koje već posluju s Unijom. “Spremnost tržišta izvan Evropske unije na prilagodbu novim zahtevima iz Direktive NIS2 je različita. Kompanije koje već posluju unutar Unije uglavnom su svesne Direktive, ali nivo svesti i pripremljenosti varira od zemlje do zemlje. Glavni izazovi u implementaciji uključuju usklađivanje sa tehničkim i organizacionim zahtevima, kao i obezbeđivanje adekvatne obuke zaposlenih. Takođe, neophodno je uspostaviti efikasne mehanizme za praćenje i prijavljivanje sigurnosnih incidenata”, kaže Aleksandar Kotevski, vlasnik i izvršni direktor kompanije Advanced Cyber Security iz Beograda.

Te varijacije se, ipak, mogu podvesti pod jedan zajednički sadržalac: kompanije izvan EU su općenito manje zrele kada je u pitanju cyber sigurnost u odnosu na one koje posluju unutar Unije. Iako nema egzaktnih podataka, Džananović smatra da je veliki broj organizacija čuo za NIS2 direktivu, ali da se manjina usklađuje s njenim odredbama.

“Govoreći o NIS2 direktivi i njenoj primjenjivosti na organizacije koje imaju sjedište ili posluju u zemljama koje su potpisale pristupne sporazume s EU, vjerovatno je da će se takve organizacije u skoroj budućnosti morati uskladiti s normama i zahtjevima NIS2 direktive”, kaže on. Prema njemu, kod procjene zrelosti ovih kompanija važno je naglasiti da se NIS2 direktiva primarno odnosi na organizacije koje nude usluge unutar EU ili imaju značajan utjecaj na tržište EU u sektorima poput energetike, transporta, bankarstva, zdravstva i digitalne infrastrukture.

Implementacija je skupa

Bez obzira na meridijane, eksperte s obje strane evropske granice objedinjuje zajednička bojazan da problem manjka osoblja neće biti jedina prepreka glatkoj implementaciji NIS2 direktive. Jer, čak i da problemi s kadrom budu riješeni, povećanje troškova poslovanja će biti dodatni izazov za sve kompanije u doticaju s NIS2. To se posebno odnosi na one koje prethodno nisu bile uključene u NIS1. Evropska komisija procjenjuje da će troškovi za ovu kategoriju porasti blizu 22%, dok će za kompanije obuhvaćene direktivom NIS1 iznositi oko 12%. Direktni troškovi primjene za preduzeća iz EU procijenjeni su na 31,2 milijarde eura godišnje u 2023. godini, što predstavlja 0,31% ukupnog prometa u svim sektorima na koje utječe direktiva NIS2. Treba znati i da je riječ o konzervativnim procjenama koje u obzir ne uzimaju faktore poput inflacije.

Istovremeno, povećanje za sektore koje tretira NIS2 procjenjuje se na 29,9 milijardi eura godišnje, što predstavlja 0,32% njihovog ukupnog prometa. “Cyber ​​otpornost se ne može postići s jednom ili dvije investicije, to je proces koji traje. Uostalom, cyber prijetnje i rizici se stalno mijenjaju i rastu uvođenjem novih digitalnih tehnologija. Mislim da kompanije nisu dovoljno svjesne toga, a opet nemaju ni znanja za to. Mislim da će najviše problema imati srednje i velike kompanije, gdje je cyber sigurnost tretirana kao sporedna aktivnost IT odjela, a bez definiranog budžeta za nju”, kaže Trampuž.

I naši sagovornici iz Hrvatske smatraju da će finansijski nešto bolje proći obveznici prema NIS1 regulativi jer su se, makar u manjem opsegu, već susreli sa sličnim sigurnosnim zahtjevima koje sada trebaju nadograditi. Za ostale, veća odgovornost će biti prevedena i u veće finansijske posljedice.

“Te brojeve možemo isključivo shvatiti kao neke pokazatelje, jer će tvrtke koje do sada nisu trebale biti usklađene, a spadaju po segmentaciji u srednje i male, zasigurno trebati uložiti značajnija sredstva kako bi se uskladile s NIS2”, kaže Oršanić Kopić. Njen kolega Kosanović misli da će veći troškovi biti neizbježni, ali da je to već dio “higijene svakodnevnog poslovanja, gotovo poput komunalija”.

