IoT sigurnost u proizvodnim, energetskim i komunalnim firmama

Budući da se iz godine u godinu pojavljuju nove vrste zlonamjernog softvera kojem je meta internet stvari, onda postaje jasno zašto zaštita distribuiranih uređaja i srodnih sistema zahtijeva pažljivo planiranje i jaka IT sigurnosna rješenja

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Internet stvari osnažuje energetske i komunalne kompanije pružajući im mogućnost da iskoriste sve prednosti novih tehnologija koje unapređuju poslovanje i pri tome štede novac na duže staze. Pored mnogobrojnih prednosti koje nudi, IoT pruža i kontinuirano praćenje rada kompanija na velikim lokacijama i područjima, automatiziranu daljinsku kontrolu infrastrukture te implementaciju efikasnih pametnih mrežnih tehnologija. A što je najvažnije, IoT uređaji generišu neprekidan tok velikih podataka otvarajući mogućnosti naprednije analize poslovanja i informisanijeg odlučivanja o njemu.

IoT je postao u tolikoj mjeri sveprisutan da se podaci dobijeni iz međusobno povezanih uređaja koriste u svim industrijskim granama s ciljem poboljšavanja produktivnosti, efikasnijeg rješavanja problema i stvaranja novih poslovnih prilika. Međutim, i tu postoje sigurnosni rizici budući da sama sigurnost nije bila na prvom mjestu u ranoj fazi primjene IoT-a. To je dovelo do stvaranja ranjivosti u IoT mreži koje mogu dovesti do prekida industrijskog procesa usljed iskorištavanja sigurnosnih propusta, manipulacije ili industrijske špijunaže. Sve ovo navodi na logičan zaključak: kompanije bi morale razviti nove strategije kako bi smanjile mogućnost cyber napada te kako bi lakše upravljale njima. Jer, činjenica je da čitava mreža postaje osjetljivija na hakerske napade kako kompanije sve više ulažu u IoT tehnologije za kontrolu i automatizaciju.

Prednosti i mane

Internet stvari omogućava da se podaci prikupljeni s uređaja i opreme koriste za transformisanje procesa i sistema savremenog industrijskog okruženja. Zapravo, IoT uređaji su već preplavili industrijske pogone, tako da ih pronalazimo u skoro svim bitnim operacijama, počevši od pametnih brojača, preko senzora do alarma. Itekako ima smisla da proizvodne, hemijske, energetske i komunalne industrije koriste IoT za procese poput analize podataka u stvarnom vremenu, nadzora, prediktivnog održavanja opreme i automatizacije uređaja čak i van industrijskih postrojenja.

U studiji IBM-ovog Instituta za uspješno poslovanje predviđa se da će broj uređaja implementiranih u okviru IoT tržišta sa 15 milijardi u 2015. godini porasti na 30 milijardi do 2020, odnosno na čak 75 milijardi uređaja do 2025. Količina prikupljenih podataka mogla bi do 2020. dosegnuti i 600 zetabajta godišnje. General Electric predviđa da će ulaganja u industrijski IoT tokom narednih 15 godina preći cifru od 60 triliona dolara. Na osnovu svega navedenog, jasno je da industrijski IoT, vođen pretežno proizvodima nove generacije, predstavlja ogromno tržište koje bi globalnoj ekonomiji do 2030. godine moglo donijeti 14 triliona dolara. Ipak, kada je riječ o osiguravanju interneta stvari, razloga za zabrinutost itekako ima.

