Između korporativne sigurnosti i „svestranih“ tjelohranitelja

U ovom broju nastavljamo govoriti o službama koje nude usluge zaštite ličnosti. Nakon što smo spomenuli načine rada državnih službi i privatnih agencija za zaštitu, sada ćemo se osvrnuti i na rad unutrašnjih službi te osoba direktno uposlenih u zaštiti ličnosti

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U velikim kompanijama, industrijskim gigantima i internacionalnim organizacijama već odavno su formirane službe sigurnosti koje se brinu i polažu račun, kako „safety“, tako i „security“ mjerama. Ove službe su permanentno u borbi sa potencijalnim prijetnjama, bilo da se radi o zaštiti na radu, zaštiti od požara sa odjelom za zaštitu od hemijskih nesreća, spasilačkih timova sa sanitetom preko informatičke zaštite, zaštite od špijunaže i službi za istrage prestupa uposlenika (privredna špijunaža) do zaštite ličnosti.

Službe unutarnje zaštite

Sve ove službe ili odjeli u velikim kompanijama integrirane su u jednu službu unutarnje zaštite koja se ne bavi samo security, nego i safety mjerama. U čitavom ovom lancu jednu halku čini zaštita ličnosti čije je težište uprava i nadzorni odbor kompanije. Ovisno o strukturi, vozači, kao osobe sa najčešćim kontaktom, pod komandom su logistike ili službe za zaštitu ličnosti. U velikom broju slučajeva njihov angažman u korporacijama se odvija pri samoj logistici i gotovo neovisno od službe za zaštitu ličnosti, što u stvarnosti dovodi do mnogih problema. S obzirom da se školovanje, odnosno obuka, ovih kadrova provodi odvojeno, ukazuje se nedostatak temeljnih saznanja o zajedničkom djelovanju u kriznim situacijama. Stoga je neophodno da, kada je to moguće, vozači budu uključeni u sigurnosne treninge i obuke koje službe sigurnosti redovno provode u sklopu provjere nivoa svoje spremnosti. To pospješuje saradnju i timski rad između vozača i obezbjeđenja, što je u ovom poslu ključ uspjeha. Nažalost, često se nailazi na probleme uslovljene hijerarhijom, organizacijom ili slabom, odnosno pogrešnom komunikacijom između strana. Samo optimalna saradnja između ove dvije službe garantira uspjeh primijenjenih sigurnosnih mjera i osigurava preživljavanje u kriznim situacijama svih involviranih.

Ovi timovi su pretežno sastavljani od bivših pripadnika policijskih ili posebnih vojnih formacija, ili onih koji posjeduju kvalitetno znanje i iskustvo iz ove oblasti. Oni rade individualno ovisno o strukturi, kulturi i ugledu kompanije i raspolažu pristojnim resursima, kako na polju informacija, tako i materijalno tehničkih sredstava potrebnih za kvalitetno obavljanje posla.

Dugoročno povjerenje

Kod velikih kompanija centrala ove službe smještena je gdje i uprava kompanije, što samo po sebi dovoljno govori o važnosti službe. Također, takve kompanije svoje kadrove zapošljavaju dugoročno jer se radi o povjerljivom poslu, a te osobe vremenom dolaze do specifičnih saznanja i informacija o samoj kompaniji i njenoj upravi. Obezbjeđenje i vozači u većini slučajeva ostaju duže uposleni pa dožive i više smjena uprava, nadzornih odbora i drugih štićenih osoba. Naravno, ova dugoročnost je samo još jedan garant kvalitetnog osiguranja. Velike korporacije i kompanije ulažu mnogo u svoje kadrove, naravno i službu sigurnosti, tako da su usavršavanja na svim poljima, kao i redovni treninzi, sastavni dio posla. Pri tome se često pojedinci obučavaju da i sami postaju instruktori, čime se obrazovanje novih kadrova odvija u sklopu vlastitog aranžmana. Koliko se tome pridaje važnosti govori i podatak da mnoge kompanije posjeduju vlastite prostorije za trening, streljane pa čak i piste za trening sigurnosne vožnje u krugu kompanije. Zato osobe koje rade na ovim poslovima moraju uvijek biti u vrhunskoj formi, kako mentalnoj, tako i fizičkoj. Oni zarađuju znatno više od prosjeka i imaju visoka obeštećenja. Naravno, česta su i putovanja van zemlje, noćni angažmani, rad vikendom kao i izrada sigurnosnih koncepata u kancelariji.

