Prema procjenama američke kompanije Juniper Networks, troškovi cyber napada koštat će kompanije širom svijeta 2,1 trilion dolara do 2019. godine. Na svu sreću, napredni hakerski napadi često ostave neki inkriminirajući trag za sobom

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Ubrzana digitalizacija dovodi do sve češćih i sve naprednijih hakerskih napada. Zato multinacionalne kompanije moraju u svom budžetskom planu imati više nego solidna sredstva kako bi održavali sisteme na nivou neophodnom za normalno funkcionisanje biznisa. Međutim, da bi se napadima doskočilo na pravi način, prvo treba utvrditi njihovo porijeklo. Evo i nekih osnovnih trikova kojima se pri tome služe sigurnosni stručnjaci:

Registracija domene

Iako hakeri često zakupe lažnu domenu kako bi izbjegli da antivirus detektuje njihov upad, čak i DNS registracije s lažnim imenima i adresama mogu sigurnosnim stručnjacima biti od pomoći kada treba ukazati na porijeklo pravog krivca koji stoji iza hakerskog napada. U nekim slučajevima hakeri u više različitih napada i na više različitih domena koriste iste lažne informacije, što stručnjacima omogućava da im lakše uđu u trag povezivanjem različitih napada s izvornim napadačem. Međutim, treba naglasiti da informacije o registraciji domene ne predstavljaju savršen indikator napadačevog porijekla, jer oni malo lukaviji hakeri mogu ubaciti obmanjujuće kontaktne podatke prilikom registracije i tako istražitelje skrenuti s pravog puta.

Raspored tipki na tastaturi

Sigurnosni stručnjaci mogu utvrditi i raspored tipki na tastaturi koja je korištena prilikom kreiranja određenog virusa tako što će pobliže ispitati charset atribut zaglavlja u phishing e-mailu. Prilikom većine phishing napada napadači koriste tastature sa standardnim rasporedom tipki, što ne upućuje ni na jednu državu posebno. Zato je posao određivanja porijekla napada dodatno olakšan u slučajevima kada se koriste nestandardne tastature.

Istražitelji iz IT sigurnosne kompanije FireEye došli su do zaključka da mnoge hakerske kampanje imaju znakove kreiranja na GB2312 setu znakova, što znači da su tipkane na tastaturi s mandarinskim jezikom koja se koristi u Kini, dok, recimo, tastature koje se koriste u Sjevernoj Koreji imaju KPS 9566 skup znakova. Ipak, ni ovaj metod ulaska u trag napadačima nije ni izbliza savršen, jer jedan haker iz Rusije može bez problema koristiti sjevernokorejski raspored tipki prilikom kreiranja zlonamjernog softvera, što stručnjake može navesti na lažni trag.

Ugrađeni fontovi

Fontovi korišteni prilikom phishing napada mogu biti od koristi kada se želi ući u trag izvoru naprednog hakerskog napada. Tako se zna desiti da sam phishing e-mail bude napisan na, recimo, ruskom jeziku, da bi stručnjaci provjerom korištenog fonta došli do saznanja da su korišteni korejski fontovi Batang i KPCheongPong. Kada tome dodaju i ostale dokaze u vidu servera za komandu i kontrolu te imena autora, dođu do zaključka da se napadač nalazi u Sjevernoj Koreji. Kako živimo u poprilično nestabilnim vremenima, otkrivanje porijekla nekog naprednog hakerskog napada ima ključnu ulogu u održavanju diplomatskih odnosa među državama, pa su ovakvi podaci time i dragocjeniji.

Metapodaci zlonamjernog softvera

Izvršni kod virusa često sadrži informacije o njegovom izvornom folderu, na isti način na koji i programi napisani u C++ programskom jeziku sadrže informacije o nazivu projekta. Time ovaj osnovni kod sigurnosnim stručnjacima može otkriti napadačev jezik ili državu porijekla, čak i u onim slučajevima u kojima su sam kod, ali i ostali aspekti napada prilagođeni jeziku mete napada.

Jezik

Nije rijetkost da haker u svojoj malware kampanji koristi jezik koji nije njegov maternji, što istraživače nerijetko dovede do njegovog pravog porijekla. Najočigledniji pokazatelji toga su pogrešno napisane riječi i gramatičke greške. Ako stvari ne djeluju na prvu tako očigledno, istražitelji se okreću detaljnijoj analizi, koja može pokazati da je napadač koristio sajtove za prevođenje teksta. Znajući na koji način popularni sajtovi za prevođenje barataju određenim riječima i izrazima, istraživači mogu s velikom tačnošću odrediti izvorni jezik kojim je napisan phishing email korišten pri napadu.

Konfiguracija alata za daljinsku administraciju

Alat za daljinsku administraciju (RAT) tip je malwarea koji hakeru pruža potpunu kontrolu nad tuđim računarom u stvarnom vremenu. Ovakav softver veoma je privlačan hakerima zbog svoje cjenovne pristupačnosti i dostupnosti, ali i zato što su RAT alati obično dobro testirani i opremljeni svim funkcijama potrebnim za uspješan cyber napad. Upravo zato što RAT može koristiti bilo ko – a sasvim različite hakerske grupe često koriste iste alate – ovaj tip zlonamjernog softvera može otežati identifikaciju porijekla napadača. Ipak, sigurnosni stručnjaci pronašli su način kako da doskoče i tome, a rješenje leži u jedinstvenoj kombinaciji alata. Naime, RAT nudi raznovrsne alate koje napadači mogu kombinovati kako žele, što dovodi do stvaranja jedinstvenih kombinacija postavki, na osnovu čega istraživači mogu razlikovati jednog napadača od drugog, iako, zapravo, koriste isti skup alata.

