Vrste i oblici stacionarnog nadzora
Pozicioniranje za potrebe stacionarnog nadzora može biti fiksno, odnosno trajno, kratkotrajno ili privremeno. Fiksne ili trajne nadzorne pozicije određuju se ili kreiraju unutar zgrada ili drugih struktura i omogućuju vizuelno praćenje određene lokacije unutar te zgrade prema potrebama. Primjeri su fiksne pozicije iznad ureda sa prostorijama za brojanje novca u kojima se velike sume prebrojavaju i pripremaju za uplatu, potom stalne instalacije iznad kockarskih stolova u kasinima, kao i pozicije koje omogućavaju nadzor osjetljivih radnih prostora, poput dokova za utovar i istovar. Isto važi i za prostore na kojima javnost ima direktan pristup vrijednim artiklima, poput nakita u maloprodajnim objektima.
Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com
Fiksne pozicije mogu biti zamaskirane ili učinjene neuočljivim na način da ih samo izrazito oprezna ili istrenirana lica mogu uočiti, a mogu biti i jako uočljive i vidljive. Kao primjer neuočljivih nadzornih pozicija mogu poslužiti velika ogledala na lokacijama na kojima se uobičajeno nalaze, poput onih u butiku s muškom odjećom, ili rešetkaste ventilacije u vidu otvora za klimatizaciju na gornjim dijelovima zidova. Primjer uočljivih nadzornih pozicija mogu biti CCTV kamere montirane na plafon, koje pokretima u oba smjera nude uvid u aktivnosti uposlenika ili posjetilaca, sa ili bez osvjetljenja koje signalizira jesu li kamere aktivne. Još jedna uočljiva pozicija je izbočena struktura zidnih ogledala, koja je obično postavljena naviše u dućanima ili prodajnim objektima sa pogledom na prolaze u kojima se dešava najveći broj krađa.
Privremeni nadzor
Privremeni nadzor odnosi se na konkretne situacije koje zahtijevaju rješavanje problema. Odabrane pozicije mogu biti iznajmljene kuće, stanovi ili sobe sa pogledom na ciljni segment poslovne imovine poput zaliha robe, vagona na šinama, utovarnih dokova, vrata ili prozora preko kojih se odvija nelegalna trgovina ljudima ili robom, kao i dijela ograde perimetra na kojem se očekuje neovlašten upad. Kao primjer jednog od slučajeva koji uključuje ovaj tip nadzora može poslužiti i jedan događaj iz stvarnog života. Sve je počelo sa otkrićem da su dvokrilna vrata na prednjem dijelu izvjesne robne kuće bila otključana nekoliko dana u sedmici. Pri tome nije bilo dileme da su vrata bila zaključavana svaku noć u vrijeme zatvaranja objekta. Testiranje vrata pomoću protivprovalnog alarma pokazalo je da su se ona mogla otvoriti i do 30 cm prije aktiviranja alarma. Tako se javila mogućnost da bi se neko lice moglo sakriti tokom zatvaranja objekta i naknadno otključati vrata i otvoriti ih u prečniku od 30 cm. Potom bi to lice moglo proći kroz uski otvor i iznijeti veliku količinu robe bez aktiviranja alarma. Isti počinitelj se nakon toga mogao vratiti na mjesto skrivanja i napustiti ga nakon otvaranja robne kuće. Ovu mogućnost bilo je neophodno rasvijetliti. Dva istražitelja su iznajmila hotelsku sobu sa neposrednim pogledom na ulazna vrata robne kuće. Nekoliko noći oni su dvogledom pratili zatvaranje objekta, provjeravali jesu li vrata zaključana i pazili na vrata sve do njihovog otvaranja ujutro. Nakon skoro stotinu sati rada otkriveno je da su vrata imala grešku u mehanizmu zaključavanja. Vibracije izazvane prolaskom jutarnjih autobusa bi povremeno dovele do otpadanja zasuna. Problem je bio riješen, mada ne na način na koji se očekivalo. U praksi se ponekad osmatraju i lokacije koje ne predstavljaju standardnu poslovnu imovinu. To može biti stan uposlenika za kojeg se sumnja da vrši ilegalne radnje kako bi se, naprimjer, pratilo istovaranje stvari u vlasništvu kompanije iz automobila nakon posla. Isto važi za okupljališta osumnjičenika, poput lokala ili bilo koje druge lokacije na kojoj se otuđena imovina može pohraniti, podijeliti ili je se na bilo koji način riješiti.
