Vrste i oblici mjera za zaštitu štićenih osoba

Tim zaštitne pratnje preuzima tjelesnu zaštitu štićene osobe i odgovornost za njenu sigurnost i odbranu od aktivnih i pasivnih opasnosti. Prije nego tim preuzme obavezu pratnje, moraju se tačno definisati zadaci svakog od tjelohranitelja i definisati koja se doktrina primjenjuje, kako mora da funkcioniše međusobna komunikacija, šta koji pojmovi znače i kako se treba ponašati u slučaju nužde

Pripremio: Semir Kapetanović

Pod pojmom low/high profile podrazumijevaju se različite mjere ili standardi za zaštitu ljudi, odnosno štićenih osoba. Mjere zaštite ljudi kako u neposrednoj zaštiti ljudi tako i u posrednoj mogu se sprovoditi ili u niskom, neupadljivom ili u visokom, upadljivom profilu. Birajući tzv. niski profil, štićene osobe pokušavaju da se ni u kojem slučaju ne eksponiraju ili budu uočljive kako ne bi bile definisane kao mogući cilj. Ovo sigurno ima pozitivne učinke na prevenciju opasnosti, ali nije garancija za sigurnost, pa se pridržavanjem tih mjera ne možemo odreći drugih mjera sigurnosti.

Low/high profili

Mnoge štićene osobe biraju tzv. visoki profil i nastoje biti u središtu javnosti. To može biti ciljano, ali i prisilno zbog same djelatnosti i pozicije štićene osobe ili specifičnosti zadatka. To neminovno dovodi do povećanja opasnosti i moguće prijetnje. Tako se, ovisno o taktici i zahtjevima, protivničkoj strani može pokazati prisustvo snaga osiguranja ili iste neprimjetno integrisati u okruženje. Kod niskog profila protivnička strana vas ne uočava i tako se negativno prikazuje slika lahkog i jednostavnog cilja jer zaštita nije vidljiva. Kod visokog profila ciljano se pokazuju aktivnosti i prisustvo snaga obezbjeđenja, čime se demonstrira naše držanje, a sami cilj, odnosno potencijalna meta, biva ojačana. Protivnička strana će morati dobro razmisliti da li će napasti takav cilj. Ako donese odluku da hoće, onda će napasti zahtjevnije i jače. Kod high-profile mjera se mora računati s time da će se protivnička strana tome prilagoditi i ne trebamo se nadati da će ista zbog mjera zaštite odustati od napada.

Zaštitna pratnja

Klasična zaštitna pratnja vjerovatno je najpoznatija mjera zaštite ljudi. Nažalost, ona se često smatra stvarnom zaštitom ljudi. Zaštitna pratnja samo je jedna od mnogih paralelnih aktivnih mjera prilikom zaštite ljudi. Ukoliko se zaštitna pratnja obavlja izolirano, bez prethodnog i naknadnog izviđanja, bez daljeg nadgledanja i nadzora zaštitnih ciljeva, onda je to veoma riskantan poduhvat i isti se ne bi trebao preduzimati izuzev u slučaju veoma neznatne prijetnje. U praksi postoje štićene osobe koje jednostavno žele da budu praćene da bi se tako sigurnije osjećale. Naravno da jedan naoružan i odgovarajuće educiran tjelohranitelj može pružiti kakvu-takvu zaštitu, ali ostaje pitanje da li će ona zaista biti adekvatna?

Zaštitna pratnja je zato najfleksibilnija mjera zaštite i može se jednako sprovesti u high i low profilu. Motorizovano ili pješke, pratnja se mora kretati od jednog mjesta ka drugom. Pri tome je važno da li je, i kako, poznat cilj, da li su utvrđene rute i putevi i da li utvrđeni termini i drugi faktori koji utječu na brzinu i vrijeme dolaska. Promatranja i informacije tima za izviđanje moraju biti sigurne. Odredišta, ali i druga mjesta na koja će se vraćati, moraju biti osigurana od strane tima za zaštitu. Tim za logistiku i upravljanje informacijama, adresama, rezervacijama i drugim administrativnim stvarima podržava zaštitnu pratnju prilikom naglih promjena cilja ili drugih odstupanja od utvrđenog dnevnog toka aktivnosti.