Ponašanje

S vremenenom cyber kriminalci razviju obrasce ponašanja, što znači da se fokusiraju na iste mete i tip industrije, te koriste iste servere za komandu i kontrolu. Proučavanjem njihova ponašanja sigurnosni stručnjaci profiliraju napadače, što je slično profiliranju koje policajci upotrebljavaju u svome poslu. Korištenjem informacija o ponavljajućem ponašanju stručnjaci mogu uočiti sklonost hakerske grupe ka određenom stilu napada i načinu na koji mu pristupa. Pomoćni alati i taktike koje napadači redovno koriste pomažu sigurnosnim stručnjacima prilikom profiliranja. Naprimjer, FireEye je imao slučaj u kojem su prikazana četiri odvojena hakerska napada u kojima su hakeri iskorištavali različite sigurnosne propuste, ali su svi ti napadi imali istu metu: u ovom slučaju, vjerske aktiviste. Osim toga, ispostavilo se da su svi virusi poslani s istog servera, što je na kraju dovelo do zaključka da su napadači članovi istog tima.

Kao što se može zaključiti na osnovu pročitanog, svi ovi faktori, ukoliko ih posmatrate odvojeno, uglavnom ne mogu dati potpunu sliku o porijeklu napadača. Tek kada se posmatraju u cjelini, oni vrše svoju funkciju i dovode do njegove identifikacije.

Slučaj “Sin Digoo”

Od 2004. do 2011. godine haker je, koristeći Hotmail e-mail adresu, registrovao više različitih domena pod istim imenom. Za fizičku adresu naveo je grad “Sin Digoo, Californa” (nepravilno napisano San Diego, California). Zahvaljujući informacijama o registraciji, istraživači iz FireEyea povezali su pojedinačne napade sa širim obrascem naprednih napada. Nakon toga su otkrili i to da su fontovi kojima se napadač koristio (Batang i KPCheongPong) korejski, kao i serveri za komandu i kontrolu korišteni prilikom napada, što im je otkrilo lokaciju s koje su napadi vršeni.

WannaCry je novi ransomware koji agresivno napada bolnice, kompanije i željeznice širom svijeta. Ovaj virus, koji se širi pomoću e-mail attachmenta, uspio je podići na noge međunarodne stručnjake koji pokušavaju otkriti ko tačno stoji iza ovog globalnog hakerskog napada.

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

WannaCry ransomware počeo se naglo širiti u petak, 12. maja, a u trenutku pisanja ovog teksta već je bilo zaraženo 230 hiljada računara širom svijeta, što je dovelo do prekida rada brojnih bolnica, kompanija, kao i smetnji u transportnim mrežama. Procjenjuje se da je više od 1,3 miliona sistema i dalje ranjivo na ovaj najnoviji zlonamjerni softver.

Napad su prvo počeli prijavljivati medicinski radnici u Britaniji nakon što su primijetili da im se računari počinju gasiti. Uspjeli su uhvatiti screenshotove WannaCrya, iz kojih se vidi da napadači traže 300 dolara u Bitcoin valuti kako bi fajlovi bili opet otključani – i to za svaki računar posebno. Osim bolnica, ovim napadom zahvaćene su i razne druge organizacije iz cijelog svijeta, uključujući Rusiju i Kinu. Treba napomenuti i to da je WannaCry poznat i kao Wanna Decryptor te “wcry”, a riječ je o virusu koji iskorištava propust u SMB (Server Message Block) protokolu u Windowsu.

Alat izvorno napravila NSA

Na ovaj napad ranjivi su samo Windows računari na kojima nije instalirana sigurnosna nadogradnja koju je Microsoft objavio prije nekoliko mjeseci, s tim da je kompanija sada objavila vanrednu zakrpu za nepodržane verzije Windowsa (XP, 8, Server 2003). Vjeruje se da je alate kojima je napad izvršen od NSA ukrala hakerska grupa Shadow Brokers. Hakeri su sve ukradene alate učinili javno dostupnim i besplatnim, a kao razlog krađe naveli su protest protiv američkog predsjednika Trumpa.

Kako je dan odmicao, stigle su dodatne prijave napada, većinom iz evropskih država. Međutim, prema nekim izvještajima, izgleda da je Rusija najviše zahvaćena, pa su njena ministarstva unutrašnjih poslova, zdravstva, kao i domaće banke te ruska željeznica svi odreda prijavili ovaj hakerski napad. Prijavila ga je i druga po veličini mreža mobilne telefonije u Rusiji, a zahvaćeni su, između ostalog, i Portugal Telecom, okružna vlast u Švedskoj, njemačka željeznica te FedEx. I u Španiji je napadnut veliki broj kompanija i organizacija, uključujući i njihovog telekomunikacijskog giganta Telefonicu, dok je u Francuskoj napad prijavio poznati proizvođač automobila Renault, koji je bio prisiljen obustaviti rad u nekoliko fabrika. Što se tiče naše regije, u početnoj fazi širenja WannaCry ransomwarea inficiran je glavni informatički sistem hrvatskog MUP-a.

IT sigurnosni stručnjak Ori Eisen, osnivač sigurnosne kompanije Trusona, upozorava da se isti ovakav napad može usmjeriti na kritičnu infrastrukturu poput nuklearnih elektrana i brana.

Napad na zdravstvene institucije

Ono što posebno zabrinjava jesu posljedice s kojima se zbog ovog razornog napada suočavaju bolnice. Naime, među najteže pogođenim su organizacije Nacionalne zdravstvene službe (National Health Service) u Engleskoj i Škotskoj, što je prouzrokovalo neviđen haos u njihovom funkcionisanju. Napad je praktično blokirao više od trećine NHS bolnica, a najveću štetu su, naravno, pretrpjeli pacijenti, koji nisu mogli doći na zakazane preglede, među kojima su i srčani bolesnici, kojima su zbog kolapsa sistema otkazane operacije srca.

