11 Juna, 2026
image
Home Kategorija Vertikalna tržišta (Page 2)

Vertikalna tržišta

Siemens Sinteso Nova i Cerberus Nova

Novi detektori požara Sinteso Nova i Cerberus Nova kompanije Siemens Smart Infrastructure Buildings označavaju temeljnu promjenu u zaštiti od požara, transformirajući tradicionalno otkrivanje u proaktivne, pametne i povezane sisteme koji utiru put autonomnim zgradama

Piše: Andrej Potočnik, voditelj prodaje, Smart Infrastructure – Fire and Safety, Siemens ; E-mail: andrej.potocnik@siemens.com

Prelaskom s periodičnih provjera na kontinuirane, podatkovno vođene i samonadzorne sisteme kompanija Siemens postavlja temelje za istinski autonomne zgrade usmjerene na čovjeka. Potpuno IoT povezani portfelj omogućava 24/7 samoprovjere, nadzor u realnom vremenu, daljinsku dijagnostiku i prediktivno održavanje.

Inteligencija povezana s oblakom

Arhitektura sistema Sinteso i Cerberus zasnovana na IoT tehnologiji omogućava kontinuirane samoprovjere, nadzor u realnom vremenu, daljinsku dijagnostiku i prediktivno održavanje putem cloud aplikacija Building X Fire. Ova povezanost pruža timovima u objektima i pružaocima usluga zajedničke, praktične uvide u podatke koji omogućavaju proaktivne odgovore, umjesto reaktivnog rješavanja problema.

Zahvaljujući svojoj naprednoj tehnologiji, ovi sistemi dizajnirani su za zadovoljavanje različitih potreba u industrijama kao što su zdravstvo, visoko obrazovanje, podatkovni centri i komercijalne nekretnine. Za podatkovne centre koji zahtijevaju kontinuiranu dostupnost, automatizirane samoprovjere i nadzor u oblaku omogućavaju timovima da brzo reaguju na pregrijavanje ili električne kvarove bez ometanja kritičnih operacija. Zdravstvene ustanove imaju koristi od napredne ASAplus tehnologije, koja kombinuje višekutnu optičku i dvostruku termalnu detekciju te minimizira lažne alarme i nepotrebne evakuacije koje bi mogle poremetiti njegu pacijenata.

Kontinuirana zaštita

Testiranje bez ometanja (DFT tehnologija), uz poboljšani nadzor ulaska dima (SES), transformira održavanje. Umjesto godišnjih prekida testiranja, detektori se kontinuirano sami nadgledaju, smanjuje potrebe po aktivnosti na licu mjesta za vizuelne provjere. Nadzor mreže omogućava 24/7 praćenje uz precizno očitavanje nivoa zaprljanosti, dok detekcija poklopaca prepoznaje zaboravljene zaštitne kapice ili neovlaštene poklopce, što je posebno važno u hotelima gdje gosti mogu pokušati onemogućiti detekciju. Za visoko obrazovanje i komercijalne nekretnine koje upravljaju distribuiranim zgradama, centralizirano upravljanje sigurnošću od požara postaje ključno. Povezivanje s oblakom omogućava dosljedne standarde zaštite na svim lokacijama kroz kontinuirano praćenje, proaktivno održavanje i daljinski nadzor prostorno raspršenih objekata.

Održiva modernizacija

Noseći Siemensovu oznaku zaštite okoliša EcoTech, detektori uključuju recikliranu plastiku i smanjenu upotrebu materijala. Povratna kompatibilnost eliminiše pristup „sruši i zamijeni“ ponovnom upotrebom postojećih kablova i podloga kako bi se smanjio otpad. Održavanje zasnovano na stanju, omogućeno detaljnim podacima o zaprljanosti, produžava vijek trajanja detektora i smanjuje nepotrebne zamjene.

Sinteso Nova i Cerberus Nova ispunjavaju Siemensovo obećanje „Fire safe for life“, zaštitu koja se razvija, prilagođava promjenjivim rizicima i pruža kontinuiranu sigurnost bez prekida rada, kao temelj za istinski autonomne zgrade.

Eccos: Transformacija data centara u eri umjetne inteligencije

Podatkovni centri temelj su današnje digitalne infrastrukture. Njihove osnovne komponente obuhvaćaju sustave napajanja, hlađenja, IT opremu (serveri, mreža i  pohrana podataka) te sustave nadzora i upravljanja

Pišu: Tomislav Lacković, prodajni inženjer; Tajana Penzer Rakuljić, specijalistkinja za marketing

E-mail: tomislav.lackovic@eccos.hr; tajana.penzer.rakuljic@eccos.hr

Snažan rast tržišta podatkovnih centara u Europi izravno je povezan s razvojem umjetne inteligencije (AI), posebice generativnih modela i sustava strojnog učenja. Uz AI, dodatni poticaj rastu tržišta podatkovnih centara daju usluge u oblaku (cloud usluge), digitalna transformacija unutar industrija te regulatorni zahtjevi vezani uz energetsku učinkovitost i digitalni suverenitet. Povećanje računalnih opterećenja, osobito u AI aplikacijama, značajno utječe na tri ključna aspekta rada podatkovnih centara: potrošnju električne energije, toplinsko opterećenje i potrebu za naprednim metodama hlađenja.

Veća potrošnja energije i evolucija rashladnih sustava

Klasični serverski ormari u podatkovnim centrima troše prosječno oko 7–10 kW, dok AI serverski ormari prelaze 30 kW. U najnovijim AI centrima gustoća snage doseže i 100–300 kW po ormaru. Razlog je prelazak na specijalizirane sustave za paralelnu obradu velikih količina podataka koji generiraju znatno više topline. Zbog toga AI infrastruktura postaje jedan od značajnijih potrošača energije na globalnoj razini.

Veća gustoća snage znači više topline koju je potrebno ukloniti. Tradicionalni sustavi zračnog hlađenja (CRAC/CRAH sustavi) više nisu dovoljni za AI okruženja. Kada gustoća premaši 30 kW po serverskom ormaru, zračno hlađenje postaje neučinkovito. Porastom na 100 kW i više nužan je prijelaz na nove metode hlađenja, poput izravnog hlađenja čipa, uranjanja u dielektričnu tekućinu, hibridnih sustava s učinkovitijim izmjenjivačima topline te naprednim upravljanjem protokom tekućine za hlađenje i toplinskim zonama. Prijelaz na tehnologije hlađenja tekućinom omogućuje učinkovitiji prijenos topline, stabilniji rad sustava i smanjenje potrošnje energije.

Održivost i regulatorni zahtjevi tržišta

Europski regulatorni okvir sve snažnije naglašava energetsku učinkovitost, smanjenje emisija CO₂ i lokalizaciju podataka. Koncept „suverenog oblaka“ i zahtjevi za klimatski neutralnim radom podatkovnih centara potiču integraciju obnovljivih izvora energije, naprednih baterijskih sustava i visokoučinkovitih UPS sustava (sustava neprekidnog napajanja).

AI u upravljanju rashladnim sustavima

Osim što umjetna inteligencija uzrokuje povećanje gustoće snage, potrošnje električne energije i potrebe za dodatnim infrastrukturnim kapacitetima unutar podatkovnih centara, ona istodobno postaje i ključni alat za optimizaciju njihova rada. Drugim riječima, AI nije samo uzrok rasta opterećenja već i rješenje za učinkovito upravljanje njime.

Primjena AI modela prelazi iz klasičnog nadzora u prediktivno i autonomno upravljanje. Algoritmi strojnog učenja analiziraju povijesne i podatke u stvarnom vremenu kako bi: predvidjeli toplinska opterećenja na temelju ugrađene IT opreme, optimizirali rad ventilatora i kompresora, prilagodili protok rashladne tekućine, smanjili vršna opterećenja mreže i otkrili anomalije i potencijalne kvarove prije njihova nastanka. Na taj način postiže se manja potrošnja energije, dulji vijek trajanja opreme i veća pouzdanost sustava.

U tom kontekstu, tvrtka ECCOS-INŽENJERING d.o.o. u suradnji s partnerima razvija i implementira rješenja usklađena s konceptom upravljanja infrastrukturom podatkovnih centara pomoću umjetne inteligencije. Rješenja uključuju integraciju naprednih sustava za nadzor, analitiku i optimizaciju rada rashladnih sustava.

Integracija takvih sustava provodi se kroz jasno definirane faze kako bi se osigurala pouzdana i učinkovita implementacija. Proces započinje procjenom ugradnje sustava za optimizaciju rashladnog sustava putem dokaza konceptualnog rješenja (PoC). Nakon toga pristupa se implementaciji i realizaciji rješenja u stvarnom okruženju.

Sustav se sastoji od elemenata za praćenje temperature i vlage unutar sistema sale podatkovnog centra, sustava za prikupljanje podataka te AI komponente za upravljanje radom klimatizacijskih sustava. Senzori se postavljaju na postojeće rack ormare, unutar i izvan hladnih zona, na unaprijed definiranim lokacijama ključnima za precizno mjerenje i analizu podataka.

AI serverski uređaj

Prikupljeni podaci prenose se putem bežične SmartMesh IP mreže do AI serverskog uređaja. Ovisno o vrsti mjerenja, koriste se različite vrste bežičnih senzorskih modula – za temperaturu, vlažnost i napon – čime se osigurava sveobuhvatan uvid u radne uvjete i energetske tokove unutar sustava. AI serverski uređaj je namjenski, samostalni uređaj koji sadrži algoritme za upravljanje softverom, bazu podataka senzora i konzolu za komunikaciju sa senzorima u prostoru. Dinamički i automatski reagira na promjene u okruženju, upravljajući rashladnim jedinicama kako bi optimizirao hlađenje uz održavanje zadane temperature prostora. Uređaj prima podatke od senzora u okolini i električnih senzora, pohranjuje ih i analizira te po potrebi prenosi upravljačke naredbe rashladnim jedinicama.

Opisano rješenje već je implementirano u podatkovnom centru jednog telekom-operatera u Republici Hrvatskoj, gdje je potvrđena njegova funkcionalnost u stvarnim radnim uvjetima. Na temelju realiziranog projekta ostvarene su mjerljive uštede energije te povećana operativna učinkovitost, što dodatno potvrđuje isplativost primjene AI modela u upravljanju klimatizacijskom infrastrukturom.

Pametne brave u stambenom sektoru

Pametne su brave u stambenom sektoru prešle dug put od praktičnog ali ne i nužnog dodatka do operativnog alata od kojeg korisnici danas s pravom mnogo očekuju. Kako se tržišno usvajanje ubrzava, fokus je već izašao izvan okvira praktičnosti primjene i ide ka naprednoj kontroli, pouzdanosti i performansama na sistemskom nivou

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Pametne brave u stambenom sektoru danas ne otvaraju eksperimentalna ili hi-tech vrata za pokazivanje susjedima. Nakon faze postepenog usvajanja vođenog trendovima i tržišnom skepsom, pametne brave su došle do stadija strukturne ekspanzije na bazi kvaliteta svojih funkcija i dokazane skalabilnosti. Cifre su dovoljno ilustrativne i govore da to tržište bilježi snažan rast, s prihodima koji su u 2024. godini dosegnuli približno 2,9 milijardi dolara te premašili tri milijarde u 2025. godini. Još važniji je podatak da stambene primjene čine nemali udio u implementacijama, zahvaljujući integraciji pametnih brava u ekosisteme pametnih domova i novogradnju. Sve upućuje na zaključak da je ova tehnologija izašla iz okvira primjene u niši i postala dominantan segment tehničke zaštite u stambenom okruženju.

Gadget koji to nije

Ovaj globalni zamah posebno je vidljiv u EMEA regiji. Prema Statisti, očekuje se da će EMEA regija zabilježiti dodatnih 33,3 miliona jedinica pametnih brava između 2026. i 2029. godine – što je trend koji Yale, dio ASSA ABLOY Grupe, tumači kao odmak od percepcije pametnih brava kao opcionalnih “gadgeta” i postepeno prihvatanje istih kao standardne komponente stambene infrastrukture.

Ovaj rast daje sliku čiji ram seže dalje od puke evidencije rasta potražnje. On signalizira promjenu filozofije kontrole pristupa u stambenom sektoru. Pametne brave se sve više ugrađuju u ekosisteme pametnih domova jer zamjenjuju fizičke ključeve digitalnom autentifikacijom i omogućavaju daljinsko upravljanje. Sve se odvija uz podršku za pristup koji je individualiziran u odnosu na konkretnog korisnika i odvija se uz mogućnost praćenja u realnom vremenu. U praktičnom smislu, novo razumijevanje pristupa više se ne vezuje za brave kao fizički uređaj, nego za korisnikov identitet, dozvole i povezivost.

Iako globalna, ova transformacija nije istovjetna u svim krajevima svijeta. U Evropi, sektorska ekspanzija oblikovana je potrebama za naknadnom ugradnjom, s oko 18 miliona instalacija u 2024. godini, od kojih 60% otpada na stambene objekte. Sve stariji stambeni fond, novi zahtjevi u pogledu energijske efikasnosti i fragmentirana infrastruktura diktiraju tempo i složenost implementacije pametnih brava.

S druge strane, Bliski Istok i Afrika imaju više od tri miliona instalacija i karakteriziraju ih izgradnja objekata “od nule”, luksuzni stambeni prostori i infrastrukturni projekti iza kojih stoji država, pri čemu se pametne brave često integriraju već od najranije faze.

Ovaj proces pratilo je redefiniranje uloge pametne brave u ništa manje pametnom domu kao osnovnoj ćeliji novog stambenog sektora. Pametna brava više nije samostalni uređaj, nego dio šireg pristupnog sistema u stambenom prostoru koji se prepliće s tehnologijama za upravljanje objektima i korisničkim iskustvom i operativnom efikasnošću.

Dio operativne infrastrukture objekta

Prelazak na pametne brave više nije uvjetovan samo praktičnim prednostima. Sada se on odvija uz percepciju da ova tehnologija u stambenom sektoru predstavlja operativnu nužnost, iako je nivo svijesti različit. U porodičnim kućama, pametne brave se i dalje povezuju s praktičnošću primjene, posebno kroz eliminaciju potrebe za fizičkim ključevima i pojednostavljenje pristupa za više korisnika. “Porodične kuće trenutno su najveći i komercijalno najznačajniji segment za usvajanje pametnih brava”, kaže Juan Ashida, potpredsjednik i voditelj stambenog sektora za EMEIA regiju u kompaniji ASSA ABLOY. “Iako je praktičnost primarni pokretač usvajanja, sigurnosne prednosti sve više jačaju dugoročnu upotrebu i povjerenje.”

Ova promjena percepcije pametnih brava izraženija je u objektima kolektivnog stanovanja i upravljanim stambenim okruženjima, gdje pametne brave lako prelaze granicu promotora praktičnosti i postaju dio infrastrukture. “Pametne brave su se jasno transformirale u operativnu infrastrukturu u stambenim okruženjima, kao što su projekti izgradnje objekata za iznajmljivanje, prostora za zajednički život, studentskog smještaja i apartmana s poslugom”, objašnjava Agnieszka Filipowicz, menadžerica poslovnog razvoja za Centralnu i Istočnu Evropu u kompaniji Salto Systems.

Ovdje se fokus sa samostalnih brava pomjera u pravcu efikasnosti na nivou sistema. Daljinsko uvođenje stanara u prostor, ulazak i izlazak bez ključa te integracija sa sistemima upravljanja objektima smanjuju administrativno opterećenje. Istovremeno, vođenje evidencije o historiji pristupa prostorijama podiže nivo odgovornosti korisnika objekata u zajedničkim stambenim okruženjima.

Ista logika primjenjuje se i na pristup koji je potreban izvođačima radova i servisnom osoblju u stambenim objektima. Ovo je poseban operativni izazov u zgradama kojima se upravlja, gdje se prava pristupa moraju privremeno dodijeliti, pratiti i poništavati bez fizičke razmjene ključeva. Tehnologije kao što su Salto Virtual Network (SVN) i BLUEnet omogućavaju upraviteljima da daljinski ažuriraju prava pristupa na velikom broju lokacija i tako smanje ovisnost o mehaničkim sistemima.

Sličan pristup koristi se i u naprednim projektima na Bliskom istoku. “Pametna brava više nije stavka u brošuri. Ona je dio operativne infrastrukture objekta”, kaže Karam Hamadeh, generalni direktor kompanije Technical Product Solutions (TPS), ovlaštenog predstavnika Allegiona u GCC regiji.

Jedan od primjera su operateri koji iznajmljuju stambene prostore na kraći rok. Kod njih je pristup zasnovan na digitalnim akreditivima postao standard, ne samo zbog praktične primjene, već i zbog generiranja evidencije koja igra važnu ulogu u rekonstrukciji sigurnosnih incidenata i pravnim sporovima. U ovom kontekstu, pristup postaje kontinuirani proces koji uključuje izdavanje akreditiva, evidenciju aktivnosti i eliminaciju naporne logistike povezane s fizičkim ključevima.

Na individualnom nivou, ova promjena mijenja i načine upravljanja rizikom. Martin Pansy, suosnivač i direktor kompanije Nuki Home Solutions, objašnjava da “gubljenje mehaničkog ključa zahtijeva skupu i vremenski zahtjevnu zamjenu cijelog cilindra, ali da nestanak pametnog telefona omogućava korisniku da jednostavno i odmah poništi digitalno pravo pristupa.”

Povrat uloženog mjeren efikasnošću, ne cijenom

Kako uloga pametnih brava evoluira, paralelno se mijenja i ekonomska logika za njihovu nabavku. Povrat ulaganja više se ne definira početnim troškovima nabavke, već kroz dugoročnu efikasnost u upravljanju pristupom stambenim prostorima. “Pametne brave se sve više posmatraju kao izvori podrške za dugoročnu operativnu efikasnost jer smanjuju tekuće troškove održavanja, poboljšavaju zadovoljstvo stanara i pojednostavljuju procese upravljanja objektima”, ističe Ashida.

U novogradnji, ekonomski argument je jasan. Integracija u fazi projektovanja smanjuje složenost instalacije i omogućava standardizaciju kroz sve jedinice. Ashida ističe i kućne kancelarije kao specifičan slučaj primjene pametnih brava u porodičnim kućama. Radi se o domaćinstvima u kojima više osoba treba pouzdan i fleksibilan pristup u različitim vremenskim intervalima, što digitalno upravljanje akreditivima čini praktičnom, a ne samo teorijskom prednošću.

Osim direktnih ušteda, integracija pametnih brava može ojačati percepciju vrijednosti nekretnine i njenu tržišnu diferencijaciju. Do konkretne dobiti se dolazi kroz više prodajne cijene ili prihode od najma u konkurentnim stambenim tržištima. “U projektima novogradnje ekonomska logika je jednostavna”, kaže Hamadeh. Za stambene objekte kojima se upravlja, finansijske prednosti se akumuliraju kroz smanjenje troškova upravljanja ključevima, brže useljavanje stanara i manju potrebu za zamjenom cilindara. U slučaju renoviranja, računica postaje složenija. Postojeća vrata i izazovi integracije povećavaju i troškove i vrijeme implementacije.

“Renoviranje je nešto drugačija računica jer složenost integracije raste”, napominje Hamadeh. Ipak, dugoročna vrijednost ostaje i u takvim objektima. U prostorima za privatno i kratkoročno iznajmljivanje, uštede se mogu brzo ostvariti kroz smanjenu potrebu za intervencijama bravara, dok daljinski pristup i automatizacija poboljšavaju upotrebljivost i kontrolu.

Obim stvarne primjene na terenu dodatno potvrđuje ovu logiku. U kompaniji Nuki Home Solutions navode da je u upotrebi više od 600.000 pametnih brava, uz preko dvije milijarde operacija zaključavanja godišnje. Ove brojke ne odražavaju samo ubrzanu primjenu tehnologije pametnih brava nego i kontinuirano i svakodnevno oslanjanje na njene prednosti.

Ekspresan povrat ulaganja

“Povrat ulaganja često se ostvaruje gotovo odmah”, kaže Pansy. Dio te vrijednosti leži u svakodnevnom upravljanju rizikom. Gubljenje mehaničkog ključa obično zahtijeva zamjenu cijelog cilindra, dok se digitalni akreditivi mogu trenutno opozvati i ponovo izdati. Francisco Javier Boter Vidal, menadžer za proizvodni marketing sigurnosnih rješenja za Evropu u kompaniji ZKTeco, navodi da “pametne brave postaju ekonomski opravdane kako u stanovima tako i u kućama, posebno tamo gdje unaprijeđena sigurnost i praktičnost mogu smanjiti premije osiguranja i operativne troškove.”

Segment novogradnje prolazi kroz dubinske promjene i u načinu isporuke sistema pametne kontrole pristupa. Kao primjer može poslužiti rješenje Nuki Smart Module kompanije Nuki, u kojem se digitalni pristup integrira gotovo neprimjetno u sama vrata, bez vidljivih komponenti i potrebe za zamjenom baterija, jer se modul stalno napaja.

Mobilna podrška ostaje željeni standard

Pametni telefon je od opcionalnog dodatka postao primarni alat za pristup u mnogim stambenim okruženjima. “Mobilni pristup sve više postaje standard koji se očekuje u srednjem i višem segmentu stambenog tržišta”, objašnjava Ashida. Ipak, usvajanje tehnologija ove namjene i dalje se odvija neujednačeno. “Zabrinutost u vezi s trajanjem baterije, gubitkom uređaja i nepovjerenjem u tehnologiju su realne stavke i ne treba ih zanemariti”, kaže Hamadeh.

Otpor je još snažniji među starijim korisnicima, u domaćinstvima i u okruženjima sa slabije razvijenom digitalnom infrastrukturom. Na infrastrukturnom nivou postoji dodatna prepreka. “Zastarjeli interfoni i sistemi kontrole pristupa u starijim zgradama predstavljaju integracijske prepreke koje usporavaju usvajanje. Tehnologija je spremna, no to ne važi uvijek i za bazu instalacije”, navodi Hamadeh.

Tehničke prepreke dodatno produbljuju ovaj jaz. Pouzdanost konekcije ostaje praktičan izazov, dok interoperabilnost između platformi ograničava besprijekornu integraciju u okruženjima s više uređaja.

Hibridni modeli se nameću kao praktično rješenje. “Mnogi korisnici preferiraju hibridni model umjesto oslanjanja isključivo na mobilni pristup”, kaže Ashida. Hibridni model u praksi obično kombinira pristup putem telefona, fizičkih ključeva i tipkovnice kao tri tipa akreditiva za različite profile korisnika i situacija unutar istog domaćinstva.

Agnieszka Filipowicz iz kompanije Salto posebno ističe integraciju s Apple Walletom kao jedan od mehanizama koji može smanjiti otpor prema tehnologiji pametnih brava kod nekih profila korisnika. On kombinira BLE i NFC tehnologije u poznatom i pouzdanom okruženju, čime se olakšava prelazak s fizičkih ključeva na pametne brave.

Ključ će postati nostalgičan relikt

Rješenja kompanije Salto proširuju mobilni pristup i na nosive uređaje, što omogućava korištenje pametnih satova i sličnih uređaja u kombinaciji s telefonima. Ovo je važan detalj koji dodatno proširuje spektar akreditiva i sprečava oslanjanje isključivo na telefon kao temeljni uređaj. Tu je i biometrijska autentifikacija koja uključuje otisak prsta i prepoznavanje lica. Ona posebno dobija na značaju u višem i tehnološki naprednijem segmentu tržišta pametnih brava. Kompanija ZKTeco, naprimjer, ovdje se fokusira na razvoj rješenja za prepoznavanje vena dlana i srodne tehnologije.

Ipak, Boter Vidal napominje da su u Evropi prepreke često manje tehnološke, a više regulatorne prirode. ZKTeco i slični proizvođači već su spremni za široku primjenu naprednih biometrijskih rješenja, no ono što nedostaje jeste adekvatna i usklađena regulativa koja bi to šire podržala u praksi

“Napredak u biometriji i vještačkoj inteligenciji će pokretati inovacije i učiniti pametne brave još sigurnijim i jednostavnijim za korištenje”, navodi on. To bi u budućnosti moglo značiti i da se fokus tehnološke pažnje pomjera ka smanjenju interakcije s bravom. Tehnologije kao što je Ultra-Wideband (UWB) omogućavaju autentifikaciju na blizinu, pri čemu sistem prepoznaje dolazak korisnika i automatski otključava vrata.

“Fizički ključ će postati nostalgičan relikt”, kaže Pansy i dodaje da je budućnost u tome da se pristup autentificira neprimjetno i u pozadini.

Zašto korisnici oklijevaju?

Uprkos brzom usvajanju, ograničenja u široj primjeni pametnih brava su realnost na terenu. “Ovisnost o napajanju ostaje najznačajnija operativna ranjivost”, ističe Hamadeh. Ovo je posebno izraženo u ekstremnim klimatskim uslovima. U GCC regiji, gdje ljetne temperature redovno dostižu jako visoke vrijednosti, otkazivanje baterije prelazi iz potencijalne neugodnosti u stvarni operativni rizik. To rezervna rješenja i pažljiv odabir hardvera čini ključnim korakom u svakoj implementaciji.

Otkazivanje baterije, ambijentalni uslovi i sistemske greške mogu poremetiti pristup uz pomoć pametnih brava ako ga ne prate i odgovarajući sigurnosni mehanizmi. Kao odgovor, savremeni sistemi nude određene mjere ublažavanja rizika. Kod pametnih brava, one uključuju upozorenja o niskom nivou baterije i ugrađene fail-safe mehanizme. Za dodatnu podršku smanjenju operativnih rizika, ove tehnologije su postale standard u naprednijim platformama.

I kibernetička sigurnost je trajni izvor zabrinutosti korisnika i proizvođača. Kao povezani uređaji, pametne brave su izložene rizicima povezanim s cloud servisima i mrežnim ranjivostima. Tu su i dileme korisnika u vezi sa zaštitom privatnosti, koja i dalje utiče na tempo primjene ove tehnologije u stambenom sektoru.

“Oklijevanje korisnika je potpuno razumljivo”, napominje Pansy. Priča o kibernetičkoj sigurnosti je dovoljno zanimljiva tema da se često obrađuje i na velikim industrijskim sajmovima. To pokazuje da ova pitanja nisu ograničena samo na potrošače, nego i na proizvođače koji pokušavaju ponuditi odgovore na različite načine.

Neka rješenja odgovaraju na ove izazove kroz dizajn. Sistemi instalirani s unutrašnje strane vrata smanjuju fizičku izloženost, dok druge pametne brave dobijaju podršku za rad bez obavezne povezanosti na cloud. Tako se ograničava dijeljenje podataka i jača kontrola u rukama korisnika. Na ovaj pristup oslanja se i kompanija Nuki. Kod njih korisnički račun nije obavezan, podaci se automatski ne pohranjuju na serverima, a brava može raditi i preko Bluetooth veze, bez potrebe za cloud ili Wi-Fi povezivanjem. Enkripcija se zasniva na challenge-response mehanizmu, koji je usporediv sa standardima online bankarstva, a svaki uređaj prolazi nezavisna testiranja u laboratorijama. Istovremeno, instalacija s unutrašnje strane vrata znači da je brava nevidljiva i nedostupna izvana, bez uticaja na postojeći nivo sigurnosti.

