Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali da se pri tome u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Opasnost je postojeća ili moguća situacija koja može prouzrokovati povredu, gubitak i/ili uništavanje kako tijela i života tako i materijala i opreme.

Stanje

Pod stanjem se podrazumijeva vrsta i stepen fizičke i psihičke spremnosti osoblja i materijala. Stanje korištenog materijala može također znatno utjecati na rizik pojedinačnih akcija, npr. ako na automobilu imamo ljetne gume po zimi.

Vjerovatnoća nastanka

Opisuje vjerovatnoću nastanka nekog događaja. U redoslijedu koriste se sljedeći pojmovi:

• nije vjerovatno – vjerovatno
• rijetko – često
• povremeno

Posljedica

Najčešće opisuje obim povrede tijela i oštećenja korištenog materijala. U navedenom redoslijedu najčešće se koriste sljedeći pojmovi:

• zanemarena (prva pomoć ili jednostavan ljekarski tretman su dovoljni, materijal je još upotrebljiv…),
• ograničena (lakše povrede, nekoliko dana radno nesposobni, manja oštećenja materijala),
• kritična (znatne i kontinuirane povrede, koje mogu biti trajne, znatna oštećenja na materijalu, znatan utrošak za popravku),
• katastrofalna (gubitak života ili teške povrede sa trajnim oštećenjem i invaliditetom, krupno oštećenje materijala ili totalna šteta).

Rizik

Rezultat je manipulacije vjerovatnoćom nastanka (s posljedicama). Može se dogoditi da neki događaj u klasifikaciji „nije vjerovatno“, ali s katastrofalnom posljedicom predstavlja veći rizik nego česti događaj sa zanemarenom posljedicom. Za proračunavanje pojedinačnih rizika najbolje je uspostaviti tabelu vjerovatnoća nastanka i posljedica:

E – ekstremno visok (zadatak se više ne može izvršiti)

V – visok (zadatak se samo uslovno može izvršiti, izrazito smanjenje učinka)

S – srednji (zadatak se može samo umjereno izvesti)

N – nizak (mali ili nikakav utjecaj na izvođenje zadatka)

Izloženost

Frekvencija i/ili vremenski interval u kojem su osoblje i materijalna sredstva izloženi opasnosti.

Kontrole

Poduzete mjere kako bi se minimizirao rizik.

Menadžment rizika

U najkraćem bismo mogli reći da je to primjena i provođenje sljedećih koraka:

• identificiranje opasnosti
• sve tekuće i buduće mjere moraju biti uključene
•  procjena opasnosti
• pojedinačna procjena opasnosti i određivanje rizika
• izrada mjera za smanjenje rizika
• izrada mjera za svaki rizik (sa različitim varijantama)
• određivanje preostalog rizika
• donošenje konačne odluke

Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali tako da se u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera. Kod direktnog suzbijanja opasnosti do uspjeha nas može dovesti samo dobra fizička i psihička priprema.

Uspjeh se mora moći mjeriti. Mjereći stepene uspjeha, postići ćemo da se možemo konstantno razvijati i izgrađivati na stečenim iskustvima. Menadžment rizika mora postati stalni proces razmišljanja.

Radna tehnika

Različiti, odnosno individualni su pristupi pojedinačnim izazovima i načinima na koji se oni pretvaraju u upotrebljiva rješenja. Optimalna infrastruktura i tehnička pomagala neće nam stajati uvijek na raspolaganju, a uprkos tome, od nas će se uvijek tražiti da dođemo do odluke čak i u veoma nezgodnim vremenskim i drugim okolnostima. Što je veća akcija i tim kojim upravljamo, to će teže biti pravovremeno iznaći sveobuhvatnije rješenje. To što ćemo nekada imati više ljudskih i tehničkih resursa, više empirijske vrijednosti, ne znači da ne moramo dosljedno, precizno i disciplinovano upravljati.

Ček-lista: Osmatranje pješice

Promatranje rute:

Da li je pomicanje formalno ili neformalno?

Može li se prognozirati dionica ili vrijeme?

Da li je ta dionica najkraća?

Je li prisutna minimalna opasnost?

