Bez sigurnih hotela nema ni turizma
S usponom zemalja Jadranske regije na listi poželjnih destinacija za odmorišni i kongresni turizam, ovdašnja hotelska industrija suočila se s brojnim sigurnosnim izazovima. Većina ih ima univerzalni karakter i obuhvata probleme koje lokalni hotelijeri dijele sa stranim kolegama, dok su neki izazovi ipak obojeni lokalnim bojama, poput manjka ulaganja u sigurnost, kvalificiranog osoblja i sigurnosne kulture
Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com
Sigurnost u hotelima uključuje više aspekata koji se danas kreću u rasponu od fizičke zaštite gostiju i njihove imovine do kibernetičkih prijetnji, zaštite podataka i odgovora na krizne situacije. Svaki hotel, bez obzira na veličinu ili lokaciju, mora uložiti u kvalitetne sigurnosne sisteme kako bi osigurao neometano poslovanje i zaštitio goste. O sigurnosnim aspektima hotelijerstva u regiji razgovarali smo s više eksperata u ovoj oblasti čiji su uvidi ako ne gotova rješenja onda autentični putokazi ka optimizaciji ovog segmenta poslovanja na zadovoljstvo operatera i gostiju.
Neulaganje u sigurnost je skuplja opcija
Iako spomen “ulaganja” u sigurnost ima potencijal da zastraši upravu u vrijeme tijesnih budžeta, Saša Petar, predavač na Sveučilištu Sjever i Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, upozorava da se manje vidljivi trošak neulaganja multiplicira ako se gosti uplaše da uopće dođu u regionalnu turističku silu poput Hrvatske.
“Dvadeset pet posto BDP-a dolazi iz turizma, a onda i zarada iz posjeta ugostiteljstvu, maloprodaji i sl. Ako to ne osigurate, lako biste mogli ostati bez tih prihoda. Kriza ima tri koraka: pretkrizno razdoblje, krizno i postkrizno. Preventiva je najjeftinija opcija iako većina smatra da je to trošak. Svi zaboravljaju nevidljivi trošak, koji se množi sa puta tri ili četiri, a to su strah od dolaska, ekonomski učinci i drugo”, navodi Petar. Prema njemu, dobar primjer za ovu praksu je nedavna ocjena najsigurnijeg grada u Evropskoj uniji, koju je dobio grad Zagreb u sklopu jednog evropskog istraživanja. Ta poruka je, smatra on, jako bitna za turiste kad se raspituju za određenu turističku lokaciju na kojoj će, sigurno, veliki dio njih odsjesti upravo u hotelima.
Sličnog mišljenja je Slovenac Dimitrij Lokovšek, dugogodišnji direktor sektora bezbjednosti “Hoteli igralnice turizem”. “Mi smo radili puno anketa s turistima šta očekuju od nas. Među prva tri uvijek je bila sigurnost, uz to da što jeftinije i što više dobiju za svoje pare. Ako nema sigurnosti, nema ni turista”, kaže on.
Balans između sigurnosti i iskustva
Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom, zbog čega je i regionalni hotelijeri moraju postaviti kao prioritet. Gosti očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da prilike za ostvarivanje neovlaštenog pristupa sobama i zajedničkim prostorima budu svedene na minimum. I priroda prijetnji se s vremenom mijenjala. Nekada su se hoteli na ovim prostorima suočavali gotovo isključivo s izazovima poput krađa, vandalizma i nasilnih incidenata. No, danas su ovi rizici prošireni i na sofisticirane napade poput kibernetičkih i terorističkih aktivnosti.
Upravljanje velikim brojem ljudi koji ulaze i izlaze iz hotela, uključujući goste i osoblje, povlači složene sigurnosne zahtjeve. Stoga je važno imati višeslojni sistem zaštite koji uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i obuku osoblja. Istovremeno, hoteli moraju balansirati između otvorenosti za goste i njihove fizičke sigurnosti kroz kombinaciju naprednih tehnologija i sigurnosnih praksi. S obzirom na to da moraju ostaviti dojam pristupačnosti i gostoljubivosti, delikatni balans između oba faktora sastoji se u uvođenju diskretnih, ali efikasnih sigurnosnih mjera, među kojima kontrola pristupa igra važnu ulogu. Na kraju, za razliku od bolnica koje imaju sličan problem i moraju zaštititi pacijente i osoblje u ambijentu otvorenosti, hotelijeri moraju obratiti pažnju i na cjelokupno iskustvo gostiju, u što spada i “nevidljiva” ali sveprisutna sigurnost.