Troškovi se moraju pravdati

Ipak, ostaje pitanje u kojoj mjeri će menadžerske strukture kompanija uvođenje novih mjera tretirati na ovaj način. Iako su dodatne investicije i značajan finansijski pritisak usklađivanja s NIS2 na troškove poslovanja neminovni, ovi troškovi će se naposljetku opet morati pravdati pred direktorima i vlasnicima kompanija. Za Džananovića, ove troškove je jako teško kvantificirati, osim u slučaju cyber napada, što otežava posao osoblju koje bude tražilo izdvajanja pred upravom kompanija. Rast troškova će neminovno osjetiti i kompanije izvan EU i one će, prema njemu, osjetiti rast troškova proporcionalan veličini kompanije. Obrnuto proporcionalan, pak, bit će odnos troškova i stepena zrelosti koji je neka organizacija dostigla po pitanju implementacije praksi cyber sigurnosti, smatra on.

No, ovo i nije nova praksa jer dobar dio ovih kompanija već ulaže u usklađivanje s međunarodnim standardima kakav je, naprimjer, ISO 27001. Još od ranije postoji praksa da se harmonizacija s ovim standardom tretira kao preduvjet nastavka saradnje s velikim kompanijama, pri čemu je one manje reguliraju kao stavku u ugovoru o pružanju usluga. Ipak, Džakula ne vjeruje da će ova praksa biti primjenjiva i kod NIS2, ali da će veći troškovi vjerovatno biti pravdani kroz promociju naprednijih sigurnosnih praksi. “Sve češće viđamo napredne bezbjednosne kontrole u SaaS rješenjima u okviru enterprise planova subskripcije i očekujem da će takav trend samo nastaviti i osnažiti”, navodi Džakula.

Fiktivna usaglašenost

I za slovenske kompanije troškovi će neizbježno biti značajni, smatra Knuplež te dodaje da će glavni izvori tih troškova biti primjena novih sigurnosnih mjera, uvođenje programa podizanja svijesti i angažmana konsultanata za kibernetičku sigurnost. Utjeha leži u činjenici da se ovi troškovi mogu promatrati kao investicije koje su, prema Knupležu, opet znatno jeftinije nego skupi incidenti povezani s narušavanjem sigurnosti. Za Džakulu, veći problem bi, zapravo, mogla biti “fiktivna usaglašenost” kakva se javila nakon stupanja GDPR-a na snagu. Prema njemu, nemali broj kompanija bi mogao pokušati preko noći i bez većih ulaganja postići usaglašenost “na papiru”, i to s ciljem da se nastavi neometano poslovati bez adekvatnog tretmana rizika. Vođeni iskustvom s primjenom GDPR-a, za očekivati je da će neke kompanije i ovaj put paušalno reklamirati usaglašenost s regulativom na svojim stranicama, što će biti teško za provjeriti zbog nedostatka inspekcijskog nadzora i kadra za provođenje kontinuiranih provjera, smatra on.

Ignoriši NIS2, zaboravi tržište

Nepridržavanje odredbi NIS2 direktive iz bilo kojeg od ovih razloga neće biti opravdano i povući će teške pravne i poslovne posljedice. U članu 34. Direktiva propisuje opće uslove za izricanje administrativnih novčanih kazni ključnim i važnim subjektima. Ključni subjekti mogu biti kažnjeni s najmanje 10 miliona eura ili 2% ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskom nivou iz prethodne finansijske godine, zavisno od toga koji je iznos veći. Važni subjekti mogu biti kažnjeni s najmanje sedam miliona eura ili 1,4% ukupnog godišnjeg prihoda na svjetskom nivou iz prethodne godine, opet prema načelu većeg iznosa.

Osim toga, član 32. NIS2 direktive dodatno definira nadzorne mjere i mjere izvršavanja u vezi sa ključnim subjektima. Između ostalog, predviđene su privremene suspenzije certifikata ili ovlaštenja za dio ili kompletne usluge koje pruža ključni subjekt, kao i privremene zabrane obavljanja upravljačkih dužnosti za svako fizičko lice na nivou glavnog izvršnog direktora ili pravnog zastupnika u tom ključnom subjektu.

“Važno je napomenuti da lokalni zakoni mogu propisati strožije mjere od onih definisanih NIS2 direktivom, ali ne i blaže”, navodi Oršanić Kopić u komentaru na predviđene kazne.

Istovremeno, za kompanije koje posluju izvan EU, kazna bi mogla doći i u vidu uskraćivanja pristupa jednom od najvažnijih i najbogatijih tržišta na svijetu, sve uz “gubitak ugovora, potencijalnu zabranu pružanja usluga EU i odgovornost rukovodstva za nepoštivanje sigurnosnih zahtjeva”, navodi Džakula.Pitanje “odgovornosti” ima još jednu važnu komponentu kada je u pitanju NIS2, a to je praksa prikrivanja kada su u pitanju sigurnosni incidenti zarad zaštite poslovne reputacije i interesa. Džakula ovu praksu opisuje kao “kopanje još dublje jame” i dodaje da nova direktiva predviđa kratke rokove za prijavu sigurnosnih incidenata. Oni podrazumijevaju uspostavljanje jasnih koraka za prijavljivanje incidenata: početno prijavljivanje u roku od 24 sata, detaljan izvještaj unutar 72 sata te redovno ažuriranje i konačni izvještaj nakon mjesec dana. Ovi izvještaji trebaju sadržavati informacije o ozbiljnosti incidenta, njegovom utjecaju i poduzetim mjerama, za šta će biti preporučljivo tražiti angažman profesionalnih sigurnosnih konsultanata.

