Mobilni biometrijski uređaji za autentifikaciju u pokretu

Mobilna biometrija postala je norma u današnjem svijetu. U vrijeme kada veliki proizvođači telefona ugrađuju skenere otisaka prstiju u svoje uređaje, društvo se navikava na svakodnevno korištenje biometrijskih podataka za provjeru identiteta. Ipak, kada je u pitanju policija ili granična služba, situacija s korištenjem biometrijskih podataka nije tako jednostavna
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Tržište mobilne biometrije se brzo širi. U izvještaju kompanije MarketsandMarkets predviđa se da će do 2022. godine ovaj segment dostići vrijednost od 49,3 milijarde dolara, a rast će biti moguć zahvaljujući sve širem korištenju mobilnih uređaja i povećanju broja mobilnih transakcija. Osim toga, napredak na planu tehnologija u radu baterija i kamera također doprinosi razvoju kvalitetnijih mobilnih biometrijskih uređaja. I u organima reda i graničnim službama upotreba mobilnih biometrijskih uređaja bilježi značajan rast. Sposobnost ove tehnologije da ponudi praktičan i siguran način identifikacije osoba bilo gdje i u bilo kojem trenutku ne samo da doprinosi javnoj zaštiti i sigurnosti nego i povećava njenu efikasnost i efektivnost

Načini primjene
Danas je sve više ljudi u pokretu. Tu spadaju masovne migracije kao posljedica geopolitičke nestabilnosti i ekonomskih teškoća, intenzivniji turizam i globalno integrisani poslovni modeli. Svi ovi faktori samo naglašavaju potrebu za efikasnijim i efektnijim rješenjima za upravljanje identitetom. Upravljanje identitetom je olakšano primjenom biometrijskih elektronskih dokumenata i baza podataka kao što su automatizirani sistemi za identifikaciju otisaka prstiju (AFIS) i automatizirani biometrijski sistemi identifikacije (ABIS). „Biometrijska verifikacija sada je dostupna u mobilnoj verziji i služi za elektronsku kontrolu identifikacijskih dokumenata i/ili provjeru biometrijskih podataka pomoću AFIS/ABIS sistema“, kaže Rémi Guidet, direktor marketinga za identifikacijska rješenja u kompaniji Gemalto.

Korisnost tehnologije identifikacije osoba na licu mjesta još je očiglednija na graničnim prijelazima, na kojima ima više ulaznih punktova koji pokrivaju more, kopno i zrak. „Nisu sve granične lokacije pogodne za iskrcavanje ljudi, a neke nemaju ni odgovarajuću infrastrukturu za skeniranje niti su opremljene za rad s većim brojem osoba. Kada su u pitanju organi reda, efikasnost se može unaprijediti primjenom terenske forenzike u vrijeme kada finansijski pritisci zahtijevaju što efikasnije radne procedure“, kaže John Hinmon, zamjenik direktora globalnog marketinga u kompaniji Crossmatch. Za takve situacije posebno su pogodni mobilni biometrijski uređaji. „Oni omogućavaju da se identiteti brzo i precizno utvrde i provjere na bilo kojoj lokaciji. Time se poboljšava i ubrzava rad i efikasnost ovih organa. Osim toga, mobilna rješenja su često jeftinija opcija za kupovinu nego stacionarna“, kaže Gunther Mull, direktor kompanije Dermalog. „Uz mobilnu identifikaciju, službenici na terenu mogu uzeti otiske prstiju osoba koje nemaju odgovarajuće identifikacijske dokumente, umjesto da troše sate na uzimanje otisaka u stanici. Time se povećava produktivnost, a službenici dobijaju više vremena da se na terenu bave zaštitom ljudi“, kaže Shelley Luster, menadžer marketinga u Fulcrum Biometricsu.

Mobilni identifikacijski broj
„Još jedan vid primjene podrazumijeva korištenje mobilnog identifikacijskog broja za izvršavanje naloga za privođenje osoba. Time se organe reda štiti od potencijalnih parnica na temelju hapšenja pogrešnih osoba“, kaže Jacky Lecuivre, direktor kompanije Coppernic i navodi da je jedan od glavnih problema za organe reda to što na terenu često ili nema infrastrukture ili je ona demontirana. „To znači da jedino rješenje koje odgovara njihovim potrebama u pogledu efikasnosti i fleksibilnosti jeste da se službenike zadužene za kontrolu granice i provedbu zakona opremi mobilnim uređajima koji će objediniti tehnologije za uzimanje podataka (tj. biometriju, RFID [beskontaktni], pametne kartice [kontaktne], bar kod, optičko prepoznavanje znakova [OCR]) i najnovije sisteme bežičnih komunikacija (npr. Wi-Fi, BT, GSM/GPRS, 3G, 4G FTE, GPS)“, kaže on. Lecuivre dodaje da se policijski organi širom svijeta suočavaju s veoma ozbiljnim zahtjevima: da budu u stanju kontrolisati i autentificirati svaku vrstu identifikacijske dokumentacije nove generacije (biometrijska / elektronska) bilo gdje i u svakom trenutku.

