Važnije od naprava je poznavanje sigurnosnih procedura i protokola

Nakon što smo objasnili profile samog počinioca, te općenito njihovih potencijala, u ovom broju ćemo reći nešto više o taktikama koje koriste, kao i samim oružjima – sa posebnim osvrtom na eksplozivne naprave. Njih ne moramo poznavati do u detalje kao ni načine njihovog aktiviranja. Ipak, kada ih uočimo, najbitnije je da znamo protokole ponašanja i kako na najbrži mogući način doći do osobe koja je osposobljena za njihovo uklanjanje

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Oružja i taktike napadača

Koliko su raznovrsni načini i forme u kojima se pojavljuju napadači, podjednako su raznovrsne forme njihovog oružja, i naprave, kao i taktike koje koriste u napadima (ovisno o namjerama, sredstvima te kulturnim i geografskim osobenostima). Tip oružja varira od najmanjih kalibara pa do ručnih bacača projektila. Zato se u tim slučajevima mora pristupiti na jedan realističan način i dobro procijeniti ko je, šta, kad i kako upotrijebio, odnosno šta na tom području realno napadačima može biti na raspolaganju. Ovaj put nećemo spominjati neke određene vrste oružja jer za to postoje stručne literature, ali ćemo se osvrnuti na eksplozivne naprave koje su poznate u praksi i više puta korištene. Eksploziv je jedno od najstarijih oružja političkih terorista i u konstantnoj je upotrebi pri izvršenju raznih drugih delikata, kako od terorista tako i od onih iz kriminalnog miljea.

Nekonvencionalne eksplozivne naprave

Proizvodnjom enormnih količina raznih mina, bombi i ostalih ubojitih sredstava u prošlom i ovom stoljeću, dva svjetska rata i ostali ratovi širom svijeta su „umjetnost indirektnog ubijanja“ doveli do najvišeg nivoa. Njihovo aktiviranje se odvija na različite načine – npr. tenkovske mine  se aktiviraju težinom tenka, nagazne pješadijske mine težinom jedne osobe, a za aktivaciju se još koriste i razni eletronski šalteri i kontakti. Bez obzira, nakon pronalaska istih, tim stručnih i dobro obučenih osoba može ih deaktivirati bez većih problema i trajno ukloniti. Bombe o kojima mi želimo nešto reći, odnosno bombe političkih ili drugih terorista su u većini slučajeva improvizirane naprave, zbog čega ih i nazivamo nekonvencionalnim eksplozivnim napravama. One mogu biti izrađene i montirane na više načina, a te metode su poznate samo onima koji ih smišljaju i prave. Ljudi koji rade na deaktivaciji takvih naprava svakodnevno se susreću sa novim slučajevima i metodama koje je potrebno analizirati i proučavati. Ove naprave se, baš kao i sami napadači, pojavljuju u raznim formama koje je teško i nabrojati: u pismima, paketima, tašnama koje su „zaboravljene“ u trgovačkim centrima, stanicama, aerodromima… I na takvim mjestima bombe bez razlike pogađaju svakog ko se nađe u njihovoj blizini, ne samo onoga ko se njima želi eliminirati. Zato takva sredstva sa sigurnošću možemo svrstati u najopasnija i najpodlija oružja. Ona ubijaju bez razlike, često ne ciljano nego nasumice i bez rizika za počinioca. U ovakvim slučajevima zaštita je, da tako kažemo, uslovna, tj. nema nekog posebnog i unaprijed određenog načina odbrane. Pravilo koje smo spomenuli na početku teksta  je da mi ne trebamo poznavati do u detalje sve vrste ovih naprava i načine njihovog aktiviranja, već trebamo poznavati protokol ponašanja kada ih uočimo. Nakon toga moramo znati i kako na najbrži mogući način doći do osobe koja je osposobljena za njihovo uklanjanje.

Struktura i aktiviranje

Eksplozivne naprave se sastoje od tri osnovna dijela a to su: visoko eksplozivno punjenje, inicijalna kapisla i  mehanizam za aktiviranje. Punjenje može posjedovati različite karakteristike i može biti različite težine. Kod pismo-bombe obično je u pitanju nekoliko grama eksploziva dok je kod autobombe ta količina mnogo veća.

