Perimetarska zaštita

Videoanalitika za zaštitu perimetra

26 Decembra, 2018

Kompanije koje se bave videoanalitikom kontinuirano se fokusiraju na unapređivanje mogućnosti na planu detekcije objekata i njihove klasifikacije s ciljem pronalaska odgovora na izazove zaštite perimetra. Nekoliko ponuđača rješenja iz ove oblasti objašnjava šta se realno može očekivati od analitike videosadržaja (VCA) te koji od njihovih proizvoda mogu poboljšati preciznost detekcije i smanjiti broj lažnih alarma

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Analitika videosadržaja (VCA) i njene mogućnosti automatske detekcije događaja i uzbunjivanja sigurnosnog osoblja donijele su veliki napredak na planu sigurnosti. Postoje objektivna ograničenja u pogledu dužine intervala u kojem ljudi mogu pratiti videosadržaje, a da pri tome ne izgube fokus. Videoanalitika, s druge strane, predstavlja uvijek budno oko. Jedna od popularnijih vidova njene primjene je sigurnost perimetra. Ipak, korištenje videoanalitike u takvu svrhu i danas predstavlja izazov.

Nerazumijevanje iskrivljuje stvarnost

Uprkos velikom napretku ostvarenom u svijetu VCA algoritama tokom posljednjih godina, ova tehnologija se ni danas ne može smatrati savršenom. „Najčešći vid nerazumijevanja u pogledu VCA i zaštite perimetra tiče se činjenice da većina VCA rješenja ugrađenih u IP kamere jednostavno nije dovoljno precizna za potrebe realnih aplikacija zaštite perimetra“, kaže Zvika Ashani, tehnički direktor kompanije Agent Video Intelligence (Agent Vi). „Postoji vrlo širok spektar mogućnosti i nivoa pouzdanosti koji su dostupni u okviru videoanalitike. Osnovne mogućnosti koje su danas dostupne u brojnim IP kamerama omogućavaju kalibriranje VCA i detekciju, ali one donose i visoke stope lažnih alarma te nisku vjerovatnoću detekcije. Rješenja visoke klase nude kvalitetnije performanse u oba ova segmenta“, kaže on.

Ron Grinfeld, direktor globalnog vertikalnog marketinga u kompaniji DVTel, dodaje da se s videoanalitikom često povezuju određena nerazumijevanja i nerealna očekivanja. „Klijenti vjeruju da rješenja za sigurnost perimetra nude 100% vjerovatnoću detekcije i nepostojeće lažne alarme, da se više pojedinačnih objekata može uvijek pratiti putem različitih kamera, čak i kada se preklapaju ili kreću u grupama, te da je vizuelna identifikacija facijalnih karakteristika, brojeva tablica i manjih objekata zagarantirana unutar svih udaljenosti za detekciju. Još jedna od zabluda je da VCA za sigurnost perimetra može ponuditi detekciju specifičnih scenarija, npr. situacija kada neka osoba reže ogradu ili nosi oružje, kada dođe do sukoba itd.“, kaže on. Jürgen Konetschnig, direktor proizvodnje u austrijskoj kompaniji Cogvis, smatra da je razlikovanje vozila po veličini jednostavnije ako ona presijeku vidno polje kamere u odnosu na situaciju kada se kreću prema kameri. Ipak, razlikovanje modela vozila, proizvođača ili osoba koje nose oružje u stvarnom vremenu pomoću klasičnih postavki za perimetre i danas je moguće jedino u holivudskim filmovima.

Nerealna poređenja

Nerealna očekivanja su posljedica jednako nerealnog poređenja VCA s ljudskim okom, smatra Mike Jamieson, programer za tehnologiju računarskog vida u kompaniji Aimetis. „Ljudi često potcjenjuju složenost zadataka koje vizuelni sistem obavlja tokom obrade scene. Ljudsko oko to radi bez posebnog napora, ali za to koristi veliki dio mozga“, kaže on. „VCA sisteme ponekad mogu ometati promjene na sceni koje ljudi jednostavno podsvjesno ignorišu. U vezi s tim, dodatni faktor koji otežava rad je činjenica da na pouzdanost analitike utječe veliki broj stvari. Mi bismo voljeli reći da će se, ako je neki objekat visok određeni broj „x“ piksela, njega moći uvijek pratiti. U konkretnoj instalaciji, ipak, na pouzdanost utječu kontrast, osvjetljenje, vremenski uvjeti, kvalitet slike, geometrija i kretanje objekta. Jedna sasvim mala promjena u postavkama može predstavljati razliku između pouzdane i nepouzdane instalacije. S vremenom poboljšanja u oblasti senzora i algoritama dovela su do povećanja broja situacija u kojima se može očekivati da stvari idu svojim tokom, ali se pojavila i jedna nesretna situacija u kojoj iste stvari u jednom kontekstu daju rezultate, a u drugom ne, bez obzira na to što su oni slični. Osim nerealnih očekivanja, dodatni problem je nedovoljna fokusiranost korisnika na ispunjavanje preporuka i zahtjeva koji se tiču instalacije i ambijenta.

