Kvalitete i osobine istražitelja (drugi dio)

Osim ljudskog razumijevanja, koje nas već po samoj našoj prirodi određuje kao osobe orijentirane prema ljudima, postoji još jedan aspekt razumijevanja ljudskog ponašanja koji je za istražitelja iznimno važan. Taj aspekt pripada području praktične psihologije

Redakcijski tim
redakcija@asadria.com

Istražitelj, naprimjer, mora imati istančan osjećaj za ono što je prikladno i za ono što nije prikladno učiniti u određenim situacijama. Postoje, recimo, situacije u kojima je prikladno zaplakati i pored toga što ste muškarac, no tu su i slučajevi kada takvo nešto, zapravo, i nije prikladno. Isto vrijedi i za smijeh, sarkazam, bijes, ljutnju i ​​čitavu paletu drugih emocija i ljudskih odgovora na različite situacije i podražaje. Osim važnosti istražiteljevih komunikacionih sposobnosti i sposobnosti uočavanja različitih raspoloženja ili odgovora ljudi na određene situacije, u ovome članku ćemo se osvrnuti na još neke elemente koji bi morali karakterisati svakog perspektivnog, uspješnog i predanog istražitelja. A kada govorimo o takvim elementima, morali bismo razmotriti i razumijevanje pravnih implikacija u sprovođenju istražnih radnji te sposobnost istražitelja da prepoznavanjem nijansi u različitim raspoloženjima i ponašanjima ljudi formira vlastiti pristup koji nudi najveću vjerovatnoću za uspostavljanje kvalitetne komunikacije i njeno održavanje.

Saosjećajnost

Naglašena osjetljivost na reakcije i emocije drugih ljudi nekada može nepotrebno skrenuti pažnju na istražiteljev zadatak, dok, sa druge strane, učinkovita analiza i razumijevanje ljudskih odgovora na određene situacije može činiti bitnu razliku između uspjeha i neuspjeha. Saosjećajan istražitelj, dakle, može održati živom komunikaciju sa osobom koja je izvrgnuta ruglu ili podsmijehu okoline, dok istražitelj koji ne drži do osjećaja te osobe ili jednostavno takve osjećaje ne razumije može djelovati ili reagirati na način da blokira i onemogući daljnu komunikaciju. Osim toga, govorit ćemo i o posvećenosti radu, samoinicijativi i pozitivnom, odnosno zdravom skepticizmu. U današnje vrijeme istražitelji u javnom sektoru su veoma osjetljivi u pogledu pravnih posljedica koje mogu uslijediti zbog njihovog eventualno neispravnog postupanja, što ne mora biti slučaj sa istražiteljima u sektoru privatne sigurnosti. Razlog ovome dijelom može biti i vrlo jasna razlika u načinu na koji se zakon ranije sprovodio od strane privatnih istražitelja u odnosu na način na koji je zakon sprovođen od strane državnih istražitelja. Ova razlika u načinu sprovođenja zakona je sa sobom godinama nosila i izvjestan „imunitet“ za privatne istražitelje, pa privatni istražitelji, za razliku od državnih, nikada nisu bili ograničeni, ali ni zaštićeni, naprimjer, Mirandinim zahtjevima, odnosno čitanjem prava osumnjičenom tokom samog čina njegovog uhićenja. Međutim, vrijeme se veoma brzo mijenja, a sa novim vremenom mijenja se i cjelokupan ambijent. Privatni istražitelji danas mogu, ali i ne moraju biti suočeni sa istim pravnim problemima sa kojima se susreću policijski službenici iz javnog sektora, s tim da linija koja je nekada činila tu značajnu razliku više nije tako jasna kao nekada. Postoje i mnogi drugi ogranci u pravu koji utječu na rad privatnog istražitelja, pogotovo jer se u novije vrijeme privatni istražitelji sve češće bave i uhićenjima i imaju utjecaj i na otpuštanje zaposlenika. U stvarnosti, propisi sigurnosne branše u fokus stavljaju ono što učini istražitelj, a ne ono što je učinio osumnjičeni. Stoga istražitelj mora biti veoma oprezan i osjetljiv na „siva područja“ zakona, te primjenjivati jasno definirana zakonska ograničenja u sprovođenju svojih aktivnosti.

