Osnovne formacije zaštitne pratnje

Glavni cilj zaštitnih formacija je da se sve pozicije oko štićene osobe drže što fleksibilnijim. Potrebno je zauzeti poziciju koja, u zavisnosti od situacije i zadatka, za štićenu osobu predstavlja najbolje rješenje i garantuje mu najbolju moguću zaštitu. Svako u našem timu mora biti u stanju u bilo koje vrijeme preuzeti bilo koju poziciju drugog člana i upoznati se sa njegovim zadatkom

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal and Security Training Association)

Sve uobičajene formacije i njihove varijante služe samo jednom cilju – da se koordinira tok mjera zaštite i da se pojedinačnim tjelohraniteljima kroz uvježbanu koreografiju pojasni razumijevanje postavljenog zadatka. Ali, glavni cilj svakako je da se sve pozicije drže što fleksibilnijim. Zauzima se pozicija koja, u zavisnosti od situacije i zadatka, za štićenu osobu predstavlja najbolje rješenje i garantuje mu najbolju moguću zaštitu. Na dionicama od nekoliko stotina metara svakako smo primorani da se stalno prilagođavamo situaciji. Svako u timu mora biti u stanju u bilo koje vrijeme preuzeti poziciju drugog i spoznati njegov zadatak. Imajući sve to u vidu, predstavljamo neke uobičajene formacije:

1 tjelohranitelj

2 tjelohranitelja (štafeta)

3 tjelohranitelja (klin)

4 tjelohranitelja (dijamant)

5–8 tjelohranitelja (zaštitni prsten)

Jedan tjelohranitelj

Najmanja moguća jedinica koja se primjenjuje samo u slučaju neznatne prijetnje, gdje je tjelohranitelj ujedno i osoba odgovorna za štićenu osobu. Karakteristike formacije su: tjelohranitelj je odgovoran za kontrolu okruženja od 360 stepeni iza štićene osobe, desno ili lijevo; zaštita tijela od straga – situacija kada se odmah može umiješati; fleksibilna pozicija – ovisno o zadatku i taktici akcije.

Dva tjelohranitelja

Postavljaju se prilikom manje ili srednje prijetnje. Tjelohranitelji su pri preklapajućem području motrenja odgovorni samo za okruženje od 270°, gdje prvi put i dolazi do raspodjele zadataka. Ostale karakteristike: broj 1 je još uvijek sa strane iza štićene osobe (on sada preuzima ulogu osobe odgovorne za štićenu osobu), broj 2 stoji dijagonalno raspoređen ispred štićene osobe. Pozicije su fleksibilne i ovisne o taktičkim okolnostima.

Tri tjelohranitelja

Postavljaju se također prilikom prijetnji manjeg ili srednjeg intenziteta. U ovoj formaciji tjelohranitelji su pri preklapajućem području motrenja odgovorni samo za okruženje od 180°. Karakteristike formacije su: broj 1 je još uvijek sa strane iza štićene osobe, preuzima ulogu osobe odgovorne za štićenu osobu i može se pojačano koncentrisati na stražnje područje i štićenu osobu; broj 2 (vođa tima) stoji na drugoj strani drugog tjelohranitelja, blago postavljen prema naprijed;

broj 3 stoji dijagonalno postavljen ispred štićene osobe i osigurava prostor prema naprijed. Pozicije su ipak fleksibilne i ovisne o taktičnim okolnostima.

Četiri tjelohranitelja

Formacija se postavlja kada su velike prijetnje u pitanju. Tjelohranitelji su pri preklapajućem području motrenja odgovorni samo za okruženje od 180°. Karakteristike su: broj 1 je još uvijek sa strane iza štićene osobe, preuzima ulogu osobe odgovorne za štićenu osobu i može se pojačano koncentrisati na stražnje područje i štićenu osobu; broj 2 (vođa tima) sada zauzima poziciju sa strane pored štićene osobe; broj 3 stoji na suprotnoj strani od drugog tjelohranitelja, blago pomjeren prema naprijed; broj 4 preuzima slobodnu poziciju drugog tjelohranitelja, direktno ispred njega, postavljen sa strane ispred štićene osobe. Pozicije su ipak fleksibilne i ovisne o taktičnim okolnostima.