Nemali broj kompanija bi mogao pokušati preko noći i bez većih ulaganja postići usaglašenost “na papiru” kako bi nastavili neometano poslovati

Udar na mala i srednja preduzeća

I Knuplež dijeli ovaj stav, uz opasku da će ova stavka posebno pogoditi mala i srednja preduzeća čiji je glavni problem “nedostatak resursa” koji je sada kombiniran s već postojećim opterećenjem potrebama da se prate najnoviji sigurnosni trendovi. Tu bi, na pola puta između suprotstavljenih potreba zaštite budžeta i usklađenosti s NIS2, kompanijama ruku pomoći mogla pružiti tehnologija. U nju nadu polaže i Džakula.

“S tehničke strane, to može uključivati implementaciju sistema za praćenje sigurnosnih incidenata (SIEM), naprednih antivirusnih rješenja za računare i serversku infrastrukturu, uređaje za zaštitu mrežne infrastrukture kao i alate i procedure za kontinuirano testiranje softvera i interne mreže na bezbjednosne ranjivosti. Kompanije se često opredijele za angažovanje trećih lica, tj. MSP-jeva (Managed Security Providers), za kompletnu implementaciju, upravljanje i održavanje bezbjedonosnih sistema”, kaže Džakula.

Njegov kolega Trampuž sličnu ulogu predviđa za pristup nultog povjerenja (Zero Trust) i zaštitu digitalnih identiteta. Isto važi i za primjenu hardverskih sigurnosnih modela koji bi po stupanju na snagu NIS2 direktive mogli doživjeti pravi bum. “Postoje dodatna tehnička rješenja koja pomažu kompanijama da ograniče i odvoje korištenje mreža i IT sredstava na fizičkom nivou, upravljaju sigurnošću cjelokupnog portfelja krajnjih tačaka i, u konačnici, osiguraju sigurnost kopija podataka”, kaže Trampuž.

Podrška države: između obaveze i manjka resursa

U proceduralnom smislu, u Hrvatskoj i Sloveniji i državna tijela su jedan od aktera od kojih se očekuje pružanje podrške barem u inicijalnoj fazi primjene. Naši sagovornici su tu podijeljeni po liniji očekivanja i realnih mogućnosti. Za Knupleža iz Slovenije, država bi trebala odigrati važnu ulogu, barem u davanju detaljnih smjernica i najboljih praksi, kao i u podršci organizacije obuke i razmjene informacija između organizacije i sektora. Njegov zemljak Trampuž očekuje da će nacionalni CERT-ovi (timovi za hitne računarske intervencije) primarno biti od koristi kod detekcije ranjivosti, reakcija na incidente i izvještavanja.

Ipak, nije realistično očekivati da će država slati stručnjake u svaku kompaniju da prati primjenu direktive. Tu ulogu će, po njemu, ipak preuzeti tržište. Nešto drugačiji ton u odnosu na očekivanja od državne podrške iznosi Kosanović iz Hrvatske: “Slabo, nacionalna tijela tek nemaju dovoljno resursa niti načina da privuku stručni kadar”, zaključuje on. U Bosni i Hercegovini situacija je još složenija jer na državnom nivou nije usvojen Zakon o cyber sigurnosti, kao ni propisi o obaveznom prijavljivanju incidenata, osim ako oni ne predstavljaju krivično djelo u nadležnosti policije u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku.

Prilike nadmašuju prepreke

Na kraju, svi naši sagovornici dijele mišljenje da će direktiva NIS2 imati dubinski utjecaj na sve pore cyber sigurnosti u regiji u godinama pred nama. Najteže prepreke na putu njene primjene bit će nedostatak kvalificiranog osoblja i finansijskih sredstava kojim ne pomažu ni manjak svijesti o rasponu primjene direktive i ulozi države u ovom procesu.

Izvan granica Unije, NIS2 je još veća nepoznanica čije bi ignoriranje regionalne kompanije moglo lako lišiti pristupa lukrativnom tržištu EU. S druge strane, NIS2 je i prilika da se zamalo preko noći povećaju ulaganja  u nedovoljno korištene sigurnosne tehnologije i prakse, poput enkripcije podataka, automatiziranih alata, sistema za praćenje ranjivosti, upravljanje identitetima i simulacije napada. Važan momenat tiče se i pojačanog outsourcinga cyber sigurnosnih usluga, kao i angažmana privatnih sigurnosnih kompanija za edukaciju, konsalting i upravljanje kao prijeke mjere za problem manjak kadra u ovoj oblasti. Sve ovo bi u optimističnijoj varijanti moglo dovesti do širenja ulaganja i ponude na tržištu cijele Jadranske regije uz do sada neviđenu brzinu i intenzitet.