Tim zaštitne pratnje preuzima tjelesnu zaštitu štićene osobe i isti je odgovoran za njenu sigurnost i odbranu od aktivnih i pasivnih opasnosti. Prije nego tim preuzme obavezu pratnje, moraju se tačno definisati zadaci svakog tjelohranitelja i definisati koja se doktrina primjenjuje, kako mora da funkcioniše međusobna komunikacija, šta koji pojmovi znače i kakvo je ponašanje u slučaju nužde. Moraju se odrediti vođa tima i odgovorna osoba za zaštitu ljudi, a svi u timu moraju poznavati rute za bijeg, alternative, moguće aktivnosti protivničke strane. Pri tome je također važno da se štićena osoba informiše i praktično bude upućena u planirane mjere ponašanja u slučaju nužde. A u takvim situacijama štićena osoba mora sarađivati i slijepo vjerovati našim uputama. Potrebna je sigurnost da će se štićena osoba tako i ponašati.

Pješačenje

U mnogim slučajevima idemo pješke. Krećemo se od vozila do sale za sastanke, na terenu za golf od mjesta do mjesta za udaranje loptice ili moramo da hodamo kroz masu ljudi, pokraj predstavnika medija do zgrade za manifestacije, u kojoj štićena osoba pozdravlja različite osobe. Broj postavljenih tjelohranitelja i način na koji se štićena osoba prati varira u zavisnosti od zadatka, opasnosti i uslova općenito. Uglavnom se postavljaju dvije do četiri osobe. Rijetko ide više osoba. S jedne strane u pitanju je rentabilnost, a sa druge efektivnost i ograničenost. U privatnom sektoru najčešće se postavlja samo jedna osoba, a često je ta osoba ujedno i vozač. Kompromisi te vrste ne samo da podižu nivo opasnosti nego i obmanjuju štićenu osobu jer je navode da povjeruje u prividnu sigurnost.

Bitna pravila bliske zaštite

Stalno ocjenjivanje situacije kroz posmatranje okruženja je pretpostavka koja uključuje kako štićenu osobu tako i članove tima. Kontakt očima, znakovni jezik, velika pozornost, unaprijed dogovorena pravila u komunikaciji i pojmovi, kao i predviđeni način rada između članova tima čine osnovu za uspješno sprovođenje akcija.

Uvijek se imenuje odgovorna osoba za zaštitu ljudi i ona mora biti pozicionirana između izvora opasnosti i štićene osobe. To znači da se pozicija mora fleksibilno prilagoditi okruženju, pri čemu udaljenost odgovorne osobe ne smije biti veća od dužine ruke kako bi se štićena osoba u svako doba mogla odvući i potisnuti dalje od potencijalne opasnosti. Ovdje se mora paziti na to s kojom rukom će tjelohranitelj izvući oružje i rukovati istim i s kojim zahvatom će kontrolisati štićenu osobu.

Ukoliko se na stepenicama kreće prema dolje, jedan tjelohranitelj mora ići naprijed da bi zaustavio pad štićene osobe. Prilikom penjanja uz stepenice neko uvijek mora biti iza štićene osobe da bi zaustavio njen pad i da bi spriječio eventualnu dalju štetu. Prilikom prolaženja pored ključnih mjesta tim se mora podijeliti, rasporediti i prilagoditi situaciji, što znači da neko mora ići naprijed i osigurati da štićena osoba i odgovorna osoba mogu nesmetano proći. Kod liftova jedna osoba mora ići naprijed da bi rezervisala, odnosno držala lift spremnim. Osoba odgovorna za štićenu osobu ide u lift sa njom. Na odredištu se već mora nalaziti jedan tjelohranitelj da dočeka štićenu osobu i pratioca zato što iznenađenje prilikom otvaranja vrata može biti veoma veliko. U gužvi se odstojanja moraju smanjiti. Ako štićena osoba lično pozdravlja druge osobe, onda se mora odabrati odgovarajuća pozicija i povećati pažnja. Ovisno o situaciji, jedno prateće vozilo mora biti u blizini da bi se isto moglo upotrijebiti kao sredstvo za evakuaciju ili jednostavno da bi se održala sloboda djelovanja.