Lažni identiteti
Iznajmljivanje prostora za nadzor koji nije hotel ili motel treba izvesti potajno, uz odgovarajući izgovor i, ako je moguće, pod lažnim imenom. Istražitelji, jednako kao i kriminalci, mogu doći do kvalitetnih lažnih identifikacijskih dokumenata. Kao reference mogu im poslužiti ostali članovi istražiteljskog osoblja ili čak i prijatelji koji mogu dati garancije za „gosta“. Ipak, lica koja iznajmljuju smještaj u rejonima za koje je potreban nadzor obično nisu previše zainteresirana za identitet gostiju. Najvažnije je da se vlasnicima prostora ne treba dati razlog zbog kojeg bi se oni mogli početi zanimati za razlog iznajmljivanja. Povjeravanje vlasniku stana ili prostora graniči sa potpunom ludošću. Upućenost u odvijanje tajne operacije kod ljudi izaziva neodoljiv poriv koji je moguće zadovoljiti jedino prenošenjem tajne drugoj osobi. Na taj način se „zaraza“ širi. Iznajmljeni prostori trebaju ostati neuočljivi jer se tako mogu najproduktivnije iskoristiti. Jasno je da postoji određeni rizik od curenja informacija, ali kratkotrajnost nadzora i profesionalnost uključenog osoblja mogu ga znatno umanjiti. Za privremeni nadzor su posebno korisna vozila, naročito kombiji i kamperi. Neuočljivo parkirani kombi na cesti ili parkingu rijetko izaziva sumnju. Ako se vozilo mora parkirati jako blizu meti nadzora, korisno je poslužiti se varkom. Naprimjer, vozilo može biti parkirano jako blizu željene tačke, nakon čega iz njega izlaze dva istražitelja, svako na svoju stranu, zatvaraju vrata i nakon živog razgovora napuštaju lokaciju. Nadzorni tim je, pri tome, sakriven u stražnjem dijelu vozila. Ako ne postoji legalan ili logičan način da se vozilo parkira na željenu lokaciju ili ako je cjelodnevno parkiranje ilegalno (zbog čega se za njega ne treba odlučiti) ili sumnjivo, adekvatna varka je simulacija kvara vozila na željenoj lokaciji.
Kratkotrajni nadzor
Kratkotrajni nadzor može obuhvatiti vremenski interval od pola sata do dvije sedmice (nadzor vani), u zavisnosti od okolnosti. On se, naprimjer, može obavljati sa krovova obližnjih zgrada ili poslovnih prostora uz dopuštenje i znanje vlasnika, a često na principu vraćanja usluge po potrebi. U jednom slučaju agent na tajnom zadatku je pozivom preko telefonske govornice prijavio da je jedan uposlenik u vrijeme pauze za ručak sakrio stereouređaj na prostoru predviđenom za smeće, lociranom kraj vrata. Kasnije je ovaj uposlenik izašao s posla ranije, dovezao auto do smeća, ubacio stereouređaj u gepek i odvezao se. Jedina lokacija za osmatranje prostora za smeće bio je krov susjedne poslovne zgrade. U roku od pola sata identificiran je uposlenik menadžmenta zadužen za zgradu koji je odobrio pristup krovu nakon upoznavanja sa slučajem. Krov zgrade je bio ravan sa 45 cm visokim parapetom. Ukazivanje glave iznad parapeta imalo bi katastrofalne posljedice po vođenje slučaja. Ipak, pošto se radilo o ravnom krovu, na parapetu su se nalazili i otvori za istjecanje kišnice. Oni su poslužili kao mali prozori kroz koje je u ležećem položaju bilo moguće vršiti osmatranje željene zone. Istražitelj se prilikom osmatranja koristio dvogledom i toki-vokijem za praćenje sakrivanja i naknadnog preuzimanja robe. Zahvaljujući njegovim uputama preko radiosistema, istražitelji su blokirali vozilo osumnjičenika i isti je naknadno uhapšen.
Oprema za stacionarni nadzor
Oprema koja se koristi za stacionarni nadzor uključuje mobitele, dvosmjerne radiosetove, 35 mm kamere sa telefotografskim objektivima, digitalne kamere, VHS ili 8 mm kamkordere, dvoglede, teleskope sa postoljem, kao i improvizirane uređaje za koje je jedina granica sama mašta. Improvizacija može predstavljati važan segment istražiteljske vještine, što se može ilustrovati pomoću dva primjera iz stvarnog života. Jedan je žica koja se poveže sa kliznim vratima vagona. Ako neko pokuša ući u vagon tokom noći, žica se povlači i pali mali, neuočljivi izvor svjetla. Provalnici to svjetlo ne mogu vidjeti, a ono služi kao signal za obavještavanje o počinjenom krivičnom djelu. Drugi uređaj su osmislili studenti koji su se suočavali sa čestim obijanjem aparata za sokove, koji je bio postavljen blizu njihovih spavaonica. Prostor za ubacivanje novčića u aparat uvezan je žicom koja bi, po pomjeranju, aktivirala svjetla u domu zajedno sa glasnom zvonjavom. Tokom odvijanja ovog vida “nadzora“ studenti su mogli mirno spavati, a u slučaju novog pokušaja obijanja počinitelj bi se vrlo brzo našao licem u lice sa velikim brojem razjarenih studenata.