Možda gledano iz našeg ugla ovo liči na jednu bajku, ali upravo ovako su uređene službe u kompanijama kao što su Siemens, Mercedes, BMW, Thysen Krup te slične kompanije u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama.

U većini slučajeva i komunikacija sa javnošću, odnosno saopćenja za javnost, unaprijed su spremna kako ne bi naudila ugledu kompanije.

Direktno uposleni

Sve učestalije se susrećemo sa primjerima gdje određene porodice, odnosno štićene osobe, direktno upošljavaju nekoga ko će se brinuti za njihovu sigurnost, čime svjesno zaobilaze agencije i to najčešće zbog smanjenja troškova. Iako na taj način postaju uposlenici jedne od firmi štićene osobe, značajna razlika u samoj odgovornosti u poslovima ipak postoji. Osobe radnici agencija ili službi unutarnje zaštite dio su tima i kao takvi su organizacijski  uvezani, dok su u drugom slučaju ipak jedinka, najčešće u kontaktu sa raznim asistentima i saradnicima štićene osobe, gdje područje odgovornosti i nije baš uvijek do kraja definirano. Zbog toga su zadaci bitno različiti tako da u ovoj opciji često bivamo odgovornom osobom štićenika pa time i preuzimamo kako organizacijske, tako i logističke poslove svakodnevnice, što u principu ne bi trebali raditi.

Upravo u ovakvim slučajevima moramo biti „majstori zanata“ i pronaći svoje mjesto na putu između logistike i sigurnosti. Moramo biti vrlo fleksibilni kao bi ispunili postavljene zadaće, a težište i koncentracijiu zadržali na protivnicima i obavljanju onog posla za koji smo i obučeni. Pošto se veoma lako naš posao može svesti na logistiku i povećanje kvaliteta življenja štićene osobe, uvjet da bi ovdje opstali jeste zdrava samokritičnost i čvrsta ali visokofleksibilna i svestrana ličnost, jer samo onaj ko može sebe kontrolirati, može biti odgovoran za druge i pri tome imati uspjeha. Dogodit će se da ste jedan dan vozač, a već na sljedećem sastanku predstavljeni kao osoba odgovorna za sigurnost, a nešto kasnije angažirani i na čišćenju bazena. Ovisno o stepenu ugroženosti, bit ćemo u situaciji da iznalazimo rješenja za sigurnost u cijelosti, od prijedloga do implementacije, te da osobe oko sebe „učimo“ sigurnosnoj kulturi.

Veliki izazovi

Kod prijema moramo koordinirati sa sigurnosnim snagama i agencijama na terenu, na putovanjima u inostranstvo opet koordinirati sa lokalnom policijom i tamošnjim snagama sigurnosti, ovisno za koga radimo. Ovaj način rada je veliki izazov za svakoga i zahtijeva jaku i stabilnu ličnost, velika iskustva, kako životna, tako i profesionalna, volju, strpljenje, upornost i jasnu predstavu ličnih mogućnosti i granica. Permanentna procjena situacije kao i otvorena komunikacija sa osobom koju štitimo su temelji za uspješan i zadovoljavajući posao. Uvijek moramo biti spremni na kompromise i znati ocijeniti gdje treba biti težište i koncentracija. Ova opcija „svestranog tjelohranitelja“ je u svijetu sve popularnija i postaje trend, ali ima i veće zahtjeve prema svima koji se bave tim poslom. Zato svoj nivo znanja i spremnosti na svim poljima treba permanentno povećavati.