AI, CT i povezani ekosistemi za pregled prtljaga transformisali su redove za sigurnosnu kontrolu na aerodromima. Uz automatiziranu detekciju, modularnu arhitekturu, prediktivno održavanje i preusmjeravanje putnika na bazi biometrije – rendgenski skeneri su evoluirali u inteligentne platforme koje mijenjaju način na koji aerodromi  upravljaju rizikom, efikasnošću i usklađenošću s propisima

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asmideast.com

Godinama su rendgenski skeneri na kontrolnim tačkama bili simbol svojevrsnog sigurnosnog kompromisa. Bio je to kompromis između sigurnosti i praktičnosti korištenja, kao i između nivoa zaštite i brzine. Putnici bi ostavljali lične stvari u plastične tacne, redovi su se sporo pomjerali kroz terminale, a operateri satima buljili u dvodimenzionalne siluete na ekranima. Proces je s razlogom izgledao nefleksibilno, uz ograničenja koja niko nije dovodio u pitanje. Taj dugogodišnji kompromis danas se nanovo osmišljava zahvaljujući novoj generaciji tehnologija za rendgenski pregled na aerodromima.

Transformacija arhitekture pregleda prtljaga

Aerodromi širom svijeta uvode novu generaciju skenera zasnovanih na trodimenzionalnoj kompjuteriziranoj tomografiji (CT), automatskom prepoznavanju prijetnji pomoću dubokog učenja i umreženim ekosistemima pametnih terminala. Konačan rezultat nije postepeno poboljšanje, već promjena čitave arhitekture pregleda prtljaga. Ono što je nekada podrazumijevalo otvaranje kofera i torbi, sporo kretanje trake i intenzivnu pažnju operatera, danas se može postići uz veću preciznost, brži pregled prtljaga i poboljšan protok putnika.

I regulatori učestvuju u preoblikovanju ovog važnog segmenta sigurnosnog pejzaža aerodroma. Oni uvode standarde koji streme ka višim nivoima detekcijskih performansi dok, istovremeno, omogućavaju nova operativna rasterećenja. To danas uključuje i ostavljanje tečnosti i elektronike u torbama na aerodromima koji su opremljeni certificiranom CT tehnologijom. Na taj način, regulatorna evolucija ubrzava onu tehnološku uz evidentnu sinergiju.

Kako bismo bolje razumjeli pravac u kojem se kreće svijet kontrole prtljaga na aerodromima, u nastavku teksta predstavljamo perspektive tri industrijska proizvođača: Smiths Detection, Gilardoni i Nuctech. Njihova iskustva, sagledana u širem globalnom kontekstu, otkrivaju ne samo koliko je ovaj sektor napredovao nego i trasiraju smjer razvoja pratećih tehnologija u deceniji pred nama. U središtu ove evolucije nalazi se promjena paradigme u pogledu toga ko će ili, preciznije, šta će biti zaduženo za prvi nivo pregleda prtljaga.

AI postaje prva linija kontrole

Prije svega, treba znati da najznačajnija promjena u pogledu pregleda prtljaga na aerodromima uopće nije vidljiva putnicima. Ona počinje unutar softvera savremenih skenera, gdje detekciju prijetnji danas sve češće obavljaju algoritmi, a ne isključivo ljudsko oko.

Juergen Kappler, direktor portfolija za avijaciju i kritičnu infrastrukturu u kompaniji Smiths Detection, ovaj pristup naziva dvojakim. S jedne strane, modeli dubokog učenja se obučavaju na ogromnim količinama rendgenskih snimaka, te uče oblike, teksture i vizuelne obrasce povezane sa zabranjenim predmetima. S druge strane, već etablirani algoritmi za obradu slike analiziraju materijalna svojstva predmeta, poput gustine i efektivnog atomskog broja, kako bi identifikovali eksplozive i slične supstance.

Ove dvije porodice algoritama zajedno djeluju u sistemima poput iCMORE-a, Smiths Detectionove automatizirane platforme za detekciju zabranjenih predmeta u svijetu avionskog saobraćaja. Kada se koristi u kombinaciji sa njihovim CT skenerima, iCMORE podržava koncept pregleda prtljaga uz isključivi kriterij aktivacije alarma. “Sigurnosnim operaterima se prikazuju samo torbe označene kao potencijalna prijetnja, dok torbe bez aktivacije alarma brzo prolaze kroz kontrolne tačke bez ručne inspekcije”, navodi Kappler. Sistem se kontinuirano ažurira novim podacima dobijenim od regulatora i drugih aerodromskih dionika kako bi pratio promjenjive prijetnje i testne režime.

U slučaju predanog prtljaga, Smiths Detection se i dalje oslanja na svoje etablirane algoritme za detekciju eksploziva, koji su temelj standarda Evropske konferencije civilnog zrakoplovstva (ECAC) i drugih programa certifikacije. Ti algoritmi nisu statični i prilagođavaju se aktuelnim standardima kakav je ECAC EDS 3.2 i već se razvijaju uz fokus na nove koncepte, kao što je EDS-CB C4-limited za ručni prtljag.