Od brava do kartica
Pored videonadzora koji danas uspješno pokriva hotelske prostore bez narušavanja privatnosti gostiju, iskustvo boravka u hotelu danas se nerijetko promatra kroz prizmu kontrole pristupa. To iskustvo počinje već od momenta prve fizičke interakcije gosta i hotela, odnosno prolaskom kroz ulazna vrata objekta ili, još važnije, otvaranjem hotelske sobe. Tu ključnu ulogu ima brava kao prvi branik između udobnosti smještaja i vanjskih fizičkih prijetnji u hotelskom prostoru. U prošlosti, hoteli su se oslanjali na mehaničke brave sa ključevima, koje su bile jednostavne za korištenje, ali i podložne brojnim problemima. Gosti su često gubili ključeve ili su ih mogli kopirati bez velikih poteškoća, što je predstavljalo ozbiljan sigurnosni rizik. Ove brave su bile relativno jeftine, ali nisu pružale potrebni nivo zaštite, posebno u većim objektima s više gostiju.
S razvojem tehnologije, pojavile su se elektronske kartične brave, koje su postale standard u hotelima širom svijeta. Ove brave omogućuju gostima ulazak u sobe putem magnetnih kartica ili kartica sa čipovima, a jedna od glavnih prednosti je mogućnost deaktiviranja kartice nakon odlaska gosta, što automatski smanjuje rizik od neovlaštenog pristupa. Međutim, i ove brave imaju velike slabosti. Magnetne trake na karticama mogu se oštetiti, a kartice mogu biti izgubljene ili ukradene, što opet otvara mogućnost za ugrožavanje sigurnosti.
Svaka minuta je važna
U savremenim hotelima, brave su se dodatno razvile i sada često koriste bežične tehnologije poput RFID-a (radiofrekvencijske identifikacije), NFC-a (komunikacije bliskog polja) i mobilnih aplikacija. Gosti danas mogu pristupiti svojim sobama putem pametnih telefona, što smanjuje potrebu za fizičkim ključevima ili karticama. Ove brave omogućuju veću fleksibilnost, jer hotel može daljinski upravljati pristupom sobama, brzo reagirati u slučaju gubitka ili krađe te pratiti sve aktivnosti ulaska i izlaska iz sobe. Kartice-ključevi su prvobitno uvedene na tržište oslanjajući se na funkcionalnost baziranu na magnetnoj traci, no one danas češće koriste RFID s poboljšanim šifriranjem podataka. Najnoviji protokoli uključuju MIFARE Ultralight AES, Mifare Plus EV1/EV2 i DESFire EV2/EV3, pri čemu RFID kartice u hotelima nude i mogućnost praćenja i nadzora pristupa sobama u realnom vremenu.
Unapređenje sigurnosti hotela ali i iskustva gostiju nudi i relativno nova mogućnost korištenja jedne RFID kartice za pristup drugim zonama unutar objekta pored gostinske sobe. Ograničavanje ulaska neovlaštenih posjetilaca u bazenski prostor, fitness centre i druge lokacije u objektu često je izvor frustracija za prijavljene goste, koji moraju voditi računa o cijelom svežnju ključeva tokom boravka. No, RFID kartice-ključevi u kombinaciji s kompatibilnim sistemom za upravljanje pristupom mogu u potpunosti zaobići ovaj problem. Koristeći samo jednu karticu, gosti sada mogu bez problema prolaziti kroz različite prostorije unutar objekta, od ulaza u zgradu do liftova i dalje.
Dostupnost ovih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe. Istovremeno, ovo omogućava zaposlenicima da blagovremeno reagiraju na prijetnje čim ih prepoznaju. “Tehnička zaštita podrazumijeva brz odgovor na incident. Prvi odgovor mora se bazirati na brzom djelovanju svih službi u zaštiti i bezbjednosti do dolaska nadležnih službi. To vrijeme može da potraje, pogotovo zbog problema u saobraćaju, i svaki minut je važan. Koncepcija našeg rada podijeljena je u tri segmenta: sigurnost, vatrogasna i medicinska pomoć, i pojedinačno ne možemo učiniti ništa”, kaže Zoran Barbić, menadžer za krizne intervencije u crnogorskom odmaralištu Luštica Bay.