Motorizovana pratnja

Kod motorizovane zaštitne pratnje načelno polazimo od vlastitih motornih vozila. Najvažnije je da vozači vozila efektivno vladaju svojim vozilima, svim tehničkim sistemima i pomagalima i da su i praktično i teoretski upućeni u osnovno ponašanje u slučajevima nužde. Analogno tome, većina taktičkih načela može se primjenjivati i na druga motorizovana vozila, bilo da se radi o automobilu za golf, VIP autobusu sa 40 mjesta, motoru ili, u ekstremnom slučaju, o vozilima na vodi. Motorizovana pratnja po pravilu uvijek iziskuje i visoke logističke izdatke, ali predstavlja i prilično veliku potencijalnu opasnost. Vožnja automobilom je iznimno opasna, što pokazuju jasne brojke saobraćajnih statistika. Isto tako, u vozilu smo veoma ranjivi i također prilično predvidljivi. Za napadače ne predstavlja preveliki problem da, koristeći faktor iznenađenja i dobrog poznavanja okoline i lokacija, zaustave našu mobilnost i preuzmu komandu nad vozilom.

Povezana vožnja

U mnogim slučajevima u pratnji se koristi više vozila. Sa jedne strane, logistici je neophodno dovoljno prostora za osobe i prtljag, a sa druge strane, potrebna nam je i mogućnost različitih taktičkih djelovanja i razmišljanja. Kada koristimo dva ili više vozila, u blizini ćemo uvijek osigurati i rezervno vozilo koje će povećati našu sigurnost, ali i mobilnost. Povezana vožnja sa više vozila donosi nove opasnosti. Kako se u prošlosti pokazalo, opasnost za štićenu osobu i sudionike je u mnogim slučajevima veća od koristi. Kod sudionika motorizovane pratnje često nedostaje taktičko poznavanje pozadine, što dovodi do toga da isti voze što je moguće bliže jedni drugima grčevito pokušavajući ostati zajedno. Zadaci pojedinačnih vozila i tjelohranitelja često su nejasni, a onda u slučajevima nužde svako radi ono što smatra ispravnim, najčešće bez jasne koordinacije. Tada obično nastaju haos i situacije opasne po život. Vožnjom blizu jedni drugima tjelohranitelji su, prilikom napada, zbog prekratkih odstojanja sami sebi oduzeli neophodnu mobilnost i mnogo lakše nego inače dospjeli pod paljbu napadača. Zato povezana vožnja znači mnogo više od obične ili dobre vožnje automobila. Usput, moramo poštovati zakonske propise i pravila i ne možemo drugim učesnicima u saobraćaju presjecati put, blokirati ih ili usporavati. Svi manevri moraju biti integrisani u aktuelno okruženje i mora se procijeniti šta je sprovodivo, a šta nije.

Važnost brzine i vremena kretanja

Kada vozimo, krećemo se određenom brzinom, iskazanom u kilometrima na sat. Ova vrijednost ipak nije dovoljno precizna i izražajna za naše gradske ili lokalne ulice, pošto smo konstantno prinuđeni da mijenjamo brzinu i praktično nikada ne možemo zadržati jednu brzinu duže vrijeme. Zato tu vrijednost konvertiramo u metre u sekundi. Brzina se dijeli sa 3,6 i dobiva se tačna vrijednost. Ali, pošto brzinu projiciramo na terenu, a procjena udaljenosti je inače veoma netačna, za računanje u glavi je dovoljno i dijeljenje sa 4. To daje sljedeće interesantne vrijednosti:

60 km/h = brzina od 15 m/sec

80 km/h = brzina od 20 m/sec

100 km/h = brzina od 25 m/sec

200 km/h = brzina od 50 m/sec

Zašto je ovo bitno znati? Ako kroz grad vozimo 60 km/h, a pozornost na ulicu i okruženje ne usmjerimo samo jednu sekundu, već smo bez gledanja prešli put od 15 m! Zapitajmo se koliko nam je često u vožnji skrenuta pažnja na jednu ili više sekundi na nešto drugo osim na ulicu ili okruženje? Udesi su praktično uvijek uzrok nedostatka vremena ili odstojanja. Prilikom zaštite ljudi moramo ispuniti zadatak, odnosno štićenu osobu dovesti do cilja, a pri tome paziti na sve moguće aktivnosti protivničke strane.