Gilardoni vještačkoj inteligenciji pristupa iz nešto drugačijeg ugla. On se temelji na tradiciji razvoja rendgenskih sistema gdje je kvalitet slike oduvijek bio u centru pažnje. Riccardo Bianchi, menadžer proizvoda u odjelu poslovne sigurnosti, ističe da je ova kompanija već “decenijama u vrhu inovacija u rendgenskoj slikovnoj tehnologiji”, uključujući i interni razvoj rendgenskih generatora. Ta ulaganja čine temelj certificiranih performansi detekcije na konvencionalnim i dvostrukim sistemima pregleda na nivou ECAC EDS-CB C1 i LEDS standarda. Povrh toga, Gilardoni dodaje prepoznavanje obrazaca i oblika tipičnih prijetnji poput noževa, vatrenog oružja i sličnih predmeta. Ovo se odvija uz kontinuirano ažuriranje algoritama kako bi oni mogli pratiti promjene u oblicima i metodama prikrivanja.

Pri tome, treba napomenuti da se Gilardoni ne bavi vještačkom inteligencijom isključivo u kontekstu novih CT platformi. Kompanija razvija AI rješenja kompatibilna s postojećim konvencionalnim skenerima, čime aerodromima omogućava unapređenje detekcijskih sposobnosti bez potpune zamjene hardvera. Kako bi se podržala brža obuka operatera i održao visok nivo detekcijske spremnosti, Gilardoni u svoje sisteme integriše i softver za projekciju slika prijetnji (TIP), koji omogućava umetanje simuliranih prijetnji u sesije pregleda uživo, bez ometanja odvijanja operacija.

Primjena algoritama

Treći proizvođač, Nuctech, opisuje sloj dubokog učenja koji se primjenjuje na njihovoj tzv. inteligentnoj platformi za provjeru. Umjesto korištenja generičkih modela, kompanija trenira algoritme na vlastitoj bazi slika prtljaga, koja uključuje 3D CT podatke generirane simulacijom, kao i pažljivo odabrane uzorke iz stvarnog svijeta. Ovaj dualni pristup koji kombinuje simulirane scenarije prijetnji s etički prikupljenim realnim podacima omogućava brzo širenje  skupova za obuku, uz striktno poštivanje standarda zaštite podataka.

Na ovaj način algoritmi mogu uzeti u obzir ne samo oblik već i materijalna svojstva predmeta izvedena iz CT-a, poput gustine i efektivnog atomskog broja. To je posebno korisno pri identifikaciji eksploziva, narkotika i druge krijumčarene robe. U Nuctechu naglašavaju da se ovi modeli validiraju kroz nezavisna testiranja prema standardima ECAC-a i nacionalnim standardima civilnog zrakoplovstva. Kompanija primjenjuje i formalni “ciklus odgovora na prijetnje”, u okviru kojeg se nove informacije o prijetnjama pretvaraju u ažurirane modele. Oni se, nakon toga, putem sigurnih softverskih nadogradnji distribuiraju prema instaliranoj bazi sistema. Ovakav fleksibilan okvir istraživanja i razvoja omogućava reagovanje na nove prijetnje u roku od nekoliko sedmica, a ne mjeseci. Na taj način, zaštita aerodroma ide u korak s kontinuirano promjenjivim prijetnjama.

Zajednički imenitelj ovih pristupa je jasan. AI više nije dodatak, već prvi filter na liniji kontrole prtljaga. Većina prtljaga se automatski provjerava, dok se samo manji dio prosljeđuje ljudskim operaterima na dodatnu analizu. To znači da se uloga operatera mijenja i odmiče se od kontinuiranih pregleda na prvoj liniji ka obradi isključivo izuzetaka od pravila. Ipak, čak i najnapredniji algoritmi zavise od kvaliteta osnovnih rendgenskih podataka, što ponovo vraća fokus na CT arhitekturu.

CT i budućnost na tri kolosijeka

Ako je AI mozak sistema, onda je CT njegov vidni aparat. Način na koji skeneri prikupljaju i rekonstruiraju rendgenske podatke direktno utječe na detekcijske performanse, stopu lažnih alarma i propusni kapacitet, a u tom segmentu industrija danas istražuje više paralelnih tehnoloških pravaca.

Smiths Detection nastavlja razvijati klasičnu CT arhitekturu s rotirajućim skenerskim modulom. Kappler ističe da su “CT sistemi s rotirajućim modulom dostigli visok nivo zrelosti, nudeći stotine projekcija po rotaciji kako bi se dobila vrhunska rezolucija slike”. Rotirajuća geometrija u kombinaciji s mrežama za smanjenje rasipanja zračenja daje visokokvalitetne volumetrijske slike koje služe algoritmima za detekciju eksploziva, kao i modelima dubokog učenja. Na kontrolnim tačkama, ova arhitektura je osnova sistema HI-SCAN 6040 CTiX, koji kombinuje 3D snimanje s brzinom trake od 0,2 metra u sekundi. Grafički interfejs se namjerno oslanja na istu šemu boja kao i Smithsovi 2D rendgenski sistemi, čime se operaterima olakšava prelazak na novu tehnologiju.