„Naša iskustva su pokazala da je zaštita perimetra jedan od modula u okviru kojeg korisnici dođu do najkvalitetnijih saznanja u pogledu onog šta mogu očekivati od ovog konkretnog VCA modula. To znači da se nerazumijevanje javlja samo u situacijama kada korisnici žele uštedjeti na broju kamera potrebnih za pokrivanje određene zone. VCA nije sistem koji može razmišljati i/ili nagađati. On radi u skladu s jasnim uputama i ne može improvizirati, zbog čega su mu potrebni precizni podaci. To je i razlog zbog kojeg se moraju detaljno pratiti sve preporuke u pogledu uvjeta osvjetljenja, ugla kamere u odnosu na objekte i drugi detalji“, kaže Aleksandr Jesikov, voditelj kupaca u kompaniji Luxriot Europe.

Mašinska klasifikacija objekata

Mašinsko učenje igra važnu ulogu kao dio videoanalitičkih rješenja jer ono pomoću algoritama uči o okruženju, vrši klasifikaciju objekata i smanjuje broj lažnih alarma. Tradicionalno, prepoznavanje objekata se temelji na eksplicitnim pravilima koja utvrđuje programer algoritama, a ona se tiču veličine i oblika objekata, te obrazaca njihovog kretanja. „Ne postoje ograničenja u pogledu složenosti pravila koja se mogu manuelno dizajnirati i, u zavisnosti od ugla gledanja, većina njih nije relevantna, npr., za osobu koja puže. Nešto kvalitetniji klasifikacijski pristupi utemeljeni na mašinskom učenju predstavljeni su u akademskoj zajednici i oni polahko postaju dio VCA sistema. Ovi klasifikatori nove generacije mogu pouzdano razlikovati puzanje ili kotrljanje na temelju bogatijeg seta algoritama za kretanje na upotrebljivim udaljenostima. Ipak, mašinsko učenje ne možemo tretirati kao univerzalno rješenje. Objekti koji se raspoznaju u okviru scenarija perimetra mogu se sastojati od veoma malog broja piksela ili ih se prati u vrlo zahtjevnim uvjetima. Najbolje što algoritam može postići jeste da isključi greške iz tipičnih situacija i rezerviše ih samo za ekstremne scenarije“, kaže Jamieson.

Za zaštitu perimetra danas su tipični scenariji koji uključuju ograde koje se prostiru duž širokih pojasa, a preko kojih se može postići uspješno razlikovanje osobe od životinje. Ipak, svako perimetarsko okruženje ima i vlastite izazove i previše stroga klasifikacija može dovesti do smanjenja stope detekcije. „Kako bi otklonili ove probleme, ponudili smo opciju posebne faze učenja, koja nakon poluautomatske klasifikacije incidenata kreira inteligentni filter za odlučivanje, koji je optimiziran za konkretnu scenu. Naravno, korisnik ima opciju da odabere unaprijed podešene filtere ili dozvoli sistemu da sam uči za konkretnu situaciju“, kaže Konetschnig. Današnja VCA tehnologija vrši klasifikaciju objekata prema makroklasama, poput automobila, kamiona, ljudi, velikih kamiona, malih i velikih plovila i sl. „Zahvaljujući aplikaciji i dostupnim senzorima, tehnologija se postepeno kreće u pravcu ‘identifikacije’, odnosno dodatne razrade makroklasa u podklase: npr., crveni auto, plavi kamion itd. Kako tehnologija nastavlja evoluirati, ona će se kretati u pravcu mogućnosti identifikacije konkretne osobe ili vozila“, tvrdi Eric Olson, zamjenik direktora marketinga u kompaniji Puretech Systems.