Otisci prstiju se i dalje najviše koriste u mobilnoj biometriji
Iako postoje brojni tipovi biometrijskih podataka koji se mogu uzeti, otisak prsta, lice i šarenica oka su najdostupniji za biometriju u pokretu. „Otisci prstiju i prepoznavanje lica su pogodniji za mobilne uređaje zbog dimenzija sistema za uzimanje otisaka i sveprisutnosti kamera“, kaže Luster. Otisak prsta je i dalje najčešće korišteni biometrijski element za identifikaciju. Mull navodi da za to postoje historijski razlozi, s obzirom na to da se otisci prstiju dugo koriste kao sigurnosna identifikacija u graničnoj kontroli i organima reda. „Dimenzije skenera su posljednjih godina smanjene kako bi se mogli integrisati u mobilna rješenja. Integracija je praktično počela s FAP10 tehnologijom, koja je brzo evoluirala u optički FAP20 i LES (senzor koji emitira svjetlost) i FAP30 i FAP45 tehnologije, koje omogućavaju vrhunski kvalitet uzetih otisaka prstiju, kao i usklađenost s preporukama Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST). Dalje, biometrijsko uzimanje otisaka prstiju je najlakši i najpouzdaniji metod za primjenu u pokretu, u poređenju s prepoznavanjem lica, koje se mora uskladiti s pratećim okruženjem ili skeniranjem šarenice oka, koje zahtijeva posebnu kameru za snimanje (infracrvenu)“, kaže on. „U poređenju s ostalim metodama, režim rada za uzimanje otiska prsta je veoma brz, jednostavan i ergonomičan i može biti veoma pouzdan ako posjedujete dobar čitač. Otisak prsta može potvrditi identitet bilo kojeg pojedinca upoređivanjem njegovog otiska s onim koji je kodiran u njegov lični dokument. Isto je moguće postići i slanjem biometrijskih podataka direktno u centralizirani AFIS sistem“, objašnjava Lecuivre.

Ostali tipovi biometrije
Sve veća je i potražnja za prijenosnim uređajima koji su sposobni prepoznati lice ili šarenicu oka. No, ovaj tip biometrijskog modaliteta uveliko zavisi od vida primjene, konkretne situacije i integriteta odgovarajuće baze podataka. „Ako aplikacija predstavlja upravljanje iznimkama, npr. kod putnika koji ne može biti identifikovan kamerom za prepoznavanje lica dok čeka u redu za ukrcavanje u avion, za potvrdu identiteta mogu se uzeti otisci prstiju. Općenito govoreći, najčešće se koriste otisci prstiju i slike lica i oni imaju najveće baze uporednih podataka. Pasoši koji su kompatibilni s propisima Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) sadrže slike lica, a u mnogim zemljama se na njihovom čipu čuvaju i biometrijski podaci o otisku prsta“, kaže Hinmon. „Vozačke dozvole imaju slike lica, dok se u dosjeima nalaze i otisci prstiju. U slučaju da neka osoba bude zaustavljena na cesti i ne može pokazati važeći identifikacijski dokument, službeno lice može utvrditi identitet ili bar isključiti mogućnost postojanja kriminalnog dosjea uz korištenje otiska prsta. To se naziva brzom mobilnom identifikacijom i obično podrazumijeva uzimanje dva ili više otisaka prstiju na mobilnom uređaju za uzimanje otisaka“, kaže Hinmon.

Međutim, različiti biometrijski modaliteti predstavljaju izazov u situacijama kada ih koriste organi reda. Naprimjer, organi reda nešto rjeđe koriste prepoznavanje šarenice oka kao identifikator, jer uporedne baze podataka uglavnom služe za otiske prstiju i prepoznavanje lica. Hinmon dodaje i da su otisci dlana važan segment policijske i forenzičke istrage.

Najvažniji zahtjevi za mobilni biometrijski uređaj
Kada je riječ o zahtjevima za mobilne biometrijske uređaje koji se koriste u sektorima granične kontrole i policije, najvažniji se tiču certifikacije prema utvrđenim državnim ili međunarodnim standardima i propisima koje utvrdi vlasnik odgovarajuće baze podataka. „Ovime se osigurava da se zapisi koji se unose u bazu podataka mogu obraditi s podacima koji će se upoređivati s onima iz baze podataka. Isto tako, ovim putem se postavljaju određeni standardi u pogledu uzimanja podataka i kvaliteta slike. U konačnici, rezultati provjere identiteta mogu imati krupne posljedice“, objašnjava Hinmon. Neki od standardnih biometrijskih uređaja moraju biti usklađeni s FBI-jevim standardima kvaliteta slike, preporučenim praksama Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) i Američkim nacionalnim standardom za informacijske sisteme (ANSI). Budući da su kontrola granica i organi reda od ključne važnosti za jednu zemlju, prateći uređaji moraju biti robusniji od sličnih uređaja koji se koriste u komercijalnim aplikacijama. Ekstremna radna okruženja zahtijevaju uređaje koji su izdržljivi, otporni na vodu i prašinu i dizajnirani za rad u više smjena. Veličina, težina, jednostavnost korištenja i komunikacijski moduli (npr. 3G/4G, Wi-Fi, itd.) također su ključni faktori koje treba razmotriti. „Po definiciji, mobilni ručni uređaji moraju biti mali, lako prenosivi i imati napajanje na baterije. Osoblje i službenici ne žele raditi s teškim i kabastim uređajima“, kaže Hinmon. I kvalitet i pouzdanost senzora za otiske prstiju su veoma važni. Nove tehnologije kao što su kapacitivni tanki tranzistorski senzori (poznati i kao kapacitivni TFT) omogućavaju uzimanje otisaka prstiju na tanjim i manjim čitačima. Pošto na ovu tehnologiju ne utječe ambijentalno svjetlo i direktna sunčeva svjetlost, ona je idealna za korištenje u graničnim službama i organima reda.