Istovremeno, ova kompanija se ne ograničava isključivo na konvencionalni CT. Ona je zato uvela sistem SDX 10060 XDi, koji koristi rendgensku difrakciju umjesto tomografske rekonstrukcije. Pri tome, ovaj sistem nema rotirajuće komponente. Umjesto toga, on analizira difrakcione potpise kako bi identifikovao materijale na osnovu njihove kristalne strukture. U ranim implementacijama, XDi se pozicionirao kao rješenje za smanjenje broja lažnih alarma u potpuno automatiziranim konfiguracijama, posebno kada se kombinuje s CT-om. Rani rezultati testiranja pokazali su obećavajuće ishode. “Lažni alarmi mogu se smanjiti za četiri do pet puta u potpuno automatiziranim konfiguracijama”, navodi Kappler. U konačnici, to bi trebalo smanjiti potrebu za ručnim pregledom torbi i poboljšati ukupnu propusnu moć redova za sigurnosnu kontrolu.

I u Gilardoniju pažljivo prate ovu evoluciju arhitekture. Kompanija prepoznaje da aerodromi zahtijevaju brži protok ljudi i prtljaga, niže troškove održavanja i isplativije alternative rotirajućim CT sistemima. Bianchi napominje da nerotirajuće CT arhitekture mogu pojednostaviti mehaničku strukturu i potencijalno smanjiti troškove tokom životnog ciklusa. Ipak, on priznaje da statične arhitekture i dalje nose izazove u realističnom i preciznom prikazu objekata kakav danas omogućavaju rotirajući CT sistemi. Prema njegovim riječima, kompanija “istražuje inovativne načine prevazilaženja ovih tehnoloških ograničenja kako bi se u potpunosti iskoristio potencijal nerotirajućih CT uređaja”.

Za Nuctech, statični CT nije buduća opcija, već strateški izbor u sadašnjosti. Kompanija navodi da je “pionir nerotirajuće CT arhitekture sa statičnim modulom za skeniranje”, koja eliminiše glomazni rotirajući sklop. Tim se smanjuje masa uređaja i njegov prostorni otisak, a istovremeno povećava pouzdanost. Pojednostavljena mehanička struktura značajno poboljšava srednje vrijeme između kvarova, što se direktno prevodi u veću dostupnost sistema i niže troškove održavanja tokom životnog vijeka opreme.

U Nuctechu tvrde i da ova arhitektura omogućava visokorezolucijske 3D slike s potpunim pokrivanjem od 360 stepeni i bez slijepih tačaka, uz istovremenu podršku za visoke brzine transportne trake. Kod modela XT2100HS, kompanija navodi da ovaj dizajn podržava protok do 1.800 torbi na sat, uz standardne pretpostavke o dužini i razmaku između njih. Statični CT tako postaje ne samo izbor u domenu snimanja već i u primjeni strategija održavanja i povećanja propusnosti.

Industrija se, dakle, za sada ne konvergira prema jednoj arhitekturi. Umjesto toga, ona se oslanja na sve snažniji softver kako bi maksimalno iskoristila i rotirajuću i statičnu opremu, a u nekim slučajevima dodaje i difrakcione tehnike kao podršku. Za aerodrome, izbor će ubuduće sve više zavisiti od kombinacije ciljeva performansi, troškova tokom životnog ciklusa i prostornih ograničenja.

Propusnost: Pretvaranje dizajna u veći kapacitet

Ipak, sva sofisticiranost snimanja i AI-ja gubi smisao ako sistem ne može pratiti brzinu protoka putnika na savremenom terminalu. Propusnost zato ostaje ključna metrika koja odlučuje o uspjehu ili neuspjehu implementacije.

Kod predanog prtljaga, Kappler navodi klasičnu referentnu pretpostavku: prosječna dužina torbe od osamdeset centimetara, razmak između torbi od dvadeset centimetara i brzina trake od pola metra u sekundi. U tim uslovima, teorijski maksimum iznosi oko 1.800 torbi na sat.

Kappler ističe da je platforma SDX 10080 SCT projektovana tako da omogući još manje razmake između torbi od standardnih dvadeset centimetara te da obavlja kalibraciju u pozadini, bez potrebe za zaustavljanjem trake radi rutinskih provjera sistema. U praksi, to znači da se sistem u stvarnim okruženjima za rukovanje prtljagom približava teorijskom maksimumu propusnosti. Dinamička kalibracija SCT sistema odvija se neprimjetno tokom rada i tako eliminiše potrebu za periodičnim zaustavljanjem transportne trake. Na taj način se osiguravaju kontinuirane performanse na optimalnim nivoima protoka tokom cijelog radnog vremena.

Kod ručnog prtljaga, CTiX radi pri brzini od 0,2 metra u sekundi i, u zavisnosti od dužine i razmaka, može obraditi približno 850 do 900 tacni na sat. U tipičnoj konfiguraciji, CTiX je integrisan s automatiziranim sistemom povrata tacni, tako da se u slučaju aktiviranja alarma tacna automatski preusmjerava na poziciju za dodatni pregled, bez prekidanja glavnog toka.