Praćenje objekata

Nakon detekcije i klasifikacije objekata njihovo praćenje je sljedeći cilj za proizvođače VCA rješenja. „U idućoj fazi VCA tehnologija se fokusira na identitet objekata pomoću njihovih dodatnih karakteristika (boje, kretanja, držanja) i primjenu praćenja korištenjem više kamera. Cilj je da se brzo i na automatski način utvrdi pravac kretanja pojedinca ili pojedinaca tako što će se njihovo kretanje identificirati pomoću više nepovezanih kamera“, kaže Olson. Ove mogućnosti su još u ranoj fazi razvoja, ali korisnici mogu očekivati da će uskoro dobiti korisne informacije i unaprijediti svoju produktivnost. Uprkos problemima sa stopom detekcije i lažnim alarmima, VCA je i dalje kvalitetno rješenje za kontinuirani nadzor pomoću više desetaka, pa i stotina kamera u kontekstu scenarija zaštite perimetra. U kombinaciji s ostalim tehnologijama za detekciju i fokus na zahtjeve koji se tiču videoanalitike, krajnji korisnici mogu postići vrhunske rezultate.

Termalne kamere

Prema Olsonu, termalne kamere mogu reducirati većinu smetnji za koje su odgovorni ambijentalni uvjeti, posebno na otvorenom. Na taj način se VCA algoritmima omogućava da lakše detektiraju i prate ciljne objekte, a da pri tome smanje broj lažnih alarma. „Uobičajena zabluda u vezi s VCA jeste da je detekcija objekata zahtjevna. Zapravo, teži zadatak je detekcija nečeg što nije od interesa za korisnika, poput promjene osvjetljenja, kiše, snijega, pomjeranja vegetacije, refleksija, sjenki itd.“, kaže on. John Romanowich, predsjednik i izvršni direktor kompanije SightLogix, smatra da optimalno rješenje predstavlja videoanalitika u kombinaciji s termalnim kamerama. „Termalne kamere su savršene za detekciju ljudi. One uočavaju objekte na velikim udaljenostima koje su tipične za perimetarske aplikacije. Osim toga, one ignorišu probleme s osvjetljenjem koji kod kamera kreiraju lažne uzbune. Kako je došlo do značajnog pada cijena termalnih kamera, paralelno s jačanjem njihovih performansi, ovi proizvodi upareni s videoanalitikom postali su odlično rješenje za sigurnost perimetra.“

Uvođenje termalnih kamera visoke rezolucije imalo je veliki ekonomski odjek. Ove kamere nude kvalitet na način da značajno smanjuju troškove zaštite velikih perimetara. „Ipak, iako je mnogo toga postignuto na planu kvalitetnog prikaza crno-bijele slike s vizuelnim detaljima u uvjetima dana/noći, termalne kamere ne mogu ponuditi jednak nivo detalja kao i HD kamere. Zato je najbolji pristup kombinacija termalnih kamera za detekciju, a regularnih za procjenu alarma“, dodaje Romanowich. Boghos Boghossian, tehnički direktor u britanskoj kompaniji Ipsotek, skreće pažnju na rizike koji su povezani s termalnim kamerama. „Termalne kamere su odlične, ali nisu savršene. Termalni senzori nude informacije koje u određenim situacijama nije lahko interpretirati. Britansko Ministarstvo unutrašnjih poslova radilo je eksperimente u okviru kojih je dokazano da uljezi mogu ostati neprimjetni ako se prekriju termoizolacijskim i odsjajnim materijalom koji je slične temperature kao i okruženje. Na taj način se pomoću vanjske temperature uljez može sakriti od detekcije. Također, u vodi plivač može obući ronilačko odijelo i staviti masku i na taj način emitovati vrlo malo toplote, što sprečava detekciju pomoću termalnih kamera.“ Ipsotek ova pitanja rješava korištenjem tehnologije tzv. regionalne senzitivnosti. „U osnovi, mi pratimo kretanje u različitim segmentima scene i u visokoj rezoluciji zumiramo one rejone u kojima detektiramo aktivnosti, slično kao kod ljudskog oka. Na taj način podižemo nivo pouzdanosti i pratimo manje ali koherentne promjene u termalnom tragu objekta jer možemo identificirati obrasce kretanja.“