Slično razmišlja i njegov kolega Zoran Vučinović, glavni menadžer sigurnosti u hotelu Mamula u Herceg-Novom, koji naglašava da nove tehnologije neće riješiti problem samostalno, ma kako impresivne bile na papiru. “Najveća investicija je u čovjeka profesionalca koji će prepoznati ono što je važno. Sinergija između novih tehnologija i sigurnosnog osoblja kao i bezbjednost cyber prostora jako su važni za nas”, kaže Vučinović.
Cyber sigurnost, oblak i IoT u službi gosta
Vučinovićevo skretanje pažnje na cyber sigurnost u hotelskoj industriji odraz je prepoznavanja specifičnosti ovog sigurnosnog fronta u kreiranju što ugodnijeg iskustva boravka za goste. Hoteli danas čuvaju veliki broj ličnih podataka gostiju, uključujući brojeve kreditnih kartica i putne isprave, što ih čini poželjnom metom za hakere. Ugrožavanje ovih podataka može dovesti do gubitka reputacije i visokih novčanih kazni. Sve šira upotreba pametnih sistema u hotelima, kao što su digitalne brave i pametne sobe, otvara nove sigurnosne rupe koje se mogu iskoristiti za neovlašteni pristup mrežama i sistemima. Zato kibernetička sigurnost u hotelima mora biti proaktivna u istoj mjeri kao i tehnička, sa stalnim ažuriranjima softvera i adekvatnom obukom osoblja o prepoznavanju prijetnji.
Ovaj dio se dotiče i uvođenja tehnologija upravljanja pristupom u oblaku, koje već danas pokazuju zrelost u smislu činjenju objekata sigurnijim, uz podršku praćenju produktivnosti hotelskog osoblja. Kao rješenja koja egzistiraju izvan fizičke lokacije hotela, platforme za upravljanje pristupom u oblaku zahtijevaju samo automatsko ažuriranje softvera kako bi zadržale visok nivo zaštite od ranjivosti. Centraliziranjem svih funkcija u jednu zaštićenu online platformu sistemi bazirani na oblaku danas smanjuju pritisak na ionako preopterećene zaposlenike i znatno skraćuju vrijeme odgovora na sigurnosne prijetnje čim se pojave.
Iako je prioritet upravljanja pristupom u oblaku jačanje sigurnosti hotela, sam dizajn ove tehnologije bez oslanjanja na lokalni server sve više se pokazuje kao revolucionaran u poboljšanju ukupnog kvaliteta iskustva boravka gostiju. Bez problema s kompatibilnošću s hardverom lokalnih sistema, ovakvo upravljanje pristupom je samo po sebi fleksibilnije i bolje prilagođeno za integraciju s drugim sistemima ili uslugama objekta. To može uključivati i integraciju sa sistemom upravljanja energijom hotela kako bi se smanjili komunalni troškovi a da se, pritom, unutar soba u trenutku dolaska gostiju odmah počne s kreiranjem povoljnog ambijenta za boravak u njoj.
Tu je od koristi još jedna tehnologija koja ima sve jače uporište u hotelskoj industriji: internet stvari (IoT), odnosno mreža međusobno povezanih uređaja i sistema koji mogu dijeliti podatke i automatski koordinirati aktivnosti na terenu. Kako IoT tehnologije uključuju chatbotove, pametne termostate i rasvjetu, one u hotelima postaju kičma napora za pružanje što agilnijeg i gostu prilagođenijeg iskustva boravka.
Dostupnost modernih tehnologija hotelijerima danas nudi i veći izbor opcija pri odabiru fizičkog akreditiva koji zadovoljava specifične potrebe gostiju, uključujući narukvice, privjeske za ključeve i bedževe
Sigurnost kao hotelski gost na budžetu
Ipak, priča o ulaganju u sigurnosne sisteme kao izvore ušteda i poboljšanog korisničkog iskustva ne ide uvijek glatko. “Svi se suočavamo s problemom nerazumijevanja naše uloge u industriji. Hotelska industrija obezbjeđuje usluge i glavni cilj je ostvarivanje profita, stoga je naša uloga sekundarna. Ovo je bitno jer onda moramo da prodamo svoju ulogu menadžmentu i tek onda ide spuštanje prema dole. Često se dešava da nemamo razumijevanja od vlasnika ili menadžera zato što ne donosimo profit. Nevidljivi smo. Vrlo često nas smatraju korporativnim policajcima. Pažnju zavređujemo tek kada se nešto desi, a tada je već malo kasno”, kaže Boris Saveljić, dugogodišnji menadžer sigurnosti hotela Abala, Regent i Ramada u Crnoj Gori.
Dodatni problem predstavlja tendencija hotelskih lanaca da smanjuju broj potrebnog sigurnosnog osoblja, bilo iz želje da ostvare uštede, bilo iz vjere u supremaciju tehnoloških rješenja u odnosu na ljudski faktor. Ipak, naši sagovornici vjeruju da se globalni trend redukcije broja ljudskih operatera u hotelskoj industriji neće tako brzo osjetiti zbog specifičnosti sigurnosnih potreba objekata ovog tipa.
“Suština problema je u tome što, ako je sve uredu, niko ne zna za nas. Kada je sve dobro, onda će smanjiti troškove, npr. smanjiti broj čuvara. Istraživanje u hotelu Astoria u Zagrebu pokazalo je da je, nakon što su tri čuvara sveli na jednog, u jednom danu istovremeno došlo do požara, neko je dobio srčani udar i javio se još neki problem koji jedan čovjek nije mogao riješiti. Najvažnija poruka koju kao tim možemo prenijeti je da svi zaposleni u hotelu budu asistenti u sigurnosti. I ne zaboravite otežavajuću okolnost: kriza u krizi. Ako se, npr., desi zemljotres i slično, imat ćete goste koji se ne snalaze i zato vam kriza u krizi najmanje treba”, kaže Petar.
Njegov komentar o krizi je odličan šlagvort za osvrt na još jedan ključan aspekt hotelske sigurnosti u vidu spremnosti na odgovor na vanredne situacije, poput požara, prirodnih katastrofa i evakuacije u slučaju terorističkog napada. S obzirom na to da su hoteli atraktivna meta za organizirane napade zbog velikog broja ljudi na jednom mjestu, oni moraju imati jasne protokole evakuacije i adekvatno obučeno osoblje koje će moći brzo i efikasno reagovati. Protivpožarne mjere, izlazi za nuždu, alarmni sistemi i komunikacija između zaposlenih igraju ključnu ulogu u minimiziranju rizika i osiguravanju sigurnosti gostiju.
Uspon IoT uređaja za upozoravanje
Jedno sigurnosno rješenje koje dobija na popularnosti u hotelskoj industriji su IoT uređaji za upozoravanje hotelskog osoblja. Koristeći kombinaciju tehnologija lokacije, IoT-a i oblaka, ove platforme omogućavaju osoblju da dobije važnu pomoć prilikom susreta s prijetnjom sigurnosti. Samo jednim pritiskom na dugme na uređaju za upozoravanje hotelsko osoblje može odmah obavijestiti službu sigurnosti o problemu i, još važnije, pružiti im informacije o svojoj lokaciji u realnom vremenu kako bi osigurali brz odgovor. Kako potreba za sve bržim odgovorima na potencijalne rizike raste, uloga IoT-a kao sredstva za maksimiziranje efikasnosti u održavanju sigurnosti gostiju i osoblja nesumnjivo će rasti i u godinama pred nama.
Za goste hotela, koncept sigurnosti počinje s njihovom fizičkom zaštitom. Oni očekuju da će njihova imovina biti sigurna dok borave u hotelu, a uprave hotela moraju osigurati da neovlašteni pristup sobama i zajedničkim prostorima budu svedeni na minimum
Sigurnosna kultura je karika koja nedostaje?
No, šta je problem tehnologija poput IoT-a, senzora ili biometrije? Skupe su za sve izuzev najvećih lanaca, saglasni su naši sagovornici, a posebno za srednje velike i manje hotele. To se posebno odnosi na biometriju, koja je, prema stepenu usvajanja, još u povojima za nemali procenat hotelske industrije. Ona nudi mogućnost prepoznavanja gostiju i osoblja uz napredne metode poput skeniranja šarenice oka ili tehnologije prepoznavanja lica, zbog čega je praktično nemoguće replicirati subjekt provjere s ciljem prevare i neovlaštenog ulaska u hotelsku sobu ili zgradu.
Neki hoteli idu i korak dalje i uvode biometrijske sisteme zaključavanja, kao što su brave koje prepoznaju otisak prsta ili lica. Gosti koji dolaze mogu biti odmah prepoznati i dobiti ponude koje im se prilagođavaju u stvarnom vremenu, shodno željama ili lokaciji kretanja u objektu. Biometrijska autentifikacija u ovoj fazi nudi najviši nivo sigurnosti, jer je mnogo teže falsificirati otisak prsta ili lica nego karticu ili ključ, koji još dominiraju hotelskom industrijom. Ipak, još je nejasno kako će se prednosti biometrije pomiriti sa željom gostiju za zaštitom privatnosti bez obzira na sve pogodnosti koje ona nudi na papiru.