Punjenje aktivira mala inicijalna kapisla koja u sebi također ima punjenje čije paljenje će dovesti do eksplozije. Kad je van glavnog punjenja kapisla, naravno, ne može nanijeti veliku štetu ali je sasvim dovoljna da tom malom eksplozijom zapali ili aktivira glavno punjenje od više kilograma koje zatim ima ogromnu razornu moć. Iskra koja aktivira inicijalnu kapislu se može izazvati na razne načine: udarom, strujom, hemijskom reakcijom itd. Također, postoji više vrsta samih upaljača kao što su elektro, dodirni, vremenski, visinski, daljinski itd.

Autobombe

Pod ovim pojmom uglavnom se podrazumijevaju dvije varijante bombi. Ili će bomba biti postavljena na vozilo sa namjerom da se ubiju oni koji su u vozilu ili se vozilo prepravlja u bombu koja će na određenom mjestu biti detonirana kako bi načinila štetu i ubila veću skupinu ljudi. U svakom slučaju, većina ljudi koji u takvim napadima stradaju su nevini ljudi i dosad je u većini slučajeva pravi cilj bio promašivan.

„Ulične“ bombe

Ove se bombe razlikuju od prethodnih jer se njihov cilj kreće, odnosno prolazi pored same bombe. Do sada su napadači sa ovim vrstama bombi uglavnom napadali na dva načina. Prvi način je da se sa ogromnom količinom eksploziva digne uzrak čitav dio ulice ili mosta kojim se kolona kreće. Ovaj način ne traži veliku preciznost kao ni tehničke i taktičke uvjete. Drugi način je da se sa velikom organizacijskom, logističkom i tehničkom pripremom i preciznošću cilja ubije samo osoba koja prolazi u određenom vozilu. Vrijeme aktiviranja i brzina vozila moraju biti tačno proračunate kako bi napad imao uspjeha. Bomba se prije svega mora implementirati u okoliš, a također se mora osigurati da će se aktivirati kad pravo vozilo bude prolazilo. Nažalost, pokazalo se da je ovakva, naizgled nemoguća opcija koja u jednu ruku predstavlja i perfektnu usklađenost između čovjeka i tehnike, više puta odnijela ljudske živote.

Zapaljive naprave

Za ovakvu jednu napravu jednostavne izvedbe, u principu, dovoljno je samozapaljivo sredstvo i šibica. One općenito važe za manje ubitačne naprave ali se zato lakše pripremju i brzo su upotrebljive. S obzirom da sve komponente za ovakve naprave možemo naći u svakom supermarketu, rizik transporta gotovo da ne postoji, pogotovo ako se napad izvršava na jednom takvom mjestu. Jedno je sigurno, a to je da je od zapaljivih naprava bez obzira na jednostavnost njihove pripreme poginulo znatno manje ljudi nego od drugih eksplozivnih naprava a koje su kudikamo komplikovanije za pripremiti i nabaviti.

Anterfile

Safety/security

Mnogi stručnjaci i grupe svakodnevno rade na tome kako bi sačinili mjere sigurnosti čijim bi pridržavanjem naši životi i životi mnogih drugih ljudi bili sigurniji. U tu svrhu izrađeno je i mnogo „safety“ produkata koji su manje opasni za nas jer opasnosti drže dalje od nas. Pod pojmom „safety“ smatramo sve objedinjene sigurnosne mjere koje sprečavaju opasnosti sa kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, a koje nisu uslovljene djelovanjem kriminala ili terorizma. Dakle, ove mjere nas štite od općih opasnosti i prijetnji koje nisu direktno usmjerene protiv nas, kao npr. sigurnosni pojas u automobilu, kaciga za vožnju na motoru, zaštita u utičnicama za djecu, zaštitni šljem na gradilištu… S druge strane „security“ predstavlja sve mjere koje nas čuvaju od opasnosti i prijetnji koje su usmjerene direktno protiv nas i našeg života, ličnosti ili imetka a uslovljene su djelovanjem kriminalaca ili terorista. Te mjere i produkti su npr. alarmni uređaji, sigurnosne brave, mjere za zaštitu ličnosti, sefovi, sigurnosna stakla, videonadzor i dr.

Prema tome, ovaj dio zaštite ličnosti o kojem mi govorimo usmjeren je više ka „security“ oblasti, mada ni drugi dio ne smijemo zanemariti, tj. moramo poznavati i pridržavati ga se jer tako također podižemo našu svijest i nivo sigurnosne kulture.