Prihvatanje tehnologije u mješovitim stambenim objektima zahtijeva i aktivno upravljanje izvan domene same tehnologije. “Sama tehnologija ne pokreće usvajanje jer i orijentacija, edukacija i podrška imaju ključnu ulogu”, kaže Hamadeh. To je posebno važno u objektima u kojima borave profili korisnika s različitim nivoima digitalne pismenosti. Problem imaju i mreže pametnih brava koji rade unutar fragmentiranih ekosistema koji ograničavaju besprijekornu kompatibilnost između platformi i sistema unutar objekta.

Agnieszka Filipowicz ukazuje i na upravljanje životnim ciklusom akreditiva kao na često zanemaren tehnički izazov u široj primjeni pametnih brava u stambenom sektoru. Cilj je osigurati ne samo da se prava pristupa daju, ažuriraju i opozivaju na siguran način nego da se to i odvija u dovoljno velikom obimu i kroz različite uređaje i profile korisnika, a bez paralelnog stvaranja sigurnosnih praznina.

Na kraju, sigurnosni napredak u svijetu pametnih brava za sada se očekuje u tri konkretne oblasti. To su unaprijeđeni protokoli enkripcije, sigurni elementi ugrađeni u hardver i robusniji okviri upravljanja identitetom.

Integracija je krajnji cilj

Ako postoji jedan pravac razvoja pametnih brava koji ima potencijal da objedini sve, to je zasigurno integracija. “Pametne brave će sve više funkcionirati kao čvorovi unutar šireg sloja inteligencije zgrade”, objašnjava Hamadeh. Ova vizija se proteže i na adaptivne politike pristupa. To znači da će sistemi reagirati na ponašanje korisnika i kontekst rizika, umjesto da rade prema fiksnim pravilima. Za još bolje rezultate, njih će se povezivati i sa sistemima za upravljanje posjetama, kao i BMS platformama. “Platforme će nastaviti da se razvijaju i nude dublju integraciju sa sistemima za upravljanje objektima, pametnim domovima i BMS sistemima putem API-ja”, dodaje Agnieszka Filipowicz.

Na Bliskom Istoku, ovaj trend već izlazi izvan okvira pojedinačnih zgrada. Veliki projekti mješovite namjene i koncepti pametnih gradova implementiraju se “od nule” na samom terenu. Tako se kreira prilika za implementaciju inteligentnog pristupa na nivou gradske infrastrukture. Taj nivo integracije se već neko vrijeme razmatra i planira u ovoj regiji.

Pametne brave postaju dio međusobno povezanih sistema koji se protežu kroz stambena okruženja. One mogu poslužiti kao okidači za koordinirane reakcije povezane sa sistemima rasvjete, klimatizacije i sigurnosti, čime se dolazi do stambenih prostora koji brže reagiraju na promjene situacije na terenu.

Ipak, integracija je često nepotpuna. Fragmentacija tehnologija i neujednačeni standardi i dalje ograničavaju razvoj potpuno objedinjenih stambenih okruženja.

Prema Hamadehu, svi ovi trendovi jasno opisuju krajnji cilj, a to je konvergencija mobilnog, biometrijskog i kartičnog pristupa u jedinstvenu interoperabilnu platformu. Vodeći proizvođači danas već rade na tom nivou, dok je šira primjena u stambenom sektoru neizbježni sljedeći korak.

Dokaz kroz upotrebu

Razvoj pametnih brava ima jasan zadani pravac, ali njihov uspjeh neće zavisiti isključivo od tehnologije. Kao i kod drugih integriranih sistema u zgradama, inteligencija u upravljanju pristupom mora se dokazati kroz mjerljive rezultate. To se prvenstveno odnosi na pouzdanost, upotrebljivost, sigurnost i integraciju.

Podaci o ponašanju korisnika podržavaju ovaj smjer djelovanja i šalju ohrabrujuće poruke kada su u pitanju pametne brave u stambenom sektoru. Nakon što korisnici iskuse pametni pristup u praksi, rijetko se vraćaju fizičkim ključevima. Razlika u percipiranom nivou praktičnosti između dvije tehnologije ostaje nepremostiva, ali je ključno pitanje koliko brzo će se ta granica preći u slučaju pametnih brava.

Još jedan faktor koji dobija na značaju jest edukacija i podizanje nivoa svijesti korisnika, što je često zanemarena komponenta naredne faze primjene tehnologije pametnih brava. Umjesto fokusa na dostupnost samih uređaja, brzinu tranzicije prema ovoj tehnologiji u stambenom sektoru odredit će razumijevanje prednosti i praktične primjene pametnih brava.

U konačnici, pametne brave neće zamijeniti tradicionalne sisteme samo kroz nove funkcije koje nude. One će to učiniti tako što će pokazati da mogu efikasnije upravljati pristupom u sve složenijim stambenim okruženjima, uz održavanje delikatnog balansa između praktičnosti i kontrole, te inovativnosti i povjerenja.

Aikom: Novi izazovi za održiv razvoj bežičnih mreža

Tržište fiksnog bežičnog povezivanja prošlo je kroz radikalnu transformaciju. Nivo šuma se povećao, spektar je potrošen, pojavila se konkurencija u vidu optike, fiksnog 5G-a i LEO satelita, dok su prosječni prihodi po korisniku u većini regija tvrdoglavo ostali na istom nivou

Piše: Marko Peica, direktor prodaje za Jadransku regiju, Katar, Tursku i Grčku, Aikom International; E-mail: marko.peica@aikominternational.com

Za WISP-ove (pružaoce usluga bežičnog interneta) to znači da se prostor za grešku smanjuje. Pristupi koji su nekada funkcionirali, kao što su reaktivno dodavanje kapaciteta, jurenje za maksimalnim brzinama ili zamjena platformi svakih nekoliko godina, više nisu održivi. Danas uspjeh više nego ikada ovisi o sposobnosti mreže da se ekonomično skalira, utemeljene na osnovama koje su ostale nepromijenjene.

Konvergentna Evo arhitektura kompanije Cambium Networks nameće se kao prirodan i praktičan korak u razvoju WISP mreža, dok rješenja kakvo je ePMP i dalje zadržavaju ključnu ulogu u njihovoj dugoročnoj izgradnji. Ona uvodi brojne inovacije, uključujući radiouređaje s dvostrukim ili trostrukim opsegom, Multi-User i Massive MIMO, ublažavanje smetnji, faktor ponovnog korištenja istog frekvencijskog kanala, OFDMA i Multi-Link Operation (MLO).

Predvidivost važnija od brzine

Serija ePMP 4000 u potpunosti je pripremljena za rad s Evo sistemom, omogućavajući WISP-ovima da već danas implementiraju povezivanje visokih performansi uz održavanje strukturiranog puta ka Evo platformi. Maksimalan protok podataka može izgledati impresivno u marketinškim materijalima, ali WISP-ovi znaju da se prave mreže ocjenjuju pod opterećenjem i u nesavršenim radiofrekvencijskim uslovima – a ePMP-ovo predvidiv rad omogućava operaterima da planiraju kapacitet, isporuče konkurentne pakete velikih brzina i spriječe mali broj pretplatnika da naruše performanse ostalima.

Smetnje više nisu izuzetak

Nivoi šuma sada su podrazumijevano radno stanje. Kolokacija, ponovna upotreba spektra i konkurentske instalacije znače da WISP-ovi moraju pretpostaviti da će smetnje biti prisutne od prvog dana – i da neće nestati.

ePMP rješava ovu realnost kroz planirano i predvidivo upravljanje vremenom kada svaki uređaj šalje i prima podatke, sinhronizaciju, kontrolu uploada i dizajn otporan na smetnje. Ove mogućnosti osiguravaju pouzdan rad, dok istovremeno omogućavaju nesmetanu migraciju na Evo kada operateri odluče preduzeti taj korak, bez skupih rekonstrukcija mreže.

Usklađivanje troškova

Malo je vjerovatno da će se prosječni prihodi po korisniku povećati u bliskoj budućnosti. Troškovi izlazaka na teren, periodičnih naknada i ciklusa nadogradnje brzo se nagomilavaju dok platforme koje zahtijevaju čestu zamjenu hardvera ili mjesečne naknade za licenciranje brzo nagrizaju marže.

Usklađivanjem troškova pretplatnika sa stvarnim prihodima, eliminisanjem ponavljajućih troškova licenciranja i podržavanjem inkrementalnih nadogradnji, rješenja kao što je ePMP omogućavaju WISP-ovima da poboljšaju performanse i izbjegnu zamjenu opreme. ePMP omogućava operaterima da odmah nadograde performanse, migriraju kada i gdje to ima komercijalnog smisla, zaštite postojeće kapitalne investicije i izbjegnu troškove i poremećaje masovnih zamjena opreme. To je i prvi korak ka Evo arhitekturi, budući da osigurava nesmetan prelazak na ono što dolazi sljedeće.

Panduit FMPS: Veća snaga, veće udaljenosti i vrhunska sigurnost

Fault Managed Power System kompanije Panduit omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnološkim sistemima. Kao centralizirana infrastruktura, olakšava upravljanje, nadzor i rezervno napajanje, uz veću otpornost i jednostavno prilagođavanje rastućim zahtjevima

Piše: Robert Zore, voditelj razvoja poslovanja, EGAL; E-mail: robert.zore@egal-eu.com

Panduitov Fault Managed Power System (FMPS) je siguran, efikasan i pouzdan sistem distribucije energije, osmišljen za napajanje opreme na velikim udaljenostima. Kao inovativno rješenje, sistem-integratorima omogućava stabilnu i sigurnu isporuku značajne količine energije do udaljenih uređaja. FMPS pripada klasi 4 i prvi je na tržištu usklađen s novim standardom UL 1400-1, čime donosi jednostavniju instalaciju te značajne uštede vremena i troškova.

Kako funkcioniše?

FMPS koristi impulsnu struju (Pulse Current) kao metod distribucije energije. Predajnik (transmiter) pretvara standardnu izmjeničnu struju (AC) u energiju u obliku kontroliranih impulsa (fault-managed power) ili u impulsno upravljanu energiju (fault managed power pulses) putem bakarnog kabla klase 4 do prijemnika. Prijemnik potom pretvara impulsni signal u napajanje od +/- 48 VDC, koje može opsluživati više krajnjih uređaja. Zahvaljujući mogućnosti nadzora kvarova, sistem omogućava siguran prijenos veće snage u odnosu na sisteme klase 2. Time Panduitov FMPS zadržava sve sigurnosne prednosti niskonaponskih instalacija, dok istovremeno omogućava isporuku mnogo veće snage na znatno većim udaljenostima.

Kolika je snaga i domet?

FMPS omogućava isporuku do 600 W po jednom bakarnom paru, na udaljenosti do 2 kilometra (u zavisnosti od uslova instalacije). Snaga i domet koje sistem može postići zavise od debljine provodnika, što se može vidjeti iz tabele:

Prednosti u odnosu na tradicionalne sisteme napajanja

Ušteda do 40% na materijalnim troškovima – Sigurna distribucija energije omogućava tehničarima instalaciju Panduitovog FMPS-a uz manje materijala, što rezultira nižim troškovima i bržom implementacijom u odnosu na klasične sisteme napajanja.

Smanjenje operativnih troškova kroz centraliziranu arhitekturu – Centralizirano napajanje omogućava jednostavnije upravljanje rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom. Infrastruktura se može pratiti i upravljati s jedne tačke, čime se izbjegavaju skupi odlasci na udaljene lokacije.

Prednosti u odnosu na sisteme klase 2

Ušteda do 60% na troškovima kablova – FMPS omogućava do šest puta veću snagu i distribuciju na do 30 puta veće udaljenosti u odnosu na sisteme klase 2, čime se smanjuje potreban broj bakarnih parova i omogućava korištenje tanjih kablova.

Manji zahtjevi za prostor i hlađenje u centralnoj opremi – FMPS sigurno isporučuje veću snagu pri višim naponima, povećavajući kapacitet po jedinici prostora (RU) i smanjujući gubitke energije u vidu toplote, uz veću ukupnu efikasnost.

Gdje se koristi?

Fault Managed Power System omogućava sigurnu, održivu i pouzdanu distribuciju energije svugdje gdje je potrebna. Panduitov FMPS može služiti kao osnovna infrastruktura za distribuciju energije u različitim okruženjima i tehnologijama. Sistem je centraliziran radi lakšeg upravljanja rezervnim napajanjem, nadzorom i kontrolom, čime se povećava otpornost sistema i omogućava skaliranje u skladu s rastućim tehnološkim zahtjevima.

Primjena u bežičnim mrežama u objektima

Bežična povezanost sve više ulazi u poslovne mreže, unapređujući performanse i mijenjajući način rada. Pouzdane veze, siguran pristup podacima i komunikacija na zahtjev postaju temelj savremenog poslovanja – svojevrsna “četvrta komunalna usluga” na koju se korisnici svakodnevno oslanjaju.