S druge strane, Gilardoni se oslanja na sisteme s dvostrukim pregledom, koji se često koriste u manjim ili tehnološki mješovitim aerodromima. Ovi sistemi su konfigurirani za brzine trake do 0,3 metra u sekundi na kontrolnim tačkama i do 0,5 metara u sekundi u sistemima za pregled predanog prtljaga. Tu je ograničavajući faktor obično rukovanje prtljagom, a ne kapacitet operatera. Bianchi naglašava da logika radnih tokova omogućava da se označeni prtljag usmjeri na sekundarni pregled bez zaustavljanja linije te da su algoritmi podešeni tako da minimiziraju lažne alarme, čak i pri visokim nivoima propusnosti. Povratne informacije s Gilardonijevih instalacija upućuju na smanjenje stope lažnih alarma i poboljšano vrijeme dostupnosti sistema. To je moguće zahvaljujući planiranom i prediktivnom održavanju, što je ključni faktor poboljšanja koji navode sigurnosni menadžeri.

Nuctechov XT2100HS je zasnovan na statičnoj CT arhitekturi i deklarisan je za protok do 1.800 torbi na sat u scenarijima pregleda predanog prtljaga. U ovoj kompaniji naglašavaju da propusni kapacitet jednako zavisi od dizajna procesa koliko i od same mehanike trake. Nuctech se oslanja na trostepeni model pregleda zasnovan na procjeni rizika, u kojem AI obavlja prvu kontrolu i automatski odobrava većinu torbi. Pri tome se manji dio slika prosljeđuje lokalnim ili udaljenim operaterima na detaljnu analizu, a najmanji dio na ručni pregled. Strukturiranjem operacija na ovaj način, u Nuctechu tvrde da sigurnosna linija može zadržati visoku mehaničku propusnost čak i u periodima vršnog opterećenja. Nakon šest do dvanaest mjeseci operativne upotrebe, aerodromski partneri obično prijavljuju značajno smanjenje stope lažnih alarma i povećanje protoka tokom špice, uz primjetno poboljšano korisničko iskustvo operatera zahvaljujući jasnijim i interaktivnim 3D slikama za brže i sigurnije donošenje odluka.

Propusnost se više ne određuje isključivo brzinom trake ili tipom modula za skeniranje. Ona je danas rezultat načina na koji su snimanje, algoritmi, automatizacija i kadrovski resursi orkestrirani da funkcionišu kao cjelina. I dok se aerodromi sve više fokusiraju na protok i automatizaciju, još jedan važan aspekt sistema za pregled prtljaga dostigao je visok nivo zrelosti i regulatorne stabilnosti.

Zaštita od zračenja mora ostati stabilna

Iako CT i AI brzo napreduju, zaštita od zračenja je oblast u kojoj su osnovni principi stabilni i strogo regulisani.

Kappler naglašava da svi rendgenski sistemi za avijaciju moraju ispunjavati stroga ograničenja u pogledu spoljašnje doze te da nezavisni službenici za zaštitu od zračenja mjere opremu prije njenog puštanja u rad. Kako bi se zračenje svelo na minimum, Smiths Detection koristi visokokvalitetne poluprovodničke detektore kojima je potrebna manja unutrašnja doza zračenja za postizanje potrebnog kvaliteta slike, kao i višeslojne sisteme zavjesa i kućišta. Tako je preostalo zračenje “svedeno na apsolutni minimum”, ističe Kappler.

Konkurentska kompanija Gilardoni se, s druge strane, oslanja na svoje iskustvo u medicinskoj dijagnostici, gdje je upravljanje dozama radijacije odavno jedno od ključnih pitanja. Bianchi naglašava da se kompanija fokusira na kvalitetne komponente i precizno generisanje i detekciju rendgenskog zračenja kako bi se njegov intenzitet održao na najnižem nivou koji je kompatibilan s kvalitetom slike i certificiranim detekcijskim performansama. Pri tome se kod Gilardonijevih skenera rendgenski snop aktivira isključivo dok se prtljag fizički nalazi u detekcijskoj zoni. Ovakav pristup ograničavanja snopa smanjuje ukupnu emisiju zračenja i optimizira potrošnju energije tokom radnog vremena. Bianchi također navodi kontinuirana istraživanja novih materijala i arhitektura za potrebe zaštite te ističe da je preostala radijacija već “višestruko ispod regulatornih granica”.

U Nuctechu se pozivaju se na ALARA princip, odnosno na pravilo “što je moguće niže, a razumno ostvarivo” kao nit vodilju svog pristupa. Kod njega su u fokusu visokosenzitivni detektori koji omogućavaju formiranje kvalitetnih slika pri nižim dozama zračenja. Istovremeno, višeslojna fizička zaštita u kombinaciji sa sigurnosnim blokadama održava nivo zračenja izvan uređaja blizu prirodnog nivoa. Sve njihove sisteme, navode u Nuctechu, testiraju državna tijela za zaštitu od zračenja u okviru procesa certifikacije.

