Zablude o korištenju VPN-ova

Ako razmišljate o tome da počnete koristiti VPN-ove radi vlastite sigurnosti u online sferi, postoji nekoliko činjenica koje prije toga morate znati. Iako je riječ o starijoj tehnologiji koja je u upotrebi već decenijama, postoji niz zabluda o VPN-ovima koje vas mogu dovesti u nezgodnu situaciju ukoliko ih niste svjesni

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

VPN je skraćenica od „Virtual Private Network“ i označava privatnu mrežu koja omogućava zaštićenu komunikaciju u okviru javne mreže (odnosno interneta) te skriva korisnike, štiteći na taj način njihovu privatnost. Biranjem udaljenih proxy servera smještenih u različitim zemljama unutar VPN-a korisnik može sakriti lokaciju s koje pristupa internetu. Usluge VPN provajdera koriste najrazličitije skupine ljudi, a svima im je zajednička težnja da ostanu anonimni i sigurni u online prostoru u kojem već dugo ne postoji potpuna anonimnost. I ne, nije istina da vam VPN treba samo ukoliko se bavite „sumnjivim“ aktivnostima na internetu. VPN-ove koriste i kompanije radi zaštite podataka, osobe koje s interneta skidaju mnogo sadržaja (koji ne mora biti nelegalan), ali i građani zemalja poput naših, koji žele pristupiti servisima koji nisu dostupni u našim državama. Međutim, uprkos tome što su VPN-ovi već dugo u upotrebi, postoje određene zablude o njima koje vam mogu naštetiti prilikom izbora najboljeg pružaoca VPN usluga. Sljedećih nekoliko najčešćih zabluda o korištenju privatnih mreža svakako trebate uzeti u obzir prilikom izbora vlastitog VPN servisa.

Zabluda 1: Koristim VPN, dakle mogu raditi šta god poželim

Uvijek imajte na umu da VPN-ovi ne garantuju apsolutnu zaštitu vaše privatnosti, što naročito vrijedi ukoliko se planirate baviti rizičnim aktivnostima na internetu. Poznati su slučajevi hapšenja raznih prestupnika, od internetskih kriminalaca do raznih aktivista, koji su mislili da im je VPN dovoljna zaštita i da im je garantovana apsolutna anonimnost na internetu, a koji su na kraju bili uhapšeni baš zahvaljujući „manjkavostima“ VPN servisa. Osim toga, čak i kada koristite VPN, možete pokupiti neki malware prilikom posjete sumnjivim web-stranicama, a ukoliko dobro ne istražite svog VPN provajdera, možete otkriti i da historijat vaših online aktivnosti nije izbrisan kao što je trebao biti. I zato, kako biste izbjegli bespotrebnu glavobolju, nikada ne otvarajte sumnjive e-mailove, pripazite šta pretražujete kada koristite javne bežične mreže i uvijek koristite kvalitetan anivirusni softver.

Zabluda 2: Nije mi potreban VPN ako se ne bavim nelegalnim aktivnostima

Većina online korisnika i dan-danas smatra da ne mora koristiti VPN-ove ukoliko ne rade ništa nezakonito na internetu. Iako VPN-ovi mogu poslužiti ukoliko želite, naprimjer, pristupiti videosadržajima koji inače nisu dostupni u vašoj zemlji, (ne)legalnost nije jedini razlog zbog kojeg se VPN-ovi upotrebljavaju. Naime, oni su dizajnirani kako bi enkriptirali vašu cjelokupnu online komunikaciju, što znači da u principu štite i vaše podatke. Dakle, pametno je koristiti VPN-ove svaki put kada sumnjate u sigurnost svojih podataka, što znači da ih je pametno koristiti i svaki put kada se konektujete na internet preko javne Wi-Fi konekcije, koja je itekako podložna hakerskim upadima.