Panduit nudi rješenja vrhunske klase za poslovna okruženja širom svijeta, optimizirajući povezivost kroz jedinstven pristup mrežnoj i fizičkoj infrastrukturi. U DAS (Distributed Antenna System), D-RAN ili small cell arhitekturama, Panduit FMPS omogućava sigurno napajanje udaljenih radiojedinica. Istovremeno, optički i bakarni kablovi mogu se polagati kroz iste trase, čime se ubrzava instalacija, dok centralizirano napajanje olakšava rezervno napajanje, nadzor i kontrolu, uz veću pouzdanost bežične mreže.

FMPS u pametnim zgradama

U pametnim zgradama, povezani sistemi poput rasvjete, sigurnosti, klimatizacije, ventilacije i grijanja te audio-videorješenja integriraju se kroz IP mrežu, razmjenjuju podatke i omogućavaju efikasnije upravljanje objektima. Pouzdane mreže visokih performansi oslanjaju se na Panduitovu infrastrukturu kako bi osigurale povezivanje uređaja i distribuciju podataka i komunikacije tamo gdje su potrebni.

Panduit Fault Managed Power System dodatno unapređuje pouzdanost mreže unutar objekata kroz sigurnu i centraliziranu distribuciju energije. Kao certificirani sistem klase 4, omogućava zajedničko vođenje optičkih i bakarnih kablova, čime se instalacija ubrzava i pojednostavljuje. FMPS omogućava isporuku velike snage na velikim udaljenostima, uz manju količinu kablova i podršku većem broju krajnjih uređaja.

Zaključak

Panduit Fault Managed Power System donosi optimalnu sigurnost, efikasnost i pouzdanost uz potpunu kontrolu nad sistemom. Sistem-integratori mogu implementirati napredne tehnologije i centralizirano napajanje i na zahtjevnim lokacijama, na većim udaljenostima, uz skalabilan i fleksibilan dizajn koji osigurava dugoročnu održivost i spremnost za buduće potrebe. Dobro došli u novu eru distribucije energije uz Panduit Fault Managed Power System.

Hytera: Povezivost visokog učinka za najzahtjevnije terene

Kompanija Hytera je na nedavno održanom sajmu MWC26 u Barceloni najavila uvrštavanje uređaja PNC660 450 MHz na whitelistu platforme 450Connect, što je važan pomak u razvoju komunikacija za javne sigurnosne službe i komunalni sektor Jadranske regije

Piše: Melina Politi, voditeljica marketinga za Jugoistočnu Evropu, Hytera Communications Europe ; E-mail: melina.politi@hytera-europe.com

Kako se regija ubrzano udaljava od zastarjelih uskopojasnih tehnologija i prelazi na LTE i 5G mreže, raste i potreba za uređajima koji objedinjuju robusnost i napredne funkcionalnosti. Ovaj tehnološki zaokret jasno ukazuje na promjenu prioriteta – od osnovne povezanosti ka inteligentnim, pouzdanim i sigurnim komunikacijama.

Frekvencijski opseg od 450 MHz sve više se prepoznaje kao temelj otpornosti nacionalnih sistema. U Jadranskoj regiji sve je izraženiji trend njegove primjene u upravljanju elektroenergetskim mrežama, gdje omogućava stabilnu i nezavisnu distribuciju energije, bez oslanjanja na komercijalne mreže. Paralelno s tim, regulatorna tijela postepeno prilagođavaju raspodjelu spektra, dajući prednost komunikacijama za javnu sigurnost i širokopojasnim sistemima od kritičnog značaja. Istovremeno, vlade i operateri ulažu u modernizaciju infrastrukture, prelazeći s CDMA tehnologije na LTE kako bi odgovorili na rastuće potrebe za prijenosom podataka u pametnim mrežama i IoT okruženjima.

Brojne prednosti

Specifična geografija regije s planinskim masivima i razuđenom obalom nameće dodatne zahtjeve za pouzdanost signala. Upravo tu dolazi do izražaja prednost 450 MHz opsega, koji omogućava pokrivenost na većim udaljenostima i stabilnu vezu čak i u područjima gdje klasične komercijalne LTE mreže imaju ograničenja. Ova karakteristika posebno je važna za timove na terenu, koji često rade u zahtjevnim uslovima poput podzemnih objekata ili armiranobetonskih postrojenja, do kojih standardni signal teško dopire.

Sophia Yin, generalna direktorica Hytere za Evropu, istakla je značaj ovog iskoraka za evropsko tržište i dalji razvoj 450 MHz rješenja. “450Connect whitelist certifikacija i potpisivanje distributerskog ugovora s kompanijom B.Schmitt snažan su početak 2026. godine, a naš fokus ostaje na ubrzanju implementacije PNC660 450 MHz u Evropi i daljim ulaganjima u razvoj pouzdanih i sigurnih komunikacijskih rješenja za operatere kritične infrastrukture”, kazala je Yin.

Vrijednost ovog rješenja ne ogleda se samo u tehničkim karakteristikama već i u njegovom ekonomskom i operativnom značaju. Zahvaljujući mogućnosti pokrivanja velikih područja uz znatno manji broj baznih stanica, 450 MHz mreže omogućavaju mnogo niže ukupne troškove implementacije i održavanja u odnosu na sisteme koji koriste više frekvencije.

Pomoć u turizmu

Ova prednost posebno dolazi do izražaja tokom turističke sezone na Jadranu, kada su komercijalne mreže često preopterećene. U takvim uslovima, uređaji kakav je PNC660 rade na namjenskim, privatnim kanalima, osiguravajući prioritetnu komunikaciju za hitne službe i tehničko osoblje. Uz integrisani sigurnosni čip visokog nivoa zaštite i podršku za napredne komunikacijske funkcije poput grupnih poziva i prijenosa videa, Hytera PNC660 450 MHz je više od samog uređaja. To je robusno i sigurno rješenje koje otvara vrata novoj generaciji infrastrukture u Jadranskoj regiji, pružajući pouzdanu komunikaciju u trenucima kada je svaka sekunda od presudne važnosti.

Sigurnost željezničke infrastrukture

Dok evropske direktive kucaju na vrata, a prijetnje ne čekaju, željeznice u regiji balansiraju između naslijeđene infrastrukture i zahtjeva modernog doba – u utrci u kojoj nema mjesta za zastoj. U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve složenije

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

U španskoj općini Adamuz, 18. januara 2026. godine, brzi putnički voz iskočio je iz šina. Drugi voz udario je u njega. Poginulo je 46 ljudi, više od 290 osoba povrijeđeno. Dionica je bila renovirana svega osam mjeseci ranije, a u projekat je uloženo 700 miliona eura. Voz je prošao tehnički pregled svega tri dana prije nesreće, no prva istraga pokazala je frapantan uzrok: lom šine dužine svega 40 centimetara. Toliko može biti dovoljna razlika između rutinskog putovanja i nacionalne katastrofe.

Statistika koja opominje

Upravo zbog te tanke linije, željeznica se decenijama gradila kao simbol najsigurnijeg vida transporta. Međutim, Adamuz je surov podsjetnik da sigurnost nije statična kategorija; ona se gradi svaki dan, ali se gubi u sekundi. Prema podacima Međunarodne željezničke unije (International Union of Railways), broj značajnih željezničkih nesreća porastao je za 21,5 posto između 2020. i 2024. godine. Ponekad su uzrok neažurirane zakrpe na softverskom sistemu koji upravlja signalizacijom, ponekad oprema čeka sanaciju koju budžet nije odobrio, a ponekad je to, kao u Adamuzu, 40 centimetara metala.

A upravo tu leži paradoks koji obilježava željezničku infrastrukturu u našoj regiji: sistemi koji prevoze milione putnika godišnje nasljeđuju decenije nesistemskih ulaganja, dok im istovremeno na vrata kucaju evropske direktive, novi standardi i prijetnje koje stara infrastruktura nikada nije morala poznavati – od cyber napada na signalizacijske sisteme do sofisticiranih pokušaja sabotaže. Hiljade putnih prijelaza i dalje čekaju na modernu aktivnu zaštitu, dok starost infrastrukture na ključnim dionicama često premašuje projektovani vijek trajanja. To su ranjivosti koje stara mreža, građena za neko drugo vrijeme, ne može sama riješiti.

Politička čekaonica

Problem, međutim, nije samo u zastarjelom čeliku i betonu. Jasno je da najveći izazov željezničke infrastrukture u regiji ostaje političke prirode. Dok najsavremenija tehnološka rješenja kucaju na vrata, administrativna rascjepkanost i spora implementacija evropskih standarda drže regiju u “čekaonici” moderne sigurnosti. Bez snažnijeg političkog zaokreta i usklađivanja sa strateškim koridorima, jaz između stanja na našim prugama i evropskih sigurnosnih imperativa samo će se produbljivati, ostavljajući sigurnost putnika na milost i nemilost naslijeđenih sistema.

U regiji koja je naslijedila infrastrukturu iz prošlog vijeka, a suočava se s regulatornim zahtjevima ovog, pitanje sigurnosti željeznica postaje sve kompleksnije. To  je i bio povod za razgovor s operaterima i proizvođačima sigurnosnih rješenja kako bismo razumjeli gdje stoje željeznice danas i koliko su zaista daleko od onoga gdje bi trebale biti.

IZAZOVI KOJI NE ČEKAJU

Željezničke mreže u regiji nose teret dva vremena odjednom. S jedne strane, infrastruktura projektovana i građena u prošlom vijeku, tuneli, mostovi i kolosijeci koji zahtijevaju konstantnu pažnju i kontinuirana ulaganja. S druge, digitalizacija koja ubrzano mijenja prirodu prijetnji, pretvarajući sigurnost iz isključivo fizičkog u kompleksno tehničko-organizacijsko pitanje. U toj napetosti između staroga i novoga žive operateri i stručnjaci koji svakodnevno drže željezničke sisteme u pogonu. Njihovi odgovori na izazove razlikuju se po kontekstu i pristupu, ali polazišna tačka je gotovo uvijek ista: sistem koji se mora štititi veći je, složeniji i ranjiviji nego što izgleda izvana.

Teret naslijeđa

Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine otvoreno govore o infrastrukturnim izazovima s kojima se suočavaju. Kao javno preduzeće koje upravlja jednom od najzahtjevnijih željezničkih mreža u regiji, s gustom mrežom tunela, mostova i planinskih dionica, svjesni su da sigurnost nije jednom zauvijek osigurana, već zahtijeva svakodnevnu posvećenost i kontinuirani angažman na terenu. “Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine kontinuirano ulažu maksimalne napore u održavanje visokog stepena sigurnosti željezničkog saobraćaja, suočavajući se sa složenim infrastrukturnim izazovima koji su rezultat višedecenijskog nedostatka sistemskih investicija. Iako je na većini dionica tehnički propisan ciklus remonta od 25 godina istekao čak dva puta, a tek 25,5% (dionica Sarajevo – Čapljina) ukupne mreže prošlo kroz glavnu opravku, sigurnost putnika i robe niti jednog trenutka nije ugrožena zahvaljujući operativnim i preventivnim mjerama koje čine temelj poslovanja ŽFBiH”, navode iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Digitalni preokret

Hrvatska željeznica sagledava izazove kroz drugačiju prizmu, ne toliko kroz fizičku dotrajalost koliko kroz kompleksnost sistema koji se mora nadzirati i štititi u cijelosti, od prve do posljednje stanice.

“Sigurnost željezničke infrastrukture danas se suočava s nekoliko značajnih izazova. Prije svega, riječ je o vrlo kompleksnom i prostorno rasprostranjenom sustavu koji obuhvaća veliki broj objekata – od kolodvora i tunela do signalno-sigurnosnih sustava. Upravo ta rasprostranjenost zahtijeva kontinuiran nadzor i koordinaciju različitih službi. Osim toga, željeznička infrastruktura je po svojoj prirodi otvoren sustav koji svakodnevno koristi velik broj putnika i zaposlenika, što dodatno povećava potrebu za učinkovitim sigurnosnim mjerama”, kazao je Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi. U posljednje vrijeme sve veći izazov, naglašava on, predstavlja i rastuća digitalizacija sistema, zbog čega sigurnost više nije samo fizičko pitanje već uključuje i zaštitu informacijskih i komunikacijskih sistema. Različiti konteksti, različite polazišne tačke, ali zajednički zaključak koji se nameće sam od sebe. Izazovi željezničke sigurnosti danas su istovremeno fizički i digitalni, vidljivi i skriveni, naslijeđeni i tek nadolazeći. I upravo ta kombinacija čini ih posebno zahtjevnim za upravljanje.

Strateški zaokret u investicijama

Dok operateri na terenu rješavaju svakodnevne izazove, šira slika pokazuje da se način na koji se ulaže u sigurnost korjenito mijenja. Krešimir Paić, direktor kompanije ECCOS inženjering, primjećuje jasno ubrzanje investicija, prvenstveno potaknuto EU fondovima, ali i promijenjenim sigurnosnim okruženjem u Evropi.

“Ta ulaganja više nisu fragmentirana i reaktivna, već sve više imaju sistemski, integrirani i strateški karakter. Najveći dio sredstava usmjerava se u tri ključna segmenta: centralizirane nadzorno-upravljačke sustave (PSIM i ICMS), kojima se postiže integracija više sigurnosnih podsustava, ali i omogućuje upravljanje incidentima kao i praćenje anomalija u radu i korištenju sustava putem algoritama baziranih na umjetnoj inteligenciji te konvergencija sustava tehničke zaštite i IT i OT sustava; videonadzorne sustave bazirane na IP kamerama koje rade u vidljivom i IC području, a opremljene su i sa naprednom videoanalitikom baziranom na umjetnoj inteligenciji; te perimetarsku zaštita kritičnih objekata kao što su željeznički kolodvori i prometna čvorišta te kritične dionice pruga”, analizira Paić.