Gdje su tačke opasnosti?

Da li se utvrdila alternativna dionica (rezervna ruta) u slučaju zatvaranja ili drugih ometajućih događaja na glavnoj dionici?

Jesu li utvrđena sigurna mjesta ili lokacije (luke) u slučaju prisilnih pauza zbog uznemiravajućih događaja na dionici?

Da li smo odabrali kontrolne tačke na dionici i dogovorili dodijeljene kodove sa kontrolorima dionice?

Može li nas službeno vozilo uporedo pratiti?

Koja je najbolja ruta za evakuaciju?

Najbliže dežurne službe: Naziv, adresa, broj telefona, radno vrijeme, vrijeme vožnje za hitne službe, vrijeme vožnje, rute vožnje.

Postoje li fizički rizici kao što su: loša sposobnost kretanja, naporna dionica pješačenja, opasni psi i sl.

Sigurnosna mjesta: vrsta, lokacija, odgovorna osoba, kontakt.

Budite oprezni u vezi sa: sumnjivim predmetima, novim građevinama, popravkama i gradilištima (mogle bi biti sakrivene eksplozivne naprave), kantama za smeće i kontejnerima, papirnim i plastičnim kesama, podršci s kojom raspolažemo, dodatnom osoblju koje nam stoji na raspolaganju za kontrolu okupljanja mase te strateškoj postavljenosti osoblja za sigurnost duž rute.

Uspjeh je zagarantovan samo ako sve osobe uključene u proces naše mjere i naredbe provedu dosljedno. Ako dosljedno djelujemo, protivničkoj strani će biti veoma teško da djeluje protiv nas. Ukoliko naše ciljeve dosljedno slijedimo, onda imamo najveće šanse da iste i postignemo. No, bez obzira na to koje mjere preduzimali, vlastitu sigurnost ne smijemo nikad zanemariti

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Načela su praktična pomagala koja pomažu da u svakodnevnom upravljanju ne bismo trošili vrijeme i da bismo stalno bili usmjereni ka ciljevima koje moramo postići. Svaki vođa mora sam odlučiti koja načela želi primjenjivati i prema kojem prioritetu. Mnogi pojmovi će vam biti poznati zato što su u direktnoj vezi sa našim načinom rada, ali i načinom rada protivničke strane. Uvijek moramo imati na umu da ako želimo nadvladati protivničku stranu, moramo se stalno prilagođavati spram njenog načina rada. Dakle, za uspjeh u poslovima bliske zaštite ličnosti imajmo na umu sljedeće:

Fleksibilnost

Trajne promjene u svakodnevnom djelovanju nisu dobre. Ali fleksibilnost komande i svakog člana našeg tima je neophodna. Pogotovo što se dinamika uvijek može narušiti aktivnostima štićene osobe ili mogućim djelovanjem protivničke strane. Svaki vođa operacije treba članovima tima dati jasan nalog koji dozvoljava fleksibilnost djelovanja, jer se time u neku ruku garantuje i sigurnost. Što smo fleksibilniji, protivnička strana će nas teže pročitati.

Jednostavnost

Odluka treba biti jasno i jednostavno formulisana i prezentirana, čime dobijamo veće garancije da će ona biti shvaćena i provedena u djelo. Posebno se to odnosi na situacije kada smo pod stresom ili utjecajem agresivnog djelovanja protivničke strane. Tada jedino funkcionišu jednostavne komande i mjere. Na kraju, za jednostavne mjere potrebno je manje pripreme i koordinacije.

Dosljednost

Uspjeh je zagarantovan samo ako sve osobe uključene u proces naše mjere i naredbe dosljedno provode. Ako dosljedno djelujemo, protivničkoj strani će biti veoma teško da se probije i djeluje protiv nas. Ukoliko naše ciljeve dosljedno slijedimo, onda imamo najveće šanse da ih i postignemo.

Vlastita zaštita

Bez obzira na to koje mjere preduzimali i u kojim vremenskim okvirima, vlastitu zaštitu ne smijemo nikad zanemariti i toga uvijek moramo biti svjesni. Ako smo povrijeđeni ili ranjeni (čak i smrtno), nećemo biti u mogućnosti nikome pomoći, a shodno situaciji čak možemo biti i teret za akciju.

