Home Blog Left SidebarPage 13

ProAlarm: Planiranje sigurnosti u složenim projektima

U današnjem regulatornom i operativnom okružju, s brojnim izazovima koje donose CER i NIS2 direktive, planiranje elektroničke sigurnosti postaje sve zahtjevnije, osobito kod složenih građevinskih projekata. TELENOT i Pro alarm rješenja nude pouzdan odgovor na ove izazove kroz integriran pristup i provjerene tehnologije

Piše: Valentina Lisak, izvršna direktorica, Proalarm; E-mail: valentina@proalarm.hr

Novi Zakon o kritičnoj infrastrukturi nacionalna je implementacija Direktive EU CER (EU) 2022/2557, koja obvezuje države članice da odgovore na rastuće prijetnje operaterima kritične infrastrukture, i to ne samo u domenu cyber sigurnosti već i tehničke zaštite objekata.

Zakon o kritičnoj infrastrukturi jasan je odgovor na sve izraženije prijetnje i ranjivosti s kojima se suočavaju tvrtke, institucije i lokalne zajednice. Njegov osnovni cilj je očuvanje funkcionalnosti i kontinuiteta ključnih usluga, smanjenje posljedica mogućih incidenata te jačanje ukupne otpornosti kritične infrastrukture.

Širok spektar rizika

Prijetnje su danas višeslojne i obuhvataju širok spektar rizika – od tehničkih kvarova i poremećaja u opskrbnim lancima, preko prirodnih katastrofa sve do terorizma, ratnih djelovanja i cyber napada. Upravo takva složenost zahtijeva koordiniran pristup, međusektorsku suradnju i prekogranični nadzor.

Europska unija odgovorila je na ove izazove usklađivanjem sigurnosnih zahtjeva kroz dvije ključne regulative: Direktivu o otpornosti kritičnih subjekata (CER) i Direktivu o cyber sigurnosti (NIS2). Njihova implementacija obvezna je za sve države članice i izravno utječe na način planiranja i upravljanja sigurnošću.

Zakonom su obuhvaćeni brojni sektori od strateškog značaja, uključujući energetiku (električna energija, plin, nafta, vodik, grijanje i hlađenje), transport (zračni, željeznički, pomorski i cestovni), bankarstvo i financijske infrastrukture, zdravstvo, vodne resurse, digitalnu infrastrukturu, javni sektor, proizvodnju i distribuciju hrane, upravljanje opasnim tvarima, kao i oblasti znanosti, obrazovanja, svemira te kulture i medija.

Planiranje sigurnosti u složenim projektima

U takvom regulatornom i operativnom okružju, planiranje elektroničke sigurnosti postaje sve zahtjevnije, osobito kod složenih građevinskih projekata. Građevinski propisi, zahtjevi osiguravajućih kuća, standardi zaštite od požara, kao i nove obveze koje donose CER i NIS2 direktive nameću potrebu za preciznim, usklađenim i pravovremenim pristupom planiranju.

Rana uključenost stručnjaka u proces projektiranja pokazuje se kao ključni faktor za smanjenje rizika i optimizaciju troškova. Upravo na tom principu zasniva se TELENOT usluga planiranja, koja prati sve sudionike projekta – od inicijalne ideje do puštanja sustava u rad – osiguravajući dosljednu primjenu sigurnosnih standarda. Sigurnosni stručnjaci pružaju potporu već u ranim fazama projekta, razvijajući rješenja koja su u potpunosti usklađena s relevantnim direktivama i prilagođena konkretnim zahtjevima objekta. Takav pristup omogućava donošenje boljih odluka i izbjegavanje naknadnih korekcija.

Od projektiranja do implementacije

U okviru usluge planiranja, korisnicima su dostupne različite vrste potpore, od inicijalnog savjetovanja i procjene troškova do detaljnog projektiranja. To uključuje izradu projekata pomoću profesionalnih CAD alata, pripremu specifikacija potrebne opreme, kao i izradu natječajne dokumentacije u standardnim formatima.

Po potrebi se izrađuju i dijagrami ožičenja i planovi kabliranja, što znatno pojednostavljuje i ubrzava implementaciju sustava na terenu. Sveobuhvatno planiranje doprinosi većoj sigurnosti projekta i jasnoći za sve sudionike. “Naročito kod složenih projekata, planiranje sukladno standardima donosi jasnu strukturu i smanjuje rizik od naknadnih izmjena”, ističe Martin Unfried, direktor podružnice tvrtke TELENOT u Austriji.

Optimizacija troškova kroz prediktivno planiranje

TELENOT pruža potporu i u fazi implementacije, uključujući puštanje sistema u rad, obuku korisnika za rad u softverskom okružju te usklađivanje s postojećom IT infrastrukturom.

Cilj ovakvog pristupa je pojednostaviti realizaciju projekta za instalatere i krajnje korisnike, smanjiti vrijeme instalacije i ukupne troškove. Prema riječima Unfrieda, takva praksa u velikom broju slučajeva donosi konkretne uštede i učinkovitiju realizaciju. “Naš je cilj da implementacija bude što jednostavnija i učinkovitija za stručnjake i operatere. U praksi to često znači manje napora tijekom instalacije, a time i niže troškove”, kaže Unfried. Rastuća potražnja za ovim uslugama potvrđuje njihovu vrijednost na tržištu. Samo u protekloj, 2025. godini TELENOT-ov tim je izradio oko 900 planova, a projekti obuhvaćaju širok spektar objekata – od obiteljskih kuća i poslovnih zgrada do industrijskih pogona, logističkih centara i financijskih institucija. “Naš je tim već razvio rješenja za protuprovalu, sustave rane detekcije požara i elektroničku kontrolu pristupa za gotovo sve vrste objekata, uključujući i njihovu međusobnu integraciju”, naglašava Unfried.

TELENOT i Pro alarm

Tvrtka TELENOT, sa sjedištem u Aalenu u Njemačkoj i podružnicom u Austriji, ubraja se među vodeće proizvođače elektroničkih sigurnosnih sistema. Većinu svojih rješenja razvija i proizvodi u vlastitim pogonima, čime osigurava visoku pouzdanost i potpunu usklađenost svih komponenti unutar sustava. Strategija TELENOT-a usmjerena je na pozicioniranje kao vodeće tehnološke kompanije u oblasti tehničke zaštite, uz kontinuiran fokus na kvalitet, standardizaciju i dugoročnu isplativost rješenja. Kao distributer i zastupnik TELENOT-a, tvrtka Pro alarm rješenja već dugi niz godina djeluje u sektoru tehničke zaštite, s posebnim fokusom na projektiranje, implementaciju i održavanje sigurnosnih sustava. Uz usluge savjetovanja, procjene ugroženosti, projektiranja i instalacije, nudi i servis i održavanje sigurnosnih sustava.

Hikvision: Potpuna transformacija konferencijskog zvuka

Svatko tko provodi sate na sastancima dobro zna jednu od najvećih frustracija: čuti i da ga se jasno čuje. Hikvisionova mrežna profesionalna audio rješenja pretvaraju prostore za sastanke u okruženja u kojima sudionici mogu govoriti prirodno, s bilo kojeg mjesta u prostoriji – i uvijek biti jasno razumljivi

Pripremila: Dina Kelava, Odjel marketinga, Hikvision Adriatic; E-mail: adriatic-malta@hikvision.com

Sastanci su srce modernog poslovanja. Samo u Sjedinjenim Američkim Državama održava se oko 55 milijuna sastanaka tjedno, što znači više od milijardu razgovora godišnje. Zaposlenici danas provode i do trećine radnog vremena na sastancima, a taj broj kontinuirano raste. Ipak, polovica profesionalaca navodi probleme s kvalitetom zvuka kao najveći izazov.

Ako konferencijski mikrofoni i zvučnici postoje već desetljećima, zašto problemi i dalje postoje? Odgovor često leži u načinu na koji su konferencijske sale još uvijek postavljene. Tradicionalni sustavi oslanjaju se na više uređaja poput miksera, audio procesora, sustava za uklanjanje povratne veze i ekvilizatora, često smještenih u velike ormare s opremom. Stolni mikrofoni ograničavaju kretanje govornika, dok bežična rješenja donose izazove s baterijama i smetnjama. Uz to, potrebno je stalno ručno podešavanje kako bi se izbjegao neugodan “feedback”, a cijeli sustav zahtijeva složeno kabliranje, kalibraciju i održavanje.

Kako mrežni audio pojednostavljuje sve

Moderne mrežne audio arhitekture potpuno mijenjaju ovaj pristup, pojednostavljujući i instalaciju i upravljanje sustavom. Klasični sustavi zahtijevaju provlačenje specijaliziranih audio kabela, konfiguraciju više uređaja, ručnu kalibraciju i stalno podešavanje razina zvuka. S druge strane, mrežni sustavi zahtijevaju samo povezivanje uređaja na postojeći mrežni preklopnik i konfiguraciju putem vizualnog softvera.

Instalacije koje su nekad zahtijevale desetke kablova sada se svode na jedan mrežni kabel po uređaju. Hikvisionova rješenja temelje se upravo na takvom pristupu, omogućujući administratorima upravljanje cijelim sustavom kroz jedno sučelje – namještanje postavki, definiranje zona snimanja i praćenje rada sustava s bilo kojeg računala.

Sloboda prirodne komunikacije

Umjesto mikrofona na stolu ili njihovog međusobnog dodavanja, Hikvisionov 128 Mic Network Ceiling Array Microphone diskretno se ugrađuje u strop. Sa 128 prijemnih jedinica raspoređenih u inteligentni niz, omogućuje jasno hvatanje zvuka na udaljenosti do 10 metara. Sudionici mogu govoriti prirodno, bez razmišljanja o poziciji mikrofona, što znatno poboljšava tijek komunikacije. Sustav se dodatno integrira s konferencijskim kamerama te automatski prati aktivnog govornika. Kako se osoba kreće ili prezentira, istovremeno se prilagođavaju i zvuk i kadar, što dodatno povećava angažiranost udaljenih sudionika.

Rješenje za velike prostore

Veliki prostori poput auditorija i predavaonica predstavljaju dodatne izazove. Tradicionalni sustavi ili koriste velik broj mikrofona, što stvara složenost i smetnje, ili premalo uređaja, što dovodi do “mrtvih zona”.

128 Mic rješava ovaj problem zahvaljujući inteligentnom kaskadnom povezivanju. Više uređaja može raditi u preklapajućim zonama bez smetnji, jer napredni algoritmi automatski upravljaju preuzimanjem zvuka. Sustav se neprimjetno prebacuje između mikrofona kako se govornici kreću, osiguravajući dosljednu kvalitetu zvuka. Svaki uređaj podržava više zona snimanja, što omogućuje preciznu pokrivenost velikih ili složenih prostora. Moguće je definirati prioritetne zone kako bi ključni govornici uvijek bili jasno čujni, čak i u prostorima s velikim brojem sudionika.

