Izazovi razmjene podataka u pametnim gradovima
Dijeljenje podataka je neizbježna pojava u pametnim gradovima i gradskom nadzoru. Iako odabir “idealnog” sistemskog okvira za dijeljenje podataka može predstavljati izazov, to se uz saradnju svih uključenih strana može uraditi tako da bude korisno za sve njih
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com
Pametni gradovi postali su realnost ponajviše zahvaljujući internetu stvari. To je rezultiralo prikupljanjem velike količine podataka, od kojih većina biva neiskorištena. Implementiranje dobrog sistemskog okvira za dijeljenje podataka u pametnim gradovima kako bi se oni dijelili između različitih organizacija i institucija omogućit će gradovima da postanu pametniji, sigurniji i efikasniji. Kada je u pitanju gradski nadzor, dijeljenje podataka postalo je bitan dio omogućavanja pristupa neophodnim informacijama za sve relevantne strane u ovoj oblasti. Međutim, prepreke za njegovo provođenje su vladine regulative i zabrinutost o zaštiti privatnosti. Radeći transparentno i u skladu s regulativama, pametni gradovi mogu implementirati sistemski okvir za dijeljenje podataka od kojeg imaju koristi građani, kompanije i grad kao cjelina.
“Idealan” sistemski okvir
Savršen sistemski okvir za dijeljenje videonadzornih podataka u pametnim gradovima trebao bi biti osmišljen tako da donosi prednosti i ekosistemu pametnog grada i strankama uključenim u taj proces. Te stranke se protežu od raznih vladinih agencija i organizacija do kompanija, zajednica i stanovnika grada. Sistemski okvir bi svakom učesniku u razmjeni podataka trebao omogućiti da zadrži kontrolu nad svojima podacima. Istovremeno, okvir treba biti uvezan s različitim sistemima koji su pod kontrolom aktera razmjene podataka. “U pametnom gradu sistemski okvir za razmjenu podataka mora imati ugrađene sigurnosne dozvole kojima se može ući u trag i koje vlasnicima omogućavaju da dijele različite vrste podataka, zavisno od agencije ili osobe koja im pristupa. Pristup svim dijeljenim podacima mora se moći upratiti radi inspekcija, uz potpunu transparentnost svih strana koje su imale dodira s njima, te se mora moći otkriti kada i pod čijim ovlaštenjem im je pristupano”, kaže Giovanni Gaccione, šef odjela za prakse u oblasti prava i javne zaštite u Genetecu.
Kako savjetuje Stuart Rawling, marketinški direktor u Pelco by Schneider Electricu, bitno je da svaka općinska organizacija ima strukturiranu politiku vezanu za ovo, uz informacije i savjete iz svih institucija. “Ove institucije, kako interno tako i eksterno, moraju uskladiti razumijevanje dijeljenja podataka i pravnih implikacija. Najbolje prakse trebale bi početi od liste podataka koje je prihvatljivo dijeliti (npr. lista osoba s kriminalnim dosjeom), a ne od crne liste podataka koji se ne smiju dijeliti (npr. broj socijalnog osiguranja). Na ovaj način početna tačka je da se ne dijele podaci za koje bi se subjektivno moglo reći da nisu osjetljivi, ali koji bi se kasnije mogli pokazati kao takvi”, kaže on. Ron Grinfeld iz Odjela za razvoj globalnog poslovnog marketinga za korporativnu sigurnost u FLIR Systemsu predlaže dizajn zasnovan na API-jima koji bi omogućio podatkovne integracije ne samo s novoimplementiranim digitalnim/podatkovnim sistemima nego i sa starijim sistemima.