Ekonomičnost resursa

Umajte uvijek na umu da naši resursi nisu neograničeni. Kako god to izgledalo tokom pripreme i izvođenja akcije, resursi su samo privremeni, tj. uslovni. Gorivo koje koristimo će kad-tad nestati, municija također, pa će i učinak svakog pojednica veoma oslabiti. Zato resursima moramo posvetiti mnogo pažnje, moramo pažljivo planirati i imati na umu mnoge nepredviđene stvari, kao i sposobnosti i učinke svakog pojednica. Prečesto se događa da osobe u prvim danima previše uzimaju zadataka, a nakon toga više ne budu potpuno učinkoviti jer im nedostaje sna, odmora ili opskrbe.

Anterfile (pozicionirati negdje na 2 str. na vrhu)

Komanda za akciju

Komanda za akciju mora u svako doba biti u našim rukama. Ukoliko se to dogodi, druge osobe će određivati dalji tok naše akcije, a mi ćemo onda biti prisiljeni da se tome prilagodimo. Međutim, postoje metode koje nam mogu pomoći da zadržimo ili ponovo dobijemo komandu. To su: detaljno planiranje i djelovanje, zaštita od iznenađenja, ekonomičnost resursa i formiranje rezervi, čuvanje tajnosti i obmana te brzo i fleksibilno djelovanje.

—————————————

Iznenađenje

Iznenađenje uvijek mora biti na našoj strani i moramo učiniti sve da ni na koji način mi ne budemo iznenađeni. Ukoliko je moguće, potrebno je iskoristiti svu pomoć tehničkih sistema zaštite.

Mobilnost

Od izuzetne važnosti je konstantno održavati našu mobilnost, koju ne smijemo ni ustupiti niti izgubiti. Moramo pažljivo planirati našu mobilinost, održavati je i u slučaju nužde iskoristiti je u našu korist, kako pješice tako i motorizovano.

Menadžment rizika

Menadžment rizika je taj koji procjenjuje opasnosti i prijetnje. On tretira sve rizike, od mogućih vjerovatnoća njihovog nastanka i mogućih posljedica koje mogu proizvesti na naše djelovanje ili život, te definiše mjere za adekvatan odgovor. Zapamtite, razmatranje rizika je sastavni dio svake odluke! Rizik se može podijeliti shodno opasnostima koje nam prijete od protivničke strane na dva glavna „tipa“:

Rizici protivničke strane – misli se na razmatranje svih opasnosti koje dolaze sa bilo koje protivničke strane, i neovisno o tome da li su usmjerene direktno ili indirektno na nas ili naše štićene osobe. Te opasnosti i prijetnje uvijek se pokreću s namjerom, što implicira da je protivnička strana uložila dosta energije, vremena i resursa, a naš zadatak je da ih razmotrimo, suzbijemo ili potpuno odbijemo planiranjem različitih mjera sigurnosti.

Rizik uopćeno ili rizici bez namjere, tj. ona vrsta rizika koja obuhvata sve opasnosti i prijetnje koje na nas mogu djelovati bez utjecaja protivničke strane. To su nezgode i događaji koje su izazvali ljudi ili tehnika i koji u osnovi ne odaju zle namjere, ali koji nas ili naš zadatak mogu dovesti u opasnost. Protiv ove vrste rizika koristimo sveobuhvatne mjere sigurnosti, pri čemu uključujemo sve članove tima. Sve uključene osobe moraju konstantno težiti ka tome da se svi mogući rizici minimiziraju i da predložene mjere prevencije budu adekvatne.

Proces upravljanja reguliše aktivno upravljanje mjerama zaštite osoba. Na nama je da sve do detalja isplaniramo i pripremimo. Ipak, ni najbolji koncept operacije ne može sve predvidjeti. Kada je mjera jednom pokrenuta, praksa je u mnogo slučajeva pokazala da su uvijek moguća odstupanja

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Svi procesi koje se odvijaju unutar tima treba nastojati opisati. Sve tokove i djelatnosti neophodno je jednostavno i strukturirano prikazati. Ovisno o načinu rada, u tome se mogu koristiti i specijalni simboli ili geometrijski oblici za pojedinačne korake. U suštini je riječ o procesu: ulaz (input) – djelatnosti/subprocesi – izlaz (output).