Smanjenje pozadinske buke

Pozadinska buka – poput ventilacije, tipkanja ili ambijentalnih zvukova – često narušava kvalitetu sastanaka. 128 Mic koristi AI tehnologiju za smanjenje buke, sposobnu prepoznati i ukloniti više od 300 različitih vrsta smetnji. Ugrađena procesorska arhitektura omogućuje istovremeno upravljanje zvukom za udaljene sudionike i lokalno ozvučenje, čime se dodatno pojednostavljuje sustav i poboljšava korisničko iskustvo.

Jednostavno i cjelovito rješenje

128 Mic dio je šire Hikvisionove mrežne audio ponude, koja uključuje stropne zvučnike, audio procesore i različite vrste mikrofona. Svi uređajima, koji se povezuju putem standardne mrežne infrastrukture, upravlja se kroz jedinstvenu platformu. Rezultat je jednostavno i učinkovito iskustvo sastanaka. Sudionici se mogu slobodno kretati i govoriti bez ograničenja, komunikacija teče prirodno, a udaljeni sudionici jasno čuju bez prekida. Istovremeno, IT timovi imaju jednostavno upravljanje i potpunu kontrolu putem poznatih mrežnih alata. Bilo da se radi o maloj sali za sastanke ili velikom auditoriju, Hikvisionova mrežna audio rješenja redefiniraju način na koji bi moderni sastanci trebali zvučati.

Advanced Cyber Security i ATOMNIA uspostavili strateško partnerstvo u oblasti cyber otpornosti

Kompanije Advanced Cyber Security i ATOMNIA objavile su strateško partnerstvo usmjereno na razvoj naprednih rješenja za cyber otpornost i zaštitu kritične infrastrukture. Saradnja povezuje ATOMNIA-inu sigurnu mrežnu infrastrukturu i tehnologije OMNIA BLACK i OMNIA XDR sa ACS-ovim ARMADA AI Engine rješenjem i SIEM platformama za naprednu analizu sigurnosnih događaja.

Dvije kompanije navode da će zajednički raditi na razvoju integrisanog pristupa koji objedinjuje sigurnu infrastrukturu, upravljano otkrivanje i odgovor na incidente, AI korelaciju podataka, threat intelligence, digitalnu forenziku i automatizovanu reakciju na prijetnje. Cilj partnerstva je omogućiti organizacijama brže otkrivanje prijetnji, efikasniji odgovor na incidente i veću otpornost u složenim digitalnim okruženjima.

Poseban fokus stavljen je na zaštitu kritičnih operacija i razvoj platformi koje omogućavaju praćenje i reakciju u realnom vremenu, uz primjenu umjetne inteligencije u analizi i obradi sigurnosnih podataka. Iz kompanija poručuju da partnerstvo predstavlja spoj sigurne infrastrukture i AI podržane odbrane, s ciljem stvaranja fleksibilnijeg i prilagodljivijeg sigurnosnog okvira za savremene organizacije.

UltraVision Consult i Prysm Software jačaju strateško partnerstvo

Kompanija UltraVision Consult objavila je da je ove sedmice boravila u Francuskoj, u sjedištu kompanije Prysm Software, proizvođača PSIM platforme AppVision, s ciljem dodatnog jačanja međusobnog partnerstva i usklađivanja budućih razvojnih planova. Kako navode iz UltraVision Consulta, posjeta nije bila fokusirana isključivo na tehnologiju, već i na strateško planiranje, dugoročnu saradnju i zajedničku viziju razvoja sigurnosnog tržišta u centralnoj i jugoistočnoj Evropi.

U fokusu sastanaka bili su razgovori s menadžmentom kompanije Prysm Software o razvoju proizvoda, budućem roadmapu platforme AppVision te mogućnostima daljeg unapređenja rješenja namijenjenih integraciji sigurnosnih sistema. Iz kompanije UltraVision Consult ističu da AppVision predstavlja ključni dio njihove ponude, zbog čega su direktni sastanci i koordinacija s razvojnim timovima važni za nastavak pozicioniranja ovog rješenja na regionalnom tržištu.

Platforma AppVision poznata je kao PSIM rješenje za objedinjavanje i upravljanje različitim sigurnosnim i infrastrukturnim sistemima kroz jedinstveni interfejs, uključujući videonadzor, kontrolu pristupa, dojavu požara i druge tehnologije. Iz UltraVision Consulta poručuju da se snažna partnerstva grade dugoročno i kroz direktnu saradnju, naglašavajući važnost kontinuiranog usklađivanja strategije i zajedničkog razvoja rješenja za tržište sigurnosti.

Eccos: Transformacija data centara u eri umjetne inteligencije

Podatkovni centri temelj su današnje digitalne infrastrukture. Njihove osnovne komponente obuhvaćaju sustave napajanja, hlađenja, IT opremu (serveri, mreža i  pohrana podataka) te sustave nadzora i upravljanja

Pišu: Tomislav Lacković, prodajni inženjer; Tajana Penzer Rakuljić, specijalistkinja za marketing

E-mail: tomislav.lackovic@eccos.hr; tajana.penzer.rakuljic@eccos.hr

Snažan rast tržišta podatkovnih centara u Europi izravno je povezan s razvojem umjetne inteligencije (AI), posebice generativnih modela i sustava strojnog učenja. Uz AI, dodatni poticaj rastu tržišta podatkovnih centara daju usluge u oblaku (cloud usluge), digitalna transformacija unutar industrija te regulatorni zahtjevi vezani uz energetsku učinkovitost i digitalni suverenitet. Povećanje računalnih opterećenja, osobito u AI aplikacijama, značajno utječe na tri ključna aspekta rada podatkovnih centara: potrošnju električne energije, toplinsko opterećenje i potrebu za naprednim metodama hlađenja.

Veća potrošnja energije i evolucija rashladnih sustava

Klasični serverski ormari u podatkovnim centrima troše prosječno oko 7–10 kW, dok AI serverski ormari prelaze 30 kW. U najnovijim AI centrima gustoća snage doseže i 100–300 kW po ormaru. Razlog je prelazak na specijalizirane sustave za paralelnu obradu velikih količina podataka koji generiraju znatno više topline. Zbog toga AI infrastruktura postaje jedan od značajnijih potrošača energije na globalnoj razini.

Veća gustoća snage znači više topline koju je potrebno ukloniti. Tradicionalni sustavi zračnog hlađenja (CRAC/CRAH sustavi) više nisu dovoljni za AI okruženja. Kada gustoća premaši 30 kW po serverskom ormaru, zračno hlađenje postaje neučinkovito. Porastom na 100 kW i više nužan je prijelaz na nove metode hlađenja, poput izravnog hlađenja čipa, uranjanja u dielektričnu tekućinu, hibridnih sustava s učinkovitijim izmjenjivačima topline te naprednim upravljanjem protokom tekućine za hlađenje i toplinskim zonama. Prijelaz na tehnologije hlađenja tekućinom omogućuje učinkovitiji prijenos topline, stabilniji rad sustava i smanjenje potrošnje energije.

Održivost i regulatorni zahtjevi tržišta

Europski regulatorni okvir sve snažnije naglašava energetsku učinkovitost, smanjenje emisija CO₂ i lokalizaciju podataka. Koncept „suverenog oblaka“ i zahtjevi za klimatski neutralnim radom podatkovnih centara potiču integraciju obnovljivih izvora energije, naprednih baterijskih sustava i visokoučinkovitih UPS sustava (sustava neprekidnog napajanja).

AI u upravljanju rashladnim sustavima

Osim što umjetna inteligencija uzrokuje povećanje gustoće snage, potrošnje električne energije i potrebe za dodatnim infrastrukturnim kapacitetima unutar podatkovnih centara, ona istodobno postaje i ključni alat za optimizaciju njihova rada. Drugim riječima, AI nije samo uzrok rasta opterećenja već i rješenje za učinkovito upravljanje njime.

Primjena AI modela prelazi iz klasičnog nadzora u prediktivno i autonomno upravljanje. Algoritmi strojnog učenja analiziraju povijesne i podatke u stvarnom vremenu kako bi: predvidjeli toplinska opterećenja na temelju ugrađene IT opreme, optimizirali rad ventilatora i kompresora, prilagodili protok rashladne tekućine, smanjili vršna opterećenja mreže i otkrili anomalije i potencijalne kvarove prije njihova nastanka. Na taj način postiže se manja potrošnja energije, dulji vijek trajanja opreme i veća pouzdanost sustava.

U tom kontekstu, tvrtka ECCOS-INŽENJERING d.o.o. u suradnji s partnerima razvija i implementira rješenja usklađena s konceptom upravljanja infrastrukturom podatkovnih centara pomoću umjetne inteligencije. Rješenja uključuju integraciju naprednih sustava za nadzor, analitiku i optimizaciju rada rashladnih sustava.

Integracija takvih sustava provodi se kroz jasno definirane faze kako bi se osigurala pouzdana i učinkovita implementacija. Proces započinje procjenom ugradnje sustava za optimizaciju rashladnog sustava putem dokaza konceptualnog rješenja (PoC). Nakon toga pristupa se implementaciji i realizaciji rješenja u stvarnom okruženju.

Sustav se sastoji od elemenata za praćenje temperature i vlage unutar sistema sale podatkovnog centra, sustava za prikupljanje podataka te AI komponente za upravljanje radom klimatizacijskih sustava. Senzori se postavljaju na postojeće rack ormare, unutar i izvan hladnih zona, na unaprijed definiranim lokacijama ključnima za precizno mjerenje i analizu podataka.

AI serverski uređaj

Prikupljeni podaci prenose se putem bežične SmartMesh IP mreže do AI serverskog uređaja. Ovisno o vrsti mjerenja, koriste se različite vrste bežičnih senzorskih modula – za temperaturu, vlažnost i napon – čime se osigurava sveobuhvatan uvid u radne uvjete i energetske tokove unutar sustava. AI serverski uređaj je namjenski, samostalni uređaj koji sadrži algoritme za upravljanje softverom, bazu podataka senzora i konzolu za komunikaciju sa senzorima u prostoru. Dinamički i automatski reagira na promjene u okruženju, upravljajući rashladnim jedinicama kako bi optimizirao hlađenje uz održavanje zadane temperature prostora. Uređaj prima podatke od senzora u okolini i električnih senzora, pohranjuje ih i analizira te po potrebi prenosi upravljačke naredbe rashladnim jedinicama.

Opisano rješenje već je implementirano u podatkovnom centru jednog telekom-operatera u Republici Hrvatskoj, gdje je potvrđena njegova funkcionalnost u stvarnim radnim uvjetima. Na temelju realiziranog projekta ostvarene su mjerljive uštede energije te povećana operativna učinkovitost, što dodatno potvrđuje isplativost primjene AI modela u upravljanju klimatizacijskom infrastrukturom.

Axis: Tri prednosti analitičkih slojeva u videonadzoru

Kako se tehnologija videonadzora razvija, analitički slojevi u videu sve se više nameću kao ključna inovacija koja mijenja način na koji sigurnosni i nadzorni sistemi funkcionišu. Ovi slojevi dodaju digitalne informacije – poput rezultata analitike, sistemskih podataka ili geokoordinata – direktno na video uživo ili snimke, pretvarajući sirovi materijal u konkretne i upotrebljive uvide

Piše: Branislav Nikolić, prodajni inženjer za jugoistočnu Evropu, Axis Communications; E-mail: branislav.nikolic@axis.com

Uvođenjem inteligencije direktno u video, operateri brže razumiju situacije i donose sigurnije odluke. Istovremeno, ova tehnologija donosi i određene izazove, posebno rizik od preopterećenja prikaza. Razumijevanje svih prednosti ali i ograničenja, ključno je za njenu efikasnu primjenu.

