Fizička zaštita Security Services

Uspješna zaštita ličnosti između “privatnog” i “državnog”

Ovaj put govorit ćemo o specifičnostima, razlikama, ovlastima i obavezama onih koji nude usluge zaštite ličnosti kroz privatne i državne službe i agencije, unutarnje službe zaštite ili su direktno uposleni u velikim kompanijama i zaduženi za određene ličnosti, te nekim formama u kojim možemo naći svaku od navedenih opcija

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Navedene službe provode mjere zaštite ličnosti i, osim po specifičnostima i osobenostima, razlikuju se po načinu i pristupu obavezama i zadacima. Upoznajmo ih.

Državne službe

Jedna od temeljnih obaveza države i njenih institucija jeste zaštita građana i njihovih prava. Iz tog razloga se policijske snage, posebne policijske jedinice i u nekim slučajevima predstavnici vojnih struktura zadužuju poslovima zaštite ličnosti. Državnu ili službenu zaštitu mogu dobiti državni službenici protokolarnim putem ili neposredno ukoliko postoji dokazana prijetnja, a zadaci ili poslovi iz državnog protokola se dodjeljuju isključivo državnim službama. One imaju veliku prednost zbog ovlasti koje im država daje, a jedna od ključnih svakako je mogućnost kvalitetnijeg istraživačko-obavještajnog rada koji se u svim aspektima, načinima i metodama u potpunosti razlikuje od onog kojim se bave sve ostale službe. Zahvaljujući ovim prednostima državne službe lakše dolaze do profila ili slike mogućeg protivnika. Zaštitne mjere kao i taktike koje koriste moraju biti jasno definirane na temeljima propisa službe i usvojene u sklopu radnih obaveza. Ovakav način normiranja i doktrine čini mogućom saradnju unutar ovakvih organizacija, posebno kada se na jednom mjestu ili osiguranju nađe istodobno više službi. Naravno, tada ingerencije preuzima tim za koordinaciju. Ali, na osnovu spomenutih propisa i pravila svaka od tih službi poznaje svoje ingerencije i shodno njima i djeluje. Ovakav način organiziranja olakšava izmjenu kadrova kao i integraciju novih članova tima. S obzirom da se većina mjera uslovno ravna prema finansijskim proračunima, ljudstvo, vrijeme, oružje, kao i tehnička pomagala u određenim slučajevima mogu biti upotrijebljena u prekomjernim količinama. Shodno važnosti i težini zadatka definiraju se i sredstva koja se stavljaju na raspolaganje. Prednost državnih službi je također u tome što mogu istovremeno doći do počinioca na raznim nivoima i njihovo djelovanje otežati ili čak zaustaviti.

“Krugovi zaštite”

Oko štićenog cilja ili osobe prave se tzv. zaštitni krugovi. Oni podrazumijevaju prikrivene istražitelje, kriminalističke istražne radnje, saobraćajnu policiju na punktovima, koja se obično postavlja na pristupnim tačkama, i njihovu kontrolu, snajperiste na uzvišenim objektima, helikopterski nadzor te samu gardu neposredno oko štićene osobe. Ovako izgleda jedno kompleksno obezbjeđenje u slučajevima kada je državni interes u pitanju, i gdje se ne postavlja upit o finansijskoj opravdanosti. Državne službe imaju osoblje koje permanentno radi na zaštiti ličnosti za državne službenike, političare. Za državne goste, diplomate ili ugrožene ličnosti iz javnog života se postavljaju vremenski ograničene mjere za koje se u većini slučajeva angažiraju policijske snage koje povremeno rade ovaj posao ali i službenici čiji je to permanentan posao. Loša strana angažiranja tzv. “klasičnih policajaca” jeste u tome da su to ljudi koji u svom svakodnevnom poslu ipak rade nešto drugo, a to je da instinktivno idu za počiniocima ili napadačima, što u slučaju obezbjeđenja jedne ličnosti može biti vrlo opasno. Praksa u više slučajeva širom svijeta je pokazala da na nekoliko momenata štićena osoba zna ostati sama jer je njeno policijsko obezbjeđenje potrčalo za nekim „napadačem“, ne shvatajući da bi to lako mogla biti i zamka. Nije to ništa neobično jer ljudi, posebno u kriznim situacijama, uglavnom djeluju instinktivno, tj. rade ono za što su obučeni. Stoga, u svim državama, u policijskim i vojnim strukturama postoje jedinice koje rade samo na zaštiti ličnosti i koji su posebno obučene kako bi u datom momentu ispravno reagirale i spriječile najgore.

Privatne službe

Privatne službe su kompanije koje nude usluge iz oblasti sigurnosti i većina ih nudi širok spektar raznih usluga, od nadziranja, osiguranja javnih skupova i manifestacija, transporta novca i drugih vrijednosti pa do zaštite ličnosti. Kada su osobe ili pravni subjekti sigurnosno ugroženi, u principu, privatne kompanije su prava adresa nakon policije kojoj se obraćaju. Ako policija ne može preuzeti slučaj, onda su privatne službe na potezu. Njihova prednost je u brojnosti, raspoloživosti potrebnim osobljem kao i njihovom opremom koja je uglavnom na zavidnom nivou. Ipak, kod većine kompanija zaštita ličnosti je jedan mali odjel i njihove mjere su vremenski ograničene. Angažmani su povremeni, uglavnom kod akutnih prijetnji, ili kod nekih prijema i posebnih prigoda. Razlog ovakvog angažmana je budžet nalogodavca. Njihov angažman se pretežno naplaćuje u vidu dnevnih gaža koje se kreću od 50 do 300% iznad efektivne plaće koju zarađuju (jasno je da kompanija nešto mora zaraditi). Sa druge strane, imaju kompletnu infrastukturu, dobru organizaciju i sve pravno-sigurnosne tehničke okvire koji su potrebni za taj posao. Naravno, i administracija proguta nemali dio zarade, i relativno brzo klijent dolazi na ideju da direktno kod sebe zaposli jednog takvog čovjeka i tako uštedi dobar dio troškova. U pojedinim slučajevima “vrbuju” čak i personal iz tih kompanija koji bi radili kod njih kao direktni uposlenici.

Mogućnosti brzog uklapanja

Klijent uživa i mnoge bitne pogodnosti dok sarađuje sa privatnim agencijama kao što su stručna kompetencija i iskustva kompanije, raspoloživost personala, te mogućnosti brzog uklapanja u aktuelne potrebe klijenta. Ovo su najbitnije prednosti rada sa privatnim sektorom, a te pogodnosti uglavnom ne možete ostvariti preko uposlenika na tim poslovima u vašim kompanijama. Kod privatnih kompanija ipak postoji problem konstantnog angažiranja ljudi, uposlenih na poslovima zaštite ličnosti, da rade na nekim drugim poslovima i oblicima zaštite. To je sa jedne strane uredu jer se upoznaju sa nekim novim stvarima iz tehnike i stječu druga iskustva, ali sa druge strane gube osjećaj za rutinskim obavljanjem prvobitnog posla ili gube osjećaj za radom u timu što za sobom vuče druge opasnosti kada opet povremeno budu angažirani na poslovima zaštite ličnosti.

 

Related Posts

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *