Povreda podataka kao globalna finansijska trauma

Rast učestalosti incidenata s povredom podataka doveo je do rekordno visokog skoka troškova povezanih s ovim napadima, uz AI i obuku osoblja kao instrumente zaštite i uštede

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Globalno breme povrede podataka danas se ne mjeri samo učestalošću ove pojave nego i troškovima koji ostavljaju sve veće rupe u organizacijskim i ličnim budžetima. Ono o čemu je struka govorila na marginama konferencija, a javnost nevješto otpisivala kao pretjerivanje razotkrio je IBM-ov izvještaj o troškovima povreda podataka u 2024. godini. Prema njemu, globalni ambijent u kojem se dešavaju ovi incidenti nikada nije bio rizičniji, a organizacije širom svijeta danas prijavljuju rekordne budžetske troškove povezane s povredama podataka. Kao ilustraciju, IBM navodi da je globalni prosječni trošak povreda podataka skočio za najmanje 10%, dostigavši vrijednost od 4,88 miliona američkih dolara. Ova cifra predstavlja najveći godišnji rast od okončanja pandemije, dok sam trošak proizlazi iz prekida poslovanja te radova na sanaciji štete nakon povreda podataka i operativnih zastoja.

Dugotrajan i skup oporavak

Nakon dijagnoze, ključno pitanje za većinu potencijalnih i bivših meta jeste kako smo došli do ove tačke i šta se može učiniti da se ublaži rast troškova povezanih s povredama podataka. To je posebno zanimljivo u vrijeme kada vlada percepcija da je tehnološki napredak gotovo svemoguć u svom kapacitetu za rješavanje problema, pri čemu mnogi zaboravljaju da batina ima dva kraja i da srodna rješenja koriste i “branitelji” i akteri napada s povredom podataka.

Ipak, nisu svi incidenti ovog profila isti, tako da izvještaj naglašava da se povrede podataka koje uključuju ukradene ili kompromitirane akreditive najduže rješavaju, odnosno potrebna su ni manje ni više nego 292 dana za identifikaciju i sanaciju posljedica napada.

Istovremeno, produžavanje perioda sanacije dovodi do svojevrsne vanredne situacije u organizacijama i podiže njihovu izloženost novim napadima u navedenim intervalima, uz neminovni rast finansijskih troškova. Osim neposrednih troškova oporavka, povreda podataka ima i indirektne finansijske posljedice poput gubitka poslovnih prilika i narušavanja reputacije. Na kraju, na povećanje troškova povrede podataka utječe i njihova pohrana u neuređenim bazama i izvorima. Ovi “sjenoviti” podaci kreiraju dodatne slojeve ranjivosti na već postojeće i podižu troškove povrede podataka za dodatnih visokih 16%.

Zdravstvo i finansije trpe najveće troškove

Iako su svi sektori ranjivi na kibernetičke napade, neke industrije se suočavaju sa znatno višim troškovima povrede podataka. Zdravstvo je, naprimjer, “najskuplja” industrija za napade ovog tipa, s prosječnim troškom od 9,77 miliona američkih dolara. Ovo je uglavnom posljedica osjetljive prirode podataka o pacijentima i strogih regulatornih zahtjeva koje pružaoci zdravstvenih usluga moraju zadovoljiti.

Sektor finansija također bilježi visoke troškove povrede podataka zbog svoje izražene osjetljivosti na nivo povjerenja korisnika i složenu digitalnu infrastrukturu. Na globalnom nivou, 46% svih povreda podataka uključivalo je ugrožavanje ličnih podataka korisnika, što je dodatno podiglo troškove zbog potrebe za poduzimanjem opsežnih mjera sanacije, poput praćenja kreditne historije komitenata i organizacije obavještavanja korisnika.