Zaključak za aerodromske operatere jeste da zračenje više nije faktor razlikovanja kakav je bio u prošlosti. Svi  sistemi danas rade unutar uskog raspona regulatornih ograničenja i projektovani su tako da funkcionišu tokom dugog životnog vijeka. Konkurencija se danas svodi na pitanje koliko se efikasno dozvoljena doza zračenja pretvara u kvalitet slike i detekcijske performanse. Međutim, performanse pregleda prtljaga više se ne posmatraju kroz prizmu samostalnih uređaja. Tačnije, aerodromi sve češće procjenjuju da li se sistem može razvijati i u budućnosti, a ne samo ispunjavati današnje potrebe.

Platforme, a ne samostalni uređaji

Kako se CT, AI i regulatorni standardi kontinuirano razvijaju, aerodromi su sve oprezniji u odnosu na ulaganja u opremu koja se ne može nadograđivati. U skladu s tim, sva tri proizvođača naglašavaju modularnost i dugoročne puteve nadogradnje za svoje tehnologije.

Kappler iz Smiths Detectiona navodi konkretne primjere ove nove filozofije poslovanja. Prva generacija CT sistema za pregled prtljaga u avionu instalirana je 2013. godine i certificirana prema ECAC EDS 3.0 standardu. Kako su standardi napredovali prema 3.1, a zatim i 3.2, ti sistemi su nadograđeni putem softvera. Kompanija ističe da se usklađenost sa EDS 3.2 standardom za platformu SDX 10080 SCT može postići isključivo softverskim izmjenama, zahvaljujući CT dizajnu koji je od početka imao dovoljnu rezoluciju i broj projekcija.

Kod ručnog prtljaga, HI-SCAN 6040 CTiX je razvijen tako da se novi EDS-CB algoritmi i iCMORE moduli za detekciju mogu direktno instalirati na postojeći hardver. U suštini, ovaj skener predstavlja platformu čije se detekcijske sposobnosti mogu s vremenom proširivati i unapređivati. Kappler također ističe da je detektorski sistem SCT projektovan tako da omogućava dodavanje dodatnih detektora u budućnosti, čime se otvara mogućnost povećanja brzine trake. Istovremeno, ova platforma je inženjerski pripremljena za integraciju modula za rendgensku difrakciju ukoliko budući ECAC ili TSA standardi budu zahtijevali CT-XRD kombinacije. SCT nudi i fleksibilnost konfiguracije sa ili bez integrisanog linijskog skenera, koji predstavlja komplementarnu tehnologiju snimanja za unapređenje detekcijskih sposobnosti. Time se aerodromima omogućava optimizacija prema operativnim zahtjevima i budžetskim ograničenjima, uz jasan put ka budućim nadogradnjama funkcija.

S druge strane, u Gilardoniju naglašavaju faktor kompatibilnosti s postojećom opremom na terenu. Njihova AI rješenja razvijaju se tako da rade na već instaliranim i konvencionalnim rendgenskim skenerima, čime se štiti ulaganje aerodroma u ove mehaničke platforme. Kompanija također dizajnira integracijsku arhitekturu koja omogućava kombinovanje podataka iz Gilardonijeve i opreme drugih proizvođača, uz svijest o činjenici da mnogi aerodromi upravljaju mješovitim sistemima i da će tako ostati i tokom tranzicije između različitih generacija tehnologija.

Nuctechov pristup modularnosti ima dvije dimenzije. Na softverskom nivou, sistemi se pozicioniraju kao “softverski definisani”, što znači da se nove AI funkcije za detekciju novih prijetnji mogu uvoditi putem softverskih nadogradnji, bez zamjene cijelih uređaja. Na hardverskom nivou, tu su moduli koji se na terenu mogu zamijeniti za ključne podsisteme poput detektorskih sistema i procesora slike. To omogućava ciljane hardverske nadogradnje uz zadržavanje cjelokupne platforme. Cilj je pratiti evoluciju standarda i sposobnosti bez prisiljavanja aerodroma na cikluse uklanjanja i zamjene cjelokupne opreme.

Sve ovo upućuje za zaključak da je modularnost prešla put od marketinške fraze do novog nabavnog zahtjeva. Pitanje više nije samo da li skener ispunjava današnje standarde, već da li njegov dizajn i razvojna mapa ukazuju na to da li će on to moći činiti i u budućnosti. 

Kibernetička sigurnost u povezanim sistemima za pregled

Kako skeneri prtljaga postaju umreženi uređaji koji razmjenjuju slike i sistemske zapise s eksternim sistemima, oni istovremeno postaju dio kibernetičke napadne površine samih aerodroma. Sva tri proizvođača ovom pitanju pristupaju direktno i sistematski.

Kappler opisuje višeslojnu sigurnosnu arhitekturu u kojoj se podaci prenose korištenjem šifriranih protokola, pohranjuju iza strogih metoda kontrole pristupa i autorizacije te štite redovnim testiranjem na ranjivosti i sigurnosne propuste. Smiths Detection primjenjuje jačanje operativnih sistema na bazi industrijskih CIS benchmark standarda, dok se za dodatnu temeljnu zaštitu koristi Security-Enhanced Linux (SELinux), kao i sistem Host Intrusion Detection  (HIDS) za kontinuirano praćenje sumnjivih aktivnosti.