Javno i privatno djeljenje
Osim toga, savršen sistemski okvir trebao bi podržavati veliki protok podataka koje prikupljaju razni senzori te omogućiti i javno i privatno dijeljenje podataka. “Ovaj sistemski okvir bi se trebao moći proširiti s tradicionalnih gradskih korisnika i omogućiti podršku za nove tipove kreatora vrijednosti i stranki”, dodaje on. Prema Fan Yangu, menadžeru za vertikalna rješenja u Hikvision Digital Technologyju, inteligentni sigurnosni uređaji imaju bitnu ulogu u pametnim gradovima u pogledu snimanja relevantnih objekata i informacija. Ti uređaji šalju podatke u centralu kako bi se analizirali i pohranili u strukturirane baze videopodataka. “Ovi korisni podaci će se prikazati na zahtjev u okviru različitih sistema u pametnom gradu, kao što su oni u saobraćaju, javnoj sigurnosti, upravljanju gradom i okruženjem itd.”, kaže Yang. Kada je u pitanju videonadzor, budući da se video prebacuje u baze podataka i zatim kombinuje s algoritmima koji se koriste u različitim industrijama, Yang ističe da ti podaci mogu pomoći u inteligentnim operacijama, menadžmentu i pružanju usluga. “Prema tome, neophodna komponenta idealnog sistemskog okvira trebala bi uključivati inteligentne AI uređaje za snimanje podataka te centar za analizu i pohranu podataka i otvoreni sistem za dijeljenje podataka”, dodaje on.
Izazovi u pronalaženju “idealnog” okvira
Regulative na federalnom, državnom i lokalnom nivou mogu predstavljati izazove za implementiranje sistemskog okvira za dijeljenje podataka, što uključuje i zabrinutost javnosti zbog potencijalnog ugrožavanja privatnosti. Međutim, prema Gaccioneu, sam gradski nadzor se ne susreće s mnogo prepreka pri dijeljenju podataka sve dok se poštuju određeni protokoli za zaštitu privatnosti i podataka te ako se podaci snime na javnim lokacijama. Razlog za ovo je taj što se većina snimljenog materijala u gradovima, ako ne i sav materijal, odnosi na javne lokacije. “Privatnost i regulative ulaze na scenu kada neko kombinuje te videopodatke s ličnim podacima, što od generičkog javnog videa stvara video o nekome ili nečemu. Dijeljenje videonadzora prije dodavanja ličnih podataka omogućava lakšu distribuciju i saradnju”, kaže Gaccione.
GDPR je početkom ove godine podigao mnogo prašine u medijima zbog načina na koji mijenja oblast zaštite privatnih podataka i jednakosti ljudi širom Evrope. Ipak, regulative koje sadrži nisu sasvim nove. “Mnoge zemlje u Evropskoj uniji i ostatku svijeta već decenijama su imale regulative o zaštiti podataka i privatnosti pojedinaca. Međutim, ponekad su praktično bile neprovodive u drugim državama – GDPR je istaknuo i zacementirao posljedice njihovog nepridržavanja na širem međunarodnom području. Ovo je donijelo prisilnu promjenu ponašanja na globalnom nivou iako se regulative primjenjuju samo na građane Evropske unije. Jedna od komponenti GDPR-a je pravo pojedinca da podaci o njemu budu uklonjeni iz relevantnih baza podataka. Kako bi se pridržavalo ovoga u oblasti gradskog nadzora, moraju postojati procedure za adekvatno odgovaranje na te zahtjeve i njihovo istraživanje te za reakciju na njih zasnovanu na radnim protokolima organizacije”, objašnjava Rawling. Rizici povezani s prikupljanjem, dijeljenjem i zloupotrebom podataka također predstavljaju veliki izazov – to uključuje pravne i cyber sigurnosne rizike te druge upade koji mogu dovesti do gubitka i krađe podataka. “Osim toga, kompetitivni rizici su također izazov, pri čemu se u dijeljenim podacima mogu naći kompetitivni faktori i informacije koje mogu upasti u pogrešne ruke”, kaže Grinfeld. Kako bi se prevazišli ovi izazovi, on preporučuje da se sistemski okvir za dijeljenje podataka izgradi na arhitekturi koja može ispuniti ciljeve idealnog okvira, ispunjavajući potrebe za kontrolom podataka, dijeljenjem i otpornošću na hakerske napade.