Izazovi koje donosi napredak

Prema devetnaestom izdanju Globalne korporativne studije IBM-ovog Instituta za uspješno poslovanje, 36% anketiranih direktora kompanija tvrde da osiguravanje IoT platforme i uređaja u okviru nje predstavlja glavni izazov za njihove firme. Ovo istraživanje je pokazalo da su najugroženije komponente industrijskog IoT-a uređaji i senzori, a iza njih su najranjivije same IoT platforme. Razvoj IoT tehnologija bržim tempom od njihovog osiguravanja može dovesti organizacije u neugodne situacije. Tako naprimjer, kada je riječ o industrijskoj proizvodnji te energetskim i komunalnim kompanijama, sigurnosni propusti mogu dovesti do kontaminacije velikog obima, ekoloških katastrofa, pa čak i do povreda zaposlenika. U svemu tome tehnologije koje se koriste u okviru proizvodnog procesa postaju sve popularnija meta, na koju otpada 30 posto svih hakerskih napada. Pri tome je na Bliskom istoku čak 50 posto hakerskih napada usmjereno protiv naftne i gasne industrije.

Najveći problem leži u činjenici da je većina industrijskih i komunalnih kompanija i dalje u ranoj fazi usvajanja sigurnosnih praksi i tehnologija koje će im pomoći u ublažavanju sigurnosnih rizika koji se odnose na IoT. Samo mali broj njih je u potpunosti implementirao operativne i tehničke prakse vezane za sigurnost IoT-a, kao i praksu edukacije zaposlenika o toj temi. Kao rezultat navedenog, imamo situaciju u kojoj su sigurnosni kapaciteti IoT-a većine organizacija još u povojima. Uprkos dosadašnjim ulaganjima, IT sigurnosni rizici i dalje se procjenjuju na proizvoljnoj i neredovnoj bazi.

Jedan od najvećih izazova s kojim se industrija susreće, a zbog kojeg još nema sveobuhvatne IoT sigurnosne prakse, jeste hronični nedostatak potrebnih vještina vezanih za IT sigurnost. Da bi stvari funkcionisale kako treba na ovom polju u okviru interneta stvari, poslodavci na raspolaganju moraju imati stalan priliv talentovanih IT stručnjaka. Pored toga što moraju biti odlično upoznati s problematikom vezanom za cyber sigurnost, u okviru IoT-a bi morali ispuniti još neke uslove. Za početak, morali bi posjedovati znanje o većem i raznovrsnijem izboru opreme, trebali bi se znati izboriti s kompromisima i zahtjevima kada su u pitanju zaštita privatnosti, sigurnost i pouzdanost oprememorali, kao i moći kreirati i koristiti automatizaciju te kontinuirano raditi na integraciji kako bi postigli i održali sigurnost većeg računarskog okruženja.

Koraci koje treba poduzeti

Kako bi umanjile sigurnosne rizike po svoj IoT i poboljšale performanse, kompanije trebaju implementirati prakse pomoću kojih će moći uspostaviti formalni program IoT sigurnosti u okviru kojeg će se znati kada i kako biti proaktivan u cilju pripreme efikasne odbrane od hakerskih napada. Stručnjaci poput Joy Ditto, predsjednice i direktorice Vijeća za komunalne tehnologije, smatraju da industrijske kompanije trebaju imati višeslojnu odbranu od potencijalnih napada na njihov IoT: “Shvatajući da zaštita imovine od svake potencijalne prijetnje nije izvodiva, komunalne kompanije umjesto toga smanjuju rizike uvodeći strategiju slojevite odbrane (kojoj je cilj redundancija poslovnih procesa i odgađanje efekta napada na poslovanje – op. a.)”, kaže Ditto. Kako bi počeli uvoditi bolje sigurnosne mjere i tehnološka rješenja, direktori kompanija moraju poduzeti neke osnovne korake. Prije svega, morali bi rješavati IoT rizike na nivou preduzeća. To podrazumijeva provođenje redovnih procjena rizika kako bi se identifikovali propusti u IoT sistemima i povezanim okruženjima te kako bi se dokumentovali i u djelo proveli planovi za ublažavanje potencijalnih rizika.