Na nivou uređaja, režim rada na principu kioska, onemogućeno automatsko pokretanje s eksternih medija i snažna politika kontrole lozinki smanjuju rizik od lokalne sigurnosne kompromitacije. Automatizirani procesi skeniranja ranjivosti i upravljanja zakrpama osiguravaju da se potencijalni sigurnosni rizici brzo identifikuju i otklone. Nakon toga, prilagodljive sigurnosne politike nameću rigorozne kontrole pristupa u cijelom operativnom okruženju.

I drugi pristupi su jednako relevantni. Prema Bianchiju, Gilardonijevi sistemi slijede principe “zaštite podataka već u fazi dizajna”. Skeneri mogu slati slike na eksternu pohranu putem sigurnih kanala zaštićenih kriptografijom. Istovremeno, pristup tim slikama i povezanim metapodacima regulisan je kontrolom pristupa zasnovanom na ulogama, razdvajanjem dužnosti i politikama promjene lozinki. Za sisteme koji koriste izmjenjive medije za pohranu, Gilardoni implementira OEM-upravljane procese sigurnog brisanja podataka kako bi se osiguralo da nakon povlačenja opreme iz upotrebe na njoj ne ostanu osjetljivi podaci. Time se pokriva kompletan životni ciklus podataka od njihovog nastanka do uništenja.

Nuctech, s druge strane, eksplicitno naglašava usklađenost s međunarodnim propisima o zaštiti podataka, uključujući GDPR. Kompanija koristi AES-256 enkripciju za podatke u mirovanju i tokom prijenosa i primjenjuje strogu kontrolu pristupa zasnovanu na ulogama. To se odvija uz opsežni audit logova i podršku za konfiguracije s mrežnom segmentacijom i anonimizacijom slika. U Nuctechu naglašavaju da klijenti zadržavaju potpunu kontrolu nad svojim podacima jer se kompanija ograničava na ulogu tehnološkog dobavljača koji ima zadatak da osigura da aerodromi zadrže puni suverenitet nad svim podacima o pregledu prtljaga koje generišu lokalni sistemi. Za Nuctech je važna i arhitektura daljinskog pregleda u kojoj operateri analiziraju slike u fizički odvojenim objektima, čime se smanjuje količina ličnih podataka kojima se rukuje direktno na kontrolnim tačkama.

Ovakav fokus odražava širu promjenu trendova u industriji jer se sigurnosna oprema danas tretira kao kritična IT infrastruktura jednako koliko i kao elektromehanička. U skladu s tim, ona se sigurnosno procjenjuje i od aerodromskih IT i kibernetičkih timova.

Hibridna budućnost pregleda prtljaga

Kada je u pitanju budućnost, sva tri proizvođača opisuju trendove koji se, iako različiti u detaljima, značajno preklapaju. Kappler vidi CTiX kao hardversku platformu na kontrolnim tačkama na kojoj će sve sposobniji softver postupno voditi ka potpuno automatiziranom prvom nivou pregleda. Kombinovanjem ECAC EDS-CB algoritama za detekciju eksploziva s APIDS algoritmima za zabranjene predmete te uvođenjem naprednijih standarda kao što su C4-limited i APIDS 2 ili 3, u Smiths Detection očekuju da će udio slika koje zahtijevaju ljudsku intervenciju biti sveden na vrlo mali procenat.

Već su demonstrirani koncepti kontrolnih tačaka u kojima su tacne za pregled prtljaga povezane s putnicima putem biometrijskih identifikacija, poput prepoznavanja lica ili biometrijskih karata za ukrcavanje. Time se nagovještava budućnost u kojoj su identitet putnika i prtljag povezani tokom cijelog procesa pregleda radi unapređenja sigurnosti i neprekidnog praćenja. Kada je riječ o budućim regulatornim zahtjevima, poput ECAC EDS 4 ili TSA 9.0 standarda koji bi mogli zahtijevati fuziju CT-a i XRD-a, strategija na koju se Smiths Detection oslanja omogućava integraciju modula za rendgensku difrakciju u postojeće CT skenere, umjesto potpune zamjene sistema.

Za Gilardoni, Bianchi definiše strategiju kroz prizmu modularne inovacije. Postojeći skeneri ove kompanije su namjerno projektovani tako da mogu biti domaćin za module za automatiziranu detekciju i biometrijske komponente, bez potrebe za zamjenom cijelog sistema. Istovremeno, kibernetička sigurnost ostaje temelj ove evolucije, uz kontinuirana ulaganja u siguran razvoj softvera, kriptografske protokole i usklađenost s globalnim kibernetičkim standardima koji se stalno razvijaju jer sistemi postaju sve povezaniji i bogatiji osjetljivim podacima.