Prednosti i budućnost
Jedna od prednosti sistemskog okvira za dijeljenje podataka bila bi veća svijest o sigurnosti i javnim operacijama koje se odvijaju u stvarnom vremenu. “Drugim riječima, riječ je o korištenju konsolidacije podataka radi stjecanja boljeg uvida u to šta se dešava u stvarnom vremenu, što omogućava bolje donošenje odluka i efikasnije upravljanje sigurnosnim događajima”, kaže Grinfeld i napominje da će korištenje velikih podataka u budućnosti postati trend. To će uključivati pametno procesiranje konsolidovanih podataka, što bi moglo pomoći u detektovanju i analiziranju raznih obrazaca, nepravilnosti, trendova i ponašanja koja imaju direktan utjecaj na ciljeve povezane sa sigurnošću i javnom zaštitom. “Spomenuti način korištenja podataka može donijeti razne prednosti, počevši od sposobnosti identifikovanja problematičnih slučajeva korištenja podataka do efikasnijeg rada vlada i općinskih agencija širom grada. Gradovi će htjeti da postoji sposobnost predviđanja sigurnosnih događaja prije nego što do njih dođe, što bi im omogućilo da u pojedinim slučajevima potpuno spriječe njihovo izbijanje, dok bi u drugim slučajevima postigli bolje ishode. To je budućnost prema kojoj svi idemo”, kaže on. Iako se mnogi sistemski okviri za dijeljenje podataka danas vrte oko ideje masovne pohrane podataka, Gaccione vjeruje da taj cilj za sada nije realan za većinu organizacija. Međutim, on bi mogao biti dio naše budućnosti. “Vjerujem li da ćemo jednog dana imati ‘skladište’ ili ‘jezero’ podataka po gradu? Naravno, nadam se da hoćemo, ali stvarnost je da svaki akter drugačije čuva podatke. To ima manje veze s tehnologijom nego sa specifičnom situacijom u kojoj se koriste podaci”, kaže on.
Sistemski okviri za budućnost
Kada je riječ o gradskom nadzoru, Yang vjeruje da će kontinuirani razvoj i napredak vještačke inteligencije, velikih podataka i cloud računarstva u budućnosti učiniti prikupljanje podataka preciznijim i efikasnijim. “Efikasno prikupljanje podataka će omogućiti brže generisanje izvještaja, koji se mogu dijeliti u različitim područjima pametnog grada. Osim toga, to će čitavom sistemu omogućiti da se brže prilagođava i podešava”, smatra Yang. U budućnosti će dijeljenje podataka biti veliki dio pametnih gradova i gradskog nadzora te će od velikog značaja biti poznavanje načina kako da se ono iskoristi. Iako postoje ograničenja koliko se podataka može dijeliti i s kime, uz adekvatan sistemski okvir mogućnosti su neograničene.
Detaljniji pogled na dijeljenje podataka i gradski nadzor
Potpredsjednik marketinga u CNL Softwareu Adlan Hussain govorio je o nekim neophodnim komponentama “idealnog” sistemskog okvira za dijeljenje videonadzornih podataka koje mogu omogućiti njegov pozitivan utjecaj na gradski nadzor. Prema njemu, budućnost videonadzora u pametnim gradovima bit će izgrađena oko partnerstava i memoranduma razumijevanja između određenog broja aktera unutar gradova. “Ove inicijative za implementaciju okvira će zahtijevati platformu koja omogućuje višesistemsku integraciju, nezavisno od toga ko je proizvođač sistema. One će također omogućiti postepenu integraciju tehnologija koje se nadopunjuju, kao što su prepoznavanje registarskih tablica, prepoznavanje lica i videoanalitika”, kaže Hussain i navodi sljedeće komponente kao neophodan dio idealnog sistemskog okvira za dijeljenje podataka te objašnjava na koji način će one pozitivno utjecati na pametne gradove:
• Konsolidacija videa: Programi sigurnih gradova se provode u fazama, a jedna od prvih je integracija tehnologije unutar velike organizacije u gradu – to se obično odnosi na policijske snage. Njihova želja je da uvežu svoje različite videosisteme. Naprimjer, grad Atlanta u saveznoj američkoj državi Georgiji je proteklih godina uložio u određeni broj nadzornih sistema kako bi policiji i profesionalcima u oblasti javne sigurnosti omogućio pristup vizuelnim podacima mnogo prije nego što interventni timovi stignu na mjesto događaja.