“Jasno je da će doći do znatnog povećanja ulaganja i zbog činjenice da je Direktiva u svojim mjerama adresirala sigurnost lanca opskrbe, uključujući sigurnosne aspekte odnosa između svakog subjekta i izravnih dobavljača ili pružatelja usluga. Subjekti će morati raditi procjenu rizika svojih dobavljača i pružatelja usluga te će se okretati onima koji i sami poštuju mjere zahtijevane NIS2 direktivom te tako umanjiti vjerojatnost incidenta za subjekte s kojima rade. Osim subjekata koji se moraju uskladiti sukladno kategorizaciji koja je definirana NIS2, a koja je obuhvatila i male i srednje velike tvrtke, tu će se naći i tvrtke koje čine lanac opskrbe obveznika. Dakle, veći broj nego što možemo procijeniti temeljem same kategorizacije definirane Direktivom”, navodi Kopić.

Sve u svemu, implementacija NIS2 Direktive treba donijeti značajne promjene u regionalnoj industriji cyber sigurnosti, s fokusom na povećana ulaganja, unapređenje tehnoloških rješenja i poboljšanu saradnju između različitih sektora. U svjetlu prijetnji kojima administrativne granice nikada nisu ni bile prepreka, ovo može biti važan korak ka podizanju kontinentalnog odbrambenog zida u kojem je i regija ništa manje važan bedem.

Kako digitalni pristup može školama uštedjeti vrijeme i novac

Učenici i nastavnici, serviseri i čistači, posjetioci, roditelji i mnogi drugi… U školu i njenu okolinu svaki dan ulaze sve vrste ljudi. Digitalizacijom pristupa, umjesto korištenja mehaničkih ključeva, škole mogu efikasnije i efektivnije kontrolirati ko dolazi i odlazi.

U obrazovnom sektoru, u kojem su budžeti uglavnom ograničeni – a zgrade imaju mnogo vrata i drugih otvora kojima se pristup mora kontrolisati – tradicionalna mehanička zaštita može biti skupa i zahtijeva mnogo vremena. Kada se ključevi izgube, potrebno je promijeniti brave. I teško je tačno znati ko ima pristup prostoru oko škole.

Digitalno pristupno rješenje pomaže upravama škola, roditeljima i učenicima da se osjećaju sigurnim. Kada se vrata i drugi otvori zaključavaju digitalnim uređajima, a otvaraju digitalnim akreditivima, niko ne mora brinuti o neovlaštenom kopiranju ključeva. Ako neko izgubi karticu ili telefon, dovoljno je nekoliko klikova u softveru da škola bude ponovo sigurna. Brzo je i nema zahmeta.

Digitalno upravljanje također pomaže školama da bolje iskoriste svoje prostorije. Lokalnim klubovima ili sportskim timovima može se odobriti jednokratni ili vremenski ograničen pristup školskim salama ili terenima nakon što se nastavni dan završi. Kada se termin završi, njihova prava pristupa automatski istječu.

ASSA ABLOY bežični SMARTair sistem za upravljanje pristupom pomaže školama da urade sve ovo i više – da s povjerenjem pređu na digitalni pristup i da ga učine spremnim za ono što je pred nama.

SMARTair: sigurnost kojoj možete vjerovati

Digitalni pristup nudi efikasnost koja je gotovo nemoguća uz mehaničku sigurnost. Osim što se više ne moramo brinuti hoćemo li izgubiti ključ, SMARTair digitalni pristupni sistem bilježi svaku interakciju s vratima, čineći istragu incidenta bržom i jednostavnijom. Ovlašteno osoblje u softveru ima pregled pristupa zgradi bilo kada i u realnom vremenu.

“Glavna prednost je jednostavnost upravljanja ključevima u realnom vremenu – s bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme – putem bežičnog online upravljačkog sistema”, objašnjava Francisco Fernández Soriano, IT menadžer u Dijecezanskoj školi Santo Domingo u Orihueli, Španija. “Ovo povećava sigurnost djece i osoblja, jer neovlaštene osobe ne mogu ući u školu.”

SMARTair digitalni sistem može pomoći menadžerima objekata da brzo reaguju tako što će s bilo koje lokacije daljinski zaključati neka ili sva vrata u hitnim slučajevima. Zaključavanje se može pokrenuti iz SMARTair softverskog interfejsa ili web-menadžera. Odgovorna osoba u školi može unaprijed definirati više od 250 različitih zona i odabrati hoće li zaključati cijelu zonu ili određena vrata. Škole su time sigurne da osoblje i učenici imaju najviši nivo zaštite.