Za Nuctech, budućnost je dugoročna vizija stvaranja neprekinutog, inteligentnog i integrisanog sigurnosnog procesa. Ova kompanija aktivno istražuje pristupe fuzije više tehnologija, poput kombinovanja CT snimanja s metodama detekcije tragova. Cilj je poboljšati detekciju hemijskih specifičnosti, uz preciznu identifikaciju sumnjivih supstanci koje CT sam po sebi ne može adekvatno okarakterisati. Također se istražuje povezivanje biometrije i prtljaga, čime bi  putnici i njihove stvari ostali povezani tokom cijelog procesa sigurnosne provjere.

Pilot-programi testiraju i prepoznavanje lica i druge biometrijske identifikatore kako bi se uspostavio neprekinuti lanac kontrole. U tom modelu, svaka torba je digitalno povezana sa svojim vlasnikom od prijave do konačnog utovara, što omogućava napredno praćenje sigurnosti i diferencirani pregled zasnovan na procjeni rizika za konkretnog putnika. Tako bi buduće kontrolne tačke mogle postati potpuno automatizirane linije u kojima se prtljag pregleda i usmjerava uz minimalno ljudsko učešće. Istovremeno, sigurnosni službenici bi se prebacivali na daljinske nadzorne zadatke i intervenisali bi uglavnom u složenim ili izuzetnim slučajevima. Ova transformacija oslanjala bi se na automatizaciju i sve moćniji AI kako bi se došlo do linija za provjeru prtljaga bez stalnog prisustva operatera. Tako bi se trajno promijenile i uloge sigurnosnih službenika kao budućih visokorangiranih nadzornih i upravljačkih kadrova, a ne operatera na prvoj liniji.

Sva tri proizvođača se slažu u jednom: kontrolna tačka za provjeru prtljaga u budućnosti će biti automatizirani i podatkovno fokusirani sistem odlučivanja koji je duboko integrisan s identitetom putnika i aerodromskim operacijama. Na taj način, ona više neće biti izolovani rendgenski tunel s ljudskim operaterom u centru pažnje.

Doba pametne kontrole prtljaga je pred nama

Zajedničke perspektive kompanija Smiths Detection, Gilardoni i Nuctech kreiraju sliku industrije koja se istovremeno mijenja na više nivoa. CT snimanje se usavršava i diverzifikuje kroz rotirajuću i statičnu arhitekturu. Detekcija zasnovana na vještačkoj inteligenciji mijenja samu srž radnih tokova pregleda prtljaga, dok propusnost kapaciteta sve više postaje rezultat koordinisanog dizajna cijelog sistema, a ne puke brzine transportne trake.

Za sigurnosne profesionalce, aerodromski rendgenski skeneri se više ne mogu posmatrati kao samostalni uređaji koji se kupuju na određeni period i potom zamjenjuju. Oni su sada cjelovite platforme, ugrađene u širi “sistem sistema”, čija se vrijednost određuje na bazi mogućnosti nadogradnje, integracijskih interfejsa i regulatorne strategije dobavljača, jednako kao i performansi opreme u trenutku nabavke.

Tačno je da stari kompromis između sigurnosti i praktičnosti korištenja neće biti razriješen preko noći i da će postojeći skupovi sistema ostati u upotrebi još godinama. Ipak, smjer tehnološke evolucije je jasan: pregled prtljaga na aerodromima postaje pametniji, povezaniji i automatiziraniji proces. Strateško pitanje za aerodrome više nije da li će usvojiti novu generaciju ove tehnologije, već koliko brzo, u kojoj konfiguraciji i s kojim partnerima će zakoračiti u ovu budućnost.

Integracija u ekosisteme pametnih aerodroma

Danas je jasno da se savremeni skeneri prtljaga ne projektuju kao samostalni uređaji, već kao čvorišta u povezanom ekosistemu za rukovanje prtljagom, operativnu kontrolu, IoT nadzor i analitiku.

Juergen Kappler, direktor portfolija za avijaciju i kritičnu infrastrukturu u kompaniji Smiths Detection, naglašava da su skeneri ove kompanije dizajnirani da se “besprijekorno integrišu u ekosisteme pametnih aerodroma”, uz podršku za otvorenu arhitekturu i višestruke opcije integracije. Platforma ELECTORA ove kompanije podržava mehanizam zasnovan na otvorenim standardima za izvlačenje operativnih i servisnih informacija iz podataka skenera. Platforma je osmišljena da se skalira u odnosu na cijele sisteme i podržava naprednu analitiku, što uključuje prediktivno održavanje i dugoročnu kontrolu performansi. Zahvaljujući otvorenim tehničkim standardima i skalabilnosti, ELECTORA bi trebala omogućiti sveobuhvatno izvještavanje i nadzor uz fleksibilne opcije izvoza podataka. To bi trebalo omogućiti aerodromima da telemetriju skenera u realnom vremenu uključe u naprednu analitiku i operativne sisteme. Riccardo Bianchi, menadžer proizvoda u odjelu poslovne sigurnosti u Gilardoniju, navodi da njegova kompanija svoje skenere pozicionira kao komponente operativne tehnologije unutar IoT okruženja. Ovi uređaji zato podržavaju dijagnostiku u realnom vremenu i nadzor tehničkog stanja. To znači da se podaci mogu izvoziti radi analize, dok se dinamičke kontrolne ploče koriste za praćenje uređaja i ključnih pokazatelja performansi, kao i za integraciju s eksternim alatima za nadzor.