Izazovi korištenja tehnologije
Upotreba mobilnih uređaja za biometrijsku autentifikaciju u sektoru granične kontrole i organa reda suočava se s brojnim izazovima, u rasponu od njihove cijene do zaštite privatnosti. Lecuivre navodi da je jedan od glavnih izazova u korištenju mobilnih uređaja za biometrijsku autentifikaciju u ovim vertikalama zabrinutost u vezi sa zaštitom privatnosti. „Neki ljudi i dalje misle, kažu i pišu da je otisak dio privatne ‘baštine’ svakog pojedinca, čak i ako je on potencijalni terorista. Srećom, ove dileme su sve manje prisutne s rastućim problemima terorizma i javne sigurnosti s kojima se trenutno suočavamo. Još jedan izazov je i potreba za brzim i sigurnim prijenosom podataka. Traži se kontinuirano širenje mobilnih mreža velikih brzina i zaštićeno kodiranje podataka koji se prenose. Samo uz bežičnu vezu s centralnom bazom podataka, korištenje prijenosnih biometrijskih uređaja može postati stvarna alternativa stacionarnim rješenjima“, kaže Mull. Izazov također predstavlja i usklađivanje ovih uređaja sa zahtjevima projekta, infrastrukturom i vertikalama/aplikacijama koje se već koriste. „Većina zemalja ima različite identifikacijske dokumente i biometrijska pravila, kao i specifičan pristup kontroli granica i verifikaciji identiteta. Izazov je u tome da dobijete mobilno biometrijsko rješenje koje je lako prilagoditi potrebama svakog projekta“, kaže Guidet. Hinmon dodaje da bi svako mobilno tehnološko rješenje trebalo uzeti u obzir analizu rizika za konkretnu primjenu kao i kompromis između performansi fiksnog i mobilnog sistema.

Dolazi mobilna budućnost?
Nema sumnje da su napredak na planu biometrijskih tehnologija i njihovo sve rasprostranjenije korištenje faktori jačanja podrške za njihovu upotrebu u javnosti, posebno ako se ova primjena odnosi na organe reda i granične službe. Upotreba jednog biometrijskog identifikatora za provjeru identiteta neke osobe obično nudi dovoljnu preciznost, a korištenje multimodalne biometrije dodatno poboljšava i preciznost i sigurnost. Otisci prstiju koriste se kao standard za identifikaciju i provjeru identiteta osoba u organima reda i graničnim službama. Ipak, ti organi počinju koristiti multimodalnu biometriju kao precizniji i sigurniji metod. „Korištenje multimodalnih ručnih biometrijskih uređaja trenutno je jedan od najvažnijih trendova u industriji. Paralelna kontrola više biometrijskih karakteristika povećava tačnost biometrijskih sistema“, kaže Mull.

Uzimanje otiska prsta i prepoznavanje lica je uobičajena kombinacija u multimodalnoj biometrijskoj autentifikaciji. To je, uglavnom, posljedica činjenice da biometrijske baze podataka najčešće sadržavaju otiske prstiju i podatke o licima. „Što se tiče mobilnih biometrijskih uređaja, oni najčešće omogućavaju uzimanje otisaka prstiju i prepoznavanje lica uz korištenje automatskog fokusa na kameri uređaja, kao i specifičnih algoritama za prepoznavanje lica“, navodi Lecuivre. Na terenu upotreba multimodalnih biometrijskih uređaja značajno pomaže organima reda i službama granične kontrole. „Umjesto da troše vrijeme na izvođenje ljudi iz voza na granici, pripadnici granične službe mogu nositi ručne uređaje dok se kreću unutar njega. Ako otkriju nešto sumnjivo, mogu uzeti otisak prstiju kako bi obradili konkretan izuzetak. Iako pametni uređaj koji se koristi može posjedovati kameru, on se ne može koristiti u toku posla. Vjerovatnije je da će uređaj posjedovati periferni čitač za mašinski čitljivi pasoš za njegovu obradu“, kaže Hinmon.