Glavni benefiti

Poboljšana situacijska svjesnost: Analitički slojevi prikazuju podatke u realnom vremenu direktno u videoprijenosu, čime se unapređuje razumijevanje onoga što se dešava na terenu. Primjeri uključuju prikaz brzine vozila na osnovu radarskih podataka ili vizuelno isticanje objekata i ponašanja od interesa.

Veća operativna efikasnost: Integrisanjem analitike i sistemskih podataka u jedinstven prikaz, smanjuje se potreba za praćenjem više ekrana istovremeno. Naprimjer, termalni slojevi mogu prikazivati temperaturne razlike unutar videa, čime se pojednostavljuje detekcija anomalija. Time se smanjuje kognitivno opterećenje operatera i povećava njihova efikasnost.

Dublji uvidi: Analitički slojevi unapređuju vizualizaciju rezultata analitike, kao što su toplinske mape, obrasci kretanja ljudi ili prediktivni indikatori. Ovi uvidi podržavaju proaktivne sigurnosne mjere, pomažući kompanijama da prepoznaju trendove, predvide rizike i efikasnije rasporede resurse.

Glavni izazov

Uprkos brojnim prednostima, analitički slojevi mogu preopteretiti videoprikaz ako se istovremeno prikaže previše informacija. Prevelik broj vizuelnih elemenata može odvući pažnju operatera i prikriti ključne detalje, čime se smanjuje ukupna efikasnost sistema.

Načini za ublažavanje preopterećenja slojevima

Prilagodljivi interfejsi: Omogućavanje operaterima da biraju koji će slojevi biti vidljivi osigurava da vide samo informacije relevantne za njihovu ulogu ili trenutnu situaciju.

Dinamički slojevi: Kontekstualni slojevi mogu se pojaviti samo kada su ispunjeni određeni uslovi – naprimjer, prikaz brzine vozila samo kada se prekorači ograničenje, čime se održava preglednost, uz naglašavanje ključnih događaja.

Slojevi koji se mogu uključivati i isključivati: Slojevi s podrškom za AV1 koje je moguće uključivati i isključivati omogućavaju operaterima da jednostavno prebacuju prikaz između čistog videa i operativnog prikaza s analitikom, poput označenih objekata i tekstualnih informacija. Ova funkcionalnost dostupna je i za videouživo i za snimke.

Zaključak

Kada se pravilno implementiraju, analitički slojevi pretvaraju videonadzor iz pasivnog snimanja u inteligentno upravljanje situacijama, omogućavajući brže reakcije i jasniji operativni uvid. Njihova stvarna vrijednost leži u tome što omogućavaju prikaz pravih informacija u pravom trenutku, zahvaljujući funkcionalnostima poput slojeva s podrškom za AV1 koji se mogu uključivati i isključivati, uz zadržavanje preglednog i upotrebljivog prikaza bez gubitka ključnih uvida.

a&s Adria br.222

Sigurnost nije samo tehnologija

Početak ove godine ponovo nas je podsjetio na ono što sigurnosna industrija već dugo zna, ali se u praksi još ne primjenjuje dosljedno – da prisustvo tehnologije ne znači nužno i stvarnu sigurnost u operativnom okruženju. Od incidenata u javnom prijevozu u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, gdje sistemi nadzora postoje ali nisu funkcionalni u ključnim trenucima, do šireg regionalnog obrasca koji pokazuje neujednačenu primjenu rješenja, jasno je da se jaz između projektovanog i stvarnog sistema i dalje produbljuje. Istovremeno, tehnološki razvoj ne usporava, već donosi novu generaciju rješenja zasnovanih na analitici u realnom vremenu, integraciji i prelasku s pasivnog nadzora na aktivnu prevenciju.

Ta transformacija nije ograničena samo na javnu infrastrukturu, već se paralelno odvija i u stambenom sektoru, gdje pametne brave ubrzano prelaze put od praktičnog dodatka do ključne komponente digitalne infrastrukture. U tom kontekstu, pristup više nije pitanje fizičkog ključa, već upravljanja identitetom, podacima i povezanošću, što otvara potpuno nove operativne i sigurnosne okvire. Ipak, kao i kod sistema javnog prijevoza, i ovdje se pokazuje da tehnološka spremnost ne znači automatski i potpunu operativnu zrelost, jer izazovi poput interoperabilnosti, cyber sigurnosti i korisničkog povjerenja ostaju jednako relevantni.

Upravo na toj tački dolazimo do ključnog pitanja savremene sigurnosti – ne kako razviti tehnologiju, nego kako je implementirati kao funkcionalan, integrisan i pouzdan sistem? Odgovor na to pitanje sve se više traži kroz zajednički pristup države, privrede i stručne zajednice, što jasno potvrđuju i poruke sa regionalnih konferencija koje sigurnost postavljaju kao kolektivnu odgovornost, a ne izolovanu funkciju. Paralelno s tim, inicijative poput SE Europe Roadshowa pokazuju da tržište više ne traži samo proizvode, već konkretna rješenja koja se mogu odmah primijeniti u realnim projektima. Kada se sve ove teme povežu, postaje jasno da sigurnosna industrija ulazi u fazu u kojoj se vrijednost ne mjeri inovacijom samom po sebi, već njenom sposobnošću da funkcioniše u svakodnevnom radu sistema.

Pametne brave u stambenom sektoru

Pametne su brave u stambenom sektoru prešle dug put od praktičnog ali ne i nužnog dodatka do operativnog alata od kojeg korisnici danas s pravom mnogo očekuju. Kako se tržišno usvajanje ubrzava, fokus je već izašao izvan okvira praktičnosti primjene i ide ka naprednoj kontroli, pouzdanosti i performansama na sistemskom nivou

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Pametne brave u stambenom sektoru danas ne otvaraju eksperimentalna ili hi-tech vrata za pokazivanje susjedima. Nakon faze postepenog usvajanja vođenog trendovima i tržišnom skepsom, pametne brave su došle do stadija strukturne ekspanzije na bazi kvaliteta svojih funkcija i dokazane skalabilnosti. Cifre su dovoljno ilustrativne i govore da to tržište bilježi snažan rast, s prihodima koji su u 2024. godini dosegnuli približno 2,9 milijardi dolara te premašili tri milijarde u 2025. godini. Još važniji je podatak da stambene primjene čine nemali udio u implementacijama, zahvaljujući integraciji pametnih brava u ekosisteme pametnih domova i novogradnju. Sve upućuje na zaključak da je ova tehnologija izašla iz okvira primjene u niši i postala dominantan segment tehničke zaštite u stambenom okruženju.

Gadget koji to nije

Ovaj globalni zamah posebno je vidljiv u EMEA regiji. Prema Statisti, očekuje se da će EMEA regija zabilježiti dodatnih 33,3 miliona jedinica pametnih brava između 2026. i 2029. godine – što je trend koji Yale, dio ASSA ABLOY Grupe, tumači kao odmak od percepcije pametnih brava kao opcionalnih “gadgeta” i postepeno prihvatanje istih kao standardne komponente stambene infrastrukture.

Ovaj rast daje sliku čiji ram seže dalje od puke evidencije rasta potražnje. On signalizira promjenu filozofije kontrole pristupa u stambenom sektoru. Pametne brave se sve više ugrađuju u ekosisteme pametnih domova jer zamjenjuju fizičke ključeve digitalnom autentifikacijom i omogućavaju daljinsko upravljanje. Sve se odvija uz podršku za pristup koji je individualiziran u odnosu na konkretnog korisnika i odvija se uz mogućnost praćenja u realnom vremenu. U praktičnom smislu, novo razumijevanje pristupa više se ne vezuje za brave kao fizički uređaj, nego za korisnikov identitet, dozvole i povezivost.

Iako globalna, ova transformacija nije istovjetna u svim krajevima svijeta. U Evropi, sektorska ekspanzija oblikovana je potrebama za naknadnom ugradnjom, s oko 18 miliona instalacija u 2024. godini, od kojih 60% otpada na stambene objekte. Sve stariji stambeni fond, novi zahtjevi u pogledu energijske efikasnosti i fragmentirana infrastruktura diktiraju tempo i složenost implementacije pametnih brava.

S druge strane, Bliski Istok i Afrika imaju više od tri miliona instalacija i karakteriziraju ih izgradnja objekata “od nule”, luksuzni stambeni prostori i infrastrukturni projekti iza kojih stoji država, pri čemu se pametne brave često integriraju već od najranije faze.

Ovaj proces pratilo je redefiniranje uloge pametne brave u ništa manje pametnom domu kao osnovnoj ćeliji novog stambenog sektora. Pametna brava više nije samostalni uređaj, nego dio šireg pristupnog sistema u stambenom prostoru koji se prepliće s tehnologijama za upravljanje objektima i korisničkim iskustvom i operativnom efikasnošću.

Dio operativne infrastrukture objekta

Prelazak na pametne brave više nije uvjetovan samo praktičnim prednostima. Sada se on odvija uz percepciju da ova tehnologija u stambenom sektoru predstavlja operativnu nužnost, iako je nivo svijesti različit. U porodičnim kućama, pametne brave se i dalje povezuju s praktičnošću primjene, posebno kroz eliminaciju potrebe za fizičkim ključevima i pojednostavljenje pristupa za više korisnika. “Porodične kuće trenutno su najveći i komercijalno najznačajniji segment za usvajanje pametnih brava”, kaže Juan Ashida, potpredsjednik i voditelj stambenog sektora za EMEIA regiju u kompaniji ASSA ABLOY. “Iako je praktičnost primarni pokretač usvajanja, sigurnosne prednosti sve više jačaju dugoročnu upotrebu i povjerenje.”

Ova promjena percepcije pametnih brava izraženija je u objektima kolektivnog stanovanja i upravljanim stambenim okruženjima, gdje pametne brave lako prelaze granicu promotora praktičnosti i postaju dio infrastrukture. “Pametne brave su se jasno transformirale u operativnu infrastrukturu u stambenim okruženjima, kao što su projekti izgradnje objekata za iznajmljivanje, prostora za zajednički život, studentskog smještaja i apartmana s poslugom”, objašnjava Agnieszka Filipowicz, menadžerica poslovnog razvoja za Centralnu i Istočnu Evropu u kompaniji Salto Systems.

Ovdje se fokus sa samostalnih brava pomjera u pravcu efikasnosti na nivou sistema. Daljinsko uvođenje stanara u prostor, ulazak i izlazak bez ključa te integracija sa sistemima upravljanja objektima smanjuju administrativno opterećenje. Istovremeno, vođenje evidencije o historiji pristupa prostorijama podiže nivo odgovornosti korisnika objekata u zajedničkim stambenim okruženjima.