Koliko je situacija alarmantna, pokazuje potez čelnika zahvaćenih zdravstvenih institucija, koji su zbog pritiska javnosti (ali i zbog glasina da napadači već imaju novu verziju virusa) odlučili što brže nadograditi svoj softver. Jedan od NHS-ovih radnika, koji je htio ostati anoniman, rekao je da je napad posljedica phishinga: “Dobijamo mnogo spama i izgleda da je nešto poslano svim organizacijama u zemlji. Ostale bolnice su upozorene da ne otvaraju ove e-mailove.”

U Europolu su izjavili da će njihov tim stručnjaka za IT sigurnost podržati sve zemlje pogođene napadom u okviru velike međunarodne istrage kako bi ušli u trag počiniteljima, ali šteta je već napravljena – i to zbog činjenice da su na mnogim računarima bile instalirane nepodržane verzije Windowsa.

Međutim, kada je riječ o osiguravanju zdravstvenih ustanova od hakerskih napada, situaciji ne pomaže ni činjenica da većina ovih organizacija teži ka tome da svoje sigurnosne mjere učini “pametnijim” kroz povećanu umreženost i velike podatke. Iako ovo nudi veliki potencijal kada je riječ o mijenjanju trenutnog (i zastarjelog) modela zdravstvene njege, sve to, nažalost, podrazumijeva i veću opasnost od hakerskih napada zbog iste umreženosti, koja ima toliko dobrih strana.

Kako funkcioniše WannaCry ransomware?

Za razliku od većine drugih zlonamjernih programa koji se oslanjaju na to da će ih ljudi proširiti klikanjem zaraženog attachmenta, kada WannaCry dospije u neku organizaciju, on samostalno pronalazi ranjive računare napadajući ih na isti način. Virus je zasnovan na EternalBlue alatu, koji je osmislila NSA radi upada u “nezakrpljene” verzije Windowsa, a koji je Shadow Brokers grupa objavila zajedno s drugim NSA-inim alatima 14. aprila ove godine.

Iako smo već ranije pisali o tome šta je, zapravo, ransomware, o načinu na koji funkcioniše te metodama zaštite od njega, još jednom ćemo ponoviti osnovne stavke prevencije nastanka štete od njegovog napada. Kao prvo, najbolje bi bilo da imate backup svih bitnih podataka na nekom potpuno odvojenom sistemu koji uopšte nije povezan s internetom i kojem pristupa ograničen broj ljudi. I kao drugo, opet vrijedi naglasiti vrijednost edukacije, jer kada već znate bitne informacije o tome kako funkcionišu zlonamjerni programi, polovina posla na zaštiti podataka već je odrađena. Recimo, ako zaposlenici već znaju da se virusi uglavnom instaliraju preko zaraženih priloga u e-mailovima i linkova koji vode na zaražene web-sajtove, onda znaju i da ne trebaju neselektivno klikati na sve što im se prikaže na ekranu.

Dakle, sumnjičavost neka vam bude na prvom mjestu u mislima svaki put kada primite neki neželjeni e-mail ili dobijete želju da jednostavno kliknete na neki link koji vas vrlo lako može odvesti na zaraženi web-sajt. Kada svemu tome dodate i dobar, provjeren antivirusni softver, stvari bi trebale biti pod solidnom kontrolom.

Slučajni kill switch usporio napad ransomwareom

Analitičar za sajbersku sigurnost iz Britanije, poznat pod imenom MalwareTech, uspio je nakratko usporiti napade tako što je pronašao određenu domenu u samom kodu “crva”, koju je ovaj koristio za napade. Kada je registrovao pronađenu domenu, automatski se aktivirao kill switch u kodu virusa. Svaki put kada bi WannaCry zarazio računar, pokušao bi naći i web-sajt na spomenutoj domeni. Ukoliko ga ne bi pronašao, nastavio bi s napadom, a ukoliko bi – prestao bi funkcionisati. Iako je ovaj potez spriječio hiljade mogućih napada, stručnjaci upozoravaju da hakeri mogu prepraviti kod malwarea i tako omogućiti nastavak napada.

Budžeti kompanija poput Applea i Googlea namijenjeni sigurnosti veći su od bruto domaćeg proizvoda nekih zemalja. Šta da onda rade i kako da se na što isplativiji način od hakiranja zaštite manje kompanije, pročitajte u nastavku

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako troškovi IT sigurnosti zbog cyber kriminala rastu nevjerovatnom brzinom tako kompanije širom svijeta moraju sve brže reagovati kako bi zaštitile svoju imovinu. Zato vam u ovom broju donosimo mišljenja stručnjaka o nekim od najjeftinijih mjera koje možete poduzeti kako bi se zaštitili od ovih modernih prijetnji po poslovanje.

Nemjerljivi troškovi kao posljedica napada

Naravno, nemoguće je potpuno precizno odrediti gubitak koji su kompanijama izazvali svi hakerski napadi do sada, ali prema nekoj uopštenoj procjeni IBM-a i Ponemon instituta, prosječni gubitak velikih američkih korporacija nastao zbog krađe podataka u režiji cyber kriminalaca u prosjeku iznosi četiri miliona američkih dolara. S druge strane, istraživačka kompanija Cybersecurity Ventures tvrdi da je ukupni gubitak usljed cyber kriminala u 2015. iznosio tri triliona američkih dolara te da će se popeti na šest triliona dolara godišnje do 2021. godine! Na svu sreću, neke kompanije, poput Grant Thornton Internationala, računaju na to da će brojke biti nešto niže. Prema njihovoj procjeni, direktni gubici iznosit će otprilike 300 milijardi dolara godišnje. Vrijeme će pokazati ko je od njih bio upravu. Ovdje opet dolazimo do glavnog problema, zbog kojeg se brojke stalno penju naviše: kompanije i dalje propuštaju da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se zaštitile od hakerskih napada ili barem umanjile štetu ukoliko do nje dođe. U prilog tome govori Gemaltova lista incidenata, prema kojoj je samo u 2013. ukradeno skoro šest milijardi podataka, dok je samo 4% posto njih bilo enkriptirano i samim time beskorisno cyber kriminalcima.