Lokovšek ovdje vidi još jedan manje istaknut problem: potrebu za obukom osoblja za rad sa savremenim tehnologijama čak i kada sigurnosni odjeli uspiju “izvući” pare od menadžmenta hotela. To se posebno odnosi na problem starenja sigurnosnog osoblja u hotelima zbog manjka mlađe radne snage. “Ako već dobijete pare za novu tehnologiju, kako ćete obučiti te starije kako da rade s njom? Imate, recimo, 500 kamera. Pitanje je ko je toliko dobar da gleda 500 kamera. Niko. Poslije dvadeset minuta ti gledaš samo jednu. To je pokazalo jedno istraživanje FBI-ja.”
Po njemu, tu ni vještačka inteligencija ne nudi instant odgovore na problem, iako se on zalaže za njenu širu primjenu. “AI ti pomaže da gledaš samo ono što može biti zanimljivo. I opet tamo moraš poslati nekoga da ode i pogleda o čemu je riječ i pokuša riješiti situaciju. Pripadnik sigurnosnog osoblja u turizmu i drugdje nije isti. Kod nas u Sloveniji imamo problem da je taj bezbjednjak uvijek samo to, gdje god da radi, u kasinu, na utakmici itd. On mora imati natpis ʻsecurityʼ i to je možda dobro na ulazu, ali unutra uznemirava goste. Ali mi smo u zakonu napisali da mora imati natpis i to niko ne razumije. Mi smo prva bojna fronta i moramo biti dovoljno stručni da ponudimo sigurnost jer ja kad zovem policiju, treba im dva sata pošto ih nema dovoljno”, kaže Lokovšek.
Za njegove kolege iz branše rješenje je u izgradnji sigurnosne kulture na bazi strogo definiranih procedura. Miljan Jovanović, menadžer sigurnosti hotela Radisson Collection Old Mill u Beogradu, kaže da je bitno da svi zaposleni imaju obavezu da poštuju sigurnosne procedure kojih se sami hoteli moraju pridržavati. “Na primjer, važno je da vodimo brigu o zaštiti od požara i svi uposlenici moraju proći obuku u toj oblasti”, kaže on. Za Barbića, rad sigurnosnog osoblja u savremenom hotelskom ambijentu nije samo “pozivanje na telefon” u slučaju kriznih situacija nego i nošenje s nizom potencijalnih vanrednih okolnosti, od kojih svaka zavređuje posebnu obuku kao investiciju u budućnost.
“Mi možemo mnogo napraviti za sigurnost. Danas tehnologija pravi čuda, ali i to košta. Ja sam prvi koji će vam preporučiti biometriju i AI, senzore… Problem je uvijek s parama, kako ćeš opravdati novac koji ćeš uložiti? A u malim hotelima nema nikog. Vlasnik je tamo i sigurnosno osoblje i kuharica i recepcioner. Zato je na nama da počnemo s osnovama, tj. sa sigurnosnom kulturom. U staroj državi su nam još u vrtiću usađivali ideju da radite nešto za državu. Ali ovi mladi to ne znaju, kakva sigurnost…”, navodi Lokovšek kao zaključak.
Sigurnost nosi hotelski turizam
U svijetu sve sofisticiranijih sigurnosnih izazova, hotelijerska industrija Jadranske regije nalazi se na svojevrsnoj prekretnici. S jedne strane, moderne tehnologije poput IoT-a, biometrije i sistema upravljanja pristupom u oblaku nude revolucionarne mogućnosti za unapređenje sigurnosti i iskustva boravka za gosta.
S druge strane, ograničeni budžeti, nedostatak razumijevanja uprave i izazovi u obuci osoblja predstavljaju značajne prepreke. Ipak, regionalna struka je jednoglasna – ulaganje u sigurnost nije trošak, već investicija u budućnost. Ključ uspjeha, po njima, leži u izgradnji sveobuhvatne sigurnosne kulture koja prožima sve nivoe hotelskog poslovanja, od menadžmenta do osoblja na terenu. Samo takvim pristupom, koji balansira tehnološke inovacije s ljudskim faktorom, hoteli u regiji mogu ponuditi ne samo sigurnost gostiju već i dugoročnu održivost i konkurentnost na globalnom turističkom tržištu. Jer, bez sigurnosti nema ni turizma – a time ni prosperiteta u ovom dijelu Evrope.