Sposobnost učinkovitog komuniciranja

S obzirom da je pisanje izvještaja sastavni dio istražiteljskog posla, istražitelj mora biti vješt u pisanju. Osim toga, on mora raspolagati sposobnošću da jasnim izražavanjem objasni slučaj na kojem radi, bez obzira radi li se o prezentovanju trenutnog statusa slučaja ili novih saznanja menadžmentu kompanije ili o sprovođenju administrativnog ili sudskog saslušanja. Slučajevi se gube i dobijaju u zavisnosti od načina na koji svjedoci predstave svoje dokaze, naročito ukoliko se dokazi iznose verbalno. Dobro predstavljeni dokazi u smislu izražavanja, jasnoće, ubjedljivosti pri iznošenju dokaza i fakata i izbora riječi daju dodatnu vjerodostojnost činjenicama vezanim za slučaj. Isto tako, nerazgovijetno, neodlučno ili teško razumljivo usmeno izlaganje, pogotovo ukoliko je obogaćeno slengom ili drugim loše odabranim riječima, veoma lahko može diskreditovati inače jako dobar i čvrst slučaj.

Senzibilnost i susretljivost

Biti senzibilan i susretljiv znači biti osoba otvorenih shvatanja. To uključuje interes i spremnost da se saslušaju i druga, različita mišljenja. Međutim, to ne uključuje samo spremnost da se tuđe mišljenje sasluša već i opredijeljenost da se razmotri osnovanost i temelj drugih ideja, sugestija i mišljenja, te kada se to pokaže svrsishodnim, da se tuđe mišljenje i prihvati. Nesenzibilna i nesusretljiva osoba, koja odbija sučeljavanje sa vanjskim izvorima i koja ima sklonost da istražne radnje sprovodi na svoj vlastiti način i bez spremnosti da uvaži tuđe mišljenje, zapada u različite profesionalne zamke i najčešće nije u mogućnosti prepoznati vrijednost ponuđenih alternativa. Učinkovit istražitelj mora ostati otvoren za prihvatanje novih ideja.

Ilustracije radi, 1978. g. u Velikoj Britaniji jedno od udruženja koje okuplja privatne istražitelje bilo je kontaktirano od izvjesne osobe koja se zanimala da li među istražiteljima ima onih koji bi bili zainteresirani za sastanak sa grafologom kako bi razgovarali o mogućnostima korištenja grafoloških dostignuća u smislu podrške prilikom vršenja određenih istražnih radnji. Grafologija, odnosno proučavanje rukopisa u svrhu analiziranja karaktera osobe koja piše, u to vrijeme je kod velikog broja britanskih istražitelja bila percipirana poput nečega što je, bar po ozbiljnosti, u sličnom rangu sa, recimo, proricanjem sudbine. Međutim, pozivatelj je, unatoč slabom interesu istražitelja i pokazanom skepticizmu, ipak zamolio istražitelje da grafologu barem daju priliku da dokaže svoju sposobnost identificiranja određenih pokazatelja u rukopisima nekoliko osoba.

Nakon kraćih konsultacija, u udruženju su prikupili uzorke rukopisa četiri najpouzdanija zaposlenika, kao i uzorke rukopisa četiri zaposlenika koji su ranije otpušteni zbog bavljenja određenim nepoštenim i nečasnim radnjama. Dakle, nije postojala ni najmanja šansa da bi grafolog mogao znati bilo šta o osobama čiji su uzorci rukopisa sakupljeni radi prezentacije. Samu prezentaciju i tok “testiranja” je nadziralo nekoliko istražitelja, među kojima je bio i jedan branitelj po struci i bivši agent FBI-ja. Na opće zaprepaštenje svih prisutnih, mlada žena grafolog ne samo da je identifikovala bivše zaposlenike kao osobe sa “osobinama nepoštenja” već je sa zapanjujućom tačnošću također identifikovala i mnoge druge zanimljive karakterne osobine nekoliko zaposlenika čije je uzorke rukopisa dobila na analizu. Sljedeći put privatni istražitelji iz ovoga udruženja imali su kontakt sa grafologom kada su se, u namjeri da ocijene podobnost trojice menadžera sigurnosti za unapređenje, obratili grafologu za pomoć. I drugi put je analiza karaktera osoba na osnovu uzorka rukopisa bila toliko precizna da je cijela stvar počela izgledati gotovo sablasno. U svakom slučaju, otvorenost prema novim idejama, u konkretnom slučaju prema grafologiji, omogućila je privatnim istražiteljima iz ovoga udruženja da dodatno prošire svoje horizonte.