Još jedan od problema na koji upozorava Boghossian tiče se drmanja kamere tokom detekcije na daljinu. „Što je udaljenost veća, adekvatno postavljanje kamere igra veću ulogu. Scenariji koji uključuju perimetre, npr. u pograničnim zonama, predstavljaju veoma zahtjevne i složene aplikacije. Svaka instanca u kojoj dolazi do drmanja kamere može uzrokovati probleme za VCA. Zbog toga je vrlo važno da se instaliraju adekvatni sistemi za stabilizaciju, kako mehanički tako i optički.“ Ipak, sigurnosni sistemi predstavljaju tek jednu stranu novčića. S druge strane se nalaze uljezi koji će učiniti sve da izbjegnu detekciju. Uljezi iskorištavaju prednosti tame i lošeg vremena kako bi probili perimetar. Termalne kamere mogu u značajnoj mjeri ublažiti ove probleme i u kombinaciji s VCA podići nivo detekcije i ponuditi vrhunske i pouzdane rezultate.

Edukacija o VCA i dalje je potrebna

Kako dolazi do postepene komodifikacije kamera, njihova uloga ključnog faktora u okviru sigurnosnih projekata gubi na važnosti. Videoanalitika ima potencijal da preuzme ovu ulogu od njih, kako za proizvođače tako i za sistem-integratore, i njeno uključivanje u buduće projekte zasigurno će biti izraženije. Uprkos tehnološkom napretku, naprednim algoritmima i kvalitetnim kamerama, korisnici i danas često imaju nerealna očekivanja u odnosu na svoje analitičke sisteme. Ona mogu dovesti do razočarenja, napuštanja rješenja i narušavanja ugleda videoanalitike. Proizvođači i integratori stoga moraju jasno predstaviti njene mogućnosti, uz paralelno kreiranje realistične slike o tome šta analitika može, a šta ne može uraditi.

Iskusite fantastične mogućnosti senzora

26 Decembra, 2018

Potražnja za senzorima je dramatično porasla zahvaljujući nagloj ekspanziji interneta stvari i inovacijama u senzorskoj tehnologiji. Popularnost integrisanja senzora sa sigurnosnim sistemima radi bolje zaštite i operativne učinkovitosti raste, što nosi i brojne izazove

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Sve veća popularnost interneta stvari (IoT) u kombinaciji s naprednijom tehnologijom i padom cijena senzora dovela je do njihove masovnije upotrebe. Vrijednost globalnog tržišta senzora u 2015. je dostigla vrijednost 101,9 milijardi američkih dolara, navodi se u izvještaju kompanije BCC Research, a predviđa se rast vrijednosti i do 190,6 milijardi dolara, uz godišnju stopu od 11%. Vrijednost sektora senzora slike i hemijskih senzora će, prema procjenama, skočiti sa 28,4 milijarde dolara u 2016. na 51,2 milijarde u 2021, uz godišnju stopu rasta od 12,8%. Istovremeno, za biosenzore i senzore otisaka prstiju predviđa se skok s 23,9 milijardi dolara u prethodnoj godini na 44,5 milijardi do 2020, uz stopu rasta od 13,2%.

U svijetu sigurnosti obično se koristi nekoliko tipova senzora. Oni, između ostalog, uključuju pasivne infracrvene senzore (PIR), mikrotalasne, ultrazvučne i senzore namijenjene tomografskoj detekciji kretanja, kao i senzore integrisane s videokamerama i dvostrukom (dualnom) tehnologijom. Oni se obično koriste za zaštitu perimetra i detekciju upada u vanjskom ili unutrašnjem okruženju, npr. za detektore na ogradama ili podzemnim kablovima, alarmni nadzor i kontrolu.

Primjena senzora

Zasigurno, primjena senzora se proširila izvan sfere zaštite perimetra i detekcije upada i danas je prisutna u različitim aplikacijama, npr. za kontrolu pristupa i brojne druge koje ne moraju imati veze sa sigurnošću. „Velike organizacije čiji se objekti prostiru na više lokacija sve češće koriste sisteme za sveobuhvatno upravljanje sigurnošću, koji objedinjuju sve njene aspekte putem jedinstvenog interfejsa za korisnike. Senzori su oduvijek bili dio tog procesa, bilo da su se koristili za perimetar ili vrata, no danas je na sceni nova generacija senzora, koja će se razvijati još brže zahvaljujući internetu stvari“, kaže David Ella, zamjenik direktora marketinga proizvoda u kompaniji AMAG Technology.

