Kako spriječiti napad na našu mobilnost?

Mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ne zaustavljati vozilo, tj. ne dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati

Arnautović Džemal, Instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)

U ovom broju ćemo ponovo govoriti o procesu napada protiv ili na našu mobilnost. Izlaganje ćemo podijeliti na četiri faze, a zatim ćemo preći na samog počinioca ili počinioce, te njihove profile i potencijale.

Izbor mjesta na kojem će se izvršiti napad

Neprijatelj će za mjesto napada uzeti tzv. ključne tačke koje smo spominjali, a to su mjesta kojima mi nakon svih rezervnih puteva i manevara moramo proći na putu između naših boravišta. To su, također, mjesta na kojima nemamo puno prostora za manevrisanje i izbjegavanje, pa smo iz tih razloga na tim mjestima najizloženiji neprijatelju i najlakši cilj,te se tu i najviše trebamo koncetrirati i obratiti pažnju.

Izoliranje područja na kojem će se izvršiti napad

Područje napada mora biti izolirano. Ovo je razlog zbog kojeg, na mjestima gdje je velika frekvencija ljudi, nemamo otmica ili bar ne onih profesionalnih, ili otmica na jednom statičnom mjestu gdje je vrijeme otmičara usko ograničeno. Operacija se mora što brže izvesti i to mjesto napustiti, jer počinioci ne žele riskirati uplitanje „trećih“ osoba. Ovo vam ni u kom slučaju ne smije ulijevati lažnu sigurnost i dovesti do toga da se opustite. Ali je to, po mom mišljenju, iz objektivnih razloga do sada uglavnom bila praksa. Ako pokušate razmišljati kao napadač, vrlo brzo ćete uvidjeti da jedno dobro izolirano mjesto napada ima puno bolji utjecaj na osobu koju se otima – naravno, u korist napadača – nego neki trg gdje je mnoštvo prolaznika. Kada imamo klijenta koji je na taj način zaista ozbiljno ugrožen, moramo biti spremni na sve i očekivati razna ometanja i odvraćanje pozornosti – kao npr. lažne dojave o podmetnutim bombama, čime se skreće pozornost, prije svega policiji, koja je naš najveći saveznik i pomagač u ovakvim situacijama, ali i našim kolegama koji bi nam trebali priteći u pomoć. Ovoga moramo biti svjesni i ovakva dešavanja gledati kao indikatore nečega što nam možda predstoji.

Zaustavljanje vozila

Napad na nekoga ko je u pokretu, rizičan je, i vrlo lako može postati neuspjehom. Iz tog razloga se pojavila potreba za iznalaženjem načina za zaustavljanje vozila. Kao što smo već ranije isticali, mašta onih koji su skloni kriminalnim djelovanjima je prilično bujna i nema granica, pa onda možamo samo zamisliti na koje sve načine će nas pokušati zaustaviti. Kada ja otmica u pitanju, tu napadači zaista moraju biti profesionalci jer im ta osoba treba živa, tako da „nasilno“ zaustavljanje, kao opcija, ne dolazi u obzir – npr. postavljanje explozivnih naprava nije solucija, jer bi ugrozilo život osobe i tako bi napadači mogli ostvariti svoj cilj. Mnogo je mjesta na kojima nas mogu pokušati zaustaviti i tom prilikom koristiti brojne varke, koje bi, ukoliko ne budemo oprezni, mogle imati koban ishod. Praksa bilježi mnogo lažnih policajaca, semafora, radova na putu obilježenih saobraćajnim znakovima, lažnih obilaza koji direktno vode njima u ruke, nesreće na putu ili dječijih kolica. Mnogo je načina na koje se može pokušati, ali mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ni po koju cijenu zaustaviti vozilo. Dakle, ne smijemo dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati.

Onesposobljavanje zaštitara

Da bi što prije preuzeli kontrolu nad osobom koju žele oteti, napadači moraju onesposobiti ili eliminirati one koji je štite. Mnogo puta smo se osvjedočili sa kojom preciznošću se uptrebljavalo vatreno oružje protiv istih i uprkos panici i situaciji koja tada vlada, osoba koja je oteta ostajala bi nepovrijeđena. U takvoj situaciji moramo svu našu vatrenu moć ciljano i konzekventno usmjeriti protiv napadača kako bi ga odbili a nas sklonili na sigurno. Ako se nalazimo u vozilima, a poseno u blindiranim vozilima, onda ni u kom slučaju ne smijemo zaustaviti ista i moramo ostati u pokretu. Nažalost, u mnogo slučajeva dolazi do kolizije između vozila koja se nalaze u koloni unutar našeg tima, što dovodi do zaustavljanja, i neprijatelju daje novu šansu da odradi svoj posao.

Iz ovih razloga je bitno da smo u svakom momentu na nivou zadatka, a to znači da se konstantno nadograđujemo i proširujemo naše znanje iz ove oblasti. U našem „slobodnom“ vremenu posjeta streljani mora biti uračunata, trening sigurnosne vožnje također, jer su to stvari koje, ako njima vladamo u ovakvim situacijama, znače život nama i onima oko nas. Ovo je zaista ozbiljan posao i tako ga treba razumjeti i prema njemu se odnositi, ili izabrati neko drugo zanimanje.

Počinioci i njihovi profili i potencijali

Historija prijetnje ili ugrožavanja života i imetka, poznaje dva profila počinioca, koji svoj cilj sa velikom vjerovatnoćom i postignu. Od počinioca koji djeluje iz ubjeđenja, ma kakvo ono bilo, može se očekivati da bude bombaš samoubica. Sa drugim, ali jednako jakim motivom, djeluju i teroristički počinioci. Grupa je veća, profesionalnije pripremljena i visoko kvalifikovana, jer je vodstvo na vojni način i hijerarhijski uređeno. Terorist sebi ne može priuštiti da izbjegava rizike, ali na osnovu njegovog ubjeđenja i struktuiranog vođenja, sa velikom vjerovtnoćom dolazi do cilja. Psihički bolestan ili labilan počinioc djeluje na osnovu svoje mržnje, ludila ili nagona. On je obično u jednom polju napetosti između osnovnih prirodnih inhibicija i želje za izvođenjem nekog djela kao oslobađajućeg čina. Što je veća napetost i dešavanja oko njega, recimo na nekim manifestacijama, to je veća mogućnost gubljenja samokontrole i veća mogućnost da počini neko djelo. Njegov „neprijatelj“, opet, može samo privremeno prekoračiti granice njegove psihičke poremećenosti i on u većini slučajeva, nakon što je izvršio neki čin osvete, ne predstavlja više opasnost. Ostale bi mogli svrstati, da kažemo, u još jednu grupu koju predstavljaju kriminalci. Oni djeluju isključivo radi lične finansijske i materijalne koristi, i ni u jednom momentu nisu spremni zbog nekog cilja svoj život dovesti u opasnost. Može se očekivati i saradnja više takvih osoba, jer one gledaju da djeluju, odnosno čine djela, shodno kazni koju mogu podnijeti, u slučaju da budu uhvaćeni. Tu se pretežno radi o privrednom kriminalu.