Mogućnost iznenađenja potrebno je svesti na minimum

Nakon što smo u prošlom broju pisali o potencijalnim opasnostima, nastavljamo govoriti o samom procesu napada, njegovim bitnim aspektima te reakciji koja bi bila primjerena toj situaciji.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)

E-mail: redakcija@asadria.com

Napadi se odvijaju prema određenim mustrama. Na osnovu iskustava iz branše, nezavisno od dodatnih priprema ili toga je li napad spontan, počinioci idu slijedom ova četiri elementa:

• iznenađenje,
• teren,
• kretanje,
• komanda nad akcijom/dešavanjima.

Iznenađenje

S iznenađenjem počinje svaka akcija protiv nas. Napadač sa svoje strane ima prednost u izboru načina i sredstava napada. Bez iznenađenja napad, praktično, nije ni moguć, tj., možemo reći da nije ozbiljan, jer u tom slučaju imamo dovoljno vremena da analiziramo šta to na nas dolazi, adekvatno odgovorimo te da ga na neki način izbjegnemo. Naša zadaća je da mogućnost iznenađenja svedemo na minimum, ali sebe, ipak, pripremimo na iznenađenja. Samo tako možemo kvalitetno odgovoriti na prepad, s obzirom na to da je iznenađenje prvi i osnovni element u planiranju napada na nas.

Teren

Napadači savršeno poznaju teren na kojem djeluju, odnosno, izvode prepad. Znaju sva ključna mjesta kojima moramo proći. Pored naših rezervnih maršruta i taktičkih promjena kretanja na putu od tačke A do tačke B, postoje mjesta koja, jednostavno, ne možemo zaobići. Obično ta mjesta napadači, pri planiranju napada, uzimaju u obzir te preračunavaju kad i na koji način bi potencijalna žrtva trebala proći. Oni će se nastojati integrirati u teren i odatle izvršiti prepad. S druge strane, i mi trebamo poznavati teren, permanentno ga istraživati te pokušati primijetiti svaku promjenu. Znamo šta su to indikatori opasnosti, njih moramo na vrijeme prepoznati i putem komunikacije se organizirati, tj., svoje mjere usaglasiti s novonastalom situacijom.

Kretanje

Kako bi napad krenuo u pravom smjeru za napadača, naša mobilnost ili kretanje, bez obzira na to krećemo li se motornim vozilom ili hodamo, mora biti prekinuta. Kako bi svoju zamisao proveo u djelo, napadač će nas prvo pokušati zaustaviti. Samo u rijetkim slučajevima događalo se da je napadač atakovao na kolonu u pokretu, što je prouzrokovalo minimalan ili gotovo nikakav učinak. Treba znati da počinioci, također, moraju održavati svoju mobilnost, tj., moraju nekako doći i otići sa pogodne lokacije – izuzev onih napadača koji idu u samoubistvo. Zato često možemo primijetiti da se kod pljački banaka ne vodi računa o ovoj tački, pa pljačkaši do vlastite mobilnosti pokušavaju doći talačkim situacijama. Naš zadatak je da snalažljivošću i uvježbanim taktičkim potezima ne dopustimo da nam se mobilnost obustavi. Ovo važi kako u svakodnevnom pokretu vozilom tako i kada smo u šetnji s  klijentom. Svoju mobilnost trebamo okrenuti u svoju korist – spretnim upravljanjem vozilom ili, jednostavno, trčanjem. Naravno, ne smijemo zaboraviti štićenu osobu, koju smo dužni na adekvatan način evakuirati.

Komanda nad akcijom/dešavanjima

Napadači će učiniti sve da nametnu svoj način i vode glavnu riječ u nastaloj situaciji. Ovo je i razlog zašto dolazi do upotrebe vatrenog oružja. To čine svojim glasom, nastupom i ponašanjem općenito. Uprkos teškim okolnostima, komandu nad situacijom nijednog trenutka ne smijemo ispustiti iz ruku. To nećemo postići nekim samoinicijativnim ili nepromišljenim herojskim akcijama te neproduktivnim protivljenjem. U takvim situacijama trebamo, kroz taktičku snalažljivost, situaciju držati pod kontrolom i kroz prividno pristajanje na uvjete koje postavljaju doći “okolnim putem” do svojih prikrivenih ciljeva. U krajnjem slučaju, kako bismo došli do cilja ili barem preživjeli situaciju, nekad smo primorani posegnuti i za nekonvencionalnim rješenjima iz svog “mentalnog spremnika”.

Opće

Uspijemo li implementirati ova četiri elementa, postali smo vrlo težak i “tvrd” cilj. O ovim elementima trebamo svakodnevno razmišljati i pokušati se uvijek postavljati u ulogu napadača: gdje bih pokušao sebe i svoj tim iznenaditi i izvršiti prepad? Gdje bih se najbolje integrirao u teren? Gdje bih mogao prekinuti mobilnost? Gdje je mobilnost smanjena zbog djelovanja samog tima i gdje i kojim mjerama bih kroz pometnju mogao doći do komande nad situacijom?

Planiranje kroz faze

Planirane akcije protiv nas i njihov proces podijelili smo u dvanaest faza. Ovaj put ćemo faze samo nabrojati, a u sljedećem broju ćemo ih detaljno obraditi. Kad neko planira neki napad, automatski dolazi do izrade mustre ili plana djelovanja. Tu motivacija i način ne igraju presudnu ulogu jer se proces pretežno odvija u istim okvirima. Za osiguranje je od velike važnosti da pojedinačne faze tog procesa, njihova težišta te moguće preventivne i zaštitne mjere dobro poznaje.

1.Izbor ciljeva

2.Osmatranje

3.Odbacivanje teških ciljeva

4.Izbor definitivnog cilja

5.Osmatranje

6.Izrada plana

7.Vježbanje izrađenog plana

8.Pozicioniranje na mjestu napada

9.Izvođenje akcije/napad

10.Bijeg

11.Ocjena, eventualna objava napada

12.Zaključci