Osim toga, svijest o tome da senzori mogu slati vrijedne podatke sve više raste, što unapređuje njihovu primjenu unutar sigurnosne industrije. „Jednostavan primjer toga je maloprodaja, sektor u kojem je uređaj koji se tradicionalno koristio za kontrolu pristupa sada postao alat za prezentaciju marketinških sadržaja preko mobilnog uređaja ili odašiljača, kao i vodič za kupce. Kod programa nagrađivanja lojalnosti kupaca on služi za utvrđivanje rutina ili unaprijed definisanih aktivnosti u skladu s preferencijama korisnika“, kaže Rob Martens, zamjenik direktora sektora za strategije i partnerstva u kompaniji Allegion. S druge strane, posljednjih godina raste i popularnost senzora koji se integrišu s videonadzornim kamerama, odnosno videoanalitikom. Njihove mogućnosti su neograničene jer njihovim radom upravljaju algoritmi programirani za različite zahtjeve korisnika.

Prednosti kombiniranja senzora

U prošlosti se za zaštitu ili nadzor određene zone uglavnom koristila samo jedna tehnologija – videonadzorne kamere, što je dovodilo do pojave mrtvih uglova i lažnih alarma. „Tehnologija kamera s analizom videosadržaja (VCA) sposobna je za brojanje ljudi i detekciju unutar perimetra u zatvorenim prostorima. No, ako je riječ o otvorenom prostoru, na kamere može utjecati količina svjetla. Čak i termalne kamere nisu imune na utjecaj ambijentalne temperature i kretanja zraka“, kaže Jacques Vaarre, direktor kompanije Optex Europe. „Ako koristimo samo jedan senzor, to može dovesti do lažne uzbune, dok dodavanje komplementarnog sistema omogućava dodatnu provjeru u ovim situacijama i prije nego što dođe do aktiviranja alarma. Naprimjer, mjerač vam može slati određene informacije, ali postoji samo jedan način da to i potvrdite – da sami izađete na mjesto događaja. Živi video omogućava vam da pogledate mjerač, odnosno pratite ga na daljinu, uz mogućnost da ga iskoristite za vizuelnu verifikaciju situacije u okruženju konkretne zone“, kaže Douglas Bellin, viši menadžer za industrijska tržišta u kompaniji Cisco Systems. Danas su prednosti kombiniranja tehnologija unutar integrisanog sistema došle do izražaja jer se na taj način dolazi do dodatnog nivoa sigurnosti, pri čemu je za preduzimanje mjera potrebna verifikacija.

Detekcija pucnjeva

Sve veći broj incidenata u kojima je korišteno vatreno oružje, naročito na području SAD-a, doveo je do potražnje za sistemima za detekciju pucnjeva. Senzori zvuka su sve popularniji, a razlog za to su oružani i teroristički napadi. Prema podacima korporacije Gun Violence Archive, koja na internetu objavljuje podatke o ovim incidentima, na području SAD-a već u prvih šest dana tekuće godine zabilježeno je 197 smrtnih slučajeva u oružanim napadima. Na tržištu se mogu pronaći različiti sistemi detekcije pucnjeva, koji pomažu u njihovoj prevenciji. „Zvučna analitika koja uključuje detekciju pucnjeva u zatvorenim i na otvorenim prostorima je sve popularnija, posebno kod integrisanih sistema koji koriste automatsko zaključavanje i funkcije upravljanja nivoom prijetnji“, kaže Ella.

Senzori zvuka upareni s videonadzornim kamerama su jednostavan način da se odgovori na rast nasilja povezanog s vatrenim oružjem. „Ljudi ne koriste samo svoje oči kako bi se snašli u prostoru nego i ostala čula. Mi radimo isto s našom analitikom“, objašnjava Rustom Kanfa, direktor kompanije iOmniscient. Naprimjer, na videu se može vidjeti kako neka osoba pada. Prva reakcija operatera bila bi da pošalje pomoć.