Ista logika primjenjuje se i na pristup koji je potreban izvođačima radova i servisnom osoblju u stambenim objektima. Ovo je poseban operativni izazov u zgradama kojima se upravlja, gdje se prava pristupa moraju privremeno dodijeliti, pratiti i poništavati bez fizičke razmjene ključeva. Tehnologije kao što su Salto Virtual Network (SVN) i BLUEnet omogućavaju upraviteljima da daljinski ažuriraju prava pristupa na velikom broju lokacija i tako smanje ovisnost o mehaničkim sistemima.

Sličan pristup koristi se i u naprednim projektima na Bliskom istoku. “Pametna brava više nije stavka u brošuri. Ona je dio operativne infrastrukture objekta”, kaže Karam Hamadeh, generalni direktor kompanije Technical Product Solutions (TPS), ovlaštenog predstavnika Allegiona u GCC regiji.

Jedan od primjera su operateri koji iznajmljuju stambene prostore na kraći rok. Kod njih je pristup zasnovan na digitalnim akreditivima postao standard, ne samo zbog praktične primjene, već i zbog generiranja evidencije koja igra važnu ulogu u rekonstrukciji sigurnosnih incidenata i pravnim sporovima. U ovom kontekstu, pristup postaje kontinuirani proces koji uključuje izdavanje akreditiva, evidenciju aktivnosti i eliminaciju naporne logistike povezane s fizičkim ključevima.

Na individualnom nivou, ova promjena mijenja i načine upravljanja rizikom. Martin Pansy, suosnivač i direktor kompanije Nuki Home Solutions, objašnjava da “gubljenje mehaničkog ključa zahtijeva skupu i vremenski zahtjevnu zamjenu cijelog cilindra, ali da nestanak pametnog telefona omogućava korisniku da jednostavno i odmah poništi digitalno pravo pristupa.”

Povrat uloženog mjeren efikasnošću, ne cijenom

Kako uloga pametnih brava evoluira, paralelno se mijenja i ekonomska logika za njihovu nabavku. Povrat ulaganja više se ne definira početnim troškovima nabavke, već kroz dugoročnu efikasnost u upravljanju pristupom stambenim prostorima. “Pametne brave se sve više posmatraju kao izvori podrške za dugoročnu operativnu efikasnost jer smanjuju tekuće troškove održavanja, poboljšavaju zadovoljstvo stanara i pojednostavljuju procese upravljanja objektima”, ističe Ashida.

U novogradnji, ekonomski argument je jasan. Integracija u fazi projektovanja smanjuje složenost instalacije i omogućava standardizaciju kroz sve jedinice. Ashida ističe i kućne kancelarije kao specifičan slučaj primjene pametnih brava u porodičnim kućama. Radi se o domaćinstvima u kojima više osoba treba pouzdan i fleksibilan pristup u različitim vremenskim intervalima, što digitalno upravljanje akreditivima čini praktičnom, a ne samo teorijskom prednošću.

Osim direktnih ušteda, integracija pametnih brava može ojačati percepciju vrijednosti nekretnine i njenu tržišnu diferencijaciju. Do konkretne dobiti se dolazi kroz više prodajne cijene ili prihode od najma u konkurentnim stambenim tržištima. “U projektima novogradnje ekonomska logika je jednostavna”, kaže Hamadeh. Za stambene objekte kojima se upravlja, finansijske prednosti se akumuliraju kroz smanjenje troškova upravljanja ključevima, brže useljavanje stanara i manju potrebu za zamjenom cilindara. U slučaju renoviranja, računica postaje složenija. Postojeća vrata i izazovi integracije povećavaju i troškove i vrijeme implementacije.

“Renoviranje je nešto drugačija računica jer složenost integracije raste”, napominje Hamadeh. Ipak, dugoročna vrijednost ostaje i u takvim objektima. U prostorima za privatno i kratkoročno iznajmljivanje, uštede se mogu brzo ostvariti kroz smanjenu potrebu za intervencijama bravara, dok daljinski pristup i automatizacija poboljšavaju upotrebljivost i kontrolu.

Obim stvarne primjene na terenu dodatno potvrđuje ovu logiku. U kompaniji Nuki Home Solutions navode da je u upotrebi više od 600.000 pametnih brava, uz preko dvije milijarde operacija zaključavanja godišnje. Ove brojke ne odražavaju samo ubrzanu primjenu tehnologije pametnih brava nego i kontinuirano i svakodnevno oslanjanje na njene prednosti.

Ekspresan povrat ulaganja

“Povrat ulaganja često se ostvaruje gotovo odmah”, kaže Pansy. Dio te vrijednosti leži u svakodnevnom upravljanju rizikom. Gubljenje mehaničkog ključa obično zahtijeva zamjenu cijelog cilindra, dok se digitalni akreditivi mogu trenutno opozvati i ponovo izdati. Francisco Javier Boter Vidal, menadžer za proizvodni marketing sigurnosnih rješenja za Evropu u kompaniji ZKTeco, navodi da “pametne brave postaju ekonomski opravdane kako u stanovima tako i u kućama, posebno tamo gdje unaprijeđena sigurnost i praktičnost mogu smanjiti premije osiguranja i operativne troškove.”

Segment novogradnje prolazi kroz dubinske promjene i u načinu isporuke sistema pametne kontrole pristupa. Kao primjer može poslužiti rješenje Nuki Smart Module kompanije Nuki, u kojem se digitalni pristup integrira gotovo neprimjetno u sama vrata, bez vidljivih komponenti i potrebe za zamjenom baterija, jer se modul stalno napaja.

Mobilna podrška ostaje željeni standard

Pametni telefon je od opcionalnog dodatka postao primarni alat za pristup u mnogim stambenim okruženjima. “Mobilni pristup sve više postaje standard koji se očekuje u srednjem i višem segmentu stambenog tržišta”, objašnjava Ashida. Ipak, usvajanje tehnologija ove namjene i dalje se odvija neujednačeno. “Zabrinutost u vezi s trajanjem baterije, gubitkom uređaja i nepovjerenjem u tehnologiju su realne stavke i ne treba ih zanemariti”, kaže Hamadeh.

Otpor je još snažniji među starijim korisnicima, u domaćinstvima i u okruženjima sa slabije razvijenom digitalnom infrastrukturom. Na infrastrukturnom nivou postoji dodatna prepreka. “Zastarjeli interfoni i sistemi kontrole pristupa u starijim zgradama predstavljaju integracijske prepreke koje usporavaju usvajanje. Tehnologija je spremna, no to ne važi uvijek i za bazu instalacije”, navodi Hamadeh.

Tehničke prepreke dodatno produbljuju ovaj jaz. Pouzdanost konekcije ostaje praktičan izazov, dok interoperabilnost između platformi ograničava besprijekornu integraciju u okruženjima s više uređaja.

Hibridni modeli se nameću kao praktično rješenje. “Mnogi korisnici preferiraju hibridni model umjesto oslanjanja isključivo na mobilni pristup”, kaže Ashida. Hibridni model u praksi obično kombinira pristup putem telefona, fizičkih ključeva i tipkovnice kao tri tipa akreditiva za različite profile korisnika i situacija unutar istog domaćinstva.

Agnieszka Filipowicz iz kompanije Salto posebno ističe integraciju s Apple Walletom kao jedan od mehanizama koji može smanjiti otpor prema tehnologiji pametnih brava kod nekih profila korisnika. On kombinira BLE i NFC tehnologije u poznatom i pouzdanom okruženju, čime se olakšava prelazak s fizičkih ključeva na pametne brave.

Ključ će postati nostalgičan relikt

Rješenja kompanije Salto proširuju mobilni pristup i na nosive uređaje, što omogućava korištenje pametnih satova i sličnih uređaja u kombinaciji s telefonima. Ovo je važan detalj koji dodatno proširuje spektar akreditiva i sprečava oslanjanje isključivo na telefon kao temeljni uređaj. Tu je i biometrijska autentifikacija koja uključuje otisak prsta i prepoznavanje lica. Ona posebno dobija na značaju u višem i tehnološki naprednijem segmentu tržišta pametnih brava. Kompanija ZKTeco, naprimjer, ovdje se fokusira na razvoj rješenja za prepoznavanje vena dlana i srodne tehnologije.

Ipak, Boter Vidal napominje da su u Evropi prepreke često manje tehnološke, a više regulatorne prirode. ZKTeco i slični proizvođači već su spremni za široku primjenu naprednih biometrijskih rješenja, no ono što nedostaje jeste adekvatna i usklađena regulativa koja bi to šire podržala u praksi

“Napredak u biometriji i vještačkoj inteligenciji će pokretati inovacije i učiniti pametne brave još sigurnijim i jednostavnijim za korištenje”, navodi on. To bi u budućnosti moglo značiti i da se fokus tehnološke pažnje pomjera ka smanjenju interakcije s bravom. Tehnologije kao što je Ultra-Wideband (UWB) omogućavaju autentifikaciju na blizinu, pri čemu sistem prepoznaje dolazak korisnika i automatski otključava vrata.

“Fizički ključ će postati nostalgičan relikt”, kaže Pansy i dodaje da je budućnost u tome da se pristup autentificira neprimjetno i u pozadini.

Zašto korisnici oklijevaju?

Uprkos brzom usvajanju, ograničenja u široj primjeni pametnih brava su realnost na terenu. “Ovisnost o napajanju ostaje najznačajnija operativna ranjivost”, ističe Hamadeh. Ovo je posebno izraženo u ekstremnim klimatskim uslovima. U GCC regiji, gdje ljetne temperature redovno dostižu jako visoke vrijednosti, otkazivanje baterije prelazi iz potencijalne neugodnosti u stvarni operativni rizik. To rezervna rješenja i pažljiv odabir hardvera čini ključnim korakom u svakoj implementaciji.

Otkazivanje baterije, ambijentalni uslovi i sistemske greške mogu poremetiti pristup uz pomoć pametnih brava ako ga ne prate i odgovarajući sigurnosni mehanizmi. Kao odgovor, savremeni sistemi nude određene mjere ublažavanja rizika. Kod pametnih brava, one uključuju upozorenja o niskom nivou baterije i ugrađene fail-safe mehanizme. Za dodatnu podršku smanjenju operativnih rizika, ove tehnologije su postale standard u naprednijim platformama.

I kibernetička sigurnost je trajni izvor zabrinutosti korisnika i proizvođača. Kao povezani uređaji, pametne brave su izložene rizicima povezanim s cloud servisima i mrežnim ranjivostima. Tu su i dileme korisnika u vezi sa zaštitom privatnosti, koja i dalje utiče na tempo primjene ove tehnologije u stambenom sektoru.

“Oklijevanje korisnika je potpuno razumljivo”, napominje Pansy. Priča o kibernetičkoj sigurnosti je dovoljno zanimljiva tema da se često obrađuje i na velikim industrijskim sajmovima. To pokazuje da ova pitanja nisu ograničena samo na potrošače, nego i na proizvođače koji pokušavaju ponuditi odgovore na različite načine.