Nije sve ni tako crno

Ipak, nije sve ni tako crno jer, kako kaže Dave Clemente, glavni istraživač tima zaduženog za IT sigurnost u računovodstvenoj kompaniji Deloitte: „Klijenti su danas mnogo svjesniji neophodnosti zaštite podataka od hakiranja nego što je to bio slučaj u prošlosti. Povećanoj svijesti doprinijelo je i širenje zakona koji od američkih kompanija zahtijevaju da vlastima prijave svaki hakerski napad, a pretpostavlja se da će se isto desiti i u Evropi od 2018. godine, kada bi na snagu trebala stupiti Uredba o generalnoj zaštiti podataka. Nakon njenog stupanja na snagu od evropskih kompanija koje čuvaju podatke zahtijevat će se da prijave svaki napad na sistem“. Osim toga, Clemente tvrdi da su i brojni medijski popraćeni slučajevi krađe podataka i hakerskih napada na velike kompanije poput Sonyja također doprinijeli tome da firme budu savjesnije i dosta realnije gledaju na mogućnost cyber napada. “Većina kompanija zna da će, ako se to do sada nije desilo, najvjerovatnije biti napadnute ili da su možda već bile napadnute, ali da toga nisu svjesne”, naglasio je Clemente.

Međutim, uprkos povećanoj svijesti o hakerskim napadima na pojedinačnom nivou, hakeri i dalje najčešće dolaze do podataka kompanija putem socijalnog inžinjeringa, jer one nikada neće biti u stanju da baš svakog zaposlenika upoznaju s opasnostima i metodama kojima se koriste hakeri putem phishing e-mailova.

Raste opasnost od ransomwarea

Iako su finansijski podaci i dalje glavni izvor zarade cyber kriminalaca, raste i broj napada koji uključuju promjenu i falsifikovanje podataka. Jedan od primjera toga jeste hakerski napad na Twitter profil Associated Pressa, kada je hakerska grupa Sirijska elektronska armija objavila lažnu vijest o napadu na Bijelu kuću. Odmah nakon te vijesti cijene na berzama su pale. Dakle, iako napad na neku kompaniju ne mora imati isključivo finansijski motiv, itekako može nanijeti štetu meti napada, a kada je riječ o velikim korporacijama, ovakva manipulacija može dovesti do pada vrijednosti dionica same kompanije i poljuljati njenu stabilnost. Treba imati na umu i to da trenutno u najvećem postotku raste opasnost od ransomwarea, ucjenjivačkog softvera o kojem smo detaljnije pisali u prošlim brojevima magazina. Naime, cyber kriminalci ovu metodu napada najčešće koriste upravo na manjim firmama koje nemaju sredstava da se bore protiv napada, a da ne ugroze svoj posao. Kako bi ih otkupnina često koštala manje nego zapošljavanje sigurnosnog stručnjaka, manje firme često se odlučuju na to da jednostavno plate traženu sumu kako bi povratile kontrolu nad svojim podacima.

Ipak, svi stručnjaci slažu se u jednom: menadžment manjih firmi ne bi se smio prepuštati bezvoljnosti i ne raditi ništa na njihovoj zaštiti od napada. Bez obzira na to što ni velike kompanije poput Yahooa nisu mogle uvijek zaštititi svoju imovinu od ovakvih upada, ne treba se tek tako prepustiti slučaju.

Najefikasniji načini zaštite za male firme

Kako onda na najjeftiniji način zaštititi firmu od hakerskih napada? Svi znamo da velike kompanije, poput Googlea i Applea, ulažu velike sume novca u cilju odbrane od hakerskih napada svih vrsta. Međutim, šta da rade kompanije koje to sebi ne mogu priuštiti, ali bi ipak da učine sve što je u njihovoj moći da se zaštite? Stručnjaci smatraju da je ključni element svake sigurnosne politike fokusiranje pažnje na prava mjesta. Elle Todd, koja se nalazi na čelu tima za medije i tehnologiju u advokatskoj firmi Olswang, smatra da kompanije moraju imati pri ruci realan i praktičan plan koji će im pomoći u borbi protiv hakerskih napada. Pod time misli na to da svaka firma mora prije svega identifikovati one najbitnije i najosjetljivije podatke kojima raspolaže, pa zatim razviti strategiju kojom će ih zaštititi ili barem ublažiti napade koristeći se enkripcijom. Ovo bi, za mnoge firme, mogao biti najefikasniji i najisplativiji način zaštite podataka i borbe protiv hakerskih napada. A ako uz to još zamijene obične šifre kompleksnijim autentifikacijskim sistemima – onda su zasigurno na pravom putu da zaštite osjetljive podatke. Međutim, proći će još mnogo vremena prije nego što sve kompanije shvate vrijednost i neophodnost zaštite od hakerskih napada. Većina njih svjesna je da su napadi neizbježna posljedica digitalizovanog svijeta u kojem živimo i radimo, pa odgađaju ulaganje sredstava u što bolju zaštitu od cyber kriminalaca. Tek kada dođe do napada, shvate šta on tačno podrazumijeva. Samo se pobrinite da vi ne budete među njima.

Nova prijetnja iz IoT sektora

Prošle godine smo prvi put bili svjedoci hakerskog napada preko interneta stvari. Riječ je o napadu ransomwareom putem pametnog Android televizora. Nakon toga na digitalnoj sceni se pojavio Mirai botnet, kojim je napadnut i slavni web-sajt koji se bavi IT sigurnošću Brian Krebs on Security. Ovaj botnet pretražuje internet u potrazi za povezivim uređajima poput CCTV kamera i routera, pa ako su ovi neosigurani ili zaštićeni samo jednostavnom lozinkom, zarazi ih trojancem, koji se kasnije može iskoristiti za pokretanje napada.