Input

Ulaz predstavljaju definisani proizvodi iz prethodnih procesa (npr. zahtjev za ponudu).

Djelatnosti

Pod ovom stavkom opisuju se radne etape ili se one dijele u druge potprocese. Iz ovoga mogu nastati tzv. međuproizvodi, koji su neophodni za nastavak posla.

Output

Definišu se proizvodi koji „napuštaju“ naš opisani proces (npr. gotova ponuda sa grubim konceptom).

Procesi upravljanja prilikom zaštite osoba

Procesi se mogu podijeliti u pomoćne procese i procese upravljanja, pri čemu pomoćni procesi mogu također prije početi, a zatim teći paralelno sa ključnim procesima. Ovisno o organizaciji i načinu rada, procesi se mogu i moraju definisati i svrstati.

Pomoćni procesi su:

• proces analize (služi za utvrđivanje potrebe za djelovanjem)
• proces podrške (služi za upravljanje informacijama, resursima i logistikom)
• proces dorade (izvlačenje pouka)

Ključni procesi su:

• proces planiranja (služi za planiranje konkretnih ili mogućih mjera)
• proces upravljanja (služi za vođenje tekuće akcije)

Proces analize

Ovaj proces omogućava vođi operacije da prijevremeno prepozna neophodnu potrebu za djelovanjem, što najčešće protiče neovisno, a dobivene informacije će poslužiti svim članovima tima kao dragocjena baza. Da bi se analiza mogla kvalitetno uraditi, prvo se mora definisati ciljano stanje. Nakon toga aktuelna situacija se mora analizirati te kvalitativno i kvantitativno ocijeniti, za što će nam često biti potrebni i dodatni izvori informacija. Istovremeno, neophodno je pismeno bilježiti razvoj situacije, kako zbog vlastitih mjera sigurnosti, tako i zbog eventualnih aktivnosti protivničke strane.

Evaluacija odstupanja

Pod ovim se misli da je potrebno istražiti uopće potrebu za djelovanjem. Eventualna planiranja se mogu prilagoditi ili u ekstremnom slučaju se moraju pokrenuti trenutne mjere ili samo oglasiti alarmi. Nakon toga dolazimo do tzv. procesa podrške, tokom kojeg se regulišu i na odgovarajući način opisuju sva pitanja vezana za logistiku, resurse i prikupljanje informacija. Kada smo to obuhvatili, spremni smo za fazu planiranja, koja kao ključni proces služi za sveobuhvatno planiranje i pripremu pojedinačnih mjera zaštite osoba. Postupanje je analogno iznad opisanim djelatnostima upravljanja.

Sam proces upravljanja reguliše aktivno upravljanje mjerama zaštite lica. Na nama je da sve do detalja isplaniramo i pripremimo. Ali, ipak ni najbolji koncept operacije ne može sve predvidjeti. Kad je mjera jednom pokrenuta, praksa je u mnogo slučajeva pokazala da su uvijek moguća odstupanja. Ukoliko do njih dođe, neophodno je da vođa operacije preuzme aktivnu inicijativu i upravljanje. Ako je riječ o manjim izmjenama, njih ćemo rješavati „u hodu“ bez prekidanja toka operacija. Ali, ukoliko se radi o velikim izmjenama, potrebno je razmisliti o prekidanju operacije i ponovnom okupljanju tima i njegovu uvođenju u novu fazu planiranja. Također, proces se prekida ako ciljevi nisu postignuti i ako nam je za njihovo izvršenje neophodna nova temeljna odluka. Proces planiranja se najčešće provodi samo jedanput, a proces upravljanja se neprestano ponavlja, zavisno od razvoja situacije.