Neka rješenja odgovaraju na ove izazove kroz dizajn. Sistemi instalirani s unutrašnje strane vrata smanjuju fizičku izloženost, dok druge pametne brave dobijaju podršku za rad bez obavezne povezanosti na cloud. Tako se ograničava dijeljenje podataka i jača kontrola u rukama korisnika. Na ovaj pristup oslanja se i kompanija Nuki. Kod njih korisnički račun nije obavezan, podaci se automatski ne pohranjuju na serverima, a brava može raditi i preko Bluetooth veze, bez potrebe za cloud ili Wi-Fi povezivanjem. Enkripcija se zasniva na challenge-response mehanizmu, koji je usporediv sa standardima online bankarstva, a svaki uređaj prolazi nezavisna testiranja u laboratorijama. Istovremeno, instalacija s unutrašnje strane vrata znači da je brava nevidljiva i nedostupna izvana, bez uticaja na postojeći nivo sigurnosti.

Prihvatanje tehnologije u mješovitim stambenim objektima zahtijeva i aktivno upravljanje izvan domene same tehnologije. “Sama tehnologija ne pokreće usvajanje jer i orijentacija, edukacija i podrška imaju ključnu ulogu”, kaže Hamadeh. To je posebno važno u objektima u kojima borave profili korisnika s različitim nivoima digitalne pismenosti. Problem imaju i mreže pametnih brava koji rade unutar fragmentiranih ekosistema koji ograničavaju besprijekornu kompatibilnost između platformi i sistema unutar objekta.

Agnieszka Filipowicz ukazuje i na upravljanje životnim ciklusom akreditiva kao na često zanemaren tehnički izazov u široj primjeni pametnih brava u stambenom sektoru. Cilj je osigurati ne samo da se prava pristupa daju, ažuriraju i opozivaju na siguran način nego da se to i odvija u dovoljno velikom obimu i kroz različite uređaje i profile korisnika, a bez paralelnog stvaranja sigurnosnih praznina.

Na kraju, sigurnosni napredak u svijetu pametnih brava za sada se očekuje u tri konkretne oblasti. To su unaprijeđeni protokoli enkripcije, sigurni elementi ugrađeni u hardver i robusniji okviri upravljanja identitetom.

Integracija je krajnji cilj

Ako postoji jedan pravac razvoja pametnih brava koji ima potencijal da objedini sve, to je zasigurno integracija. “Pametne brave će sve više funkcionirati kao čvorovi unutar šireg sloja inteligencije zgrade”, objašnjava Hamadeh. Ova vizija se proteže i na adaptivne politike pristupa. To znači da će sistemi reagirati na ponašanje korisnika i kontekst rizika, umjesto da rade prema fiksnim pravilima. Za još bolje rezultate, njih će se povezivati i sa sistemima za upravljanje posjetama, kao i BMS platformama. “Platforme će nastaviti da se razvijaju i nude dublju integraciju sa sistemima za upravljanje objektima, pametnim domovima i BMS sistemima putem API-ja”, dodaje Agnieszka Filipowicz.

Na Bliskom Istoku, ovaj trend već izlazi izvan okvira pojedinačnih zgrada. Veliki projekti mješovite namjene i koncepti pametnih gradova implementiraju se “od nule” na samom terenu. Tako se kreira prilika za implementaciju inteligentnog pristupa na nivou gradske infrastrukture. Taj nivo integracije se već neko vrijeme razmatra i planira u ovoj regiji.

Pametne brave postaju dio međusobno povezanih sistema koji se protežu kroz stambena okruženja. One mogu poslužiti kao okidači za koordinirane reakcije povezane sa sistemima rasvjete, klimatizacije i sigurnosti, čime se dolazi do stambenih prostora koji brže reagiraju na promjene situacije na terenu.

Ipak, integracija je često nepotpuna. Fragmentacija tehnologija i neujednačeni standardi i dalje ograničavaju razvoj potpuno objedinjenih stambenih okruženja.

Prema Hamadehu, svi ovi trendovi jasno opisuju krajnji cilj, a to je konvergencija mobilnog, biometrijskog i kartičnog pristupa u jedinstvenu interoperabilnu platformu. Vodeći proizvođači danas već rade na tom nivou, dok je šira primjena u stambenom sektoru neizbježni sljedeći korak.

Dokaz kroz upotrebu

Razvoj pametnih brava ima jasan zadani pravac, ali njihov uspjeh neće zavisiti isključivo od tehnologije. Kao i kod drugih integriranih sistema u zgradama, inteligencija u upravljanju pristupom mora se dokazati kroz mjerljive rezultate. To se prvenstveno odnosi na pouzdanost, upotrebljivost, sigurnost i integraciju.

Podaci o ponašanju korisnika podržavaju ovaj smjer djelovanja i šalju ohrabrujuće poruke kada su u pitanju pametne brave u stambenom sektoru. Nakon što korisnici iskuse pametni pristup u praksi, rijetko se vraćaju fizičkim ključevima. Razlika u percipiranom nivou praktičnosti između dvije tehnologije ostaje nepremostiva, ali je ključno pitanje koliko brzo će se ta granica preći u slučaju pametnih brava.

Još jedan faktor koji dobija na značaju jest edukacija i podizanje nivoa svijesti korisnika, što je često zanemarena komponenta naredne faze primjene tehnologije pametnih brava. Umjesto fokusa na dostupnost samih uređaja, brzinu tranzicije prema ovoj tehnologiji u stambenom sektoru odredit će razumijevanje prednosti i praktične primjene pametnih brava.

U konačnici, pametne brave neće zamijeniti tradicionalne sisteme samo kroz nove funkcije koje nude. One će to učiniti tako što će pokazati da mogu efikasnije upravljati pristupom u sve složenijim stambenim okruženjima, uz održavanje delikatnog balansa između praktičnosti i kontrole, te inovativnosti i povjerenja.

Sigurnost gradskog saobraćaja

Iako su napredni sistemi nadzora i rješenja već standard u modernom javnom prijevozu, njihova stvarna vrijednost ogleda se tek u svakodnevnoj primjeni, gdje operativna realnost često testira granice tehnologije i organizacije sistema

Piše: Dženana Bulbul; E-mail: redakcija@asadria.com

Dvanaestog februara 2026. godine, oko podneva, tramvaj tipa ČKD K2 iskočio je iz šina u centru Sarajeva. Jedna je osoba smrtno stradala. Istraga koja je uslijedila otvorila je pitanje koje je dodatno usmjerilo pažnju javnosti na stanje sigurnosnih sistema u javnom prijevozu: videonadzor u tramvaju nije bio funkcionalan od novembra prethodne godine. Sistem je bio instaliran, sredstva za ugradnju i održavanje su utrošena, tako da je snimak mogao i morao poslužiti kao ključni dokaz u istrazi, ali ga jednostavno nije bilo.

Ponavljajući obrazac u regiji

Slična pitanja otvaraju se i u drugim gradovima regije. U Zagrebu vozači gradskog prijevoza godinama prijavljuju napade putnika, dok sindikati upozoravaju na to da sve veći broj incidenata ostaje bez adekvatnog epiloga. U Beogradu je situacija dobila i brojčani okvir – Sindikat Gradskog saobraćajnog preduzeća (GSP) u martu 2026. objavio je da je u proteklih godinu dana zabilježen 71 napad na vozače, od kojih značajan dio nije razriješen. U Ljubljani je u novembru 2025. nožem teško povrijeđen vozač autobusa Javnog preduzeća Ljubljanski potniški promet (LPP), u napadu koji je, prema tadašnjim navodima, bio prvi takve vrste u posljednjih trideset godina.

Ovi slučajevi ne ukazuju samo na pojedinačne propuste već na obrazac koji se ponavlja u različitim gradovima i sistemima javnog prijevoza. Iako su tehnička rješenja već dostupna i u velikoj mjeri standardizirana, njihova primjena u praksi ostaje neujednačena, posebno u segmentima gdje je potrebna najbrža reakcija.

Moderne kamere sa AI analitikom, sistemi za detekciju incidenata u realnom vremenu i senzori koji prate ponašanje putnika i stanje vozača već postoje kao standard na tržištu, ali njihova implementacija i dalje ne prati tempo razvoja tehnologije, naročito u situacijama gdje bi njihova uloga bila ključna.

Pukotine u sistemu

Sarajevska nesreća, kao i slični incidenti u regiji, ukazuju na to da sigurnosna tehnologija u velikom broju sistema postoji, ali njena operativna funkcionalnost nije uvijek garantovana u trenutku kada je najpotrebnija. Formalno uvedeni sistemi nadzora i zaštite često ostaju na nivou instalirane infrastrukture, dok njihova stvarna efikasnost zavisi od održavanja, kontrole i kontinuirane tehničke provjere. U praksi to znači da sistem može biti tehnički prisutan, ali ne i pouzdano operativan u svakodnevnim uslovima. Dodatni je izazov ograničena brzina reakcije i razmjena informacija između vozila i operativnih centara, posebno u sistemima koji se u većoj mjeri oslanjaju na naknadnu analizu umjesto na detekciju u realnom vremenu. U takvom okviru, sigurnosni sistemi ne funkcionišu kao jedinstven mehanizam, već kao skup parcijalno povezanih rješenja čija operativna snaga zavisi od tehničke i organizacijske zrelosti pojedinačnih operatera.

Istovremeno, hronična budžetska ograničenja kod javnih prijevoznika najčešće pogađaju segmente koji nisu neposredno vidljivi korisnicima – održavanje, servisne cikluse i kontinuitet rada sigurnosne opreme. U takvim okolnostima, tehnička rješenja postoje, ali njihova primjena u operativnom okruženju nije uvijek ujednačena, što otvara prostor razmaku između projektovanog i stvarno funkcionalnog sistema.

Teorija i praksa

Svakodnevno, sigurnosni izazovi se najčešće manifestuju kroz incidente u vozilima – od konflikata među putnicima do napada na vozače. Iako nisu novi, njihova učestalost i kontekst ukazuju na određene promjene. U praksi se incidenti dešavaju tokom vožnje, evidentiraju i prijavljuju nadležnim službama, ali ne dovode uvijek do potpunog epiloga u okviru institucija. To se direktno reflektuje na percepciju sigurnosti u javnom prijevozu.

Uprkos postojanju tehničke infrastrukture u velikom broju sistema, ključni izazov ostaje njena operativna dostupnost u realnom vremenu. U pojedinim slučajevima nadzor se i dalje oslanja na naknadni uvid, što ograničava mogućnost trenutne reakcije. Operateri u svojim evidencijama navode da se većina prijavljenih slučajeva odnosi na incidente manjeg intenziteta, koji ne ugrožavaju direktno sigurnost putnika.

“Najčešći sigurnosni izazovi u okviru LPP-a povezani su s manjim oblicima vandalizma, kao što je oštećenje opreme, te povremenim konfliktima među putnicima, dok su ozbiljniji incidenti izuzetno rijetki. U posljednjih pet godina bilježimo samo jedan veći incident. Većina ovih događaja nije direktan sigurnosni rizik, ali može utjecati na kvalitet usluge i osjećaj sigurnosti putnika, zbog čega ih sistematski pratimo i rješavamo”, kazao je Matej Cerar, voditelj Sektora za saobraćaj u Javnom preduzeću Ljubljanski potniški promet (LPP).