WikiLeaks je u martu objavio prvi dio velikog broja insajderskih dokumenata o CIA-i i njenim metodama špijuniranja korisnika preko svih modernih uređaja, koji je uznemirio javnost i zajednicu IT sigurnosnih stručnjaka. Objedinjeni pod imenom Vault 7, dokumenti skreću pažnju na trenutne probleme u sveprisutnoj umreženosti i internetu stvari

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

U centru nedavnih dešavanja koja bacaju novo svjetlo na sigurnost popularnih uređaja i IT sistema nalazi se WikiLeaksova nova kolekcija obavještajnih dokumenata po imenu Vault 7. Ovi fajlovi, za koje sigurnosni stručnjaci kažu da su, po svemu sudeći, autentični, CIA-u predstavljaju u veoma lošem svjetlu i otkrivaju tajne pomoću kojih agencija špijunira korisnike modernih uređaja. Riječ je o seriji dokumenata, koji imaju skoro 8.000 stranica, a koje još nisu potpuno pregledali sigurnosni stručnjaci i nevladine organizacije. U WikiLeaksu tvrde da im je njihov izvor predao tajne dokumente kako bi se u javnosti razvila debata o moći koju obavještajne agencije poput CIA-e imaju, kao i načinima na koje bi se informacije koje ta agencija posjeduje trebale razotkrivati. Međutim, s aspekta IT sigurnosti, Vault 7 pokreće niz pitanja o sigurnosti IoT sistema te uređaja i aplikacija koji se često koriste i unutar kompanija. Nepokrpljene propuste koje koristi jedna obavještajna agencija može koristiti i druga, ali i cyber kriminalci. U nastavku pročitajte šta je to za sada otkrio Vault 7.

“Provaljivanje” u sve popularne OS-ove i vrste uređaja

CIA je tokom niza godina bila uključena u pravljenje različitih vrsta zlonamjernog softvera, koji je njenim agentima omogućavao špijuniranje korisnika mobilnih uređaja. Agencija može špijunirati Android i iOS, ali i korisnike računara s Windows, Mac OS i Linux operativnim sistemima. Umjesto da to postigne razbijanjem enkripcije aplikacija poput WhatsAppa, CIA pomoću svojih alata, zapravo, preuzima kontrolu nad cijelim uređajem. To, između ostalog, rezultira zaobilaženjem zaštite koju imaju sve slične aplikacije za instantno slanje poruka, ali glavni cilj joj je zadobiti kontrolu nad cijelim uređajem. Prema Vault 7 dokumentima, agencija može udaljeno kontrolisati uređaje, uključivati ih i isključivati po želji, te prisluškivati sve što se kaže preko mikrofona ili snimi kamerom. Neke od ovih alata CIA je kupila od hakera, što podvlači činjenicu da kreiranje i skupljanje propusta u IT sistemima može biti „mač s dvije oštrice“.

Aplikacije za enkriptirano slanje poruka gube svoju ulogu

Činjenica je da su aplikacije za instantno slanje poruka, poput WhatsAppa i Telegrama, sigurne samo u onoj mjeri u kojoj su sigurni uređaji na kojima se one koriste. To nas dovodi do sljedećeg problema: ukoliko operativni sistem bude kompromitovan, onda se sve te enkriptirane poruke mogu pročitati i prije nego što uopšte budu poslane primaocu! Samo zamislite da vam neko, naprimjer u javnom prijevozu, čita poruke dok ih vi kucate i na taj način prati vašu konverzaciju s nekom osobom. Upravo takvu stvar, kako tvrdi WikiLeaks, radi CIA. Zahvaljujući tome, enkriptiranje komunikacije skoro u potpunosti gubi svoj smisao.

Imate pametni TV? Ne, imate prislušni uređaj!

Dokumenti su otkrili posebnu tehniku nadzora, kodnog naziva Weeping Angel, koju je CIA koristila kako bi preuzimala kontrolu nad pametnim televizorima. Otkriveno je da se Samsungovi pametni televizori mogu držati u lažnom off modu: nakon instalacije malwarea, napadači vaš TV-uređaj pretvaraju u prislušno sredstvo, te čak i kada vi mislite da je televizor ugašen, on je, zapravo, upaljen i bilježi sve što kažete u njegovoj blizini. Ovo je samo jedna od novih tehnika špijunaže koju je napravilo specijalno odjeljenje CIA-e Embedded Devices Branch. Implikacije po upotrebu interneta stvari, kako u domovima tako i u kompanijama, nemjerljive su, pa bi proizvođači takvih sistema trebali uložiti više truda da razviju sisteme otporne na ovakav vid zloupotreba.

Preuzimanje kontrole nad IoT vozilima

Posebno je zabrinjavajuće to što u jednom od dokumenata stoji da je CIA još 2014. godine istraživala načine na koje može hakirati i preuzeti kontrolu nad tuđim IoT vozilima, tj. njihovim sistemima i mrežnim komponentama. Iako se za sada samo nagađa zbog čega bi obavještajna služba željela imati ovakve mogućnosti, ranjivost IoT vozila u svakom slučaju smanjuje sigurnost vozača i saobraćaja. Ovo nije prvi put da se govori o hakiranju automobila: 2015. godine Chrysler je povukao s tržišta 1,4 miliona svojih automobila nakon što su sigurnosni stručnjaci demonstrirali hakiranje vozila i preuzimanje kontrole nad njihovim kočnicama, ubrzanjem, upravljanjem i drugim sistemima.

CIA sprečavala popravljanje sigurnosnih propusta?