Zabluda 3: VPN usporava konekciju

Možda ste nekada čuli da će se, pošto se vaši podaci u slučaju korištenja VPN-a obrađuju preko nekog udaljenog servera smještenog na drugom kraju svijeta, usporiti brzina vaših pretraga na internetu i pregledanja web-stranica. Ovo je samo djelomično tačno. Kao prvo, brzina VPN-a ograničena je na brzinu vaše internetske veze. Kao drugo, sve to zavisi i od lokacije servera na koji se povezujete: tu vrijedi pravilo da, što je server udaljeniji od vas, to je latencija veća. Zato je bitno da se prilikom odabira VPN servisa odlučite za onaj koji ima mnogo dobro održavanih servera smještenih na različitim lokacijama, što bi vam trebalo pomoći da dobijete brzinu veze na koju ste inače navikli.

Zabluda 4: Besplatni VPN je dovoljno dobar

E nije. Iako nam je svima drago dobiti nešto besplatno, činjenica je da većina besplatnih usluga stiže s nekim ograničenjima, kojih u plaćenim uslugama uglavnom nema. Ista stvar važi i za besplatne VPN-ove, koji su najčešće popraćeni striktnim ograničenjem brzine, što će vam otežati rad na internetu, a ograničen je i mjesečni saobraćaj. Osim toga, besplatni VPN-ovi će vas zatrpati reklamama i vrlo vjerovatno će bilježiti vašu aktivnost na internetu. Ukoliko ipak želite koristiti besplatne VPN-ove, uvijek prvo pažljivo pročitajte uslove korištenja, jer je moguće da kompaniji „svojevoljno“ pružate, a da to još i ne znate, uvid u svoje pretrage, e-mail adresu i ostale privatne informacije samo kako biste mogli koristiti njene usluge. Do ovog dolazi zato što i besplatni VPN-ovi moraju plaćati naknade za održavanje svojih servera. Šta mislite odakle im novac za to? Također, ako već neko vrijeme koristite određeni VPN, a još niste detaljno pročitali uslove korištenja, trebali biste to uraditi što prije. Nikada nije kasno promijeniti pružaoca usluga u slučaju da shvatite kako vam ipak ne odgovara u potpunosti.

Zabluda 5: Svi VPN-ovi su isti

Ovo nije istina jer, ukoliko ste već odlučili da koristite VPN, onda ste to vjerovatno uradili kako bi prijenos vaših podataka preko interneta ostao siguran. Da bi to zaista bilo tačno, trebate dobro razmisliti i sve istražiti prije konačnog odabira VPN servisa. Naime, iako je enkripcija podataka sastavni dio usluge svih VPN-ova, nivo enkripcije nije kod svakog pružaoca VPN usluga isti. I dok će vam neki ponuditi najsigurnije enkripcijske sisteme, mnogi će nuditi samo one slabije. Zato trebate izabrati servis koji nudi OpenVPN, dok PPTP treba izbjegavati po svaku cijenu. Također, trebate pripaziti na to da VPN ne čuva logove vaših aktivnosti prilikom korištenja interneta, kao i na to da ne pohranjuje vaše privatne podatke. Dakle, zaključak se sam nameće: prije donošenja bilo kakve konačne odluke prvo dobro istražite potencijalne pružaoce VPN usluga i posebno – one usluge koje ne nude. Samo tako ćete biti koliko-toliko sigurni u ispravnost vlastitog izbora, mada, kada je riječ o anonimnosti u internetskoj sferi, uvijek imajte na umu da u vremenu sveopšte povezanosti – apsolutna anonimnost više ne postoji.

VPN-ovi koji ne ispunjavaju data obećanja o privatnosti

Nikada ne treba slijepo vjerovati obećanjima VPN servisa koja se tiču sigurnosti podataka i anonimnosti u online sferi. Ne treba zaboraviti slučaj Codyja Andrewa Kretsingera, koji zahvaljujući VPN-u HideMyAss (koji je FBI-u otkrio Codyjevu IP adresu i korisničko ime) služi petnaestogodišnju zatvorsku kaznu zato što je bio član poznate hakerske grupe Lulzsec. Ostali VPN-ovi koji ne ispunjavaju sva svoja obećanja su: EarthVPN, Private Internet Access, PureVPN i Hola, koja je prošle godine bila izložena optužbama da služi kao platforma za lansiranje hakerskih napada.