Sličan obrazac potvrđuju i iz gradskog operatera Zagrebački električni tramvaj (ZET), gdje se kao najčešći sigurnosni izazovi izdvajaju verbalni napadi na vozačko i kontrolorsko osoblje, koji se bilježe gotovo svakodnevno.

“Najviše poteškoća pri pružanju usluge predstavljaju verbalni napadi na vozačko i kontrolorsko osoblje, što bilježimo gotovo na svakodnevnoj bazi. Fizički napadi su rjeđi, ali imamo intenzivnu suradnju s policijom, koja promptno reagira u takvim situacijama. Svakako, s obzirom na to da nam je svakodnevno u prometu gotovo 500 vozila (tramvaji i autobusi), zbog kolizije s ostalim prometom, učestalo dolazi do okrznuća s drugim vozilima, dok su nesreće s ozbiljnijim posljedicama rjeđe”, kazao je Domagoj Zeba, voditelj Službe za odnose s javnošću ZET-a.

Stanje na terenu

Iz kompanije Centrotrans Sarajevo navode da je operativna situacija u bh. prijestonici stabilna, uz dominantne izazove u segmentu manjih oštećenja i saobraćajnih incidenata koji se rješavaju kroz standardizovane procedure i saradnju s nadležnim organima.

“Veoma su rijetki incidenti narušavanja javnog reda i mira od strane putnika. Prema internim evidencijama, ozbiljniji incidenti su izrazito rijetki, a najveći broj prijavljenih slučajeva odnosi se na manja oštećenja kroz saobraćajne udese i ostale situacije koje se rješavaju u saradnji s nadležnim institucijama. Važno je istaći da se sa voznim osobljem kontinuirano radi na prevenciji, komunikacijskim vještinama, kao i procedurama postupanja u raznim mogućim scenarijima”, navode iz ove kompanije.

Novi vozni park

Na identifikovane slabosti sistem odgovara postepenom transformacijom – kroz konkretne operativne mjere, ulaganja u vozni park i uvođenje tehnologija koje mijenjaju način na koji se javni prijevoz planira, nadzire i upravlja u realnom vremenu.

Modernizacija voznog parka ostaje jedan od primarnih odgovora operatera na sigurnosne izazove u gradskom prijevozu. Svako novo vozilo koje uđe u saobraćaj donosi viši standard – bolje kočione sisteme, napredniju elektroniku, poboljšane uslove rada za vozača. No, tempo i obim obnove znatno se razlikuju među gradskim preduzećima, a s njima i razina sigurnosti koju putnici i vozači svakodnevno iskuse.

Ljubljanski potniški promet i Centrotrans Sarajevo primjeri su tog istog procesa u različitim fazama. LPP uvodi vozila na vodikov i električni pogon, Centrotrans nova vozila na CNG. Tehnološki su to različiti izbori, ali isti je cilj: mlađi vozni park koji donosi i sigurnosni napredak. Matej Cerar, voditelj Sektora za saobraćaj u LPP-u, naglašava da nova vozila nisu samo ekološki korak naprijed – ona donose poboljšane uslove rada za vozače i napredne sigurnosne sisteme koji direktno utječu na sigurnost vožnje.

“U proteklom periodu smo vozni park nadogradili uvođenjem novih, tehnološki naprednih vozila, i to sa deset autobusa na vodikov pogon i tri električna autobusa. Uskoro očekujemo i isporuku još 25 električnih autobusa. Ova vozila, pored ekoloških prednosti, donose i viši standard sigurnosti. Opremljena su poboljšanim radnim uslovima za vozača, a između ostalog, neka vozila su opremljena zaštitnom pregradom kod vozača koju vozač može prilagoditi zavisno od situacije. Sva nova vozila opremljena su i brojnim sistemima za aktivnu i pasivnu zaštitu. Takva rješenja doprinose većoj sigurnosti i boljem osjećaju vozača, što se odražava i na sigurniju vožnju”, kazao je Cerar.

Sličan investicijski ciklus bilježi i preduzeće Zagrebački električni tramvaj, gdje je modernizacija voznog parka u proteklim godinama postala jedan od ključnih pravaca razvoja sistema.

“U proteklom vremenskom periodu ZET intenzivno radi na modernizaciji i proširenju voznog parka. Do kraja 2025. godine isporučeno nam je prvih 20 novih niskopodnih tramvaja, a u tijeku je isporuka i dodatnih 20, što su ulaganja od okvirno 105 milijuna eura. Također, do kraja listopada ove godine očekujemo isporuku 62 električna autobusa u vrijednosti od 56,7 milijuna eura. Za potrebe elektrifikacije flote, u tijeku je izgradnja punionice za električne autobuse i to sa 124 priključna mjesta. Plan je do 2035. godine cjelokupnu autobusnu flotu elektrificirati”, pojasnili su iz ZET-a.

Oni napominju da se sigurnosni efekti modernizacije najviše vide upravo kroz nova vozila i njihovu opremu.

“Navedenim koracima podiže se kvaliteta usluge javnog prijevoza, podiže se razina udobnosti, no i sigurnosti putovanja, jer nova vozila, zahvaljujući visokim standardima proizvodnje, kao i sve kvalitetnijom opremom, posebice videonadzorom i sustavima za asistenciju pri vožnji, značajno podižu razinu sigurnosti putovanja”, kazao je Zeba.

 Jačanje sigurnosnog okvira

U Sarajevu, Centrotrans kontinuirano povlači starija vozila iz saobraćaja i mijenja ih novijim generacijama autobusa opremljenim savremenim kočionim i upravljačkim mehanizmima te sistemima za aktivnu i pasivnu sigurnost. Rezultat nije samo pouzdaniji vozni park – manji broj tehničkih kvarova direktno se odražava na sigurnost i putnika i vozača.

“Strateška odrednica Centrotransa je kontinuirano ulaganje u obnovu voznog parka, što se redovno implementira na osnovu naših investicijskih planova. Samo u posljednja dva mjeseca u javni gradski prijevoz u Kantonu Sarajevo uključena su tri nova minibusa te četiri solo autobusa na CNG pogon”, pojasnili su.

Ova vozila opremljena su savremenim sigurnosnim sistemima, kočionim i upravljačkim mehanizmima, sistemima za nadzor rada vozila te višim standardima pasivne i aktivne sigurnosti. Cilj je postići kontinuitet pouzdanosti voznog parka, manji broj tehničkih kvarova i dodatno povećati sigurnost putnika i vozača.

Tehnička zaštita

Uz modernizaciju voznog parka jača i uloga tehničkih sistema za nadzor i upravljanje saobraćajem u realnom vremenu. GPS praćenje i stalna komunikacija s dispečerskim centrima već su standard u većini sistema, jer bez njih operativni nadzor praktično nije moguć. Operateri u regiji potvrđuju da ovi sistemi predstavljaju osnovni nivo kontrole, pri čemu vozači u svakom trenutku mogu stupiti u kontakt s dispečerskom službom, što omogućava bržu reakciju u vanrednim situacijama i efikasnije upravljanje saobraćajem.

Međutim, razlike između sistema postaju vidljive u sloju koji nadilazi osnovni nadzor. Dok se većina operatera oslanja na GPS praćenje, pojedini uvode i napredni videonadzor. “Većina autobusa u našem sistemu opremljena je sistemom videonadzora, koji omogućava pregled dešavanja u vozilu i djeluje preventivno. Osim toga, koristimo GPS praćenje za nadzor vozila u realnom vremenu. Ovi sistemi omogućavaju efikasnije upravljanje saobraćajem te brže reagovanje u nepredviđenim situacijama”, kazao je Cerar.

Sličan pristup primjenjuje i ZET, gdje su svi sistemi tehničke zaštite objedinjeni u jedinstven operativni nadzor.

“Sva nova vozila opremljena su sustavom videonadzora, GPS praćenjem te su 24 sata dnevno pod nadzorom Centra za nadzor i upravljanje prometom, koji koordinira promet i vozače te reagira i pruža asistenciju vozačima u raznim situacijama. Također, sva vozila u autobusnom i tramvajskom podsustavu opremljena su i panik-tipkalom za slučaj nužde u vozačkoj kabini”, navodi Zeba.

Sarajevski Centrotrans se u ovom trenutku također oslanja na GPS praćenje i dispečersku komunikaciju, uz najavu kontinuiranog unapređenja u skladu s tehnološkim mogućnostima sistema.

“U našem sistemu koristimo više nivoa tehničke zaštite. Vozila su opremljena GPS sistemima za praćenje kretanja i operativni nadzor u realnom vremenu, te su vozači u konstantnoj komunikaciji sa dispečerskim centrom, što omogućuje i brzu reakciju u vanrednim situacijama. Kontinuirano radimo na unapređenju svih rješenja u skladu s tehnološkim mogućnostima i potrebama sistema”, kazali su iz ove kompanije.

Inteligentni sistemi

Na toj tački počinje nova faza razvoja nadzora u javnom prijevozu – prelazak sa snimanja na aktivnu analizu u realnom vremenu. Kamera više nije samo alat za evidentiranje događaja već senzor koji u trenutku prepoznaje i obrađuje informacije o dešavanjima u vozilu. AI analitika ugrađena u kameru omogućava prepoznavanje obrazaca ponašanja i izdvajanje ključnih informacija iz videozapisa. To uključuje osnovne vizuelne atribute poput odjeće, torbi i dodataka, ali i detekciju situacija koje zahtijevaju bržu reakciju operativnog centra.

Na taj način video više nije arhiva, već strukturirani skup podataka koji se može pretraživati i analizirati u realnom vremenu, što značajno ubrzava reakciju u slučaju incidenta i olakšava operativno upravljanje. Paralelno s tim, sistemi javnog prijevoza sve više se povezuju u digitalne ekosisteme. Vozila, infrastruktura i centralni sistemi prelaze u jedinstvenu mrežu podataka koja daje širu sliku kretanja i sigurnosti u gradu. Iz kompanije VIVOTEK naglašavaju da je razvoj usmjeren na kvalitetnu obradu podataka i njihovu praktičnu primjenu. “Tu imamo dvije vrste informacija. Prva je vezana za sigurnost putnika, a drugi dio za poslovne analize”, kaže Đorđe Baćić, menadžer za razvoj poslovanja u kompaniji VIVOTEK.

Sličan pristup dijeli i Mitja Novak iz kompanije Hikvision, koji ističe pomak ka sistemima koji automatski prepoznaju incidente i povezuju podatke u jedinstven operativni okvir.

“Posebno izdvajamo DSM i ADAS tehnologije unutar vozila, koje prate budnost vozača i sprečavaju sudare, čime direktno štitimo živote. Uz sisteme za pametno brojanje putnika, omogućavamo gradovima da izbjegnu opasne gužve i optimiziraju protok ljudi na stanicama. Svi ovi podaci se objedinjuju u našu HikCentral platformu, pružajući hitnim službama mogućnost da reagiraju trenutno. Naš cilj je da kroz ovakav integrirani ekosistem stvorimo javni prijevoz u kojem se svaki građanin osjeća potpuno sigurno”, pojašnjava Novak.