Vault 7 dokumenti pokazuju da je CIA skrivala i samo gomilala sigurnosne propuste do kojih je dolazila, umjesto da ih otkrije kompanijama kako bi ih one na vrijeme popravile. To se odnosi na bugove u raznim uređajima, uključujući i Appleove telefone i računare, te uređaje za čiju su sigurnost zadužene kompanije poput Microsofta i Googlea. WikiLeaks je naglasio da nerazotkriveni zlonamjerni softver i sigurnosni propusti za koje je CIA znala utječu ne samo na obične korisnike nego i na članove američke vlade, direktore vodećih kompanija, inžinjere, sistemske administratore i ostale ljude na vodećim pozicijama koji koriste računarsku opremu. To je otvorilo put hakerima iz cijelog svijeta da ove propuste iskoriste za profitiranje čim ih otkriju. Međutim, nije sve baš tako crno, pošto su u Appleu i Googleu izjavili da je većina problema do sada otkrivenih u WikiLeaksovim dokumentima već ispravljena. Također, analizirajući Vault 7 fajlove, Cisco je otkrio ozbiljan propust koji zahvata 300 njegovih routera i switcheva te omogućuje napadačima pokretanje zlonamjernog softvera, restartovanje uređaja i preuzimanje kontrole nad njima pokretanjem zlonamjernog softvera. U trenutku pisanja teksta ispravka ovog problema još nije bila dostupna, pa se korisnicima savjetuje da isključe Telnet na ranjivim uređajima (između ostalog, riječ je o Catalyst switchevima, industrijskim mrežnim switchevima i Cisco Embedded Services switchevima). Za očekivati je da ovaj propust ubrzo bude popravljen.

Zaraženi programi i sigurnost antivirusa

Od popularnih antivirusa CIA je označila Comodo kao izuzetno jak, komplikovan i pogodan za paranoične korisnike (to se ne odnosi na verziju 6), dok su AVG, Avira i F-Secure opisani kao lagani za zaobići. Agencija također ima program kreiranja zaraženih verzija popularnih programa poput VLC playera, Firefoxa, IrfanView preglednika slika, Opere, 7-Zip arhiverskog alata, Chromea, prijenosnih Sophosovih, Kasperskyjevih i McAfeejevih alata, Skypea, Foxit PDF čitača i mnogih drugih. Agencija prijenosne verzije ovih alata pokreće na računarima žrtvi i na taj način prikuplja željene podatke s računara mete.

U prošlom broju pisali smo o zaštiti od unutrašnjih IT prijetnji, a neke uključuju skidanje zlonamjernog softvera klikanjem na sumnjive linkove, sajtove itd. Jedna od mogućih posljedica toga je i instalacija rootkita, nezgodnog softvera kojeg je veoma teško otkriti, a koji predstavlja sredstvo izvršavanja brojnih hakerskih napada u kompanijama

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Prije svega, treba razjasniti šta je, zapravo, rootkit. Termin je nastao iz dvije riječi: “root” je UNIX/Linux termin koji je ekvivalent terminu “administrator” u Windowsu, a “kit” označava dijelove softvera koji omogućavaju instalaciju i rad rootkita, s tim da se to dešava bez pristanka i znanja korisnika. Rootkitovi su veoma složeni i podložni su konstantnim promjenama, zbog čega je u mnogim slučajevima teško shvatiti sa čime, zapravo, imate posla. To je istovremeno i razlog zašto su frustrirajući – zbog njihove sofisticiranosti prilično je teško znati je li neki instaliran na vašem računaru.

Zašto se koriste?

Rootkitovi imaju dvije primarne funkcije: udaljenu kontrolu i prikupljanje podataka. Oni postoje kako bi nekoj osobi omogućili da, na legitiman ili nelegitiman način, kontroliše tuđi kompjuter u ulozi administratora. To podrazumijeva upravljanje fajlovima, pristupanje zabilješkama, praćenje aktivnosti korisnika, pa čak i mijenjanje konfiguracije kompjutera. Ova činjenica nerijetko izaziva čuđenje kod korisnika, pošto uglavnom smatraju da su svi rootkitovi automatski zlonamjernog karaktera, ali ne moraju biti maliciozni sami po sebi, već to postaju u pogrešnim rukama.

Na koji način se šire?

Rootkitovi se ne mogu širiti samostalno, jer predstavljaju samo jednu od komponenti onoga što zovemo višefunkcionalnom prijetnjom. Ova vrsta prijetnje obično se sastoji od tri dijela: alata za instaliranje (droppera), za učitavanje (loadera) te rootkita. Dropper pokreće instalaciju rootkita nakon što korisnik ciljanog računara klikne na zlonamjerni link, zatim se pokreće loader te se nakon toga dropper briše. Aktivni loader zatim ubacuje rootkit u memoriju računara. Na taj način multifunkcionalna prijetnja pronalazi svoj put do žrtve kroz socijalni inžinjering, iskorištavajući poznate propuste, ili metodom grube sile.

Rootkitovi korisničkog nivoa

Najjednostavnija vrsta ovog softvera jeste rootkit korisničkog nivoa, koji se na računaru pokreće s administratorskim privilegijama, što mu omogućava da izmijeni sigurnosne postavke i sakrije procese pokrenute u operativnom sistemu. Rootkit korisničkog nivoa ostaje instaliran na zaraženom kompjuteru tako što kopira potrebne fajlove na hard disk, pa se automatski pokreće pri svakom podizanju sistema. Ovaj tip rootkita zapravo je jedini kojeg tradicionalni antivirusi mogu relativno uspješno detektovati.

Kernel rootkitovi

Shvativši da “obični” rootkitovi mogu biti otkriveni pomoću softvera za detekciju rootkitova koji radi u kernel modu, kriminalci su razvili i rootkitove koji rade u istom modu. Hakeri su ovim potezom u funkcionalnom smislu izjednačili rootkit s operativnim sistemom i anti-rootkit softverom. Međutim, ni ovakav tip rootkita nije savršen, pošto se otkrilo da je poprilično nestabilan. I zato, ako vam nekada iskoči “plavi ekran”, a s hardverom i driverima je sve uredu, onda trebate posumnjati na kernel rootkit.