Ova kompanija također nudi nadzorne i upravljačke panele na webu za centralizirani nadzor, pri čemu se sistemi mogu naknadno opremiti senzorima za naprednu analitiku i okvire prediktivnog održavanja. Automatizirani sistem povrata tacni Breva 2.0, naprimjer, generiše vlastiti tok podataka i podržava samodijagnostiku koja se može koristiti za fino podešavanje performansi i prediktivno održavanje na više sigurnosnih linija. Ovaj sistem je trenutno operativan na približno 80 linija i nudi prilagodljivost i integraciju kako sa Gilardonijevim tako i sa skenerima drugih proizvođača. Pri tome, podržana samodijagnostika se može povezati s aerodromskim IoT sistemima radi sveobuhvatnog praćenja stanja i performansi.

Inteligentna podatkovna čvorišta

Kompanija Nuctech opisuje svoje sisteme kao “inteligentna podatkovna čvorišta” koja se povezuju sa sistemima za rukovanje prtljagom, aerodromskim operativnim centrima i drugom infrastrukturom. Njihovi sistemi podržavaju standardne protokole poput DICOS-a (Digitalno snimanje i komunikacija u sigurnosti), što omogućava besprijekornu integraciju s aerodromskim BHS i AOC sistemima. Rezultati skeniranja mogu se koristiti za davanje instrukcija sistemima za usmjeravanje prtljaga u realnom vremenu. To uključuje preusmjeravanje torbi koje zahtijevaju dodatni pregled, dok ugrađeni IoT senzori podacima hrane platforme za prediktivno održavanje koje detektiraju habanje i anomalije prije nego što dođe do kvara. Ovaj prelazak s reaktivnih popravki na proaktivnu prevenciju omogućava timovima za održavanje da intervencije planiraju izvan intervala najvećeg opterećenja. Tako se minimiziraju ometanja rada, a maksimalno povećava dostupnost sistema.

Konačni efekat je činjenica da skeneri više nisu samo detekcijski uređaji nego dio živog podatkovnog ekosistema koji aerodromi mogu koristiti za upravljanje protokom ljudi i prtljaga, održavanjem i rizicima. S obzirom na evolutivnu prirodu standarda, posebno kada je riječ o CT nivoima za ručni prtljag i potencijalnim budućim kombinacijama, ovakav regulatorni pristup postaje jednako važan kao i sadašnja lista odobrenja. Zbog toga aerodromi sve češće ne pitaju samo da li nešto ima certifikat nego i “da li je ovaj dobavljač jasno posvećen i tehnički sposoban da održava certifikaciju sistema kako se zahtjevi budu mijenjali?”, navode u Nuctechu.

Usklađenost kao pokretna meta

Koliko god je nova tehnologija sofisticirana, ona dolazi na aerodromske terminale samo ako prođe regulatornu certifikaciju. Sva tri proizvođača sistema za skeniranje prtljaga ovom aspektu poslovanja pridaju veliku pažnju. Juergen Kappler, direktor portfolija za avijaciju i kritičnu infrastrukturu u Smiths Detectionu, navodi da njihovi proizvodi imaju certifikat ECAC-a, TSA-a, ACSTL-a i CAAC-a. On ističe da je HI-SCAN 6040 CTiX bio prvi skener certificiran za algoritam koji omogućava pregled tečnosti do dva litra u ručnom prtljagu te da je iCMORE rješenje za automatiziranu detekciju zabranjenih predmeta bilo prvo koje je na nacionalnom nivou dobilo odobrenje prema APIDS standardu 1.

I Riccardo Bianchi, menadžer proizvoda u odjelu poslovne sigurnosti u Gilardoniju, navodi širok raspon certifikacija u okviru konvencionalnog portfolija ove kompanije, uključujući ECAC EDS-CB C1, ECAC LEDS, TSA, ENAC i STAC. On certifikaciju opisuje kao kontinuiran proces, a ne jednokratni korak, uz stalni rad na usklađivanju proizvoda s važećim i dolazećim standardima.

Nuctech, kao treći akter u ovoj priči, navodi da su njegovi sistemi dobili odobrenja ECAC-a, STAC-a u Francuskoj, britanskog Ministarstva saobraćaja i kineskog CAAC-a, te da aktivno učestvuju u razvoju međunarodnih i nacionalnih standarda. Štaviše, Nuctech sebe vidi kao “učesnika u definisanju budućih testnih režima, a ne samo kao subjekta koji odgovara na njih”. Pored certifikacije, kompanija je predvodila i učestvovala u razvoju brojnih međunarodnih i nacionalnih standarda i tako se pozicionirala ne samo kao dobavljač koji ispunjava zahtjeve već kao aktivni učesnik u oblikovanju budućeg regulatornog okvira sigurnosti u aviosaobraćaju.