Proces dorade

U ovom procesu se sva iskustva i spoznaje iz prethodnih operacija sistematski obuhvataju i obrađuju. S jedne strane, iz toga možemo izvući pouke da bismo sljedeći put bolje ili efektivnije uradili zadatke, a s druge strane da se iz detaljnije analize mogu bolje otkriti i utvrditi moguće aktivnosti protivničke strane. Ovaj proces se kod zaštite lica mora provesti za sljedeća tri područja: strategija (koncept operacije, osnovna strategija itd.), taktika (primijenjene mjere zaštite lica), ekonomičnost (budžet, naknadni obračun, mogući potencijal uštede itd). Načelno gledano, mogu se pojaviti dvije vrste odstupanja od aktuelnog, odnosno ciljanog stanja:

Neuobičajena odstupanja – koja se pojavljuju samo jednom ili neredovno, i ona su uglavnom nebitna za načelno poboljšanje kvaliteta. Međutim, s taktičkog gledišta, upravo u ovim odstupanjima dobivamo više mogućnosti da ranije otkrijemo moguće aktivnosti protivničke strane.

Sistematska odstupanja – koja se utvrđuju na temelju frekvencije nastanka. Ona nas u većini slučajeva vode do sveobuhvatne analize radi poboljšanja ili čak standardiziranja toka. Dobijeno znanje i spoznaje moraju doprinijeti poticaju i poboljšanju na svim nivoma, i u cijelom timu, a pogotovo jer se to može odraziti na područja kao što su procesi, operacije/mjere, obuku/trening, te organizaciju i budžet. Rezultat ovog procesa uvijek je izvještaj koji se sastoji od činjenica, konstatacija, pouka i mogućih prijedloga za promjenu.

Putem naloga primalac će saznati radni nalog prema kojem će se usmjeriti sve radnje i aktivnosti. Radni nalog čini centralni dio sadržaja i može biti predstavljen u pismenoj i/ili grafičkoj formi. Često čak i najjednostavnije ilustracije ili grafički prikazi mogu olakšati sudionicima da brže razumiju radni nalog i prema njemu formiraju ukupnu sliku činjeničnog stanja, zadataka i obaveza koje se od njih traže

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

U prošlom tekstu govorili smo više o tome kako najefikasnije iskoristiti vrijeme planiranja i realizacije. Naglasili smo da postoje određeni uvjeti koji su neophodni kako bi naše planiranje bilo precizno i učinkovito. U ovome broju nastavit ćemo sa istom temom, ali i reći nešto više o daljnjim fazama u realizaciji naših planova i koncepata u procesima bliske zaštite.

Razvijanje

U takozvanoj fazi „razvijanja“ na temelju radnih naloga se razvijaju i sastavljaju pojedinačni koncepti, planovi operacije i naredbe, kao i pismeni nalozi za administrativna i pitanja logistike. Pismeni koncept operacije čini osnovu za pojedinačne detaljne planove. Koncepti se najjednostavnije strukturiraju sljedećim redoslijedom: Situacija/orijentacija, Radni nalog, Zadaci, Posebnosti, Lokaliteti/dosežnost, Prilozi.

Situacija/orijentacija

Posredstvom ovog dijela plana primalac će dobiti sve neophodne informacije o čemu će se uopće raditi, kakva je akcija i plan u pitanju, kakvo je okruženje itd. U normalnom slučaju to će sadržavati sljedeće:

• Dobiveni nalog sa oznakom vremena,
• Kratak opis štićene osobe (pozadina, fizičko i psihičko raspoloženje itd.),
• Uključeni ciljevi zaštite,
• Mogućnosti protivničke strane (trenutno stanje, mogući razvoj situacije, motivacija itd.),
• Resursi (formativni okvirni uslovi),
• Mogući partneri (saradnja s policijom, drugim partnerima, konkurentima itd.),
• Vrijeme/okolina (ukoliko utječu na izvođenje naloga),
• Željeno konačno stanje nalogodavca.

Radni nalog

Putem ovog dijela primalac će saznati radni nalog prema kojem će se usmjeriti sve radnje i aktivnosti. Radni nalog čini centralni dio sadržaja i može biti predstavljen u pismenoj i/ili grafičkoj formi. Često čak i najjednostavnije ilustracije ili grafički prikazi mogu olakšati sudionicima da brže razumiju radni nalog i prema njemu formiraju ukupnu sliku činjeničnog stanja, zadataka i obaveza koje se od njih traže.