Slično tome, svaki SMARTair uređaj se može podesiti da bude otvoren u slučaju nužde. Ovo bi, naprimjer, moglo pružiti vatrogasnim službama trenutni pristup cijeloj zgradi. SMARTair olakšava školama da implementiraju ovu vrstu inteligentne sigurnosti.

Pogodnost koju će korisnici primijetiti

SMARTair omogućava školama da lako pređu na digitalni pristup. Na vratima je potrebno izvesti minimalne izmjene kada se ugrađuju SMARTair uređaji, jer oko uređaja za zaključavanje nema ožičenja.

Svakom ovlaštenom korisniku može se izdati kartica, narukvica ili mobilni ključ koji je sigurno pohranjen na njegovom pametnom telefonu, s precizno definisanim dozvolama – ni manje ni više – jer ne bi svi trebali imati pristup školskoj kancelariji ili serverskoj sobi. Čistači mogu biti primljeni u isto vrijeme određenim danima u sedmici, naprimjer. Oni nemaju neograničen pristup koji kopiranje mehaničkih ključeva podrazumijeva.

Svime se upravlja iz jednostavnog web softvera. Jednako je lako pokrenuti više od jedne instalacije iz jednog interfejsa, naprimjer, ako administrator upravlja s više lokacija ili škola.

U Danskoj je Vejle Friskole uštedio ogromnu količinu vremena prelaskom na SMARTair. Upravljanje ključevima oduzimalo je “mnogo vremena, otprilike pet sati sedmično”, objašnjava Henrik Kækel iz školske tehničke službe. Sada su mehanički ključevi zamijenjeni, a više od 80 vrata i ormara zaštićeno je SMARTair uređajima.

“Ranije je bilo jako loše jer smo imali velikih problema s izgubljenim ključevima”, dodaje on. “Imali smo mnogo posla u administraciji.” Danas, osoblje Vejle Friskole provodi oko pet minuta sedmično upravljajući svojim pristupnim sistemom. “Nevjerovatno je lako shvatiti… potrebna je minuta za kodiranje za jednog učenika.”

Pouzdanost za veću cjenovnu i vremensku efikasnost

SMARTair asortiman ima više robusnih, pouzdanih uređaja napravljenih da izdrže malu djecu i tinejdžere. SMARTair može osigurati gotovo svaki ulaz oko škole – od maski i cilindara za učionice i kancelarije do katanaca na kapijama i ogradama, čak i na otvorenom. Novi SMARTair i-čitač osigurava i filtrira pristup pri svakom otvaranju na električni pogon, uključujući vanjska vrata s velikim prometom, vrata pod alarmom kao što su naučna laboratorija ili parking s automatskom barijerom.

SMARTair integriše sav pristup oko škole u jedan digitalni sistem s jednom centralom. Kredencijal može otvoriti ormarić u zajedničkim prostorijama ili svlačionicama, koji je zaključan SMARTair e-motion bravom za ormare, kao i vanjsku kapiju zaštićenu SMARTair i-gate elektroničkim lokotom.

“Sa SMARTair sistemom smo rahat”, kaže Joanna Brunton, izvršna direktorica u Westbridge školi u Novom Zelandu. “Brži je, sigurniji i jednostavan.”

Preuzmite besplatni vodič za rješenja za škole na https://www.assaabloy.com/group/emeia/campaigns/smartair-for-schools i saznajte više o o prednostima SMARTair digitalnog pristupa.

Foto: ASSA ABLOY Opening Solutions EMEIA

Potpis: ASSA ABLOY SMARTair rješenje: siguran, praktičan i pouzdan bežični pristup školama

Za više informacija kontaktirajte:

Thomas Schulz

Direktor marketinga proizvoda

ASSA ABLOY Opening Solutions EMEIA

Tel.: +49 (0) 30 8106 2970

E-mail: thomas.schulz@assaabloy.com

Historija magazina a&s Adria

Objavili smo za ovih osamnaest godina preko 14.000 stranica o uspjesima drugih, ali je nekako najteže pisati o svojim. No, imamo na šta biti ponosni. Dvije stotine brojeva a&s Adrije, liderska pozicija Adria Security Summita, poslovni kontakti širom svijeta i pokretanje a&s Middle Easta sami pričaju svoju priču

Piše: Damir Muharemović; E-mail: damir.muharemovic@asadria.com

Nije sve, onako stereotipno, počelo iz garaže, ali jeste u ekonomski nepovoljnom vremenu, pred samu globalnu ekonomsku krizu, na tržištu sigurnosti koje se tek počelo formirati i zakonski određivati, u podijeljenoj i oštećenoj zemlji, bez investicija i s velikom nepoznanicom i upitnikom iznad glava svih kojima bi se predočila ova vizija. Ideja o prvom bosanskohercegovačkom magazinu namijenjenom industriji koju većina ljudi uopće ne primjećuje u startu je sama po sebi obeshrabrujuća. Toliko da je, zapravo, niko drugi nije ni pokušao izvesti. No, jedan čovjek i jedna redakcija jeste.