Više o ovoj temi čitajte u printanom izdanju…

Najveće sigurnosne prijetnje za kritičnu infrastrukturu

25 Decembra, 2018

Sektor zaštite kritične infrastrukture je jedan od najvažnijih prioriteta nacionalne sigurnosti svake zemlje. Napad na lokacije ovog tipa može imati katastrofalne posljedice i ugroziti živote ljudi. U ovom tekstu identificiramo najvažnije sigurnosne prijetnje u ovom sektoru kako bismo utvrdili temeljnu strukturu cjelovitih sigurnosnih rješenja namijenjenih zaštiti kritične infrastrukture

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Sektor zaštite kritične infrastrukture se smatra jednim od najvažnijih segmenata nacionalne sigurnosti u cijelom svijetu, jer je izrazito ranjiv kada su u pitanju terorističke prijetnje. Od 1996. do 2006. se desilo oko 2.500 napada na kritičnu infrastrukturu širom svijeta, navodi se u podacima Istraživačkog instituta za elektroenergetiku. Kako bi se spriječile potencijalno katastrofalne posljedice, države često koriste različite visokotehnološke sigurnosne proizvode koje nude kvalitetnije sisteme za upravljanje rizikom, ali i više cijene. Kompanija MarketsandMarkets predviđa da će se vrijednost globalnog tržišta rješenja namijenjenih infrastrukturi sa 63,7 miliona dolara u 2013. popeti na 105,9 milijardi dolara u 2018., uz složenu godišnju stopu rasta od 10,7 posto. Sjevernoameričko tržište će i dalje generisati najveće prihode, dok će tržišta zemalja Latinske Amerike, Bliskog istoka i Afrike zabilježiti rast.

Šta je to kritična infrastruktura?

Kritična infrastruktura je oduvijek predstavljala jedan od sigurnosnih prioriteta nacionalne sigurnosti. Tim pojmom su obuhvaćena kritična i temeljna postrojenja, međusobno zavisni sistemi i resursi koji predstavljaju osnovicu za politiku, ekonomiju, saobraćaj, sigurnost, energetiku, obrazovanje i komunikacije neke zemlje. Jednostavno, ona značajno utječe na svakodnevne aktivnosti u javnom životu. Naprimjer, oštećenje jedne termoelektrane može ugroziti sigurnost neke zemlje i dovesti do nezamislivih posljedica i problema po stanovništvo, jer za potpunu popravku ovog objekta može biti potrebno i više mjeseci ili sedmica.

Kritična infrastruktura je uglavnom na udaru terorističkih napada, vandala, uljeza i špijunaže, i često je se smatra glavnom metom za protudržavno djelovanje. Ove kritične lokacije treba zaštititi i od industrijskih nesreća i prirodnih katastrofa koje ugrožavaju stanovništvo čim se dogode. Naprimjer, u slučaju oštećenja brane može doći do problema u snabdijevanju vodom, otkazivanja sistema zaštite od poplava i navodnjavanja, pa čak i nestanka struje u toj oblasti ili, još gore, u cijeloj zemlji. Ako je na udaru elektroenergetska mreža, oštećenja mogu izazvati i curenje opasnih hemikalija i uzrokovati dodatnu štetu.

Kao primjer može poslužiti napad na elektroenergetsku mrežu u Kaliforniji u aprilu prošle godine, za koji je nedavno otkriveno da se radi o domaćem terorizmu, u kojem je na 17 transformatora pucano iz snajpera punih 19 minuta. Napadači su presjekli optički telekomunikacijski kabal u podzemnoj prostoriji u blizini navedene lokacije, nakon čega su ušli na lokaciju i pucali u rashladne sisteme pune nafte u transformatorima. To je dovelo do obilnog curenja nafte i pregrijavanja transformatora. Srećom, katastrofa je spriječena, ali ipak je trebalo 27 dana za popravku postrojenja i oštećenih transformatora. Kako piše Wall Street Journal, proizvodnja samo jednog transformatora može koštati više miliona dolara.

Hakerske prijetnje sve učestalije

Prijetnje fizičke naravi nisu jedina opasnost od koje treba zaštititi kritičnu infrastrukturu. Pored potencijalnih fizičkih prijetnji, kritična infrastruktura može se naći i na udaru hakerskih napada, posebno zbog rasta popularnosti računarstva u oblaku i umrežavanja proizvoda u posljednjih nekoliko godina. Zbog toga su se podatkovni centri naši u fokusu interesa za upravljanje rizikom po kritičnu infrastrukturu, tvrdi jedan od eksperata kompanije Siemens Building Technologies.