Prema njegovim riječima, posebno je izražen trend prelaska s izoliranih tehničkih rješenja na integrirane sigurnosne arhitekture, gdje se tehnička i cyber sigurnost sve više promatraju kao jedinstven sistem.

SLOJEVITA ODBRANA

Zaštita željezničke infrastrukture nikada nije jednodimenzionalna. Putnička stanica nije isto što i teretni terminal, a tunel postavlja potpuno drugačije sigurnosne zahtjeve od željezničko-cestovnog prijelaza. Upravo ta raznolikost objekata i situacija koje se moraju pokriti potiče operatere i stručnjake da sigurnost grade u slojevima, kombinirajući tehničke, fizičke i organizacijske mjere u jedinstven sistem koji mora funkcionirati kao cjelina, čak i kada jedan od slojeva zakaže. Kako taj sistem izgleda u praksi, najbolje govore oni koji ga svakodnevno primjenjuju.

Čovjek na terenu

U Željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine osnova svega je neposredna prisutnost na terenu. Dok mnogi operateri u Evropi sve više prelaze na automatizirane sisteme nadzora, ŽFBiH svoju strategiju sigurnosti gradi oko specijaliziranog osoblja koje poznaje svaki metar pruge i čije iskustvo i poznavanje terena ostaju nezamjenjiv element ukupnog sistema zaštite.

“Strategija sigurnosti ŽFBiH zasniva se na svakodnevnom fizičkom nadzoru i preventivnom opažanju putem specijalizovanog osoblja, uključujući ophodare, čuvare mostova i klizišta, koji kontinuirano vrše obilazak pruge kako bi detektovali bilo kakve promjene na terenu. Poseban fokus stavljen je na održavanje gornjeg i donjeg stroja, redovno mašinsko rešetanje zastorne prizme i čišćenje pružnog pojasa, čime se osigurava stabilnost na 166 tunela i brojnim mostovima širom mreže. U okolnostima gdje infrastruktura zahtijeva sanaciju, koriste se provjerene metode poput uvođenja ʻlaganih vožnjiʼ, čime se brzina prilagođava stanju kolosijeka uz ispunjenje svih sigurnosnih uslova”, pojasnili su iz Službe za odnose s javnošću ŽFBiH.

Zaštita iz više uglova

Hrvatska željeznica pristupa zaštiti kroz drugačiji, ali komplementaran okvir, onaj koji Marino Čerkez, direktor Sektora za korporativnu sigurnost u HŽ Infrastrukturi, opisuje kao slojevit.

“Sigurnost željezničke infrastrukture temelji se na takozvanom slojevitom pristupu zaštiti, koji kombinira tehničke, fizičke i organizacijske mjere. S tehničke strane primjenjuju se sustavi videonadzora, sustavi kontrole pristupa te različiti senzorski sustavi koji omogućuju pravodobno uočavanje potencijalnih sigurnosnih događaja”, ističe Čerkez. Ti sistemi u pravilu su povezani s operativnim centrima u kojima se kontinuirano prati sigurnosna situacija. Fizičke mjere uključuju zaštitne ograde, kontrolirane ulazno-izlazne tačke, kao i prisustvo sigurnosnog osoblja na osjetljivim lokacijama. “Posebna pozornost posvećuje se objektima od strateške važnosti poput tunela i mostova. Organizacijski aspekt obuhvaća jasno definirane sigurnosne procedure, redovite procjene rizika te kontinuiranu edukaciju zaposlenika. Važan element je i suradnja s nadležnim institucijama i službama koje sudjeluju u zaštiti kritične infrastrukture”, pojasnio je on.

Bez obzira na tehnološku razinu, sigurnost željezničke infrastrukture uvijek počiva na kombinaciji ljudske prisutnosti, tehničkog nadzora i organizacijske discipline. Nijedan od tih elemenata sam za sebe nije dovoljan.

TEHNOLOGIJA U PRAKSI

Svaka rasprava o sigurnosnim tehnologijama u željeznici prije ili kasnije dođe do istog pitanja: ne šta postoji na tržištu, nego šta se u praksi zaista pokazalo učinkovitim. Odgovor rijetko kada ukazuje na jedno rješenje. Iskustvo operatera u regiji pokazuje da tehnologija funkcioniše onoliko dobro koliko je dobro integrisana u širi sistem nadzora i upravljanja i koliko brzo može pokrenuti pravu reakciju u pravom trenutku.

Prijelaz kao prioritet

U Željeznicama Federacije BiH konkretni rezultati vidljivi su prije svega na željezničko-cestovnim prijelazima – historijski jednoj od najopasnijih tačaka svake željezničke mreže. “Kao najefikasnije tehnološko rješenje u prevenciji incidenata pokazali su se sistemi aktivne zaštite na prelazima. U 2023. godini uspješno je instalirano šest novih automatskih uređaja sa svjetlosno-zvučnom signalizacijom i polubranicima u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu, uprkos činjenici da ugradnja po jednom prelazu košta između 450.000 i 550.000 KM (230.000–280.000 eura). Dodatnu sigurnost pruža i spremnost sistema na ekstremne vremenske uslove, kada se uvodi pojačana ophodnja radi detekcije deformacija na šinama, dok se transport opasnih materija vrši uz striktno poštovanje certifikata koje izdaje ROŽ BiH i Evropska željeznička agencija (ERA)”, navode iz ovog javnog preduzeća.

Integracija kao odgovor

Hrvatska željeznica dolazi do sličnog zaključka, ali kroz drugačiji put. “U praksi se najuspješnijim pokazao integrirani pristup sigurnosnim tehnologijama, odnosno povezivanje više sustava u jedinstvenu platformu za nadzor i upravljanje sigurnošću”, isče Marino Čerkez. Posebno su se efikasnima pokazali napredni sistemi videonadzora s analitičkim funkcijama, sistemi kontrole pristupa na kritičnim infrastrukturnim točkama te perimetarski sistemi zaštite koji omogućuju pravovremeno otkrivanje neovlaštenog pristupa. Čerkez napominje i ono što mnogi operateri podrazumijevaju: “Takva rješenja omogućuju bržu reakciju sigurnosnih službi i značajno doprinose prevenciji incidenata. Iz razumljivih razloga, detalji konkretnih sigurnosnih događaja i operativnih postupanja ne iznose se javno, no iskustvo pokazuje da kombinacija tehnologije i dobro organiziranog operativnog odgovora ima vrlo pozitivan učinak na ukupnu razinu sigurnosti.”

No, dok operateri govore o onome što funkcioniše danas, industrija već gleda korak dalje. Krešimir Paić, direktor ECCOS inženjeringa, postavlja jasnu dijagnozu trenutnog stanja tržišta: potražnja se mijenja, jer se mijenja samo razumijevanje sigurnosti.

“Tržište trenutno najviše traži rješenja koja omogućuju operativnu učinkovitost uz visoku razinu automatizacije. U tom smislu, izdvojio bih nekoliko kategorija: nadzorno-upravljački sustavi iz kategorija PSIM, CSIM i ICMS, koji omogućuju objedinjeno upravljanje incidentima i donošenje odluka u realnom vremenu, inteligentni videonadzor (VMS + videoanalitika) s naglaskom na prepoznavanje obrazaca ponašanja, detekciju prijetnji i smanjenje lažnih alarma, ostali sustavi tehničke zaštite uključujući kontrolu pristupa, zaštitu perimetra i protuprovalu”, navodi Paić zaključivši kako klijenti danas traže rješenja koja nisu samo tehnološki napredna nego i skalabilna, interoperabilna i usklađena s EU standardima.

AI preuzima nadzor

Na te se zahtjeve za automatizacijom nadovezuje Matija Mandić, direktor Odjela za integrisanu sigurnost i pametne sisteme u kompaniji KING ICT, precizirajući da AI više nije samo dodatak videonadzoru već tehnologija koja suštinski mijenja pravila igre.

“AI omogućuje pravovremenu i pouzdanu detekciju potencijalnih incidenata kroz naprednu analizu videa i podataka u stvarnom vremenu. Posebno je značajna u nadzoru željezničko-cestovnih prijelaza, gdje omogućuje pravovremeno prepoznavanje rizičnih situacija poput loma branika, detekcije neispravnog branika koji se ne spušta ili ne zatvara cestu prilikom prolaska vlaka, zadržavanja vozila unutar prijelaza, kao i neovlaštenog ili nesigurnog prelaska sudionika u prometu. Dodatno, u zonama povećanog rizika poput područja sklonih odronima ili klizištima, primjena multimodalnih AI modela (kombinacija video, termalnih i drugih senzorskih podataka) omogućuje ranu detekciju promjena u okolišu i potencijalnih opasnosti”, objašnjava Mandić.

Ipak, istinski tehnološki iskorak u nadzoru nepreglednih i geografski rasprostranjenih dionica je primjena dronova opremljenih naprednim senzorima, uključujući visokorezolucijske, termovizijske i multispektralne kamere.

“Takvi sustavi omogućuju brz i fleksibilan nadzor teško dostupnih područja, poput pruga kroz planinske ili slabo naseljene regije. Uz to, sve značajniju ulogu ima primjena distribuiranih optičkih senzorskih sustava, koji koriste postojeću svjetlovodnu infrastrukturu kao kontinuirani senzor duž cijele trase. Ova tehnologija omogućuje detekciju i klasifikaciju različitih incidentnih situacija u stvarnom vremenu, poput neovlaštenog pristupa uz prugu, pokušaja sabotaže ili krađe, radova u blizini infrastrukture, odrona, vibracija uzrokovanih kretanjem vozila ili ljudi te drugih anomalija koje mogu utjecati na sigurnost prometa”, objašnjava Mandić.

Bez slijepih mjesta

Kombinacijom senzorskih podataka s tehnologijama računarskog vida i analitikom temeljenom na multimodalnim AI modelima, moguće je u stvarnom vremenu detektirati incidente poput oštećenja infrastrukture, prisustva prepreka na pruzi, neovlaštenog pristupa ili promjena u okolišu koje mogu ugroziti sigurnost saobraćaja.

“Integracija ovih sustava u centralizirane platforme za nadzor i upravljanje omogućuje automatizirano generiranje alarma, prioritetizaciju incidenata i bržu reakciju operatera. Rezultat je prijelaz s reaktivnog na proaktivni model upravljanja sigurnošću, uz značajno povećanje sigurnosti željezničkog prometa i optimizaciju operativnih troškova”, konstatuje Mandić. Poruka koja se provlači kroz sve odgovore je jasna: era tehnoloških otoka je završena. Tehnologija više nije izolovan alat, već integrisani sistem u kojem AI i ljudski faktor rade zajedno.

KIBERNETIČKI IMPERATIV

Digitalizacija željeznice donijela je neupitnu korist: efikasniji promet, bolji nadzor, brže upravljanje incidentima. Ali sa svakim novim sistemom spojenim na mrežu, sa svakim senzorom koji šalje podatke u upravljački centar, željeznica postaje i ranjivija na prijetnje koje nisu fizičke prirode. Cyber sigurnost više nije tema rezervisana za banke i energetske kompanije, ona je stigla i na pruge.

Razdvojiti ili izgubiti

Marino Čerkez iz HŽ Infrastrukture jasno artikulira tu promjenu. “Digitalizacija željezničkog prometa donijela je brojne prednosti u smislu učinkovitosti i upravljanja prometom, ali istodobno zahtijeva i snažan fokus na cyber sigurnost, posebno kada je riječ o sustavima koji imaju važnu ulogu u funkcioniranju kritične infrastrukture”, kaže on.

Zaštita u HŽ Infrastrukturi temelji se na nekoliko ključnih principa. Jedan od njih je razdvajanje operativnih sistema koji upravljaju prometom od poslovnih IT sistema, čime se smanjuje mogućnost širenja potencijalnih sigurnosnih prijetnji između različitih mreža. Uz to se provodi kontrola pristupa sistemima, kontinuirani nadzor mrežnog prometa te redovno ažuriranje i sigurnosno testiranje informacijskih sistema.

Posebno mjesto u tom okviru zauzima regulatorna usklađenost. “Važan aspekt predstavlja i usklađivanje sa zakonskim i regulatornim okvirom koji se odnosi na zaštitu kritične infrastrukture i informacijskih sustava. U tom kontekstu posebnu pozornost posvećujemo zahtjevima koji proizlaze iz europske NIS2 direktive, koja dodatno naglašava potrebu za upravljanjem cyber rizicima, prijavljivanjem incidenata i jačanjem otpornosti ključnih sustava”, naglašava Čerkez.

Kraj tehnoloških otoka

Cyber sigurnost u željeznici nije sprint, ona je kontinuirani proces koji zahtijeva stalna ulaganja, edukaciju i prilagodbu prijetnjama koje se mijenjaju brže nego što se mijenjaju zakoni koji ih reguliraju. “Kao organizacija koja upravlja dijelom kritične infrastrukture, kontinuirano radimo na tome da svoje sigurnosne procese, procedure i tehničke mjere uskladimo s tim zahtjevima te da kroz razvoj kapaciteta i edukaciju zaposlenika dodatno unaprijedimo razinu cyber sigurnosti”, potcrtao je Čerkez.

Ovaj regulatorni pritisak nije slučajan. Stručnjaci iz KING ICT-a pojašnjavaju da nove direktive: CER (direktiva o otpornosti kritičnih entiteta), NIS2 (direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sistema), Zakon o kritičnoj infrastrukturi (na nacionalnoj razini) kao i druge EU regulative vezane uz cyber sigurnost i otpornost sistema, zahtijevaju holistički pristup. To u praksi znači da se tehnička zaštita, cyber sigurnost i operativna otpornost više ne smiju posmatrati odvojeno.