Zatim, trebali bi posjedovati detaljno znanje o razlikama između IoT sistema, tj. između standardnih korporativnih IoT sistema i radne opreme te bi trebali dijeliti znanje o sigurnosti kako bi bolje zaštitili svoje sisteme. Odgovorni u kompanijama trebali bi ove razlike uzeti u obzir pri određivanju prioriteta u pogledu sigurnosnih mjera kako bi rizike sveli na minimum. I na kraju, veoma je bitno kombinovati rad IT i proizvodnih sektora kako bi se stvorio zajednički pristup borbi protiv sigurnosnih rizika.

Upotreba relevantnih tehnologija

Spomenutom IBM-ovom studijom među ispitanicima je istražena i upotreba relevantnih tehnologija za osiguravanje IoT-a. Ovo prije svega uključuje korištenje enkripcije kao zaštite od napada koji bi mogli ugroziti osjetljive informacije i dovesti do uništenja imovine i opreme ili stvoriti probleme vezane za ličnu sigurnost. Zatim, tu je mrežna sigurnost i autentifikacija uređaja za osiguravanje IoT uređaja, terenskih uređaja i back-end sistema i aplikacija. Tu također spada sigurnosna analitika kako bi se identifikovali potencijalni IoT napadi te upadi koji su možda zaobišli tradicionalne sigurnosne kontrole, kao i upravljanje identitetima i pristupom. Tako se 25 posto ispitanih kompanija nalazi u završnoj fazi implementiranja napredne proaktivne detekcije IoT prijetnji. Naprednu enkripciju IoT-a implementira 21 posto kompanija, sigurnosnu analitiku 17 posto, dok upotrebi IoT blockchaina pribjegava samo četiri posto kompanija.

Analitika mrežnih aktivnosti

Nažalost, većina cyber kriminalaca koja napada IoT uglavnom je dobro finansirana i inteligentna, sa zaleđem u vidu međunarodnih kriminalnih organizacija kojima ne manjka sredstava i kreativnosti kada treba stvoriti nove sojeve IoT malwarea. To su i razlozi zbog kojih industrijske kompanije, kako bi se odbranile od naprednih hakerskih prijetnji, moraju prvenstveno razmisliti o pametnoj odbrani. U tome im mogu pomoći tehnologija analiziranja mreže radi detekcije sumnjivih aktivnosti, zatim mašinsko učenje jer je vještačka inteligencija danas ključna za održavanje IT sigurnosti budući da identifikuje potencijalne prijetnje, te podaci o prijetnjama koje čine kolekciju informacija o postojećim i nadolazećim prijetnjama. Podaci o prijetnjama mogu pomoći sigurnosnim stručnjacima da donesu odluke potkrijepljene s dovoljno informacija o tome kako da izgrade dovoljno jaku odbranu protiv hakerskih napada. Dakle, tehnologija za analizu mrežne aktivnosti, mašinsko učenje i podaci o prijetnjama tri su bitna faktora cyber sigurnosti koja će kompanijama omogućiti predviđanje prijetnji, njihovu detekciju i što je najbitnije – prevenciju. Sve su to aspekti sigurnosti s kojima savremena industrija mora računati u eri hakerskih napada na IoT sisteme.

Sve češći izvještaji o virusima koji napadaju IoT uređaje

Jedna od prvih IoT sigurnosnih prijetnji bio je Mirai malware iz 2016. godine, koji mrežne uređaje pretvara u daljinski kontrolisane tačke koje se mogu koristiti kao dio botneta u DNS mrežnom napadu. Uređaji koji budu zaraženi Mirai malwareom kontinuirano skeniraju internet u potrazi za IP adresama IoT uređaja. Također, jedna novija IoT prijetnja koja se pojavila ove godine jeste “Hide n Seek” malware, koji sam sebe kopira u /etc/init.d/ direktorij u ugrađenom Linux sistemu IoT uređaja, u kojem se čuvaju programi koji se pokreću sa sistemom. Kada se uređaj koji je na ovaj način zaražen ponovo pokrene, postaje svježe zaražen malwareom, što znači da je ovaj virus u stanju preživjeti restartovanje sistema.