Početkom februara ove godine američki Državni institut za standarde i tehnologiju izdao je službeni priručnik nazvan Okvir za informatičku sigurnost, u kojem je opisana sveobuhvatna procedura zaštite od internetskih napada za sektor kritične infrastrukture. Ovaj dokument je podržala Bijela kuća i može pomoći institucijama da identificiraju i odrede prioritete za smanjenje rizika od ovog tipa napada. Tu su opisane i preporučene aktivnosti koje trebaju pomoći vlasnicima i operaterima da nauče kvalitetnije upravljati rizikom od virtualnih napada. Podrška ovom dokumentu od strane predsjednika SAD-a govori koliko je zaštita kritične infrastrukture od napada ovog tipa važna za neku zemlju.

Najvažniji izazovi zaštite

Elektroenergetska mreža obično uključuje više zgrada, resursa i objekata koji su raspoređeni u široj geografskoj regiji. Za potrebe ove infrastrukture se vremenom obično investira u različita tehnološka rješenja, što dovodi do šireg korištenja novih i zastarjelih uređaja, kaže Darren Chalmers-Stevens, zamjenik šefa odjela za zemlje Evrope, Bliskog istoka i Afrike u kompaniji VidSys. Kada su u pitanju sveobuhvatna veličina i broj objekata i različitih sistemskih instalacija, organizirano upravljanje elektroenergetskom mrežom može predstavljati ključni izazov zaštite kritične infrastrukture. Kako bi se ovim sistemom na više lokacija moglo upravljati na učinkovit i adekvatan način, najvažnije je da se za potrebe kritične infrastrukture preko jače sistemske integracije centraliziraju njegove operacije i pojača opreznost u vezi sa fizičkim i virtualnim prijetnjama.

Višeslojna zaštita perimetra na liniji fronta

Upravljanje rizicima po kritičnu infrastrukturu može predstavljati krupan izazov za operatera infrastrukture, i to zbog složenog rasporeda različitih sistema, uređaja i postrojenja na velikom području. Za ovaj tip infrastrukture naročito su pogodni višeslojni sistemi zaštite perimetra koji mogu ponuditi sveobuhvatnu zaštitu od različitih prijetnji poput vandalizma, neovlaštenih upada, terorističkih napada i dr. Predviđa se da će vrijednost globalnog tržišta senzora za elektronsku zaštitu perimetra i videonadzor u elektranama i rafinerijama u 2014. premašiti cifru od 160 miliona dolara, uprkos zaostacima ekonomske krize iz 2011. i 2012. godine. Ovaj snažan rast je posljedica trenda korištenja videonadzora na daljinu i umreženih senzora za potrebe daljinskog podešavanja i upravljanja uređajima s udaljene lokacije, stoji u izvještaju kompanije IMS Research, koja posluje u sklopu IHS-a. U slučaju elektroenergetskih mreža, svaka sigurnosna prijetnja može imati katastrofalne posljedice, zbog čega se menadžeri odlučuju za korištenje višeslojnih sistema zaštite perimetra.

Nuklearna postrojenja su savršeni kandidati za višeslojne sisteme zaštite perimetra. „Uobičajeni arhitektonski dizajn za nuklearne elektrane i ostale sigurnosno osjetljive lokacije uključuje inicijalni pojas volumetrijskih senzora (visine od 4–6 metara) s izraženom mogućnošću detekcije. Nakon oglašavanja uzbune, uljez mora savladati ogradu koja ga može zadržati na nekoliko minuta, čak i ako je dobro upremljen“, kaže Hagai Katz, zamjenik direktora marketinga i poslovnog razvoja u kompaniji Magal Security Systems. „Iza tog pojasa obično dolazi prazan prostor širine nekih deset metara. Ona je uvijek pregledna, što olakšava verifikaciju pomoću kamera ili drugog pojasa detekcije, poput mikrovalnih senzora, podzemnih volumetrijskih kablova ili infracrvenih detektora. Na kraju dolazi dodatna ograda za usporavanje uljeza, koja se može opremiti inteligentnim senzorima.“