“U praksi to znači da se modernizacija željeznica više ne može temeljiti na parcijalnim, izoliranim rješenjima – tehnološkim otocima, već na integriranim platformama koje omogućuju centralizirani nadzor, upravljanje i analitiku. Ključni naglasak je na interoperabilnosti sustava, skalabilnosti i mogućnosti integracije različitih tehnologija u jedinstveni sustav upravljanja sigurnošću. Takav pristup omogućuje ne samo usklađenost s regulativama već i značajno povećanje učinkovitosti, sigurnosti i otpornosti željezničkog sustava”, naglašava Matija Mandić.

POGLED NAPRIJED

Sigurnost željezničke infrastrukture nije projekat s krajnjim rokom, ona je kontinuirani proces koji se mora prilagođavati novim prijetnjama, novim tehnologijama i novim regulatornim zahtjevima. Planovi koje operateri i stručnjaci danas postavljaju govore mnogo o tome kako sektor vidi vlastitu budućnost i koliko je spreman za ono što dolazi.

ETCS kao cilj

Željeznice Federacije BiH budućnost grade u nekoliko paralelnih smjerova. “U sklopu digitalizacije i modernizacije servisa, Željeznice FBiH planiraju projekat elektronske naplate karata putem QR kodova vrijednosti 2,2 miliona KM (1,1 milion eura), što bi omogućilo bržu kontrolu protoka putnika i smanjenje gužvi. Paralelno s tim, pokrenuta je izrada projektne dokumentacije za izgradnju novih perona na 18 lokacija u Kantonu Sarajevo, dok je za 2026. godinu planirana obimnija sanacija stanične zgrade u Mostaru. Glavni strateški cilj ostaje implementacija ETCS Nivo 1 (European Train Control System), koji će omogućiti automatsku kontrolu brzine i podići sigurnost na najviši evropski nivo minimiziranjem uticaja ljudskog faktora.”

HŽ Infrastruktura planove gradi oko integracije i otpornosti sistema.

“U narednom razdoblju planira se daljnje jačanje integriranih sigurnosnih sustava i razvoj naprednih tehnologija za analizu sigurnosnih podataka. Poseban naglasak bit će na sustavima koji omogućuju brže prepoznavanje potencijalnih prijetnji i učinkovitije upravljanje incidentima”, ističe Marino Čerkez.

Otpornost kao standard

Uz tehnološku dimenziju, iz HŽ Infrastrukture naglašavaju i onu organizacijsku. “Također se planira dodatno unapređenje cyber sigurnosnih kapaciteta te daljnji razvoj procedura za upravljanje kriznim situacijama i osiguranje kontinuiteta rada sustava. Konačni cilj svih tih aktivnosti je povećati otpornost željezničke infrastrukture na različite sigurnosne izazove i osigurati siguran i pouzdan prijevoz putnika i robe”, zaključuje Čerkez.

Na ove se planove nadovezuje vizija Krešimira Paića iz ECCOS inženjeringa, koji predviđa da će se potražnja kretati prema proaktivnoj sigurnosti i pametnoj infrastrukturi. “Veća primjena umjetne inteligencije i analitike podataka, razvoj sustava koji omogućuju rano prepoznavanje rizika, a ne samo reakciju na incidente, integraciju sigurnosti u šire koncepte pametne infrastrukture, upotrebu dronova i robota za nadzor željezničke infrastrukture. Također, vidimo nekoliko ključnih prioriteta, a to su zaštita ključnih koridora i logističkih pravaca, otpornost sustava na hibridne prijetnje (fizičke plus kibernetičke) te dalja standardizacija i interoperabilnost na razini EU”, sumira Paić.

Strateška komponenta

Potražnja će se kretati prema rješenjima koja nude cjelovit pristup (end-to-end), od projektovanja i implementacije do održavanja i nadogradnje sistema te postupnog obnavljanja u skladu s tehnološkim napretkom i potrebama održavanja rizika na prihvatljivim nivoima. “Sigurnost željezničke infrastrukture danas više nije samo tehničko pitanje već strateška komponenta ukupne otpornosti države i gospodarstva. Upravo zato očekujemo da će ulaganja u ovaj segment ostati snažna i dugoročno stabilna”, kaže Paić. Različiti prioriteti, različite polazne tačke, ali isti horizont prema kojem se kreće cijeli sektor. Željeznica budućnosti mora biti istovremeno fizički robusna, digitalno zaštićena i organizacijski spremna. Pitanje nije hoće li se ta transformacija dogoditi, već koliko brzo.

Zaključna razmatranja

Željeznice u regiji trče dvije utrke istovremeno. Prva je ona s vremenom – sanirati, modernizirati, nadoknaditi decenije propuštenih ulaganja u infrastrukturu koja nosi milione putnika i tone tereta svake godine. Druga je ona s prijetnjama koje ne čekaju – izboriti se sa cyber napadima koji ciljaju signalizacijske sisteme, hibridnim prijetnjama koje spajaju fizičko i digitalno, te stići regulatorne rokove iz Bruxellesa koji se ne pomiču bez obzira na stanje lokalnih budžeta.

Razgovori koje smo vodili otkrivaju sektor koji je svjestan i jedne i druge utrke. Operateri govore otvoreno o izazovima, o tehnologijama koje su implementirali i onima koje planiraju. Industrija jasno vidi kuda tržište ide i šta korisnici trebaju. No, između te svjesnosti i stvarne transformacije stoji realnost koja se ne može zanemariti – infrastruktura starija od interneta, legislative koje kasne za tehnologijom i investicijski ciklusi koji se mjere godinama, dok se prijetnje mjere sekundama.

Španski Adamuz je u januaru 2026. pokazao da ni rekonstruirana dionica, ni tehnički pregled, ni uloženih 700 miliona eura ne garantiraju sigurnost ako sistem u cjelini nije spreman. Poruka nije da je željeznica nesigurna; ona je, statistički gledano, i dalje jedan od najsigurnijih vidova transporta. Poruka je da sigurnost nije stanje koje se jednom dostigne. Ona je proces koji se mora graditi svaki dan, na svakom metru pruge, u svakom softverskom ažuriranju i svakoj odluci o investiciji. Regija to zna. Pitanje je samo hoće li stići na odredište na vrijeme.

PSIM u 2026: Tumač stvarnosti bez čarobnog štapića

Platforme za upravljanje informacijama o tehničkoj zaštiti (PSIM) više se ne procjenjuju prema broju sistema koje mogu povezati. Umjesto toga, na tasu je njihova sposobnost da pouzdano pretvore fragmentiranu infrastrukturu u integrirano operativno okruženje. Kako PSIM sazrijeva kroz projekte na terenu, interoperabilnost se sve manje definira kroz prizmu povezivosti, a sve više prema dosljednosti podataka, organizacijskom usklađivanju i granicama otvorenosti unutar sigurnosnog ekosistema.

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Brzi rast PSIM platformi odražava strukturnu promjenu u načinu na koji se sistemi tehničke zaštite implementiraju i kontroliraju. Prema kompaniji Business Research Company, vrijednost globalnog tržišta PSIM-a dostigla je 1,95 milijardi dolara u 2025. godini, uz prognozu godišnjeg rasta od 16,4% i procijenjenu vrijednost od 4,17 milijardi dolara do 2030. godine. Do ovih impresivnih brojki tržište će u prvom redu doći zbog potrebe za objedinjavanjem sve kompleksnijih sigurnosnih okruženja s rastućim brojem proizvođača.

Osim toga, nastavlja rasti i obim i raznolikost podataka koje generiraju sistemi tehničke zaštite. Savremeni projekti rutinski kombiniraju videonadzor, kontrolu pristupa, protivprovalu, protivpožarne sisteme, analitiku i IoT senzore unutar jedinstvenog ekosistema. Pri tome, svaka od ovih komponenti generira vlastitu logiku sigurnosnih događaja i strukture podataka. To znači da ono što na korisničkom interfejsu teoretski izgleda kao konvergencija različitosti, često na nivou podataka nije ništa više nego zamaskirana fragmentiranost.

Međutim, treba imati na umu da sam rast tržišta ne rješava ključni izazov povezan sa PSIM tehnologijom. Integracija ostaje jedna od neugodno stabilnih prepreka širem usvajanju PSIM-a, posebno u okruženjima u kojima se susreću zastarjeli sistemi, vlasnički zaštićeni protokoli i fragmentirano vlasništvo na nivou organizacije. Ovo rezultira paradoksom: što se više sistema implementira, to je veća potreba za integracijom, ali je veća i složenost njene implementacije.

Drugim riječima, PSIM se razvija upravo unutar ambijenta jedne tehnološke tenzije. Tehnologija se više ne definira obećanjem o povezivanju sistema, već sposobnošću da se upravlja samom stvarnošću na terenu koja je sve kompleksnija.

Portret PSIM-a

PSIM se već dugo pozicionira kao nivo koji objedinjuje sigurnosne i BMS sisteme u jedinstvenu operativnu realnost. U marketinškim prezentacijama ta vizija naizgled djeluje jednostavno, no u stvarnim projektima na terenu ona je nerijetko odmaknuta od stvarnosti.

Ben Eazzetta, direktor i osnivač kompanije ARES Security Corporation, kaže da se industrija približila ispunjenju svojih obećanja, ali samo pod određenim uslovima. “Iako se industrija u historiji suočavala s jazom između marketinških obećanja i operativne stvarnosti, današnje zrele PSIM platforme sposobne su ponuditi duboku, funkcionalnu integraciju kroz različite sisteme.“ Ipak, on precizira o kakvom se poželjnom kapacitetu ovdje radi kako bi se očekivanja svih partnera u procesu mogla adekvatno postaviti. „Stvarni učinak ne dolazi iz brošure, već iz načina na koji je platforma arhitektonski postavljena, integrirana i usklađena s operativnim okruženjem klijenta.“

Roman Prokoshkin, globalni voditelj proizvoda u kompaniji TRASSIR, zauzima još neutralniji stav. „Interoperabilnost se uvijek testira u odnosu na stvarnost, a ta stvarnost obično je složenija nego što bilo koja brošura može u potpunosti opisati.“ Prema njegovom iskustvu, PSIM projekti gotovo uvijek prolaze kroz faze dokazivanja koncepta ili pilot-projekte upravo zato što rezultati integracije zavise od varijabli koje marketing ne može u potpunosti obuhvatiti. To uključuje kvalitet API-ja, verzije firmvera, arhitekturu sistema, pa čak i ažurnost proizvođača kao treće strane u procesu. Cijela slika iz ove perspektive nameće zaključak da je interoperabilnost kod PSIM sistema neupitna, ali i uslovna, kontekstualno zavisna i rijetko odmah dostupna.

Integracija kao tumačenje, a ne povezivanje

Zanimljivo je da je na tehničkom nivou, osnovna povezivost u PSIM kontekstu sve lakša za ostvariti, ali da njeno operativno usklađivanje sa zahtjevima na terenu ostaje važna prepreka. „Najčešći izazovi nisu u tome da li se sistemi mogu povezati”, kaže Eazzetta, „već u kojoj mjeri mogu neometano međusobno komunicirati.“

Razlike u naslijeđenoj infrastrukturi različite starosti, vlasničkim protokolima, zahtjevima kibernetičke sigurnosti i neujednačenim strukturama podataka predstavljaju izazov čak i kada korisnici dobiju željeni jedinstveni interfejs.

Maxim Kabenin, direktor za proizvode u kompaniji AxxonSoft, istu temu posmatra kroz prizmu takozvane semantike sistema. Prema njemu, jedan podsistem, uključujući onaj za kontrolu pristupa, vatrodojavu, detekciju upada i videoanalitiku definira vlastitu logiku alarma i stanja uređaja. Kada se oni objedine pod jedan kišobran, to nipošto nije kraj procesa, upozorava on. „Nešto sve to mora normalizirati. U suprotnom, operateri vide samo niz nepovezanih događaja.“ Tu savremeni PSIM prestaje biti samo integracijski sloj jer ta uloga više nije dovoljna. Praktično, PSIM sada mora postati tehnološki nivo za tumačenje, odnosno prevođenje signala u zajednički operativni jezik prije nego što oni uopće mogu podržati donošenje odluka.

Otežavajući faktor predstavlja činjenica da standardi ovaj problem rješavaju samo djelimično. Iako protokoli poput ONVIF-a, OPC-a, BACnet-a, SNMP-a i Modbusa omogućavaju osnovnu povezivost, Kabenin naglašava da se, „čim se odmakne od osnovne povezivosti, ponovo susrećete s projektima koji su specifični za nekog proizvođača.“ Integracija na taj način postaje hibridni proces koji kombinuje standarde s prilagođenim mapiranjem, proširenjima i nadogradnjama.

Slaba karika sistema

Sama tehnička složenost ne može u potpunosti objasniti izazove unutar jednog PSIM projekta. U mnogim slučajevima, veći problem leži unutar same organizacije. „Zanimljivo je da najveći izazovi često nisu tehnički, već organizacijski“, kaže Sergej Pičulin, menadžer poslovnog razvoja i prodaje za Jugoistočnu Evropu u kompaniji Advancis, sa čime se slaže Eazzetta kazavši kako „u mnogim projektima organizacijske prepreke mogu nadmašiti one tehničke“. Neusklađeni procesi, timovi koji rade u silosima i nedefinirani tokovi upravljanja incidentima često kreiraju više operativnog trenja nego sama kompatibilnost sistema.