Aktivna prevencija

Upravo u toj fazi, kako sagovornici zaključuju, dolazi do ključne razlike između klasičnog nadzora i novih sistema, a to je prelazak s pasivnog snimanja na aktivnu prevenciju. “Samo postavljanje videonadzora u javni promet djeluje kao preventivno djelovanje. Mi se baziramo na razvoj tehnologije koje pomaže u brzoj i učinkovitoj pretrazi videozapisa. Pomoću naše napredne analitike, koja se nalazi u svim kamerama, radimo detekciju osobe i prikupljamo informacije o toj osobi, i spremamo uz videozapis kao atribut. Informacije koje sakupljamo: da li osoba nosi kapu, šešir, torbu, koja je boja odjeće u gornjem dijelu tijela osobe, a koja u donjem dijelu. Svi se ti atributi zapisuju uz videozapis i pomoću njih ubrzava pretraga videozapisa i incidenta”, opisuje Baćić.

Sljedeći nivo odnosi se na reakciju u realnom vremenu, gdje se fokus pomjera s naknadne analize na trenutnu detekciju i obavještavanje operativnih centara. “Naša se tehnologija temelji na pametnoj analitici u stvarnom vremenu, što znači da sustav ne čeka na pregled snimke, već automatski prepoznaje opasnost čim se pojavi. Pomoću naprednih algoritama, naše kamere identificiraju specifične oblike ponašanja, poput fizičke agresije ili sumnjivog zadržavanja u blizini drugih putnika, te odmah šalju upozorenje dispečerima”, ističe Novak.

Od tehnologije do odgovornosti

Ipak, u trenutku kada tehnologija preuzima sve aktivniju ulogu u prepoznavanju i obradi incidenata, kako to ističu naši sagovornici, njena stvarna vrijednost se mjeri načinom na koji je integrisana u svakodnevni rad. U praksi, sigurnost u vozilima ne proizlazi samo iz sistema koji detektuju, već iz njihove povezanosti s procedurama i ulogom čovjeka na terenu. U tom spoju tehnologije i ljudskog faktora postaje vidljivo kako sistemi funkcionišu u stvarnim situacijama. Kako to izgleda na terenu, opisuju i sami operateri.

Lepeza mjera

“Za zaštitu vozača i putnika provodimo kombinaciju tehničkih i organizacijskih mjera. Ključnu ulogu ima sistem videonadzora, a važan je element i fizička zaštita vozača u novim autobusima. Posebnu pažnju posvećujemo obuci vozača za postupanje u različitim situacijama”, rekao je Cerar.

U svim vozilima ZET-a vozači su odvojeni od putničkog prostora te se nalaze u vozačkoj kabini i samim time su zaštićeni od fizičkih napada. Osim tehničkih mjera, sigurnost vozača dodatno je ojačana i zakonskim okvirom.

“Radi sigurnosti vozača u javnom gradskom prijevozu, donesen je članak 315b. Kaznenog zakona, temeljem kojeg se uporaba sile prema osobama koje obavljaju poslove od javnog interesa proglašava kaznenim djelom, što snosi i znatno teže sankcije za počinitelje”, pojasnio je Domagoj Zeba iz ZET-a.

Iz Centrotransa ističu da se operativna sigurnost gradi kroz kontinuirano provođenje procedura i stalno prisustvo na terenu, gdje se sistemi i ljudski faktor direktno prepliću. Kako navode, zaštita vozača i putnika jedan je od primarnih prioriteta kompanije.

“Imamo niz procedura koje su propisane, koje se odnose na svakodnevnu tehničku provjeru vozila, kao i niz procedura koje pokrivaju različite moguće scenarije događanja i koje se doslovce provode. Također, vozači prolaze interne obuke iz sigurnosti, komunikacije i postupanja u kriznim situacijama. U slučajevima potrebe sarađujemo s policijom, inspekcijskim organima i drugim nadležnim službama kako bi se osigurala brza i efikasna reakcija. Osim toga, naša interna služba zaštite sigurnosti i kontrole s izgradnjom dugogodišnjeg komunikacijskog odnosa sa vozačima i putnicima je stalno prisutna na terenu, u autobusima i stanicama, čime se dodatno jača osjećaj sigurnosti kod voznog osoblja i putnika. Da napomenemo da je i svako vozilo opremljeno protivpožarnim aparatom”, navode iz Centrotransa.

Svijest kao alat

Sigurnost u javnom prijevozu izlazi iz isključivo tehnološke sfere i prelazi u širi operativni i društveni kontekst – gdje sistemi predstavljaju infrastrukturu, ali njihova efektivnost zavisi od ljudske reakcije, obuke i svakodnevne prakse. Autobusi slovenskog LPP-a u praksi funkcionišu kao sigurno okruženje za putnike, jer su uključeni u nadzorni sistem i u stalnoj su vezi s operativnim centrom. Istovremeno, dio su UNICEF-ovog programa “Sigurne tačke”, što znači da djeca i druge osobe u potrebi mogu kod vozača potražiti pomoć, zaštitu ili savjet.

“Važan dio preventivnih aktivnosti predstavlja i kampanja ʻUporabi svoj glasʼ, koju smo osmislili zajedno s Gradom Ljubljana, uz podršku Društva za nenasilnu komunikaciju. Kampanja podstiče prepoznavanje različitih oblika nasilja i pravovremeno reagovanje. Njome se obraćamo žrtvama da potraže pomoć, ali i posmatračima da ne ostanu pasivni, već da u slučaju uočene situacije upozore vozača ili kontaktiraju nadležne službe”, kazao je Cerar.

Korak promjene

Modernizacija gradskog prijevoza nije projekat s jasno definisanim vremenskim okvirom, već kontinuiran proces koji se mjeri godinama, a ponekad i decenijama. Operateri koji danas ulažu u nova vozila, obuke i naprednije sisteme nadzora ne mijenjaju samo tehnički okvir, već postepeno redefinišu i logiku sigurnosti u javnom prostoru. Efekti se ne vide odmah, već s vremenom: u manjem broju incidenata, stabilnijem radu sistema i većem povjerenju putnika.

Iako pristupi variraju od grada do grada, smjer je sve jasniji. Operateri u regiji, svako u skladu sa svojim mogućnostima i fazom razvoja, kreću se prema istom cilju – modernijem, povezanijem i sigurnijem javnom prijevozu.

“U narednom periodu nastavit ćemo s modernizacijom voznog parka. Poseban naglasak bit će na unapređenju uslova rada za vozače, kao i na njihovoj kontinuiranoj obuci. Važan dio naših aktivnosti ostaje i saradnja s nadležnim službama te podizanje svijesti među putnicima, jer upravo cjelovit pristup najviše doprinosi sigurnosti u gradskom saobraćaju”, ističe Matej Cerar.

I Zagrebački električni tramvaj planira dodatno jačanje sigurnosnog okvira kroz infrastrukturne i tehnološke intervencije. “Jedan od koraka je gradnja novih trasa tramvajske pruge kao izdvojenog tijela, čime bi se smanjio kontakt s ostalim prometom i povećala razina sigurnosti, a svakako se radi i na modernizaciji postojećih putnih računala u vozilima s novim GPS uređajima kako bi nadzor vozila bio još kvalitetniji”, prognoziraju u ZET-u.

Kontinuitet rješenja

Iz Centrotransa poručuju da strategija ostaje usmjerena na kontinuitet ulaganja i operativnu stabilnost sistema.

“Strategija Centrotransa jeste kontinuirana obnova voznog parka, sa čime i dalje nastavljamo. Svaka nova generacija vozila donosi unapređenje u smislu boljih tehnoloških rješenja. Veoma smo ozbiljni s provođenjem internih procedura tehničkih kontrola koje se provode svakodnevno nad svakim vozilom kojim se putnici prevoze, o svemu se vodi detaljna evidencija. Prema planu provodimo i kontinuiranu edukaciju uposlenih s posebnim naglaskom na vozno osoblje. Naš je cilj da javni prijevoz bude siguran, efikasan i kvalitetan za sve putnike”, kažu u Centrotransu.

Nova logika

U tom kontekstu, budućnost nadzora i upravljanja saobraćajem sve više se oslanja na inteligentne sisteme koji povezuju vozila, infrastrukturu i podatke u realnom vremenu. Tehnologija se razvija u pravcu potpune integracije, gdje sistemi više ne funkcionišu kao izolovani alati, već kao dio jedinstvene mreže koja analizira, predviđa i reaguje.

Ukratko, javni prijevoz ulazi u fazu u kojoj sigurnost više ne zavisi samo od ljudske reakcije, već i od sposobnosti sistema da prepozna rizik prije nego što on eskalira, a upravo tu se nalazi ključni test razlike između tehnologije koja tek postoji i tehnologije koja zaista funkcioniše u praksi.

“Fokus našeg razvoja je na AI analitičkim rješenjima u samoj kameri, tako da ona nije više samo kamera, već senzor koji procesira razne analitičke podatke i šalje ih nekom softverskom rješenju, koje te podatke sortira i prikazuje krajnjem korisniku u formatu koji krajnji korisnik želi”, pojašnjava Đorđe Baćić.

Mitja Novak navodi da se tehnologija kreće u smjeru potpune integracije i automatizacije, gdje sistemi nadzora prestaju biti pasivni promatrači i postaju “mozak” gradskog saobraćaja. “U narednim godinama, standard za javna prijevozna poduzeća bit će AIoT ekosustav (Artificial Intelligence of Things), koji povezuje vozila, infrastrukturu i oblak u jedinstvenu mrežu”, kaže Novak.

Prema njegovim riječima, ključni trendovi koji će postati standard uključuju: V2X (Vehicle-to-Everything) komunikacija: Vozila će u stvarnom vremenu razmjenjivati podatke s pametnim semaforima i stanicama, što će omogućiti prioritet autobusima na raskrsnicama i savršeno tačne informacije za putnike. Prediktivna analitika i Digital Twins: Pomoću digitalnih blizanaca prometne mreže, preduzeća će u simulacijama testirati promjene voznog reda prije same primjene, dok će AI predviđati gužve i automatski slati dodatna vozila. Multimodalna integracija: Nadzor više neće biti fokusiran samo na autobus ili tramvaj, već na cjelokupno putovanje korisnika (uključujući e-bicikle i skutere), osiguravajući besprijekoran i siguran prijelaz između različitih oblika prijevoza. Edge Intelligence: Obrada podataka vršit će se direktno na kamerama unutar vozila, što omogućuje trenutnu reakciju na sigurnosne ugroze bez kašnjenja koje uzrokuje prijenos podataka na server.

Zaključna razmatranja

Tehnologija koja danas postoji u javnom prijevozu odavno je prevazišla osnovni nadzor. Primjeri iz regije pokazuju obrazac koji se teško može ignorisati: sistemi su instalirani, procedure definirane, ulaganja evidentirana, ali u određenim periodima u ključnom trenutku izostane njihova stvarna funkcija. Neodržavana oprema, neaktivan nadzor i spora reakcija pretvaraju sigurnosne mehanizme u formalnost, umjesto u zaštitu.