• Prikupljanje podataka: Instantni pristup velikom broju “očiju na terenu” brzo postaje ključni dio nadzornih centara. To se zatim proširuje na druge tehnologije u cilju održavanja reda i zakona na osnovu kvalitetnih podataka, pri čemu su oni ključni faktor proaktivnog korištenja nadzora.
• Saradnja: Jedna od najefikasnijih metoda povećanja kvaliteta podataka dostupnih vladinim agencijama je implementacija centra za integraciju kamera. Ovaj model pomaže u smanjenju troškova osiguravanja videa za sve uključene agencije.
• Javno-privatno partnerstvo (JPP): Hussain ističe da su u CNL-u uočili da se njihovi kupci prebacuju na PPP.
• Prediktivni nadzor: Mogućnost primjenjivanja analitike na podatke o određenim događajima, što omogućava bolje predviđanje incidenata i korištenje resursa u cilju adekvatnog odgovora na njih.
Kako gradove učiniti sigurnijim i pametnijim?
Svi znamo da dijeljenje podataka gradove može učiniti sigurnijim i pametnijim, ali kako? Genetecov šef Odjela za prakse u oblasti prava i javne zaštite Giovanni Gaccione navodi primjere toga gdje se nalazimo danas, a gdje bi nas u budućnosti dijeljenje podataka moglo odvesti. On objašnjava da danas, nakon što se desi saobraćajna nesreća, hitna služba dobija poziv od nekoga ko je bio uključen u nesreću ili joj je svjedočio. Nakon toga policijski tim se šalje na teren da izvrši uvid u događaj i napravi izvještaj o njemu. Policija će zatim imati pristup kamerama u području u kojem je došlo do nesreće te će moći pregledati njen video. Poslije toga policija će početi sastavljati sliku incidenta i istraživati ga.
Zamislimo da će u budućnosti postojati zajednički sistem Ministarstva saobraćaja i policije. Kada hitna služba dobije poziv od nekoga ko je učestvovao ili svjedočio saobraćajnoj nesreći, operaterov sistem automatski prosljeđuje video snimljen na lokaciji incidenta i u vrijeme kada je do njega došlo. “S obzirom na to da Ministarstvo saobraćaja dijeli pristup svojim sistemima za autobuse i vozove, možemo vidjeti i snimak s ostalih kamera oko mjesta incidenta. Snimak s autobusa s kamerama koji je bio blizu mjesta događaja automatski se prosljeđuje na ekran operatera. Na videu s tog autobusa operater ili policija mogu vidjeti više detalja o incidentu, kao i eventualni broj registarske tablice i smjer kretanja počinioca. Sistem zatim može početi prosljeđivati video s kamera koje su dio javno-privatnog partnerstva, kao i s kamera s autobuskih stanica i raskrsnica. Na taj način se omogućava uvid u čitav film o incidentu, kao i u dodatne podatke o osumnjičenima”, kaže on. Isti podaci s kamera se zatim mogu podijeliti s brojnim drugim agencijama, a ne samo s agencijom koja je postavila kameru, dodaje on. “Iste kamere s odgovarajućim sistemskim okvirom mogu pomoći gradovima da poberu brojne prednosti. Ukratko, suština je to da video ili podaci neće više biti alat policije ili Ministarstva saobraćaja nego alati gradova, pri čemu će pomoći u ostvarivanju sigurnijih i pametnijih urbanih zona”, zaključuje Gaccione.