Odjeli za sigurnost, IT i upravljanje objektima obično rade odvojeno, pri čemu svaki od njih kontrolira različite segmente infrastrukture. Florin Marica, direktor kompanije UltraVision Consult, dodatno sažima ovu perspektivu: „U praksi, tehnički izazovi su rješivi – prava složenost leži u usklađivanju procesa, odgovornosti i operativnih očekivanja unutar same organizacije“, kaže on. Njegov kolega Prokoshkin ide korak dalje i organizacijsko usklađivanje postavlja kao zahtjev koji se mora riješiti na nivou projekta. Koordinacija između odjela i jasno definirane odgovornosti nisu sporedni elementi, već „suštinski dio planiranja integracije“, smatra on. U tom smislu, PSIM prestaje biti samo softverska platforma i postaje mehanizam koji otkriva da li neka organizacija uopće razumije vlastiti način rada.

Konfiguracija je prijelomna tačka za projekte

Ako je integracija početna tačka, konfiguracija je mjesto na kojem se odlučuje sudbina PSIM projekta. Eazzetta ističe da „u većini projekata najveći dio posla leži na integratoru“ te da nivo konfiguracije zavisi od raznolikosti hardverskog ekosistema. Kada klijenti uvode nove ili manje poznate tehnologije, često je potrebno razviti dodatne poveznice kako bi se očuvalo jedinstveno operativno okruženje. Prema njemu, ovaj princip mora biti jasan i beskompromisan na način da „ako bilo šta postoji, ono se mora moći integrirati.“

Čak i kada su integracije podržane, integratori opet moraju definirati mapiranje događaja, razviti logiku na principu uzrok – posljedica, konfigurirati kontrolne ploče i uskladiti reakcije sistema s operativnim tokovima. Konfiguracija se također može segmentirati između sistema, što znači da određeni parametri ostaju unutar softvera specifičnog za proizvođača, a ne unutar samog PSIM nivoa.

Većina funkcija, smatraju iz Advancisa, može se uvesti kroz standardne konfiguracijske alate, ali samo ako integratori pravilno definiraju radne tokove, procedure obrade alarma i vizualizaciju. Prilagođena implementacija obično je rezervirana za visokospecijalizirane sisteme ili jedinstvene operativne zahtjeve koji postoje na terenu.

U tako složenom kontekstu postavlja se pitanje perspektive podjele odgovornosti. Prema Prokoshkinu, uspješna integracija zavisi od tri strane. Jedna je proizvođač PSIM platforme koji podržava integracijske mogućnosti, a prate ga treće strane koji osiguravaju stabilne API-je i dokumentaciju. Posljednja, ali ne i manje važna karika su integratori koji konkretni sistem implementiraju i prilagođavaju. Kada bilo koji od ovih elemenata u slagalici oslabi, integracija postaje nepredvidiva.

Savremeni obrazac na taj način postaje jasan. PSIM ne može čarobnim štapićem umanjiti složenost jer je to nemoguće u savremenom tehnološkom okruženju. Njegov zadatak će biti ispunjen ako tu neminovnu složenost uspješno reorganizira i učini „pitkom“.

Otvoreni standardi nisu svemoćni

Na tom putu se često govori i o potencijalu otvorenih standarda koji se često predstavljaju kao svestrano rješenje za izazove integracije. U praksi, upozoravaju naši sagovornici, oni su samo dio mozaika i njihovo precjenjivanje može biti prečac za neuspjeh i razočarenje. ONVIF je ključni konstruktivni faktor u svijetu videonadzora jer on omogućava povezivanje kamera različitih proizvođača bez potrebe za vlasničkim drajverima. Standardizacija je korak u pravom smjeru u svijetu API-ja kao temelj za izgradnju skalabilnih okruženja s više proizvođača. Standardi donose i konkretne operativne ishode. Standardizirani API-ji olakšavaju uvođenje novih sistema, omogućavaju skaliranje kroz različite lokacije i pojednostavljuju integraciju podataka u jedinstvenu operativnu sliku. Osim toga, oni podržavaju i upravljanje kroz autentifikaciju, kontrolu pristupa zasnovanu na ulogama i evidenciju aktivnosti. Međutim, ova otvorenost rijetko obuhvata naprednije funkcionalnosti.

Kabenin napominje da napredne mogućnosti, poput logike kontrole pristupa, upravljanja akreditivima ili specijalizirane analitike, često ostaju „zarobljene“ unutar projekata specifičnih za proizvođača. Slično iskustvo dijeli i Prokoshkin, koji ističe da funkcije poput metapodataka iz analitike ili složenih tokova povezanih s radom alarma često zahtijevaju vlasnička proširenja. Marica prepoznaje isti obrazac, ali iz drugog ugla. On kao neprimjetne mehanizme zaključavanja korisnika vidi u modelima za upravljanja pravima, nepotpunim API-jima i licencnim ograničenjima.

Kontrola pristupa se ovdje posebno izdvaja kao izazovna oblast. Za razliku od videonadzora, koji ima koristi od ONVIF standarda, kontrola pristupa nema široko prihvaćen standard za modele događaja i logiku. Zbog toga, integracija u ovom segmentu često zavisi od prilagođenih drajvera, API-ja proizvođača i pažljivog usklađivanja različitih arhitektura sistema. Sve ovo ukazuje na problem prisilnog vezivanja za proizvođača koji nikada nije nestao, nego se samo pomjerio ka dubljim slojevima funkcionalnosti unutar sistema.

PSIM kao ogledalo sistema i procesa

Očekivanja korisnika znatno su evoluirala posljednjih godina, ali ne uvijek u realnom smjeru i to je tema o kojoj se govori tek ispotiha. Savremeni korisnici sve više posmatraju PSIM kao platformu za situacijsku svjesnost. To znači da je PSIM za njih mjesto na kojem se videonadzor, alarmi, događaji iz oblasti kontrole pristupa i operativni podaci spajaju u jedinstveni interfejs. Pravi odgovor na ovako očekivanje jeste da se klijentima objasni da PSIM može donijeti vrijednost kroz korelaciju događaja, vođenje operatera kroz unaprijed definirane radne tokove i unapređenje vremena reakcije. Ipak, očekivanja klijenata često nadilaze ono što tehnologija može isporučiti.

Kabenin ističe da neki korisnici očekuju da PSIM „automatski upravlja cjelokupnom sigurnosnom infrastrukturom i samostalno donosi odluke“. U stvarnosti, svaka platforma ovog profila uveliko zavisi od konfiguracije, radnih tokova i ljudskih operatera. Eazzetta tu granicu povlači veoma precizno: „To jeste snažan operativni mehanizam, ali njegova učinkovitost zavisi od snage sistema i procesa koji stoje iza njega.“ Prema njemu, PSIM često funkcioniše kao ogledalo postojećih sistema i procesa, a nipošto kao njihova zamjena.

Zašto neki projekti propadaju, a drugi opstaju

Razlika između uspješnih i problematičnih PSIM projekata rijetko je isključivo tehnološka. Velika okruženja s više sistema gotovo uvijek predstavljaju najveće izazove. Tu spadaju okruženja poput aerodroma, pametnih gradova i transportnih mreža. Ona često kombiniraju zastarjele sisteme, tehnologije različitih proizvođača i fragmentirane strukture vlasništva. U takvim okruženjima, ističe Kabenin, „aktivnosti na planu koordinacije, zapravo, mogu trajati duže od same tehničke integracije“. Pičulin za isti problem ističe dodatna ograničenja, uključujući nepotpunu dokumentaciju i sisteme koji nikada nisu bili dizajnirani za integraciju.

Nasuprot tome kao pozitivan primjer se ističu okruženja s centraliziranim donošenjem odluka i standardiziranim tehnološkim okruženjem. Zato sistemi poput maloprodajnih lanaca i kampusa u interakciji s PSIM-om obično daju stabilnije i predvidivije rezultate. U jednom projektu koji je realizirao certificirani integrator uz podršku inženjera kompanije UltraVision, projekat je obuhvatio osiguranje perimetra jednog međunarodnog aerodroma u istočnoj Evropi. Tehnički opseg uključivao je IP videonadzor s analitikom, detekciju upada na perimetru, kontrolu pristupa, specijalizirane infracrvene i radarske kamere, IP razglas i sisteme za komunikaciju.

Uprkos podužoj listi sistema koje je trebalo podržati, ključni izazov ipak je bio onaj organizacijski. Tačnije, sistem je morao istovremeno podržati više različitih korisničkih kategorija, uključujući sigurnosno osoblje aerodroma, ekipe za održavanje infrastrukture, graničnu policiju, službe domovinske sigurnosti, IT administratore i vanjske pružatelje usluga. Svaka od ovih grupa imala je vlastite operativne scenarije, pristupna prava i proceduralne zahtjeve. Upravo usklađivanje ovih elemenata, navodi Marica, predstavljalo je stvarni izvor složenosti cijelog projekta. Uspjeh PSIM-a, dakle, manje zavisi od broja uključenih sistema, a više od toga u kojoj mjeri se njima kvalitetno upravlja.

Gdje industrija i dalje griješi

Uprkos jasnom napretku na svim poljima koja se tiču PSIM-a, jedno strukturno ograničenje i dalje ostaje neriješeno, a to je nedostatak dosljednosti unutar sigurnosnog ekosistema. Iz AxxonSofta kao rješenje predlažu standardizaciju modela sigurnosno relevantnih događaja, uz naglasak da se definicije alarma, prioriteti i logika automatizacije i dalje znatno razlikuju među proizvođačima.

Pičulin smatra da bi potpuno dokumentirani i standardizirani API-ji učinili integraciju predvidivijom i efikasnijom. Potreba za većom transparentnošću u modelima podataka, strukturama događaja i API dokumentaciji, uz pomak ka ekosistemima fokusiranim na interoperabilnost praksa je u kojoj njegov kolega Prokoshkin također vidi veliki potencijal.

Ipak, pristup ne mora nužno biti reduciran na tehnologiji ili praksu. Eazzetta ide na opciju najšireg mogućeg obuhvata zajedničkim ciljem. Za njega rješenje leži u kreiranju „pouzdane i akreditirane zajednice za integraciju“. U njoj bi, smatra on, proizvođači i integratori dijelili provjerene i potvrđene arhitekture i stečena iskustva, umjesto da iznova rješavaju iste probleme u izolaciji.

Obavezan smjer: Od povezivosti do koherentnosti

Zbog svega navedenog, ključni idući korak za PSIM vjerovatno neće ići u smjeru povezivosti u kojoj je industrija već ostvarila vidljiv napredak. Ono što ostaje neriješeno i s prostorom za poboljšanja jesu dosljednost, transparentnost i zajedničko razumijevanje komponenti i signala unutar ekosistema.

Ova razlika postaje sve važnija. Kako se sigurnosna infrastruktura širi, izazov više nije kako povezati sisteme, već kako osigurati da se ono što oni kreiraju u smislu podataka i signala može dosljedno tumačiti. Jedino takav pristup ispunjava preduvjet da se tako dobijene ulazne informacije pozitivno iskoriste i operativno primijene. Sigurnosni događaji moraju imati isto značenje na različitim platformama, što znači da podaci moraju zadržati svoju strukturu i kontekst čak i dok se kreću između sistema. Istovremeno, operativna logika mora biti dovoljno jasna da podrži donošenje odluka pod pritiskom.

U tom smislu, PSIM prolazi kroz tihu, ali odlučujuću transformaciju. On se više ne definira sposobnošću povezivanja sistema, već kapacitetom PSIM platforme da ih uskladi i učini funkcionalno smislenim u zajedničkom operativnom okruženju.

Ova promjena stavlja balansirani naglasak na tehnologiju, podatke i organizaciju. Da, platforme mogu prikupljati informacije, ali još ne mogu optimalno riješiti nedosljednosti u načinu na koji sistemi opisuju događaje. One mogu vizualizirati incidente, ali ne mogu kompenzirati za nejasne radne tokove ili fragmentirano vlasništvo. Na kraju, platforme mogu organizirati reakcije, ali samo ako je njihova osnovna logika pravilno definirana.

Zbog toga će budućnost PSIM-a manje zavisiti od dodavanja novih integracija, a više od unapređenja uslova u kojima se integracija odvija. Standardizacija modela događaja, jasniji i dostupniji API-ji, kvalitetnija dokumentacija i jača saradnja između proizvođača, integratora i krajnjih korisnika više nisu opcionalna poboljšanja. Umjesto toga, ona postaju strukturni zahtjevi. Vrijeme je pokazalo da su PSIM platforme za ovaj zadatak tehnološki spremne, a da ekosistemu u kojem one rade pripada zadatak da ih sustigne za postizanje optimalnih rezultata.

Različite arhitekture i filozofije pristupa integracijama

Iako se svi proizvođači slažu o važnosti integracije, njihovi pristupi otkrivaju različite filozofije pristupa upravljanju istom. U kompaniji ARES naglašavaju širinu i prilagodljivost, uz podršku u vidu kontinuirano rastuće biblioteke integracija i pristupa zasnovanog na konsaltingu. Zahvaljujući ovom vidu podrške, tehnologija se može lakše uskladiti s upravljanjem i operativnom kulturom klijenata na terenu. S druge strane, AxxonSoft podržava inženjerski orijentiran model. On je izgrađen na dugoročnom akumuliranju integracija, podršci za protokole i komunikaciji na nivou hardvera. Prema ovom pristupu, interoperabilnost se javlja rezultat kontinuiranog tehničkog razvoja unutar dužeg vremenskog perioda.