Hibridni rootkit

Osim nabrojanih, postoje i hibridni rootkitovi, koji se sastoje od rootkita korisničkog nivoa i kernel rootkita. Njih su hakeri razvili jer su htjeli dobiti najbolje iz oba svijeta, a rezultat je zlonamjerni hibridni alat koji kombinuje karakteristike rootkita korisničkog nivoa (kao što su stabilnost i jednostavnost) te kernel rootkita (izbjegavanje detekcije). Ovo su razlozi zbog kojih je hibridni rootkit postigao veliku popularnost među cyber kriminalcima.

Rootkitovi koji napadaju fabrički softver (firmware rootkitovi)

Rootkitovi koji se “gnijezde” u fabričkom softveru predstavljaju značajan skok u njihovoj sofisticiranosti, budući da mogu biti bilo koji tip već nabrojanih rootkitova, ali s jednom bitnom razlikom – mogu se kriti u firmwareu i kada je računar ugašen. U tom slučaju, kada ponovo pokrenete računar, rootkit će se opet instalirati čak i ako formatirate hard disk. Ovako izmijenjen firmware može biti bilo šta, od procesorskog koda do fabričkog softvera PCI kartica. Naravno, ako antivirusom čak i uklonite ovaj tip rootkita, čim sljedeći put upalite računar, on će se opet automatski instalirati. Dosadno, zar ne?

Virtuelni rootkitovi

Virtuelni rootkit relativno je nov pojam, a predstavlja se kao softverska implementacija hardverskih setova na sličan način kao i VMware virtualizacijski alat. Ova tehnologija izazvala je popriličnu paniku među korisnicima i to zbog jednog razloga – virtuelni rootkitovi mogli bi biti potpuno nevidljivi. Osim toga, ovakvi rootkitovi u stanju su kroz određeni nivo virtualizacije presresti sve događaje i akcije na zaraženom računaru, uključujući i ukucavanje lozinki i drugih osjetljivih podataka – te ih proslijediti napadaču. Za sada ova vrsta rootkitova postoji kao koncept i nisu uočeni slučajevi njihovog korištenja u stvarnim hakerskim napadima i kampanjama.

Problemi koji mogu ukazati na prisustvo rootkita:

Čak i iskusni sigurnosni stručnjaci imaju problema s otkrivanjem rootkitova, ali ono na šta trebate obratiti pažnju, a što bi moglo ukazivati na njihovo prisustvo, jesu sljedeće anomalije:

• Ako se vaš kompjuter iznenada zaglavi ili ne reaguje na naredbe mišem ili tastaturom, to može ukazivati na kernel rootkit.
• Razloga za zabrinutost imate i ukoliko vam se postavke u Windowsu iznenada i bez dozvole promijene, recimo ako taskbar jednostavno nestane ili se promijeni screensaver.
• Ukoliko se web-sajtovi ili mrežne aktivnosti pojavljuju nasumično ili funkcionišu nepravilno zbog prevelikog mrežnog saobraćaja.
• I posljednji simptom, koji je ujedno i najvažniji, jeste usporavanje mreže. Naime, rootkitovi ne mogu sakriti povećanje saobraćaja, naročito ako se računar ponaša kao dio botneta – šalje spam ili učestvuje u DDoS napadu.

Međutim, vrijedi naglasiti da, ukoliko rootkit funkcioniše ispravno, onda skoro nijedan od navedenih simptoma neće biti uočljiv.

Upotreba rootkita na čitačima bankovnih kartica

Prije nekoliko godina Evropa je bila pogođena sofisticiranim napadom informatičkih kriminalaca iz Kine i Pakistana. Oni su firmware rootkitom zarazili čipove u čitačima kreditnih kartica, što im je omogućilo da prave kopije kartica, koje su zatim koristili za neovlaštene novčane transakcije i stvaranje štete, koja se mjeri u desetinama miliona dolara. Pretpostavlja se da su ove mašine kriminalci “prilagodili” sebi u toku same proizvodnje u Kini ili odmah nakon njihovog silaska s proizvodne trake, nakon čega su bile razaslate u prodavnice širom Velike Britanije, Irske, Danske, Holandije i Belgije. Problem je otkriven intervencijom MasterCarda, nakon što su stručnjaci kompanije primijetili neregularnosti u isplatama.

Prema Ponemon Institutu, sigurnosni propusti mogu koštati kompaniju 154 dolara po hakiranom dokumentu, te skoro četiri miliona dolara po organizaciji. Zato vam u ovom broju donosimo savjete nekih od najvećih IT sigurnosnih stručnjaka o prevenciji unutrašnjih prijetnji i smanjivanju štete od eventualnog napada

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako većina visokoprofilnih hakerskih napada na kompanije potječe s udaljenih lokacija van korporativnih mreža, oni često koriste propuste zahvaljujući zaposlenicima tih firmi. Jedini način na koji se kompanije mogu zaštititi jeste da njihovi vlasnici i sigurnosni menadžeri budu svjesni činjenice da su njihovi poslovni podaci već na samom početku ugroženi, kako izvana tako i interno, te da na vrijeme primijene sljedeće metode zaštite.

Identifikacija uređaja

Ovaj relativno novi način zaštite omogućava kompanijama da prikupljaju sve tipove informacija s izvora internetskog saobraćaja kako bi mogli bolje predvidjeti i razumjeti potencijalne sigurnosne prijetnje. Prema riječima Carla Herbergera, potpredsjednika sigurnosnih rješenja u Radwareu: “Kako hakeri budu nastavljali iskorištavati lažni i automatizirani saobraćaj da bi preopteretili mreže i srušili ih, tako će posjedovanje pravog alata, kao što je identifikacija uređaja u cilju razlikovanja autentičnog od štetnog saobraćaja, samo nastaviti da bude od presudnog značaja za ojačavanje mrežne sigurnosti.” Najjednostavnije rečeno, ova metoda automatski blokira uređaje koji su dio botneta, pa čak i ako se oni nalaze unutar vaše kompanije.