Zadaci

Radni nalog često se usmjerava na cjelokupno trajanje mjere zaštite lica, a nasuprot tome zadaci se mogu podijeliti i prema pojedinačnim fazama. Time postižemo veću slobodu djelovanja i fleksibilnost, a zadaci se usmjeravaju ka konkretnim timovima i određuju ko, šta i kako radi, te na koji način su regulisane odgovornosti. Zadaci obično obuhvataju:

• Osoblje (ko, kako, šta, zadaci, očekivani učinak)
• Materijal i oprema (oružje, vozila, pomoćna sredstva itd.)
• Očekivano konačno stanje (učinak, dokumentacija, odbrana od opasnosti itd.)
• Vremenski omjeri/termini
• Program štićene osobe

Zadaci su u osnovi: izviđanje, pratnja, nadgledanje, zakloni, opservacija, promatranje, kontrolisanje, organizovanje, pomjeranje iz tačke A u tačku B itd.

Posebnosti

U ovom dijelu konceptnog plana regulišu se organizacijska, logistička, taktička i administrativna pitanja, koja ovisno o nalogu mogu biti veoma opsežna:

• Plan operacije (smjena/plan smjena)
• Jelo/opskrba
• Prenoćište (raspored soba, pravila, stanje pripravnosti itd.)
• Novac (budžet za svakog pojedinca, vrste plaćanja, troškovi itd.)
• Odjeća/lična oprema
• Regulisanje zamjenika
• Medicinska pomoć (adrese, bolnice, ljekari, oprema, ljekar prve pomoći, hitna pomoć, po potrebi helikopter itd.)
• Oprema/materijal (raspoloživost, ophođenje, korištenje itd.)
• Komunikacija (brojevi telefona, radiofrekvencije, kodovi, signali itd)
• Identifikacija (pristupnice, iskaznice, kodovi, prepoznavanje štićene osobe, kako će nas ona prepoznati; pažnja: pločice s imenima su neprofesionalne i kriju mnoge opasnosti)
• Ključevi (uprava, rezervni ključ, lokacije na kojima se mogu pronaći)
• Veza s partnerima (policija, spasilačke službe, druge sigurnosne službe itd.)
• Povezanost s kontakt-osobama
• Specijalci za eksploziv (kako dobiti tim specijalaca, koliko vremena je potrebno da dođu na lice mjesta)
• Upute i pravila
• Kontrolne tačke
• Zone opasnosti
• Ključna mjesta
• Regulisanje pažnje (piramida boja, ko je kada u kojem stanju)
• Izvještaj (šta se i kako izvještava, obim, težišta, pismena ili digitalna forma, lokacija)
• Sigurnosno ponašanje (upotreba oružja, borba izbliza, evakuacija itd.)
• Kamuflaža/zavaravanje
• Sljedeća fiksna tačka (linija okupljanja tima, nove upute, novi nalozi itd.)

Lokacije/dostupnost

U ovom dijelu plana daju se vremenski okviri te detaljni podaci o različitim lokacijama i ciljevima zaštite tako da svi članovi timova znaju podatke i da u slučaju nužde mogu samostalno stići do definisane lokacije. Isto tako se definiše gdje će se formirati baza tima, odnosno gdje se nalazi operativna prostorija ili kako se još naziva komandna služba. Uz lokacije se utvrđuju i dostupnosti. Plan treba sadržavati detaljan opis sljedećih komponenti: operativna prostorija (lokacija, dostupnost itd.), štićena osoba, ciljevi zaštite, vođa tima, vođa operacije i nalogodavac (mjesto za nadređenog).

Prilozi

Ovaj dio podrazumijeva skup djelomičnih koncepata i općenito važnih dokumenata koji su doveli do odluke. Također, i dragocjene ček-liste sa izviđanja spadaju u ovo područje. Prilozi mogu sadržavati informacije o nekim pojedinostima vezanim za štićenu osobu, planovima ruta, podjeli tima, alternativnim rutama, vremenskim planovima, uputama (opće i specifične), analizi opasnosti i ocjenama te popunjenim ček-listama.