Advancis ovoj problematici prilazi kroz strukturu i neutralnost. Njihova platforma WinGuard je dizajnirana kao okvir koji integrira širi spektar tehnologija uz očuvanje jasnih radnih tokova i operativne dosljednosti. U fokusu je i saradnja između proizvođača i korisnika. Tu je i TRASSIR, koji stavlja naglasak na predvidivost unutar vlastitog ekosistema. Za njih interoperabilnost mora ostati predvidiva i stabilna unutar jednog okruženja, što odražava strategiju koja daje prioritet pouzdanosti i performansama kroz jaču integraciju. Ovi pristupi ukazuju na širok spektar pristupa jačanju uloge PSIM-a na tržištu. Otvorenost, predvidivost, fleksibilnost i kontrola nisu uvijek usklađeni na terenu, i svaki proizvođač tu delikatnu ravnotežu pokušava ostvariti na svoj način.

Hikvision: Kako inteligentna tehnologija mijenja svakodnevne procese

Kompanija Hikvision donosi pregled ključnih pravaca razvoja AIoT-a u 2026. – od edge analitike i velikih AI modela do automatiziranog nadzora i upravljanja procesima. Istovremeno naglašavamo i odgovornu primjenu umjetne inteligencije i njenu sve širu ulogu u zaštiti ljudi, infrastrukture i okoliša

Piše: Derek Yang, potpredsjednik, International Business Center, Hikvision

Ulaskom u 2026. godinu, konvergencija umjetne inteligencije (AI) i IoT infrastrukture preoblikuje industrije, otvarajući dosad neviđene mogućnosti za optimizaciju poslovanja, unapređenje sigurnosti i poboljšanje održivosti. No, s velikom tehnološkom moći dolazi i velika odgovornost, a AIoT industrija sve je više usmjerena na osiguravanje da se umjetna inteligencija razvija na siguran, etičan i svima koristan način. Evo pet ključnih trendova koji oblikuju AIoT okruženje u 2026.

Otključavanje nove poslovne vrijednosti

AIoT pokreće duboku digitalnu transformaciju koja prelazi osnovnu IT informatizaciju i integrira se s operativnom tehnologijom (OT). Poslovna se vrijednost više ne temelji na fragmentiranim podacima, već na kontinuiranim uvidima iz stvarnih operacija. Ugrađivanje sposobnosti percepcije u stvarne scenarije omogućuje prijelaz s ručnog upravljanja na agilnu, automatiziranu kontrolu.

To otvara nove operativne mogućnosti i omogućuje donošenje odluka u stvarnom vremenu. U industrijskoj sigurnosti, napredne tehnologije poput TDLAS-a zamjenjuju opasne inspekcije i detektiraju curenje plina u sekundi, skraćujući vrijeme reakcije.

U kontroli kvalitete proizvođači hrane koriste AI rendgenske sustave za brzo prepoznavanje stranih tijela, dok rudnici i pogoni za stočnu hranu koriste 3D milimetarski radar za automatsko skeniranje silosa. Time se postiže veća preciznost, eliminiraju se ljudske pogreške i omogućuje potpuno automatizirana kontrola u stvarnom vremenu.

Nove mogućnosti kroz koncept AI+

Veliki AI modeli osnažuju analizu i obradu podataka kroz “AI+”. Dok su veliki jezični modeli promijenili interakciju ljudi i sustava, industrijski modeli sada oblikuju kako IoT podaci djeluju u fizičkom svijetu.

Integracija AI-ja u analizu signala povećava preciznost i učinkovitost. Primjerice, modeli za promet i zaštitu perimetra smanjuju broj lažnih alarma, a u audiosenzorici filtriraju šum i jasno izdvajaju ljudski glas u bučnim okruženjima.

AI agenti, pokretani velikim jezičnim modelima, omogućuju prirodnu komunikaciju i automatski dohvat relevantnih podataka, čime AIoT sustave pretvaraju iz stručnih alata u inteligentne asistente dostupne svima.

Edge AI transformira uređaje u inteligentne analizatore

Još jedan pomak kojem svjedočimo jest prijelaz prema edge računalstvu. Model “Cloud + AI” sve manje predstavlja jedinu opciju za digitalizaciju poduzeća. Premještanjem AI funkcija iz oblaka na rub mreže (edge), organizacije postižu milisekundni odaziv, mogu raditi izvan mreže i zadržati privatnost podataka, uz smanjenje ovisnosti o propusnosti i infrastrukturnih troškova.

Budući da uređaji obrađuju sirove podatke izravno na izvoru, lokalizirana arhitektura dodatno optimizira pohranu, što je ključno kod složene videoanalitike. Edge uređaji sada precizno prepoznaju ključne objekte poput osoba ili vozila. Sustav zatim primjenjuje diferencirano kodiranje – čuvaju se detalji u prvom planu, dok se pozadina s manjom istražnom vrijednošću komprimira.

Ovaj pristup značajno smanjuje potrebu za pohranom bez gubitka vizualne jasnoće. Za organizacije s tisućama kamera na više lokacija to donosi velike uštede, niže troškove i jednostavnije upravljanje podacima, čime velike AIoT implementacije postaju ekonomski održive.

Odgovorni AI ugrađuje etiku u svaku fazu inovacije

Umjetna inteligencija brzo mijenja živote i poslovanje, ali donosi odgovornost: inovacije moraju biti sigurne, etične, transparentne i korisne za sve. Odgovoran AI nije opcija – to je moralni imperativ i strateška nužnost koja gradi povjerenje i smanjuje rizike.

Kako jača regulatorni nadzor i svijest javnosti, međunarodna suradnja postaje ključna za korištenje potencijala AI-ja, uz promicanje sigurnosti, prosperiteta i dobrobiti društva.

Prakse odgovornog AI moraju prožimati cijeli životni ciklus – od razvoja do primjene – kroz jasna načela, etičke pristupe i osiguranje sigurnosti, odgovornosti i transparentnosti. Sustavan rad i suradnja industrije, zakonodavaca i istraživača ključni su za AI budućnost koja zaista služi čovječanstvu.

AIoT proširuje ulogu tehnologije na društvo i okoliš

Još jedan važan trend je brzo širenje područja primjene AIoT-a. Uz poslovna rješenja, AIoT se sve više koristi u širem društvenom i ekološkom kontekstu, pokazujući kako inteligentni sustavi mogu služiti čovječanstvu i prirodi.

U zaštiti okoliša, specijalizirani AIoT uređaji pomažu u praćenju divljih životinja i zdravlja vegetacije. Sustavi za praćenje rasta usjeva koriste AIoT tehnologije za detaljnu, real-time analizu zdravlja biljaka. Ovi sustavi uklanjaju neučinkovitosti ručnih inspekcija, omogućuju precizno upravljanje i optimiziraju prinose kroz digitalizaciju. AIoT se također primjenjuje u javnoj sigurnosti. Na primjer, sustavi za prevenciju utapanja koriste videoanalitiku za detekciju opasnih situacija u stvarnom vremenu. Kada osoba uđe u rizično područje, sustav automatski šalje upozorenje, pretvarajući pasivni nadzor ili njegov potpuni izostanak u učinkovitu, proaktivnu zaštitu koja može spašavati živote.

Budućnost AIoT-a

Za korisnike koji ubrzavaju svoje procese digitalne transformacije, ovi su trendovi smjernice i inspiracija. Budućnost AIoT-a, u konačnici, znači stvaranje stvarne vrijednosti za poslovanje, unaprjeđenje iskustava ljudi te izgradnju održivijeg svijeta za sve. A ta budućnost već je stigla.

Zaštitarske priče: Kada instinkt brži od razmišljanja spašava život

Dok su deseci vozača na mostarskom Bulevaru zaobilazili nepomično vozilo, zaštitari agencije SEC ONE Adnan Kebo i Adnel Krhan nisu okrenuli glavu. Ispostavit će se da je upravo njihova prisebnost i odlučnost spasila život vozaču koji je izgubio svijest za volanom

Piše: Dženana Bulbul: E-mail: redakcija@asadria.com

U društvu u kojem ljudi sve češće okreću glavu od tuđih problema, granica između reakcije i ravnodušnosti postaje vrlo tanka. Svakodnevne scene prolaze pred očima mnogih – nesreće, opasne situacije, ljudi u nevolji – ali rijetki su oni koji će zaista stati, a još rjeđi oni koji će preuzeti odgovornost. Upravo tu počinje priča o zaštitarima. Misija zaštitara nije samo da štite imovinu ili pojedince nego i da primijete ono što drugi ignorišu te reaguju kada drugi oklijevaju, pogotovo u trenucima kada svaka sekunda može napraviti razliku između života i smrti. U svijetu u kojem je „nije moj problem“ postalo prečesto opravdanje, njihova profesionalna reakcija nadilazi granice radnog zadatka i postaje pitanje ljudskosti.

Više od posla

Zato priče o zaštitarima nisu samo priče o poslu nego o izboru – da se stane, reaguje i ne okrene glava. Jedna takva dolazi iz Mostara, gdje su zaštitari agencije SEC ONE pokazali šta znači biti na pravom mjestu i, još važnije, reagovati u pravom trenutku.

„Kolega Adnan Kebo i ja smo 23. januara u rano jutro bili na Bulevaru Narodne revolucije. Iako je jutarnja gužva uobičajena, primijetili smo da kolona teče neobično sporo. Bili smo nekih 400 metara od semafora kada nam je pažnju privukao jedan bijeli Mercedes. Stajao je nepomično, kao ukopan, iako se na semaforu upalilo zeleno svjetlo“, prisjeća se Adnel Krhan.

Pritekli u pomoć

Ono što je uslijedilo možda najbolje oslikava savremeno društvo: deseci automobila samo su zaobilazili automobil koji stoji na semaforu. Kako je naveo Kebo, najčudnije im je bilo što se niko nije zaustavio barem da provjeri šta se događa. Njihov instinkt je, ipak, bio brži od razmišljanja. Zaustavili su svoje vozilo, svjesni da, ukoliko je neki ozbiljniji problem u pitanju, svaka sekunda može biti presudna.

„Na prvi pogled nam nije bilo jasno o čemu se radi, ali smo instinktivno reagovali i izašli s namjerom da pomognemo, šta god da je u pitanju, jer je bilo očigledno da nešto nije uredu. Moj radni kolega, suvozač Adnel Krhan, prvi je izašao. Vidio je vozača nagnutog u stranu, potpuno nepomičnog. Djelovalo je da je čovjek potpuno bez svijesti. Kada mi je to rekao, odmah sam izašao da vidim kako mogu pomoći i asistirati koliko mogu u tom trenutku“, kazao je Kebo.

Vrata su bila zaključana iznutra, ključ u kontaktu, a motor je radio. Uslijedilo je lupanje po staklu, dozivanje i pokušaji da se probudi čovjek, koji, činilo se, više ne diše. Dok su koordinirali pozive Hitnoj pomoći i policiji, u pomoć im je pritekla i jedna prolaznica, doktorica. „Pozvali smo Hitnu pomoć i policiju. Koordinirali smo pozive tako da je njihov dolazak na mjesto događaja bio zaista brz“, opisali su zaštitari.

Ljudskost ispred svega

Tek uz asistenciju policije i uporno dozivanje vozač se na trenutak povratio, dezorijentisan i vidno nesvjestan svake opasnosti. „Policajac mu se obraćao, a on je nekako uspio otvoriti vrata. I dalje nije bio potpuno svjestan. Vjerovatno je bio dezorijentisan”, kazali su Krhan i Kebo. Doktorica im je pomogla da ga zbrinu. „Kroz prozor je primijetila da čovjek još diše, pa je zamolila da ga pokušamo izvući van kako bi preuzela njegovo daljnje zbrinjavanje. Zanimljivo, pojedini su samo stajali i posmatrali. Mi smo ostali tu, praktično ugrozivši i vlastitu sigurnost u onoj gužvi, ali nismo mogli drugačije“, ispričali su Krhan i Kebo, dodajući da je to ono što bi svaki savjestan čovjek trebao uraditi.

U jednom trenutku čak je i vozačeva noga skliznula na gas, pa je vozilo krenulo naprijed, što je ionako opasnu situaciju dodatno zakompliciralo. Srećom, veća tragedija je ipak izbjegnuta prisebnošću i reakcijom svih prisutnih. Muškarac je na kraju medicinski zbrinut, a kolona automobila nastavila je teći.

Za Krhana i Kebu to nije bio samo još jedan radni dan. „Reagovali smo iz čisto ljudskog razloga. To je mogao biti bilo čiji otac ili brat. Ne možeš proći pored čovjeka koji leži bez svijesti i praviti se da to ne vidiš“, zaključili su. Zaštitari su dodali da su na mjestu događaja dobili i pohvale policijskih službenika za svoju brzu reakciju.

Društvena odgovornost

S tradicijom koja seže od Alarm Westa i Securitasa do današnjeg SEC ONE-a, ova agencija svoju ulogu u društvu vidi kao obavezu. Poslovanje u skladu s propisima za njih nije samo slovo na papiru nego standard od kojeg ne odstupaju. „Tokom članstva u globalnom preduzeću, SEC ONE je imao za cilj da svi zajedno činimo naš svijet sigurnijim mjestom. Ideja da zajedničkim djelovanjem obezbjeđujemo miran život svima – najprije našim klijentima, a zatim i društvu u cjelini – ostaje naša trajna misija. Također, i dalje ćemo zasnivati svakodnevni rad i edukaciju zaposlenih na vrijednostima: poštenju, spremnosti i uslužnosti“, navode iz SEC ONE-a.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.