Suluda ideja

Veliki entuzijazam i predanost osnivača Mahira Hodžića i prve grupe ljudi okupljene oko ovog projekta izdržao je najteže početne godine. Malo ljudi zna da se teško dolazilo do oglašivača i čitalaca, da su se naše usluge često morale kompenzirati za uređaje ili usluge pa preprodavati drugima, magazine smo autima nosili do trafika, a autori su nerijetko ustupali svoje tekstove bez naknade. Sve je to rezultiralo mnogim radnim noćima, pogotovo onima u prve tri godine poslovanja.

No, jedna je stvar bila i ostala konstanta: i najmanji višak se ulagao u dolazak do pravih poslovnih kontakata na sajmovima i konferencijama širom Evrope i u opremu za što kvalitetniji i brži rad. Takvo je stanje i mene začudilo kada sam prije dvanaest godina došao u redakciju. Doslovno se na svaki način nastojalo prisustvovati svakom većem događaju i ponuditi naše medijske ili organizacijske usluge iako smo jedva finansijski zatvarali mjesec, a nerijetko i nismo. Isprva mi nije bilo jasno, ali sada znam da je to bio jedini pravi put – ne stajati s razvojem. Nikad. Uvijek pokušavati ponuditi nešto novo, neprestano se povezivati s ljudima, širiti spektar usluga dok god ih moguće izvesti, kvalitet i zdrav odnos prema klijentima moraju biti imperativ i – ono najvažnije – nikad ne zaboraviti ljude oko sebe. Poštovati ih, cijeniti njihov doprinos i znanje, dati im priliku da iznesu i realizuju svoje ideje, ulagati u njihovo obrazovanje. Otuda dolazi jedan osjećaj, koji i sam nosim, da se projekat više ne doživljava nečijim, već i svojim. Sada je sve to naš uspjeh. Ugradili smo se u njega. Kolege postanu prijatelji, osjećaj dolaska na posao je ugodan, prijem širom svijeta otvoren i gostoprimljiv, a samo nam vremena fali da implementiramo sve što nam padne na pamet.

Nova era

Nekoliko je važnih prekretnica obilježilo početni razvoj. Prvi je, svakako, osnivanje firme Global Security d.o.o. Magazin je, naime, prvih šest mjeseci bio u suvlasništvu firme Vatrosistemi iz Sarajeva. Dogovorom o otkupu novo će preduzeće od kraja 2006. godine biti jedini nosilac projekta te izdavač magazina. Ta promjena suvlasništva redakciji je donijela novi zamah, tako da već u narednoj godini broji više stalno zaposlenih osoba. Nedugo poslije toga uslijedila je globalna ekonomska kriza, a projekat je, uprkos svemu, ipak rastao iako su ograničavajuća finansijska ulaganja učinila svaki korak ka poboljšanju mukotrpnim i teškim.

No, opet je jedan vizionarski potez utabao posve novi put. Događa se drugi i izuzetno značajan prijelomni trenutak u razvoju magazina – pokretanje jednogodišnjih pregovora s tajvanskom izdavačkom grupacijom New Era International o pridruživanju tada najvećoj medijskoj grupaciji u industriji sigurnosti. Odluka o ulasku pod okrilje njihove a&s grupacije (Automation and Security) 2009. godine bila je apsolutno opravdana i svrsishodna. Brojni pozitivni efekti pristupa najnovijim informacijama i aktuelnostima, većem broju klijenata i licence najveće svjetske medijske platforme iz oblasti sigurnosti odrazili su se na kvalitet tekstova i rast pretplate i distribucije na području Jadranske regije. Grupacija je inače bila osnovana 1991. godine i obuhvatala je petnaest izdanja širom Evrope i Azije: a&s International, a&s China Best Buys, a&s Asia, a&s China, a&s Installer, a&s Solution, a&s Taiwan, a&s SMAhome, a&s Turkiye, a&s Italy, a&s India, a&s Japan, a&s Poland, a&s Rubezh te a&s Adria, kao i niz Secutech sajmova i konferencija.