AI i automatizacija mogu biti izvor milionskih ušteda

Pored statističke evaluacije napada, jedna od najvažnijih stavki u izvještaju je procjena uloga vještačke inteligencije i automatizacije u smanjenju troškova povrede podataka. Prema dostupnim podacima, organizacije koje su šire primjenjivale vještačku inteligenciju za svoju kibernetičku zaštitu zabilježile su prosječnu uštedu od 2,2 miliona dolara u poređenju s onima bez navedenih tehnologija. AI i automatizacija su se pokazali posebno efikasnima u prevenciji, detekciji i odgovoru na povrede te kao podrška u ubrzavanju vremena oporavka i smanjenju ukupnog finansijskog opterećenja.

Uprkos jasnim prednostima vještačke inteligencije u ovom segmentu, njena globalna primjena je izraženo neujednačena. Iako je skoro dvije trećine organizacija implementiralo neki oblik cyber sigurnosti na bazi AI-ja, značajan jaz i dalje postoji, posebno u sektorima u kojima su prisutni zastarjeli sistemi. Kompanije koje ne računaju s AI-jem u svojoj cyber strategiji ne samo da se izlažu većoj ranjivosti već i rizikuju znatno veće finansijske gubitke u slučaju povrede, navodi se u izvještaju.

IBM navodi da je globalni prosječni trošak povreda podataka skočio za najmanje 10%, dostigavši vrijednost od 4,88 miliona američkih dolara, što predstavlja najveći godišnji rast od okončanja pandemije

Cijena ljudskog elementa

Ipak, u troškovnoj strukturi povrede podataka nije sve u tehnologiji koja se nerijetko promovira kao univerzalni lijek za sve sigurnosne probleme. Zapravo, jednako važan faktor rasta troškova povrede podataka je i nedostatak vještina iz oblasti cyber sigurnosti. Tako je više od polovine ispitanih organizacija prijavilo kritični manjak kvalificiranih stručnjaka za cyber sigurnost, što dovodi do povećanja troškova povezanih s povredama podataka za najmanje 26%. Situaciju dodatno pogoršava rastuća površina napada kako kompanije usvajaju nove tehnologije poput AI-ja i interneta stvari (IoT), čija pravilna zaštita zahtijeva specijalizirana stručna znanja.

Da bi ovo riješile, organizacije moraju ulagati ne samo u napredna sigurnosna rješenja nego i u obuku zaposlenika za rad s novim tehnologijama. Pri tome, i javni i privatni sektor su podjednako pozvani da razviju sveobuhvatne programe obuke kako bi se smanjio jaz u dostupnim vještinama iz oblasti cyber sigurnosti i tako osigurala podjednaka snaga ljudskog i tehnološkog elementa u sigurnosnim operacijama.

Pola troškova na prekid poslovanja

IBM-ov izvještaj otkriva da su troškovi povezani s prinudnom obustavom rada, uključujući gubitke prihoda zbog zastoja u sistemima i štetu po reputaciju, među najznačajnijim faktorima ukupnih troškova povrede podataka. U prosjeku, ovi indirektni gubici čine 50% ukupnog iznosa troškova povezanih s ovim napadima. Za organizacije koje se suoče s poremećajima radnih tokova, prosječni trošak povrede podataka iznosio je 5,01 milion dolara, što samo naglašava ozbiljan finansijski utjecaj čak i kratkoročnih prekida poslovanja.

 Cijena inertnosti

Kako globalni ambijent cyber prijetnji mijenja svoj reljef na dnevnoj bazi, IBM-ov izvještaj je poslužio kao zgodan podsjetnik na problem sigurnosne inertnosti nemalog broja organizacija u svim sektorima. Kako bivanje proaktivnim danas podrazumijeva ulaganja u napredne tehnologije poput AI-ja, usklađivanje sigurnosnih vještina osoblja i kreiranje planova odgovora na povrede podataka, jasno je zašto postoji nepopularna percepcija uvođenja jednog troška radi smanjenja drugog. Ipak, cijena nečinjenja ničega u vezi s ovim sada dolazi u paketu s konkretnim ciframa u dolarima, eurima i juanima i one nisu ohrabrujuće. Izbor je jasan: investicija u vlastitoj režiji ili nedobrovoljno ulaganje u sanaciju šteta, od kojih se dobar dio njih uopće neće moći pokriti novcima.