Izolacija web-pretraživača

Danas većina zlonamjernog softvera svoj put do cilja pronalazi kroz korisnikov web-browser. Kako biste spriječili da vam se to desi, iskoristite prednosti izolacije pretraživača, koja održava “virtuelni prostor” između verifikovane mreže i neverifikovanog weba. Kako objašnjava Zuly Gonzalez, suosnivač i direktor kompanije Light Point Security, ideja koja stoji iza izolacije browsera je ta da “umjesto da pokušava detektovati koji je web sadržaj siguran, a koji ne, treba pretpostaviti da je sav sadržaj weba zlonamjeran, pa ga u potpunosti spriječiti da dospije do vaše mreže.”

Izolaciju web-browsera Gartner je proglasio jednom od top 10 tehnologija namijenjenih sigurnosti podataka za 2016. godinu, a počela se pojavljivati i u strogo regulisanim okruženjima kao što su industrijski kontrolni sistemi i veoma ograničene vladine mreže.

DNS firewalli

DNS firewall služi kao virtuelni “rov” koji okružuje DNS sistem vaše organizacije stvarajući zaštitnu barijeru protiv prijetnji iz poznatih zlonamjernih izvora, koje mogu dovesti do nastanka unutrašnje prijetnje i odavanja povjerljivih podataka. On omogućava neposrednu povratnu reakciju vašem timu IT stručnjaka u slučaju bilo kakve hakerske kampanje. “U većini slučajeva, ako naprosto ugasite odlaznu komunikaciju između malwarea i napadača, oni će jednostavno izgubiti interes i nastaviti dalje”, kaže izumitelj DNS-a i glavni naučnik u ThreatSTOP-u Paul Mockapetris. Tako ThreatSTOP nudi vlastiti cloud DNS firewall koji lako pretvara DNS server u DNS firewall, zbog čega nema potrebe za dodatnim vanjskim softverom ili hardverom.

Osigurajte se enkripcijom i dvofaktorskom autentifikacijom

Iako bi već trebala biti uobičajena pojava, dvofaktorska autentifikacija to u mnogim situacijama nije, tako da nije naodmet još jednom naglasiti da je ovo presudna stavka kada je riječ o održavanju organizacijske IT sigurnosti. Traženje onog dijela podatka koji posjeduje samo korisnik (kao što je kod dobijen putem SMS-a ili e-maila) ključna je komponenta zaštite protiv napada pomoću hakiranih lozinki. Zaštita podataka također zahtijeva enkripciju i propisno čuvanje ključeva za tu enkripciju. Ako nije implementirano propisno čuvanje ključeva, dešavaju se slučajevi poput onog prošlogodišnjeg u Dropboxu, prilikom kojeg je u javnost pušteno 70 miliona hakiranih lozinki i korisničkih e-mail adresa.

Sprečavanje gubitka podataka

Procjenjuje se da će do 2020. godine digitalni svijet dosegnuti nevjerovatnih 44 zetabajta podataka; međutim, treba nam svima biti jasno da što više podataka stvorimo, to će ih biti teže zaštititi. Upravo zbog toga Justin Jones, IT menadžer u kompaniji Granite Ridge Builders, zagovara upotrebu softvera za zaštitu podataka kao ključnog elementa u održavanju organizacijske IT sigurnosti. Naime, ovakav softver omogućava detekciju i prevenciju nedozvoljenog slanja podataka van kompanije, a ukoliko osjetljivi podaci ipak budu ugroženi, njihove rezervne kopije i dalje će biti održavane i sačuvane.

Informatičko-analitička sigurnosna mreža

S obzirom na to da cyber kriminalci postaju sve sofisticiraniji u metodama napada, nije pitanje da li će, nego kada će i vaša kompanija biti predmet njihovog upada. Ključ za održavanje sigurnosti leži u korištenju informatičke sigurnosne mreže kako bi se potencijalni haker zaustavio na što je moguće brži način i, što je najbitnije – prije nego što nastane prevelika šteta. Ovakvu sigurnosnu mrežu omogućit će vam cyber analitika, omogućavajući vašem sigurnosnom timu otkrivanje hakera koji su možda već probili sistem odbrane i koji se kriju usred mrežnih podataka vaše kompanije. Kao što Stu Bradley, potpredsjednik za cyber sigurnost u SAS-u, objašnjava: “Upotrebom sofisticiranih automatiziranih algoritama koji mogu brzo pročešljati mrežu, sigurnosni sistem i relevantne poslovne podatke, sigurnosna analitika omogućava kompanijama da identifikuju cyber uljeza tako što će otkriti sumnjive mrežne aktivnosti koje bi inače prošle neopaženo.”

Edukacija, edukacija, edukacija

I na kraju, vrijedi napomenuti da do većine unutrašnjih prijetnji dolazi zato što zaposlenici s manjkom obrazovanja o IT sigurnosti kliknu zlonamjerne linkove ili posjete zaražene web-sajtove. Prema istraživanju TechRepublica, svaka deseta web-stranica biva zaražena virusima koji se skidaju na firmin računar bez znanja zaposlenika, nakon same posjete zaraženom web-sajtu ili klikanja lukavo osmišljenog lažiranog prozora za download neke “korisne” aplikacije. Između ostalog, zaposlenici bi trebali izbjegavati posjete piratskim web-sajtovima s računara kompanije, zatim bi trebali koristiti jake lozinke i redovno ih mijenjati te ne pristupati poslovnim materijalima preko javne Wi-Fi mreže bez korištenja VPN-a.

Nadgledanje zaposlenika

Platforme za detekciju unutrašnjih prijetnji poput Teraminda omogućavaju kompanijama da nadgledaju i prate ponašanje zaposlenika, aktivirajući upozorenje svaki put kada dođe do prodora u korporativnu bazu podataka. Stručnjaci poput Isaaca Kohena, direktora Teraminda, smatraju da bi u današnjem poslovnom svijetu trebala biti obavezna upotreba programa koji se bore protiv unutrašnjih sigurnosnih prijetnji, iz prostog razloga što previše ljudi ima pristup osjetljivim podacima.