2006. Prvi broj magazina Zaštita i osnivanje izdavačke kuće

2007. Redakcija broji tri zaposlenika

2008. Počinjemo s organizacijom prvih poslovnih susreta

2009. Prvi broj magazina a&s Adria: Postajemo dio globalno najveće izdavačke a&s grupacije u industriji sigurnosti

2010.  Organiziramo odlazak na svjetske sajmove

2014.  Nova web-platforma i online usluge

2015.  Prvi Adria Security Summit

2020. U pandemijskim uslovima organizujemo Security Summit – Virtual Event

2023. Summit u Ljubljani prelazi broj od 150 izlagača

2023 Prvi broj a&s Middle Easta

Promjena imena

Prateći svoj regionalni rast, kao i rast broja pretplatnika i oglašivača, potpisanim ugovorom s a&s grupacijom u julu 2009. dotadašnje ime Zaštita promijenili smo u a&s Adria, odrednicu koja nas i danas usmjerava na šire, regionalno tržište. U globalno najtežem ekonomskom trenutku izlaz pronalazimo u pridruživanju najjačem. U narednim godinama naš je medij izrastao u respektabilno sredstvo informisanja. Imali smo pristupa objavljenim materijalima i izvorima svih magazina, što je redakciji dalo nevjerovatnu energiju. Teme su bile recentne, intervjuisani su vodeći ljudi širom svijeta, pratio se svaki tehnološki iskorak, a istovremeno lokalizirao sadržaj izvještavanjem o uspjesima regionalnih tržišnih igrača.

Sama licenca nam lakše otvara vrata svjetskih kompanija i poznatih stručnjaka, što je nam je, uz ostale koristi, dalo priliku da i našu regiju promoviramo kao sposobnu i spremnu da se uhvati u koštac s onime što se u svijetu dešava. Time smo i našim tržišnim igračima otvorili kanal saradnje s velikim proizvođačima, asocijacijama i medijima – što je postao, zapravo, i najveći benefit za naše partnere. U nama više nisu vidjeli samo informativni medij već kanal za unapređenje svoga poslovanja. Omogućili smo našim ljudima dolazak do pravih kontakata, preporučivali ih za saradnju i projekte, na upit međunarodnih kompanija zapošljavali regionalne stručnjake. I to, s još većim intenzitetom, činimo i danas, na zaista ličnu radost i zadovoljstvo. Ponosni smo na činjenicu da našim stručnjacima i poslodavcima pomažemo na koji god način možemo, da u nama vide dobru namjeru i korist te da u nekada zajedničkoj a danas podijeljenoj zemlji mi povezujemo, a ne razdvajamo.

Interesantno je da će tajvansku a&s grupaciju nekoliko mjeseci nakon našeg ulaska akvizirati i danas najveći evropski organizator poslovnih događaja, njemačka kompanija Messe Frankfurt. Ovom akvizicijom ojačala se pozicija globalno najsnažnije kompanije u oblasti izdavaštva i organizacije događaja iz oblasti sigurnosti, pa je i a&s grupacija počela poslovati pod imenom Messe Frankfurt New Era Business Media. Važno je istaknuti da se pod njihovim okriljem organizuje jedan od najvećih svjetskih sajmova Intersec Dubai kao i sve prodorniji i jači Intersec Saudi Arabia, što nam otvara i niz drugih vrata, među kojima je i podrška za naš naredni veliki projekat.

Magazin je bio pokrovitelj, medijski sponzor ili organizator blizu 1.000 poslovnih događaja

Adria Security Summit

Prije tačno deset godina počeli smo razrađivati ideju o regionalnom sajmu i konferenciji. Tu smo cijelu godinu proveli razmatrajući doslovno svaki detalj, jer bi neuspjeh unazadio ne samo taj poslovni događaj nego i kvalitet i ozbiljnost našeg dotadašnjeg rada. U tom brainstormingu nadošli smo na ideju da firmama ponudimo nešto što nemaju drugdje: jedinstven organizacijski koncept i istinski regionalni karakter. Naime, kako su veliki proizvođači već tada počeli odustajati od izlaganja na poznatim sajmovima zbog velikih troškova i malog povrata pravih kontakata, naš bi događaj ponudio nešto drugo: bio bi zatvorenog tipa, gdje bi ulazili samo ljudi koji posluju u ovoj i komplementarnim industrijama, svi bi izlagači imali jednake prilike, štand istih dimenzija i jednake mogućnosti za umrežavanje, sajmu bismo pridodali bogat glavni i popratni konferencijski program, gdje bi ponuđači mogli predstaviti svoja rješenja i, u manjim salama, organizovati svoje seminare umjesto da ulažu mnogo više resursa i vremena u svoje – te, na kraju, događaj bi se svake godine održavao u drugoj zemlji regije, čime bi se privukla uvijek nešto drugačija struktura posjetilaca i izbjegla dosada. Naziv se sam nametnuo. Adria Security Summit. Istinsko regionalno okupljanje sigurnosne industrije.