Integracija videonadzora i sistema za detekciju neovlaštenih upada

Kod zaštite perimetra prioritetno je adekvatno integrisati videonadzorne sa sistemima za detekciju neovlaštenih upada. Ako pojedinci sami ili pomoću vozila žele upasti na ključnu lokaciju, oni će pri tome aktivirati senzore na perimetru. Sistem će nakon toga automatski poslati obavijest komandnom centru s odgovarajućim snimkom kamere na konkretnoj lokaciji kako bi operateri bili u mogućnosti reagovati. „Bez integracije videonadzornih sistema i sistema za detekciju upada bilo bi teško adekvatno reagovati prilikom detekcije upada od strane senzora. Sigurnosnom operateru bi trebalo mnogo vremena da pronađe odgovarajući snimak događaja“, kaže Joshua Phillips, direktor marketinga za videoanalitička rješenja za poslovne subjekte i kritičnu infrastrukturu u kompaniji Verint Systems. Pokrivanje cijele zone na kojoj se prostire elektroenergetska mreža može uključivati postavljanje više stotina videonadzornih kamera. Kao prva linija odbrane kritične infrastrukture, perimetarski sistem iziskuje konstantno videonadzorno praćenje za potrebe sveobuhvatne kontrole lokacije. Ipak, skoro je nemoguće da se čuvar i operater isključivo koncentrišu na praćenje kamera tokom smjene, a kamoli da nakon aktiviranja alarma odmah identificiraju koja je kamera u pitanju i o kojoj se lokaciji radi. Primjena videoanalitike ne samo da pomaže operaterima da spriječe upade ili napade, ona – što je još važnije – garantuje da čuvari i operateri neće propustiti bilo kakvu sumnjivu aktivnost. „Nakon detekcije kretanja ili drugih nepravilnosti, sigurnosni operateri dobivaju informaciju o geografskoj lokaciji osumnjičenika i mogu odmah poslati interventni tim“, kaže Phillips. Detekcija fizičkog kretanja pomaže operaterima da učinkovito uočavaju prijetnje, čak i u ekstremnim vanjskim i vremenskim uvjetima.

Platforma za potpunu integraciju

Zajednički cilj u pogledu zaštite kritične infrastrukture je da se čuvarima i operaterima omogući da što prije identificiraju i odgovore na prijetnje. Kako bi se omogućilo blagovremeno i učinkovito reagovanje na prijetnje po lokacije na kojima se odvijaju složene operacije, od ključne je važnosti imati centralni sistem upravljanja s otvorenom platformom s ciljem integrisanja različitih sigurnosnih mjera i podsistema. Osim toga, sigurnosni sistemi poput videonadzora, kontrole pristupa i zaštite perimetra mogu se jednostavno povezati s drugim važnim sistemima preko centralne integrisane platforme za upravljanje. Ovi sistemi uključuju IT, sisteme za detekciju dima i vatre, protivpožarnu zaštitu, telefonsku i radio komunikaciju i automatizaciju zgrada, i svi mogu biti instalirani na lokacije s kritičnom infrastrukturom. Oni se mogu lahko integrisati preko jedinstvene platforme, bez obzira na to jesu li u pitanju novi ili zastarjeli proizvodi i uređaji. Ova platforma za potpunu integraciju može omogućiti operaterima da upravljaju svim sistemima unutar lokacije kada dođe do prirodnih katastrofa, incidenata ili napada. „Integracija videonadzora, kontrole pristupa, alarma i protivpožarne zaštite je trajni i sve izraženiji fenomen koji od proizvođača i integratora traži posebno prilagođen pristup, jer su neki sistemi, poput onih za kontrolu pristupa, stari, ali i dalje operativni“, kaže Aluisio Figueiredo, operativni direktor kompanije Intelligent Security Systems. Pronalaženje sigurnosnog rješenja koje integriše različite sisteme u jedno multimodalno upravljačko rješenje ne podrazumijeva samo puko uvezivanje opreme, uređaja i sistema, nego i instalaciju rješenja koje će podržavati jasno utvrđene radne rutine, a pri tome osigurati brz, usklađen i učinkovit odgovor u kriznim situacijama, zajedno sa odgovarajućom analitikom nakon incidenta, kaže ekspert kompanije Siemens Building Technologies.

Zaključak

Osiguravanje kritične infrastrukture nikada nije jednostavno, prvenstveno zbog postojanja brojnih prepreka i problema, poput okruženja, budžeta i potrebe za konsenzusom svih aktera, što na kraju utječe na nabavku sigurnosne opreme za ove lokalitete. Uprkos izazovima, sigurnosno tržište u sektoru zaštite kritične infrastrukture i dalje nudi brojne mogućnosti ponuđačima sigurnosnih rješenja zbog njegove važnosti za nacionalnu sigurnost.

Prethodni
1
2
3
4