U tom raskoraku između potencijala i primjene krije se suština problema. Sigurnost ne zavisi samo od specifikacija sistema, već od njihove pouzdanosti onda kada su najpotrebniji. Zato se pitanje sigurnosti u javnom prijevozu danas više ne može svesti na to da li tehnologija postoji, nego da li je operativna, održavana i integrisana u svakodnevni rad sistema. Jer u trenutku incidenta, razlika između sistema koji radi i onog koji ne radi prestaje biti tehničko pitanje, i postaje pitanje odgovornosti.

Od snimka do odluke

Tehnološka rješenja u javnom gradskom prijevozu danas imaju sve širu primjenu – od sigurnosnog nadzora do analitike koja direktno utječe na planiranje i efikasnost saobraćajnih sistema. O tome svjedoče i konkretni primjeri iz prakse. “Kao primjer možemo uzeti brojanje putnika – našim partnerima koji imaju razvijena programska rješenja nudimo kompletno rješenje za neke poslovne analize. Pomoću takvih rješenja vrlo se efikasno upravlja resursima jednog prijevozničkog poduzeća. Kroz nekoliko mjeseci korištenja takvih rješenja, mogu se vrlo lako vidjeti informacije o tome koje linije i u koje doba su profitabilne, a u koje doba manje profitabilne, odnosno postoji li dovoljan broj prevezenih putnika na određenoj liniji”, pojašnjava Đorđe Baćić.

 Standardi za sigurnosnu opremu

Standardi sigurnosne opreme u javnom prijevozu ključni su filter kroz koji prolazi svaka tehnologija prije nego što uopće postane dio sistema. Upravo tu se definiše granica između komercijalnog rješenja i opreme koja može izdržati realne uslove rada u vozilima javnog gradskog prijevoza. Kako pojašnjava Đorđe Baćić, postoje evropske norme koje su postale standard u instalacijama videonadzora u vozilima za prijevoz putnika, uključujući EN 50155:2021 (OT1, 24V DC), EN 50121-3-2:2016, EN 60068-2-1:2007, EN 60068-2-2:2007, EN 61373:2010, EN 45545-2, IEC 60571 Ed 3.0, IEC 62236-3-2 Ed 3.0, EN 50121-4:2016, ECE R118 i R10.

Mitja Novak ističe da oprema koja se koristi u javnom prijevozu mora zadovoljiti rigorozne tehnološke i sigurnosne standarde koji osiguravaju pouzdanost u ekstremnim radnim uslovima. “Naša rješenja posjeduju ključne certifikate, koji osiguravaju otpornost na snažne vibracije i udarce te koji potvrđuju da elektronika ne ometa rad sustava u vozilu. Poseban naglasak stavljamo na protupožarnu sigurnost prema EU regulativama za tračnička vozila i za autobuse. Ovi certifikati jamče da su svi materijali, od kućišta kamera do izolacije kabela, samogaseći te da u slučaju požara ne ispuštaju toksične plinove niti gusti dim. Uz visoku IK10 zaštitu od vandalizma i IP67 otpornost na vlagu, Hikvisionova oprema nudi maksimalnu izdržljivost i potpunu usklađenost s najstrožim europskim sigurnosnim propisima”, objašnjava on.

 

 

 

Cyber sigurnost: Claude Mythos: Mit ili bauk?

Eksperimentalne funkcije unutar Anthropicovog modela Claude sugeriraju da vještačka inteligencija počinje napuštati uloge asistenta i nositi plašt samostalnog detektora sistemskih ranjivosti. Tu blijede do sada jasne granice između razvoja, testiranja i zloupotrebe softvera, uz dalekosežne implikacije po sigurnost, regulativu i dinamiku nastanka cyber rizika

Piše: Mirza Bahić; E-mail: mirza.bahic@asadria.com

Od svog ulaska u mainstream, industrija cyber sigurnosti vještačku inteligenciju posmatra kao tehnologiju zamalo čudesne snage, sposobnu da ojača i odbranu i napad. Ono što je bilo manje jasno jeste kada će se taj potencijal pretočiti u konkretan pomak kada su u pitanju metode pronalaska ranjivosti unutar softvera. Posljednji razvoj događaja oko Claude Mythos modela kompanije Anthropic sugerira da je trenutak suočavanja s porotom pred nama, a da se na presudu historije neće morati dugo čekati.

Kriza stručnosti kao bedema sigurnosti

Na optuženičkoj klupi je projekat Glasswing i inicijativa Mythos, koji su, u maniru horor filma, rezultat eksperimenata kompanije Anthropic. Oboje su porodili model koji nije samo sposoban razumjeti softverski kod već ga i sistematski propitivati. A propitivanje bilo čega je opasna rabota jer su veliki jezički modeli, u javnosti znani i kao AI, već ranije pokazali kompetencije u pogledu pisanja, tumačenja i otklanjanja grešaka u softveru. Ono oko čega Mythos već gradi mit oko sebe jeste njegova navodna sposobnost sistematskog prepoznavanja slabosti unutar kompleksnih sistema, uključujući i one koje nisu odmah očigledne ljudskim analitičarima.

Time se označava prelazak iz faze asistencije u autonomiju AI sistema. Oni dobijaju osobinu koja je, do sada, bila prerogativ ljudskih aktera u ovom procesu. Umjesto da podržava developere i sigurnosne analitičare u pojedinačnim zadacima, Mythos model obavlja posao kroz cijeli analitički lanac, od razumijevanja koda do identifikacije logičkih propusta, nesigurnih praksi ili strukturnih ranjivosti.

I tu su počeci korijenja aktuelne nelagode u svijetu cyber sigurnosti. Jer, tradicionalna fragmentiranost ovog procesa bila je njegova i kletva i blagoslov, ali, u konačnici, i njegova ishodišna tačka. Ona se sada urušava jer su pregled koda, penetracijsko testiranje i istraživanje ranjivosti dugo postojali kao odvojene discipline, od kojih je svaka imala vlastite zahtjeve u pogledu potrebne ekspertize i vremena. Uvođenje AI sistema sposobnih da obuhvate sve navedeno mijenja tempo u kojem se softverski rizik uopće može razumjeti.

Kompresija ciklusa upravljanja ranjivošću

Implikacije postaju jasnije kada se posmatra tradicionalni životni ciklus ranjivosti. Historijski gledano, ovaj proces se odvijao kroz vremenski slijed. Propusti su se otkrivali za vrijeme pregleda ili ciljanog testiranja. Nakon toga se razvijao dokaz koncepta kako bi se ukazalo na mogućnost eksploatacije uočene slabosti. Slijedila je privatna ili javna obavijest o detekciji, a tek iza toga i sanacija.

Nove mogućnosti koje nudi Claude upućuju na kompresiju ovog nekada dobro poznatog ciklusa. Otkrivanje, analiza i sanacija problema sada se mogu odvijati unutar istog sistema i gotovo u realnom vremenu. To donosi jasne prednosti za odbrambeni tim. Sigurnosni timovi mogu analizirati velike i složene baze koda uz nivo konzistentnosti i brzine koji je teško postići ručnim putem. Suptilne ranjivosti, uključujući one u poslovnoj logici, a ne samo u sintaksi, mogu sada se otkrivaju ranije u procesu razvoja.

Gdje nastaje problem? U kompresiji i simetriji, upozoravaju poznavaoci ovih funkcija. Ista svojstva koja ovaj AI model čine efikasnim u odbrambenim kontekstima pretvaraju ga u potencijalno vrijedan alat uništenja koji koriste napadači.  Ekspertiza je nekada predstavljala barijeru ulaska u svijest sofisticirane eksploatacije ranjivosti. Sada je ona manje ograničavajući faktor jer se analiza može povjeriti sistemu koji se skalira bez ograničenja.

No, tu se javlja i problem usklađenosti koji postaje sve složeniji čak i u kontrolisanim uslovima. Model koji je treniran za identifikaciju ranjivosti mora, po definiciji, razumjeti i logiku njene eksploatacije. Pri tome, granica između opisivanja slabosti i omogućavanja njene zloupotrebe nije uvijek jasna i tu je grm u kojem trenutno leži preplašeni zec sigurnosne struke. Drugim riječima, ako je AI sistem previše ograničen u detekciji, on gubi svoju vrijednost za legitimne sigurnosne zadatke. Ako je, pak, previše otvoren, onda otvara puteve koji lako vode do zloupotrebe otkrivenih ranjivosti. Održavanje ove ravnoteže postaje sve teže kako modeli napreduju, posebno u situaciji kada korisnici mogu testirati njihove granice kroz iterativne upite.

Podizanje standarda sigurnosti softvera

Za proizvođače softvera, otkrivanje ranjivosti pomoću AI-ja kreira dvostruki pritisak. S jedne strane, to je prilika za unapređenje sigurnosnih praksi. Integracija AI alata u razvojne procese omogućava ranije otkrivanje i rješavanje problema, čime se smanjuje vjerovatnoća od pojave skupih incidenata. S druge strane, to podiže osnovni standard očekivanja. Ako se ranjivosti mogu brzo i sistematski otkriti, tolerancija prema njihovom ignorisanju opada.

Ovaj pomak usklađen je s regulatornim pravcem u Evropi. Okviri poput NIS2 i Akta o cyber otpornosti naglašavaju proaktivno upravljanje rizikom i principe sigurnosti ugrađene u sam dizajn. U takvom okruženju, sposobnost kontinuiranog procjenjivanja ranjivosti može postati ne samo preporučena praksa već i obaveza. AI alati poput Claudea mogu pomoći u ispunjavanju tih zahtjeva, ali i jasnije razotkriti nedostatke.

Brži i nestabilniji pejzaž prijetnji

Izvan domene regulatornog okvira, širenje pejzaža prijetnji vjerovatno će se razvijati kao odgovor na nove sposobnosti AI-ja. Veća brzina otkrivanja dovest će i do ubrzanja uvođenja pokušaja eksploatacije slabosti. Sistemi s lošim održavanjem i bez adekvatnog praćenja su privlačnije mete, posebno ako su lišeni redovnih sigurnosnih provjera. Istovremeno, organizacije koje usvoje odbranu uz oslanjanje na AI mogu efikasnije anticipirati i neutralizirati prijetnje, što povlači jasnu razliku između onih koji se prilagođavaju ovom trendu i onih koji ga ignorišu na vlastitu propast.

Iz navedenog trenja proizlazi suptilan, ali važan konceptualni pomak. Vještačka inteligencija više nije ograničena na ulogu instrumenta kojim upravljaju sigurnosni stručnjaci. Ona postaje aktivni učesnik u sigurnosnom procesu i generator uvida koji utiču i na odbrambene i na ofanzivne strategije. To otvara neriješena pitanja odgovornosti, informisanja i pristupa. Ako AI sistem prepozna ranjivost, ko je vlasnik tog saznanja i kome se ono prosljeđuje? I, najvažnije, koje su mjere dovoljne da se spriječi da takvo otkriće ne preraste u eksploataciju? Odgovori na ova pitanja još se čekaju. Optimisti bi rekli: nasreću, a ne nažalost.