Takav koncept naišao je na odličan prijem svih u nabavnom lancu. Prvi smo Summit održali u Sarajevu 2015. godine i već je tada, statistički, bio među vodećim regionalnim događajima. Izlagački prostor popunila su 24 izlagača, a zabilježeno je prisustvo 393 posjetioca. Bio je to veliki uspjeh za nas. I danas se prisjećam entuzijazma nakon odličnih povratnih informacija prisutnih. Posjetili su nas i naši prijatelji i saradnici s Tajvana, Turske i Italije, a u svojstvu partnera projekta podržale su nas sve komore i udruženja sigurnosti iz naših zemalja. Regionalne i međunarodne kompanije koje su uzele učešća i danas su s nama, deset godina poslije. Uslijedila je organizacija u Beogradu, Šibeniku, Ljubljani i Skoplju, svaki put s velikim rastom broja posjetilaca i izlagača.

Iz teškoće opet prilika

Pred povratak u Sarajevo 2020. godine događa se pandemija, koja zaustavlja sav protok ljudi i roba i naša se ekipa ponovo stavlja na test. Nastaje nova prekretnica u našem poslovanju – snažan prelazak u online prostor. Odlazimo u Austriju da sklopimo ugovor s ponuđačem softverske platforme za networking Connect2b, a koja nam je poslužila da inače veliku bazu kontakata dodatno povežemo i registrovanim korisnicima omogućimo da lakše dođu do prave osobe, razmijene materijale i kontakte, organizuju sastanke i online konferencije itd. Istovremeno licenciramo i drugu platformu koja simulira 3D izlagački prostor sa glavnom konferencijskom dvoranom, holom, posjetiocima… Kombinacijom tih dviju platformi organizujemo Security Summit – Virtual Event, slobodno ću reći – prvi događaj takvog tipa u ovoj industriji u Evropi. Moderirali smo iz improviziranog, a kasnije i pravog studija, predavači su nam se javljali iz svojih ureda, a kompanije izlagale u virtuelnom prostoru.

Ono što je proizašlo iz toga jeste novi niz naših usluga – organizacija webinara. Danas redakcija a&s Adrije aktivno organizuje online konferencije o relevantnim, stručnim temama, a učesnici su predstavnici sigurnosnih kompanija koje su na čelu tehnološkog razvoja.

Najveći događaj na Zapadnom Balkanu

Adria Security Summit se potom smjelo odlučuje na fizičku organizaciju u Beogradu već druge godine pandemije, uz veliki rizik odgađanja ukoliko vlada Srbije donese takvu odluku. No, sreća prati hrabre, pa je to bio jedan jako uspješan događaj, a ljudi koji su dolazili iz zemalja s jakim restrikcijama i zabranom kretanja bili su iznenađeni otvorenošću i, zapravo, radosni što mogu ponovo poslovati normalno. Slijede izuzetno uspješna izdanja u Zagrebu i Ljubljani, oba s više od dvije hiljade posjetilaca i preko stotinu izlagača. Broj se izlagača u Ljubljani popeo na čak 150, uz 2.500 ljudi. Adria Security Summit je danas najveći sajam i konferencija sigurnosti od Italije do Turske, povezuje goste iz pedesetak zemalja i nosi naziv Powered by Intersec, kao dio Intersecovog portfolija.

Prodor na bliskoistočno tržište

Upravo nam je odlazak više puta na sajam u Dubaiju otvorio oči o velikim poslovnim prilikama u zemljama Zaljeva. Intersecu se samo američki ISC i kineski CPSE mogu mjeriti po snazi i veličini. Doslovno svi važniji svjetski igrači pokušavaju prodrijeti na to tržište. Zašto onda ne bismo pokušali i mi? Otvaramo firmu u Emiratima i pokrećemo novi projekat – a&s Middle East na engleskom jeziku. Zapošljavamo nove članove redakcije, novinare s dugogodišnjim iskustvom, krećemo u kreiranje novog vizuelnog identiteta i sklapamo dogovore sa svim većim događajima u tom dijelu svijeta. Neprestano obilazimo kompanije i nudimo usluge, a odziv je za početak dobar. S ponosom mogu kazati da smo za godinu i nekoliko mjeseci dospjeli na treće mjesto najčitanijih sigurnosnih medija u Zaljevu, što je zaista veliki uspjeh s obzirom na još neposložen start.

Ne znamo gdje ćemo dospjeti za deset godina i hoćemo li uspjeti ostvariti svoje ciljeve, ali znam da nas kvalitet, profesionalizam i ljudski odnos prema svima nikada nije ostavio bez nebeske podrške i pomoći.

a&s Adria je objavila više od 14.000 stranica stručnih članaka, intervjua i izvještaja

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.